LD Djedovica - Mir i tišina za potpuni bijeg od stresa

ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA Broj 198 Godina XVI. Zagreb, lipanj 2013. ISSN 1330 – 6480

Lovački dom Djedovica Problem obnove sastojina napoplavnim područjima

Natura 2000

Otvoren Arboretum Lisičine

Mjesečnik »Hrvatske šume« Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb Predsjednik Uprave: Ivan Pavelić Glavni urednik: Goran Vincenc Novinari: Irena Devčić, Marija Glavaš, Vesna Pleše, Ivica Tomić i Goran Vincenc Uređivački odbor: predsjednik Branko

Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 e-mail: [email protected], [email protected]štvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Naslovna stranica: Makovi sneni, Marinko Bošnjaković Zadnja stranica: Lane, Goran DorićGrafičko oblikovanje, lektura, priprema i tisak: Narodne novine d.d., ZagrebNaklada: 6200 komCJENIK OGLASNOG PROSTORA Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti). U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaćaoglašivač.impr

essu

mu

ovom

bro

ju

Arboretum Lisičine 83 Šume su žila kucavica održivog razvitka i zelenog

gospodarstva5 U Europi umrežena petina teritorija

7 Ovogodišnja tema - šuma i voda

8 Otvoren arboretum Lisičine - Svi ste pozvani

10 Stabla u gradovima - sigurnost, zaštita i njega

11 Alojzije Frković - Tetrijeb gluhan u Hrvatskoj

12 Umjetnička kolonija u lugarnici Jarčevac

13 Odstreljeno dvanaest medvjeda visoke trofejne vrijednosti

13 Sjekački reprezentativci u posjeti Baškoj

14 LD Djedovica - Mir i tišina za potpuni bijeg od stresa

16 Poplave, pijavice, požar - sve su preživjeli

18 Povijesno izletište i odmorište u okrilju kitnjakove šume

20 Poučna staza šumarica

23 Žila kucavica Dalmacije

26 Prvi propisi o šumama donijeti 1851. godine

28 Jezero u okružju crnogoričnih šuma

30 Mušmulice

32 Zlatica i bjelica - kako razlikovati rođake

34 Zaštita šuma od insekata, zaraznih bolesti pašarenja i požara

36 Ljudi koji su postavljali temelje

38 Jabuke za čaj, kruške za vino

40 Lijek za dišne organe

41 Najstarija utvrda daruvarskog kraja

42 Dječji kutak

Broj 198 | Lipanj 2013. HRVATSKE ŠUME 3

aktu

alno

Teks

t: Iv

ica

Tom

ić

Fot

o: A

rhiv

a

DAN ZAŠTITE ČOVJEKOVA OKOLIŠA, 5. LIPNJA

Šume su žila kucavica održivoga razvitka i zelenog gospodarstvaSvijet je danas suočen s problemom postupnoga propada-

nja pojedinih ekosustava i može se reći da je stanje kri-tično. Znakove propadanja pokazuju pet glavnih tipova: šume, slatka voda, obalno - morska staništa, pašnjaci i

poljoprivredne površine. Posljednjih je godina svjetska javnost sve više zaokupljena zaštitom okoliša o kojoj ovisi kvaliteta i vrijed-nost čovjekova života. Osnovna pretpostavka zdravog i održivog razvoja stalna je briga o trima bitnim aspektima: gospodarskom, okolišnom i društvenom. Osobito značajno mjesto zauzima zaštita okoliša kojoj je zadaća očuvati prirodne zajednice, smanjiti rizik za život i zdravlje ljudi te racionalno upotrebljavati prirodne izvore i energiju. Onečišćenje okoliša pripada danas, uz ubrzano poveća-nje stanovništva, manjak hrane i glad u svijetu, najveći problem našega planeta na početku druge dekade trećega tisućljeća. Ostva-rujući materijalna dobra i visoke zarade čovjek stalno iscrpljuje prirodna bogatstva te dovodi u pitanje svoj opstanak i opstanak života uopće.

Nedvojbeno je da je propadanje Zemljinih ekosustava nezaustavljiv proces, a rezultat toga je nestajanje ili čak potpuno izumiranje nemalog broja skupina biljnih i životinjskih vrsta. Tako je samo na europskom kontinentu ugroženo približno 20 posto visokoga raslinja, a izumrlo je gotovo 30 biljnih vrsta. Značajan činitelj klimatskih uvjeta i kolijevka života su oceani koji pokrivaju oko tri četvrine planeta Ze-mlje. Globalno zatopljavanje uzročnik je alarmantno-ga povećanja kiselosti svjetskih oceana, što ozbiljno

Šumski ekosustav u zaštiti i očuvanju čovjekova okoliša ima nezamjenjiv utjecaj, šume su velika zelena pluća našega planeta i značajan činitelj u borbi protiv

klimatskih promjena

Oštećenost šuma – posljedica djelovanja kiselih kiša

Šuma je najjeftiniji pročistač pitke vode

4 HRVATSKE ŠUME Broj 198 | Lipanj 2013.

ugrožava morske ekološke sustave. Istraženo je da čovječanstvo troši više od polovice dostupne slatke vode na Zemlji, a dvije su trećine svih poljoprivrednih površina uništene ili ugrožene. Povećanje kon-centracije ugljikovog dioksida(CO2) i drugih stakleničkih plinova u atmosferi posljedica je korištenja fosilnih goriva, industrijskih procesa, odlaganja otpada, sječa šuma, poljoprivredne proizvodnje i dr. Plinovi upijaju velik dio zračenja, izazivaju “učinak staklenika”, odnosno povećanu apsorpciju topline u atmosferi. Rezultat toga su promjene temperature zraka, količina oborina i ostalih klimatološ-kih elemenata. Ne smanji li se uporaba i sagorijevanje fosilnih gori-va, znanstvenici su izračunali da će za samo tri desetljeća prosječna temperatura na površini zemaljske kugle porasti za 4,5 postotaka. Posljedica toga bit će, uz učinak staklenika, djelomično otapanje polarnih kapa i podizanje razina svjetskih mora za jedan metar te potapanje 11,5 postotaka svjetskoga kopna. Poseban problem su i kisele kiše (kiselo taloženje) koje su zapravo padaline zagađene sumporovim dioksidom, dušikovim oksidima i drugim kemijskim spojevima. One izravno oštećuju korijenje stabala ili vodom dospi-jevaju u lišće i druge biljne organe te oštećuju njihova tkiva. Zbog prevelike i nekontrolirane uporabe pojedinih kemikalija (freona, halona), dolazi u atmosferi do oštećenja ozonskoga sloja, stvaranja ozonskih rupa i do pojačanoga Sunčevog ultraljubičastoga zračenja, koje je štetno za ljudsko zdravlje.

U zaštiti i očuvanju čovjekova okoliša značajan utjecaj imaju šume jer je njihova uloga ključna i višestruka. One su zapravo velika zelena pluća našega planeta koja pročišćavaju sve onečišćeniji zrak u atmosferi, vežu ugljikov dioksid, opskrbljuju biljni i životinjski svijet prijeko potrebnim kisikom, a najvjerniji su čovjekov saveznik u borbi protiv klimatskih promjena. Znanstvenici su izračunali da jedno stablo s površinom lišća od 150 m2 proizvede za 100 godina količinu kisika kolika je čovjeku potrebna za 20 godina njegova ži-vota. Njihove su općekorisne funkcije od neprocjenjivoga životnog značenja za očuvanje i održavanje tla, pitke vode i zraka i stoga su nezamjenjive u unapređenju okoliša. Šuma je najbolji i najjeftiniji prečistač (filter) za dobivanje pitke vode jer je šumski pokrov svo-jevrsna spužva koja upija oborinske vode koje se kasnije pojavljuju kao izvori pitke vode. Primjerice, 1 kubični metar smrekovih iglica upije čak 248 litara vode. Šumski kompleksi značajni su u formira-nju oborina i opskrbe naših rijeka vodom, utječu na očuvanje plod-nosti tla, zaštićuju ga od erozije, ublažavaju velika temperaturna kolebanja te stvaraju povoljne uvjete za ljudsko zdravlje.

Šumske su zajednice, posebice tropske kišne šume, utočište za više od polovice svih poznatih kopnenih vrsta biljaka i životi-nja, a pokrivaju trećinu površine kopnenoga dijela našega planeta. Bezobzirnom sječom i uništavanjem šuma, brojnim i jedinstvenim vrstama prijeti izumiranje, a neke su već izumrle, što je nepovratan proces koji osiromašuje biljni i životinjski svijet. Unatoč tome uni-štavanje šuma i dalje se nastavlja sve većim intenzitetom, a svake

se godine uništi prosječno 13 milijuna hektara, što odgovara, pri-mjerice, površini jednoga Portugala. Negativan utjecaj kiselih kiša očituje se u tome da je crnogorično drveće jače pogođeno štetama koje onečišćene padaline izazivaju, i to više jela nego smreka (ošte-ćenje iglica, pupova, kore, drveta, korijena i dr.). Kod listopadnog drveća najosjetljiviji je hrast, a najugroženije su šume u planinskim predjelima, s obilnim padalinama i tankim tlom. Onečišćenju i za-gađenju okoliša pridonosi ljudski nemar i neodgovornost odlaga-njem u šumi različitog otpada koji je opasan zbog svoje moguće eksplozivnosti, toksičnosti, kancerogenosti, zapaljivosti i dr.

Hrvatska kao jedna od najšumovitijih europskih država, s oko 90 posto prirodnih šuma, osobito državnih, putem poduzeća Hrvatske šume posvećuje pozornost održivom gospodarenju (nače-lo potrajnosti) sa ciljem da se ne naruši prirodna ravnoteža. Zahva-ljujući hrvatskim šumarskim stručnjacima, naše su šume jedne od najočuvanijih i po samoniklosti vrsta najbogatijih na europskom kontinentu. U nas stoga nema velikih šteta na šumskim komplek-sima nastalih sječom šuma. Premda zagađenja u Hrvatskoj nastala u industriji, prijevozu i poljoprivredi utječu na propadanje šuma, ona nisu takvog opsega da bi u znatnoj mjeri oštetila naše šum-ske sastojine. Uzrok propadanja naših šuma su onečišćenja zračnih strujanja iz zapadne Europe, koja djeluju u vidu kiselih kiša. Ako se šumska biomasa, čiji je udio kao energenta u nas zanemariv, bude proizvodila održivo, ugljik će se spaljivanjem biomase oslobađati u atmosferu, a zatim opet asimilirati s novom biljnom generacijom. Na taj način, korištenjem biomase umjesto fosilnih goriva, ugljik će ostajati u tlu pohranjen u fosilnim gorivima i neće se oslobađa-ti u atmosferu u obliku CO2. Šumsku biomasu možemo povećati pošumljavanjem novih površina i tako pridonijeti zaštiti okoliša. Naime, 1 hektar šumskih površina godišnje apsorbira jednaku koli-činu CO2 koja se oslobađa izgaranjem 88.000 litara loživog ulja ili 134.000 m3 prirodnoga plina.

Propadanje šuma najveći je šumarski, ali i ekološki problem suvremenoga svijeta. Premda je potrajno gospodarenje znatno ma-nje isplativo od intenzivnog plantažnog, njegove prednosti su u tome što je šumsko tlo trajno obraslo i ne postoji zastoj u obavljanju općekorisnih funkcija šume. Stoga njihovu zaštitu u Hrvatskoj, uz očuvanje prirodne strukture i raznolikosti te trajno povećavanje sta-bilnosti, i dalje treba temeljito provoditi jer su šume naše bogatstvo koje trebamo sačuvati i takve ostaviti budućim generacijama. Oču-vanje prirode i čovjekova okoliša, u kojem šumski ekosustav ima vodeću ulogu, među najvećim su vrednotama ustavnoga poretka naše države. Krajnje je vrijeme da svjetsko stanovništvo promijeni način života i usmjeri svoju djelatnost zelenoj budućnosti, posebice šumama koje su žila kucavica održivoga razvitka i zelenog gospo-darstva. Budućnost je, dakle, u potrajnom gospodarenju šumama, a naš je planet u našim rukama.

Stalna ekološka opasnost iz tvorničkih dimnjaka Divlje odlagalište otpada – neodgovoran odnos čovjeka prema prirodi


Primjerice Velika Britanija i Danska odredile su 10 po-sto svog teritorija, čak 17 članica EU 20 posto teritorija (Francuska, Belgija, Njemačka, Italija, Rumunjska, Češ-ka), Austrija 15 posto, Mađarska 22 posto, Bugarska 33

posto, Slovenija 35 posto. Ukupno ekološka mreža Natura 2000 obuhvaća u Europi oko 30.000 područja odnosno petinu terito-rija.

Kao 28 članica Europske unije i naša zemlja obvezala se dio svog teritorija ustupiti mreži Natura 2000. U našoj zemlji utvr-đeno je oko 1000 takvih područja. Obuhvaćena područja pomo-gla bi spašavanju od propadanja 250 biljnih i životinjskih vrsta te 70 stanišnih tipova. Ekološkom mrežom Natura 2000 bilo bi u Hrvatskoj obuhvaćeno oko 37 posto površine, odnosno najviše u Europi. Odabir takvih područja u Hrvatskoj izvršio je Državni Zavod za zaštitu prirode, sukladno zakonskim kriterijima koji su primjenjivani dosad za sve zemlje članice Europske unije. Ovaj prijedlog naših područja bit će poslan na odobrenje vladi RH, te kao takav dostavljen Europskoj komisiji u Briselu.

No na ovaj prijedlog gdje bi se u toj mreži našla i cjelokupna područja poput Gorskog kotara, izazvao je niz reakcija. Jedna od takvih pristigla je iz redova Hrvatske komore inženjera građevinar-stva, ali neslužbeno i iz nekih javnih poduzeća, koji smatraju da će se ulaskom 37 posto teritorija u ekološku mrežu Natura 2000 spriječiti gospodarski rast Hrvatske u skorije vrijeme. Ovo svoje upozorenje temelje na članku 244. Zakona o zaštiti prirode koji kaže: „nije moguće pokrenuti postupak utvrđivanja prevladavaju-ćeg javnog interesa i kompenzacijskih uvjeta za projekt koji ima utjecaja na mrežu, sve dok predloženu ekološku mrežu ne potvr-di Europska komisija“. To znači da svaki investicijski zahvat koji može imati utjecaja na okoliš, morat će ići na ocjenjivanje. Uko-liko se pokaže da je njegov utjecaj na okoliš znakovit, morat će

se pronaći alternativno rješenje. Ako ga ne bude, zahvat će biti moguć jedino uz uvjet da se proglasi nacionalnim javnim inte-resom. No da bi se i onda nešto pokrenulo Europska komisija mora verificirati našu ekološku mrežu. Sudeći prema iskustvima Slovenije i Češke taj proces može potrajati i nekoliko godina, jer ove zemlje i poslije devet godina nisu dobile konačnu verifikaciju svojih ekoloških mreža.

Dakle ovim načinom odlučivanja dovodi se u budućnosti u pitanje realizacija infrastrukturnih projekata na gotovo trećini te-ritorija Hrvatske.

Iz Ministarstva zaštite okoliša u više je navrata istaknuto kako se granice ekološke mreže utvrđuju isključivo na temelju znanstvenih kriterija, a socio - ekonomski kriteriji primjenjuje se u kasnijoj fazi. U slučaju velikih infrastrukturnih projekata od na-cionalnog interesa pokreće se mehanizam utvrđivanja prevladava-jućeg javnog interesa, a ni to neće biti moguće dok naša ekološka mreža ne bude verificirana od strane Europske komisije.

Što se tiče uključivanja lokaliteta pod šumama u ekološku mrežu Natura 2000 te načinima njihovog upravljanja, navodimo primjere nekoliko zemalja u Europi u kojima to dobro funkcio-nira. Pristup Nature 2000 je da je čovjek sastavni dio prirode, i kao takav najbolje funkcionira u partnerstvu s njom. Cilj joj nije zaustavljanje aktivnosti na određenom području, već naprotiv po-ticanje u smislu očuvanja ugroženih biljaka, životinja i staništa.

Tako u Finskoj područja u kojima se obavljaju šumski ra-dovi, a nalaze se u sklopu ekološke mreže postoji razvijen sustav krajobraznog ekološkog upravljanja koji je ugrađen u šumsko gos-podarske planove.

U Danskoj se primjenjuje Strategija za prirodne šume i dru-ge vrste šuma visokih zaštitnih vrijednosti iz 1992. (početak pro-vedbe 1994.) Cilj strategije je zaštititi biološku raznolikost šuma

aktu

alno

Teks

t: Ve

sna

Pleš

e

Fot

o: G

. Vin

cenc

Natura 2000 je najveća koordinirana mreža zaštićenih područja u svijetu. Obuhvaća područjaEuropske unije važna za očuvanje biljnih i životinjskih vrsta te stanišnih tipova s osnovnim ciljem zaštite

bioraznolikosti za buduće naraštaje. Natura 2000 utemeljena je na EU zakonodavstvu Direktive o pticama i Direktive o staništima. Svaka od 27 članica Europske unije bila je dužna odrediti dio svog teritorija za ekološku

mrežu. U prosjeku po zemlji Europske unije to iznosi od 10 do 17 posto teritorija.

U Europi umreženapetina teritorija

NATURA 2000

Vransko jezero


Kopački ritte definirati principe zaštite različitih tipo-va upravljanja (prašu-mom, šumom za pašu, panjačama, prebornim šumama). Za svako stanište ili zaštićenu vrstu postoje propisane posebne mjere zaštite.

U Irskoj odnos šu-marstva prema Naturi 2000 može se podijeliti u tri različita segmenta:

- šumska područja koja se nalaze unutar ekološke mreže, radi se o poluprirodnim šumama, tu se izlučuju invazivne alohtone vr-ste, smanjuju se popu-lacija jelena, te zabra-njuje ispaša i brst na šumskim područjima,

- šume koje su obuhvaćene Naturom 2000 zbog svoje uloge u krajobrazu, a primarna im je gospodarska funkcija (svi radovi koji se obavljaju u šumarstvu moraju proći procese konzultacija i dogovora prije same primjene,

- kod pošumljavanja ključno je da se ne ugroze područja obu-hvaćena Naturom 2000. Ako se pošumljavanje vrši na takvim lo-kalitetima ili 3 km uzvodno potrebno je svaki takav zahvat dogo-voriti s državnom agencijom za zaštitu prirode i kulturne baštine.

U Belgijskoj pokrajini Valoniji, u šumsko - gospodarske pla-nove ugrađene su odredbe poput: zaštite starih i odumrlih stabala, održavanje starih šumskih čistina te rubova šuma, radovi u šumi obavljaju se tako da se ne uznemiruju ptice prilikom gniježđenja, smanjuju se površine čistih sječa, izbjegava se deforestacija trese-

tišta i sl. U flamanskoj pokrajini gotovo 70 posto šuma je pod za-štitom, pa se njima gospodari na način prirodne sukcesije. Radovi se povremeno obavljaju u prebornim šumama da bi se pomogla prirodna sukcesija, a plantaže crnogoričnih vrsta drveća zamjenju-ju se autohtonom vegetacijom.

U Francuskoj mjere zaštite lokaliteta Nature 2000 provode se sukladno Državnom planu za ruralni razvoj: tako se stvaraju i po-državaju šumske čistine u zatvorenim šumskim sastojinama, vrše se pripreme i monitornig prirodne obnove u sastojinama koje nisu jako produktivne, u kojima se nalaže umjetna obnova, proreda sastojina koji nisu produktivne, kako bi se omogućio rast vrstama koje zahtijevaju više svijetla i sl.

U Njemačkoj postoji cijeli niz projekata zaštite prirode koji u iznosu od 70 % financira federalna vlada, 20 % savezne države, a 5 % lokalna samouprava. Nosioci takvih projekata su lokalne udruge koje donose mjere zaštite prirode koje se moraju ugraditi u šumsko gospodarske planove. Šumoposjednici mogu koristiti dodatna sredstva za obavljanje radova u šumi koji su usmjereni pr-venstveno na zaštitu prirode. Ta sredstva mogu tražiti od Savezne vlade (to su financirani programi pod nazivom Budućnost rural-nih područja), koji se u ovoj zemlji primjenjuju već 30 godina, ili koristiti sredstva iz Planova za ruralni razvoj Europske unije.

U Njemačkoj se na područjima koja se nalaze u sklopu Nature 2000 primjenjuju sljedeće mjere: forsira se prirodna obnova, kon-trolira se uporaba šumske mehanizacije prigodom izvođenja rado-va u šumi, ograničavaju se čiste sječe na najmanjim površinama, održavaju se optimalne populacije divljači, ograničava se uporaba pesticida, herbicida i kemijskih sredstava pri zaštiti drva, određuju se minimalne ophodnje i sl.

U Sloveniji se šumsko gospodarski planovi temelje na princi-pima upravljanja određenim područjima bliskim prirodi. To znači da su preporuke usmjerene na odabiranja najpovoljnijeg stanja za-štite staništa i vrsta (biljnih i životinjskih) na pojedinim lokaliteti-ma. Zakonom o zaštiti prirode Slovenije Državni Zavod za zaštitu prirode ima pravo spriječiti odobrenje šumsko - gospodarskog pla-na ako nije usklađena s gore spomenutim odredbama.

Slično kao i u Sloveniji, u Hrvatskoj se mjere zaštite prirode ugrađuju u šumsko - gospodarske planove već više godina, stoga će ulaskom naše zemlje u Europsku uniju, gospodarenje lokalitetima pod šumom u sklopu Nature 2000 biti olakšano.


DAN OTVORENIH VRATA U HRVATSKOM ŠUMARSKOM INSTITUTU

Ovogodišnja tema - Šuma i voda

Dobar glas daleko se čuje, pa je Hrvatski šumarski institut ove godine, na trećem

Danu otvorenih vrata ugostio više od 900 vrtićke, osnovnoškolske i srednjoškolske

djece s područja cijele Zagrebačke županije. Opća skupština Ujedinjenih naroda, ovu

je, 2013. godinu prodlasila Međunarodnom godinom suradnje o vodama i vodnih

resursa, pa su djelatnici u znak podrške za ovogodišnju temu uzeli Šumu i vodu. do

gađa

jiTe

kst/f

oto:

Mar

ija G

lava

š

Sada već tradicionalni Dan otvorenih vrata djelatnici Hrvat-skog šumarskog instituta posvetili su vodi. Željeli su podići svijest o neophodnosti dostupne pitke vode kao osnove ži-vota. Djeca su tako naučila da se u prirodi najbolje pročisti

upravo šumska voda, pa je iznimno važno čuvati i vodu i šumu. Veliko uzbuđenje vladalo je među djecom za koju je organizira-

na tura od četrnaest stajališta po čitavom institutu. Najveće grupe sačinjavala su domicilna djeca iz Jastrebarskog i Zagreba. Bile su tu OŠ Ljubo Babić iz Jastrebarskog, Trnsko, Matije Gupca, Bogumil Toni, Slava Raškaj, Dragutina Tadijanovića, F. K. Frankopan, te manje grupe učenika iz OŠ Vrbani iz Zagreba, OŠ Desinec, OŠ Jure Kaštelana, OŠ Nad lipom odgojno-obrazovne škole s radom učenika s intelektualnim teškoćama u razvoju i Srednja škola Ja-strebarsko. Djeca su slušala, gledala, upijala nove spoznaje, obnav-ljala stare, ali i odgovarala na pitanja i aktivno sudjelovala. Za točne odgovore bila su nagrađivana majicama, označivačima za knjige, balonima, a neka čak i sadnicama bora. Vidjela su šumske sadnice, sjeme, mnoštvo kukaca, profile tala, te kako izgleda lišće i kora nakon što stablo oboli. Sama su zasadila sadnicu, izmjerila promjer stabla, pokušala odrediti je li neka tekućina kisela ili lužnata, po-goditi bocu mlazom iz vatrogasnog šmrka ... Djelatnici Vatrogasne zajednice grada Jastrebarskog za ovu su prigodu dovezli vatrogasno vozilo. Djeci je objašnjeno da je upravo čovjek najčešći uzrok po-žara. Objašnjeno im je koja su pravila ponašanja kako do požara ne bi došlo.

Institut se pobrinuo da pogledaju i edukativne filmove: o samome institutu, o gubaru kao jednome od glavnih šumskih štet-nika, prikaze mikroskopskih detalja kukaca i nastanku kamenja. U bogat program bile su uvrštene i izložbe: fotografije prirode koje su slikali zaposlenici za vrijeme terenskih djelatnosti i nagradna izlož-ba slikarskih uradaka na temu Šuma i voda djece iz cijele domo-

vine. Svi ti kreativni uradci mogli su se razgledati u prostorijama Instituta. Na info pultu bili su dostupni materijali o Parku prirode Papuk.

U svakom slučaju djelatnici HŠI svih šest zavoda i oni koji rade u rasadniku nisu imali ni trenutka predaha. Znanstvenici su svoja razmišljanja i pokuse tom prigodom iako složene uspjeli svesti na što jednostavnije pazeći pri tome da sve što prezentiraju bude pri-lagođeno svakome uzrastu.

Dojmove o Danu otvorenih vrata u Njemačku će ponijeti gosti, Olivia Weiss i Stefan Wirth, dvoje biologa s berlinskih Univerzite-ta Humbold i Freie koji su u sklopu bilateralne razmjene (MZOS i German Academic Exchange Service) došli zajedno s djelatnicima HŠI raditi na znanstvenome projektu. U ovogodišnje projekte bit će uključeni dr. Milan Prenek i dr. Mladen Ivanković.

U svakom slučaju u HŠI već planiraju svoj veliki uspjeh Dana otvorenih vrata ponoviti 2014. godine.

Djeca u obilasku rasadnika

Koje je to sjeme?


doga

đaji

Teks

t/fot

o: G

oran

Vin

cenc

Povodom manifestacije Tjedan botaničkih vrtova i arbo-retuma Hrvatske kojoj je ovo treće izdanje, svečano je otvoren arboretum Lisičine, čija obnova je financirana iz IPA predpristupnih projekata Europske unije. Prvi je to

i za sada jedini takav projekt u kojemu su sudjelovale Hrvatske šume, a koji je uspješno priveden kraju. Svečanost otvaranja odr-žana je u Hrvatskom domu u Voćinu gdje su pozdravne govore održali brojni uzvanici, uključujući načelnika općine Predraga Filića koji je ujedno i upravitelj šumarije Voćin, voditelja UŠP Našice Vlatka Podnara i župana Virovitičko – podravske županije Tomislava Tolušića. Voditelj UŠP Vlatko Podnar istaknuo je rad i trud djelatnica UŠP Našice Nataše Rap, Karmele Glove te Man-de Stramput, bez čije upornosti ovaj projekt nikad ne bi saživio. Pročelnica sekcije botaničkih vrtova i arboretuma Hrvatskog bo-taničkog društva, Biserka Juretić istaknula je brojke koje pokazuju progres i napredak. Kada su 2011. godine organizirani prvi Dani botaničkih vrtova i arboretuma sudjelovalo je 12 objekata sa preko 160 različitih događanja. Dvije godine poslije, na trećim Danima

Arboretum Lisičine

Na svečanom otvorenju u Voćinu

Jasminum parkeri

Voditelj UŠP Našice Vlatko Podnar te direktor Smete-Sefag Kaposvar Istvan Barkoczi ispred arboretuma

EU PROJEKTI

Otvoren arboretum Lisičine- svi ste pozvani!


Nakon što je dugo vremena ležao devastiran i skriven od oka javnosti, arboretum Lisičine konačno je

obnovljen i otvoren za posjetitelje. Time je završio Nature No 1., projekt sufinanciranja EU u sklopu

prekograničnog programa između Hrvatske i Mađarske u kojem su nosioci bile Hrvatske šume.

sudjelovala su 22 botanička vrta i arboretuma sa čak 397 različitih događanja.

Prezentaciju projekta Natu-re No 1. kojeg su Hrvatske šume radile sa mađarskim partnerima Smete te sa VPŽ, u sklopu kojeg je obnovljen arboretum održala je ru-kovoditeljica odjela za ekologiju u UŠP Našice, a ujedno i voditeljica projekta, Nataša Rap. Predavanje o jedinstvenom bogatstvu drveća i grmlja u obnovljenom arboretumu održala je prof. dr. sc. Marilena Idžojtić sa Šumarskog fakulteta, koja je bila zadužena za determina-ciju svih svojti biljaka u arboretu-mu. Nakon službenog otvorenja, prisutni su pozvani da svi zajedno, uz stručno vodstvo prof. Idžojtić obiđu arboretum i uvjere se u veli-ki posao koji je učinjen na obnovi.

Projektom Nature No 1. u sklopu kojega je obnovljen arbo-retum a čija je vrijednost iznosila 273.990 eura izgrađene su broj-ne nove te obnovljene stare staze,

de aranžmana od prirodnih materijala, likovne radionice za djecu, eko radionica te radionice Globe grupe Osnovne škole Voćin. Po-sjetitelji nisu krili zadovoljstvo ljepotama arboretuma što je dobra naznaka da bi ovaj objekt uz nastavak ulaganja mogao postati pra-va turistička atrakcija zapadnog dijela Slavonije.

Treba spomenuti i ostale partnere u projektu, poduzeće Smete iz Kaposvara, Javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim prirod-nim vrijednostima Virovitičko – podravske županije, te agenciju Vidra, regionalnoj razvojnoj agenciji VPŽ koja je surađivala na uslugama vođenja projekta. Mađarske kolege uspješno su obnovili i uredili lugarnicu Studinka koja je postala centrom za upravljanje prirodom Laszlo Studinka, pored kojeg je izgrađen i Park divljači Nagyasaller, u kojem posjetitelji mogu promatrati životinje u nji-hovom prirodnom okruženju.

Arboretum Lisičine primjer je kako se sa trudom i radom mogu napraviti velike stvari stoga vas djelatnici UŠP Našice po-zivaju da posjetite i uvjerite se u ljepote ovoga muzeja žive flore u Hrvatskoj.

Rododendron u cvatu

Posjetitelji su uživali u stručnom razgledavanju arboretuma

čime je omogućen bolji pristup posjetiteljima, ali i mogućnost pristupa mehanizacije radi redovitog održavanja. Očišćeno je i ka-menom utvrđeno postojeće jezero, izgrađene su nadstrešnice za odmor posjetitelja, postavljene klupe i koševi za otpatke. Cijeli prostor arboretuma očišćen je od korova, samoniklih i invazivnih vrsta te su obavljeni arborikulturni radovi.

Od prijeratne brojke od skoro 1100 svojti, projektom je re-vitalizirano i determinirano njih 512 što predstavlja odličnu bazu za daljnje radove na obnovi ar-boretuma. Sačuvale su se svojte kojima se može pohvaliti malo koji arboretum u Europi poput kalifornijske jele (Abies bractata) ili Jasminum parkeri, na koji su djelatnici arboretuma iznimno ponosni. Lisičine su prije rata imale najveću bazu četinjača u Hrvatskoj stoga je mnogo truda uloženo u njihovu revitalizaciju.

Posjetitelji su imali sreću uživati u prekrasnim rododen-dronima koji su u ovo doba go-dine u punome cvatu, a neki od primjeraka koji se nalaze u Lisi-činama, među najljepšima su u Hrvatskoj i na neki način postaju zaštitni znak ovog arboretuma. U sklopu arboretuma organizirane su i brojne radionice poput izra-


svijest o zaštiti ukupnih prirodnih resursa na vrlo visokoj razini, te da je temeljni postulat djelovanja gradske politike očuvati i ople-meniti prirodne resurse i takve ih predati budućim generacijama. Jedan od pokazatelja da je Rovinj uspješan u toj misiji je primitak tkz. turističkog Oskara 2013. godine zbog očuvanja i valorizacije kulturne i prirodne baštine u funkciji turizma.

Nakon uvodnih govora uslijedila su vrlo zanimljiva i razno-vrsna predavanja na engleskom i hrvatskom jeziku te iza njih i rasprava. Zaključci skupa jesu da je potrebno organizirati okrugle stolove i rasprave u koje bi trebalo uključiti pravnike i osigurava-juća društva, da je potrebno nastaviti sa edukacijom, informirati javnost i podizati svijest o važnosti urbanog zelenila, poticati su-

U Rovinju je 10. i 11. svibnja pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske održano

međunarodno savjetovanje pod temom Stabla u gradovima – sigurnost, zaštita i njega. Organizator

savjetovanja bila je Hrvatska udruga za arborikulturu (HUA), koja je ovim savjetovanjem obilježila svoju

desetu godišnjicu djelovanja.

doga

đaji

Teks

t/fot

o: C

hris

tian

Gal

lo

URBANO ŠUMARSTVO

Stabla u gradovima - sigurnost, zaštita i njega

Hrvatski prijevodEuropskog priručnikaza orezivanje stabala

Odaziv stručnjaka na savjetovanje bio je veći od očekivanog – 93 stručnjaka iz gotovo svih većih gradova Hrvatske Za-greba, Splita, Rijeke, Osijeka, Vinkovaca,

Varaždina, Karlovca, Siska, Koprivnice, Virovitice, Pule. Savjetovanju su prisustvovali i stručnjaci iz Slo-venije, Bosne i Hercegovine i Srbije te dva pozvana predavača, Alessandro Pestalozza iz Italije i Bodo Si-egert iz Njemačke. Nakon prijava i podjele radnog materijala, od kojeg treba posebno istaknuti Europski priručnik za orezivanje stabala kojeg je na hrvatski jezik prevela HUA, savjetovanje je otvorio novi pred-sjednik HUA-e, dr. sc. Milan Pernek. Naglasivši kako je ovo prvi takav skup u Hrvatskoj i regiji, objasnio je važnost triju riječi iz naziva savjetovanja:

sigurnost – stablo svojim dimenzijama i pohranjenom energi-jom predstavlja određeni rizik za prolaznike, promet, objekte te o tom riziku treba ozbiljno voditi računa;

zaštita i njega – stablo tvori pozitivnu percepciju urbanog ze-lenila samo ako je zdravo i vitalno, a to se stanje postiže zaštitom i njegom već od same sadnje.

Nažalost, svjedoci smo da se zaštitu i njegu vrlo često zane-maruje.

Nakon otvaranja skupu se obratio gradonačelnik Grada Rovi-nja Giovanni Sponza naglasivši kako je Rovinj grad u kojemu je


Teme su bile sljedeće:XXXL giant tree transplanting in Munich (Bodo Siegert); Predicting the risk of failure after root damage using visual assessment and pulling tests (Alessandro Pestalozza); Edukacija o njezi stabala urbanih prostora (Viktor Lochert); Arboristika u Sloveniji (Lena Marion); Arborikultura u Bosni i Hercegovini – stanje i perspektiva (Ćemal Višnjić, Mirza Dautbašić); Ancient trees and parks in Serbia – plant health, safety and demands on arboriculture (Milka Glavendekić, Ljubomir Popara); Vrste i funkcije zelenila (Josip Perić); Važnost urbanih šumskih ekosustava u zaštiti bioraznolikosti (Biljana Janev Hutinec, Saša Banić, Lana Malović); Njega održavanje i obnova park-šuma Grada Zagreba kao uvjet njihovog opstanka (Damir Dramalija); Očuvanje genofonda zakonom zaštićenih stabala – Spomenik prirode – pojedinačno stablo (Tibor Littvay, Mladen Ivanković, Miljenko Županić, Ivica Čehulić); Utjecaj staništa na rast stabla divljeg kestena (Fran Poštenjak, Karmelo Poštenjak); Drvoredi grada Zagreba (Renato Molc, Damir Cvetković); Pest status of alien insects in urban forests and trees in Slovenia (Maja Jurc); Marmontova aleja – od prvih procjena zdravstvenog stanja do danas (Martina Matasić Huljina); Sljemenska cesta: urbano šumske značajke i mogućnosti arborikulturnih zahvata (Goran Gregurović); Njega stabala upotrebom autoplatforme (Tomislav Vitković); Primjena adaptirane VTA i SIA metode u procjeni statike stabala u Botaničkom vrtu u Zagrebu pomoću uređaja IML-Rezi (Milan Pernek, Nikola Lacković, Vanja Stamenković); Response of tree tissues to mechanical wounding – implication for arboricultural practice (Primož Oven); Arborikulturna i dendroekološka analiza stanja drvorednih i parkovnih stabala divljeg kestena na području Grada Velike Gorice (Damir Drvodelić, Vinko Paulić, Milan Oršanić, Stjepan Mikac, Goran Gregurović).

doga

đaji

Teks

t: Z

oran

Tim

arac

PUBLIKACIJE

Alojzije Frković - Tetrijeb gluhan u Gorskom kotaru

Autor je dipl. inž. šumarstva, lovni

stručnjak i publicist i aktualni predsjednik

Povjerenstva za praćenje populacija i zaštite ugroženih

vrsta Lovačkog saveza Primorsko-goranske županije. Nakladnik

je Lovački savez Primorsko-goranske

županije.

radnju u regiji te ujednačiti stručne pojmove i metodike procjene stabala.

Drugog dana skupa, u subotu 11. svibnja u park – šumi Zlat-ni rt demonstrirana je praktična primjena dijagnostičkih instru-menata i orezivanja stabala. Za demonstraciju je odabrana skupi-na stoljetnih himalajskih cedrova sađenih u rasporedu zvijezde. Nažalost, kiša je skratila prezentaciju praktične primjene arbo-toma, rezistografa i arboradiksa njemačke tvrtke Rinntech. Su-dionici skupa mogli su vidjeti kako se pomoću arbotoma dobiva poprečni presjek debla na željenoj visini na kojem se može iščitati zdravstveno stanje drva temeljem brzine prolaska valova zvuka kroz drvo, odnosno je li i u kojoj mjeri drvo napadnuto trulje-njem. Izradom više poprečnih presjeka može se izraditi 3D model debla. Rezistografom se također mjeri stanje, odnosno kvaliteta drva, ali na osnovi otpora kojeg drvo pruža prilikom bušenja vrlo tankim svrdlom. Arboradiksom se u kombinaciji sa arbotomom može detektirati korijenje drveća promjera već od 2 centimeta-ra, što je posebno zanimljivo kod građevinskih radova kopanja u blizini vrijednih stabala, jer se ovakvom detekcijom može izbjeći oštećivanje korijenovog sustava.

U popodnevnim satima u subotu uslijedio je izlet u Naci-onalni park Brijuni, mjesto osnivanja Hrvatske udruge za arbori-kulturu 2003. godine.

Uspješnoj organizaciji skupa doprinijeli su mnogobrojni sponzori i partneri skupa: Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagre-bu, Hrvatski šumarski institut Jastrebarsko, Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije, Hrvatske šume d.o.o., Zagrebački holding - Zrinjevac, Zelenilo d.o.o. Karlovac, Stablo-san d.o.o., Švenda i sinovi d.o.o., Husqvarna d.o.o., Nacionalni park Brijuni, Maistra d.d. Rovinj, Pučko otvoreno učilište Grada Rovinja. Ovaj uspješno organiziran skup predstavlja pozitivni po-mak u arborikulturi Hrvatske, ali i nalaže jasno definiranje uloge šumarske struke u tom segmentu urbanog šumarstva.

Kolega Frković je u novije vrijeme najplod-niji autor stručne lovačke literature u Hr-vatskoj. Poslije monografija o smeđem medvjedu, risu i vuku (u Hrvatskoj) te

dvije knjige o ocjenjivanju lovačkih trofeja, ovo mu je najvrjednije djelo. Desetljeća je radio u Gorskom kotaru i vrijedno bilježio sve značajno o divljači i dru-gom i zato je mogao napisati ovakvu knjigu. Naravno, knjiga sadrži mnogo više od toga. Knjiga je korisno i zanimljivo štivo lovnim stručnjacima, lovcima, onima koji u svom školovanju imaju predmet lovstvo i ljubi-teljima prirode.

Tetrijeb gluhan je već mnogo godina ugrožena

ptičja vrsta, kako vrijeme odmiče - to više. Globalno zatopljenje će tome pridonijeti - fragmentacijom staništa i populacije te planin-ske vrste. Već duže vrijeme nije lovna divljač, a danas je uvršten u Crvenu knjigu ugroženih ptica Hrvatske u kategoriji ugrože-ne gnjezdeće populacije. Tetrijeb gluhan, krupna i lijepa ptica s atraktivnim svadbenim igrama tim više zaslužuje ovakvu knjigu.

Osim predgovora i uvoda knjiga sadrži slijedeća poglavlja s mnogim potpoglavljima: Gorski kotar kao stanište tetrijeba kroz povijest; Tetrijeb gluhan u NP Risnjak; Prirodoslovne značajke te-trijeba gluhana; Naseljavanje i kontrolirani uzgoj tetrijeba gluha-na; Korištenje i lov tetrijeba gluhana; Tetrijeb gluhan u Gorskom kotaru - danas; Tetrijeb gluhan u djelima umjetnika; Tetrijeb glu-han na poštanskim markama itd.

Zanimljivi su povijesni podaci, interesantni su podaci o bio-logiji vrste i staništu, posebno o pjevalištima, što je prikazano i na karti i drugo. Iz potpoglavlja Prikaz preostalih aktivnih pjeva-lišta tetrijeba gluhana u Gorskom kotaru s procjenom brojnosti u 2010. i 201l. godini proistječe sljedeće potpoglavlje - Prijedlog zaštitnih mjera za očuvanje tetrijeba gluhana u Gorskom kotaru i njegovo ponovno uvođenje u Nacionalni park Risnjak. To su najkorisniji dijelovi knjige.


Umjetnička akademija u Osijeku predstavila je projekt Međunarodne studentske kiparske kolonije koja se održava u lugarnici Jarčevac u blizini Petrijevaca, kojom upravlja šumarija Valpovo. Na koloniji je sudjelovalo 15 studenata iz Novog Sada, Pečuha,

Sarajeva, Ljubljane, Zagreba i Splita koji su sredinom svibnja izrađivali kipove u lipovom drvetu.

doga

đaji

Teks

t: G

oran

Vin

cenc

F

oto:

Dal

ibor

Ton

c

Kiparska kolonija Jarčevac nastala je 2009. godine kao terenska nastava za studente Likovnog odsjeka Umjet-ničke akademije Osijek. Voditelj i idejni tvorac pro-jekta je docent Denis Krašković, profesor kiparstva na

UAOS koji je pokrenuo radionicu uz pomoć djelatnika Hrvatskih šuma, Javorka Bebeka, rukovoditelja pravnog, kadrovskog i općeg odjela UŠP Osijek te Dalibora Tonca, upravitelja šumarije Val-povo. Na pola puta između Osijeka i Valpova nalazi se šumski predio Lipovac, u blizini sela Petrijevci. U šumi se krije prekrasna austrougarska lovačka kuća, a nedaleko je i rijeka Drava, što je uz

lipovo drvo na kojem su studenti radili, bila velika inspiracija za uvijek znatiželjni umjetnički duh.

- Iako se na prvi pogled čini kako šumarstvo i umjetnost nema-ju dodirnih točaka, ovaj projekt pokazuje kako to nije istina i da nas veže mnogo toga, prvenstveno šuma. Studenti šumarstva i stu-denti Umjetničke akademije na terensku nastavu odlaze upravo u šumu kako bi naučili kako se o šumi brinuti, a drvo je kao predmet obrade bio materijal kroz koji su studenti izrazili svoj umjetnički potencijal – istaknuo je voditelj UŠP Osijek, Boris Ljubojević.

Odlična suradnja sa Hrvatskim šumama koje osiguravaju drvo, materijal te pomažu oko organizacije, nastavila se i ove godine. Uz pomoć djelatnika Hrvatskih šuma koji su im pomogli sa motor-nim pilama u početnoj fazi oblikovanja, mladi umjetnici imali su priliku iskazati svoj talent i viđenje prostora u kojem se nalaze.

Cilj radionice je, izuzev obrade drva, prezentirati studentima razne tehnike i medije koje će im približiti razni gosti – umjetnici te njihovi profesori - mentori. Također je cilj stvoriti kvalitetnu komunikacijsku platformu za lakše i kvalitetnije komuniciranje, kako među samim studentima, tako i između profesora i stude-nata.

Studenti su po završetku radionice prezentirali svoje radove u drvu, a priređena je i svečanost na kojoj su sudjelovali profesori i mentori iz svih gostujućih akademija. Skulpture koje su nastale na ovoj radionici naposljetku će biti postavljene na širem području grada Osijeka.

KULTURA

Umjetničkakolonijau lugarniciJarčevac


doga

đaji

Teks

t/fot

o: M

irko

Bal

ala

Iako nije sezona priprema i natjecanja, naša sjekačka reprezentacija nastavlja sa promotivnim aktivnostima.

Tako su na poziv sponzora boravili na otoku Krku.

Odstrijeljeni medvjedi visoke trofejne vrijednosti u lovištima delničke podružnice

ODLIČAN POČETAK LOVNE SEZONE

Odstrijeljeno dvanaest medvjeda visoke trofejne vrijednosti

SJEKAČI

Reprezentativci u posjetu Baškoj

Krajem mjeseca travnja, tvrtka „Micros-Com“ d.o.o. iz Letovanića, kao jedan od sponzora hrvatske reprezen-tacije sjekača, ugostila je u svom objektu u Baškoj na otoku Krku članove i stručni stožer hrvatske reprezen-

tacije sjekača. Po prekrasnom vremenu, hrvatski reprezentativci najprije su posjetili akvarij koji je smješten u samom centru Baške. U sklopu akvarija nalazi se jedna od najvećih zbirki jadranskih školjki i puževa u Hrvatskoj, te preko 100 raznovrsnih riba i ra-kova Jadrana.

Vrlo zanimljiv bio je posjet crkvi sv. Lucije u Jurandvoru, u neposrednoj blizini Baške, u kojoj se nalazi najstariji pisani sta-rohrvatski spomenik – Baščanska ploča, koja predstavlja značajan izvor za povijest hrvatskog naroda, jezika i pisma – glagoljicu, koja datira oko 1100. godine na kojoj se po prvi puta spominje jedan hrvatski kralj – Zvonimir.

Domaćini reprezentativaca, ujedno i vlasnici tvrtke Micros-Com d.o.o. Nikola Kukurić i Ivo Mrkus pokazali su se kao iz-vrsni gastronomi i kuhari. Najhrabriji reprezentativci isprobali su temperaturu morske vode, a neki su se okušali i u pecanju. U ugodnom ambijentu konobe u večernjim satima za svirku i pje-smu zadužen je bio Kiki.

Na svemu što su učinili za reprezentativce kao sponzori i ovom prigodom kao domaćinima druženja Nikoli i Ivi zahvalio se vođa reprezentacije Sandrino Rac prigodnim riječima zahvale.

Poslije dugotrajne zime praćene, izuzetno visokim snije-gom, šumari delničke podružnice, tijekom ožujka prišli su otvaranju šumskih radilišta. To je bio izuzetno napo-ran posao jer je snijeg u šumi bio i dalje vrlo visok. Otva-

ranjem radilišta olakšan je bio i pristup hranilištima divljači, pa je tijekom ožujka lov na medvjeda bilo moguće organizirati na neko-liko bližih lokacija. No u travnju se situacije donekle popravila, pa je u proljetnom lovu ukupno odstrijeljeno 12 medvjeda, od ovo-godišnjim planom odstrijela predviđenih 18. Prema odredbama Akcijskog plana i rješenja nadležnog Ministarstva, ovogodišnjim planom odstrijela mora se obvezno odstrijeliti pet medvjeda tjele-sne mase do 100 kg. Od 12 odstrijeljenih medvjeda u proljetnom lovu, osam je u rangu zlatne medalje, a odstrijeljena su i četiri medvjeda tjelesne mase do 100 kg. Trofejne vrijednosti odstrije-ljenih grla su izuzetno visoke. Tako su odstrijeljena dva trofejno izuzetno jaka medvjeda u lovištu Bjelolasica, od 519 CIC točaka na području šumarije Gomirje i 495 CIC točaka na području šu-marije Mrkopalj. Ovaj uspjeh u lovu, još je jedan pokazatelj da je lovište Bjelolasica po bonitetu među najboljima u Europi, - ističe dr. sc. Dario Majnarić rukovoditelj Odjela za lovstvo delničke po-družnice.

U lovu su i ove kao i ranijih godina uglavnom sudjelovali lovci iz inozemstva, poglavito iz Italije, Francuske, Njemačke i Češke. Kao i inače, lovci na medvjede dolaze iz velikog broja europskih zemalja, ali i Amerike pa se može reći kako je taj lov postao pravi brand u delničkoj podružnici Hrvatskih šuma. Unatoč svjetskoj krizi u lovnom turizmu, treba istaknuti zasluge osoblja Odjela za lovstvo, koji nalaze dovoljan broj zainteresiranih lovaca koji mogu u potpunosti izvršiti zadani plan odstrjela, koji je svake godine i sve veći.

Zbog izuzetno povoljnog brojnog stanja medvjeda, te sve ve-ćih problema koji nastaju kroz suživot čovjeka i medvjeda, ali i sve većeg interesa, tražit će se i dodatne markice za odstrjel med-vjeda od nadležnog Ministarstva za jesenski lov, jer preostalih šest medvjeda koje treba odstrijeliti prema planu neće biti dovoljno s obzirom na gore navedene razloge.

Uz lov na medvjeda, tijekom proljeća u lovištima delničke po-družnice obavljani su i radovi na punjenju solišta, predstoji pregled lovišta te utvrđivanje šteta na divljači nastalih tijekom dugog zim-skog razdoblja. Jedini problem u radu, vrijednog i marljivog lovnog osoblja delničke podružnice predstavlja i dalje manjak terenskih vozila. Nadamo se da će se i ovaj problem, a vezano uz specifičnost našeg posla na terenu uskoro otkloniti, - govori Majnarić.

Tekst: Vesna Pleše Foto: Dario Majnarić


turiz

amTe

kst/f

oto:

Gor

an V

ince

nc

Na najzapadnijoj točki Parka prirode Papuk nalazi se Lovački dom Djedovica. Skriven u šumi bukve i jele pored državne ceste Voćin – Kamenska, ovaj lovački dom postao je poznat po klijenteli željnoj mira i bije-

ga od užurbanog modernog života. Guste šume prepune divljači, mir i tišina prirode, potpuna izoliranost bez signala za mobitel i interneta postali su prednost koju prepoznaje sve veći broj ljudi, pogotovo iz poslovnog svijeta. LD Djedovica djeluje u sklopu lo-višta Papuk, na području šumarije Voćin. U objektu se nalazi 6 dvokrevetnih soba te ugodni dnevni boravak idealan za okrjepu poslije lova te za večernje opuštanje uz društvo i dobru kapljicu. Prosječan broj gostiju u posljednjih pet godina dosegnuo je brojku od 625 noćenja, a 75% ukupnog broja posjetitelja bili su gosti iz inozemstva, većinom Slovenije i Austrije. O zadovoljstvu ponu-dom najbolje govori činjenica da se najveći broj onih koji dođu prvi put, redovito vraća. Kako nam ističe Željko Marman, ruko-voditelj Odjela za lovstvo UŠP Našice riječ je o stalnoj klijenteli koja je prvi puta u LD Djedovica došla po preporuci i ostala odu-

ševljena vrlo ljubaznim osobljem zbog kojeg se osjećaju kao kod kuće, izvrsnom hranom, mogućnostima lova te ključno – mirom i tišinom bez mobitela koji im omogućuje odmor od stresa nago-milanog poslovnim problemima. Dobar glas daleko se širi stoga se broj gostiju željnih robinzonskog turizma u šumi, iz godine u godinu povećava.

Naravno, bitan faktor za lovce je i dobar lov. Lovište Papuk otvorenog je brdsko – planinskog tipa, prostire se na 10.837 ha, na nadmorskoj visini od 300 do 1.000 metara a izbrazdano je du-bokim jarcima i uvalama. Od divljači najviše se lovi divlja svinja, srneća te jelenska divljač, a kvalificirano osoblje na zadovoljstvo gostiju, stoji na usluzi u svim segmentima lova.

U domu je 6 dvokrevetnih soba

Arboretum LisičineLovački dom Djedovica

LOVAČKE KUĆE

LD Djedovica -Mir i tišina za potpunibijeg od stresa


Kako zamišljate totalni bijeg od stvarnosti, užurbanog života, računala, mobitela, gradske buke i posla? Većina ljudi sanja tropske plaže, koktelčiće sa suncobranima,

kokosove palme i sl., što je u redu, no sve te destinacije su daleko i zahtijevaju znatne financijske izdatke.

Ukoliko vam je taj bijeg potreban žurno, za vikend, s limitiranim budžetom, možda biste trebali razmisliti o ponekom lovačkom domu, skrivenom u miru i tišini šume. Djedovica je jedna od njih, a njenu izoliranost

otkrili su mnogi poslovnjaci, uživajući u brojnim okolnim blagodatima.

Uz samu lovačku kuću postoje brojne zanimljivosti za goste umorne od lova. Tu je nekoliko uređenih planinarskih staza, broj-ne mogućnosti fotosafarija, zatim poučna staza Dva hrasta, ostatak starog konjičkog puta, gdje posjetitelji mogu naučiti ponešto o prirodnim zanimljivostima ovoga dijela Papuka koja završava sa dva prekrasna primjerka hrasta kitnjaka starosti petstotinjak godi-na. Ljubiteljima gljiva, okolica nudi brojne mogućnosti, pogotovo u jesen. Tada učenici Osnovne škole Voćin organiziraju manife-staciju Dane gljiva kao dio svojih izvannastavnih aktivnosti.

Okolica Djedovice također obiluje brojnim zanimljivosti-ma. Odnedavno otvoreni arboretum Lisičine o kojem se brinu

Hrvatske šume posjeduje najveću zbirku različitih svojti četinjača, te neke od najljepših primjeraka rododendrona u Hrvatskoj. U sklopu arboretuma mogu se organizirati nekoliko zanimljivih ra-dionica kao i škola u prirodi, a za sve potrebne informacije, možete se obratiti šumariji Voćin.

U samom mjestu Voćin nalazi se crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije, koja je izgrađena u 15 st. te je nakon devastacije u Domovinskom ratu, obnovljena 2008. godine. U dane hodočašća Gospi Voćinskoj na blagdan Male Gospe, ovo mjesto posjećuju brojni hodočasnici, a zanimljivo je i dječje hodočašće koje se odr-žava prve subote u mjesecu svibnju.

Na pola puta između Voćina i Djedovice naići ćete na jedin-stveni geološki spomenik prirode Rupnicu, koja je proglašena za-štićenim objektom još 1948. godine. Geološki značaj ovoga lokali-teta je u jedinstvenoj morfološkoj pojavnosti vulkanskih stijena, u obliku četverokutnog i šesterokutnog stupastog lučenja albitskog riolita. Stupovi su nastali kao posljedica stvaranja pukotinskih su-stava pri hlađenju magme na prolazu prema površini Zemlje. U svijetu postoji tek nekoliko sličnih lokaliteta gdje posjetitelji mogu

uživati u ovom prirodnom fenomenu, a vjerojatno najpoznatiji je Giant Causeway u Sjevernoj Irskoj.

Nedaleko od Rupnice nalazi se i kamenolom Trešnjevica gdje posjetitelji mogu naučiti ponešto o unutrašnjosti planine Papuk.

Zbog svega navedenog, LD Djedovica predstavlja pravi penici-lin protiv stresa i idealan bijeg za vikend od gradskih gužvi, koji su već prepoznali brojni gosti. Što čekate, vrijeme je da ga otkrijete i vi!

Geološki spomenik prirode Rupnica

Sjenica ispred Lovačkog doma

Poučna staza Dva hrasta

Crkva u obližnjem Voćinu


Popovačke prigorske šume Šumarija

Upravitelj Davor Janković ispred šumarije Vrijeme je za pranje traktora

Iznad zgrade na uzvisini s fasadom boje breskve uzdiže se nekoliko višestoljetnih hrastova. Ti nečujni, drevni stražari svako jutro podsjete sve koji u šumariju dođu

odraditi svakodnevne poslove na poštovanje koje svatko od nas mora osjetiti prema životu šume.

Šumarija Popovača osnovana 1955. godine u sastavu je Uprave šuma Zagreb i nalazi se u istoimenom gradiću. Šumarija se nalazi na jugoistoku Uprave. Zemljopisno, nalazi se u srcu Moslavine. Na istoku i zapadu graniči s

dvije zagrebačke šumarije, s Novoselcem i Kutinom. Na sjeveru s bjelovarskom Upravom, a na jugu sa sisačkom. Sastoji se od tri gospodarske jedinice za koje se može reći sljedeće kreću od naj-manje i najviše, s najvišom točkom od 443 nmv i spuštaju se na jug gdje se nalazi najveća i najniža gospodarska jedinica. Gospo-darska jedinica na sjeveru šumarije je Popovačka Garjevica. To je brdska jedinica, smještena na Moslavačkoj gori koju u narodu nazivaju i Garjevicom, pa otuda i naziv jedinice. Na Moslavačkoj gori duž sjeverne granice ove jedinice nalazi se još jedna jedinica s Garjevicom u nazivu, a pripada susjednoj šumariji Kutina. Kako je Popovačka Garjevica brdska jedinica karakteriziraju je za brdo

tipične vrste bukva, kitnjak i grab. Od obronaka Moslavačke gore, pa na jug do granice s gospodarskom jedinicom Popovačke ni-zinske šume proteže se jedinica Popovačke prigorske šume. Osim karakterističnih brdskih vrsta koje prevladavaju u ovoj jedinici ima topola i vrba, jer je presijecaju brojne rječice i potoci. Na krajnjem jugu nalazi se nizinska gospodarska jedinica Popovačke nizinske šume. Sastoji se od manjih kompleksa koji su smješteni na ma-

šum

ska r

azgl

edni

caTe

kst:

Mar

ija G

lava

šFo

to: M

. Gla

vaš,

Arh

iva

ŠUMARIJA POPOVAČA

Poplave, pijavica, požar - sve su preživjeli


Ovako je izgledala lugarnica Benediktu Popovačkoj Garjevici

Pomoćnik revirnika Vugić zabrinuto gleda na poplavljene Popovačke nizinske šume

lim udaljenostima jedan od drugoga. Smještena je unutar prostora omeđenog prugom Zagreb – Kutina, potoka Gračenica i rijeka Lonje i Česme. U ovoj jedinici daleko je najviše lužnjaka, slijede poljski jasen i grab. Ima i bagrema, crne johe, vrba i topola. Cijela šumarija se proteže na površini od 8.553 ha. Drvne zalihe ima 1.771.453 m3, godišnji tečajni prirast iznosi 54.085 m3. Ukupan propisani etat iznosi 372.240 m3. Otvorenost iznosi 12,14 km / 1.000 ha. Dobar dio jedinice Popovačke nizinske šume preklapa se Parkom prirode Lonjsko polje, a veliki dio jedinice Popovačke prigorske šume i dio Garjevice s Regionalnim parkom Moslavač-ka gora koji je parkom proglašen prošle godine. U Regionalnom parku može se gospodariti standardno prema propisima kao i u svakoj gospodarskoj šumi, dok se u Lonjskom polju gdje se šume ubrajaju u šume s posebnom namjenom gospodari po posebnim uvjetima koji se odnose na zaštitu prirode.

Ova je zima obustavila šumske radove po cijeloj Upravi, pa tako i u Popovači. Svi su se radovi koncentrirali u Popovačkoj Garjevici, gdje im je u pomoć priskočio privatni poduzetnik koji je ubrzo pozvao i podizvođače. Ozbiljno su mogli početi raditi tek od veljače kada se radovi koncentriraju na Popovačke prigorske i Popovačke nizinske šume. No, normalizacija nije dugo potrajala, jer su sredinom veljače počele poplave, pa su se radovi ponovo koncentrirali u Popovačkoj Garjevici. Sada zaposlenici kao poslje-dicu imaju povećan obujam radova i prisiljeni su raditi brže nego što je uobičajeno. Poplave su čest problem u cijeloj Moslavini.

Uobičajen problem u cijelom poduzeću postao je nedovoljan broj raspoloživih terenskih vozila, pa i ovdje svaki dan moraju planirati kada će i tko voziti. Jedan od najvećih problema, ističe upravitelj šumarije, Davor Janković je pašarenje tamo gdje nema zaštitnih ograda zbog čega često moraju prijavljivati sugrađane koji dođu napasati svoju stoku u šumi. Stoka radi štete na poniku i pomlatku što je u svakom slučaju gubitak za šumu, a ako je negdje izvršeno pošumljavanje ili popunjavanje šumarija je na gubitku i materi-jalno i vremenski. Od neuobičajenih problema šumarija se u svo-joj prošlosti suočila s požarom i pijavicom koju je pratila ledena kiša. Prošlogodišnji požar koji je buknuo noću i ugasio se u zoru progutao je jedinu lugarnicu Benedikt koja se nalazila na Popo-vačkoj Garjevici. Lugarnica je učas izgorjela jer je bila načinjena od drvenih oblica. Velika pijavica od prije četrnaest godina nani-jela je šumariji veliku štetu. O tome svjedoče dokumenti kao što je šumska kronika i osnova gospodarenja Popovačke Garjevice iz toga doba u kojoj je u izvršenjima evidentirana velika količina slu-čajnog prihoda, odnosno vjetroloma. Uobičajeno je to što šuma-rija drvne sortimente koje proizvede prodaje okolnim pilanama. Roba odlazi na pilanu u samoj Popovači, u susjedni Novoselec,

u Novsku, Zagreb, Turopolje, Jastrebarsko ili Glinu. Dio robe izveze se u Italiju. Inače, gotovo polovinu radova obave privatnici. Osim djelatnika šumarije i privatnika u šumu dolaze i žitelji okol-nih mjesta u samoizradu. Kome je samoizrada dozvoljena odre-đuje upravitelj, a koordinira proizvodni odjel u Upravi. Radove samoizrade na terenu kontroliraju lugari. U šumariji je ukupno zaposleno 40 ljudi. Četvero među njima su revirnici. Jasna Silov-ski osim Popovačke Garjevice, zadužena je i za dvije privatne gos-podarske jedinice Gornju Jelensku i Popovačke šume od ukupno 2.588,09 ha. Te šume su i brdske i nizinske, a pripadaju velikom broju vlasnika. Vlasnici posjeduju čestice čije se površine kreću od 0,10 ha naviše. Za gospodarsku jedinicu Popovačke prigor-ske šume zadužen je Stjepan Landekić, a za najveću Popovačke nizinske šume zaduženje dijele Goranka Prčaić i Davor Horvat. U njihovoj jedinici nalazi se sjemenska sastojina crne johe. Pro-cjenu da je 38c odsjek pogodan za sjemensku sastojinu načinio je Hrvatski šumarski institut, a šumarija sjeme koristi za vlastite potrebe. Koliko su efikasan tim dokazao je jednom prilikom, na Danima šumarstva poslovođa Goran Oniško prilikom natjecanja u brzom unosu podataka u terensko računalo. Aktivni su i kada je u pitanju edukacija najmlađih u njihovu kraju. Prošle su godine pošumljavali zajedno s učenicima osnovne škole Ludina iz Velike Ludine, a za dječji vrtić Popovača organizirali su mali edukacijski tečaj o pravilnom ponašanju u šumi. Velika je vjerojatnost da će roditelji povesti svoju djecu u šumu. Okolne šume privlačne su izletnicima ne samo zbog prirode, svježeg zraka i rekreacije, već i zbog srednjevjekovnih spomenika kojih tamo ima, pa mogu svoje šetnje pretvoriti u ciljane. Na primjer mogu se popeti do Košu-tgrada ili Jelengrada. Najsretniji imaju priliku ugledati zaštićeni biljni endem hrvatsku kockavicu.

Pokraj zgrade šumarije stoji nekoliko višestoljetnih hrastova i još nekoliko uz jednu od dvije staze koje vode od zgrade. Druga staza vodi prema mehaničarskoj radionici gdje se popravci vozila i motornih pila mogu obaviti. Nije daleko ni Kutina i tamošnja radna jedinica Prijevoz i mehanizacija što je, naravno, prednost. Od mehanizacije raspolažu s tri zglobna traktora.

Povijest šumarije obilježena je promjenama - uglavnom naziva. Godinu dana prije nego što je osnovana ova šumarija ukinuta su tadašnja šumska gospodarstva, a koja se u Hrvatskoj raspadaju na 187 šumarija. Ponovno se formiraju 1960. godine, pa se današnja šumarija Popovača tada nazivala šumsko gospodarstvo Garjevica i imala je sjedište u Kutini. Deset godina kasnije šumsko gospodar-stvo Garjevica spaja se sa šumskim gospodarstvom Josip Kozarac, a sjedište im je u Novoj Gradišci. Stvaranjem Republike Hrvatske sve su društvene šume 1991. godine proglašene državnima. Ute-meljeno je javno poduzeće Hrvatske šume za gospodarenje šuma-ma i šumskim zemljištem sa sjedištem u Zagrebu. Formiraju se Uprave šuma i šumarije, pa je tako šumarija Popovača u sklopu Uprave šuma Zagreb i danas, ali je poduzeće od prije nekoliko godina pretvoreno u dioničko društvo.


rekr

eaci

jaTe

kst:

Ivic

a To

mić

Foto

: I. T

omić

, D. M

irko

vić

ŠUMA ŠICANA

Povijesno izletište i odmorište u okrilju kitnjakove šume

Rekreacijska šuma Šicana smještena je u gospodarskoj jedinici “Sjeverna Babja

gora” šumarije Požega, a zbog dobne zrelosti stabala, blizine gradskoga središta i asfaltirane prometnice, značajna je njezina

uporabna vrijednost

Kao dobro od općeg interesa, šume i šumska zemljišta u Republici Hrvatskoj uživaju posebnu zaštitu države, a prema svojoj namjeni obuhvaćaju gospodarske šume (84 %) te zaštitne i šume posebne namjene (16 %).

One namijenjene za odmor i rekreaciju imaju u sklopu općekori-snih funkcija posebnu društvenu ulogu jer ih redovito posjećuju izletnici i sportaši, a obično se nalaze nedaleko od grada ili pro-metnice te su građanima privlačne za različito korištenje. Jedna od takvih posebno izdvojenih šumskih površina smještena je u gos-podarskoj jedinici Sjeverna Babja gora požeške podružnice Hrvat-skih šuma (šumarija Požega), u šumskome predjelu Sveta Jelena. Riječ je o manjoj čistini veličine gotovo 1 ha, uz vanjsku granicu odjela 63 d, omeđenoj makadamskim putem i gorskim potokom Vučjakom. U njenom središnjem dijelu smješteno je malonogo-metno igralište u okružju starih lipovih, hrastovih i drugih stabala. Okolna šuma je starija, nejednolika mješovita sjemenjača hrasta kitnjaka, bukve i pitomoga kestena, sjevernozapadne ekspozicije, na grebenima, stranama i u manjim uvalama, na nadmorskoj vi-sini 225-340 m.

Ovaj prostor, poznat pod nazivom Šicana, nalazi se istočno ispod povijesnoga brijega Sokolovca, u potočnome kanjonu nase-lja Jagodnjaka, a Požežanima je kao omiljeno izletište i odmorište služio još od polovice 19. stoljeća. Udaljena približno 2 km od središnjega gradskog trga, Šicana je bila mjesto okupljanja i dru-ženja u prirodi, uz glazbu, jelo i piće, posebice na Mladi Uskrs, Florijanovo i za 1. svibnja (Majales). Prema starim povijesnim za-pisima, doznajemo da su se ovdje ”održavale građanske zabave, a staro i mlado hrlilo je u omiljeni Jagodnjak, uz pjevanje djevo-

Stoljetno hrastovo stablo uz gorski potok Vučjak

Vrtne garniture UŠP Požega u hladovini lipovih stabala


jačko, gradsku glazbu, cilik tamburice i umilne na-pjeve starih varoških pjesama”. Jedna od takvih vrlo posjećenih zabava održana je uz svirku gradske glazbe 4. svibnja 1846. godine. Ovakve zabave su početkom 20. stoljeća gotovo sasvim prestale, no zato su šetnje nastavljene. Za ljepši izgled izletišta brinulo se Druš-tvo za poljepšanje grada Požege sadnjom različitoga drveća, postavljanjem klupa, stolova i dr. S vreme-nom je ovo mjesto postajalo sve zapuštenije, a prije pet godina pokrenuta je građanska inicijativa da se uredi kao rekreacijsko - izletničko i sportsko okuplja-lište. U suradnji požeške podružnice Hrvatskih šuma, Grada Požege, na čelu s gradonačelnikom Zdravkom Ronkom, i Komunalnog poduzeća Tekije nedavno je za što ugodniji boravak građana u ovom prirodnom okružju nastavljeno uređivanje izletišta, nakon uređe-nja dječjeg igrališta i igrališta za mali nogomet.

Požeški šumari u akciji uređenja sudjelovali su sadnjom tridesetak ukrasnih biljaka uz dječje igralište, postavili smo svoje vrtne garniture i koševe za otpat-ke te obnovili dječje ljuljačke, što je vrijednost oko 26.000 kuna. Dali smo do znanja građanima da se ovdje mogu odmoriti, posjediti na našim klupama, družiti se uz pripremu roštilja na određenim ložišti-ma. Građane upućujemo na suživot sa šumom i pri-rodom, a nadam se da će na ovaj prostor paziti i znati ga održavati – naglašava Dražen Dumančić, voditelj UŠP Požega. Dodaje da je kamenom tucanikom nasut šumski makadamski put u sklopu izletišta, usporedan s potokom, koji vodi do obližnje okretnice i pomoć-noga stovarišta drvnih sortimenata. Put je nastavak cestovnog odvojka iz ulice Jagodnjak, koji prelazi pre-ko dva mosta: prvoga na betonskim upornjacima, i drugoga, koji premošćuje odvodni kanal što se ulijeva u potok Vučjak. Zbog nesmetanoga prijevoza drvnih sortimenata, požeški će šumari ovaj mostić proširiti. Desno od njega, uz rub šume i u sklopu izletišta je omanja površina, u vlasništvu Grada, na kojoj su dječ-je i mini - igralište. U sklopu nedavne akcije “Zelena čistka - jedan dan za čisti okoliš” požeška podružnica HŠ-a organizirala je čišćenje otpada i na Šicani. U ko-ordiniranoj akciji s Gradom Požegom i Komunalnim poduzećem Tekija smeće je ostavljeno uz prometnicu te odveženo na središnje odlagalište otpada kod sela Alilovaca.

Premda ne zauzima veći kompleks, nedvoj-beno je da će rekreacijsku šumu Šicanu izletnici i sportaši redovito posjećivati jer posjeduje neke odlike kao što su dobna zrelost stabala, blizi-na gradskoga središta (oko 2 km) i prometnice Požega - Nova Kapela, pa je stoga njezina upo-rabna vrijednost veća. Po uzoru i u sjećanje na staru tradiciju, na dan svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca, 5. svibnja je nakon dugo vremena Šicana ponovno bila mjesto druženja građana Požege. Vatrogasci i gradska Turistička zajednica organizirali su, uz pokroviteljstvo Grada, zabavu sličnu onoj iz 1846. godine, a u zabavnome dijelu programa nastupila je Gradska glazba Trenkovih pandura, Kulturno - umjetničko društvo Požega i glazbeni sastav Virus, a na mini - igralištu odigran

je malonogometni turnir za dječake do 15 godina. Druženje je organizirano u nazočnosti predstavnika gradske vlasti, Hrvatskih šuma (UŠP Požega) i dr.

Limena glazba u šumskom ambijentu - po uzoru na preteče iz 19. stoljeća

Privlačno mjesto za ljubitelje brdskoga biciklizma

Dječje i malonogometno igralište na rubu šume


VUKOMERIČKE GORICE

PoučnastazaŠumarica

Petnaestak kilometara jugoistočno od Zagreba, iznad plodne turopoljske ravnice uzdižu se obronci

Vukomeričkih gorica. Protežu se u duljini od tridesetak kilometara, od autoceste Zagreb-Karlovac kod Klinča Sela do Vrha Letovanićkog iznad Kupe uzvodno od Siska. Ovo nisko gorje dobilo je ime

po malom mjestu Vukomeriću, no neki ga nazivaju i Kravarskim goricama po mjestu Kravarskom na

zapadu tog brdovitog područja.

šum

ski k

rajo

lici

Teks

t/fot

o: L

ara

Čer

nick

i

U prosjeku, Vukomeričke gorice visoke su dvjestotinjak metara, a najviši vrh Reži-dovka nalazi se blizu Vukomerića i doseže 255 metara. U goricama izviru brojni po-

toci no uglavnom su siromašni vodom i kratkog toka. Najznačajniji su Kravaršćica koja skuplja vodene toko-ve u slivu Kupe na jugu i Buna koja skuplja potoke u slivu Odre na sjeveru.

Blago uzdignuto gorje obraslo je gustim šumama u kojoj do-minira bukva uz koju se pojavljuju hrast kitnjak i običan grab. Ponegdje ima i sađene crnogorice. Na nekim mjestima prostiru se šume s pitomim kestenom, a uz potoke i u zamočvarenim de-presijama česta je crna joha. Na kajkavskom narječju riječ gorice označava šume ili vinograde koji se na vukomeričkim obroncima spominju još u 14. stoljeću. Sela su razbacana po brežuljcima i

u njima ima sačuvanih starih drvenih kuća. Pročelja su im često oslikana šarenim viticama i cvjetićima obojanima u boje hrvatske trobojnice ili se na njima nalaze natpisi o graditeljima, vlasnicima i godinama izgradnje. Po otvorenim hrptovima bregova vremenu odolijevaju tradicionalne kleti i vrlo vrijedne stare drvene kapelice.

Osim šumara, u vukomeričke šume naveliko zalaze gljivari u potrazi za gljivama, lovci u lov na divljač, okolno stanovništvo i vikendaši na kratke šetnje ili u berbu kestena, ribiči u ribolov na potoke i rječice te biciklisti koji usprkos nedostatka uređenih biciklističkih staza uživaju u vožnji po blagim brežuljcima. Nisko vukomeričko gorje za planinare nije odveć atraktivno, a sve do-nedavno u njima nije bilo obilježenih planinarskih staza. Ujesen 2010. godine u Vukomeričkim goricama otvorena je prva pješačka poučna staza Šumarica koja je privukla brojne izletnike, šetače, školsku djecu pa i planinare. Duga je devet kilometara, započi-nje kod lugarnice Šumarije Velika Gorica u naselju Krušak, vodi šumskim obroncima i usjecima, uz potok Curek i preko potoka Kozara, zatim pokraj livada, vinograda i klijeti, uz seoska dvorišta i kuće Žitkovčice do vidikovca Lakovica u selu Kozjača. Stazu su zajedničkim trudom osmislili i realizirali Uprava šuma Podružnice Zagreb, Planinarsko društvo Velika Gorica, Turistička zajednica i Grad Velika Gorica.

Poučna pješačka staza Šumarica nazvana je po proljetnici njež-nih bijelih cvjetova. Bijela šumarica (Anemone nemorosa) cvate u rano proljeće u velikim skupinama u šumama i šikarama, koristeći se svjetlom koje se probija kroz još nerazlistano drveće. Za sunča-na vremena njezini su cvjetovi širom otvoreni, a dolaskom noći pognu se i zatvore kako u njih ne bi ušla rosa. Grčka legenda kaže da anemos (vjetar) u prvim proljetnim danima šalje anemone kao vjesnike koji najavljuju njegov dolazak. Cijela staza označena je bijelim šumaricama, naslikanima na stablima umjesto standardnih crveno bijelih planinarskih markacija. Znakovi su postavljeni tako da se staza može pratiti u oba smjera, pa se po njoj može krenuti ili od Krušaka ili od Kozjače. Za prolazak u jednom smjeru prosječ-nom izletniku potrebno je oko dva sata sasvim laganog hoda. Staza većim dijelom prolazi uhodanim šumskim i kolnim putovima, na njoj nema velikih visinskih razlika, pogodna je za planinare i sve

Druga poučna tabla posvećena je geologijiVukomeričkih gorica

Poučna pješačka staza Šumarica nazvana je poproljetnici nježnih bijelih cvjetova (Anemone nemorosa)


druge izletnike željne opuštanja i uživanja u prirodi. Dostupna je i onima koji nemaju automobil jer su sela Krušak i Kozjača poveza-na s Velikom Goricom redovnom autobusnom linijom.

Osim putokaza, duž staze je postavljeno osam informa-cijsko-edukativnih ploča, pa uz uživanje u pitomom krajoliku i lijepim vidicima, izletnici mogu naučiti razne zanimljivosti o Vu-komeričkim goricama. Kod lugarnice Krušak nalazi se prva ploča s kratkim opisom nastanka gorja u davnoj prošlosti i njegovom današnjem izgledu. Širokom šumskom cestom, u sjeni bukovih stabala, stiže se do druge ploče s tekstom o geologiji Vukomorič-kih gorica. Građene su od naslaga pijeska, šljunka i gline s mje-stimičnim proslojcima ugljena koji su taloženi prije više od tri milijuna godina. Dalje se staza spušta do potočića Cureka, slijedi njegovu dolinu, prelazi potočić i uspinje se do male čistine s koje se otvara lijep pogled prema Ključić brdu. Nešto dalje u šumi se krije treća ploča posvećena osnivačima poučne staze. Nakon bla-gog uspona staza neko vrijeme vodi po hrptu kroz predjel Kozara, a potom se spušta prema jaruzi istoimenog potoka. Na tom spustu postavljena je četvrta ploča s faunističkim crticama. Preko potoka Kozara prelazi se drvenim mostom i započinje uspon uz drugu padinu jaruge. Tu se nalazi peta ploča s botaničkim crticama. Na njoj možete vidjeti kako izgledaju plodovi bukve, hrasta kitnjaka i hrasta lužnjaka, crne johe i običnog graba. Na vrhu jaruge izlazi se iz šume na otvoreni prostor na kome je postavljena šesta ploča s opisom tradicionalnog kulturnog krajolika Vukomeričkih gori-

ca. Sljedeća ploča posvećena je povijesti ovog kraja od vremena prvih naseljenika još u 4. tisućljeću prije Krista, preko antičkog razdoblja i srednjeg vijeka sve do našeg doba. Staza dalje vodi uz livade, vinograde, kukuruzišta i voćnjake a pogledi se otvaraju na vrhove susjednih bregova i raštrkana sela. Sedma ploča pruža krat-ki pregled tradicijskog graditeljstva u drvu koje još i danas daje po-sebno obilježje Vukomeričkim goricama i cijelom turopoljskom kraju. Turopolje su nekoć prekrivale guste šume hrasta lužnjaka, pa su od hrastovine stoljećima građene kuće, štale, čardaci, kurije, kapele i crkve. Nešto od tradicijskog graditeljstva vidjet ćete uz samu stazu, a u selu Žitkovčica dočekat će vas blejanje ovaca. Iza Žitkovčice staza čas zalazi u šumu s pitomim kestenom, čas izla-zi na proplanke i uskoro stiže do vidikovca Lakovice pri samom kraju staze. S vidikovca (232 m) se pruža pogled prema Zagrebu, na Vukomeričke gorice i Samoborsko gorje, a za vedra dana i na obrise Kleka u daljini.

Vukomeričke gorice su krajobrazno i ekološki vrijedan prostor u kome još uvijek ima očuvanih livada, pašnjaka, šuma, vinograda i ruralnih naselja s nizom atraktivnih etnoloških, tu-rističkih i prirodnih sadržaja i potencijala. Prostornim planom Grada Zagreba predviđeno je njihovo izdvajanje kao područja po-sebnih obilježja i njihova zaštita u kategoriji značajnog krajobraza. Zbog blizine većih gradskih središta i privlačnog pitomog krajolika Vukomeričke gorice su postale privlačan turistički kraj koji nudi seoski mir i bijeg od gradske vreve. Slikovitošću se naročito ističe njihov najjužniji dio uz rijeku Kupu koju ljeti naveliko posjećuju kupači, ponajviše Zagrepčani koji su po brežuljcima uz Kupu sa-gradili brojne vikendice. Središnjim dijelom protječe Kravaršćica koja obiluje ribljim vrstama, riječnim rakovima i školjkama što je privuklo koloniju sivih čaplji koja obitava u Popovom Gaju ispod naselja Gornji Hruševec. Po obroncima su razasute stare drvene crkvice koje su nekoć gradili seoski tesari, a ukrašavali kipari, slika-ri i drvodjelje. Među njima se očuvanošću izvornog izgleda ističu crkvice u Lijevim Štefankima i Starom Brodu.

Na brežuljku Ključić brdo nalazi se poznato izletište koje pruža raznolike mogućnosti za odmor, razonodu i dobru okrjepu. Na imanju su uređene poučne staze i mali zoološki vrt u kojem se može pogledati uzgajališta divljih svinja, konja, muflona, srna, je-lena, fazana, divljih patki i nekih domaćih životinja. U šumi ispod Ključić brda uz cestu prema Velikoj Buni nalazi se privatni ribnjak i mali restoran ugodne atmosfere u kojem su najčešći gosti ribiči. Uz prethodnu najavu posjetiocima se nude odlično prigotovljeni fiš paprikaš i pastrva.

Staza je označena bijelim šumaricamanaslikanima na stablima

U vukomeričke šume zalaze gljivari,biciklisti, šumari, lovci i vikendaši


Među značajnijim poremećajima u šumskim ekosustavima je promjena hidroloških uvjeta, koja

u šumarstvu uzrokuje znatne štete, a voda kao odlučujući ekološki čimbenik od bitnog je utjecaja na

sastav drveća naših nizinskih šuma

ekol

ogija

šum

aTe

kst:

Ivic

a To

mić

Foto

: I. T

omić

, G. D

orić

Unizinskim šumskim ekosustavima hidrološke su prili-ke ovisne pretežito o mikroreljefu i vodostaju rijeka, a voda kao odlučujući ekološki čimbenik prisutna je u obliku oborinske, podzemne i poplavne te je od

bitnog utjecaja na sastav drveća tih šuma. Tako su promjene u dinamici i kvaliteti poplavnih voda, razine podzemne vode i dina-mike vodotoka te zamočvarenje staništa, kao posljedica zadržava-nja površinske vode na tlu, jedan o čimbenika odumiranja hrasta lužnjaka, gospodarski najvažnije vrste šumskoga drveća u našim nizinskim šumama. Ovaj hrast uspijeva od prirode u nizinskim šumama riječnih dolina, a najljepše lužnjakove sastojine u nas na-laze se na području Posavine, Podravine i Pokuplja. U njima je lužnjak ograničen je u dvama šumskim ekosustavima. Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli - Quercetum roboris) raste na gredama (povišicama, mikrouzvisinama) riječnih dolina, na povišenim je i ocjeditim terenima, izvan dosega poplavnih voda, no još uvijek pod utjecajem visokih podzemnih voda. Ako poplava i zahvati ove šume, traje kraće vrijeme kao rijetka pojava, a razina vode nije viša od nekoliko centimetara. Poplavna šuma hrasta lužnjaka (Genisto elatae - Quercetum roboris) u nizinama (nizama, mikrodepresijama) izložena je poplavama ili znatnom utjecaju podzemne vode. U najnižim mikrodepresijama (barama)

poplavna i oborinska voda najdulje se zadržava (stagnira), no na takvome staništu lužnjak uglavnom ne dolazi zbog anae-robnih uvjeta u močvarnome tlu i ograničenosti funkcionira-nja korijenske mreže. Takav biotop pogodan je za rast šume poljskoga jasena s kasnim drijemovcem (Leucoio -Fraxinetum angustifoliae).

Praćenjem i istraživanjem oborinske, poplavne, površin-ske i podzemne vode te vode vodotoka i one u tlu nizinskih šumskih ekosustava, došlo se do spoznaje o problemu oneči-šćenje poplavnih voda odnosno negativne promjene pokaza-telja kvalitete ispod neke referentne vrijednosti. U ovisnosti o obliku mikroreljefa (greda ili povišica, niza, bara), poplavama i oborinama te svojstvima tla, razina podzemne vode kreće se od površine tla do dubine od nekoliko metara, varirajući tije-kom godine. Najviši vodostaji zabilježeni su zimi i u proljeće,

a najniži u ljeto i jesen. Njena razina ovisi i o vodostaju rijeka i potoka, a prati se pomoću posebnih instrumenata pjezometara koji se postavljaju na različite dubine tla. Stabilnost i opstanak lužnjakovih šuma u nizinskim ekosustavima Hrvatske te uspješno gospodarenje njima ovisi o stalnom održavanju pravilne višegodiš-nje dinamike razine podzemne vode u tlu. Njeno veće odstupanje od pravilnog kretanja tijekom vegetacijskoga razdoblja je izrazi-to stresno stanje za šumsku sastojinu. Sniženje podzemne vode u okolnim tlima posljedica je većih hidromelioracijskih radova, kanaliziranja rijeka i prekidanja prirodnih vodnih tokova. Ove negativne promjene utječu na sukcesiju vegetacije prema sušim zajednicama hrasta lužnjaka, što nerijetko izaziva sušenje šuma. Poseban problem je zadržavanje oborinske vode, što je pojava koja

VODA U NIZINSKIM ŠUMSKIM EKOSUSTAVIMA

Problem obnove sastojina na poplavnim staništima

Pašnjak Iva - značajan krajobrazokružen poplavnim šumama

Mlada grabova stabla u nizinskoj šumi hrasta lužnjaka - posljedica hidrotehničkih zahvata

Terenska nastava u Prašniku –pored najvećeg lužnjakovog stabla


Cetina je najdulja rijeka dalmatinskog zaleđa. Stoljećima njene vode napajaju polja gdje je pisana najranija povijest Hrvata na ovim prostorima. Danas, ta krška ljepotica izaziva divljenje svojom bistrom vodom,

turističkim mogućnostima te energetskim potencijalom o kojem ovisi cijela Dalmacija. fe

nom

eni k

rša

Teks

t/fot

o: G

oran

Vin

cenc

nastaje zbog izgradnje riječnih nasipa, tvrdih šumskih cesta i rubnih kanala. Na taj način smanjuje se prirodna drenaža tla, posebice u šumama s izraženim mikroreljefom. Naše ni-zinske šume uglavnom su retencijske površine koje zaštićuju naselja od poplava, no prelijevanjem poplavnih voda koje ne otječu, u tlu nastaju anaerobni procesi te dolazi do izra-zitog sušenja šuma. Tijekom gospodarenja šumama, osobi-to sječom na većim površinama, dolazi do povećanja razine podzemne vode, što je u vlažnijim lužnjakovim zajednicama često pogubno za hrastov podmladak koji strada od preve-like vlažnosti ili ne može opstati zbog drugih vrsta drveća koje bolje podnose višak vlažnosti. Stoga se promjene razine podzemne vode smatraju jednim od nepovoljnih čimbenika koji znatno utječu na propadanje i odumiranje stabala ni-zinskih šuma, osobito hrasta lužnjaka. Poplavna voda može biti, ako se previše zadržava u šumi, štetna za podmladak i sasvim mlade sastojine, no i korisna je jer sobom nosi mno-go hranjiva i mulja pa povećava plodnost tla. Direktne po-plave nastaju izlijevanjem većih rijeka, primjerice Save, a in-direktne od riječnih pritoka koje rijeka zbog svoga visokog vodostaja ne može primiti.

Terenska nastava o štetnom utjecaju poplava - Ekološki monitoring u našim nizinskim šumskim ekosustavima pro-vode Hrvatski šumarski institut i Šumarski fakultet, osobito istražujući utjecaj podzemnih voda u šumama hrasta lužnja-ka. Fakultet kao znanstveno - obrazovna ustanova i njegov Zavod za ekologiju i uzgajanje šuma obavlja na pojedinim

lokalitetima terensku nastavu. Tako je polovicom travnja na po-dručju šumarije Stara Gradiška (UŠP Nova Gradiška) održana terenska nastava iz kolegija Ekološki monitoring za studente 5. godine diplomskoga studija Urbano šumarstvo, zaštita prirode i koliša. Nastava je obavljena u sklopu navedene teme, a šumar-ski stručnjaci iz prakse govorili su studentima o štetnom utjecaju poplava u nizinskim šumama, posebice onom na podmladak. Na prostoru gospodarske jedinice Podložje mogli su vidjeti poplavlje-ne šumske sastojine hrasta lužnjaka i običnoga graba, te poplav-ljeno područje značajnoga krajobraza Pašnjak Iva. Ovaj poplavni pašnjak smješten je južno od sela Gorice, a površine je 268 ha. Sa zapadne, istočne i južne strane omeđen je poplavnim šumama hrasta lužnjaka, dio je značajnog ornitološkog područja te u sasta-vu Nacionalne ekološke mreže. Prof. dr. sc. Ivica Tikvić i njegov suradnik doc. dr. sc. Damir Ugarković upoznali su studente s uče-stalošću poplavnih voda, njihovim utjecajem na vitalnost šumskih ekosustava, teškoćama tijekom obnove sastojina na poplavnim sta-ništima te s problematikom podzemnih voda. Promjena stanišnih uvjeta u lužnjakovoj šumi - Dio nastave održan je i u Prašniku, posebnom rezervatu šumske vegetacije (53 ha) u srednjoj Posa-vini, jedinoj sekundarnoj prašumi hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Znakovit je po dvjema šumskim zajednicama: tipičnoj šumi hra-sta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli - Quercetum roboris typicum) te šumi lužnjaka s velikom žutilovkom s rastavljenim šašem (Genisto elatae-Quercetum roboris caricetosum remotae), koju zovemo slavonskom šumom. Potonju većim dijelom poplav-ljuju indirektne poplave ili stagnirajuća površinska voda koja se u šumi zadržava vrlo dugo, čak tijekom lipnja i srpnja, sve dok ne ispari jer je tlo slabo propusno. Stara tristogodišnja lužnjakova stabla masovno odumiru, a dominiraju stabla običnoga graba u podstojnoj etaži, što očigledno upozorava na promjenu stanišnih uvjeta. Naime, širenju grabovih stabala pridonijeli su brojni hi-drotehnički zahvati u šumama i izvan njih: od reguliranja toka rijeke Save, izgradnje nasipa južno od prašume, izgradnja autoce-ste i čvora Okučani i dr. Potonji su promijenili hidrološke odnose i smanjili vlažnost staništa. Obični grab je najbolji pokazatelj za stanje stagnantne i podzemne vode, jer podnosi kratkotrajne pro-lazne poplave, ali ne i stagnantnu vodu i visoku razinu podzemne vode. Budući šumarski stručnjaci imali su prigodu vidjeti najveće lužnjakovo stablo staro čak 337 godina, orijaša visokog gotovo 40 m i s drvnom masom koja premašuje 50 m3.

CETINA

Žila kucavica Dalmacije

Sa svojom duljinom od 105 km, Cetina je najdulja dalma-tinska rijeka. Tok joj je uvjetovan smjerom Dinarida, a smatra se da je nastao još u doba tercijara. Ova krška lje-potica izvire pod sjeverozapadnim obroncima Dinare na

nadmorskoj visini od 385 metara, u blizini sela Cetina po kojem je i dobila ime. Izvor Cetine nekoliko je dubokih jezera koja se pro-stiru na površini od 29,81 ha a koja su zaštićena kao hidrogeološki spomenik prirode još 1972. godine. Niz krških vrela od kojih su tri glavna: Veliko vrilo, Vukovića vrilo i Batića vrilo formiralo se uz rub Paškog polja na mjestu gdje planina dotiče kršku poljanu. Nagib slojeva Svilaje i Dinare upućuje na to da su planine nekoć tvorile jedinstveni blok, rasječen paralelnim rasjedima. Na tim mjestima dolazi do kontakta nepropusnog lapora te vodopropu-snog vapnenca te voda svojom silinom krči put prema površini. Veliko vrilo ili izvor Glavaš potopljeni je speleološki objekt koji je tek djelomično istražen, a dubina mu je veća od stotinu metara. Na žalost, speleoronioci su ustvrdili velike količine smeća na dnu, koje lokalno stanovništvo baca u taj plavi ambis.

Područje oko izvora Cetine od velikog je kulturnog zna-čenja. Odmah iznad izvora Glavaš nalazi se pravoslavna crkva iz-

Veliko vrilo


Vela Draga

građena 1940. godine, dok se nedaleko od vrela nalazi najstarija starohrvatska crkva u Hrvatskoj – crkva sv. Spasa. Taj arheološki biser izgrađen u predromaničkom stilu negdje na prijelazu iz 8. u 9. stoljeće, a krasi ga dobro očuvani zvonik na zapadnom portalu. Oko crkve nađeno je 1162 starohrvatska groba sa bogatim arhe-ološkim nalazima od kojih je možda najvrjednija pozlaćena karo-linška kadionica franačkih misionara koji su pokrštavali Hrvate u 8. i 9. stoljeću.

Opis izvora Cetine dao je u svojim pismima padovanski priro-doslovac, botaničar i mineralog Alberto Fortis putujući područji-ma nastanjenim Hrvatima koja su objavljena 1774. godine gdje je između ostalog napisao:

„...Bistro jezerce što tu leži gotovo skriveno liticama i sjenama stabala ima promjer oko trideset stopa; okolni stanovnici tvrde da mu nema dna; bacili smo u nj nekoliko bijelih kamenova različite

veličine i izgubili ih iz vida prije nego što su se zaustavili. Bezbroj-ne pastrve, neke od njih teške i dvadeset pet librica izlaze zajedno s vodom iz nutrine brda, a vide se i druge različite vrste običnih riječnih riba. Ali otvor što im služi za prolaz nije dostupan i ne vidi ga izvana onaj tko gleda vodoravno. Da bi ga se otkrilo, treba stati na jedan hridinasti kraj polukruga i gledati na nj odozgo... Malo dalje bijaše postavljen naš ručak. Za nj je izabrano mjesto na starinskom groblju blizu ruševina jedne crkve posvećene Uzašašću (crkva sv. Spasa). Između grobova posađena su mnoga stabla koja tu tvore ugodan hlad. Veliko kamenje, pod kojim spavaju kosti drevnih junaka, vrijedno je pažnje kako zbog brojnosti, tako i zbog veličine; velim drevnih junaka, jer oružje koje se na tom mjestu često nađe pokazuje da su bili ratnici...“

Blizu Vrlike nalazi se umjetno Peručko jezero nastalo iz-gradnjom brane na Cetini, 25 km nizvodno od izvora. Nakon jezera, rijeka prolazi krškim područjem i Sinjskim poljem prema gradu Sinju. Sinjsko polje najšire je polje Dalmatinske zagore koje obuhvaća 60 kvadratnih kilometara plodne zemlje. Polje je nekada zimi plavilo a kad bi se na proljeće vode povukle, u polju su pasla krda goveda i drugog blaga. Danas nema ispaše, a polje je posijano kukuruzom i pšenicom. Cetina pod Gardunom kod grada Trilja napušta Sinjsko polje, ulazi u kanjon Cetine te teče prema jugu. Upravo u triljskom kraju rijeka će se pokazati u svom najljepšem izdanju privlačeći svoje dvije najpoznatije pritoke Rudu i Grab koje su u kršu uspjele izdubiti svoja prekrasna korita.

Kanjon Cetine jedna je od najljepših prirodnih atrakcija sred-nje Dalmacije, a početak mu je kod utvrde Nutjak, nizvodno od Trilja. Pod zakonskom je zaštitom još od 1963. godine kao po-sebni geomorfološki fenomen koji je stvorila rijeka na svome putu prema moru. Cetina se u svom donjem dijelu toka duboko usjekla u vapnenačku podlogu između Mosora i omiške Dinare, tvoreći kanjonske litice visoke preko 200 metara. S brojnim prirodnim preprekama, rijeka ovdje stvara veliki broj brzaca i slapova ideal-nih za sportove na brzim vodama poput kajakinga, raftinga, slo-bodnog penjanja i canjoninga. U blizini Zadvarja nalazi se najveći vodopad na Cetini – Gubavica visine 48 metara a 6 kilometara nizvodno naići će te na poznato izletište Radmanove mlinice, ro-mantično mjesto u srcu kanjona koje ne biste smjeli propustiti. Nakon mlinica rijeka usporava te polako teče prema Omišu, gdje završava svoj 105 kilometara dugi put, na jednom od najimpresiv-nijih europskih ušća.

Osim što svojom ljepotom mami turiste iz cijeloga svijeta, energija kojom Cetina opskrbljuje Dalmaciju od vitalne je važ-nosti za cijelu regiju. Električna energija se proizvodi kroz sustav od 5 hidroleklektrana te jedne crpne stanice, povezane sa Buškim blatom u susjednoj BiH, zbog čega je Cetina najvažnija rijeka hr-vatskoga krša, te je za očekivati, da će uz uzbudljivu povijest koju krije njezin sliv imati što ispričati i u budućnosti.

Na ušću kod OmišaPeručko jezero

Cetina kod Radmanovih mlinica

Cetinu obožavaju rekreativci


EcoTrac 21, 30, 40 Prikolica 1,5 H i 4,5 H

Ističe se

svojom visokom produktivnošću, pokretljivošću,

malom težinom i stabilnošću.

120V 55V

Šumarska prikolica H-10

Pakračka ulica 10, 43 000 Bjelovar,

Tel.: +385 43 244 111 Fax: +385 43 244 422

Iz šumskog programa za Vas izdvajamo

www.hittner.hr

Proljetna akcija na cjelokupan program

Izrada zupčanika za sve vrste strojeva, po nacrtu ili uzorku.

Nazovite nas da biste saznali više.

Profesionalne samohodne

kosilice


Rijeka Dunav

Moldoveanu najviši vrh Rumunjske

ŠUME RUMUNJSKE

Prvi propisi o šumama donijeti 1851.

Rumunjska je dijelom država jugoistočne, a dijelom i srednje Europe. Nizine zauzimaju 33

posto površine zemlje, brda i gore do 750 metara nadmorske visine oko 37 posto površine te planine

30 posto. Najznačajnija su tri gorska sustava Karpati, Transilvanske alpe (južni Karpati) te planina Bihor,

najviši planinski vrh je Moldoveanu 2543 metra.Najduža rijeka je Dunav koja kroz Rumunjsku

protječe u dužini od 1075 km, što čini oko 38 posto njenog ukupnog toka. Važnije rijeke su i Samoš,

Moriš, Crisul, Timiš.

Uovoj vrlo raznolikoj i vegetacijom bogatoj zemlji prevladava nekoliko vrsta biljnog pokrova: bjelogorične i mješovite šume u nizinama, lesostepa (površine na kojima

se izmjenjuju šume i travnate zajednice) zauzimaju dio Banata, južne Vlaške, Dobruđe, te jugoistok Moldavi-je), crnogorične i šume breze prostiru se u planinskim predjelima, u najvišim gorskim područjima prevladava klekovina s zajednicama lišajeva, te močvarna vegeta-cija u dolini rijeke Dunav.

Šume pokrivaju 6.380.000 ha ili 27 % ukupne po-vršine zemlje, po stanovniku oko 0,3 ha. Oko 66 % šuma nalazi se u planinskim područjima, 24 % u brdo-vitim predjelima te oko 10 % u ravnicama.

Od vrsta prevladavaju četinjače (smreka, jela), bu-kva u mješovitim sastojinama, hrast, od ostalih vrsta

ariš, jasen, grab, topole, vrbe.Povijest Rumunjske oduvijek je bila

usko povezana s razvojem šumarstva. Prvi propisi koji reguliraju gospodarenje šuma-ma donijeti su u 18. stoljeću, da bi svoj praktični značaj dobili 1851. poslije osniva-nja prve škole uzgajanja šuma u Bukureštu. Godine 1886. osnovana je nevladina udru-ga šumara poznata pod nazivom „Progresul Silvic“ koja je pokušala utjecati na održivo gospodarenje šumama u zemlji. Ovo druš-tvo organiziralo je cijeli niz radionica, sim-pozija i seminara radi promicanja građanske svijesti o šumarstvu. Izdali su i prvi šumarski časopis u Europi po-znat pod nazivom „Revista Padurilor“.

Prva profesionlana škola šumarstva osnovana je u Branesti 1894. godine, a prva srednja šumarska škola u Temišvaru 1919. godine.

euro

psko

šum

arstv

oTe

kst:

Vesn

a Pl

eše

Foto

: Arh

iva

Prve upute za gospodarenjem šumama iz-dane su 1923. godine s ciljem ujedinjenja različitih regionalnih planova gospodarenja šumama te donošenja zajedničkog plana šumarskog obrazovanja. Šumarski institut u Rumunjskoj osnovan je 1933. godine s ciljem rješavanja specifičnih problema u šu-marstvu zemlje.

Od 1953. do 1990. godine visokoš-kolske ustanove u šumarstvu uglavnom se nalaze u Brašovu. Poslije 1990. osnovani su i šumarski fakulteti u Suceavi i Ordelu. Stu-

dij pod nazivom inženjerstvo okoliša osnovano je na Tehničkom fakultetu u Temišvaru, a privatni studij ekologije u Bukureštu, Te-mišvaru, Aradu i Devi. Uz to u Rumunjskoj djeluje i pet srednjih šumarskih škola.

U državnom je vlasništvu 6.030.000 ha šuma te u privatnom vlasništvu oko 350.000 ha šuma s oko 600.000 šumovlasnika. Prosječno privatni šumski posjed u Rumunjskoj iznosi oko 0,58 ha. Radi lak-šeg gospodarenja privatnim šumama tijekom 1998. godine osnovana je i udruga šumovlasnika na razini države.

Velika je i uloga države u pomaganju privatnim šumovlasnicima. Potpora se sastoji od nekoliko mje-ra, na primjer: planovi gospodarenja financiraju se iz državnog proračuna, sredstva za pošumljavanje privatnih šuma izdvajaju se iz državnog proračuna. Šumovlasnici su dužni izvršiti pošumljavanje u roku dvije godine, pri tome im svu tehničku pomoć pruža državno poduzeće Romsilva. Ako u roku dvije godi-ne ne provedu pošumljavanje, u njihovo ime to će napraviti država, a vlasnici su dužni platiti sve troš-kove. Država im osigurava besplatan sadni materijal, te provodi besplatnu zaštitu u slučaju pojave biljnih bolesti i štetnika.

Državnim šumama upravlja državno poduzeće Romsilva koja zapošljava oko 23.000 radnika, od


Devastirane šume u Rumunjskoj

Šume u Rumunjskoj

Brezove šume

čega oko 2.000 šumarskih inženjera i tehničara. Sjedište tvrtke na-lazi se u Bukureštu, u Direkciji poduzeća zaposleno je stotinjak rad-nika. Poduzeće se sastoji od 41 šumskog distrikta odnosno šumskih uprava, te oko 400 šumarija s prosječnom površinom od 10.000 do 25.000 ha. Godišnje se sječe oko 15 milijuna m3 što je zna-čajno manje od prirasta. U rasadnicima se godišnje proizvede oko 80 milijuna komada sadnica, dok se sjemenske sastojine protežu na oko 70.000 ha. Otvorenost šumskim cestama iznosi 6,1 m/ha. Certificirano je oko 1,1 milijun ha državnih šuma i oko 17.000 ha privatnih šuma.

Upravljaju i na oko 400 lovišta, koja se razlikuju po površini ovisno u kojem dijelu zemlje se nalaze. Minimalna površina lovi-šta u nizinama iznosi 5.000 ha, u brdovitim predjelima zemlje oko 7.000 ha te u planinama oko 10.000 ha. U lovištima obitavaju razne vrste divljači primjerice vuk, medvjed, ris, divlja svinja, fazan, srna, divlja mač-ka i sl.

Rumunjske državne šume gospodare i na oko 29 zaštićenih područja u zemlji (Nacionalnim par-kovima, parkovima, prirode, rezer-vatima) koji se protežu na 450.000 ha površine. Najstariji rumunjski nacionalni park Retezat osnovan je 1935. Nalazi se u alpskoj zoni, po-znat je po više od 80 jezera, od koji je najšire ledeno jezero Bucura, a najdublje Zanoaga. Pod ekološkom mrežom Natura 2000 nalazi se oko 22 posto površine Rumunjske.

Donesena je dugoročna strategija upravljanja državnim šuma-ma, a temelji se na:

- očuvanju biološke raznolikosti prirodnih tipova šuma,- na održivom upravljanju šumama sukladno međunarodnim

zahtjevima,- na prirodnom pomlađivanju sastojina te na poboljšanju struk-

ture šumskih sastojina,- na ekološkoj i ekonomskoj obnovi degradiranih šuma,- na jačanju zaštite šuma i monitoringa zdravstvenog stanja,

- zaštite šuma od poplava, pro-vođenjem određenih hidrotehničkih mjera,

- promicanju privatizacije u šumarstvu vezano uz određene dje-latnosti poput izgradnje šumskih prometnica, proizvodnji sadnog materijala, korištenju i proizvodnji sporednih šumskih proizvoda,

- kroz određene obrazovne cen-tre provodi se stručno usavršavanje šumarskog osoblja i sl.

Osnovane su i brojne nevladine udruge i udruge za zaštitu okoliša, koje isto tako djeluju u smislu zaštite

šumskih resursa, promiču i informiraju putem svojih glasila javnost o promjenama koje se događaju u šumarstvu zemlje, potiču mlade ljude na stjecanja znanja iz područja šumarstva i ekologije. Uglav-nom svojom aktivnošću nastoje pomoći šumarstvu Rumunjske da bude uspješnije i učinkovitije.

No unatoč svim tim mjerama šumarstvo zemlje susreće se još uvijek i s mnogobrojnim problemima. Jedan od najvećih je be-spravna ilegalna sječe drva kako u privatnim tako i u državnim šu-mama. Prema izvješću Greenpeacea za Rumunjsku, u razdoblju od 2009. do 2011. godine bilo je više od 30.000 ilegalnih sječa i to

najviše u planinskim predjelima i zaštićenim područjima, te u prašumama koje u zemlji zauzi-maju 218.500 ha. U razdoblju od 2005. do 2011. godine prema podatcima Ministarstva zaštite okoliša i Romsilve ilegalnim sje-čama posječeno je 633.500 m3 od čega u privatnim šumama oko 194.600 m3. Uz to veliki pro-blem je prodaja trupaca u druge zemlje, a ponajviše u Kinu. Samo je tijekom 2010. u Kinu izvezeno trupaca u vrijednosti 13 milijuna dolara. Posljedice su katastrofal-ne za domaću drvnu industriju i proizvođače namještaja, koji na taj način ostaju bez potreb-ne sirovine za preradu. Stoga je udruženje šumara i proizvođača namještaja uputilo apel Vladi Rumunjske, ali i Europskoj ko-misiji da se ovaj negativan trend izvoza sirovine što prije zaustavi, jer bi inače mogao imati nesagle-dive posljedica za gospodarstvo zemlje.


priro

dne l

jepot

eTe

kst:

Vesn

a Pl

eše

Foto

: Bor

is P

leše

, arh

iva

Ostaci ceste pod jezerom

LOKVARSKO JEZERO

Jezero u okružju crnogoričnih šuma

U okruženju prekrasnih crnogoričnih šuma, u podnožju planinskog masiva Risnjak, prostire

se površinom od 2,8 km2, umjetna akumulacija Lokvarsko jezero poznato i po dugogodišnjem nazivu

Omladinsko jezero.

Nastalo je 1955. godine pregradnjom brane na rječici Lokvarki. Zanimljiva je povijest nastajanja ovog prelijepog go-ranskog jezera.

Prve ideje o gradnji akumulacije, na ovim prosto-rima koja bi se koristila za opskrbu vodom Hrvatskog primorja, datiraju još iz vremena prije Prvog svjetskog rata. U tu svrhu vršena su istraživanja lokvarskog i fu-žinskog kraja, pa je tako profesor Ferdo Koch, koji je i vršio ta istraživanja napravio generalnu sliku geološku građe kraja. Banovinsko elektro poduzeće pristupilo je 1939. godine izradi projekta u svrhu iskorištavanja vodotoka Ličanke i Lokvarke. Pristupilo se i gradnji, no zbog izbijanja II. svjetskog rata ona je u potpuno-

sti obustavljena. Poslije II. svjetskog rata nastavljena su ispitivanja na terenu kako bi se dobili podatci o geološkoj građi kraja, vršilo se detaljno kartiranje, te provodila duboka bušenja cijelog područja. Radovi su obavljani pod nadzorom prof. Josipa Poljaka.

Tijekom 1946. godine vršena su opsežna snimanja terena za dobivanje hidroloških podataka radi gradnje hidroelektrane Vindol, kao hidroenergetskog sustava, čiji je sastavni dio Lokvar-sko jezero uz jezera Bajer i Lepenice.

Prve gradnje na ovom terenu započele su 1947. godine. Iz-među 1952. i 1955. godine na izgradnji objekata hidroelektrane, ceste Delnice - Donje Jelenje, te na izgradnji brane sudjelovalo je stotinjak radnih brigada iz tadašnje Jugoslavije, ali i inozemstva. Zahvaljujući omladini koja je jezero gradila dobilo je i svoj naziv - Omladinsko jezero.

Rječica Lokvarka pregrađena je branom visine 48 metara. Pri-godom izgradnje akumulacijskog jezera potopljeno je 69 kuća, pet pilana, jedna kapelica, jedna gostionica i jedna prodavaonica ko-lača. Danas dubine Lokvarskog jezera skrivaju i dijelove Lujzinske ceste, njene mostove, rubnike.

Tragovi tih potopljenih kuća i prometnice mogli su se vidjeti prigodom ispuštanja vode iz jezera, u nekoliko navrata, zbog kon-

trole hidromehaničke opreme i čišćenja dna od nanosa. Jezero je potpuno ispražnjeno 1959., 1968., 1979. te posljednji put 2001. - ističe Mirjana Pleše, ravnateljica osnovne škole „Rudolfa Strohala“ iz Lokava, autorica i kroničarka brojnih zapisa o Lokvama.

Isušeno dno jezera posebna je atrakcija. Tada se mogu vi-djeti stari ostatci panjeva na strmim obalama, dok je samo dno raspucalo i nalik Mjesečevoj površini. Uz to poseban je doživljaj vidjeti ostatke potopljenih kuća i prometnica, koje su svjedok ne-kadašnjeg života na ovim prostorima.

Danas je Lokvarsko jezero, kao zaštićeni krajolik odredište mnogobrojnim posjetiteljima i ljubiteljima prirode. Izduženog je oblika s tri veća i nešto manjih rukavaca- zaljeva u koje pritječe mnoštvo manjih potočića, obala je dosta razvedena. Okruženo

Izgradnja brane na jezeru


Lokvarsko jezero

Isušeno jezero u Lokvama

je šumama jele i bukve, ponegdje smreke a neponovljive ljepote jeze-ra dolaze do izražaja kroz sva go-dišnja doba. Sjeverozapadni krak jezera u dolini bočnog pritoka Lokvarke koji dotječe s područja Mrzlovodičkog zelina i teče podno grebena Steljnik posebno je slikovit kad nema vode. Uz potočiće rastu grmovi vrbe rakite koja tvori nisku šikaru, a posebno ljeti je prekrasna trava rosulja. Na zamočvarenim mjestima raste metvica koja cijelo krajoliku daje prepoznatljiv miris eteričnog ulja.

Danas Lokvarsko jezero pred-stavlja, uz park šumu Golubinjak, koja se nalazi u neposrednoj blizini i lokvarsku spilju, najznakovitije atrakcije ovog dijela Gorskog kota-ra. Jezero je omiljeno je sastajalište sportaša i rekreativaca. Održavaju se mnogobrojna natjecanja u pod-vodnoj orijentaciji, međunarodne veslačke regate, tradicionalni susre-ti planinara, biciklista te ljubitelja prirode, poznata je manifestacija POJ i BOJ, pješice i biciklom oko jezera koja se održava tijekom mje-seca kolovoza. Jezero se može obići pješice pješačkom stazom u duljini od 17 km oko jezera, al i uz pomoć Čačine splavi koja turiste vozi od Lokava do Mrzle vodice, pa se i na taj način mogu doživjeti neponov-ljive čari ovog prelijepog jezera.

Pogodno je i za ribolov, pa ga posjećuju brojni ribiči. Uz pa-strvu bogato je, šaranom, klenom, karasom, ali i drugim vrstama slatkovodnih riba. U jezeru je 1973. ulovljen svjetski primjerak jezerske pastrve težine preko 25 kg.

Najljepši pogled na jezero prostire se s vidikovca uz staru au-tocestu Rijeka-Zagreb iznad motela Jezero podno vrha Špičunak. Odavde se pruža i prekrasan pogled na vrh Risnjaka.

Uz gore spomenute prirodne ljepote i zanimljivosti, Lokve iako malo mjesto po broju stanovnika mogu se pohvaliti, i svojom zavičajnom zbirkom udruge „Ljubitelja lokvarskih starina“, Mu-zejom žaba, te tradicionalnom manifestacijom Goranska kiparska radionica koja se svake godine održava tijekom mjeseca lipnja. Stoga zbog svega spomenutog valja se zaputiti na izlet u Gorski kotar, odnosno Lokve.


Obična mušmulica(Cotoneaster integerrimus) - dijelovi biljke

Grmovi imaju šibolike izbojke, bez trno-va, naizmjenično razmještene pupove i jednostavne listove ravnoga ruba, koji su više ili manje otrovni jer sadrže cijano-

gene glikozide. Cvjetovi su bjelkaste ili ružičaste boje, s 5 lapova i latica, a javljaju se u pazušcima listova, pojedinačno ili u mnogocvjetnim, rahlim i grozda-stim gronjama. Plodovi su male crvenosmeđe, crvene ili crne jabučice, s 2-5 sjemenki. Zanimaju nas vrste koje su u nas prirodno rasprostranjene, u sastavu naše flore (obična i pustenasta mušmulica), te one koje se u Hrvatskoj često uzgajaju (polegla, vrbolisna i puza-va mušmulica).

Obična mušmulica je do 2 m visok i uspravan, katkada prilegnuti grm s gusto razgranjenom kroš-

njom, koji raste na području Europe, zapadne Azije, Krima i Kav-kaza. Kora mladih grančica je smeđecrvenkasta i neznatno vunasto dlakava, a starije su grane tamnije, crvenkastosmeđe, gole i sjajne. Korijenski sustav je izrazito razvijen, uglavnom površinski. Izbojci

su okruglasti, tanki i sjajni, pri vrhu s gustim bijelim dlačicama, a u donjem dijelu rjeđe dlakavi ili goli. Pupovi su vrlo sitni, zavoji-to razmješteni, pokriveni dvjema ili mnoštvom golih ili neznatno dlakavih ljuskica. Listovi su na cvjetnim granama, jajasti, široko eliptični do okruglasti, cijeloga ruba, zaobljene osnove, pretežito

kratko šiljastog, ponekad tupog ili urezanoga vrha koji završava šiljkom. Dugi su 2-5 cm, široki 1,5-3,5 cm, s 2-5 mm dugom i dlakavom peteljkom, odozgo glatki i tamnozeleni, odozdo sivka-stožuti i pustenasti. Cvjetovi su bjeličasto ružičaste boje, dvospol-ni, po 2-4 zajedno, smješteni u cvatu na kratkim dršcima. Vrijeme cvatnje je tijekom travnja, svibnja i lipnja. Plodovi su okruglasti, jabučasti, prividni, jarko crveni, više ili manje brašnjavi, promjera 6-8 mm, s 2-4 trokutaste spljoštene sjemenke. Dozrijevaju od srp-nja do rujna, jestivi su, no kod nas se ne iskorištavaju.

Obična mušmulica ima široki areal, a pretežito je gorsko - planinska vrsta koja izbjegava krajnji sjever i mediteransko područ-je. Javlja se na otvorenim, sunčanim i kamenitim položajima, ali i u svjetlijim šumama. Najčešće raste na otvorenim kamenjarskim

Rod mušmulica, dunjarica (Cotoneaster) obuhvaća približno 90 vrsta listopadnih ili vazdazelenih niskih grmova, rijetko omanjih stabala, iz porodice ružovki

(Rosaceae), rasprostranjenih na području Europe, sjeverne Afrike i Azije

GRMOVI

Mušmulice(Cotoneaster)

mala

encik

lope

dija

šum

arstv

a

Pustenasta mušmulica (Cotoneaster nebrodensis)- crveni jabučasti plodovi i eliptično-jajasti listovi

Polegla mušmulica (Cotoneaster horizontalis)- cijenjena ukrasna biljka


pašnjacima u pretplaninskim i planinskim područjima. Nalazimo je u rijetkim šumama crnoga bora na vapnencu i dolomitu, kao stalnu pratilicu primiješanu s mnoštvom termofilnih vrsta. Neri-jetko raste na ogoljelim mjestima iznad granice šumske vegetacije, a kao polegli, do 50 cm visoki grm pojavljuje se čak do 2.000 m nadmorske visine, u višim predjelima vapnenačkih dinarskih planina. Rasprostranjena je na našem kršu, a često je srećemo i na planinama duž našega primorskog pojasa. Ovaj grm u nas raste u višim dijelovima šumske zajednice Carpinetum orientalis croati-cum, ali i u drugim šumama.

Pustenasta mušmulica je do 2 m visoki grm, sa sivom i plo-často raspucalom korom i površinskim korijenskim sustavom koji izrazito dobro prodire u kamenito tlo. Vrsta je slična običnoj mušmulici te rasprostranjena na sličnim staništima, na području srednje, južne i jugoistočne Europe. Uglavnom se razlikuje po traj-nim pustenastim, odozgo neznatno i vunasto dlakavim izbojcima koji su tanki, ravni, okruglasti, crvenkastosmeđe boje. Pupovi su zavojito razmješteni, s mnoštvom ljuskica. Vršni pup je bjelodla-kav i veći od postranih koji su sitni, priklonjeni uz izbojak i troku-tastog oblika. Listovi su široko eliptični do široko jajasti, dugi 3-6 cm, široki 2-4,5 cm, zaobljenog do slabo zašiljenoga vrha, zaoblje-ne osnove i cijeloga ruba. Imaju kratku, dlakavu peteljku, odozgo su tamnozeleni, u početku neznatno dlakavi, kasnije više ili manje goli. Odozdo su bijelo ili svjetlosivo pustenasti, a u jesen poprima-ju žutu do crvenu boju. Cvjetovi su dvospolni, bijeli ili ružičasti, razvijaju se tijekom travnja, svibnja i lipnja, po 3 do 12 u visećim prividnim štitastim cvatovima, nešto kasnije od prethodne vrste. Plodovi su jabučasti, crveni, veličine graška, u promjeru 6-8 mm, slični kuglastim bobama, na tjemenu su utisnuti i sa zvjezdastim ožiljkom. Sadrže brašnasto meso i nekoliko svjetlosmeđih sjemen-ki, dugih oko 4-5 mm. Dozrijevaju od srpnja, jestivi su i mogu se prerađivati na različite načine, no sirovi nisu ukusni. Zimi djelo-mično ostaju na grmu.

Ova mušmulica je karakteristična vrsta u šumskim zajednica-ma crnoga bora, ima je i u šumamama crnoga graba, no često se pojavljuje i na otvorenim staništima, na kojima raste pojedinačno ili u manjim skupinama. Raste na sličnim staništima kao i obič-na mušmulica. Uglavnom dolazi na vapnenačkoj podlozi, ali i na drugim supstratima, dopirući i iznad 2.000 m nadmorske visine. U Hrvatskoj je tipični borov element šume crnoga bora s dunja-ricom (Cotoneastro-Pinetum nigrae), na području Velike i Male Paklenice, na nižim položajima. Pojavljuje se s kruščicom, šašem crljenikom, lavljim zubom te s mediteranskim flornim elementi-ma, kao što su šmrika, makljen, smrdljika i dr.

U našim nasadima, parkovima i vrtovima nerijetko uzgajamo neke egzotične vrste iz roda mušmulica, koje se odlikuju iznimnim dekorativnim značajkama.

Polegla mušmulica je listopadni ili zimzeleni, široko razgra-njen i polegli grm s grančicama u dva reda, visok do 50 cm, po-rijeklom iz zapadne Kine. Listovi su jednostavni, vrlo sitni, dugi 5-12 mm, okruglasti do široko eliptični, cijeloga ruba, na vrhu s malim šiljkom, na osnovi zaobljeni. Odozgo su tamnozeleni i sjaj-ni, a odozdo svjetlozeleni i neznatno dlakavi. U jesen prije opada-nja poprimaju ljubičastocrvenu boju. Cvjetovi su ružičastocrveni i sitni, po 1-2 zajedno, gotovo sjedeći, privlače kukce. Biljka cvate tijekom svibnja i lipnja. Plodovi su prividni, kuglasti do obrnu-to jajasti, svjetlocrveni, s 3 sjemenke, a služe kao hrana pticama. Mnogobrojni su pa se cijeli grm potpuno izgubi pod njima. Ova mušmulica koristi se kao pokrivač tla za sadnju u kamenjarama i žardinjerama te za sanaciju strmih i erozivnih tala. Kao ukrasna

biljka često se sadi uz zidove kuća, uz koje puže i do 2 m visoko a da se na njih ne pričvrsti.

Vrbolisna mušmulica je vazdazeleni ili zimzeleni, do 5 m vi-soki grm, porijeklom iz Kine. Listovi su na izbojcima naizmjenič-no razmješteni, jednostavni, duguljasti, dugi 5-10 cm, široki 2 cm, cijeloga ruba i prema dolje povinuti. Osnova je klinasto sužena, a vrh lista ušiljen, odozgo tamnozelen i sjajan, odozdo sivkastozelen i pustenast. Peteljka i glavna lisna žila su crvenkaste boje. Cvjetovi su sitni i bijeli, u gustim gronjastim cvatovima, privlače kukce. Vrijeme cvatnje je u svibnju i lipnju. Plodovi su prividni, kuglasti, crvene boje, u promjeru oko 5 mm. Dozrijevaju u jesen prve go-dine, a omiljena su hrana pticama. Vrbolisna mušmulica često se uzgaja u parkovima i vrtovima, otporna je na niske temperature, sušu i zračnu onečišćenost, a dobro podnosi zasjenu.

Puzava mušmulica je brzorastući vazdazeleni niski grm s granama za puzanje, visok 30-40 cm, iz središnje i južne Kine. Korijenski sustav sastavljen je od fino razgranatog i vrlo plitkoga korijenja koje se može formirati i iz grana koje dotaknu tlo. Listovi su eliptični i kožnati, cijeloga ruba, dugi 8-20 mm, odozgo tamno-zeleni i sjajni, odozdo sivozeleni. U jesen poprime ljubičastu boju, a na biljci ostaju cijele zime. Cvjetovi su bijeli, ružičasti, mirisni, pojedinačni ili po 2-3 zajedno, u promjeru oko 4-5 mm. Vrijeme cvatnje je od svibnja do lipnja. Plodovi su svijetlocrvene bobice, u promjeru 6-7 mm. Ova mušmulica raste u planinskim predjelima, na otvorenim položajima te u mješovitim šumama, na suhim i vapnenačkim tlima, između 1.300 i 4.000 metara nadmorske vi-sine. Iznimno je cijenjena hortikulturna vrsta od koje su uzgojene pojedine sorte. Tekst: Ivica Tomić Foto: Arhiva

Vrbolisna mušmulica (Cotoneaster salicifolius)- česta u parkovima i vrtovima

Puzava mušmulica (Cotoneaster dammeri)


lovs

tvo

Teks

t: Z

oran

Tim

arac

F

oto:

Arh

iva

TRAGOVI KUNA

Zlatica i Bjelica –kako razlikovati rođake

Šape kune zlatice su odozdo obrasle gustom, oštrom i dugom dlakom, koja sasvim pokriva stopala, dok su šape kune bjelice odozdo znatno manje dlakave. Zbog dlakavosti otisak kune zlatice je kao razmazan i nejasan, dok trag s dobro ocrtanim blazinama šapa

pripada kuni bjelici.

Pripadnice porodice kuna - kuna zlatica i kuna bjelica - su vrlo slične životinje, izduženog tijela, kratkih i snažnih nogu i dugačkog, kosmatog repa. Areali im se geografski prekrivaju, ali svaka vrsta živi na svom karakterističnom

životnom prostoru. Tragovi su im manje ili više slični, no bitno je da se nalaze uglavnom na različitom mjestima.

Životni zahtjevi i navike nagone kunu zlaticu da se kloni bli-zine čovjeka. Najbolje joj odgovaraju suvisli šumski kompleksi četinjača i mješovitih šuma od sredogorja do nizina. Po svojim morfološkim osobinama više je prilagođena na život na drveću od svoje rodbine. Penjanje po drveću, skakanje s grane na granu, s krošnje na krošnju, ne predstavlja joj nikakvu teškoću. U tim akrobacijama kuna bjelica joj nije ni blizu.

Nasuprot tome, kuna bjelica je tipični stanovnik otvorenijih predjela. Osobito voli rubove šuma, kamenite terene i napuštene kamenolome. U Hrvatskoj je brojna u kraškim predjelima. Veza-na je za blizinu ljudskih naselja, kultivirane predjele. Lovi većinom na tlu, rijetko se penje na drveće.

Događa se, ne samo da se nađe u manjim naseljima i na peri-feriji većih, nego i u središtima gradova, gdje ima parkova. Tada se uglavnom hrani prenamnoženim "gradskim" pticama - golubo-vima, grlicama i vrapcima, ali i štakorima i drugim sitnim glodav-cima. Rjeđe se događa da kuna zlatica uđe u naselja, a tada i ona može načiniti veće štete.

Kuna bjelica u naseljima pljačka peradarnike, kunićarnike, go-lubinjake i to u pravilu, daleko od svoje nastambe. Kada upadne, primjerice u kokošinjac, poubija sve životinje. Čini to iz straha od preplašenih životinja, a ne iz krvoločnosti, kako se to pogrešno misli. Jede i ptičja jaja, a veće od 10 g odnosi u svoju nastambu, držeći ga između glave i prsa. Obje kune mogu načiniti štete u uzgajalištima sitne pernate i dlakave divljači.

Kuna zlatica za dnevno boravište i podizanje mladunaca ko-risti duplje drveća, ptičja i vjeveričja gnijezda te pukotine i niše u stijenama. Mogu to biti i gnijezda, čijeg je vlasnika nedavno pojela. Takva skloništa ne koristi cijele godine. U drugoj polovini zime, kada snježni pokrivač postane deblji, a mraz jači, ta kuna

provodi dan i u nadzemnim skloništima. Smješta se i u duplje pri dnu debla, pod hrpu suhog granja, složaj drveća, oborena debla ili stabla, u sklonište pod snijeg.

Prije nego što se smjesti na danište, kuna zlatica, osobito stari-ja, nastoji sakriti svoj trag: posljednje metre kreće se po drveću, čak i onda kada je ulaz u duplju pri dnu debla.

Kuna bjelica je u izboru nastambi prilagodljivija. Nađe ih u pukotinama i nišama stijena, u niskim dupljama drveća, pod hr-pom granja i kamenja, složajem drva, oborenim deblima i stabli-ma, u napuštenim i nenapuštenim gospodarskim zgradama, staja-ma, šupama, tavanima, sjenicima, nekim lovnim objektima...

Svaki primjerak obje vrste kune kreće se po svojem individu-alnom teritoriju i širem području, gdje lovi ili traži partnera. Gra-nica teritorije obilježava lučevinama prianalnih žlijezdi, izmetom i mokraćom.

Obje vrste kuna ubijaju svoje žrtve ugrizom u vrat ili zatiljak, manje žrtve ugrizom preko cijele glave. Manji plijen pojedu cijeli. Plijen izuzetno rastrgaju na komadiće prije nego što ga pojedu. Prave zalihe hrane, najčešće se nađu nepojedeni ostaci većih sisava-ca i ptica. Ponekad kune donose u svoje nastambe predmete, koji nisu važni za njihov život - drvene, plastične, kosti i drugo.

Najvažniji su otisci šapa, njihov razmak i raspored. Svako stopalo tih kuna ima po pet prstiju i svi se vide u dobro ocrtanom otisku. U mnogim slučajevima vrlo teško je naći otisak stopala, u kom je otisnut i vanjski prst. Kandže uvijek ostavljaju u otisku vid-ljiv zarez. Otisak prednje šape je izduženiji i uz potkovastu blazinu

Kuna zlatica Kuna bjelica


trag kune zlatice korakom i otisak lijeve stražnje šape;

trag kune zlatice u kretanju polaganijim skokovima;

trag kune zlatice u dugim i brzim skokovima(isto sliči zečjem);

stopala ima i jednu ili dvije petne blazine. Otisak stražnje šape je okruglastiji i bez otiska petne blazine.

Šape kune zlatice su odozdo obrasle gustom, oštrom i dugom dlakom, koja sasvim pokriva blazine tabana. Posebno je u zimskoj dlaci ta dlakavost šapa mnogo gušća nego u ljetnoj, tako da su sve blazine pokrivene dlakavim jastukom. Kuna zlatica se za plijenom penje i skače po granama drveća, pa gusta dlakavost šapa djeluje kao učinkovita prilagodba protiv klizanja po mokrim i pokrive-nim snijegom, injem i ledenom korom granama. Pomaže to i kod kretanja po snijegu.

U dobro otisnutoj šapi kune zlatice uočavaju se sve blazine, ali cijeli otisak je zbog dlakavosti kao razmazan i nejasan. Prednja šapa je veća od stražnje, 4 do 4,5 cm dugačka, 2,5 do 3 cm široka. Stražnja šapa je nešto manja, dužina joj se kreće od 3 do 3,5 cm, široka je oko 3 cm.

Šape kune bjelice su znatno manje dlakave, pa se njihove bla-zine puno jasnije ocrtavaju u otisku. Ako se u snijegu nađe trag s dobro otisnutim blazinama šapa, to je sigurno trag kune bjelice. Dužina šapa odnosno otiska se kreće oko 3 cm, širina 2 do 3 cm. Stražnja šapa je nešto kraća i malo šira.

U svježem ili dubokom snijegu otisci šapa kuna mogu biti iznenađujuće veliki, nekada i dva puta veći od šapa. U sipkom snježnom pokrivaču se rubovi otisaka osipaju i time oni izgle-daju veći. Otisci su veći i u snijegu koji se topi te u bljuzgavici. To važi i za tragove drugih vrsta divljači, pa treba gledati i du-žinu koraka, raspored otisaka i mjesto, gdje se tragovi nalaze. Tragove kune zlatice možemo naći u šumi i u njenoj blizini. U osnovi se hrani na tlu, pa su joj tu i tragovi. Samo u potrazi i potjeri za vjevericama, puhovima, pticama i njihovim leglima, pri hranjenju šumskim plodovima, ponekad i zbog orijentacije ili skrivanja traga penje se na drveće i kreće se po granama.

Pri praćenju traga kune zlatice mogu se naći tragovi vučenja plijena. Krupan plijen - tetrijeba gluhana ili zeca - ne može odvu-ći, no lještarku gluhu, koju pojede samo djelomično, grabežljivac odvuče na skriveno mjesto: ispod panja, oborenog drveta, a može ostatke odnijeti na drvo i spremiti u duplju, gnijezdo vjeverice ili ptice, a nekada jednostavno u grane. Trag vučenja po snijegu se može prepoznati po ispaloj dlaci ili perju.

Trag kune bjelice može se naći u blizini naselja, u vrtovi-ma, voćnjacima, vinogradima, parkovima, šumarcima i u njihovoj blizini, u kamenitim predjelima. Kao i kod kune zlatice, trag ovisi o terenu, vrsti hrane, koju traži, načinu lova. Na snijegu se može pratiti trag do nekog zida, na koji je zvjerčica skočila. Nekada se trag može naći i na krovu do nekog otvora, primjerice, dimnjaka, gdje se put nastavlja do njene nastambe. Također se nekada može naći trag vučenja plijena.

Na otvorenom prostoru se kreću različito dugim i brzim sko-kovima. Pri tom se otiskuju i dočekuju uvijek istovremeno pred-njim odnosno stražnjim parom nogu. Pri skokovima izrazito zgrbe leđa i njihovo kretanje donekle podsjeća na ubrzano puzanje gu-sjenice grbice.

Kod polaganog skakutanja niz otisaka mogu činiti usporedni parovi, kod kojih stražnja šapa pada točno u otisak prednje ili je malo prelazi ili kod kojih se smjenjuju parovi otisaka prednjih i stražnjih šapa. Pri tom je podjednak razmak između pojedinih pa-rova otisaka. Slično je kod spokojnog i laganog skakutanja, gdje se smjenjuju parovi otisaka prednjih i stražnjih šapa, no pri tom su sve četiri šape blizu jedna druge, a između njih je veći razmak.

Kod bržeg skakutanja padaju stražnje noge ispred otisaka prednjih i u tragu se vide u većim razmacima odijeljena četiri ili tri otiska. Pri još bržem skakutanju se udaljenosti između poje-dinih skokova još više povećavaju, a u tragu se isto vide po tri ili

četiri otiska zajedno. Kod veoma brzog kretanja dužina skokova se još više povećava, a otisci su poredani slično kao u zečjem tragu: naprijed je otisnut par stražnjih nogu, a za njima su manje ili više jedna za drugom otisnute prednje šape.

Otisci prednjih odnosno stražnjih šapa, primjerice, pri la-ganom skakutanju ne moraju ležati uvijek jedan uz drugi na istoj razini nego jedna šapa može ostaviti otisak malo sprijeda i ukoso ispred otiska druge šape. Kuna često mijenja način skakutanja. Pri laganom skakutanju parovi otisaka su međusobno udaljeni oko 40 cm, pri bržem - i preko 1 m.

Spol kune bi se mogao odrediti po veličinom otisaka i dužini koraka, jer su ženke sitnije. Zimi se to može točnije utvrditi po točkama mokrenja na snijegu. Primjerice, kuna zlatica ih na dnev-nom tragu ostavlja najmanje 10. Ako se jasna žuta mrlja mokraće nalazi među otiscima stražnjih nogu, radi se o ženki. Ukoliko je mokraćom poprskan neki predmet ili biljka ustranu od otisaka stražnjih nogu, radi se o mužjaku.

Trag kuna je i njihov izmet, karakterističan kao za druge zvije-ri: s jednim tupim i jednim šiljatim vrhom. Sličan je u obje vrste - 8 do 10 cm dugačak i oko 1,2 cm debeo. Najčešće je nešto zavijen. U njemu se vide dlake, perje, komadići kostiju, ostaci divljeg i pitomog voća. Obično je sive boje.

Po mjestu, gdje je nađen i drugom, može se utvrditi kojoj vr-sti pripada. Izmet kune zlatice ima svojstven, prilično podnošljiv miris. Obično ga ostavlja na povišenim mjestima: kamenju, panje-vima, hrpama granja, kladama i sl.

Izmet kune bjelice se nađe na posebnim mjestima u ljudskim naseljima, ponajprije na tavanima, u šupama, ostavama itd. Svoj-stveno joj je da odlaže izmet više puta na za to posebno izabrano mjesto. Tako se nakupe hrpice osušenog izmeta, koji jače smrdi. Kuna zlatica nema takvih navika.

trag kune bjelice u polaganijim skokovima iotisak lijeve stražnje šape;

trag kune bjelice u dugim i brzim skokovima(isto sliči zečjem)


Zakon o šumama iz 1929. svojim odredbama propisuje na koji način zaštiti šume od vjetra, šumskih

štetnika, pašarenja i požara.

Razni šumarski alati

ZAKONODVAVSTVO 1929./30.

Zaštita šuma od insekata,zaraznih bolesti, pašarenja i požara

povi

jest š

umar

stva

Teks

t: Ve

sna

Pleš

eFo

to: A

rhiv

a B

. Ple

še

Svaki šumovlasnik dužan je paziti pri iskorištavanju šume na to da se povećanom sječom susjedna šuma ne izloži opasnom utjecaju vjetra. Upravna vlast stoga može nare-diti održavanje zaštitnog vjetrobranog pojasa u šumi. Ši-

rina tog pojasa ne može biti veća od dvostruke visine ugroženih stabala.

Ako na šumskom drveću dođe do pojave štetnika ili zaraznih bolesti, šumovlasnici odnosno upravitelji njihovih šuma dužni su poduzeti sve mjere da se ta opasnost spriječi. O napadu štetnika ili zaraznih bolesti, te o svemu što su poduzeli u vezi s njihovim suzbijanjem, izvijestit će nadležnu opću upravnu vlast prvog stup-nja. Troškove oko suzbijanja štetnika u šumi snose sami šumovla-snici čije su šume ugrožene. Ministarstvo šuma i rudnika pomoći će u suzbijanju štetnika odgovarajućim financijskim sredstvima. Šumovlasnici koji su pri tome uložili veća financijska sredstva u zaštitu svojih šuma, mogu na prijedlog bana, a u smislu Zakona o neposrednim porezima biti djelomično ili potpuno oslobođeni od plaćanja poreza.

Šumska paša odnosno žirenje u zakonskom smislu je iskori-štavanje šumske trave, biljaka i plo-dova za stoku koja je svojina trećih lica. Paša i žirenje smije se suklad-no Zakonu dopustiti samo u onim šumama ili šumskim predjelima u kojima stoka neće raditi štete na sastojinama. Zabranjeno je puštati u šumu na pašu i žirenje veći broj stoke, nego što šuma može podni-jeti s obzirom na stanište i propise racionalnog gospodarenja. Isto tako zabranjeno je puštati stoku na pašu i žirenje na mjesta u šumi u kojima je izvršeno pošumljavanje i pomlađi-vanje sastojina. Dijelovi šuma u ko-jima je to zabranjeno treba obilježiti vidljivim znakovima upozorenja, te informirati javnost putem nadlež-

nih općinskih vlasti. Ako šumovlasnik ne provede ovu mjeru sam, opća upravna vlast prvog stupnja, kaznit će ga sukladno Zakonu, te narediti da se obilježavanje izvrši na trošak šumovlasnika. Pu-štanje koza na pašu, dozvoljeno je samo u siromašnim krajevima i to uglavnom iz gospodarskih razloga. Opća upravna vlast prvog stupnja na prijedlog općine pojedinim obiteljima koje ne plaćaju više od 50 dinara poreza može dozvoliti ispašu koza u ograniče-nom broju, koji je potreban za izdržavanje obitelji i to samo na izlučenim i obilježenim površinama.

Zabranjeno je puštanje stoke na pašu ili žirenje bez nadzora za-jedničkog pastira. Ako stoka iz nekog razloga mora noćiti u šumi, mora boraviti u ograđenim prostorima. Vrijeme trajanja paše i žirenja propisuje ban prema prilikama i potrebama pojedinih kra-

jeva. Pristup stoke na pašu i žire-

nje, te na pojila dozvoljen je samo određenim putovima.

Šušanj (stelja, suho lišće) i ma-hovina može se u šumi sakupljati iznimno drvenim grabljama, i na način da se ne oštećuju šumske sa-stojine. Na istom mjestu šušanj se ne može sakupljati u roku od tri godine. Skupljanje šušnja zabra-njeno je na površinama koje su na-mijenjene pomlađivanju sastojine.

Sakupljanje lišća vršit će se prije svega na posječenom stablu, zatim na dubećem stablu koje će biti uskoro posječeno. Na dube-ćem stablu smije se kresati samo Lugarski dnevnik ovjera prisutnosti na radu


Stara lugarnica

Lugarska odora –muzej šumarstva u Krasnom

područje treba se trajno čistiti od lako zapaljivih materijala drva, trave i sl., troškove čišćenja snosi vlasnik pruge.

Šumarsko osoblje, općinski ili seoski dužnosnici, policijske postaje ili sami šumovlasnici, dužni su odmah po izbijanju požara pozvati sve sposobne stanovnike iz najbližih mjesta da prionu gašenju požara. Stanov-ništvo sposobno za gašenje požara dužno se odmah odazvati pozivu za gašenje, te sa svom potrebitom opremom za gašenje otići na požarište. Poduzetnici koji rade u šumi dužni su za gašenje požara staviti na raspolaganje sve svoje radnike. Gašenjem poža-ra rukovodi najstariji od šumarskog osoblja koji se zatekne na požarištu. Pod šumarskim osobljem po-drazumijevaju se sva šumarska lica i svi čuvari šuma - lugari koji su položili prisegu i time postali organi zaduženi za javnu sigurnost.

Kad je požar ugašen, na zgarištu se ostavlja po-treban broj ljudi, koji moraju još dan-dva, a po po-trebi i duže nadzirati požarište.

Ako se požar jako proširio, te ga ne mogu sami ugasiti stanovnici jedne općine, dužni su im pomoć pružiti stanovnici susjedne općine. U gašenju po-žara može na poziv vlasti prvog stupnja sudjelovati i vojska. Kad gašenje požara potraje više dana, na zgarištu se mora osigurati redovita smjena onih koji gase požar, i koji će kontrolirati zgarište sve dok se požar ne ugasi.

Za opskrbu ljudi koji gase požar više od jednog dana brine šumovlasnik odnosno upravitelj šume. Za štete počinjene požarom odgovaran je onaj koji je taj požar izazvao makar to bilo i nenamjerno. Ako su požar izazvali pastiri ili šumski radnici, oni odgo-varaju za počinjenu štetu, te moraju solidarno pla-titi troškove gašenja, kao i njihovi poslodavci, koji nisu izvršili pravilan nadzor njihovog rada.

Štete izazvane požarom, troškove gašenja, čuva-nje zgarišta te poduzimanja ostalih mjera prilikom gašenja snosi onaj tko je izazvao požar. U slučaju ozljeđivanja ili smrti neke osobe prigodom gašenja šumskog požara, ozlijeđeni ili porodica umrlog ima pravo od krivca tražiti novčanu odštetu. Izazivač požara dužan je isto tako namiriti troškove štete u šumi samom šumovlasniku, troškove gašenja poža-ra, čuvanja požarišta, ali i druge štete u šumi nastale izbijanjem požara.

donja polovica krošnje. Kre-sanje grana može se vršiti od lipnja do rujna mjeseca. Nije dopušteno kresati grane sje-menskih stabala, ni stabla is-pod kojih se sakuplja šušanj.

Zabranjeno je loženje vatre u šumi. Osobama koje iz opravdanog razloga moraju u šumi boraviti duže vrijeme, dopušteno je loženje vatre po potrebi samo na određe-nim mjestima i uz potrebne mjere opreza. Onaj tko loži vatru dužan ju je nadzirati i prije odlaska iz šume pogasiti. Nadležna vlast može zabrani-ti u vrijeme sušnih razdoblja loženje vatre u šumi i izvan nje na udaljenosti od 50 m, a u krškim područjima i do 100 metara. Da bi se spriječio šumski požar izazvan iskre-njem vlaka, potrebno je uz željezničku prugu ostaviti po potrebi sigurnosni pojas u širini od četiri metra s obje strane pruge. To


zani

mlji

vost

iTek

st: M

arija

Gla

vaš

Fot

o: A

rhiv

a

ŠUMARSKI PIONIRI NOVOGA SVIJETA

Ljudi koji supostavljali temelje

Šumari Novoga svijeta naučili su u Starome svijetu da su materijali kojima se grade temelji šumarstva

stručnost, znanstveni pristup struci i održivo gospodarenje. Te su vrijednosti ponijeli sa sobom u

nove domovine i tamo se ustrajno borili za njih.

Swain – Njemačka, francuska ili indijska šumarska politika može biti dobra za Njemačku, Francusku ili

Indiju, ali ne i za Australiju

U Australiji 19. st. vladalo je uvjerenje da krčenje šuma znači civilizacijski napre-dak. Zemlju su naseljavali tragači za zla-tom, koji su otvarajući rudnike nemilice

sjekli eukaliptusova stabla. Vlast to nije ni malo zabri-njavalo. Sa svima njima je dugotrajan psihološki rat započeo jedan vlasnik male pilane u saveznoj državi Viktoriji. John la Gerche je rođen u Engleskoj, na oto-ku Jersey koji je smještenom nadomak Francuske. O uzgoju biljaka znao je mnogo jer su njegovi roditelji bili zemljoradnici. Kao učenik je briljirao. S navrše-nih dvadeset godina odselio je u Australiju u potrazi

za boljim životom. Malu pilanu koju je tamo stekao nije uspio održati zbog prejake konkurencije, pa se zaposlio kao državni služ-benik (održavao je ulični sat). S vremenom je okolina prepoznala njegovu sklonost šumi, šumarstvu i njegovo široko znanje o bota-nici, pa je postavljen na čak dvije dužnosti. Radio je kao šumar i sudski izvršitelj. O njegovom djelovanju znamo, jer je za sobom ostavio dže-pne knjige. U državnoj šumi Ballarat - Creswick o kojoj se kao službenik brinuo (1882. – 1897. god.), podigao je ra-sadnik koji postoji i danas. Dio šume sa stablima koja je on osobno sadio uređen je u šetnicu. Ovaj izniman čovjek posadio je preko 100.000 sta-bala. Eksperimentirao je s au-tohtonim i vrstama sjeverne hemisfere. Njegova ljubav prema šumi bila je iskrena i to je nepre-stano dokazivao. Vjerovao je kako se šumom mora gospodariti i kako se šuma mora čuvati za budućnost. Krčenje je nazivao velikim

pokoljem šuma. Zato je redovito iz Creswicka, gdje je živio i djelovao pisao pisma svojim nadređenima u Melbourne gdje je prisustvovao brojnim suđenjima hvatajući se u koštac s onima koji su ilegalno sjekli drveće i krali sadnice koje je uporno sadio. Čak je i noćio u šumi kako bi ih spriječio. Nažalost ni kolege, ni pravosudni organi nisu ga dovoljno ozbiljno shvaća-li. No, ništa ga nije obeshrabrilo. Zadnje četiri godine proveo je kao šumarski inspektor. Creswick Au-stralci danas drže kolijevkom šumarstva. Njega okružuje mješovita šuma eukaliptusa i bora, živi spomenik upornosti i pobjede do-brote i zdravog razuma nad pohlepom, neznanjem i birokracijom. Profesor Ronald Hateley sa sveučilišta u Melbourneu svake godine vodi svoje studente šumarstva u La Gercheov rasadnik.

Drugi čovjek, kojega pamti australsko šumarstvo je Char-les Lane Poole. Nesuđeni šumar, studirao je na dablinskome fa-kultetu strojarstva. Morao je prekinuti zbog nesretnog slučaja u kome je ostao bez lijeve ruke. Upisao je prestižnu šumarsku školu u Nancyju, u Francuskoj, gdje se ranije školovao njegov američki ekvivalent Gifford Pinchot. Čim se zaposlio, Lane Poole počeo se zalagati za uspostavu reda. Bilo je to doba (18. st. i poč. 19. st.)

kada je Britansko carstvo imalo svoje pipke raširene po cijelome svijetu, a u Južnoafričkoj republici bio je potreban šumarski struč-njak i zato je tamo raspoređen Lane Poole. Bio je vrijedan i do-bronamjeran, ali nagao čovjek. Zato je burno reagirao kada su mu dodijelili nestručnog pomoćnika i dao otkaz, pa su ga nadređeni u svojoj kratkovidnosti poslali u Sijera Leone kao jedinog konzer-vatora šuma. S premalo potrebne podrške napravio je nacrt zako-na o šumama, osnovao prvi šumarski odjel, mjerio državne šume, započeo sadnju plantaža, osnovao arboretum, izrađivao herbarij.

Edukativna tabla svjedoči o La Gercheovom djelovanju

Gifford Pinchot


njen kontinuitet su se pobrinuli lju-di iz vlade koji su shvaćali da će rat završiti i da će šumarstvo i dalje biti potrebno. Dapače, nakon rata broj učenika se jako povećao, pa se pove-ćao i obujam gradiva, a zgrada proši-rila. Na sveučilištu u Melbourneu je 1943. god. otvoren je mali šumarski odjel, a Laneova škola je 1964. god. prerasla u Šumarski odjel u sklopu Australskog nacionalnog sveučilišta. U svim tim ustanovama, danas bu-dući šumari uče o vrsti eukaliptusa

latinskog naziva Eucalyp-tus lane poolei dičeći se stogodišnjom tradicijom školovanja u šumarstvu.

Njihovi kolege u SAD-u uče da je Gifford Pinchot utemeljitelj šu-marstva u njihovoj zemlji i da je upravo zahvaljujući njemu očuvanje šuma vi-soko postavljeno na držav-noj ljestvici prioriteta.

Pinchotovi su stekli veliko bogatstvo od sječe i mešetarenja zemljišti-ma. Giffordov otac žalio je zbog štete izazvane sje-čama na imanjima i to ga

je ponukalo da sina usmjeri na šumarstvo. Poslao ga je na doš-kolovavanje u Francusku. On se vratio s namjerom oblikovanja nacionalnog šumarstva. Za početak je s ocem osnovao šumarsku školu Yale na imanju u Connecticutu, 1900. god., a na imanju u Pennsylvaniji osniva rasadnik. Profesionalni putevi Pinchota i Lane Poolea snažno su se ispreplitali. Pinchota su njegovi stavovi također odvajali o njegovih kolega jer se i on zalagao za nacionalni, a ne regionalni pristup. Borio se za profesionalnost u gospodare-nju šumama te je radio u školi i obnašao više funkcija. Škola u kojoj je radio još uvijek se nalazi na velebnom imanju Biltmore u Sjevernoj Karolini, a imanje se smatra kolijevkom američkoga šumarstva. Pinchota je predsjednik Grover Cleveland zadužio za izradu razvojnog plana. Time se bavio za svoga predsjednikovanja odsjekom šumarstva. Radio je i planove za privatnike i pomagao im praktičnim primjerima. Osnovao je Američko šumarsko druš-tvo što je podiglo ugled struke. Njegov princip postizanja konač-noga cilja bila je uspostava ravnoteže između drvoprerađivača i zelenih. Ukazivao je jednima i drugima na potrajno gospodarenje

i znanstveni pristup šumarstvu istodobno pokušavajući ojačati ulogu vlade.

Zajedno s predsjednikom Theodorom Rooseveltom pod zaštitu je stavio 65.000 km2 šuma za što je javno odlikovan.

Nije bio samo uvaženi šumar. Bio je istaknuti političar. Vodio je senat Penn-sylvanije, a kasnije je postao premijer te savezne države.

Po njemu je nazvana državna šuma u državi Washingtonu, najveće stablo u državi Connecticut (američka platana) i dr.

Lane Poole – šumarstvo je profesija koja zahtijeva visoko kvalitetan karakter i požrtvovnost

Nakon šest godina ponovo dobiva premještaj, ovaj puta na sasvim drugi kraj svijeta, u Australiju. Ovdje tako-đer dobiva posao konzervatora šuma. Po dolasku, 1916. god. sudjeluje na državnoj Šumarskoj konferenciji gdje uviđa kako je jako malo kadra osposo-bljenog za gospodarenje šumama, pa ukazuje na potrebu za školovanjem. U tome uspijeva putem svog nacrta zakona o šumama. Nacrt prolazi uspr-kos jakoj opoziciji (drvna industrija). Novi zakon, donesen 1918. god. prvi puta određuje da šumarem može biti isključivo osoba koja je stekla sred-njoškolsku ili fakultetsku naobrazbu. Sljedeći uspjeh bio mu je uvođenje sistematičnog i na znanosti baziranog šumarstva u Za-padnoj Australiji. Lane Poole se i ovdje pobrinuo za izradu her-barija. Ovaj put je tražio da mu sunarodnjaci iz svih regija šalju materijale.

Lane Poole je kao i njegov američki ekvivalent Pincho, dr-žao da treba staviti nacionalne ispred regionalnih interesa. Držao se tih, a ne principa imperija i zbog toga neprestano nailazio na nerazumijevanje. Ipak, kao uvaženi stručnjak sudjeluje na prvoj

Šumarskoj konferenciji britanskoga kraljevstva, 1920. god. u Lon-donu. Po povratku u Australiju dao je otkaz. Ovaj puta nije bio u stanju pomiriti se s činjenicom da vlada ne kani proglasiti odre-đene šume državnima. Završio je na par godina na Papui Novoj Gvineji. Tamo se bavio procjenom vrijednosti šuma i kao i svag-dje drugdje izradom herbarija. Po povratku na kontinent svjedo-či zatvaranju šumarskoga odjela na Sveučilištu Adelaide u Južnoj Australiji 1925. god. Dvije godine kasnije podignuta je šumarska škola u Canberri. Lane Poole biva postavljen za ravnatelja (duž-nost obnaša 28 godina). U školski program uvrstio je tjelovježbu kao obavezatni predmet uvjeren da je fizička sprema važna koliko i stručna. Za nastavnike je birao ljude koji su naobrazbu stekli drug-dje unutar britanskoga kraljevstva. Za ravnateljstva je izjavio kako su šume u jadnom stanju zato što kadar nije dovoljno školovan. Rezultat je bio smanjenje broja učenika i početak suradnje najsta-rije šumarske škole u Creswicku sa Sveučilištem u Melbourneu. Šumari školovani u Victoriji i oni u Canberri smatrali su se rivali-ma sve do kasnih sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Istodob-no je uz funkciju ravnatelja 20 godina proveo kao glavni šumarski inspektor. Na trećoj šumarskoj sjednici britanskoga kraljevstva uz Lanea je pri-sustvovao čelni čovjek šumarstva, Harold Fulcher Swain. Swain je slao maturante na daljnje školovanje izvan Australije što je bilo u potpunoj suprotnosti s Laneo-vom vizijom. Lane je osjetio zadovoljstvo kada je na konferenciji Odbor za obrazo-vanje preporučio da australska šumarska škola bude jedina ustanova u kojoj će šu-mari moći steći višu naobrazbu. Nastavu su ugrožavali razdoblje velike depresije tridesetih godina i Drugi svjetski rat. Za

Charles Lane Poole

Gifford Pinchot

Gifford Pinchot s predsjednikom Rooseveltom

Tabla dobrodošlice u australski Creswick


Jarebika

Brekinja

zani

mlji

va p

rirod

aTe

kst:

Vesn

a Pl

eše

Foto

: Arh

iva

VOĆKARICE U NAŠIM ŠUMAMA

Jabuke za čaj,kruške za vino

Suvremeni čovjek shvatio je zdravost i ljekovitost koju mu nude šumski plo-dovi. No ono što nam šuma nudi, a i nije toliko popularno kao nekad, šum-

sko je voće, koje se može ubrati s raznolikih šumskih voćaka. Možda nije toliko ukusno, kao voće uzgojeno u voćnjacima, plastenicima, ali je zdravo i vrlo ljekovito. Plodovi nekih za-boravljenih šumskih voćaka, po okusu su ki-seli, gorkasti ili trpki, pa su za jelo u svježem stanju dobri tek kad ih „dodirnu“ zimski mra-zevi ili pak u prerađenom stanju kao sokovi, osušeni, u obliku alkoholnih pića ili u obliku pekmeza.

Spomenut ćemo nekoliko samoniklih vo-ćaka iz naših šuma, nažalost nekih već i zabo-ravljenih, i nedovoljno iskorištenih u svakod-nevnoj prehrani.

Jedna od takvih voćaka je jarebika. Raste u svim našim krajevima, na planinskim obron-cima, ali i šumama do 1900 m nadmorske vi-sine. Ima prekrasnu gustu krošnju, u proljeće obilno cvate bijelim cvjetićima, dok je u jesen prepuna narančastocrvenih plodova sakuplje-nih u štitac, pa je kao ukrasno drvo sade u parkovima, uz ceste i u drvoredima. Plodovi su joj pomalo gorkog, kiselog i oporog okusa, sadrže dosta tanina. U prerađenom stanju kao sokovi, želei i marmelade gube tu oporost, pomiješani s drugim voćem postaju prava poslastica. U nekim zemljama poput Rusije i Njemačke gdje je ima puno, od njenih plodova peku rakiju. Postoje i neke vrste ove voćke poput slatke jarebike čiji su plodovi manje trpki pa se mogu jesti i svježi.

Divlju jabuku najčešće nalazimo uz rubove bjelogoričnih šuma. Ima trnovite grančice, te okruglaste male plodove žućkasto-zelene boje. Plodovi divlje jabuke trpki su i kiseli, te sadrže dosta pektina. Od njih se rade marmelade, kompoti, a osušeni su prava delicija za pripravu voćnog čaja.

Plodovi divlje kruške, koja isto tako raste u mnogim našim krajevima tvrdi su i opori sve do prvih mrazeva. Tada omekšaju

i postanu dobri za jelo. U nekim zemljama od ovog voća proizvodi se vino, dok na Kavkazu osušene plodove miješaju s brašnom za pripra-vu peciva, ili od njih kuhaju čajeve.

Mukinja raste kao grm ili omanje stabalce na osunčanim planinskim obroncima. Zbog svoje ljepote tamnozelenog lišća i crvenih plo-dova ponešto krupnijih nego li kod jarebike, često se sadi u parkovima ili vrtovima. Plodovi mukinje su brašnasti, tek s prvim mrazevima poprimaju slatkast okus. Miješanjem s drugim jesenskim voćem od nje se mogu pripremiti ukusni želei, kompoti, sirupi i sl.

Brekinja, srodnica je jarebike, raste u ri-jetkim planinskim šumama te na sunčanim obroncima. Ima velike krupno nazubljene li-stove, plodovi su joj okruglog ili kruškolikog oblika. Plodovi su crvenkastožute boje, no tek u jesen kad promijene boju u smeđu po-staju jestivi. Od njih se mogu kuhati kompot ili marmelada, a ponekad se mogu preraditi u rakiju.

Trnina raste kao gusti bodljikavi grm, na suhom i kamenitom tlu, u šikarama ili uz

rubove šuma. U rano proljeće cvate sitnim bijelim cvjetićima, u kasnu jesen na njoj se mogu vidjeti plodovi u vidu kuglica plavo-crne boje. Tek poslije prvih zimskih mrazeva opori plodovi po-staju jestivi. Kako ih ljudi rijetko beru plodovi se i preko zime zadržavaju na granama pa su prava zimska poslastica za ptice. Kao i prethodno spomenute vrste voćaka i od nje se mogu pripremati marmelade, sokovi, kompoti, rakija ili voćno vino.

Oskoruša je samonikla voćka čije stablo može dosegnuti vi-sinu od gotovo 15 metara. Raste vrlo sporo, može doživjeti i sta-rost do 500 godina. Raste gotovo u svima našim krajevima. Ima plodove nalik malim kruškama, koji su oporog i gorkog okusa. Omekšaju tek poslije prvih mrazeva, te poprimaju slatkasti okus. Plodovi se mogu sušiti ili preraditi u marmeladu, ali se od nje može peći i rakija.

Drijen u cvatu


Oskoruša

Šuma i čovjek oduvijek su bili usko povezani.Radom u šumi čovjek si je oduvijek osiguravao

životnu egzistenciju, građu za kuću, ogrjev kojim se grije, te ono što je najvažnije hranu koja ga održavala

na životu. Unatoč suvremenom načinu života, promjenama u načinu ishrane i dostupnosti raznolike

hrane na tržištu, neprocjenjivo je i danas bogatstvo onoga što se nađe i ubere u prirodi.

Sakupljanje raznih šumskih plodova poput gljiva, ljekovitog bilja, ali i šumskog voća sastavni je dio

života današnjeg čovjeka.

Mušmula raste kao grm ili stablo do 8 metara visine. Ima krat-ki životni vijek od 30 do 50 godina. Listovi su joj tamnozeleni i eliptičnog oblika, s donje strane lista su dlakavi. U jesen prije nego li otpadnu listovi pocrvene. Plod joj je zelenosmeđe ili tamnosme-đe boje, bere se poslije prvih mrazeva. Plodovi su tvrdi i oporog okusa, za jelo su dobri tek kad odstoje tada postaju kiselkasti, sočni i meki. Od plodova se može pripremati marmelada, rakija ili liker.

Drijen raste kao grm ili kao stablo, naraste do visine od 8 metara. Raste posvuda, najviše po suhim, sunčanim i kamenitim stranama listopadnih šuma. Cvate u veljači i ožujku lijepim žutim cvjetovima, zbog toga ga sada po vrtovima ili drvoredima. Plodovi su mu svijetlocrvene boje, kad dozriju poprimaju tamnocrvenu boju. Po okusu su kiselkasti, mogu se jesti u svježem stanju, ili se od njih može pripremiti kompot, marmelada, slatko ili voćni sok.

Maginja ili planika zimzeleni je mediteranski grm ili malo stablo, kožnatih sjajnih listova poput lovora. Kod nas raste u Dal-maciji i Istri. Plodovi joj dozrijevaju u listopadu, kada počinju mijenjati boju iz zelene u žutu, narančastu ili žarko crvenu. U isto vrijeme počinje i cvasti tako da na jednom stablu imamo plodove i cvjetove što je prava rijetkost za jednu biljku. Crveni plodovi sadrže velike količine C vitamina, mogu se jesti u svježem stanju, ali se od njih mogu napraviti i likeri, marmelade i sl.

Uz ove vrste u šumi raste još mnogo takvih samoniklih voćaka. Na nama je da ih pronađemo, uberemo i pripremimo na način koji nam najbolje odgovara, a prirodi da zahvalimo što nam je podarila takvo bogatstvo u obilju zdrave i ukusne šumske hrane.


ljeko

vito

bilj

eTe

kst:

Vesn

a Pl

eše

Fot

o: A

rhiv

a

Islandski lišaj

ISLANDSKI LIŠAJ

Lijek za dišne organe

Opis biljke: Islandski lišaj kao i svi drugi lišajevi nema razvijene biljne organe. Tijelo mu je posvuda iste građe (steljka), a nema niti pravog tkiva. Lišaj je sa-stavljen od stanica algi i gljiva koje zajedno žive u

simbiozi. Steljka ovog ljekovitog lišaja duga je od 4 do 12 cm, viličasto ili grmičasto je razdijeljena na 5 do 20 mm široke, listo-vima slične režnjeve. Režnjevi su iskrivljeni ili žljebasto uvijeni, s gornje strane su smeđi ili maslinasto zeleni s donje strane zeleni ili svijetlo smeđi, često s bijelim pjegama. Cijela steljka je čvrsta i naizgled kožasta.

Stanište: Najviše ga ima u planinskim predjelima, ali se može naći i u nižim područjima. Raste u gustim šumama, na travnatim padinama, po tlu i na stablima koja često obraste. Raširen je u cijeloj sjevernoj hemisferi.

Branje i prerada: Sakuplja se cijela biljka koja se očisti od primjesa, suši se na toplom mjestu te usitni.

Ljekovit sadržaj: Sadrži cijeli niz lje-kovitih tvari. Osušen sadrži 70 posto bilj-ne sluzi, te mnogo gorkih, za lišaj speci-fičnih kiselina, koje imaju antibiotsko ali i antituberkulozno djelovanje. Jedna od takvih kiselina je ursinska i njezine soli koje sprječavaju rast i razvoj bakterija po-sebice onih koje uzrokuju tuberkulozu. Islandski lišaj sadrži i dosta joda, mirisnih tvari te vitamina A, B1 i B 12, kremične kiseline, eteričnog ulja, željeza.

Ljekovito djelovanje:- najviše se koristi u liječenju respi-

ratornih organa, djelujući protuupalno (opušta, umiruje i relaksira bronhe, ra-stvara sluz te potiče njeno izbacivanje iz bronha). Primjenjuje se kod prehlada, respiratornog dišnog katara, kašlja, bron-hitisa, laringitisa, promuklosti, gingivi-tisa, porebrice, tuberkuloze, te osoba s oslabljenim imunitetom.

- na sličan način djeluje i na sluznicu želuca i crijeva (njime se liječi gastritis, gastroenteritis, čir na želucu i dvanaesniku, katar želuca i crijeva, proljev, dispepsija želuca i sl.).

- njime se liječe i bolesti jetra, bolesti žuči, - dijabetes, slabokrvnost,- bubrežna oboljenja (upala bubrega), bolesti mjehura (katar

mjehura), - zapadna medicina rabi ga kod HIV infekcija,- akne, za uspjeh liječenja potrebno je tijekom dužeg vremena

uzimati redovito po tri šalice čaja dnevno.Čaj: tri usitnjene jušne žlice islandskog lišaja moče se osam sati

u jednoj litri vode. Nakon toga stavi se kuhati na laganu vatru sve dok ne postane sluzav. Tako pripravljen čaj se ohladi i procijedi.

Pije se po jedna šalica čaja ujutro i na-večer, ostatak tijekom dana u gutljajima.

Čajna mješavina za ublažavanje hripavca: Veoma je dobra mješavina od jednakih dijelova timijana i islandskog li-šaja. Puna čajna žličica te mješavine pre-lije se s četvrt litre kipuće vode, pričeka se približno pet minuta da odstoji te se čaj procijedi. Može se piti po jedna šalica čaja, dva do tri puta dnevno.

Tinktura: 20 g islandskog lišaja moči se tri tjedna u jednom dl 40 postotnog alkohola. Ovako pripremljena tinktura se procijedi, uzima se 10 do 15 kapi tri puta na dan, sa sokom ili vodom protiv povraćanja ili mučnine.

Prašak: dobro osušen i očišćen lišaj samelje se u prah. Koristi se za posipanje raznih rana i kožnih nečistoća.

Kontraindikacije: Ljekovite tvari koje sadrži biljka ne djeluju štetno na organizam. Stoga se ova ljekovita biljka može uzimati bez posljedica u bilo kom obliku.

Islandski lišaj(Cetraria islandica L.)

poznat je i po nazivima lišaj grmaš, islandska mahovina, plućnjak,

planinska mahovina. U narodnoj medicini počeo se koristiti tek u 17. stoljeću, najprije u Islandu, a onda i u ostalim zemljama. U prošlosti se koristio i u prehrani. Pripremao se poput povrća kao

prilog, mljeo se u brašno i koristio za pripravu kruha.

Dijelovi biljke


povi

jest

Teks

t/fot

o: d

r. sc

. Gor

an Ja

kovl

jevi

ć

Prilazite li širokom dolinom rijeke Ilove planinskom dijelu Papuka s njegove sjeverozapadne strane, čak i u razdoblju najveće šumske vegetacije primijetit ćete na strmim obroncima iznad sela Veliki Bastaji čudnu, visoku i elegantnu građevinu, koja dominira pejzažom iznad gornjeg poilovlja. Stanovnici je od davnina zovu turskom kulom zato što tradicionalna usmena predaja ne poznaje razdoblja iz vremena prije Osmanlija, ali – kao i puno

puta do sada – prava istina je malo drugačija.

Da bi se razumjelo kako se ova utvrda (to je jedina točna konstatacija iz narodne predaje) našla u ovim bespu-ćima Papuka, gdje je prilaz moguć jedino na konju, teškim pješačenjem ili pak, u današnje vrijeme, te-

renskim vozilom, moramo se vratiti u vrijeme najstarije povijesti Hrvata na ovim prostorima i sagledati sva društveno - politička zbivanja toga doba.

Nakon podjele Rimskog carstva i raspada obrambenog sustava na dunavskom limesu u Međuriječju se polovinom 5. st. nasta-njuju Huni. Političku odgovornost krajem 5. st. preuzima istoč-nogotska država, a Justinijan ponovno pokušava podčiniti taj dio teritorija vlasti u Konstantinopolu. Slijede dva stoljeća tijekom kojih na jugu Panonije dolazi do langobardskog, potom avarskog osvajanja i na kraju u savezništvu s Francima, ustaljivanja hrvatske rodovske kneževine.

Avari dolaskom u ove krajeve nisu odmah stvorili jedinstvenu državu, već više neovisnih oblasti od kojih je jedna i Slavonija, koja se na zapadu prostirala i na prostoru današnje Zagrebačke županije. Unutar ovih oblasti nalazile su se starohrvatske plemen-ske župe. Svaka župa imala je svoj castrum (grad) s nasipom ili obrambenim pojasom kao sijelo župana i branik čitave župe. Sta-rije županije bile su u svojim počecima vojničke organizacije, pa je život cijelog naroda bio podvrgnut toj funkciji, a utvrđenja se smještaju na strateški važnim mjestima.

Razvijeni srednji vijek po završetku razdoblja hrvatskih na-rodnih vladara donosi promjenu u državno - pravnom položaju Hrvatske ulaskom u personalnu uniju s Ugarskom 1102. godine Kralj Ladislav I., prvi iz dinastije Arpadovića, provodi veliku poli-tičku reorganizaciju teritorija sjeverno od Gvozda te ustrojava jaku crkvenu organizaciju (Zagrebačka biskupija utemeljena je 1094. godine) i postavlja temelje novim državnim upravno - teritorijal-nim jedinicama, županijama.

Unutar te nove podjele već od samog početka dolazi do pre-laženja niza kraljevskih posjeda u ruke crkve i velikaša, stvarajući time nove teritorijalne jedinice – vlastelinstva. Mnoga su vlaste-linstva nastala kroz naslijeđeno županstvo. Vlastelin kao gospo-dar (dominus terre) ima sudsku vlast nad svim podložnicima, ali i dužnost štititi i braniti svog podložnika. U različitim prilikama vlastelinstva su dobivala porezni i sudski imunitet, što ih je izuzi-malo od kraljevske i banske vlasti. Stjecajem imuniteta i regalnih prava vlastelinstva su postala ekonomske i upravno - sudske jedi-nice feudalnog društva te je većina njih sačuvala svoju cjelovitost sve do kraja 16. st.

STUPČANICA - SVJEDOK VREMENA

Najstarija utvrdadaruvarskog kraja

Ostaci utvrde

Dolina poilovlja


Početkom svibnja zagrebački park Bundek bio je veseliji i živopisniji nego što je to za svakodnevice. Razlog tome bila je stota obljetnica objavljivanja

dječjeg romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića naše besmrtne spisateljice Ivane Brlić Mažuranić.

I naša Stupčanica bila je jedno od spomenutih vlastelinstava, a granice su mu se prostirale od rijeke Ilove na sjeveru do granica posjeda Dobra Kuća na jugu. Prvi puta se ime Saploncha spo-minje kao toponim 1244. godine, a prvi popis župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine navodi inferior et superior Soploncha sa sjedištima župa Blažene Djevice Marije i sv. Mihaela. Dakle, postojale su Gornja i Donja Stupčanica, dva srednjovjekovna tr-govišta, a taj veliki posjed obuhvaćao je čak 62 sela.

Pretpostavlja se da je grad podigla i bila prvi vlasnik porodica Tiboldović, točnije Zeria Magnus Tiboldović, spomenut u izvo-rima 1294. godine. Za to vrijeme znamo da je unutar utvrde bila kapela sv. Franje Biskupa, a da je ta porodica dovela i benediktince u obližnju Bijelu, izgradivši im veliki Samostan sv. Margarete.

Od 1408. godine Stupčanica je prešla u ruke Barbare Celj-ske (tzv. Crne kraljice), supruge kralja Sigismunda, a zatim u vla-sništvo Nikole Gorjanskog, hrvatskog bana i ugarskog palatina. Izumiranjem Gorjanskih, Stupčanicu dobiva Nikola Banfi, a u travnju 1542. godine ova područja osvajaju Osmanlije te Ilova postaje granica između turskog i austrijskog dijela Slavonije. U okolici utvrde naseljeno je muslimansko, a kasnije i vlaško pra-voslavno stanovništvo iz zapadne Bosne, koje je čuvalo granicu i strateški važne prometnice te živjelo u selima u podnožju Papuka. Nakon poraza Osmanlija pod Bečom 1683. godine počinje njiho-vo povlačenje iz hrvatskih krajeva te tako oni napuštaju Stupča-nicu 1687., odnosno Stupčanicu oslobađa austrijski general Hans Dunewald. Od tada je Stupčanica napuštena.

Danas, iako su zidovi oko utvrde razrušeni, a zidane prostorije zatrpane kamenom, Stupčanica ostaje najstarija i najbolje sačuva-na srednjovjekovna utvrda daruvarskog kraja. Građena je po uzo-ru na njemačke burgove, a njen tlocrt prvi donosi Gjuro Szabo lutajući ovim područjima tridesetih godina prošlog stoljeća. Od utvrde najbolje je sačuvana oko 18 m visoka četverokutna kula zi-dana ciglom i flankirana tesanim kamenom. Graditelji su koristili sav raspoloživi građevinski materijal iz okoline, o čemu svjedoče i rimske tegule vidljive u temeljima i donesene s lokaliteta rimske vile rustike u Velikim Bastajima u podnožju Papuka. U kulu se ulazilo sa zapadne strane u visini prvog kata te je ta strana bila najzaštićenija i najviše čuvana. O vremenu gradnje kule svjedoči kasno romanički prozor na sjevernoj strani drugog kata, koji utvr-du smješta u vrlo rijetke primjere romaničke fortifikacijske arhi-tekture ovih područja.

Kao vrijedan spomenik naše kulturne baštine Stupčanica je 1975. godine uvrštena u popis nepokretnih spomenika kulture Slavonije i Baranje, a danas se nalazi u nacionalnom Registru za-štićenih spomenika kulture Republike Hrvatske. Od 2009. godi-ne započelo je sustavno istraživanje utvrde arheološkim iskopava-njima pojedinih prostorija uz istovremeno konzerviranje zidova grada zapadno od kule. Naravno, ukoliko se projekt zaštite Stup-čanice dovede do kraja, ne treba govoriti o velikom turističkom potencijalu takve jedinstvene atrakcije, ali to je već tema koja za-htijeva zasebnu priču.

Djeca sade svoje Drvo prijateljstva

OBILJEŽENA 100. OBLJETNICA ŠEGRTA HLAPIĆA

Mala djeca,budući majstori i iskusni fotograf

Puno male djece, budući majstori od zanata, čuveni fo-tograf, gradonačelnik grada Zagreba, javni mediji... Svibanjskog prijepodneva na zagrebačkom se Bundeku okupilo mnoštvo. Povod je najbolje objasnila Ljiljana Iv-

ković iz Udruge za promicanje istih mogućnosti rekavši - Okupili smo se kako bismo odali priznanje Ivani Brlić -Ma-

žuranić koja nam je dala malog šegrta, a i da se Hlapiću pokloni-mo za sva dobra djela koje je učinio. Da ih nije bilo toliko, ne bi živio sto godina.

Organizatori obilježavanja stote obljetnice objave romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića bili su Hrvatska obrtnička komora, Obrtnička komora Zagreb i Udruga za promicanje istih moguć-nosti koja je nositelj volonterskog projekta Stari obrti, a koji se provodi po dječjim vrtićima Hrvatske. Manifestaciju su sponzori-rali Hrvatske šume i Zagrebački holding. Djeca iz vrtića: Zapru-đe, Sunčana, Potočnica, Josipdol i Sesvete i mladi iz obrtničkih srednjih škola: Drvodjeljska škola, Škola za montažu instalacija i metalnih konstrukcija, Obrtnička škola za osobne usluge, Obrt-nička i industrijska graditeljska škola, sve iz Zagreba i Obrtnička i tehnička škola Ogulin iz Ogulina u kome je Ivana Brlić Mažu-ranić rođena, na kratko su sjeli na šljunak pokraj jezera kako bi fotograf Šime Strikoman uslikao Milenijsku fotografiju. Fotografija je predstavljala majstora Mrkonju i šegrta Hlapića, a posložena je bila prema istoimenom logu Sanje Fališevac, kiparice s invali-


Tekst/foto: Marija Glavaš

Dječji vrtić »ZAPRUĀE«skupina »Ježići«

odgojiteljice:

Mirela Prpić i Marija Čančar

S tihovima, zagonetkama i prozom GRIGORA VITEZA obilježavamo suradnju koja nas raduje iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu.

Zajedno pet godina – djeca i odgojiteljice DV »Sesvete« iz Sesveta, DV »Josipdol« iz Josipdola , DV »Ivana Brlić Mažuranić« iz Slavonskog Broda i Škola pri bolnici za me-dicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice.

Upoznali ste i DV »Didi«, a ove godine upoznat ćete stvaralaštvo djece i odgojiteljica DV »Zapruđe« iz Zagreba.

Priredila: Ljilja Ivković

GOVOR ŠUMEŠuma ima kosu tamnu nepokornuI oči blage ljubičaste.

Glas joj struji kao dobar vjetarKad mi govori:

Sjedi pod moj krov.Imam za te odmorPuno srce.Imam za te riječiIskrenih kao lišće i travaOtvorenih kao cvjetovi.Imam za te puna usta tišineKakve nema ni jedno mjesto na svijetuKakve nemaju zvijezdeKakve nema duboki oceanKakve ne znaju začuđene oči malih riba.

Izabela Jakelić, 7 god.

David Lončarević,6,11 god.

Ema Norac, 6,7 god.

Romanička kula

ditetom. Nakon fotografiranja prisutni su se uputili nešto dalje od jezera kako bi posadili Drveće prijateljstva, točni-je sadnice hrastova koje su donirale Hrvatske šume iz svog rasadnika u zagrebačkoj radnoj jedinici Rasadnik. Prvo mlado stablo posadio je gradonačelnik gra-da Zagreba Milan Bandić, a pripomogao mu je predsjednik OKZ, Ivan Obad, nakon čega su djeca i mladi s puno entuzijazma krenu-li u sadnju ostalih. Istodobno su radnici Hrvatskih šuma iz zagrebačke radne jedinice Hortikultura pod nadzorom upravitelja Damira Dramalije postavljali drvenu ploču koju su sami izradili i koja je isto tako dar naše tvrtke. Na njoj su ispisana imena dječjih vrtića

i obrtničkih škola koje su sudjelovale, kao i organizatora i sponzora. Događanja su popra-tili javni mediji, a sve su osiguravali zaštitari, vatrogasci i djelatnici hitne pomoći.

Dječja neiskvarenost i pozitivna energija i mlada stabla posađena kako bi posjetitelji-ma stoljećima donosila svježinu i umirivala ih svojim zelenilom u potpunosti prikazuju neiskvarenost, pozitivnu energiju kojom sve nas već stotinu godina umiruju i nadahnjuju

Čudnovate zgode šegrta Hlapića našeg Hr-vatskog Andersena.

Barba Šime raspoređuje

Svi vole Hlapića

Documents

LD Djedovica - Mir i tišina za potpuni bijeg od stresa