MOJ BIJEG IZ SVIJETA NADNARAVNIH SILA - adventisti.hradventisti.hr/wordpress/wp-content/uploads/2015/10/MojBijegIz... · MOJ BIJEG IZ SVIJETA NADNARAVNIH SILA 2 Nakladnik ZNACI VREMENA

1

Roger J. Morneau

MOJ BIJEG IZ SVIJETANADNARAVNIH SILA

MOJ BIJEG IZ SVIJETA NADNARAVNIH SILA

2

NakladnikZNACI VREMENA

www.znaci-vremena.com

IzvornikA TRIP INTO THE SUPERNATURAL

by Roger J. Morneau

ISBN 0828001383Review and Herald Publishing Association, U.S.A.

UrednikMario ©ijan

PrijevodVladimir OdorËiÊ

Lektura–urica GarvanoviÊ-Porobija

KorekturaLjiljana –idara

PrijelomMiroslav VukmaniÊ

TisakZNACI VREMENA

Zagreb 2014.

3

Roger J. Morneau

MOJ BIJEG IZ SVIJETANADNARAVNIH SILA

»etvrto izdanje


4

Ako nije drukËije naznaËeno, svi biblijski tekstovinavedeni su iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.

CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 889238

ISBN 978-953-183-035-5

5

eseli me πto na ovom mjestu mogu zahvaliti gospoiJune Strong, spisateljici koja me je usmjeravala iV

vodila u mojem pisanju ove knjige; bez nje joπ uvijek nebih zapisao πto znam i osjeÊam o duhovnom ratovanju.

Takoer zahvaljujem pastoru Williamu R. Lawsonu,koji me je joπ davno prije nego πto sam napisao i prvureËenicu uvjerio da za korist i dobrobit drugih zapiπemsvoja iskustva s duhovima.

Zahvalan sam i Ellen i Maynardu Cady, πto su mi uvrijeme nastajanja rukopisa mnogo puta pomogli tako πtobi povremeno proveli po Ëitav dan sa mnom u kolibi navrhu jedne planine u Pennsylvaniji. Na taj sam naËin mo-gao razmiπljati i o neËemu drugom, a ne samo o svojojproπlosti.

Neka imena u ovoj knjizi izmijenjena su zbog oËuva-nja privatnosti onih koji su sudjelovali u opisanim doga-ajima.

Zahvala


6

“Bog moæe promijeniti i najbeznadnijestanje i na divan naËin osloboditi bes-pomoÊnoga iz ruku neprijatelja.”

Roger J. Morneau

7

Brunswicku, blizu granice s pokrajinom Quebec, u istoË-noj Kanadi. Roditelji su mi bili poboæni katolici iz francus-kog govornog podruËja. Dvije oËeve sestre bile su opatice,a njegov mlai brat sveÊenik. Kasnije je postao rimokato-liËkim monsinjorom.

Ni danas se ne prestajem diviti svojim roditeljima zbogrevnosti kojom su slijedili uËenja i zapovijedi svoje Crkve.Dokle god mi sjeÊanje seæe, u naπoj se obitelji svakog danazajedniËki molilo. Najbolje se sjeÊam veËernje molitve. Gla-vni dio molitve bio je Ruæin vijenac, no isto tako ponavljalismo i Molitvu svecima. Bilo je to prizivanje raznih svetacada oni mole Boga za nas. Nas djecu boljela su koljena odsilnog kleËanja, no roditelji su nas poticali da prinesemosvoje muke Bogu na ærtvu, kako bi ih On upotrijebio zakratkotrajno oslobaanje neke duπe od muka vatre i du-πevnih patnji u Ëistiliπtu.

Naπa obitelj vrπila je viπe vrsta tjelesnih pokora s na-mjerom da zadobije Boæju naklonost. Svakog smo petkapostili — nismo jeli mesa. Ako bi tko iπao svakog prvogpetka u mjesecu na ispovijed i primao priËest, dobivao bioproπtajnicu za pet tisuÊa dana, πto bi znaËilo da bi odre-ena duπa toliko dana ranije bila puπtena iz Ëistiliπta. Uto davno vrijeme nije se smjelo ni jesti ni piti od veËeri

oen sam 18. travnja 1925., kao peto dijete u obiteljis osmero djece, u St. Jacquesu, malom selu u NewR

1Imao sam savjesnekrπÊanske roditelje


8

uoËi primanja priËesti pa sve do sljedeÊeg jutra. To praviloCrkva je u meuvremenu promijenila.

Odreenih dana u godini bio je obiËaj da svi Ëlanoviobitelji provedu Ëitavu noÊ u molitvi. Jedan za drugim svibismo po sat vremena kleËali pred nekom svetom slikomi molili krunicu i razne molitve. Dani prije Uskrsa bili suvrijeme velikog samokaænjavanja. Moji roditelji bili su lju-di koji su ljubili Boga, i sve aktivnosti u njihovu æivotukretale su se oko Njega. Ugoditi Bogu — bio je to njihovglavni cilj.

Kad mi je bilo tri godine teπko sam se razbolio. Lije-Ënici su izgubili nadu u moje izljeËenje. Moj je otac Ëakobavio sve pripreme za moj pogreb. Majka je tad obeÊalaBogu da Êe, ako ozdravim, uËiniti sve πto je u njezinojmoÊi da postanem sveÊenikom. Trebao sam dakle prosla-vljati Boæje ime i druge pridobivati da Mu sluæe. Premanjezinom izvjeπtaju — odmah sam poËeo ozdravljati. Li-jeËenje je brzo napredovalo i ja sam napokon ozdravio.

Doπlo je vrijeme da se pripremim za prvu priËest. Aliπto sam iz katekizma viπe uËio napamet pravila i uËenjaCrkve, sve mi je teæe bilo dovesti u sklad ono πto mi jetumaËio katekizam s onim πto sam veÊ znao o Kristovuevanelju.

Svake nedjelje sveÊenik je prije propovijedi Ëitao pojedno poglavlje iz jednog od Ëetiriju Evanelja, ili iz novo-zavjetnih poslanica, i ja sam uvijek uæivao u tome. VraÊalismo se tako jednog lijepog zimskog dana iz crkve, bilo mije sedam godina. Sunce je blistalo dok je dvadesetak sao-nica zaredom klizilo kroz snijeg. Zvonjava bezbrojnih pra-poraca nije dopuπtala da se previπe razgovara. Svi smoπutjeli. Ja sam nato prekinuo πutnju upitavπi majku zaπtoje Isus bio tako ljubazan prema ljudima dok je bio naZemlji, a potom tako zloËest nakon πto je otiπao na Nebo.

9

— Zaπto pitaπ tako neπto? — rekla je ona.— Zaπto dobri Bog spaljuje ljude po Ëitava stoljeÊa i

za najmanje prijestupe? — htio sam znati. — On sigurnone postupa onako kao πto je sâm uËio druge. Ti i tataËinite ono πto nas uËite; zaπto On ne Ëini tako? Vi nasuËite da jedni drugima opraπtamo naπe pogreπke. Ne bi lii Bog trebao opraπtati?

Kad sam pogledao u njezine oËi, vidio sam kako joj jemoj naËin razmiπljanja bio zagonetan. Otac joj je pokuπaopomoÊi pozivajuÊi se na viπe autoritete:

— Znaπ, Roger, to je upravo onako kao πto je tvoj stricFelix (sveÊenik) jednom rekao: “Bog toliko mrzi grijeh daje, u æelji da pomogne ljudima, zaprijetio tako visokomkaznom. Uostalom, naπ sveti otac papa poznaje i drugerazloge zaπto Bog upotrebljava Ëistiliπte, a mi dakako nesmijemo dovoditi u pitanje autoritet pape.”

UËenje o pretvaranju kruha i vina prigodom priËestiprihvatio sam kao i svako drugo dijete mojih godina. Vje-rovao sam da sveÊenik pretvara kruh i vino u Kristovotijelo i krv.

Ali za Uskrs 1937. godine, kad je umrla moja majka,Ëuo sam neπto πto me je ponukalo da promijenim miπlje-nje. SveÊenik je iz jednog od Evanelja Ëitao o KristovuuskrsnuÊu. Ono πto me je opËinilo bila je Ëinjenica da jeIsus imao poteπkoÊa da objasni uËenicima kako je doistauskrsnuo i da je stvarno biÊe od krvi i mesa, a ne duh.Nekoliko zanimljivih pitanja pojavilo se u mojim mislima.Je li moguÊe da je Nebo isto tako stvarno mjesto kao iova Zemlja, gdje ljudi od krvi i mesa mogu æivjeti stvarniæivot, a ne samo lebdjeti po oblacima poput nekih duho-va? I, ako Isus nije duh, kako onda moæe biti u hostiji?Neki Êe ljudi vjerojatno teπko razumjeti kako jedno dijetemoæe izgubiti vjeru u Boga i okrenuti se protiv vjere. Mo-

IMAO SAM SAVJESNE KR©∆ANSKE RODITELJE


10

æda Êu to malo bolje objasniti ako ispriËam poneki svojdoæivljaj.

Na mene kao dijete ostavljalo je dubok dojam sve πtobih Ëuo i vidio u æivotu odraslih. Naπ je dom bio mjestomira i radosti. Roditelji su nam davali dobar primjer kakose ljudi trebaju meusobno ophoditi. Bili su ljubazni iobazrivi prema drugima, a oËekivali su da i mi jedni dru-gima praπtamo pogreπke i budemo ljubazni. Bili su i mi-πlju i djelom stalno obuzeti pomaganjem siromaπnima inevoljnicima. A ja sam smatrao da bi Bog trebao biti ba-rem isto toliko dobar i suosjeÊajan prema ljudima kolikosâm oËekuje da oni meusobno budu obazrivi.

Jedan naroËiti dogaaj zaokupio je moj um. U onavremena nije bio obiËaj da se automobil koristi za zimskihmjeseci, i Ëesto je bilo potrebno uloæiti dosta truda da gase ponovno osposobi za voænju kad u proljeÊe zatopli.

Otac je odluËio pozvati nekog mehaniËara iz Edmund-stona da se pozabavi njegovim fordom te da ga osposobiza voænju. Ali takva usluga trajala bi po nekoliko dana.

Prije nego πto je pozvao tog Ëovjeka, otac nam jerekao:

— Taj mehaniËar je protestant, ali je dobar Ëovjek imajstor svog zanata. Stoga me, djeco, sada dobro Ëujte!Vrlo je vjerojatno da on s nama prije ruËka neÊe molitiAngelus. Molim vas, nemojte buljiti u njega i nemojte gaispitivati o njegovoj vjeri. Nemojte ga dovoditi u neugodnusituaciju. Je l’ jasno? — I dok je to govorio, gledao namje ravno u oËi.

Svi smo u jedan glas odgovorili:— Da, tata!Taj Ëovjek je tri dana radio oko automobila, a ja sam

ga promatrao. Bio je baπ onakav kako ga je otac opisao;Ëak i bolji. Bio je vrlo ljubazan i oËito mu je bilo zadovolj-

11

stvo razgovarati sa mnom. A nije ni psovao! Moj je otacimao tri farme i osobno je upravljao njima. Imao je i prili-Ëan broj zaposlenih. Kad bi odluËio primiti kakvog novogradnika, Ëuo sam ga kako govori:

— Znam da Êemo se vi i ja dobro razumjeti. Meni nijeteπko udovoljiti, ali jedno æelim, i to nemojte nikada zabo-raviti: moja æena i ja ne dopuπtamo naπim radnicima dapsuju Boga ili svece. Imamo djecu koju æelimo odgojiti ustrahopoπtovanju prema Bogu. Stoga pripazite na svojerijeËi!

UnatoË toj molbi, tu i tamo bi se radnici tijekom radazaboravili i kleli sve svece.

Ali kad bi se onaj protestantski mehaniËar ogrebao poruci ili uklijeπtio prst, rekao bi samo:

— Joj! Pa to boli!©to se tiËe molitve Angelus, pokazao je viπe straho-

poπtovanja no πto smo ga mi imali. Kad bi tata pozvao namolitvu, on bi sagnuo glavu i sklopio oËi i ruke. Mi nismonikada zatvarali oËi, a molitvu smo izmolili πto je bræe bilomoguÊe.

Nakon odlaska tog Ëovjeka, neπto me je poËelo uzne-miravati i nisam to mogao odagnati iz svojih misli. Bila jeto jedna reËenica iz katekizma, koju sam znao napamet:“Hors de l’Eglise catholique apostolique et romaine il n’y apoint de salut.” — πto znaËi: “Izvan katoliËke apostolske irimske Crkve nema spasenja.”

Moja je majka primijetila da me neπto muËi te me usvezi s tim i ispitivala. Ja sam je napokon upitao:

— Majko, kamo idu svi oni dobri protestanti kad um-ru?

— To je dobro pitanje, Roger. Ali zaπto pitaπ?Ponovio sam joj onu reËenicu iz katekizma. Priznala je

da ne zna odgovor na to pitanje i predloæila da to pitam



12

veleËasnog strica kad nam doe u posjet. To moje pitanjeju je vjerojatno uznemirilo, jer je za vrijeme veËere ispri-Ëala ocu naπ razgovor i zamolila ga da kaæe svoje miπ-ljenje.

Ni on nije mogao dati neki zadovoljavajuÊi odgovor, alije dodao da Bog sigurno neÊe nijednog dobrog ËovjekaiskljuËiti iz Neba, bio on katolik ili protestant. Rekao je dakad umre neki dobri protestant, aneli ga vjerojatno uvo-de u Nebo, ali kroz zadnja vrata.

— Protestante ne prima Sv. Petar osobno sa svimpoËastima i πtovanjem, ali to im ne bi trebalo smetati akosu veÊ uspjeli uÊi u Nebo. Ne bi smjeli oËekivati da sepostupa s njima kao s nekim slavnim liËnostima. Uosta-lom, njihovi preci poËinili su veliku pogreπku napustivπiKatoliËku crkvu. Stoga svi njihovi potomci moraju raËuna-ti s time da ih oËekuju patnje.

Dok sam razmiπljao o tome kako je tatina argumen-tacija najvjerojatnije toËna, stalno mi je u mislima iznovaodjekivala ona reËenica: “Izvan katoliËke apostolske rim-ske Crkve nema spasenja...”

Proπlo je nekoliko mjeseci. Saznali smo da stric Felixkani posjetiti svu rodbinu. Pitao sam tatu ne bi li onmogao upitati strica o onim dobrim protestantima, ako sepruæi prilika. Stric je doπao. Poπto smo svi malo porazgo-varali s njim, tata ga je upitao:

— Felixe, reci mi kamo idu dobri protestanti kad um-ru?

— Zaπto pitaπ?Tata mu je objasnio moje pitanje u vezi s izjavom

katekizma.— Ono πto je Roger citirao iz katekizma jest toËno, —

odgovorio je. — Izvan KatoliËke crkve nema spasenja; okome god se radilo.

13

Njegova izjava izazvala je priliËnu raspravu o toj temi.Moj je otac tvrdio da od Boga ne bi bilo poπteno da jednomdobrom protestantu ne dopusti ulazak u Nebo.

Stric je na to malo smanjio æestinu rasprave, rekavπikako duπa nekog dobrog protestanta nakon smrti ponaj-prije ide u pretpakao. Pretpakao bi bilo mjesto kamo do-spijevaju duπe nekrπtene novoroenËadi kad umru.

— Jedno znam, — zakljuËio je stric Felix, — da, pre-ma uËenju Crkve, nijedan protestant, bez obzira bio dobarili loπ Ëovjek, ne moæe uÊi u Nebo ili vidjeti Boga. I upam-tite: nisam ja postavio ta pravila; ja ih samo nauËavam.Kad bi za protestante postojao bilo kakav naËin da douna Nebo, to bi nam sasvim sigurno rekao sveti otac papa.

Ovaj doæivljaj ostavio je u mojim mislima veliki upi-tnik u svezi s Boæjom pravednoπÊu.

Vrijeme je prolazilo...Nekoliko godina kasnije ponovno se u mom umu iza

Boæje pravednosti pojavio upitnik. Jedne lijepe srpanjskeveËeri svratio je k nama neki Ëovjek da nam javi kako jejedan susjed iznenada umro, osam kilometara daleko odkuÊe.

Jedna napomena uznemirila je sve nazoËne:— Umro je bez sveÊenikove posljednje pomasti!Donositelj vijesti klimnuo je glavom i rekao:— Da, æalosno je to, vrlo æalosno.SjeÊam se tog dogaaja kao da se zbio juËer. Nije dugo

potrajalo i naiπla su stara zapreæna kola. Polako su seklimatala. Preko pokojnika bio je prostrt pokrivaË. Napri-jed je sjedio koËijaπ. Noge su mu se klatile a na licu muje bio izraz oËaja.

Nekoliko susjeda koji su se doπli posluæiti naπim te-lefonom (u Ëitavom kraju samo su dvije obitelji imale te-lefon) sjedilo je na verandi ispod produljenog krova naπe



14

kuÊe. Nakon πto su proπla kola s pokojnikom, i moja maj-ka je uzdahnula kako je to æalosno.

— Da je barem pored njega bio sveÊenik, koji bi mudao oprost od smrtnih grijeha, pa da ne mora u pakao! —rekla je. — Nadajmo se da ga terete samo manji grijesi. Ai samo to veÊ znaËi viπe godina muka u Ëistiliπtu...

— Skupit Êemo neπto novca i pobrinuti se da se odræemise zaduπnice za pokoj njegove duπe, — dodao je otac, —jer mi se Ëini da njegova æena i djeca nisu u moguÊnostiskupiti taj novac.

Jedan od susjeda je na to rekao:— Najradije bih vam savjetovao da zadræite taj novac.

»ini mi se da je njegova duπa veÊ u paklenom ognju.Gospodine i gospoo Morneau, taj je Ëovjek imao dugeprste. Æelim time reÊi da je katkad znao uzeti stvari kojemu nisu pripadale.

— To je vrlo ozbiljna optuæba, — rekao je moj otac, —i ako niste u stanju to dokazati, radije mi o tome nemojteviπe niπta govoriti.

»ovjek je ipak nastavio:— Nerado vam to govorim, ali sigurno se sjeÊate da

ste proπle godine u ovo doba traæili lanac za vuËu trupacaπto ste ga prije toga kupili. Kad biste sada otiπli u njegovπtagalj, naπli biste tamo svoj lanac. Osobno sam ga vidiotamo prije nekoliko dana. »ak sam i upitao pokojnika zataj lanac. Rekao je da ga je posudio od vas, ali da vi niπtane znate o tome.

Otac je doista nekoliko trenutaka bio zateËen, ali seubrzo sabrao i rekao:

— To je za mene neπto novo. Ali æelim da Ëujete svi viovdje nazoËni da pred Bogom poklanjam tom Ëovjeku la-nac πto ga je posudio od mene, iako mi ga moæda nijenamjeravao vratiti. Ako je moæda joπ πto uzeo, i to mu

15

poklanjam! Sada mu je duπa slobodna od osude koja gaje teretila pred Bogom.

— Ne æelim biti drzak prema Bogu, — odgovorio jesusjed, — ali Ëini mi se da ste ovog trenutka velikoduπnijiod Njega. Moram priznati da je to najplemenitija gestakoju sam ikada vidio. Vi ste moæda prvi Ëovjek koji je Bogaprisilio da vrati jednu duπu iz pakla u Ëistiliπte da bi setamo dostatno oËistila za ulazak u Nebo.

Taj je doæivljaj ostavio u meni trajan dojam.Nekoliko sam dana razmiπljao o tome. I dok sam tako

u sebi raspredao te dogaaje, sloæio sam se s naπim su-sjedom: moj otac doista ima plemenitiji karakter od Bogakojemu sluæi. ZakljuËio sam da je Bog iznimno neljuba-zan, jer prisiljava ljude da u Ëistiliπtu pate; samo zato πtonjihova obitelj moæda nema dovoljno novca da za njih platimise zaduπnice.

Dogaaj koji me je sasvim udaljio od Boga bila je smrtmoje majke. U proljeÊe 1937. godine morala je u bolnicuda bi se podvrgla operaciji. Nakon dva tjedna poslali su jekuÊi da bi tamo provela nekoliko posljednjih dana svojegaæivota. Meni je tada bilo dvanaest godina, doba u kojemuje dijete vrlo podloæno utjecajima.

Vrativπi se jednog dana iz πkole, poπao sam k njoj usobu da je poljubim u Ëelo, kao πto sam to svaki dan Ëinio.

— Sjedni, molim te, — rekla je, — neπto bih ti rekla,πto mislim da je vaæno i za mene i za tebe. Ti znaπ da joπsamo kratko vrijeme mogu biti s vama, i stoga æelim dazapamtiπ sljedeÊi savjet: Budi u æivotu zahvalan onim lju-dima koji su ljubazni prema tebi. Zahvali im, pa makarsamo za Ëaπu vode. Ljudi koji pokaæu da su zahvalni naskromnim darovima, primit Êe joπ viπe dobra.

Tada je bio obiËaj da se rodbini, prijateljima i posje-titeljima pruæi prilika da po posljednji put vide pokojnika



16

u njegovu domu a ne u mrtvaËkoj kapeli. Tri dana dolazilisu prijatelji, rodbina i susjedi da odaju mojoj majci po-sljednju poËast i da se mole za njezinu duπu. Na danpogreba mnogi su govorili kako je moja majka sigurno uBoæjoj blizini, zato πto je prethodnih dana izmoljeno tolikokrunica za nju. Ali najviπe nam se svidjelo to πto je mojotac naruËio gregorijanske mise za pokoj njezine duπe.

Naπ stric Felix objasnio nam je da su gregorijanskemise neπto najdivnije πto se moæe uËiniti za duπu nekogpokojnika. IspriËao je kako ih je ustanovio papa Grgur,kome je dobrobit duπa u Ëistiliπtu posebice leæala pri srcu.Obitelj bi se pobrinula da se odreenog dana u raznimæupama i samostanima odræi tri stotine misa. Prema nje-govim izjavama, one bi imale moÊ da dovedu duπu izravnou Nebo, pa ona ne bi ni ugledala plamen Ëistiliπta.

Istog dana Ëuo sam jednog roaka gdje govori da gre-gorijanske mise stoje po jedan dolar. Ukupno dakle 300dolara. Pomislio sam kako smo mi, eto, sretni πto je naπotac mogao omoguÊiti naπoj majci tako lak ulazak u Nebo.

Pritom sam se odmah sjetio jedne æene koja je umrlaprije πest mjeseci. BuduÊi da joj je obitelj bila previπesiromaπna da plati Ëitanje misa zaduπnica, bilo je jasno daje morala otiÊi u Ëistiliπte. Pripreme za njezin pogreb jakosu uznemirile mojega oca jer je bio Ëlan dobrotvornogvijeÊa naπe æupe. Te veËeri tata je sjeo za stol da veËera,ali je zatim odluËio da ne jede.

Majka je, primijetivπi u kakvom je raspoloæenju, pitalaπto nije u redu.

— Da, ionako ti mogu sve reÊi, — odgovorio je. — VeÊidio poslijepodneva proveo sam na sastanku s ostalim Ëla-novima dobrotvornog vijeÊa, razgovarajuÊi o problemimasiromaπnih u naπoj æupi. Uglavnom se raspravljalo o kup-nji lijesa za staru Annie. Nikad nisam bio protiv toga da

17


se uπtedi novac ako je to moguÊe, ali kad je æupnik Paquinupitao vou pogrebnog poduzeÊa koliko bismo uπtedjeliako bismo, netom prije polaganja lijesa u zemlju, odstra-nili s njega kriæ i rukohvate, napustilo me je strpljenje.Zamalo sam rekao æupniku svoje miπljenje, i to poπteno,ali sam se ipak suzdræao zbog poπtovanja prema njegovojsluæbi. U nakani da okonËam raspravu rekao sam da Êurazliku u cijeni platiti ja. Takve me stvari jako uznemiru-ju. Doista je æalosno u danaπnje vrijeme biti siromah, po-sebno onda kad doe red da se umre.

I dok sam razmiπljao o ovim dogaajima, nisam mo-gao otkloniti misao da je Bog iznimno nepravedan, jerdopuπta da i nadalje ima sirotinje i bijede na ovom naπemsvijetu. S vremenom sam izgubio povjerenje i u Boga i uCrkvu i odluËio da s njima viπe nemam posla Ëim dovoljnoodrastem da mogu sâm poÊi svojim putem.

U jesen 1937. otac je poslao mog brata Eduarda imene u internat Hotel Dieu de St. Basil, koji su vodileopatice. Tako se dogodilo da sam primio joπ mnogo viπevjerske poduke, πto je dovelo do toga da je moje srce joπviπe otvrdnulo. PromatrajuÊi me izvana nitko ne bi ni po-mislio da se u meni odvija strahovita duπevna borba. Ko-rak po korak odlazio sam sve dalje od Boga, pun gaenjai mrænje. Proπlo je joπ nekoliko godina; doπao je Drugisvjetski rat i poziv da sluæim svojoj domovini.


18

eobiËno me je privlaËila misao da stupim u kanad-sku trgovaËku mornaricu. Jedan moj poznanik veÊ

je bio u njoj i govorio mi je kako mu se tamo doista svia.Biti pod zaπtitom kraljevske mornarice i zrakoplovstva, atrgovaËka mornarica bila je vaæna za vojsku, pruæalo jeosjeÊaj sigurnosti i zaπtiÊenosti.

Dvije i pol godine radio sam u strojarnama raznihbrodova na koje su me rasporeivali. NajËeπÊe kao loæaË.SjeÊam se kako bih svaki puta pri stupanju na duænostpomislio: NeÊe valjda baπ sada, dok sam ja tu, udariti nekitorpedo u te kotlovnice. Poznavao sam nekoliko momakakoji su poginuli na moru. Ono πto sam doæivio u trgovaË-koj mornarici joπ je viπe otvrdnulo moje srce prema Bogui ljudima.

U Montrealu je nakon rata bilo teπko naÊi neki dobarposao. Grad je bio prepun otpuπtenih vojnika i svi su onitraæili posao. OdluËio sam izuËiti zanat, ali takav u kojemdolazi do izraæaja stvaralaπtvo. Nisam æelio raditi samo dazaradim za æivot. OdluËio sam stoga uzeti dosta vremenaza biranje, kako bih bio siguran da sam izabrao neπto πtoÊe mi doista priËinjavati zadovoljstvo.

Kako bih ipak nekako iskoristio vrijeme traæenja, za-poslio sam se u kuglani Windsor Bowling Alleys u ulici St.Catharine West. Tih je godina, πto se tiËe te vrste zabave,to bio jedan od najboljih lokala u Montrealu. Bio sam

N

2Izlet u svijet nadnaravnog

19

desna ruka rukovoditelja prostorije za biljar. Posao nijebio teæak, a upoznao sam i mnogo novih ljudi i dobro seprovodio.

Nedugo nakon πto sam se tamo zaposlio, naiπao jejedan moj prijatelj iz trgovaËke mornarice. Poznavali smose joπ od poËetka vojnog roka. Veseli πto smo obojica joπæivi, poπli smo zajedno na veËeru. Razgovarali smo o sve-mu i svaËemu.

O jednoj je temi moj prijatelj Roland govorio s oso-bitim oduπevljenjem: o svom novootkrivenom zanimanjuza nadnaravno. IspriËao mi je kakvu je sreÊu imao da jeupoznao skupinu ljudi, Ëlanove udruæenja πto je uspo-stavljalo kontakte s mrtvima. SpiritistiËki medij navodnoje tako omoguÊio Rolandu da razgovara s ocem koji mu jeumro dok je Roland imao samo deset godina. Otac mu jenavodno dao mnoge savjete u vezi s buduÊnoπÊu.

Bilo je zanimljivo sluπati Rolanda kako govori o svojimiskustvima s podruËja nadnaravnog. Kako god bilo, sve jeto u meni pokrenulo tjeskoban osjeÊaj. Upitao me je je-sam li zainteresiran da poem s njim na jednu od spiritis-tiËkih seansi.

— Moæda Êe ti medij omoguÊiti da razgovaraπ s duhomsvoje pokojne majke. To bi ti se sigurno svidjelo, zar ne?

Njegovo oduπevljenje je poneπto splasnulo kada jeshvatio koliko me je sve to πokiralo. Nisam uopÊe biosposoban da mu odgovorim.

Nakon nekoliko trenutaka πutnje nastavio je:— Ta nije te valjda strah razgovarati s duπom svoje

majke, ha?Uspio sam nekako odgovoriti da nije, no zamolio sam

ga da mi dâ vremena za razmiπljanje. Pogledao me je u oËi:— Morneau, ti se bojiπ. Vidim to po tome kako me

gledaπ, na tvom licu se vidi. »ovjeËe, pa ti si se mnogo

IZLET U SVIJET NADNARAVNOG


20

promijenio otkad sam te vidio posljednji put! Onaj RogerMorneau nije se bojao niËega. SjeÊam se kako smo ti i jas joπ πestoricom novaka obavljali mornarske duænosti napalubi. Doπao je brodski Ëasnik i rekao nam da za sutratreba dobrovoljca koji bi se popeo na sam vrh glavnogjarbola da ga oboji. Upitao je: “Koji se od vas javlja da sepopne gore? Nije jako visoko — samo dvadeset jedan me-tar. Ali kad si gore, treba mnogo hrabrosti da sieπ sdaske na kojoj su te vukli gore. Treba potrbuπke puzati popopreËnom jarbolu πirine oko 60 centimetara, kako bi mo-gao obojiti i donju stranu.” VeÊ pri samoj pomisli da idemotamo gore svi smo se nasmrt prestraπili, i laknulo nam jekad smo Ëuli tebe kako se javljaπ kao dobrovoljac. Bio sihrabar, dragi moj! I nemoj mi sada reÊi da Êeπ me ostavitina cjedilu kad bude trebalo poÊi na sljedeÊu seansu. Ili...?

Nakon tog kratkog govora nisam mogao reÊi ne. Od-jednom sam morao biti onaj Roger Morneau koji se niËegane boji. Upao sam u klopku.

Jedne subotnje veËeri moj prijatelj i ja naπli smo se ujednom domu u kojemu je poËasni gost bio neki medij. Bilismo predstavljeni nekima od nazoËnih, ali posebna Ëastbila nam je upoznati se s jednim braËnim parom. On jebio profesionalni zabavljaË, voa vrlo traæenog jazz sastavau to vrijeme. Njegov band svirao je u najotmjenijim loka-lima. Kasno te veËeri, po zavrπetku spiritistiËke seanse,kad su se gosti veÊ pozdravljali, voa jazz sastava rekao jesvojoj æeni:

— Draga, kako bi bilo da i mi poemo? VeÊ je kasno.Ona je bila zaokupljena razgovorom s medijem i po-

kazivala je veliko zanimanje.— George, idi ti samo kuÊi i odmori se, — rekla je, —

ja Êu ostati joπ neko vrijeme. Belangerovi Êe me dovestikuÊi.

21

George se sloæio s njezinim prijedlogom i poπao iz ku-Êe upravo kad i nas dvojica.

— Idete li doma autom? — upitao nas je George kadsmo izaπli.

— Ne, — odgovorio sam, — iÊi Êemo tramvajem, po-staja nije daleko odavde.

— Hajde, uite! Povest Êu vas do postaje.Tijekom veËeri bilo je rijeËi o naπim danima sluæenja

u trgovaËkoj mornarici. SpiritistiËki je medij, navodno, po-zvao duh jednog Rolandovog druga koji je poginuo za vri-jeme potapanja broda na kojem se nalazio.

U autu nas je George poËeo ispitivati o opasnostimakojima smo bili izloæeni na naπem poslu za vrijeme rata.Ali veÊ smo stigli do tramvajske postaje. Tada nam jeneπto predloæio:

— Zaπto ne bismo poπli u neki restoran i zajednoneπto pojeli? Vi biste mi priËali o svojim pustolovinama izrata. One me oduπevljavaju! VeËera ide na moj raËun, a nakraju Êu vas odvesti kuÊi.

Vozio nas je u zapadni dio ulice St. Catarine, u diograda poznat po restoranima za sladokusce. Naglo je skre-nuo svog linkolna u usku ulicu koja je vodila k jednom odnjegovih najomiljenijih restorana. Parkirao je kola iza jed-nog crnog cadillaca i rekao:

— Joe je ovdje. Lokal je inaËe njegov. Dobar je tomomak.

Kad smo uπli, domaÊica za prijam obavijestila nas jeda Êemo morati priËekati u pokrajnjoj prostoriji dok nebude slobodnih mjesta. Poπli smo tamo kada je Joe izda-leka uoËio Georgea. Priπao je da se pozdravi s njim.

Kad je Ëuo da Ëekamo na slobodni stol, rekao je da tonije potrebno jer je prije nekoliko minuta neki braËni parnazvao i otkazao svoje mjesto, te da ga mi moæemo dobiti.



22

Poπli smo za vlasnikom, koji je sa stola uklonio znak “Re-zervirano”, i sjeli. Priπla je posluæiteljica i primila naπenarudæbe za piÊe. Rekla nam je da Êemo veËeru moratiËekati malo duæe nego obiËno jer je restoran pun do po-sljednjeg mjesta. George je naruËio dvostruku koliËinu svognajdraæeg piÊa da mu vrijeme bræe proe. Zatim smo od-govarali na njegova pitanja o trgovaËkoj mornarici i priËalio naπem zanimanju za nadnaravno.

Potrajalo je dosta vremena dok nam je konaËno stiglaveËera, i mi smo joπ jednom naruËili piÊe. Alkohol je Ge-orgeu razvezao jezik. Bio je spreman priËati nam o po-jedinostima o kojima u uobiËajenim uvjetima ne bi govo-rio. Pitao sam ga ne bi li nam ispriËao kako je uspiopostati tako slavan.

— Ne smeta mi da vam o tome priËam, — rekao je. —ReÊi Êu vam pravi razlog svog uspjeha. RijeË je o neËemuπto ni moja æena ne zna. Ali morate mi obeÊati da Êete otome πutjeti.

ObeÊali smo mu da Êe ono πto nam ispriËa ostatitajna.

— Jeste li ikada Ëuli za oboæavanje demona?— Ja ne, — odgovorio sam. — A zaπto to pitaπ?Ne odgovorivπi na moje pitanje nastavio je:— Koliko dugo se vas dvojica veÊ bavite Ëarobnjaπ-

tvom?— George, ne razumijem πto æeliπ reÊi?— Æelim znati koliko dugo umiπljate da odræavate kon-

takte s mrtvima?— Ja joπ ne tako dugo, — odgovorih.— Vas dvojica oËito imate joπ πtoπta nauËiti u vezi s

nadnaravnim. Gubite vrijeme posjeÊujuÊi one spiritistiËkeseanse. No, nemojte me pogreπno razumjeti. Onakve se-anse imaju svoje mjesto. One su dobra zabava za æene,

23

koje nalaze utjehu misleÊi da preko nekog dragog pokoj-nika dobivaju upute za svoj æivot. Vidite, veËeras sam iπaona seansu samo zbog svoje æene. Svake godine idem ponekoliko puta kako bi imala osjeÊaj da imamo zajedniËkeinterese. I to je jedini razlog. Ono πto ona ne zna jestËinjenica da sam ja nauËio kako pristupiti k samom iz-voru te sile. Tek tamo Ëovjek moæe stvarno neπto doæivjeti.Govorim vam o oboæavanju demona.

Od svega πto nam je ispriËao nadasve sam zapamtiojednu reËenicu. Zamolio sam Georgea:

— HoÊeπ li objasniti ono pitanje πto si ga maloËaspostavio... koliko dugo umiπljamo da odræavamo kontaktes mrtvima? ©to si mislio rekavπi da umiπljamo?

Nasmijeπio se, pogledao na sat i rekao:— Kasno je veÊ da bih vam to veËeras objaπnjavao, ali

dopustite da vam kaæem samo joπ neπto: Niste razgovaralis mrtvima!

Potom je nastavio govoriti o svom uspjehu.— Bilo je to ovako: Dugo godina Ëinilo se da sam

nesposoban kad god bih pokuπao osnovati i odræati svojvlastiti jazz sastav. A onda sam imao sreÊu upoznati kultdemona. Tako sam uz pomoÊ te velike sile dobio sve πtosam æelio. Naravno, morao sam nauËiti odreene obrededa bi duhovi vodili dogaaje onako kako meni odgovara.

Osmijeh mu se raπirio po Ëitavom licu.— Od onog dana pa nadalje sa sastavom æanjem samo

uspjehe. Preko noÊi postali smo poznati i priznati. Otkrilisu nas, bez ikakvih napora s naπe strane, premda postoji-mo veÊ dosta vremena. Proslavili smo se kao jedan odvelikih sastava u naπem kraju. Javna glasila su bila odu-πevljena. Svugdje se govorilo o nama. Mjerodavni ljudi sradija govorili su samo o nama i za najkraÊe vrijeme do-spjeli smo na vrh.



24

George je opet malo pijucnuo, povukao dim iz cigaretei nastavio:

— Odonda nas stalno traæe. Novac teËe. Dobivamonajviπe honorare. Ljudi rado pleπu na naπu glazbu. A za-pravo nas pod svojim nadzorom imaju duhovi, ili drukËijereËeno: oni nas posjeduju i daju nam silu, a mi dalje naljude prosljeujemo njihov utjecaj. Ono πto sluπateljstvodobiva svia im se, i stoga se vraÊaju uvijek iznova jer æelejoπ.

Zavalio se u svoju stolicu i zapalio novu cigaretu. Ma-lo se zahihotao i rekao:

— Moram vam neπto ispriËati. Prije otprilike mjesecdana dao sam intervju na radiju i pritom se uvelike za-bavljao. ©estorica vodeÊih osoba s montrealskog i toront-skog radija razgovarali su sa mnom. Sve πto sam rekaooËito ih je zapanjilo. I sâm sam se divio svojim brzimodgovorima. Nikad ranije nisam bio tako duhovit i dosjet-ljiv. I uæivao sam u pozornosti koju su mi poklanjali. Go-tovo da su me oboæavali. Pritom su me pokuπavali prozri-jeti. Dok smo se na odlasku pozdravljali, joπ uvijek im tonije uspjelo.

Pogledao je na sat i rekao:— Prijatelji, kasno je. Kako bi bilo da poemo?Dok je Ëekao da plati raËun primijetio je:— Nije teπko razumjeti moj uspjeh ako se dræi na umu

strahovita moÊ duhova, i ono πto se dogaa kad Ëovjek æeliza sebe zadobiti tu silu.

Roland i ja bili smo zadivljeni onim πto nam je go-vorio. Dok smo se vozili kuÊi, zamolili smo ga da nam joπpriËa o tome.

— OsjeÊam obvezu da vam ispriËam svoje iskustvozato πto vas dvojica traæite veliku silu za svoj æivot. I znamda je ne nalazite posjeÊujuÊi spiritistiËke seanse poput

25

veËeraπnje. Zaπto biste igrali u drugoj ligi kad moæete uprvoj?

Nato ga je moj prijatelj zamolio da nam kaæe kako dapronaemo pristup k “najviπim ligama” u svijetu duhova.

— Vas dvojica ste doista hrabri mladiÊi i mnogo steuËinili za svoju zemlju. Ja Êu uËiniti neπto veliko za vas.Pobrinut Êu se da vas dvojica moæete doÊi na naπ sljedeÊisastanak oboæavanja duhova.

A onda je svakog od nas pogledao i napokon pomalooklijevajuÊi rekao:

— U svezi s jednom toËkom æelim biti siguran. Pret-postavljam da u svom æivotu ne gajite nikakvo strahopo-πtovanje prema Kristu? Jesam li u pravu? Razlog zbogkoga vam postavljam to pitanje jest taj πto meu nama nemoæemo imati nikoga tko bi i u najmanjem bio vjerankrπÊanskome Bogu, jer bi to moglo biti katastrofalno.

Obojica smo mu potvrdili da smo vrijeali Boga te dasmo otiπli tako daleko da za nas viπe nema povratka.

— Da, veËeras mi je to postalo jasno, — nastavio je,— jer ste vas dvojica prizvanim duhovima oËito bili za-nimljiviji od svih ostalih nazoËnih. Nadam se da vas nijeuvrijedilo moje pitanje. Jednostavno, morao sam ga posta-viti da bih bio dvostruko siguran u vaπu ispravnost.

I dok sam ja neπto oklijevao da prisustvujem sastan-ku oboæavatelja demona, moj prijatelj nije imao nikakvihdvojbi. Obrazloæio je svoj stav miπljenjem da Êemo ionakodospjeti u pakao i gorjeti tamo Ëitavu vjeËnost, te stoga nebi bilo loπe da se upoznamo s nekim ljudima prije no πtona koncu dospijemo tamo.

Pretpostavljao sam da George viπe nikad neÊe uspo-staviti vezu s nama jer je te veËeri bio pijan, i da sesljedeÊeg jutra neÊe sjeÊati ni pola od onoga πto nam jeispriËao. Ali nakon nekoliko dana telefonom smo bili za-



26

moljeni da iduÊe veËeri u osam sati budemo spremni, jerda Êe on doÊi po nas.

Ta nezaboravna veËer poËela je time πto nam je Ge-orge pojasnio neke pojedinosti o tajnom druπtvu kojem jepripadao. Nije bio brz vozaË, Ëinilo se da baπ ne voli pre-tjecati tramvaje, tako da smo se na putu na sastanakzaustavljali mnogo puta. Imali smo puno vremena za ra-zgovor prije no πto smo stigli na odrediπte.

George nam je rekao da se ne iznenadimo kad ugle-damo neke od najznaËajnijih i najuspjeπnijih ljudi Mon-treala. Nanizao nam je imena barem πestorice poznatijih.To me je iznenadilo, jer sam u meuvremenu stvorio pre-dodæbu o tome kako Êemo ondje sresti gomilu odrpanaca.Meutim, bilo je sasvim suprotno. Svi su bili vrlo ljubazni,dobro odjeveni, i joπ k tomu uspjeπni ljudi. Probudili su unama osjeÊaj kao da nas veÊ duæe vrijeme poznaju i dapripadamo njima.

Sastanak je poËeo petnaestak minuta po naπem do-lasku. Vladalo je sasvim opuπteno ozraËje. NazoËni su ot-prilike dva sata naizmjence priËali o golemim uspjesima,uglavnom poslovnim, koje su postizali uz pomoÊ duhova.Uz njihovu pomoÊ bili su vidoviti i imali moÊ prenoπenjamisli, te su na taj naËin mogli utjecati na odluke drugihljudi.

Jedan muπkarac govorio je o tome kako je u svojstvuvidovitog astrologa savjetovao razne bogataπe u vezi s nji-hovim novËanim ulaganjima, i na taj naËin sâm postaobogat. Objasnio je kako svaki put kraj njega lebdi demonkoji mu daje toËne upute o tome kako i kada treba uloæitineki novac. Njegove stranke o tome ne bi niπta znale.

— Ti bogataπi imaju novac za ulaganje, — rekao je, —ali ja znam na koji se naËin moæe neπto i izvuÊi iz tognovca.

27

Duboko zadivljen, moj prijatelj ga je upitao brine li seponekad da neÊe dobiti svoj dio profita.

— Ja traæim po jedan posto od dobitka u svakoj inve-sticiji. Dobro znate da je astrologija samo mamac. UopÊese ne brinem; moj pratitelj iz svijeta duhova skrbi se zamoje dobro. Pokuπat Êu vam to predoËiti. Jedan braËnipar pokuπao mi je uskratiti zasluæeni udio iz dobitka ste-Ëenog prigodom jedne prodaje industrijskih nekretnina.Dali su mi Ëek za priliËnu svotu novca. Bio sam zadovo-ljan dok mi moj duh nije rekao da ih upitam kad minamjeravaju isplatiti preostalih 1700 dolara koji su biliostatak mog dogovorenog udjela od dobitka. Oboje su sevrlo prestraπili. Odmah su mi rekli da me nisu kanili pre-variti, i da Êe novac u roku od dvadeset Ëetiri sata biti umojim rukama.

Nakon svakog svjedoËanstva o svom uspjehu svatkobi hvalio svog duha, i to po imenu, i njemu pripisivaouspjeh ili uËinak, a Ëesto bi ga nazivali i gospodaromsvojega æivota.

Primijetio sam da su svjedoËanstva oboæavatelja de-mona, o tome kako duhovi rade za njih, Ëesto upuÊivalana pojedinog demona kao na njihova “gospodara i boga”.Jedan je rekao:

— Bilo je krasno tog dana vidjeti kako sila gospodinaboga Belzebuba djeluje za mene.

Ili bi tko upitao:— Same, kako ti je bilo otkad smo se vidjeli posljednji

put?A odgovor bi glasio:— Hvala, vrlo dobro. Bogovi su mi u mom æivotu dois-

ta divno pomogli.Te veËeri jedna osoba naroËito me se dojmila. Bio je

to jedan lijeËnik. Objasnio je da su mu duhovi dali veliku



28

hipnotiËku i iscjeljiteljsku moÊ. Dobio je sposobnost daodstrani bolove i zaustavi krvarenja prilikom teπkih oz-ljeda.

Nakon πto je iznio nekoliko zapanjujuÊih izvjeπtaja osvojim izljeËenjima, rekao je da mora siÊi u molitvenudvoranu.

— Moram poÊi dolje u dvoranu obaviti odreene obre-de, da bih se kroz moju gospodaricu, boæicu Nehuπtan,ponovno obnovio. Ovisim o njezinoj oæivljujuÊoj moÊi ko-jom iscjeljujem i oporavljam svoje pacijente.

Sat vremena nakon poËetka sastanka pojavio se je-dan zakaπnjeli posjetitelj. PriliËan broj nazoËnih ga je po-zdravio nazivajuÊi ga imenom ©armer.

Kasno te veËeri, na povratku kuÊi, upitao sam Geor-gea:

— Tko je onaj dostojanstveni Ëovjek πto je uπao kasni-je? Neki su ga oslovljavali imenom ©armer. Ima li to imeneko posebno znaËenje?

— Da, ima, ali ne mogu ti sada niπta o tome reÊi. Kadbudeπ za sobom imao viπe sastanaka i kad postaneπ dije-lom naπe skupine, ispriËat Êu ti neπto o njemu. To jeiznimno zanimljiv Ëovjek. Neki ga smatraju najveÊim hip-notizerom kojeg je Montreal ikada imao. Uostalom, biosam oËaran time koliko su se veËeras svi zanimali za vas.Obradovalo me je to. Morate biti svjesni Ëinjenice da smomi strogo zatvorena skupina. Bilo je vrlo teπko dobiti do-puπtenje za vas dvojicu da doete na ovaj sastanak. Naj-prije nisam dobio odobrenje. Zatim sam, zahvaljujuÊi inter-venciji jednog duha koji se otkrio naπem voi prilikomnjegova puta po Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama, primiotelefonski poziv u kome mi je sâm voa dao dopuπtenje ipripravio put da nam se prikljuËite i postanete Ëlanovimanaπeg druπtva. No, o tome Êu vam joπ priËati.

29

Osjetio sam neku nelagodu Ëuvπi da George smatrada Êu im se prikljuËiti. Roland se pak vrlo obradovao.

— Nakon nekoliko posjeta, — rekao je George, — po-vest Êu vas u obrednu dvoranu. Vjerujem da Êe vas sedojmiti. Ali obrednu prostoriju bogova moÊi Êete posjetititek u nazoËnosti sotonskog sveÊenika, i samo ako duhovibudu suglasni.

Sastanak se odræao u nekoj privatnoj kuÊi. Bila je toraskoπna montrealska vila. Dok smo se nalazili u prizem-lju, Ëuli smo kako iz donjih prostorija dopiru sasvim tihizvukovi koji su jako podsjeÊali na vjersku glazbu i pjeva-nje Indijaca. Uvijek bi ponetko poπao u donje prostorije iponovno se vraÊao za kakvih pola sata. Sva ta aktivnostponukala je Georgea da se nagne k meni sa svog dijelakauËa i tiho mi kaæe:

— Naπa obredna prostorija je dolje. VeËeras nakonsastanka priËat Êu vam o njoj.

Otprilike mjesec i pol dana nakon πto smo upoznali©armera, jedne veËeri na povratku kuÊi upitao sam Geor-gea ne bi li nam htio πto pobliæe o njemu ispriËati.

— Pa, svakako, o tom doista zanimljivom Ëovjeku mo-rate neπto Ëuti. Ali najprije bih vas podsjetio da smo miuglavnom skupina ljudi koji se kreÊu unutar zakona. Nepoznajem nijednoga od nas koji ne bi priskoËio drugomeu pomoÊ. I nitko nema nikakvu prednost πto se tiËe moÊikoju nam daju duhovi. Ali u ©armerovu sluËaju... e pa da,on je malo drukËiji od nas ostalih. »ini se da ima jednukarakternu slabost, i da je zbog toga upotrijebio svojuhipnotiËku moÊ kako to ne bi smio. Mislim da je na nekovrijeme Ëak i izgubio orijentaciju. On je vrlo lukav poslovniËovjek, vlasnik dvaju noÊnih klubova, i financijski mu idevrlo dobro. Uostalom, vrlo je sposoban hipnotizer. On zamanje od deset sekundi moæe neku osobu staviti pod svoj



30

nadzor ili u hipnotiËki trans, ako mu ta osoba, ili on njoj,gleda ravno u oËi.

Kao vlasnik dvaju noÊnih klubova Ëesto posluje s lju-dima iz πoubiznisa. Glazbeni sastavi najËeπÊe gostuju Ëe-tiri do πest tjedana i zatim putuju dalje. S vremenom smopostali svjesni Ëinjenice da su se neki sastavi raspali, ilida su izgubili ponekog od svojih Ëlanova, nakon πto binastupili u jednom od njegovih noÊnih klubova. A ako bitko istupio iz nekog od tih sastava, bila bi to uvijek æenskaosoba. Prije otprilike pola godine montrealska policija oba-vila je raciju u jednom luksuznom bordelu, gdje su sveprostitutke bile negdaπnje pjevaËice iz noÊnih klubova.Svaka od njih radila je za njega.

— Te djevojke, — zakljuËio je George, — nikad ne bidospjele u takvo stanje da nisu pristale da ih netko hip-notizira. Onaj tko se dade hipnotizirati, od tog se trenutkaviπe ne moæe oduprijeti moÊi hipnotizera.

31

i sotonski sveÊenik, navodno njihov veliki sveÊenik, koji sevratio s puta po Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Bio jeuvjeren da Êe nam sveÊenik biti naklonjen i da Êe namzasigurno dopustiti da posjetimo prostoriju bogova.

Nakon πto smo uπli u zgradu, upoznali su nas s ne-kim ljudima koje ranije nismo vidjeli. Priπlo nam je neko-liko osoba i zaæeljeli smo jedni drugima dobru veËer izapoËeli razgovor. Uto je uπao sotonski sveÊenik. Pozdra-vio je nazoËne rukujuÊi se s njima, kratko porazgovaraosa svakim i poπao k nama.

Progovorio je George:— SveÊeniËe, upoznao bih vas s dvjema simpatiËnim

osobama.Tijekom razgovora iznenadio nas je rekavπi nam neke

pojedinosti. Kada je George spomenuo da smo nas dvojicabili u trgovaËkoj mornarici, rekao nam je imena brodovana kojima smo sluæili, a i joπ neke pojedinosti koje nisubile nikome poznate. Moram priznati da je to ostavilo nanas velik dojam. Rekao je da bi tijekom veËeri æelio poraz-govarati s nama.

Ne samo njegove rijeËi nego i cijela pojava imali suneπto neobjaπnjivo tajanstveno u sebi. Imao je prodorneoËi, Êelavu glavu i dubok glas, koji je povremeno pratila

ad smo Roland i ja treÊi put doπli na sastanak obo-æavatelja demona, George nas je obavijestio da Êe doÊiK

3Prostorija za oboæavanje

bogova


32

neka vrst hihotanja. Njegova je visina veÊ sama po sebibila dojmljiva. Rekao bih da je bio iste visine kao pokojnigeneral Charles de Gaulle.

Nakon Ëitavog niza govora zahvalnosti posveÊenih bo-govima, sveÊenik nam je ponovno priπao. Razgovor je bioprijateljski, rekao nam je da su ga bogovi obavijestili omnogim pojedinostima u vezi s nama, i da su izraziliæelju da obogate naπe æivote dajuÊi nam velike darove.

BuduÊi da je veÊina posjetitelja otiπla, pozvao nas jeda poemo u dvoranu bogova. Da bih vam πto bolje pri-kazao koliko me je zapanjilo i iznenadilo ono πto samotkrio, opisao bih vam najprije svoju predodæbu Sotone injegovih palih anela, koju je u meni stvorio katoliËkiodgoj. U mome djetinjstvu odrasli su me uËili da je avaoili vrag sa svojim demonima u paklu, u srediπtu zemlje.Tamo su se predali beskrajnoj zadaÊi da duπe onih koji suumrli s nekim od smrtnih grijeha izlaæu raznim vrstamamuka. Opisali su mi demone kao biÊa napola ljudskog inapola æivotinjskog izgleda, s rogovima, kopitama i ognje-nim dahom. Kao tinejdæer doπao sam do zakljuËka da jesve to smijeπna izmiπljotina neke usijane glave koja jepokuπala iskoristiti praznovjerje neobrazovanih u proπlimstoljeÊima. Na koncu sam posumnjao i u samo postojanjeavola i aneoskih biÊa.

Siπli smo niz stube u veliku, lijepo namjeπtenu sobu.Bilo je oËito da su je ureivali sposobni dekorateri i di-zajneri. KoraËali smo krasnim gusto tkanim tepisima. Ti-ha, ugodna glazba milovala mi je uπi. Sve je pokretaloosjetila. Pa ipak, Ëini mi se da su moju pozornost najviπeprivukle mnogobrojne slike. Oko 75 ulja na platnu visjeloje po zidovima, svaka otprilike 120 sa 70 centimetara.Sotonski sveÊenik nam je rekao da je, ako imamo kakvihpitanja, spreman odgovoriti na njih.

33

— Tko su te osobe dostojanstvena izgleda πto su pri-kazane na slikama? — upitao sam.

— To su bogovi o kojima ste sluπali u zahvalama.Glavni savjetnici vladaju nad legijama duhova. Nakon πtosu nam se prikazali u vidljivu obliku da bismo ih fotogra-firali, dali smo ih naslikati na ovaj naËin. S obzirom da sudostojni velike Ëasti, ispod svake slike naËinili smo pojedan mali oltar da bi oboæavatelji mogli paliti svijeÊe itamjan, i vrπiti obrede koje od njih traæe duhovi.

Polako prolazeÊi prostorijom naiπli smo na oltar nakom je leæao πtap s obavijenom bronËanom zmijom. Sve-Êenik je napomenuo da je taj oltar posveÊen boæici Ne-huπtan, Ëiju snagu na Ëudotvoran naËin upotrebljava li-jeËnik kojega smo upoznali prilikom prvog posjeta. Spo-menuo je velika Ëuda πto ih je bog od mjedi uËinio izra-elskoj djeci, nakon πto su kadili pred zmijom od mjedikoju je Mojsije naËinio stoljeÊima ranije. (2. o Kraljevima18,4)

Na kraju prostorije stajao je veliki oltar. Iznad njegavisila je slika osobe kraljevskog izgleda, u prirodnoj veli-Ëini.

Na pitanje mog prijatelja o toj slici sveÊenik je odgo-vorio:

— Slika je posveÊena uËitelju svih nas.— Kako mu je ime? — pitao sam.— Bog s nama. — izjavio je ponosno.Dok danas razmiπljam o toj slici kojoj sam se toliko

puta divio, moram reÊi da su izraæaj i crte lica naslikaneosobe odavali jedan viπi intelekt. Imao je visoko Ëelo, pro-dorne oËi i dræanje koje je izazivalo dojam da je vrlo akti-van i da stoji u visokoj Ëasti.

SveÊenikov odgovor nije bio ono πto sam oËekivao, ai nije bio sasvim jasan. Ta sigurno nije upuÊivao na Isusa

PROSTORIJA ZA OBOÆAVANJE BOGOVA


34

Krista. Ne, to nije mogao biti Isus Krist. Ali da nije mo-æda...?

— Æelite li time reÊi da je ta slika stvaran prikaz So-tone? — pitao sam napokon.

— Da, tako je! I sigurno se pitate gdje su one odvratneæivotinjske odlike.

Uz hihot je dodao:— Oprostite πto se malo smijem. Vjerujte mi, ne smi-

jem se vama, moja gospodo, ili vaπem Ëuenju. Ne, samose zabavljam i veselim pri pomisli da je demonskim du-hovima uspjelo prikriti svoj stvarni izgled, tako da i u ovodoba znanstvenog napretka i obrazovanja velika veÊinakrπÊana vjeruje u priËe o rogovima i konjskim kopitima.

A onda se izraz njegova lica izmijenio i Ëinilo se da jezabrinut dok je govorio:

— Iznimno je vaæno i prijeko potrebno da danaπnjinaraπtaj navedemo da misle i vjeruju kako uËitelj i njegovisuradnici ne postoje meu duhovima. Samo tako Êe moÊiuspjeπno vladati stanovnicima ovog planeta sljedeÊih de-setljeÊa.

Izraz povjerljivosti obuzeo je njegovo lice.— Niπta ne oduπevljava duhove toliko koliko prona-

lazak putova da ljude uËine Ëlanovima buduÊeg Sotoninogkraljevstva.

I dok smo promatrali razliËite oltare i portrete, sveÊe-nik je dalje objaπnjavao da su demonski duhovi zapravostruËnjaci za razna podruËja. Posjeduju tisuÊljetna isku-stva i nalaze se u æestokoj borbi za vlast nad mislimaljudi, u borbi sa silama odozgo.

Na Rolandovo pitanje zaπto duhovi ulaæu toliko vre-mena i truda da zavaraju ËovjeËanstvo, sveÊenik je odgo-vorio da svatko koga uspije navesti da se izopÊi iz Kristovakraljevstva odmah postaje Ëlanom Sotoninog velikog kra-

35

ljevstva πto Êe ga uskoro uspostaviti na Zemlji. One kojisu pod Sotoninim vodstvom otiπli u grob, Sotona Êe jed-nog dana prizvati u æivot. A Krist i Njegovi sljedbenici,rekao je, imaju nakanu da okonËaju nemilosrdnu borbuizmeu tih dviju velikih sila tako πto Êe na Sotonine sljed-benike pustiti oganj s neba. Ali to im neÊe naπkoditi jerdemonski duhovi sada mogu obuzdati vatru i njezinu moÊda spali ljude. Rekao je da, ako sumnjam u njegove izjave,mogu otiÊi u Indiju ili u druge krajeve svijeta gdje je crnamagija postala naukom, te Êu vidjeti ljude kako gaze uæa-reni ugljen a da im se ne spali niti jedna dlaËica na noga-ma.

Kad smo izaπli iz dvorane, rekao sam da sam priliËnozbunjen u vezi sa Sotonom i njegovim anelima. Moj ka-toliËki odgoj nauËio me je da se Sotona s demonima iduπama umrlih u stanju smrtnog grijeha nalazi u paklenuognju. ©to je istina?

Sotonski sveÊenik pokazao se spremnim da odvoji vri-jeme i objasni nam, kako je rekao, pravo stanje stvari.

— Vidim da je posjet naπoj dvorani za oboæavanje po-krenuo mnoga pitanja u vaπim mislima. Dopustite mi davam najprije kaæem da mi, Ëlanovi naπeg tajnog druπtvaovdje u Montrealu, predstavljamo elitu oboæavatelja de-mona. Kad se velika borba izmeu nebeskih sila i naπegagospodara privede kraju te on napokon uspostavi svojekraljevstvo na ovom planetu, mi Êemo dobiti visoke polo-æaje ugleda i Ëasti. Bit Êemo bogato nagraeni πto smo sestavili na stranu onoga koji je zasad naoko slabiji. Razu-mijete li πto æelim reÊi? TisuÊljeÊima ranije naπ veliki uËi-telj bio je gospodar nad bezbrojnim biÊima u golemomsvemiru. Nisu ga shvatili. Bio je prisiljen da, zajedno sdrugim duhovima koji su jednako razmiπljali, napusti svo-je kraljevstvo.



36

Stanovnici Zemlje ljubazno su prihvatili naπeg uËite-lja. S obzirom da ima viπi razum, postao je zakonitimvlasnikom ovog planeta. Naveo je prvobitne vlasnike daodustanu od svog vlasniËkog prava i povjeruju u ono πtoje on tvrdio. Neki ljudi bi to nazvali prijevarom, ali nije tobilo niπta drugo nego postupanje prema zakonu samoodr-æanja, πto je prirodan instinkt svojstven svim velikim vo-ama.

Nastavio je:— Kad je postalo oËitim da Êe Krist, njegov suparnik,

doÊi na Zemlju kako bi privukao ËovjeËanstvo k sebi, naπuËitelj i njegovi glavni savjetnici odluËili su postupati pre-ma strategiji vrlo sliËnoj onoj koja ih je u poËetku osposo-bila da pridobiju novo podruËje vladanja. Ovaj plan zahti-jeva od svih demonskih duhova da ljudima vrlo paæljivopreporuËuju da æive tako da se izopÊe iz Kristova kraljev-stva. Demoni ohrabruju ljude da, umjesto Kristove rijeËi iNjegove poruke, sluπaju svoje osjeÊaje. Nema sigurnijegnaËina kojim bi duhovi uspostavili vlast nad æivotom ljudi,a da pojedinac ni ne opazi πto se zbiva. Duhovi preporu-Ëuju i nude sve vrste krivih nauka, a ËovjeËanstvo ih spre-mno prihvaÊa.

Veliki sveÊenik je blistao od zanosa. Zamolio nas je damu posvetimo joπ nekoliko dodatnih minuta kako bi nampobliæe objasnio sve πto nam je ispriËao. Nakon πto smo gauvjerili da smo duboko zainteresirani i da æelimo joπ viπesaznati o djelovanju duhova, nastavio je:

— SjeÊate se, gospodo, da je izraelski kralj Salomonbio obdaren velikom mudroπÊu i da je privukao na sebepozornost mnogih moÊnih vladara. U isto vrijeme naπ seuËitelj vrlo zabrinuo zbog toga. OdluËio je uloæiti golemenapore da pod svoju vlast pokori cijeli svijet. Do tog tre-nutka uspjelo mu je da u svakom kutku svijeta uspostavi

37

idolopoklonstvo, osim u Izraelu. OdluËeno je da odreenisavjetnici iz svijeta duhova najprije navedu Salomona dapostane obuzet samim sobom. Zatim su ga trebali navestida povjeruje kako Êe za narod biti najbolje da s okolnimnarodima sklopi razne saveze, usprkos Ëinjenici πto su ganjegovi savjetnici ozbiljno upozoravali da tako ne postupi.Plan naπeg uËitelja poænjeo je veliki uspjeh. Kad je nastu-pio dan u koji se Izrael po Salomonovu primjeru poËeoklanjati i moliti Astarti, boæici Sidonaca, Kemosu, boguMoabaca i Milkomu, bogu Amonaca — kad su djeca Izra-elova pala niËice pred kipove koji su predstavljali demone— naπ uËitelj je imao dojam da je njegova pobjeda potpu-na. Postigao je svoj veliki cilj. Cijeli svijet bio mu je podnogama. Nadam se, gospodo, da vam je sad potpuno ja-sno kako je bilo mudro da je naπ uËitelj prikrio svoj praviidentitet. Tako njemu odana orua mogu biti sigurna daÊe njihov trud jednog dana biti nagraen kad budu vidjelikako naraπtaji ovoga svijeta stoje pred njima i priznaju daje njihov uËitelj veliki bog.

Jedna sasvim nova slika o vjeËnim istinama obliko-vala se u mojim mislima. Nakon πto smo joπ malo razgo-varali, sveÊenik je dodao:

— Imate li joπ pitanja?Dok smo promatrali slike, palo mi je u oËi da je So-

tonin oltar bio iz masivnog mramora, dug gotovo tri metra,visok oko jedan metar i πirok oko 75 centimetara.

— UËiteljev oltar je izgleda iz jednog komada... — pri-mijetio sam naglas. — Kako ste donijeli tako teæak pred-met u ove podrumske prostorije?

SveÊenik se smijeπio.— Dobro uoËavate, gospodine Morneau. Ili vam je mo-

æda uËitelj dao te misli da bi vam otkrio svoju veliku moÊ?Uostalom, gospodo moja, jedan od mojih savjetnika iz svi-



38

jeta duhova rekao mi je da uËitelj za svakoga od vas imaposeban plan. Ali dopustite mi da vam govorim o moÊiduhova. Ah da, oprostite, zapalio bih najprije jednu ciga-ru.

Do tog trenutka sjedili smo u foteljama pored velikogprozora s pogledom na grad — more svjetala. Stekao samdojam da sveÊenik posebno uæiva u tome da nam govorio glavnom zanimanju svog æivota, o djelovanju demona. Ami smo imali dovoljno vremena da sluπamo.

— UËiteljev oltar donesen je na svoje sadaπnje mjestoistom silom koju su koristili keltski sveÊenici, druidi, dapodignu zdanje u Stonehengeu. To je sila duhova ili levi-tacije, πto znaËi lebdenja u zraku. Duhovi su mi pokazalivelika dostignuÊa druidskih sveÊenika iz doba starih Keltau Francuskoj, Britaniji i Irskoj prije oko 2800 godina.Pokazano mi je da su druidi za vrijeme punog Mjeseca upodne i u ponoÊ podizali u zrak goleme sive kamene blo-kove. Kamene gromade teπke i do 28 tona namjeπtale suse toËno na svoje mjesto, i tako su nastajala njihova kult-na mjesta.

Nekoliko je puta povukao dim iz svoje cigare churchill,opet se naslonio i nastavio:

— Kad sam vidio njihova dostignuÊa, pomislio sam dai ja mogu to uËiniti i veseliti se tome. Stoga sam najavionaπim ljudima da imam nakanu postaviti uËitelju znaknaπe ljubavi u obliku jednog lijepog oltara. ObeÊali su daÊe se oni, ako ja imam vjeru da Êe duhovi postaviti oltarna svoje predvieno mjesto, pobrinuti za troπkove i trans-port do zadnjih vrata naπe crkve. Bez oklijevanja sam imrekao da naruËe oltar od bijelog mramora iz Carrare. Taniπta nije predobro za uËitelja.

Znam iz iskustva da sila duhova ne zna za granicekad se treba zauzeti za one koji imaju povjerenje u uËi-

39

teljeve rijeËi. I nagradili su moje povjerenje — bogato. UËi-nili su da je za vrijeme naπeg ponoÊnog sastanka mra-morni kamen odlebdio na svoj sadaπnji poloæaj.

Uostalom, gospodo moja, veËeras ste bili visoko po-ËaπÊeni, premda toga moæda niste svjesni. Dok smo stajalipored uËiteljeva oltara i promatrali onu krasnu sliku, kojaje u stvarnosti samo slabi odsjaj njegove ljepote i slave,pokazao mi se uËitelj s druge strane oltara; stajao je okotri minute i sluπao naπ razgovor. Iz tog razloga predloæiosam da se poklonimo, kao πto smo tada i uËinili. »injenicada ste mojoj æelji udovoljili priËinila je uËiteljevu srcu, kaoπto sam mogao primijetiti, veliku radost.

Moæda Êe vas zanimati i to da gotovo tri mjeseca ni-smo bili svjedoci njegove nazoËnosti, zato πto su Ujedinje-ni narodi pripremali planove za mir. To je zahtijevalo ne-podijeljenu pozornost uËitelja na zadaÊu koju se nikomdrugom ne usudi povjeriti.

Mir na Zemlji ne odgovara interesima njegova kraljev-stva te on ima golemu zadaÊu da upuÊuje Ëitave legijedemona da zbunjuju voe ËovjeËanstva i raspaljuju nji-hove osjeÊaje. PoteπkoÊe koje uzrokuju demoni zapoπlja-vaju te voe u pronalaæenju rjeπenja, samo da se ne biimali vremena sastati...

Od svega πto sam Ëuo jedna se izjava posebno isticala:da je Sotonin portret samo slaba slika njegove ljepote islave.

OdluËio sam joπ jednom dotaknuti tu temu. Oslovlja-vajuÊi sotonskog sveÊenika na naËin za koji sam ondasmatrao da je pravilan, upitao sam:

— Gospodine sveÊeniËe, hoÊete li mi joπ jednom poja-sniti ono πto ste maloprije rekli? Siguran sam da nisamshvatio πto ste time mislili. — Zatim sam ponovio njegovuizjavu i Ëekao na odgovor.



40

— Da, prijatelji, portret uËitelja otkriva jako malo. Kadse neki duh uËini vidljivim, on obiËno prikriva svoju lje-potu i slavu. Kada bi nam se ovog trenutka prikazao duhne zaπtitivπi nas od svog sjaja, ne bismo mogli gledati unjega a da nas oËi ne zabole.

Dok sam nedavno boravio u Sjedinjenim AmeriËkimDræavama na dopustu, u mojoj hotelskoj sobi u Chicagouprikazao mi se jedan od glavnih savjetnika. Imao je hitnuporuku za mene, da osoba kojoj sam povjerio odgovornostovdje u Montrealu Ëini sve da upropasti djelo demona;naime, da vas dovedu u vezu s naπim druπtvom. Ali otome Êu vam priËati u skoroj buduÊnosti. U svakom slu-Ëaju, sjaj duha bio je tako snaæan da nisam mogao gledatiu njega. Nakon πto mi je dao nekoliko savjeta, napustiome je. Meutim, zbog πoka od one svjetlosti ostao sam okopola sata djelomiËno slijep. Nekoliko minuta nakon togapokuπao sam telefonirati, ali nisam mogao proËitati bro-jeve na brojËaniku telefona. Morao sam zamoliti telefon-sku centralu za pomoÊ.

Razgovarali smo joπ neko vrijeme sa sveÊenikom. Ot-krio nam je joπ neke Ëinjenice u vezi s oboæavanjem de-mona.

Prije no πto smo te noÊi poπli kuÊi, morali smo sezakleti da Êemo ono πto smo vidjeli i Ëuli saËuvati u taj-nosti. Veliki sveÊenik je izgovorio neku magiËnu formuluËije smo dijelove ponavljali za njim. ZapeËatili smo naπzavjet sipanjem nekakvog posveÊenog praha na plamencrne svijeÊe. Prah je ispunio Ëitavu prostoriju ugodnimmirisom.

Vrativπi se u svoj stan nisam mogao zaspati cijelenoÊi. Stalno sam razmiπljao o dvorani za oboæavanje. Nijemi bilo lako prihvatiti zamisao da Sotona i njegovi demonidoista postoje, i da su to zapravo prelijepa biÊa a ne neke

41

grdobe. Moj katoliËki odgoj u tolikoj je mjeri udaljio mojnaËin razmiπljanja od stvarnosti da mi je doista bilo teπkoda to prihvatim kao istinu. Trebalo mi je dva mjesecaiskustva s nadnaravnim pojavama i ukazanjima prije noπto sam pale anele poËeo smatrati doista onim πto i jesu:lijepim i nadasve inteligentnim biÊima.



42

o Sotoni i njegovim anelima. Kad sam mu rekao kakosam oËekivao da Êu naiÊi na skupinu Ëudaka, nasmijaose.

— Oboæavatelji duhova razlikuju se meusobno jed-nako kao i Ëlanovi bilo kog druπtva. »esto su slika i prili-ka lokalne kulture. Praznovjerje je vrlo raπireno po svijetumeu stanovniπtvom gdje vlada visok stupanj nepisme-nosti. Takvi se ljudi najjaËe odaju poniæavajuÊim oblicimaoboæavanja. Duhovi zavode ljude u tom smjeru, jer znajuda to vrijea njihovog velikog suparnika, Krista, koji jetvrdio da Êe sve ljude privuÊi k sebi. Ali duhovi su tijekomstoljeÊa nebrojeno puta dokazali de se On prevario. Mili-juni i milijuni otiπli su u grob a da uopÊe nisu ni ËuliNjegovo ime, a kamoli vjerovali u Njega.

Dok je govorio, sotonski je sveÊenik ustao sa svogstolca i poËeo polako koraËati amo-tamo. Sklopio je rukeiza lea i zurio u pod. Povremeno bi usmjerio pogled umene.

— ©to se tiËe nas ovdje u Montrealu, mi se nalazimou vrlo dobrom poloæaju. Priroda nas je obdarila duhovnimsposobnostima koje su daleko iznad onih πto ih posjedujumilijuni koji æive na ovom podruËju. Stoga je uËitelj podu-zeo sve da bi nas upoznao sa stvarnim stanjem stvari u

va-tri tjedna nakon posjeta dvorani za oboæavanje,imao sam ponovno priliku razgovarati sa sveÊenikomD

4Duhovi na djelu

43

svijetu duhova. On za svakoga od nas ima posebnu za-daÊu... Prestanite me gledati kao da mi ne vjerujete!

Sigurno se na mom licu vidjelo da sam πokiran svimeπto mi je dotad rekao.

— Oprostite ako sam vas uvrijedio, — zamolio sam ga.— Vjerujem πto ste rekli. Ali toliko toga joπ imam nauËitio volji uËitelja. Sve πto sam vidio ovdje u vaπoj crkvi tolikoje novo i drukËije od onoga Ëemu sam bio nauËen.

— Stvarno, nisam htio galamiti na vas, — odgovorioje, — i niste me uvrijedili. Moæda ponekad neπto preozbilj-no shvaÊam. ©to se tiËe naËina na koji sam govorio oljudima ovdje u Montrealu, nisam imao nakanu da sehvalim. To je ocjena samog uËitelja koji mi je stanje stvariopisao takvim.

Ponovno je sjeo i zapalio cigaru.— ©to se tiËe vas i vaπeg prijatelja Rolanda, prije go-

dinu dana otkriveno mi je da Êu vas sresti ovdje u naπojzgradi, ali sam na to zaboravio. I kao πto sam vam nedav-no spomenuo, bio sam u hotelskoj sobi u Chicagou kadme je jedan od glavnih savjetnika iz svijeta duhova podsje-tio na vas i naloæio mi da odmah nazovem Ëovjeka na kogasam prenio odgovornost tijekom moje odsutnosti. PoËeo jeruπiti sve napore duhova da vas dovedu u vezu s nama.Telefonirao sam mu, i prije no πto sam uspio neπto reÊi,spomenuo je da je George traæio dopuπtenje da vas i vaπegprijatelja dovede na sastanak zahvalnosti i da mu je onodbio tu prednost. Ja sam ga, naravno, obavijestio o æeljiglavnog savjetnika. Zatim sam nazvao Georgea i rekao muda Êe nam biti zadovoljstvo imati vas u naπem krugu. Kaoπto vidite, uËitelj mnogo dræi do svakoga od nas. Presta-nite stoga sami sebe podcjenjivati.

Nakon te veËeri ponovno sam proæivio gotovo besanunoÊ. Razgovor sa sveÊenikom stalno mi je bio u mislima.

DUHOVI NA DJELU


44

Jedne veËeri Roland je morao ostati prekovremeno naposlu, tako da mi nije uspio telefonirati prije mog odlaskana sastanak. Dok je tramvajem putovao kuÊi, pomislio jeda moæda i neÊe zakasniti ako izravno poe na mjestosastajanja. OdluËio je da na raskriæju ulice St. Catherinei bulevara St. Laurent presjedne, i da me odande nazovena mjesto sastanka. Meutim, telefonski broj je ostaviokod kuÊe. Kad bi se barem sjetio adrese, mislio je, mogaobi preko sluæbe informacija dobiti i broj. Izvadio je iz dæe-pa malen blok i svoje nalivpero, ali kuÊni broj πto ga jetako Ëesto gledao nikako mu nije dolazio u sjeÊanje.

No dok je tako πaputao: Æelim da mi pomognu duho-vi... — na njegovo je iznenaenje jedna nevidljiva sila po-krenula nalivpero u njegovoj ruci i napisala ne samo ku-Êni broj nego i ime ulice, i to vrlo lijepim rukopisom. Bioje ushiÊen! Ali na informacijama su mu rekli da pod tomadresom nemaju zapisan telefonski broj.

U isto vrijeme George i ja smo se upitali πto se dogaas naπim prijateljem. George je imao ideju:

— Pozovimo Gerarda, vidioca, da saznamo gdje se na-lazi Roland, — glasio je njegov prijedlog.

Nakon kraÊeg prizivanja duha, Gerard je zatvorio oËi,poloæio prste na sljepooËnice i rekao:

— Vidim da je Roland upravo uπao u prodavaonicucigareta na raskriæju ulice St. Catherine i bulevara St.Laurent. Sad razgovara s informacijama. Æeli dobiti naπbroj, ali kaæu mu da broja nema u knjizi. Prenijet Êu muuz pomoÊ duha jednu misao... Tako, sada je tamo. OkreÊebroj da bi razgovarao s Georgeom; pripremi se da muodgovoriπ, tebe Êe traæiti.

George je poπao k telefonu na drugoj strani sobe. Zvo-nilo je, netko je podigao sluπalicu i nakon pozdrava rekaoGeorgeu da je poziv za njega.

45

Roland je bio oduπevljen svojim iskustvom s duho-vima. Pokazao nam je lijep rukopis i rekao:

— Ovo Êu dati uokviriti. Nikada u svom æivotu nisamvidio tako lijep rukopis.

A onda se obratio sveÊeniku i rekao:— Pitam se zaπto mi duh osim adrese nije napisao i

telefonski broj.— Niste to zatraæili, — odgovorio mu je ovaj.— Prema vaπoj vjeri postupat Êe s vama na odreen

naËin. Iskustvo πto ste ga veËeras imali djeËja je igra uusporedbi s onim πto bogovi planiraju s vama, moja go-spodo. Ali morate vjerovati u duhove i oËekivati od njihvelike stvari. Morat Êete viπe puta doæivjeti snagu i inteli-genciju duhova. Vjerujem da Êete tada imati dosta vjeretako da Êe vam duhovi pomagati na daleko opseæniji naËin.

Dvadesetak dana kasnije, prilikom ulaska u tu ras-koπnu kuÊu sreli smo sotonskog sveÊenika. Pozdravio nasje i najavio nam sljedeÊe:

— VeËeras Êete doæivjeti nadasve zanimljivu seansu.Jedan moj stari poznanik u naπem je gradu. On je vrloslavan profesor povijesti. Predavao je na nekim od vodeÊihfrancuskih sveuËiliπta. Njegovo poznavanje zapanjujuÊihpojedinosti iz povijesti uËinilo ga je jednim od vodeÊihuglednika u tom znanstvenom podruËju. Mogao bih jed-nostavno reÊi: duhovi su ga uËinili velikim. PriopÊili sumu mnoge nepoznate povijesne Ëinjenice. VeËeras Êe prekomedija otkriti mnoge pojedinosti o vojnim pohodima Na-poleona Bonapartea. TrenutaËno je u donjoj dvorani, vrπiobred i moli se. Dopustite mi da vam objasnim πto Êe sezbiti.

Udobno smo se smjestili i pozorno sluπali sveÊenika.Njegove rijeËi obeÊavale su da Êe to biti vrlo zanimljivaseansa:

DUHOVI NA DJELU


46

— Jedan medij dopustit Êe duhu da ue u njegovotijelo te da u potpunosti vlada njime. Na taj naËin sepostaje oruem duhova, koji tako lakπe kontaktiraju sljudima. Dogaa se da πest, Ëak i dvanaest duhova uzmevlast nad tijelom medija. Jedan duh je moæda dovoljnoobavijeπten o odreenim pojedinostima iz povijesti, ali ne-dostaju mu informacije o drugim vidovima. Pomaæe mudrugi duh, koji je bio nazoËan u odreeno vrijeme naæeljenom mjestu. Duhovi su toliko sposobni da osim do-slovnog ponavljanja sadræaja rijeËi mogu oponaπati i bojuglasa osobe koju navode.

Nakon nekoliko minuta sveÊenik je iziπao da vidi je linjegov prijatelj zavrπio s pripremama. Ubrzo se vratio irekao nam da svi koji æele prisustvovati seansi siu unjihovu crkvenu dvoranu.

SveÊenik je predstavio povjesniËara i zamolio da knjima priu πest dobrovoljaca. Duhovi su zatim trebaliizabrati jednoga od njih da im posluæi kao kanal za ko-municiranje te veËeri. ©estorica muπkaraca doπla su predsveÊenika koji je stao prizivati demone i molio ih da po-kaæu svoju veliku moÊ. Duhovi koji su vodili NapoleonaBonapartea i pomagali mu pri njegovim vojnim pohodimatrebali su objaviti one pojedinosti koje su zanimale gosta,slavnog povjesniËara. Joπ dok je sveÊenik obavljao kratakobred, jedan duh uπao je u tijelo jednog od muπkaraca ipoËeo govoriti. Glas je imao pravi pariπki naglasak i pri-vlaËan ton. Duh nas je obavijestio da je on glavni savjet-nik, specijaliziran za vojna pitanja, te da je odgovoran zaËitave legije duhova. BuduÊi da je predmet dosta sloæen,dodao je da su mu kao kanali potrebna joπ dvojica odpreostalih dobrovoljaca.

Ta dvojica bili su malo prestraπeni, zatvorili su oËi, iduhovi su veÊ progovorili rekavπi da ih se oslovljava s

47

Remi i Alphonse. OËi onoga u kome se nalazio glavni sa-vjetnik ostale su otvorene, ali nepokretne; tijekom slje-deÊih 45 minuta nije ni trepnuo.

SveÊenik se obratio povjesniËaru i rekao:— Bogovi oËekuju vaπe molbe.Posjetitelj je ustao. U ruci je imao nalivpero i mali

blok. ZapoËeo je laskajuÊi duhovima i priznao da su muu proteklo vrijeme dali razne informacije koje su ga uËi-nile jednim od najznaËajnijih autoriteta na tom znanstve-nom podruËju. Nekoliko je minuta razgovarao s duhovi-ma oslovljavajuÊi ih s “gospodine Remi, Alphonse, i gospo-dine savjetniËe”. A onda im je poËeo postavljati pitanja.Duhovi su odgovarali bez oklijevanja.

Tijekom seanse pitanja su se postupno usredotoËilana jedan poseban razgovor Napoleona i njegovih Ëasnika.Glavni savjetnik rekao je da bi, vjerodostojnosti radi, boljebilo da Alphonse i Remi reproduciraju taj razgovor. Doi-sta, njihovi glasovi su se u cijelosti izmijenili i sve je sliËilona razgovor izmeu dvojice ljudi.

Okrenuo sam se prema Georgeu i rekao:— To je fantastiËno!George je odgovorio nasmijeπivπi se:— Ako misliπ da je ovo neπto naroËito, priËekaj da

duhovi poËnu oponaπati glasove ljudi koje si poznavao aveÊ su godinama mrtvi. To je doista iznimno.

Nakon πto je povjesniËar dobio odgovore na sva pita-nja o ratnim pohodima Napoleona, rekao je glavnom sa-vjetniku da su mu potrebne joπ neke dodatne informacijeu vezi s govorom montrealskog gradonaËelnika CamillieuaHoudea, πto ga je odræao na stepenicama pred gradskomvijeÊnicom uoËi stupanja Kanade u Drugi svjetski rat.

Glavni savjetnik mu je odgovorio da mu pritom on injegovi suradnici ne mogu pomoÊi, jer su se sve njihove

DUHOVI NA DJELU


48

aktivnosti odigravale u Europi, ali da Êe na njihovo mjestostupiti drugi savjetnik i dati mu sve potrebne obavijesti.

Posljednja dvojica izabranih za medije zadrhtali su πi-roko otvorenih oËiju. Pitali su, ovaj put svojim vlastitimglasovima, koliko dugo su bili posrednici duhova. OnajtreÊi, u kojem je bio glavni savjetnik, takoer je malozadrhtao, zatvorio oËi i zatim ih opet otvorio; jedan drugiduh je progovorio:

— Raduje me πto vam mogu pomoÊi pri otkrivanjunepoznatog. Bio sam nazoËan kada je gradonaËelnik Ca-millieu Houde odræao govor protiv toga da Franko-Kana-ani sluæe u vojsci. ©to æelite znati?

Opet je povjesniËar izrecitirao svoju zahvalnost glav-nom savjetniku za neprestano vodstvo duhova u svomæivotu.

— Kako tom prigodom nitko od prisutnih nije naËiniostenografski zapis Houdeovog govora, imamo danas neko-liko razliËitih izvjeπtaja. Plemeniti savjetniËe, postoji li mo-guÊnost da razjasniπ to pitanje?

— Rado Êu vam doslovno ponoviti govor gospodinaHoudea.

Ono πto se potom dogodilo bilo je jednostavno neob-jaπnjivo. Jedva sam vjerovao svojim uπima. »uo sam glaskoji sam tijekom viπe godina sluπao moæda viπe stotinaputa preko radija. Camillieu Houde bio je Ëesto osporava-ni politiËar. Nikada nije oklijevao reÊi svoje miπljenje o bilokome ili bilo Ëemu. Krajem tridesetih godina Camillieu jebio vruÊa tema francuskih sredstava priopÊavanja. Nje-gove aktivnosti u svojstvu gradonaËelnika Montreala uvi-jek su ga iznova uvrπtavale u vijesti. Radijske postaje sni-male su njegove govore i primjedbe te ih Ëesto emitirale.Tako je njegov glas postao poznat. I ja sam sada taj poznatiglas ponovno Ëuo, s time da je ovaj put potjecao od de-

49

monskog duha. Sluπali smo taj glas oko dvadeset minuta.Prije nekog vremena ispriËao sam nekome to svoje

iskustvo. Ta osoba rekla je da je to najvjerojatnije biladuπa pokojnog Camilleua. Meutim, to nije mogla biti is-tina. Camilleu je u to doba joπ bio æiv. Umro je tek 12.rujna 1958. Baπ kao πto je i sâm demon rekao, to je bilooponaπanje glasa i rijeËi gospodina Houdea.

Te veËeri, dok nas je vozio kuÊi, George nam je rekaoda vjeruje kako je netko kad umre u cijelosti mrtav, i dase ljudi varaju misleÊi da razgovaraju s duhovima pokoj-nika, jer su to demoni koji oponaπaju pokojnika.

Onog trenutka Ëinila mi se ta izjava zanimljivom, me-utim nisam mnogo razmiπljao o njoj. George ionako o tojtemi nije viπe æelio govoriti. Rekao je da Êe nam to objas-niti sveÊenik kad za to bude vremena.

SljedeÊe nedjelje naveËer pruæila se prilika da o tomeporazgovaramo sa sveÊenikom. Dao nam je zanimljiv izvje-πtaj o tome kako demonski duhovi oponaπaju mrtve. Zanjega je ta Ëinjenica bila primjerom njihove moÊi da zave-du ljude. Stekao sam dojam da se taj Ëovjek posebnoraduje dok je priËao o primjerima u kojima su duhoviprevarili velike ljude.

Spomenuo je tri ili Ëetiri biblijska izvjeπtaja, ali kakou to vrijeme nisam prouËavao Bibliju, na mene nisu os-tavili osobiti dojam. Tek kad je naveo iskustvo izraelskogkralja ©aula s vraËaricom iz En-Dora, zaËudio sam se.Opisao je kako su duhovi naveli ©aula da upravlja svojimæivotom sluπajuÊi svoje osjeÊaje namjesto Boæje rijeËi. Is-priËao je kako su ga posve razdvojili od njegova Stvorite-lja i doveli do toga da je pred Bogom Hebreja poËinioveliku gnusobu, te su ga na taj naËin upropastili.

— U ono doba povijesti ËovjeËanstva naπ uËitelj ne biza sebe mogao osigurati veÊu Ëast no πto se ona ostvarila

DUHOVI NA DJELU


50

onda kad je najviπi voa izraelskog naroda pao niËice preddemonskim duhom. — rekao je.

To πto je sveÊenik te veËeri ispriËao Rolandu i meni,odigralo je nekoliko mjeseci kasnije znaËajnu ulogu primojoj odluci da se odvojim od kulta demona.

51

jer mu je sam uËitelj to napomenuo:— MoÊi Êete zatraæiti jedan od mnogih darova, Ëim se

pokaæete spremnima priznati svoju vjeru u uËitelja.Zapravo se od nas traæilo da sudjelujemo u nekom

obredu sotonskoga kulta, na kom bismo pred svim nazoË-nima izjavili da priznajemo Sotonu kao velikog boga i vr-hovnog vladara naπeg planeta, koji svojim vjernim sljed-benicima æeli dati divne darove i sposobnosti. Tad bismorekli koji to dar æelimo. KonaËno bismo zapeËatili ispovijednaπe vjere tako πto bismo posuli tamjan na æeravicu So-toninog oltara i poklonili se pred njim.

Moj prijatelj nije nimalo oklijevao. Dok sam ja imaoosjeÊaj da bih, prije no πto se odluËim, trebao razmisliti osvemu tome, Roland je navodio mnoge razloge zaπto je baπte veËeri idealan trenutak da uËinimo taj korak.

Danas se stidim πto moram priznati da sam popustioi uËinio taj korak. Molio sam za dar vraËanja ili predvia-nja, i æelio sam ga koristiti na sljedeÊi naËin: da u snuvidim broj i ime konja pobjednika na odreenom trkaliπtu;zatim bih otiπao u kladionicu i uplatio opkladu. VeÊ slje-deÊe noÊi imao sam takav san. Sasvim jasno vidio samkonje i tri razliËita trkaliπta na kojima Êe ti konji za tridana, u subotu, pobijediti.

edne nam je veËeri sveÊenik rekao da je doπlo vrijemeza Rolanda i mene da potvrdimo naπu vjeru u duhove,J

5Poæuruju me da postanem

Ëlanom


52

Tog dana poπao sam u jednu kladionicu, i doista, naploËi su bila ispisana imena πto sam ih vidio u snu. Bu-duÊi da nisam imao mnogo novca za ulog, na prvim dvje-ma trkama dobio sam oko 60 dolara. Meutim, treÊi konjje u sluËaju pobjede donosio dvadesetijednostruki iznosod uloga, jer nije slovio za favorita. ZnajuÊi da su meduhovi dotad pravilno obavjeπtavali, odluËio sam uloæiti20 dolara.

Konj je dobio utrku, a ja sam bio jedini koji se nanjega kladio. Dobio sam 420 dolara, zahvalio se i nestao.Zanesen svojom novopronaπlom sreÊom, sav usplahirenkoraËao sam ulicom St. Catherine. Uπao sam u jedan ot-mjeni duÊan muπke odjeÊe i kupio si odijelo ruËne izradeza 200 dolara.

SliËna sam iskustva doæivio i sljedeÊih subota. Nijedugo potrajalo, i vlasnik kladionice pozvao me k sebi uured. Nakon πto smo priËali neko vrijeme, primijetio je dase baπ i ne razumijem u konjske utrke.

— »udim se samo, — rekao je, — da ste s tako maloznanja o konjskim trkama tako lako odabirali pobjednike.Moæete li mi reÊi tko vam daje te informacije?

Primijetivπi da sa mnom neÊe iziÊi na kraj rekao mi je:— Previπe me mnogo koπtate! Volio bih da odete i da

se viπe ne vratite. Ako æelite adrese ostalih kladionica uMontrealu, spreman sam vam ih dati; cijeli popis.

Bilo je zanimljivo postati tako naglo bogat. Ali to mebogatstvo nije uËinilo sretnim. Iz nekog neodreenog raz-loga nisam nalazio zadovoljstvo. No Roland je uæivao uæivotu kao nikada dotada s obzirom da su duhovi na fan-tastiËan naËin radili za njega.

Jedne veËeri dogodilo se neπto πto me je istinski uzne-mirilo. Nakon πto je mnogo njih dalo svjedoËanstvo o tomeπto su duhovi uËinili za njih, sveÊenik nam je svima pred-

53

loæio da poemo u donju dvoranu za oboæavanje te datamo odamo Ëast demonima.

— Govorit Êemo jezikom Neba, — rekao je. — To jakorazveseljuje naπeg uËitelja i vrhovne savjetnike.

Njegova izjava bila mi je nejasna, ali pomislio sam daje moæda bolje da ne pitam kako to oboæavatelji avolamogu govoriti jezikom Neba.

Kad smo svi sjeli u donju dvoranu, svatko je dobiopjesmaricu; pravu pravcatu krπÊansku pjesmaricu. Sve-Êenik je Ëak spomenuo tri krπÊanske Crkve koje su ko-ristile takve pjesmarice. Nakon πto je pred oltarom obaviokratak obred, sveÊenik nas je pozvao da otvorimo pjes-marice i zajedno s njim zapjevamo odreenu pjesmu. Toje potrajalo oko dvadeset minuta. Ja osobno nisam nirijeËi progovorio, bio sam zaprepaπten.

Nakon πto smo se vratili u gornje prostorije priπao mije sveÊenik i s osmijehom mi rekao:

— Zapazio sam da niste sudjelovali u naπem slavlje-nju. Moæete li mi reÊi zaπto?

— Jednostavno nisam mogao oskvrnuti te krπÊanskepjesme, kao πto ste to vi zajedno s ostalima uËinili. »i-njenica da ne volim Boga nije razlog da proklinjem Nje-govo ime.

— Razumijem vas kako se osjeÊate, ali nakon nekogvremena prilagodit Êete se. To je isto kao kad Ëovjek prviput vidi ærtvovanje æive æivotinje. Isprva je πokiran, alinakon πto je to vidio nekoliko puta, viπe ga ne smeta. BitÊe to na jednom ljetovaliπtu u Laurentinskim brdima. Pr-vog studenog je, naime, za naπe ljude jedan vrlo svet dan.IduÊi tjedan, kad se ponovno sastanemo, o tome Êu vamneπto viπe reÊi.

Na putu kuÊi zamolio sam Georgea da mi objasni ne-πto πto sam zapazio za vrijeme sastanka u Ëast demona.

POÆURUJU ME DA POSTANEM »LANOM


54

Poπto su neko vrijeme pjevali, pojedini su poËeli koristitii neki drugi jezik, ne francuski, dok je melodija ostalaista.

Objasnio mi je da su duhovi sasvim preuzeli nadzornad mislima tih ljudi, tako da su Sotonu i njegove glavnesavjetnike hvalili jezikom duhova. Tako su osposobili lju-de da ih oboæavaju na uzviπeniji naËin. Ovakvi sastanci,objasnio je, imaju dvostruku namjenu. Prvo: veÊ samopjevanje krπÊanskih pjesama od strane oboæavatelja avo-la bilo je huljenje na Kristovo ime. Drugo: kad bi demonipostigli vlast nad nekim od pjevaËa i ovi poËeli Sotonu injegove savjetnike hvaliti njihovim jezikom na melodijukrπÊanske pjesme, to bi predstavljalo najviπi oblik hule nanebeskog Boga, a to Sotona posebice voli.

UoËio sam mnoπtvo pojedinosti koje su upuÊivale naærtvovanje æivih æivotinja. Zamolio sam Georgea da mi otome neπto kaæe. Odgovorio mi je da njihovi ljudi prvogstudenoga na posebnom mjestu u Laurentinskim brdimaprinose takvu ærtvu, ali da bi on radije da nam to objasnisveÊenik. Okolnosti su me sprijeËile da ikada o tome neπtoviπe saznam.

Tada joπ toga nisam bio svjestan, no pali aneli suznali da Bog radi na tome da me dovede do spoznaje oNjegovoj velikoj ljubavi prema nedostojnim ljudskim biÊi-ma, o Njegovu planu spasenja i o Njegovoj pravednosti priophoenju s ljudima. Duhovi su odluËili da na mene izvr-πe pritisak da bih se πto prije u cijelosti predao oboæava-nju demona. Æeljeli su da prekoraËim granicu iza koje viπenema povratka, o Ëemu Êu govoriti u sljedeÊem poglavlju.

UlazeÊi jedne veËeri u zgradu naπeg sastajaliπta, ni-sam niti pomislio da bi to moglo biti posljednji put. Ru-kovao sam se s ljubaznim ljudima koji su sve uËinili da seu njihovoj sredini osjeÊam ugodno, da bi ujedno sami

55

ugodili duhovima. Nisam mogao ni zamisliti da Êe, samodeset dana poslije, ti isti ljudi postati moji najpodmuklijineprijatelji, da Êe planirati moju propast i biti spremniplatiti velike svote novca da me tko ubije.

Te veËeri svjedoËanstva nazoËnih bila su vrlo dojmlji-va. Na kraju sastanka sveÊenik je razgovarao s nama.Rekao je da je duhovima stalo do toga da se pokaæu ko-risnima u naπem æivotu. Dakle, ako smo spremni da zaËetrnaest dana, prvog studenog, po prijamnom obredu stu-pimo u njihovo tajno druπtvo, duhovi Êe nam otkriti svojeplanove za naπe æivote.

Nakon mog pitanja zaπto moramo proÊi kroz prijamniobred prije no πto nam otkriju svoje planove za nas, sve-Êenik je objasnio kako je vaæno da pokaæemo vjeru u du-hove. Bez vjere nemoguÊe je ugoditi njihovu gospodaru, aliako mu se svidimo, imat Êemo mnoge koristi od toga.

— Molim vas, poite sa mnom, — pozvao nas je. —Æelim da Ëujete kako uËitelj nagrauje ljude.

Doπli smo pred vrata jedne sobe iz koje sam te veËeriveÊ Ëuo zvuk pisaÊeg stroja. Pokucao je. Netko je iznutraodgovorio da uemo. Uπavπi u sobu vidjeli smo jednogËovjeka kako goleme listove papira ispisane strojem stav-lja u joπ veÊe omotnice.

— Julien, veÊ si vidio ovu dvojicu, — rekao je sveÊe-nik. — Ali ne vjerujem da oni poznaju tvoju zadaÊu. Tako-er ne znaju na koji su naËin duhovi poboljπali tvoj æivot,dok si ti istodobno drugima Ëinio dobro. Stoga sam ihdoveo da od tebe osobno Ëuju πto si doæivio s duhovimanakon πto si primljen u naπe druπtvo.

»ovjek nam je ispriËao kako je kao mladi odvjetnikvidio svoju buduÊnost u pribavljanju informacija koje bibile potrebne jednom velikom odvjetniËkom uredu. Ali, sre-Êa mu je bila naklonjena. Vodstvom duhova bio je upoznat



56

s oboæavateljima demona i njegov se æivot preko noÊi pro-mijenio.

Nakon πto je primljen u njihovu zajednicu, duhovi sumu otkrili da za njega imaju posebnu zadaÊu: da pomaæeljudima koji su poËinili zloËin protiv druπtva a nemajuodvjetnika koji bi im pomogao da ne zavrπe u zatvoru.

Duhovi su htjeli da on odmah otvori vlastiti ured.Posao bi mu bio da odvjetnicima daje prijedloge kako davode obranu na sudu. VeÊinu posla obavili bi duhovi sa-mi. Dali su mu do znanja da su otposlana pisma na ad-rese nekih odvjetnika po Ëitavoj Kanadi. U njima je pisaloda Êe ih on opskrbljivati svim potrebnim obavijestima uzpomoÊ kojih Êe oni moÊi voditi i dobiti sudske procesekoje su ranije gubili jer nisu imali vremena za pripremu.Ubrzo nakon toga poËeli su pristizati odgovori.

Zatim su mu duhovi rekli da Êe, ako mu ustreba po-moÊ, biti dovoljno da radi samo srijedom u zgradi gdje jenjihova crkva. Sav njegov napor sastojao bi se u tome dauvuËe papir u pisaÊi stroj i priËeka da duhovi u cijelostiispiπu obrambeni spis.

Na sveÊenikovo pitanje kako su odvjetnici prihvatilinjegove usluge, Julien je odgovorio da s oduπevljenjemkoriste njegov materijal jer su rezultati odliËni. Na pitanjekoliko vrijedi sav taj posao naslagan pred njim, odgovorioje da se radi o mnogim tisuÊama dolara. Pri naπem odla-sku pozvao nas je da, kad god budemo u zgradi i to za-æelimo, doemo k njemu da vidimo kako duhovi rade.

SveÊenik je ponovio svoju ponudu da nas prime zapodanike njihova kulta. Moj prijatelj je odgovorio potvrd-no, ali ja to nisam mogao.

— Æao mi je, ali ne mogu vam joπ zasad dati odgovor,— rekao sam. — SljedeÊi tjedan u ovo doba dat Êu vamodreeni odgovor.

57

Ne znajuÊi da je to posljednji put, rukovao sam se sasotonskim sveÊenikom i otiπao.

Te noÊi nisam mogao zaspati. Misao o pristupanjusotonskom kultu stalno mi je zujala u glavi. Da se odlu-Ëim za ili protiv? Iskustva posljednjih mjeseci bila su mipred oËima, a isto tako i mnoga neodgovorena pitanja osilama dobra i zla. Premda sam otkrio mnoge Ëudne Ëinje-nice u vezi s nadnaravnim, imao sam dojam da je u pi-tanju daleko viπe toga no πto sam vidio. Bilo mi je jasnoda se ne moæe u cijelosti vjerovati izjavama demona otome kako je Bog nepravedno postupio prema njima.

A gdje onda naÊi istinu? Sigurno ne u krπÊanskimcrkvama, mislio sam, inaËe bih o tome veÊ neπto saznao.

U toj svojoj nevolji osjeÊao sam potrebu da mi netkopomogne pri donoπenju odluke da bi ona bila razborita.Obuzeo me je strahovit osjeÊaj bespomoÊnosti i nagnaome da glasno uzviknem:

— Ako postoji Bog na Nebu koji se brine za mene —neka mi pomogne!

Ubrzo nakon πto sam izgovorio te rijeËi, zaspao sam.SljedeÊe πto sam Ëuo bila je moja budilica. Tog Ëetvrtkaujutro poπao sam na posao duboko utonuo u misli.

Nedugo nakon πto sam sreo Rolanda i s njime poËeoposjeÊivati spiritistiËke seanse, dobio sam novo namje-πtenje za koje sam se prije nekog vremena natjecao. To jeznaËilo da sam se morao priuËiti novoj struci. U jednojtvrtki, koja je bila specijalizirana za opskrbu proizvoaËaæenske konfekcije vezovima, uËio sam vesti.

RadeÊi tog dana za strojem za vezenje, stalno sammislio o odluci koju Êu morati donijeti za tjedan dana. Upetak oko podne doπao sam do zakljuËka da mi ne pre-ostaje niπta drugo nego dopustiti da se nada mnom obaviprijamni obred.



58

tri sata poslijepodne, kao i uvijek, zazvonilo je zvonoda oznaËi poËetak petnaestminutnog odmora. Na svo-U

jem putu iz tvornice prolazio sam pored ureda. Harry,jedan od vlasnika tvrtke, zamolio me je da mu se javimkad se budem vraÊao na posao jer mora sa mnom razgo-varati.

Kasnije, u svom uredu, ponudio mi je cigaretu i re-kao:

— Roger, æelio bih da mi uËiniπ uslugu. Sigurno si mevidio kako sam jutros s jednim mladim Ëovjekom prolaziokroz tvornicu da bih mu pokazao naπe postrojenje. Eto,primili smo ga na posao. PoËet Êe u ponedjeljak ujutro.

— Pa da, πefe, to je zanimljivo, ali kakve to ima vezesa mnom?

— Sada dobro posluπaj πto Êu ti reÊi. Meni je to vrlovaæno. Nakon πto je otiπao, nisam mogao prestati misliti oproblemu koji ima. Taj Ëovjek je krπÊanin, ali svetkujesubotu, sedmi dan u tjednu. Prije no πto je prihvatio po-sao objasnio mi je da zbog svojih uvjerenja æeli petkom upola Ëetiri poslijepodne zavrπiti s radom, tako da ima do-voljno vremena da se pripremi za svetkovanje subote.Ostatak vremena æeli nadoknaditi preko tjedna.

— Harry, ja te sluπam, ali ne razumijem.— Vidim da ne znaπ da biblijska subota poËinje u

petak zalaskom sunca, i zavrπava zalaskom sunca u su-

6Od ËaπÊenja demonak prouËavanju Biblije

59

botu naveËer. BuduÊi da sam Æidov, odmah sam shvatioo Ëemu je govorio, te sam mu rekao da smo spremnizajedno s njime potraæiti rjeπenje. Ali nisam ga se usudioupitati kojoj vjerskoj zajednici pripada. Æelim da za meneuËiniπ sljedeÊe: ja Êu postaviti Cyrila za stroj pored tvo-jega, i kad se vas dvojica malo upoznate, molim te saznajkojoj Crkvi pripada i πto vjeruje. Nemoj mu reÊi da sam tija neπto govorio. Budi taktiËan i uzmi dovoljno vremena,makar Ëekao i dva tjedna prije no πto spomeneπ tu temu.Doista je probudilo moju radoznalost: krπÊanin, a svetkujebiblijsku subotu. Tako neπto joπ do danas nisam sreo.

Odmah sam se osjetio pozvanim da ispravim Harryjau vezi sa subotom i pravim tjednim danom odmora. Upi-tao sam ga:

— Ne znaπ li da je nedjelja sedmi dan tjedna? Ja samto saznao joπ kao dijete u πkoli. »asne sestre su namobjasnile da je Bog stvorio svijet za πest dana, a sedmogadana poËinuo. Ali doπlo je do pogreπke u gregorijanskomkalendaru. Zapravo bi trebala u kalendaru na mjestu gdjestoji subota biti nedjelja.

Harry se nasmijeπio i otvorio jednu od ladica svogpisaÊeg stola, izvadio leksikon, pronaπao rijeË subota izamolio me da proËitam definiciju: “Subota — sedmi iposljednji dan tjedna.” Potom je objasnio da Æidovi nikadanisu zaboravili na tjedni ciklus, te da je biblijski πabatdoista sedmi dan tjedna, subota, kao πto to uostalom ijest sluËaj u kalendaru.

O gregorijanskom kalendaru rekao je da je doista iz-vrπen nekakav ispravak, ali da se on ni u kom smislu neodnosi na tjedni ciklus i njegovu promjenu. Radi se samoo ujednaËavanju, jer su se kalendar i kretanje Sunca ti-jekom 1600 godina “raziπli” za deset dana. Predloæio mi jeda istu stvar provjerim u kakvoj boljoj enciklopediji, te da

OD »A©∆ENJA DEMONA K PROU»AVANJU BIBLIJE


60

mu u nedjelju poslijepodne iznesem πto sam otkrio. Za tadsmo naime dogovorili igru biljara.

Priznao sam svom πefu da o religiji baπ nisam najboljeobavijeπten. Zahvalio sam mu se na zanimljivom povije-snom podatku i vratio se na svoj posao obeÊavπi da Êu mupribaviti pojedinosti o Cyrilovim uvjerenjima.

Ponovno na poslu nisam mogao ni o Ëemu drugomerazmiπljati osim o razgovoru s Harryjem. S nestrpljenjemsam Ëekao kraj radnog vremena da bih u gradskoj knjiæ-nici proveo istraæivanje.

A onda sam pomislio: zaπto razbijati glavu vjerskimtemama? Kakve su koristi od toga? To je samo gubljenjevremena. Ipak, ponovno sam osjetio jaku æelju da prouËimcijelu stvar.

Nakon posla odmah sam otiπao u gradsku knjiænicu.Za nekoliko minuta imao sam sve podatke o gregorijan-skom kalendaru. Uvidio sam kako je moj πef u pravu.

Papa Grgur XIII. odredio je da nakon Ëetvrtka 4. li-stopada 1582. bude petak 15. listopada l582.; zato da biproslava Uskrsa bila u vrijeme koje je odredio Nicejskisabor. Naime, sabor je odluËio da Crkva slavi Uskrs prvenedjelje po punom Mjesecu nakon proljetne ravnodnevice.

U ponedjeljak ujutro Harry nam je svima predstavionovog namjeπtenika:

— Ime mu je Cyril Grosse, savrπen je vezaË. Izraæava-mo Cyrilu dobrodoπlicu u naπe postrojenje, uvjereni da Êenjegov rad poveÊati ugled naπe tvrtke.

Dopratio je Cyrila do njegova radnog mjesta poredmene i rekao da Êe mu sigurno biti veselje raditi na no-vom stroju. Zatim se okrenuo prema meni i rekao:

— Cyrile, upoznajem te s Rogerom. Bilo bi dobro davas dvojica postanete dobri prijatelji jer Êete raditi na is-tim projektima. Molim te, Roger, budi tako dobar i odgo-

61

vori Cyrilu na pitanja koja Êe imati u vezi sa sitnicamaoko posla. I ako vam zatreba bilo kakva pomoÊ, samo mepozovite.

Petnaestak minuta kasnije dogodilo se da sam imaopoteπkoÊa sa strojem. Izmeu ostalog, stroj je izostavljaoubode. To je znaËilo da Êu morati ponoviti jedan dio posla.Kako je stroj nekoliko puta zaredom zatajio, postao samnestrpljiv. I tako je proradila moja stara navika, koju samu ono doba nazivao “prozivkom svetaca s neba”.

Napokon, zamolio sam πefa da provjeri je li stroj pra-vilno namjeπten. Doπao je. Ponovno je zategnuo konac ipregledao stroj na viπe mjesta na kojima je kvar bio mo-guÊ. Meutim nije mnogo pomoglo.

Za vrijeme odmora u deset sati Cyril i ja poπli smo udvoriπte da se malo nadiπemo svjeæeg zraka i popriËamo omojim poteπkoÊama sa strojem. Upitao sam ga zna li ka-kav prijedlog πto bih mogao uËiniti da rijeπim svoj pro-blem.

Pogladio se rukom po licu i rekao:— Kad me veÊ pitaπ za moje miπljenje, rekao bih: da.

Mislim da postoji rjeπenje. Imam jednu molbu, Roger: ne-moj tako olako izgovarati Boæje ime. »uo sam tvoj glas ikroz buku strojeva, i dobro Ëuo da to nije bila molitva zapomoÊ.

Malo me je iznenadio njegov odgovor na moje pitanje,ali rekao je to na takav naËin da me nije uvrijedio. Isto-dobno sam vidio priliku da saznam ono πto je Harryazanimalo.

— Oprosti ako sam neπto rekao πto te je uvrijedilo, —odgovorio sam odmah. — Nisam to æelio. Uostalom, Ëuosam da si vrlo religiozan Ëovjek. Zanimalo bi me kojojCrkvi pripadaπ.

— Ja sam adventist sedmoga dana, — odgovorio je.



62

— Nadam se da mi neÊeπ zamjeriti, ali ja joπ nikadanisam Ëuo za tvoju Crkvu. Moæeπ li mi ukratko reÊi πtovjerujete, i zaπto?

Cyril je objasnio da naziv njegove vjerske zajednicesadræi u sebi obrazloæenje njihova postojanja.

— Adventisti sedmoga dana, — rekao je, — pokuπa-vaju obznaniti dvije temeljne zanemarene biblijske istine,i to unutar cjelokupne biblijske poruke. Prvo: svetkovanjesubote, sedmog dana tjedna, kao spomena na stvaranje.Pozivaju ljude da oboæavaju “Stvoritelja neba i zemlje, mo-ra i izvora voda”. (Otkrivenje 14,6.7) Drugo: adventisti oËe-kuju skori Isusov povratak kao ispunjenje Njegova obe-Êanja da Êe pravedne umrle probuditi u novi æivot, a æivepravednike preobraziti. Tako Êe s besmrtnim tijelima poÊikroz svemir u susret Bogu, gdje On sada priprema stano-ve za one koji Ëekaju na taj prekrasan dogaaj.

Petnaestominutni odmor bio je skoro pri kraju. Vratilismo se na svoja radna mjesta. Rekao sam Cyrilu da nekanim postati vjernikom, ali da bih ipak volio saznati joπviπe o njegovim uvjerenjima.

— Rogere, spreman sam odgovoriti na sva tvoja pita-nja.

Taj prekrasni listopadski dan naveo me je na jedanprijedlog:

— Cyrile, πto misliπ da danas ruËamo zajedno u priro-di? Mogli bismo sjesti negdje iza zgrade i tamo jesti. Bilobi mi drago da mi joπ priËaπ o svojoj vjeri.

— Dogovoreno!Na svom radnom mjestu s Ëuenjem sam ustvrdio da

moj stroj opet izvrsno radi.PoËeo sam razmiπljati o onome πto sam Ëuo. Stvoritelj

ËovjeËanstva poziva ljude da misle na Njega kao na Daro-vatelja æivota i da Mu pokaæu svoju zahvalnost nekom

63

vrstom spomen-blagdana; ta misao Ëinila mi se zanimlji-vom. Kristov povratak na Zemlju i uskrsnuÊe; ljudi s bes-mrtnim tijelima putuju kroz svemir u jedno stvarno Ne-bo... NaËin na koji je Cyril to iznosio odavao je dojam daje tu rijeË o stvarnim dogaajima. Poslijepodnevni odmornikad mi se nije Ëinio kraÊim. Na raspolaganju smo imaliπezdeset minuta kao i uvijek, ali naËin na koji mi se sadaotkrivala Boæja rijeË, s nakanom da rijeπi zagonetke mo-jega æivota, uËinio je da je taj sat proπao poput petnaestakminuta.

— Cyrile, to πto si mi ispriËao bilo mi je vrlo zanimlji-vo, ali je u meni stvorilo i niz pitanja. Bi li mi mogaoodgovoriti na neka od njih?

— Na πto misliπ? — Malo se pomaknuo i sjeo udob-nije. — Moæda ti mogu pomoÊi.

U æelji da se uvjerim kako sam ga dobro razumio,poËeo sam ponavljati njegove izjave:

— Spomenuo si uskrsnuÊe mrtvih prigodom Kristovapovratka, i ljude s besmrtnim tijelima koji Êe otiÊi u opip-ljivo, stvarno Nebo. Rekao si da Êe to biti ispunjenje obe-Êanja πto ga je Isus dao svojim uËenicima. Reci mi πto sedogaa s besmrtnim duπama ljudi kada umru, i πto onerade izmeu smrti i uskrsnuÊa?

Nagnuo sam se na zid zgrade, odgrizao zalogaj sen-dviËa i pomislio kako Êe jedno vrijeme razmiπljati o mompitanju. Meutim, on mi je odmah postavio protupitanje:

— Rogere, neÊeπ li se razoËarati ako ti kaæem da miuopÊe nemamo besmrtnu duπu?

— Ne, nimalo. Ali poznajem mnoge ljude koji bi bilirazoËarani. No, na koji naËin obrazlaæeπ svoje miπljenje?

— RijeË besmrtan ni jednom se ne spominje u Bibliji,— rekao je. — Na tri mjesta rijeË je o besmrtnosti, ali nijednom u smislu da Ëovjek ima besmrtnu duπu. U 1.



64

Timoteju 6,15.16 piπe da Bog sam ima besmrtnost, a u 1.KorinÊanima 15,53.54 spominje se besmrtnost kao poklonza one koji Êe uskrsnuti kad Krist ponovno doe. AkoBiblija kaæe da samo Bog ima besmrtnost, je li pravo dami tvrdimo kako imamo besmrtnu duπu?!

SluπajuÊi njegov odgovor gotovo da sam ispustio sen-dviË iz ruke. Takvo objaπnjenje nisam oËekivao, ali to πtoje rekao imalo je glavu i rep.

— Kaæeπ, dakle, — nastavio sam, — da se Ëovjek, kadumre, u cijelosti raspada, i niπta ne zamjeÊuje od onogaπto se dogaa oko njega?

— Da. Apostol Pavao u svom pismu Rimljanima oh-rabruje sve krπÊane da traæe neraspadljivost. (Rimljanima2,7) OËito nam ne bi preporuËivao da traæimo neπto πtoveÊ imamo.

Njegovi dokazi duboko su me se dojmili, pogotovu sto-ga πto joπ nikad nisam Ëuo nekog krπÊanina da tako go-vori. Htio sam doznati joπ viπe te sam mu ponovno postav-ljao pitanja.

Objasnio je da je Isus za vrijeme svog djelovanja naZemlji govorio o smrti kao o snu. O tome piπe u BiblijisljedeÊe: “‘Naπ prijatelj Lazar spava, ali ja idem da gaprobudim.’ UËenici mu nato rekoπe: ‘Ako spava, Gospodi-ne, bit Êe zdrav.’ Isus je govorio o njegovoj smrti, a oni sumislili da govori o obiËnom spavanju. Tada im istom reËeotvoreno: ‘Lazar je umro.’” (Ivan 11,11-14)

Zatim je potkrijepio tu izjavu rijeËima iz 2. Timoteju1,10, gdje kaæe da je naπ Spasitelj Isus Krist uzeo smrtinjezinu moÊ, te da je uz pomoÊ Evanelja omoguÊio æivoti neraspadljivost.

Kad sam ga zamolio da mi to objasni, Cyril je rekaoda Sotona i njegovi demoni uæivaju u tome da varaju izbunjuju ËovjeËanstvo. Od onog dana kad su naπe pra-

65

roditelje, Adama i Evu, naveli da neposluπnoπÊu na sebei svoje potomke navuku bijedu, ti isti zli duhovi pomno sustvarali nove i nove planove kako da zaokupe pozornostsmrtnih ljudi ljudskim mudrovanjem i izmiπljotinama. Nataj naËin ËovjeËanstvo je gubilo i joπ gubi iz vida Boæjavelika obeÊanja.

— Naæalost, Sotona je sa svojim planovima imao iz-nenaujuÊi uspjeh. — zakljuËio je Cyril.

A ja sam u sebi mislio: Ovaj se razumije u to kakoratuju njegovi neprijatelji. Traæio sam da nastavi sa svojimizlaganjem.

— Dolazak Mesije donio je najveÊi blagoslov. Naæalost,a i to moram ovdje istaknuti, izraelski je narod, unatoËobjavama πto ih je dobio od Boga, imao sasvim pogreπnepredodæbe o Mesiji. Tako Ga je veÊina, dok je prebivaomeu njima, odbacila, i jednog dana zaurlala: “Raspni ga!”Jedno od najdragocjenijih Boæjih obeÊanja jest istina ouskrsnuÊu iz mrtvih i nada u vjeËni æivot. U dane apostolasaduceji, jedna od vodeÊih izobraæenih skupina u Æidova,vjerovali su i poduËavali narod da nema uskrsnuÊa. Kaoprotuteza tome mnogi okolni narodi zastupali su opetmiπljenje da Ëovjek, kad umre, prelazi u neki viπi oblikpostojanja. Iz 2. Timoteju 1,10 proizlazi, — nastavio je, —da je velika Isusova ærtva na Golgoti ukinula smrt i opo-vrgla sve krive nauke u vezi s tim pitanjem. Kristovo Evan-elje jasno pokazuje da Êe vjeËni æivot i besmrtnost bitipodareni pravednicima tek prigodom uskrsnuÊa u vrijemeNjegova dolaska, a nikako prije. Isto tako, iz Svetog pismaje jasno da Ëovjek, kad umre, nema osjeÊaj za vrijeme, veÊ“doæivljuje” smrtni san.

— Cyrile, Boæji Duh vam je omoguÊio, mislim tu nasve one koji pripadaju tvojoj Crkvi, da izbjegnete jednuzamku. Mislim na nauk o besmrtnosti duπe. Po mom mi-



66

πljenju to je najmoÊnija prijevara koju su demonski duho-vi izveli s nama. »ovjeËe, vi imate puno toga na Ëemumoæete biti zahvalni!

Zapravo, osjeÊao sam potrebu da mu ispriËam o svojojvezi s duhovima, ali mislio sam da bi me to moglo stajatiæivota. I stoga sam nastavio s pitanjima:

— Nadam se da ti nisam dosadan, volio bih da mineπto kaæeπ o Isusovom povratku i uskrsnuÊu.

Moj mladi kolega pokuπao je biti jezgrovit, navodeÊi 1.Solunjanima 4,13.14.16-18: “NeÊemo, braÊo, da ostaneteu neznanju o umrlima, da se ne æalostite poput ostalihkoji nemaju nade. Jer, ako vjerujemo da je Isus umro iuskrsnuo, tako Êe i Bog one koji su umrli ujedinjeni sIsusom dovesti s Njim... Jer Êe sam Gospodin sa zapo-vjedniËkim zovom, s glasom arkanela i sa zvukom trubeBoæje siÊi s neba, i najprije Êe uskrsnuti umrli u Kristu.Zatim Êemo mi æivi, mi preostali, biti skupa s njima od-neseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I takoÊemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tjeπite jedan dru-goga tim rijeËima!”

VraÊajuÊi se naπim strojevima rekao sam:— Doista je divno na koji naËin shvaÊaπ æivot. Tko god

ima nadu poput tvoje, ima veliku vrijednost!I dok sam tog poslijepodneva vezao na svom stroju

razne vezove, moje misli su postale, a da to nitko nijeprimijetio, popriπtem æestoke borbe izmeu Boæjeg SvetogDuha i Sotoninih zlih duhova. Kao prvo, postalo mi jejasno zaπto demoni tako snaæno mrze Spasitelja svijeta. Apostalo mi je jasno i zaπto su proπirili stotine raznih iz-miπljotina da bi njima zbunili i zaveli ljude; osobito onu daje Ëovjek besmrtan. Kao πto sam sâm veÊ bio iskusio,podupirali su ovaj avolski nauk prikazujuÊi se ljudima uobliku njihovih dragih preminulih.

67

Takoer sam po prvi put u svom æivotu doπao dospoznaje da postoji Bog koji voli ljude. Ali spoznao sam ito da sam ja izgubljen Ëovjek. Po mom danaπnjem shva-Êanju, smatram da sam tada doæivio u nekom smislu onoπto Êe doæivjeti oni koji Êe se jednog dana naÊi izvan zi-dova Novog Jeruzalema i dizati svoj pogled k spaπenima.Ti bezboænici Êe vikati: “Prekasno je!”

BuduÊi da sam shvatio kako sam duhovno izgubljen,poËeo sam se znojiti, premda je u zgradi bilo priliËno hlad-no. OtkopËao sam ovratnik i zasukao rukave, ali niπta nijepomoglo.

SjeÊam se da sam tada poπao u toalet. Doπavπi tamozakljuËao sam vrata i naslonio se na poklopac slivnika jerme spopala vrtoglavica. Toliki je bio moj duπevni strah.Znoj se cijedio niz moje lice i kapao po podu.

— Prekasno! — Htio sam glasno kriknuti, ali sve samprogutao. Nestala je moja mrænja prema Bogu, a moj bez-boæni æivot stajao je preda mnom. Istodobno sam postaosvjestan Ëinjenice da sam ærtva sotonske hajke. Odjednomsu me demonski duhovi muËili osjeÊajem obeshrabrenostikakvog nikada prije niti poslije nisam doæivio. OsjeÊaosam njihovu nazoËnost tako neposredno da sam imao po-teπkoÊa s disanjem; bilo je kao da mi netko krade zrak.

U svojoj bespomoÊnosti tiho sam prostenjao:— Neka mi se Bog smiluje!Nisam to zamislio kao molitvu, ali osjeÊaj guπenja od-

mah je nestao, a s njime i osjeÊaj obeshrabrenosti.Umio sam lice hladnom vodom i vratio se za stroj.

Dok sam radio, doπla mi je misao da je moæda Darovateljæivota Ëuo moj vapaj i otjerao zle duhove. Ako jest, zaπtoje to uËinio? Mrzio sam Boga, psovao Ga; ta nije mi viπemogao oprostiti. Pa ipak, nitko me drugi nije mogao oslo-boditi napasti kakvu sam maloprije doæivio.



68

Sinula mi je kroz glavu i druga misao: da, kad veÊsâm nisam mogao dobiti oprost i tako oËekivati vjeËniæivot, Bog moæda ima nakanu da upotrijebi mene kako biblagoslovio æivote onih koje ljubi i æeli dovesti na obnov-ljenu Zemlju.

Stekao sam Ëvrsto uvjerenje da je Bog vodio dogaajete sam stoga i morao sresti Cyrila koji je toliko toga znaoo vjeËnim istinama. Da, moæda je bilo moguÊe da je BogNeba nekoliko dana ranije Ëuo moj zov dok sam leæao ukrevetu i rekao: “Ako postoji Bog na Nebu, koji se brineza mene, neka mi pomogne!”

— On se brine za mene! Da, on se brine za mene! —Htio sam ponovno viknuti da svatko Ëuje moje rijeËi, alisam se suzdræao. Shvativπi napokon da se Bog za menezanima, odluËio sam zapitati Cyrila bi li mi htio joπ viπepriËati o onome πto je proËitao u Bibliji. Ako je Bog imaooko za mene, za jednog tako nedostojnog Ëovjeka, tad sesigurno zanima i za mnoge druge ljude, za dobre ljudekoji joπ nisu svjesni πto je On pripremio za njih.

Ako se zaloæim za vjeËnu dobrobit drugih, moæda Êeme Bog izbaviti iz πaka demonskih sila. Mogao bih se tadado kraja æivota radovati miπlju da sam mnoge stanovnikeZemlje upoznao sa sukobom koji bjesni iza kulisa, i timeih naveo da se svjesno odluËe za Krista. Zatim me jeobuzeo osjeÊaj bijesa pri pomisli na to u kolikoj mjeridemoni zavode ljude. Onog trenutka odluËio sam da snjima viπe neÊu imati nikakvog posla.

Po zavrπetku radnog vremena rekao sam Cyrilu da bihs njim iπao do tramvajske postaje da joπ malo popriËamo.IduÊi tako naπim putem, upitao sam ga bi li htio prouËa-vati sa mnom Bibliju. Rekao je da bi ga to veselilo.

— Æeliπ li da poËnemo veÊ ovog vikenda? Mogli bismozatim svaki tjedan prouËavati jednom ili dvaput.

69

— Cyrile, — rekao sam, — iz sasvim odreenih razlogakoje ti ne mogu sada reÊi, vaæno je da poËnemo joπ veËe-ras. HoÊemo li se naÊi kod tebe ili kod mene u stanu?

Pozvao me je da ja doem k njemu u 19 sati. Bio jeiznenaen πto sam zahtijevao da poËnemo joπ iste veËeri.

Za toËno tjedan dana za nama Êe biti niz od dvadesetosam biblijskih tema!



70

kakve su njegove veze s adventistima sedmoga dana. Vri-jeme mu nije dopustilo da se na poslu upuπta u pojedi-nosti. Sad mi je objasnio da sâm joπ nije Ëlan zajednice,ali da redovito pohaa bogosluæja i da se sljedeÊe subotenamjerava krstiti.

Bez znanja svoje æene Cynthie, koja je adventistica,veÊ viπe mjeseci Ëitao je sve crkvene Ëasopise i knjige πtoih je naπao u stanu, te postao marljivim istraæivaËem Bi-blije. ProuËavao je Bibliju zajedno s propovjednikom L. W.Taylorom, uz Ëiju je pomoÊ stekao dublje razumijevanjeSvetoga pisma. I tako je odluËio prikljuËiti se Crkvi.

Cyril je smatrao da bi bilo dobro da Cynthia vodiprouËavanja. Meni je odgovarao taj prijedlog, pa smo bi-blijsko prouËavanje zapoËeli molitvom.

U ono vrijeme iziπao je novi niz tema za prouËavanjeBiblije. Nosio je naslov: Dvadeset osam biblijskih pouka zazaposlene ljude. Cynthia je predloæila da se dræimo uputa.U svakoj pouci nalazilo se oko petnaest do dvadeset pitanjana odreenu temu. Za svaku temu trebalo je oko sat vre-mena. BuduÊi da mi se svidio taj plan, otpoËeli smo sprvom poukom. Naslov je bio Boæja rijeË.

»inilo mi se da smo vrlo brzo proπli tu temu. Obra-dovalo me sve πto sam saznao o Boæjim objavama. Druga

akon πto me je predstavio svojoj æeni i nakon πto smomalo razgovarali, Cyril je rekao da mi æeli objasnitiN

7Biblijska prouËavanja

uz duhanski dim

71

pouka govorila je o drugom poglavlju Knjige proroka Da-niela, toËnije o usponu i padu velikih svjetskih kraljevsta-va i o ponovnom Kristovom dolasku na ovu Zemlju. Cyrilje predloæio da se dogovorimo kad bismo mogli prouËavatiDanielova proroËanstva. Odgovorio sam prijedlogom da bi-smo mogli poËeti odmah. Bili su suglasni, i mi smo na-stavili.

Jedan redak iz Biblije dojmio me se viπe od svih osta-lih: “U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podiÊi Êe kra-ljevstvo koje neÊe nikada propasti i neÊe prijeÊi na nekidrugi narod. Ono Êe razbiti i uniπtiti sva ona kraljevstva,a samo Êe stajati dovijeka...” (Daniel 2,44)

ProËitavπi taj redak, htio sam znati πto je Daniel joπsaznao o uspostavljanju Kristova kraljevstva na Zemlji.Cynthia je usmjerila moju pozornost na sedmo poglavlje:“A kraljevstvo, vlast i veliËanstvo pod svim nebesima datÊe se puku Svetaca Sveviπnjega. Kraljevstvo njegovo kra-ljevstvo je vjeËno, i sve vlasti sluæit Êe Mu i pokoravati seNjemu.” (Daniel 7,27)

Cynthia je objasnila da Êe rijeËi iz Mateja 5,5 — “Bla-go krotkima, jer Êe baπtiniti zemlju!” — tada doæivjeti svojeispunjenje. Otkrio sam da Êe ljudi, koji Êe u to vrijemeboraviti na Zemlji, biti preobraæeni u vrijeme Kristova po-vratka.

I treÊu pouku smo zavrπili brzo, tako da mi se Ëinilokao da smo to izveli izvan protjecanja vremena. Neπtotakvo joπ nikad nisam Ëuo. Te rijeËi osvojile su moje srce,i ja sam æelio Ëuti joπ viπe.

— O Ëemu je rijeË u sljedeÊoj pouci?Ne mogu se sjetiti naslova te pouke, ali dobro pamtim

da se u meni probudila tako jaka æelja da Ëujem πto BoæjarijeË govori o tom predmetu da sam osjeÊao kako ih mo-ram nagovoriti da prouËimo i tu temu.

BIBLIJSKA PROU»AVANJA UZ DUHANSKI DIM


72

Pripalio sam joπ jednu cigaretu, duboko udahnuo inaglas primijetio da bih, ako bi Cyril bio tako ljubazan iispraznio pepeljaru, bio spreman za joπ jedan sat.

Vratio je pepeljaru, a ja sam rekao:— Ne æelim da gubimo vrijeme kako vas dvoje ne biste

iπli prekasno na spavanje.Odgovorili su da obiËno idu na spavanje oko jeda-

naest.— OdliËno, — rekao sam, — sad je tek neπto viπe od

devet. Dobro napredujemo s prouËavanjem, stoga nemoj-mo gubiti vrijeme.

SjeÊam se njihove reakcije kao da je bilo juËer. Cyn-thia je upitno pogledala svog muæa; bio je miπljenja danastavimo. U meuvremenu sam veÊ dopola popuπio svo-ju posljednju cigaretu. Upitao sam ih bi li im smetalo akozapalim cigaru. To sam Ëinio veÊ po navici, obiËno ondakad sam imao dojam da sam obavio neπto vrijedno πto jezasluæivalo nagradu. A smatrao sam kako je prouËavanjeBiblije s mojim prijateljima neπto najvrednije πto sam uop-Êe uËinio u svom æivotu.

Cyril je bez oklijevanja odgovorio:— Æelimo da se kod nas osjeÊaπ ugodno. Budi slobo-

dan.Neπto pametnije mi tada nije palo na pamet, i uskoro

je soba bila prepuna plaviËastog dima.Danas sam Ëvrsto uvjeren da je Boæji Duh pomogao

mojim prijateljima da shvate koliko sam snaæno bio vezanuz duhan te da je bilo potrebno da podnesu neugodandim kako bi me upoznali s Isusom.

Kroz mnoge godine Ëesto sam Bogu zahvaljivao za na-Ëin na koji su njih dvoje svladali tu osjetljivu nezgodu.Tijekom sedam sljedeÊih dana prouËavali smo Bibliju sva-ku veËer po Ëetiri sata. Tek kad smo doπli do teme Zdrav

73

naËin æivljenja, postao sam svjestan πtete koju mi nanosiduhan, i πto su moji prijatelji morali podnositi. A ta temabila je tek na kraju niza prouËavanja.

Kad sam ih jednom upitao zaπto su podnosili mojepuπenje, Cynthia mi je objasnila:

— Bilo nam je drago πto si s nama, i kad si prve veËeriizrazio æelju da ponovno doeπ, odluËili smo da nam tvojepuπenje neÊe smetati ako æeliπ prouËavati Boæju rijeË ipostati Njegovim sljedbenikom.

Ali vratimo se onome ponedjeljku uveËer. Iz Boæje ri-jeËi razotkrivale su mi se vjeËne istine i, buduÊi da samhtio πto viπe saznati, zamolio sam za joπ jednu temu.

— Bismo li mogli prouËiti joπ i ovu temu? Nakon togapustit Êu vas spavati.

Na njihovim licima vidjelo se da su vrlo iznenaeni.Cyril je rekao:

— Bilo bi dobro kad bismo se sastali neke druge veËeriu ovom tjednu i zajedniËki prouËili ovu temu.

— Nadam se da sutra naveËer smijem doÊi k vama daprouËimo sljedeÊu temu, uz pretpostavku da joπ budem uæivotu.

Imao sam osjeÊaj da bi me demoni mogli smaknuti.Nisam im u cijelosti rekao kako mi je bilo u duπi, aliprimijetili su da je to za mene bilo hitno, te su tako pri-stali da prouËimo tu temu.

One veËeri kad smo Roland i ja prvi put posjetili dvo-ranu za ËaπÊenje demona, morali smo se zakleti sveÊenikuda neÊemo nikome niπta reÊi o onome πto smo vidjeli iËuli. Ponovili smo za njim dio zakletve i zapeËatili naπzavjet polaganim posipanjem tamjana po plamenu crnesvijeÊe. SveÊenik je naglasio da to moramo saËuvati usavrπenoj tajnosti kako ne bismo izazvali veliki gnjev du-hova. Kasnije, na jednom sastanku na kome su oboæava-



74

telji demona hvalili bogove, sveÊenik je objasnio da sesvaki koji razgnjevi duhove nalazi u velikoj opasnosti. Zor-nosti radi iznio nam je primjer jedne osobe koja se poka-zala nevjernom u jednoj naoko nevaænoj pojedinosti. Prem-da je taj Ëovjek æivio u kuÊi sigurnoj od poæara, duhovi suspalili kuÊu sa svim πto je bilo u njoj, ukljuËujuÊi izdaj-nika i njegovu æenu. George nam je rekao da je poznavaote ljude.

U drugom primjeru su duhovi nevjernog Ëlana muËiliu njegovu domu. Sve stvari u kuÊi razbijali su o zidove.Pritom su uniπtili Ëak i krupne komade namjeπtaja. »o-vjek je doæivio πok i dospio u bolnicu. Gotovo je izgubiorazum.

Nisam mogao a da ne mislim na takva iskustva, i zatomi je vrijeme provedeno u prouËavanju Biblije bilo takovaæno. Usrdno sam traæio da prouËimo Ëetvrtu pouku.Hrabrost kojom sam iπao prouËavati pod tim okolnosti-ma nije se mogla pripisati mojim vlastitim naporima. Da-nas vidim da je bila izravan rezultat Ëinjenice da mi je togdana na radnom mjestu bila ponuena Boæja rijeË. A Bo-æja rijeË je æivot. Ona ima moÊ da u toj mjeri pokreneËovjeka da je spreman preuzeti na sebe Ëak i bijes samogkneza tame. Bog je imao nakanu da Ëujem velike istineNjegove svete RijeËi, i to se ostvarilo. Demonski duhovinisu to mogli ni na koji naËin sprijeËiti.

Odredili smo da Êemo se sutra sastati u sedam satinaveËer. Prije no πto sam otiπao, zatraæio sam od Cyrila daproËita joπ neπto iz Biblije i da se pomoli. »itao je rijeËi izPsalma: “Bog nam je zaklon i utvrda, pomoÊnik spremanu nevolji. Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad sebregovi ruπe u more. Nek buËe i bjesne valovi morski, nekbregovi drπÊu od æestine njihove: s nama je Jahve nadVojskama, naπa je utvrda Bog Jakovljev.” (Psalam 46,1-4)

75

Na samom odlasku, kad mi je ruka veÊ bila na kvaki,htio sam od Cynthie Ëuti naslov sljedeÊe teme. Naslovjedne od sljedeÊih tema bio je Stanje mrtvih.

S nestrpljenjem sam oËekivao to prouËavanje. Istini zavolju, nije me toliko muËilo nestrpljenje kao pitanje hoÊuli u utorak u devetnaest sati uopÊe biti æiv. Doista samoËekivao da Êe me te noÊi posjetiti duhovi; a protiv njihnisam imao nikakvog oruæja za obranu. Meutim, nisamse bojao smrti. Gospodnji Duh blagoslovio je moj æivot —Isusovom zaslugom.

Dok sam leæao u krevetu, mislio sam na rijeËi iz Bib-lije πto ih je Cyril proËitao. Uskoro sam zaËuo budilicu.Utorak ujutro, joπ malo pa moram na posao. I danas mirijeËi iz 46. psalma mnogo znaËe, jer su me nauËile dagledam u Boga, koji je poËetak æivota i izvor snage. Onmoæe promijeniti i najbeznadnije stanje i na divan naËinosloboditi bespomoÊnoga iz ruku neprijatelja.



76

zaokupiti naπu pozornost. Biblija mi se u svezi s tim Ëinilavrlo jasnom. Odgovarala je na pitanja poput: Imaju li ljudibesmrtnost? Mogu li mrtvi hvaliti Boga? Je li kraljevstvomrtvih moguÊi izvor informacija?

Odgovor na prvo pitanje sasvim je jasno proizlazio iz1. Timoteju 6,15.16. Samo Bog posjeduje besmrtnost. Dru-gim rijeËima: Ëovjek je smrtan. U Psalmu 115,17 bio jeodgovor na drugo pitanje: “Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitkood onih πto siu u Podzemlje.” Poput udarca groma te surijeËi razbile pojmove s vjeronauka iz mojeg djetinjstva usitne komadiÊe. Odgovor na treÊe pitanje poËeo mi je ot-krivati Boæju ljubav i pravednost, kojima se rukovodi uophoenju s nama jadnim smrtnicima. O tome smo Ëitaliiz Biblije: “»ovjek koga je æena rodila kratka je vijeka ipun nevolja. Ko cvijet je nikao i vene veÊ, poput sjene bjeæine zastajuÊ...” I zatim o Ëovjekovu stanju kad umre: “Dje-cu mu poπtuju — o tom niπta ne zna; ako su prezrena —o tom ne razmiπlja.” (Job 14,1.2.21)

Poslije tih redaka osjetio sam veliko olakπanje. Rekaosam svojim prijateljima:

— Dobro je znati da naπi dragi koji su umrli ne pateu paklu niti gledaju s Neba nevolje svojih dragih na Zem-lji, veÊ svi spavaju u grobu do dana uskrsnuÊa.

utorak, toËno u devetnaest sati, bio sam kod obiteljiGrosse. Pitanje o stanju mrtvih trebalo je tu veËerU

8Joπ samo kratko vrijeme

milosti

77

Bog je uËinio da tada shvatim da je smrt jednostavnopotpuna suprotnost æivotu, stanje potpunog ugasnuÊa, ne-postojanja. Postalo mi je jasno koliko je pogreπna predo-dæba o tome da Ëovjek ima besmrtnu duπu, osobito nakonπto sam proËitao izvjeπtaj o stvaranju Adama iz KnjigePostanka: “Jahve, Bog, napravi Ëovjeka od praha zemalj-skog i u nosnice mu udahne dah æivota. Tako postaneËovjek æiva duπa.” (Postanak 2,7)

Razumio sam da je Boæji æivotni dah ono πto oæivljujei odræava naπ organizam. ZahvaljujuÊi tom æivotnom dahunaπa pluÊa se πire, srce kuca, krv teËe æilama i naπi seudovi kreÊu. I kad god Bog ponovno taj dah uzme k sebi,æivot prestaje. Izvjeπtajem u Bibliji, da je Ëovjek postaoæivo biÊe ili æiva duπa — za razliku od πiroko rasprostra-njenoga miπljenja da je Ëovjek dobio duπu — Bog Sotonii njegovim demonima zatvara moguÊnost da nam se pri-kazuju i tvrde kako su oni duπe naπih pokojnika koji sunavodno dostigli viπi stupanj postojanja.

Na kraju naπeg razmiπljanja o Ëovjekovu stanju poslijesmrti preda mnom se stvorila sasvim nova slika o Boæjojnaravi. Istodobno sam jasno uoËio da krπÊanski svijet naviπe naËina sasvim pogreπno predoËuje Boga.

Ako æelite razumjeti mene i moje stanje u onih tjedandana, pokuπajte se zamisliti u poloæaju Ëovjeka koji nikadnije posjedovao Bibliju, a kamoli veÊ prouËavanu s ozna-Ëenim tekstovima i pribiljeπkama. Takvom Ëovjeku æivotne moæe pruæiti stvarne radosti, jer Ëim otkrije neπto πtomu priËinjava veselje, odmah se pojavljuje i misao na smrtkoja bi veÊ sutra tom veselju mogla uËiniti kraj. Stalno jesuËeljen s vjeËnoπÊu — ali kakvom vjeËnoπÊu? K tome onjoπ otkrije da ni drugi ljudi ne znaju mnogo viπe. A ondajednog dana na sasvim neoËekivan naËin sretne nekogatko u ruci dræi Knjigu Ëiji je autor sâm Darovatelj æivota.

JO© SAMO KRATKO VRIJEME MILOSTI


78

Odjednom sva pitanja πto su ga muËila toliki niz godinadobivaju sasvim zadovoljavajuÊe odgovore. A to nije sve,dobiva joπ i puno viπe!

Otkrio sam da nauk o uskrsnuÊu, onako kako jezapisan u Bibliji, nudi svim ljudima besmrtnost. “Pazite!Kazujem vam tajnu: svi neÊemo umrijeti, ali Êemo se svipreobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednjetrube; zatrubit Êe truba i mrtvi Êe uskrsnuti neraspadljivi,a mi Êemo se preobraziti, jer treba da se ovo raspadljivotijelo obuËe neraspadljivoπÊu i da se ovo smrtno tijeloobuËe besmrtnoπÊu. A kad se ovo tijelo obuËe neraspad-ljivoπÊu i ovo smrtno tijelo besmrtnoπÊu, tada Êe se ispu-niti pisana rijeË: ‘Pobjeda proguta smrt. Gdje je, smrti,tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj æalac?’” (1. KorinÊanima15,51-55)

Prigodom svog povratka uz pratnju nebeskih anela,Isus, Knez æivota, dat Êe besmrtnost onima koji su Gaprihvatili kao svojega Gospodina. Iznova Êe pokloniti æivotonima koji su ga zbog Njega izgubili. UskrsnuÊe je onajveliki dogaaj na koji su Ëekali pisci Biblije.

Premda je apostol Pavao zbog Krista izgubio sve, bioje ispunjen radoπÊu zato πto je svoju nadu temeljio nanauku o uskrsnuÊu mrtvih. (Filipljanima 3,7.8.10.11) Svojemisli stalno je upravljao k Nebu: “A naπa je domovina nanebesima, odakle i Spasitelja postojano oËekujemo, Gos-podina Isusa Krista, koji Êe, prema djelotvornosti kojommoæe sve podloæiti sebi, preobraziti naπe bijedno tijelo iuËiniti ga jednakim svome slavnom tijelu.” (Filipljanima3,20.21)

Takoer mi je bilo zanimljivo da je, govoreÊi o svojimpoteπkoÊama u Aziji kad je gotovo pao u oËaj, svejednoimao povjerenje u Boga, u Onoga koji podiæe mrtve. (2.KorinÊanima 1,8.9) Apostol nije rekao kako se nada da Êe

79

sresti Gospodina prigodom svoje smrti, kao πto se ËestonauËava, veÊ je polagao svoje nadanje u uskrsnuÊe.

PokuπavajuÊi iz Svetog pisma saznati kada Êe praved-ni dobiti nagradu, a nepravedni kaznu, pronaπao sam dase to neÊe dogoditi poslije smrti, nego nakon prvog i dru-gog uskrsnuÊa. Isusove rijeËi su me zbunile: “Nego, kadprireujeπ gozbu, pozivaj siromahe, sakate, hrome i slije-pe! Tada Êe ti biti blago, jer ti nemaju Ëim uzvratiti! To Êeti se uzvratiti o uskrsnuÊu pravednikâ.” (Luka 14,13.14)

Otkrio sam da je Pavao usmjerio svoju pozornost naKristov povratak i na to da Êe osobno od Isusa dobiti“vijenac pravednosti”. Pred kraj svog æivota ovaj veÊ po-malo umorni vojnik kriæa nosio je na svojim leima oæiljkei rane od onih pet puta trideset devet udaraca. (2. Korin-Êanima 11,24) Ali hrabrila ga je nada u uskrsnuÊe. Prem-da svjestan Ëinjenice da Êe se uskoro sresti s krvnikovimmaËem, Pavao je glasno iznosio poruku koja Êe hrabritiËitave naraπtaje vjernih ljudi. UpuÊivao je na trenutak kadÊe svi primiti plaÊu vjeËnoga æivota: “VeÊ se moja krv izli-jeva u Boæju Ëast, vrijeme je moje smrti blizu. Plemenitusam borbu izvojevao, trku dovrπio, vjeru saËuvao. VeÊ mije pripravljen vijenac pravednosti koji Êe mi u onaj Dandati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni nego isvima koji budu æeljeli njegov dolazak.” (2. Timoteju 4,6-8)

Tijekom cijelog naπeg razmatranja o uskrsnuÊu tijelauvijek sam iznova mislio o tome kako bi pisci Novogazavjeta, da su vjerovali u Ëovjekovu besmrtnu duπu kojapo smrti odlazi na Nebo, sigurno spomenuli da Êe Kristi njih povesti sa sobom kako bi ih ponovno sastavio snjihovim prijaπnjim tijelima. Nigdje nisam naiπao na ta-kvu zamisao. Namjesto toga mnogi biblijski redci dokazujusuprotno. U 15. poglavlju Prve poslanice KorinÊanimaPavao, primjerice, opπirno piπe o pravednim umrlima i



80

uskrsnuÊu. Viπe puta spominje da Êe Isus probuditi mr-tve.

Moje posljednje a moæda i najznaËajnije otkriÊe u svezis uskrnuÊem bilo je u Poslanici Hebrejima. Jedanaestopoglavlje govori o vjeri Boæjih slugu tijekom razliËitih po-vijesnih razdoblja, o njihovim kuπnjama, poteπkoÊama; onjihovoj hrabrosti i o njihovoj nadi u uskrsnuÊe i vjeËniæivot; nadi koja ih je i uoËi smrti ispunjavala sigurnoπ-Êu.

“Neke æene ponovo primiπe svoje mrtve zbog uskrs-nuÊa. Jedni biπe muËeni na kolu, odbijajuÊi osloboenjeda postignu bolje uskrsnuÊe. Drugi, opet, iskusiπe izrugi-vanja i udarce i povrh toga okove i tamnice. Biπe kame-novani, stavljeni na kuπnju, pilani, umoreni maËem; iπlisu tamo-amo u ovËjim koæusima i kozjim koæama, oskud-ni, nevoljni i zlostavljani — oni kojih svijet ne bijaπe do-stojan! — lutajuÊi po pustinjama, gorama, po πpiljama izemaljskim pukotinama. I ti svi, iako su postigli pohvalnosvjedoËanstvo zahvaljujuÊi vjeri, ne primiπe ono πto je obe-Êano, jer je Bog neπto bolje predvidio za nas: da bez nasne postignu savrπenstvo.” (Hebrejima 11,35-40)

Mislio sam: Kad bih bar mogao æivjeti za tu divnu nadui uskrsnuÊe i æivjeti vjeËnim æivotom! Ali neπto je iznenadaprekinulo oduπevljenje πto se polako stvorilo u mojoj svije-sti. Ta glupo je misliti da Êe mi Bog ikada oprostiti mrænjukoju sam gajio prema Njemu. Ne, to je nemoguÊe! Bolje bibilo da odagnam iz svojih misli nadu u vjeËni æivot. Nakraju krajeva: bio sam u vezi s demonima. To mi Bognikada ne bi mogao oprostiti. Zaboravi na sve to, Morneau,prekasno je!

SluËajno je pred kraj prouËavanja Cynthia proËitalaulomak iz Poslanice Titu 2,12.13, koji krπÊanima daje sa-vjet “... da se odreËemo bezboænosti i svjetskih poæuda te

81

æivimo umjereno, pravedno i poboæno u ovom svijetu kaoljudi koji iπËekuju blaæeno ispunjenje nade, naime, pojavusjaja velikoga Boga, naπega Spasitelja, Isusa Krista”.

Ovaj ulomak naveo me je da se zahvalim gospodinu igospoi Grosse na njihovoj spremnosti da prouËavaju samnom Bibliju. Joπ sam rekao da mi je æelja da æivim snadom u prekrasan Gospodinov dolazak, ali da mi je æivotbio takav da je to nemoguÊe.

— Postoji nada! — rekla je Cynthia. — Mi imamoVelikog sveÊenika, Krista, koji je pravedan i u nebeskomSvetiπtu obavlja sluæbu za nas. Doπao je i umro na kriæuna Golgoti da bi mogao biti naπ Veliki sveÊenik. Kroz Nje-ga, i samo kroz Njega, moæemo dobiti spasenje.

Pomislio sam da ne bi tako govorila da zna za mojuvezu s demonima.

— Za tebe postoji nada, — nastavila je, — to je sasvimsigurno. Za svakoga od nas postoji u Isusu nada. Sve dokje Ëovjek æiv i traæi od Isusa pomoÊ, postoji nada. Æelim tito pokazati...

Otvorila je Poslanicu Hebrejima 4,15.16 i Ëitala: “Ne-mamo, naime, nekoga velikog sveÊenika koji ne bi mogaosuosjeÊati s naπim slabostima, nego jednoga koji je isku-san u svemu (kao i mi), samo πto nije sagrijeπio. Dakle:pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primi-mo milosre i naemo milost za pravodobnu pomoÊ!”

Poslije tih rijeËi doslovno sam joj istrgnuo Bibliju izruku i rekao:

— Daj mi da vidim!Vjerujem da me je to bio Boæji Duh ispunio nadom i

naveo me da joj uzmem Bibliju iz ruku. Za moje sluæbe ukanadskoj trgovaËkoj mornarici dobacio sam uæe za spa-savanje jednom mornaru koji je pao s palube. Zgrabio jeto uæe i oËajniËki se dræao za njega. Sada sam ja bio u



82

sliËnom poloæaju. UoËio sam svoje stanje izgubljenosti iugledao nadu za spas; odmah sam se zgrabio za nju.

Kako je veÊ bilo kasno, zamolio sam Cyrila da se po-moli prije no πto poem kuÊi. Pitao sam smijem li i sutrauveËer doÊi da nastavimo prouËavanje. Nisu imali niπtaprotiv. On se pomolio, i ja sam otiπao.

Na putu kuÊi zurio sam kroz tramvajski prozor; ko-taËi su πkripali, vrata su se glasno otvarala i zatvarala,ljudi ulazili i izlazili a vozaË izvikivao imena ulica. Mojemisli bile su potpuno zaokupljene onim πto je rekla Cyn-thia. Njezine rijeËi odjekivale su u mojoj glavi:

— Za tebe postoji nada, to je sasvim sigurno. Za sva-koga od nas postoji u Isusu nada. Sve dok je Ëovjek æiv itraæi od Isusa pomoÊ, postoji nada.

I kao da mi je to netko drugi πapnuo, pomislio sam dai za one bez nade, za nedostojne, pa Ëak i za oboæavateljeduhova — postoji nada.

Trideset i dvije godine nakon toga moja supruga i jasreli smo Grosseove u Torontu, u Kanadi. Ubrzo nakonmojega obraÊenja odselili smo se u Sjedinjene AmeriËkeDræave, i sve te godine nismo se vidjeli. Dok smo takorazgovarali o onim danima iz jeseni 1946. godine, Cyril jerekao neπto πto me je oduπevilo, jer sam u tome prepoznaomilostivo djelovanje Duha boæanske ljubavi u moju ko-rist.

— Nekoliko mjeseci nakon naπeg vjenËanja, — rekaoje, — sluπao sam nekoliko biblijskih predavanja WarrenaTaylora, propovjednika AdventistiËke crkve u Montrealu.Nije mi bilo teπko vjerovati ono πto je propovjednik Taylorpropovijedao, s obzirom da je neprestano navodio misli izBiblije. Jedne veËeri odræao je sa mnom sat o biblijskojsuboti. Tom prilikom nisam mogao a da se ne sjetim jed-nog dana u Halifaxu, kad sam upitao svoju baku koji je

83

pravi dan odmora. Meutim ni prouËavanje s propovjed-nikom Taylorom nije me u to sasvim uvjerilo. Tako sam seone veËeri, a da o tome nisam nikome niπta rekao, molioBogu da mi pomogne kako bih vjerom prihvatio subotukao dan odmora. Molio sam Ga da mi omoguÊi da nekudrugu osobu osvjedoËim o suboti.

SljedeÊeg sam ponedjeljka, kao i uvijek, poπao na po-sao. Meutim, postao sam umoran, ili nemiran, ne znamtoËno; uglavnom odluËio sam dati otkaz. »uo sam za jed-nu novu tvrtku koja je traæila djelatnike moje struke. IsteveËeri otiπao sam u tu tvrtku na razgovor, i na moje izne-naenje, bio odmah primljen. K tome je i plaÊa bila veÊa.Vratio sam se na staro radno mjesto i dao otkaz.

Doπao je trenutak da otpoËnem s novim poslom. Togponedjeljka ujutro sjedio sam pored jednog djelatnika kojije imao dvije Ëudne navike. Prvo, puπio je kao lokomotiva.Bio sam sretan πto smo smjeli otvoriti prozore. Druga muje navika bila da me je, kad god bi mu stroj zatajio, iz-nenadio bujicom neËuvenih psovki. Zaboravio sam za πtosam se molio Bogu, ali Bog ne zaboravlja molitve svojedjece. Nikad ne bih ni pomislio da Êe me baπ taj mladiÊ,koji je sjedio pored mene, zamoliti i Ëak zahtijevati odmene da joπ iste veËeri s njim prouËavam Bibliju. Nisamznao kakvi su to teπki problemi pritiskali æivot RogeraMorneaua dok je tog jutra sjedio za svojim strojem...

Darovatelj æivota predvidio je moju besanu noÊ neko-liko dana prije susreta s Cyrilom, i kratku molitvu onogjutra, te se pobrinuo da mi pruæi pravu pomoÊ.

Kad je Cyril zamolio Boga da ga ohrabri u njegovojæelji da dræi subotu, i spomenuo potrebu da to joπ nekomekaæe, SvemoguÊi je rekao: “Imam pravu osobu za tebe.”Zatim je Sveti Duh pokrenuo Cyrila da promijeni radnomjesto. U trenutku kad sam bio u najveÊoj dvojbi hoÊu li



84

donijeti najvaæniju odluku u æivotu, Bog mi je bio spremanpomoÊi. Sveti Duh pripremio je sve pojedinosti. Tu po-najprije mislim na Harrya, svog pretpostavljenog koji jebio Æidov, i njegovu jaku æelju da otkrije kojoj crkvi Cyrilpripada, te na njegovu molbu da mu u tome pomognem.

Biblijske pouke koje smo zajedno prouËili dale su mipregled vjeËnih istina. Boæji Duh dao mi je trijezan razumtako da za razumijevanje nisam trebao neko duboko teo-loπko istraæivanje koje bi zahtijevalo viπe vremena kakobih “probavio” svako pojedinaËno gradivo. BuduÊi da samse nalazio u kriznom stanju, nisam mogao slobodno ras-polagati svojim vremenom. Znao sam da Êe najvjerojatnijevrlo skoro doÊi do sukoba s demonima.

Bilo mi je kao da imam joπ samo kratko vrijeme mi-losti.

85

li pristupiti tajnom druπtvu ili ne. Duhovi su obeÊali po-sebne blagoslove za moj æivot; ali u meuvremenu sam, ukratkom roku od dva dana, upoznao neka od velikih obe-Êanja iz Boæje rijeËi.

S tim obeÊanjima u mislima poπao sam ujutro u sri-jedu na posao, pitajuÊi se πto da uËinim. Bio je to osvjeπ-ÊujuÊi dan. Razmiπljao sam mnogo, a govorio malo; tisuÊemisli prolazilo je æurno kroz moj mozak. U pet sati odluËiosam da, umjesto tramvajem, poem kuÊi pjeπice. Od silnenapetosti nisam mogao uæivati u jelu. Odustao sam odveËere. Morao sam obaviti neugodan telefonski poziv: oba-vijestiti svojeg prijatelja Rolanda kako zbog razloga kojimu ne æelim reÊi neÊu doÊi na sastanak kao i svake sri-jede uveËer da odam hvalu demonima. Zamolio sam ganeka poruËi sveÊeniku da Êu mu se uskoro javiti.

IduÊi ulicom Bleury u pravcu sjevera, prolazio sampokraj najrazliËnijih trgovina ne obraÊajuÊi pozornost nanjih. Meutim, na neobjaπnjiv naËin u jednom sam tre-nutku ipak pogledao u jedan od mnoπtva izloga. Nakonnekoliko koraka shvatio sam da je to πto sam ugledao bilaBiblija. Vratio sam se i joπ jednom pogledao. Da, bila je tonova Biblija usred ostale izloæene starudije. Bila je to zala-gaonica u kojoj su za malu cijenu bili ponueni najrazli-

igurno se sjeÊate kako sam sotonskom sveÊenikuobeÊao da Êu mu sljedeÊe srijede dati odgovor hoÊuS

9Dan obeÊanja


86

Ëitiji predmeti. Na malom listiÊu je pisalo: “Ovu Biblijumoæete danas kupiti po vrlo pogodnoj cijeni. Uite, isplatise!”

Polako sam se uπuljao u duÊan prepun kupaca. Kutijeza izlaganje robe bile su natrpane raznim predmetima, ismjeπtene tako da nisam znao kamo bih stao. U jednomdijelu prostorije bila je izloæena muπka odjeÊa, sa stropasu visile gitare i razna druga glazbala. Svugdje su bileistaknute oznake cijena i upozorenja: “Povoljna prilika!”

Priπao mi je Ëovjek niskog rasta i upitao me:— Mogu li vam pomoÊi?— Zanima me ona Biblija u izlogu. Koliko koπta?— Ah da, Biblija! Donijet Êu vam je.— Ne morate je donositi, æelim samo znati cijenu jer

nemam mnogo novca uza se.Ipak ju je donio.— Za ovu Bibliju sigurno imate dovoljno novca uza se.

Baπ sam je prije sat vremena stavio u izlog i prodajem jepo vrlo povoljnoj cijeni.

Govorio je dalje, a ja sam iz poπtovanja prema nje-govim godinama pokuπavao biti ljubazan.

— Ako æelite Bibliju za male novce, nemojte nikada iÊiu trgovinu gdje prodaju samo Biblije. Doite u duÊan po-put ovog, — savjetovao me je.

Napokon mu je uspjelo pronaÊi put izmeu gomilaraznih predmeta a da niπta ne sruπi. Pomislio sam kakoje moæda u mladosti bio akrobat.

UruËio mi je Bibliju i rekao:— Predivna Biblija, zar ne?— Koliko koπta? — ponovio sam.— NeÊete morati platiti kao u onim prodavaonicama

Biblija. Eto, Bibliju poput ove tamo bi vjerojatno prodaliza 15 dolara, moæda i viπe. Pokazat Êu vam zaπto.

87

Otvorio je Bibliju negdje na Novom zavjetu i rekao:— Ne razumijem se mnogo u Biblije, ali znam da su

one s crveno oznaËenim citatima najbolje.Opet sam htio pitati koliko traæi za tu Bibliju, ali bio

je bræi.— Namjeravao sam za ovu ovdje traæiti priliËno visoku

cijenu; ali πto viπe s vama o tome razgovaram, cijena po-staje sve niæa.

— OdliËno! Govorite dalje, sve dok se ne spustite docijene od jednog dolara i pedeset centa. Tad Êu je strpatiu dæep i dati vam novac.

— Dogovoreno. Dajte mi dolar i pedeset.Meutim to stvarno nisam æelio, pa sam mu poËeo

objaπnjavati kako ga ne æelim zakinuti te da sam mu spre-man platiti onoliko koliko misli da je pravo.

— Ne, ne traæim niti centa viπe. Kad jednom kaæemcijenu, ostajem pri tome.

Nakon πto sam mu dao novac, rekao je:— NeÊu vam omotati Bibliju. Za tako nisku cijenu ne

mogu si priuπtiti joπ i papir. NeÊe vam valjda smetati daje ponesete ovako?

— Ne, nimalo, — odgovorio sam s nakanom da napu-stim duÊan. Kad sam veÊ zatvarao vrata, zaustavio sam sei okrenuo. NeËeg sam se iznenada sjetio.

— Neπto nije u redu? — upitao je mali Ëovjek.— Ovo je, gospodine, bila jedna od najneobiËnijih ku-

pnji u mojem æivotu. Biste li mi htjeli sasvim iskreno reÊizaπto ste mi ovu Bibliju prodali na ovakav naËin? Stekaosam dojam da ste je se htjeli rijeπiti.

Pogledao me je ravno u oËi:— Sinko moj, ovo je bez sumnje ukradena Biblija.

Preuzeo sam je proπli tjedan zajedno s joπ nekim pred-metima πto su mi ih prodali neki mladiÊi. Do tog trenutka

DAN OBE∆ANJA


88

imao sam dobar promet u ovom mjesecu. Sat vremenaprije no πto ste vi doπli razmiπljao sam o tome kako jeprodaja slabija otkako sam kupio tu Bibliju. Odmah samje stavio u izlog. Uzmite je, poite kuÊi, Ëitajte iz nje, ineka vas Bog blagoslovi!

Odmah sam se sjetio rijeËi iz Hebrejima 4,15.16: “Ne-mamo, naime, nekoga velikog sveÊenika koji ne bi mogaosuosjeÊati s naπim slabostima, nego jednoga koji je isku-san u svemu (kao i mi), samo πto nije sagrijeπio. Dakle:pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primi-mo milosre i naemo milost za pravodobnu pomoÊ!”

Zahvalio sam i otiπao. Istinska radost ispunjavala jemoje srce dok sam, s novom Biblijom pod rukom, koraËaoulicom. Joπ od djetinjstva nisam se tako dobro osjeÊao.Bilo mi je kao da je netko otpuhnuo crni oblak koji me jepokrivao. Doista sam se tako dobro osjeÊao da mi se i têkvratio. Uπao sam u jednu æidovsku trgovinu prehrambe-nim namirnicama i odluËio kupiti sendviË. Namjeravaosam ga pojesti kod kuÊe te malo Ëitati iz svoje nove Biblijedok ne doe vrijeme da poem k Cyrilu na novo prouËa-vanje.

Tada se dogodilo neπto πto je joπ viπe probudilo mojezanimanje za Poslanicu Hebrejima.

Uπao sam u stan i shvatio da ima viπe sati no πto sammislio. Poloæio sam Bibliju na stolac za ljuljanje i poπao kprozoru da podignem zavjesu. Laktom sam zapeo za sto-lac, i Biblija je pala na pod.

— Oh ne, — viknuo sam, — moja nova Biblija napodu!

Pala je tako da su se stranice otvorile u sedmompoglavlju Poslanice Hebrejima. »itao sam: “... A ovaj imaneprolazno sveÊeniπtvo, jer ostaje zauvijek. Odatle slijedida moæe zauvijek spasavati one koji po Njemu dolaze k

89

Bogu, jer uvijek æivi da posreduje za njih.” (Hebrejima7,24.25) Preπao sam pogledom preko stranice i ponovnoËitao: “Glavno je u ovom izlaganju: imamo takva velikogsveÊenika koji sjede s desne strane prijestolja VeliËanstvana nebesima, sluæbenik Svetiπta i pravog ©atora, onogakoji podiæe Gospodin, a ne Ëovjek.” (Hebrejima 8,1.2)

Preko tih biblijskih redaka Ëuo sam Isusa kako govoriza sebe da je æivi, ljubazni i moÊni Spasitelj, koji moæe ucijelosti spasiti sve one πto kroz Njega dolaze k Bogu. Toistodobno znaËi da moæe zapovijedati i demonima.

Tijekom voænje do obitelji Grosse proËitao sam ËitavuPoslanicu Hebrejima. Na povratku sam je pregledao, a kodkuÊe sam je proËitao joπ jednom u cijelosti. Bio sam odu-πevljen tom poslanicom. Pokazala mi je da je Kristovo po-sredovanje u nebeskom Svetiπtu za palog Ëovjeka jednakovaæno kao i Njegova smrt na kriæu. To je na mene ostavilodubok dojam.

Spoznao sam da Isus ljubi i one ljude koji toga nisudostojni. Vidio sam u Njemu Onoga koji moæe postaviti svestvari na njihovo mjesto. Shvatio sam da je Bog dopustioda Ga ljudi prikuju na kriæ “... da smrÊu uniπti onoga kojiima vlast nad smrÊu, to jest avla...” (Hebrejima 2,14) Sadsam razumio da je moja jedina nada u tome da se ucijelosti uzdam u zasluge krvi Onoga koji moæe spasiti svekoji dou k Njemu.

Od Ëetiriju biblijskih pouka πto smo ih prouËavali tesrijede naveËer kod Cyrila, jedna mi je bila posebno vaæna.Nosila je naslov Sudbina bezboænika.

Sve do tog trenutka Biblija mi je otkrivala Darovateljaæivota kao Boga ljubavi, kao Boga koji je toliko ljubio ovajsvijet da je dao i svog Sina da svi koji u Njega vjeruju nepoginu, “veÊ da imaju æivot vjeËni”. (Ivan 3,16) Dva doda-tna biblijska objaπnjenja podvukla su tu Ëinjenicu na na-

DAN OBE∆ANJA


90

Ëin koji nikad neÊu zaboraviti. Prvo, Bog nije poslao svogSina na ovu Zemlju da bi je prokleo, nego da je spasi.(Ivan 3,17) Drugo, Bog æeli spasiti sve ljude. (1. Timoteju2,4) Otkrio sam da sve Boæje postupke prema ljudskomrodu odreuje upravo ljubav.

Zanimalo me je kako Êe Bog postupati s onima kojiodbacuju Njegov prijedlog. HoÊe li se Bog za tu prilikupretvoriti u sasvim suprotno biÊe? Dakle, hoÊe li Bog uæi-vati u tome da te ljude beskrajno muËi, kao πto veÊinakrπÊana vjeruje? Od velike mi je vaænosti bilo da saznamπto o tome govori Biblija.

U naπem smo prouËavanju najprije razmatrali pod-rijetlo i uzroËnika zla, a zatim pitanje kako Êe Bog postu-piti s njime kad grijehu doe kraj. Izaija kaæe: “Kako padesa nebesa, Svjetlonoπo, sine Zorin?” (Izaija 14,12) Ezekiel28,12-15 opisuje veliku mudrost i visok poloæaj koji je tajaneo nekad zauzimao u Boæjoj vladi: “... Ovako govoriJahve Gospod: Gle, ti bjeπe uzor savrπenstva, pun mudro-sti i Ëudesno lijep! U Edenu, vrtu Boæjem, ti æivljaπe, resiote dragulj svaki... Postavih te kao raskriljena keruba za-πtitnika... Savrπen bjeπe na putima svojim od dana svo-jega roenja dok ti se u srcu ne zaËe opaËina.”

Taj uzviπeni aneo prestao se diviti krasoti Boæjeg bi-Êa, odmetnuo se da bi se poËeo diviti samome sebi. Zatimje divljenje samome sebi preraslo u uzdizanje samoga se-be. “Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svojuodnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih...” (Eze-kiel 28,17) Njegova usmjerenost prema samome sebiumnogostruËila se i doπao je trenutak kad je odluËio da,po vlastitu naumu, bude izjednaËen s Bogom i uzviπennad Kristom.

Prorok Izaija kaæe: “U svom si srcu govorio: Uspet Êuse na nebesa, povrh zvijezda Boæjih prijesto Êu sebi diÊi.

91

Na zbornoj Êu stolovati gori na krajnom sjeveru. UzaÊi Êuu visine oblaËne, bit Êu jednak Viπnjemu.” (Izaija 14,13.14)

Koliko god zanimljiv bio izvjeπtaj Biblije o Sotoninojpobuni, ipak me je najviπe zaokupilo pitanje πto Êe BoguËiniti s palim kerubinom nakon πto Sotona i njegovi palianeli pred cijelim svemirom pokaæu svoj pravi karakter.

Ezekiel piπe: “... Pustih oganj posred tebe da te proæ-dre. Pretvorih te na zemlji u pepeo na oËi onih πto temotre. Svi koji te poznaju meu narodima, zgroziπe se nadtobom! Jer ti straπilo posta, nestade zauvijek.” (Ezekiel28,18.19) Darovatelj æivota konaËno Êe uzroËniku grijehai smrti prirediti kraj. –avola viπe neÊe biti.

Nakon πto sam prvi puta proËitao te retke pomisliosam u sebi, a zatim i rekao gospoi i gospodinu Grosse:

— Kako je onda moguÊe da krπÊanski teolozi propovi-jedaju da Êe Sotona vjeËno æivjeti u ognjenom jezeru, kadBiblija kaæe sasvim suprotno?

Gospoa Grosse objasnila je da ne bih trebao bitipreviπe iznenaen. »ak treÊina anela, sve visokodarovitabiÊa na Nebu, dala su se tako zavesti da su se usprkosriziku da zauvijek propadnu svrstali na Luciferovu stra-nu. (Otkrivenje 12,4.9)

Pogledali smo u Bibliju da vidimo πto ona nauËava ovjeËnoj sudbini zlih ljudi. U Psalmu 37,20 piπe: “A bez-boænici Êe propasti, duπmani Jahvini povenut Êe ko ureslivada, poput dima se rasplinuti.” Ovaj redak jasno govorida Êe propast onih koji su odbacili Boæju milost i ustrajaliu tome da sami sebe dokrajËe — biti sveobuhvatna.

Morao sam pomisliti na svoje djetinjstvo. Ljudi sa selaobiËno su sami proizvodili sapun. Moj otac Ëinio je to zahladnih zimskih mjeseci kad je godilo naloæiti veliku va-tru. Trebalo je otopiti velike koliËine æivotinjske masti ikuhati smjesu po nekoliko sati. Moj brat Edgar i ja zabav-

DAN OBE∆ANJA


92

ljali smo se bacajuÊi grudice masti na uæarenu peÊ. Biloje zanimljivo gledati kako mast brzo sagorijeva i nestaje.

Biblija objaπnjava da Êe Bog zle ljude, i sve tragovezla, izbrisati s naπeg planeta. Zavrπili smo prouËavanjeËitajuÊi rijeËi iz Knjige proroka Malahije i razmiπljajuÊi onjima: “Jer evo dan dolazi poput peÊi uæaren; oholi i zli-kovci bit Êe kao strnjika: dan koji se bliæi spalit Êe ih —govori Jahve nad Vojskama — da im neÊe ostati ni kori-jena ni granËice... I gazit Êete bezboænike kao prah podnogama u dan koji spremam — govori Jahve nad Vojska-ma.” (Malahija 3,19.21)

Cyril je nato rekao da je veliki Vladar svemira Bogljubavi, ali istodobno i Bog pravde, i ne smijemo nikadazaboraviti da su oni koji su odbacili Boæju ljubav i ærtvuNjegova Sina na Golgoti — osudili sami sebe. UËinili su sekrivima odbacivπi Duha milosti.

— Dolazi dan, — nastavio je Cyril, — u kom Êe Bogizvesti smrtnu kaznu nad onima koji su je sami na sebenavukli. Bit Êe to vjeËna smrt, “jer je plaÊa grijeha smrt”(Rimljanima 6,23).

Sad sam shvatio da je upravo nauk o vjeËnim muka-ma, koji krπÊani propovijedaju sa svojih propovjedaonica,mnoge ljude potaknuo da odagnaju Boga iz svojih mislii iz svojega æivota. I ja sam sâm postao ærtvom takvezablude.

Takoer sam uvidio da svatko tko æeli prouËiti sudbi-nu bezboænika na osnovi Svetoga pisma, da bi bio pravilnoobavijeπten, mora krenuti od Ëinjenice da je Zakon ljubavizapravo temelj Boæjeg vladanja. Svi Boæji postupci premaljudima, koje je On stvorio, proizlaze iz te pretpostavke.Na taj naËin nemoguÊe je vjerovati u nauk o vjeËnim mu-kama. I tako je baπ to prouËavanje odstranilo iz mog srcasve ono πto ga je ispunjavalo gorËinom prema Bogu.

93

Kasnije je Cyril objasnio da su tisuÊljeÊa patnje Ëovje-Ëanstva izravna posljedica Luciferova ponaπanja na Nebui posljedica njegove velike pobune. Visok poloæaj koji jezauzimao u Boæjoj vladi pridavao je veliko znaËenje njego-vim izjavama te podupirao njegove zahtjeve. Duh tajnovi-tosti prikrivao je njegove stvarne ciljeve. VeÊina stanovnikaNeba nije mogla predvidjeti krajnji ishod njegova djelova-nja. Grijeh se uvukao u sve odjele boæanske vladavine.Lucifer je æudio za ËaπÊu i moÊi, πto je pripadalo samoBogu.

Aneli s Neba nisu mogli razumjeti narav grijeha injegove konaËne posljedice. Zbog dobrobiti sviju Bog jemorao priËekati da proe dovoljno vremena kako bi na tajnaËin dopustio Luciferu i njegovim pristaπama da svojimzlim djelima otkriju strahovitu zluradost grijeha. Stanov-nici svemira u tihom uæasu promatraju nevolje ËovjeËan-stva. Ono πto vide ostavlja u njihovim mislima neizbrisivdojam.

Dopadao mi se Cyrilov opis velike duhovne borbe; mo-gao sam ga sluπati joπ satima, ali on nije æelio da dobijem,kako je to on nazvao, “probavne smetnje”. Nakon πto smorazmotrili joπ jedno pitanje, preπli smo na neπto drugo.

— Kad svi tragovi zla budu izbrisani s ovog planeta,— rekao je, — i kad Krist stvori svijet krasan poput onogπto je bio u poËetku, u cjelokupnom Boæjem svemiru vla-dat Êe sklad i sreÊa. Kakav li Êe to biti krasan æivot!

NaËin na koji su mi Cyril i Cynthia iznosili istinu ovelikoj duhovnoj borbi koja se odvija izmeu sila dobra izla, osvjedoËio me je da Sveti Duh djeluje — i da je tije-kom godine silno i Ëudesno djelovao da bi me doveo dotoËke na kojoj sam se tada nalazio.

SjeÊam se kako sam te veËeri pogledavao na sat. Biloje devet i dvadeset minuta. Bilo mi je jasno: da Boæji Duh

DAN OBE∆ANJA


94

nije na ovakav naËin dosegnuo moj æivot, ja bih se sadanalazio u razgovoru sa sotonistima. Namjesto toga, veseliosam se divnoj prednosti da u ruci dræim Bibliju. Napokonsam donio odluku da se uz Boæju pomoÊ oslobodim obo-æavanja demona. Istog trenutka, pri pomisli na sve to,proπla me neka jeza, koæa mi se najeæila, kosa nakostrije-πla.

Pri kraju naπeg razmiπljanja o sudbini bezboænika spo-menuo sam gospoi i gospodinu Grosse da sam, u dobadok sam morao πtoπta uËiti napamet iz katekizma, nai-lazio na mnoπtvo biblijskih izraza koji su u raznim knji-gama upotrijebljeni da podupru predodæbu o beskrajnomkaænjavanju bezboænika. Bili su mi u sjeÊanju izrazi poput“vjeËni oganj”, “vjeËna kazna”, “i dim se njihovih mukadiæe u vijeke vjekova”.

Moji domaÊini su priznali da Biblija sadræi neke od tihizraza te da bi doista trebalo vremena da istraæimo njihovoznaËenje — ali to bi se isplatilo. I doista smo tri danakasnije imali zanimljivo prouËavanje te teme. Vodio ga jepropovjednik L. W. Taylor. Neπto viπe o tome malo kasnije.

SpremajuÊi se te noÊi na spavanje bio sam Ëvrstouvjeren da je Cyrilov Bog stvarni Darovatelj æivota. On jei demonima dao æivot. »injenica da sam mogao prouËavatiBoæju svetu RijeË, a da me u tome nisu ometali, bila jeprilog tome u dokaz.

Meutim, u Ëetvrtak uveËer, vrativπi se s prouËavanja,shvatio sam da su demoni posjetili moj stan. U petakuveËer, pri povratku u stan, bilo mi je jasno da mi æeleneπto poruËiti.

95

sada æelio izvijestiti o prouËavanju teme o biblijskoj subo-ti. ProuËavanja πto smo ih imali u Ëetvrtak i petak presko-Ëio bih da se knjiga previπe ne odulji.

Cyrilove sljedeÊe rijeËi bile su da Sveto pismo spomi-nje biblijsku subotu kao sedmi dan tjedna:

— »etvrta od deset zapovijedi, πto ih je objavio samBog doista nas opominje da se sjeÊamo subote i da jesvetkujemo. Poziv da se sjeÊamo upuÊen je vjerojatno zatoπto ljudi zbog svakodnevnih poslova vrlo lako zaborave naneke vaæne pojedinosti u æivotu.

Otvorili smo naπe Biblije i Ëitali zajedno Ëetvrtu zapo-vijed: “Sjeti se da svetkujeπ dan subotni. ©est dana radi iobavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, po-Ëinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva poslanemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kÊi tvoja, ni sluga tvoj,ni sluπkinja tvoja, ni æivina tvoja, niti doπljak koji se naeunutar tvojih vrata. Ta i Jahve je πest dana stvarao nebo,zemlju i more i sve πto je u njima, a sedmoga je danapoËinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subo-tni.” (Izlazak 20,8-11)

Bio sam iznenaen otkriÊem da se zapovijed o svet-kovanju Boæjeg posveÊenog dana vrlo razlikuje od one izkatoliËkog katekizma koji sam koristio kao dijete.

ojem pretpostavljenom bio sam obeÊao da Êu sazna-ti zaπto Cyril svetkuje biblijsku subotu. Zato bihM

10Odgovor za mojega πefa


96

— To nisu one zapovijedi koje sam uËio napamet kaodijete, — odmah sam izjavio.

Pogledao sam na drugi redak istog poglavlja i poËeoËitati: “Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemljeegipatske, iz kuÊe ropstva. Nemoj imati drugih bogova uzmene. Ne pravi sebi lika ni obliËja bilo Ëega πto je gore nanebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Neklanjaj im se niti im sluæi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bogsam ljubomoran...”

Doista sam proËitao svih Deset zapovijedi i pritomotkrio da idu daleko viπe u pojedinosti nego doslovnitekst zapovijedi iz katekizma πto sam ih ja poznavao.

— Teπko mi je povjerovati da su ovo Boæje zapovijedi!— rekao sam dosta uzbueno.

Cyril je paæljivo i ozbiljno objasnio da su to izvornezapovijedi πto ih je Bog dao Hebrejima preko Mojsija, a daje tekst zapovijedi kakvoga ja poznajem rezultat izmjena iskraÊivanja koje su sprovodili ljudi πto su se pod utjeca-jem Sotone tijekom minulih stoljeÊa okomili na sveti Boæjizakon.

Nakon πto smo se ponovno usredotoËili na biblijskusubotu, dojmilo me se to koliko je Gospodin naglaπavaoda je sedmi dan poËaπÊeni dan.

“I sedmoga dana Bog dovrπi svoje djelo koje uËini. IpoËinu u sedmi dan od svega djela koje uËini. I blagosloviBog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poËinu od svegadjela svoga koje uËini.” (Postanak 2,2.3)

Neπto πto mi je pokazalo da se Bog nije πalio sa zna-Ëenjem tog dana, te koliko je bio svet, bila je Ëinjenica daje Bog Izraelcima za vrijeme njihovog putovanja kroz pu-stinju svakog dana slao hranu, osim subotom. “Tada reËeJahve Mojsiju: ‘UËinit Êu da vam daædi kruh s neba. Nekanarod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba.

97

Tako Êu ih kuπati i vidjeti hoÊe li se dræati moga zakonaili neÊe. A πestoga dana, kad spreme πto su nakupili, bitÊe dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan. ... ©estje dana skupljajte, a sedmoga, u subotu, neÊe je biti.’”(Izlazak 16,4.5.26)

Zanimljivo mi je bilo vidjeti na koji je naËin GospodarIzraelaca naumio upoznati svoj narod sa svetoπÊu svojesubote. »itajuÊi izvjeπtaje o iskustvu s manom uËinilo mise Ëak i smijeπnim πto su neki joπ uvijek sumnjali da jeBog stvarno mislio πto je rekao: “Bijaπe nekih koji su isedmoga dana iπli da je nakupe, ali niπta ne naoπe.”(Redak 27)

Nakon πto smo u vezi s biblijskom subotom pregledaliMojsijeve spise i proroËke knjige, usredotoËili smo se naNovi zavjet, gdje smo otkrili kako su se Isus i prvi uËeniciodnosili prema suboti. Luka za Isusa kaæe: “Doe u Naza-ret gdje je odrastao te po svom obiËaju u subotu ue usinagogu.” (Luka 4,16) Isus je æidovskom narodu objasnioda je On gospodar subote. (Marko 2,28)

Gospodar subote nije æelio promjene svetog ZakonaNjegova Oca. U propovijedi na Gori On nije ostavio mjestaza sumnju u ËvrstoÊu temelja na kojemu poËiva sveti Bo-æji zakon: “Nemojte misliti da sam doπao ukinuti Zakon iProroke! Ne dooh da ih ukinem, veÊ da ih ostvarim. Jer,zaista, kaæem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jednajota, ni jedna kovrËica slova iz Zakona sigurno neÊe ne-stati, a da se sve ne ostvari.” (Matej 5,17.18)

Takoer smo razmotrili biblijske izvjeπtaje o tome ka-ko su prvi uËenici svetkovali subotu. Nakon πto smo izBiblije tako mnogo proËitali o svetkovanju subote kao sje-Êanju na stvaranje, upitah Cyrila zna li uopÊe zaπto jedoπlo do toga da krπÊani svetkuju nedjelju, prvi dan utjednu, kao dan odmora.

ODGOVOR ZA MOJEGA ©EFA


98

Rekao je kako RimokatoliËka crkva tvrdi da je tijekomproπlih stoljeÊa, na osnovi autoriteta koji je primila odBoga, sprovela promjenu:

— Crkva bez okoliπanja daje svojim ljudima do znanjada je ona izmijenila Boæje zapovijedi.

SljedeÊe nedjelje otiπao sam u gradsku knjiænicu uMontrealu te se na odjeljku religije upustio u malo istra-æivanje. Jedan katoliËki katekizam dao mi je objaπnjenje uvezi sa zapovijedi koja je u njemu bila oznaËena kao treÊapo redu:

“Pitanje: Kako glasi treÊa zapovijed?Odgovor: TreÊa zapovijed glasi: SjeÊaj se dana od od-

mora da ga svetkujeπ.Pitanje: Koji je dan od odmora?Odgovor: Subota je dan od odmora.Pitanje: Zaπto svetkujemo nedjelju namjesto subote?Odgovor: Svetkujemo nedjelju namjesto subote zato

πto je KatoliËka crkva premjestila sveËanost sa subote nanedjelju.

Pitanje: Zaπto je KatoliËka crkva uvela svetkovanje ne-djelje namjesto subote?

Odgovor: Crkva je stavila nedjelju na mjesto subotezato πto je Krist u nedjelju uskrsnuo iz mrtvih, i jer seSveti Duh u nedjelju izlio na apostole.

Pitanje: S kakvom je punomoÊi Crkva zamijenila subotunedjeljom?

Odgovor: Crkva je zamijenila subotu nedjeljom zahva-ljujuÊi punini boæanske sile koju je primila od Isusa Kri-sta.

Pitanje: ©to nareuje treÊa zapovijed?Odgovor: TreÊa zapovijed nareuje nam da svetkuje-

mo nedjelju kao dan Gospodnji...”

99

S obzirom da je to moje otkriÊe na mene ostavilo du-bok dojam, nauËio sam Ëitav taj ulomak napamet. Pede-setih godina kupio sam jedan primjerak tog katekizma.Iznimno cijenim tu knjigu.

Moj prvi zadatak bio je objasniti mom pretpostavlje-nom, koji je bio Æidov, kakva je to vjerska uvjerenja imaoCyril. Drugi zadatak bio je otkriti kako je i gdje doπlo dotoga da su se krπÊani u tolikoj mjeri posvetili nedjelji.

SljedeÊih mjeseci istraæivao sam u tom pravcu i doπaodo iznenaujuÊih otkriÊa.

Tog petka uveËer, na kraju prouËavanja o suboti, Gro-sseovi su me pozvali da sutraπnjeg dana zajedno s njimapoem na bogosluæje. Cyril mi je objasnio da Êe biti krπtenuranjanjem, te na taj naËin postati Ëlanom Crkve adven-tista sedmog dana. Dogovorili smo se da Êu ja doÊi knjima da bismo zajedno krenuli u crkvu.

ODGOVOR ZA MOJEGA ©EFA


100

neki njihovi prijatelji koji su doπli s namjerom da ih pra-te u crkvu. Nakon πto su me Cyril i Cynthia predstavilitim prijateljima, malo smo porazgovarali. Po svom obi-Ëaju izvadio sam kutiju cigareta iz dæepa i ponudio ih,meutim, oni su uljudno odbili. I tako pomislih da ad-ventisti moæda ne puπe. Na putu u crkvu pitao sam Cyri-la o tome. Odgovorio mi je da adventisti imaju savjestanodnos spram zdravlja, ne zato da bi time stekli Boæjunaklonost, veÊ zato da bi bili zdravi. Zdravi ljudi imajuviπe od æivota. Rekao mi je da se jedna od sljedeÊih bib-lijskih pouka bavi pitanjem zdravog naËina æivljenja. Ta-mo su takoer nabrojane prednosti u kojima Ëovjek uæi-va ako ne puπi.

Odmah sam mu obeÊao da tog dana neÊu puπiti udruπtvu pripadnika crkve. Ali pitao sam se kako Êu utome uspjeti.

Jednom kasnije razgovarao sam sa Cyrilom o Ëinjenicida je duhan za mene bio vrlo znaËajan u æivotu. Rekaosam mu da sasvim sigurno ne bih pristao prouËavati Bib-liju s njim i njegovom æenom da su odmah na poËetkuspomenuli to pitanje. No oni su bili spremni podnijetimoje puπenje da bi me najprije upoznali s Kristom. Tihdana joπ nisam bio svjestan da me Cyril i Cynthia poku-

subotu ujutro poπao sam k svojim novim prijatelji-ma, gospoi i gospodinu Grosse. Tamo su veÊ biliU

11Novi æivot

101

πavaju upoznati sa samim Izvorom æivota. Ali Boæji Duh ihje vodio.

Onog subotnjeg jutra kad sam im obeÊao da neÊupuπiti u nazoËnosti vjernika, obradovali su se mojoj odlu-ci. Vidjeli su kako su njihove molitve bile usliπane. Prijenego πto su me pozvali da poem s njima na bogosluæje,molili su Boga da blagoslovi moj æivot na jedan posebannaËin. Molili su za dva Ëuda.

Prvo, da uvidim i poπtujem svetost biblijske subote.Ako bi se to dogodilo, zamolili bi me da poem s njima nabogosluæje. U sluËaju da prihvatim njihov poziv, smatralibi to znakom da Êe Bog uËiniti Ëudo spasenja. Drugo,traæili su od Boga da mi oduzme æelju za duhanom.

Bog je usliπao njihove molitve na divan naËin. Sve dosedam sati uveËer nisam viπe ni pomislio na duhan. Alitada je moje tijelo proæivjelo dvosatne muke kakve nikadaprije nisam osjetio. ZakljuËio sam da mi je nuæno potre-ban Spasitelj — Spasitelj koji bi kroz svoju ljubav uËinioËudo i odstranio gospodina nikotina koji je zasjeo u svakuporu mojega tijela.

Bio je to prekrasan poËetak dana tog subotnjeg jutrau listopadu 1946. u Montrealu. Priroda je zraËila æivotom,zrak svjeæinom, svijetle sunËeve zrake πto su prodiralekroz kroπnje drveÊa darivale su zemlju zrakama ljubavi.Tog jutra kao da je Ëitav grad bio veseliji; svugdje oko nasvidjeli smo dokaze da Bog ljubavi bdije nad svim. S nekimbiblijskim redcima o suboti u svjeæem sjeÊanju taj dandobio je za mene novo znaËenje.

Ja, spiritist, iπao sam sa svetkovateljima subote uAdventistiËku crkvu! Moji novi prijatelji joπ nisu bili svje-sni Ëinjenice da sam polako poËeo istupati iz redova palogLucifera, njihovog najopasnijeg neprijatelja. Samo je nekoli-ko dana proπlo od mog posljednjeg kontakta s demonima.

NOVI ÆIVOT


102

U blizini crkve iznenaeno sam primijetio da su segotovo svi prolaznici na ulici kretali u pravcu crkve. Nekiod njih srdaËno su me pozdravili i pruæili program bogo-sluæja otisnut na malom listiÊu. U predvorju crkve ugle-dao sam stol s izloæenim Ëasopisima i traktatima. Uzeosam jednu malu broπuru. U dvorani bogomolje Ëudio samse πto je toliko ljudi doπlo u tu crkvu. Sjeli smo i ja sampoËeo Ëitati broπuru. Svirala je tiha glazba. Broπura je bilapuna obavijesti o organizaciji i raznovrsnim djelatnostimaAdventistiËke crkve.

Subotnja πkola zapoËela je srdaËnim pozdravom. Bilaje sliËna nedjeljnoj πkoli, vjeronauku, i obuhvaÊala je svestarosne skupine. Dio programa prije samog prouËavanjaBiblije Ëinio mi se vrlo zanimljivim i pouËnim. Uostalom,bio sam prvi put u AdventistiËkoj crkvi. Zapazio sam ljudekojima je bilo vaæno da budu blagoslov svojim bliænjima.

Vjernici su posvetili oko Ëetrdeset minuta prouËava-nju biblijske pouke. Propovjednik L. W. Taylor vodio jeposeban razred za posjetitelje. Tema je bila o Kristovomæivotu, a vodeÊa misao Ëinjenica da je Isus za svog borav-ka na Zemlji æivio po naËelima Boæje rijeËi, u Ëemu namje ostavio primjer. Propovjednik Taylor izrekao je misaokoju sve do danas nisam zaboravio:

— Ako slijedimo primjer naπega Gospodina, dobivamomir, zadovoljstvo i mudrost kakvu nam svijet ne moæedati, a niti uzeti.

Pogodnijeg trenutka za njegovu izjavu vjerojatno nijemoglo biti. Biblijska prouËavanja proπlih nekoliko dana svrhuncem o biblijskoj suboti probudila su u meni æelju dapredam svoj æivot Kristu i poËnem svetkovati subotu, sed-mi dan tjedna.

Nadasve zanimljivo bogosluæje zavrπilo je krπtenjem.Jedan od krπtenika bio je moj prijatelj Cyril. Kad se poslije

103

krπtenja vratio na svoje mjesto, rekao sam mu da Êu, akoje Boæja volja, sljedeÊe subote ponovno doÊi u crkvu. Za-traæio sam da, ako bude prilike, porazgovoram s propo-vjednikom Taylorom.

Na izlazu iz crkve Cyril je upitao propovjednika ima litog poslijepodneva vremena za nas. Objasnio mu je da Êuprovesti dan kod njih. Propovjednik Taylor je predloæio dadoe k nama, umjesto da nas pozove u svoj ured.

Bio sam vrlo zahvalan gospoi i gospodinu Grosse.Tog trenutka joπ nisu mogli shvatiti kakve su sve blago-slove unijeli u moj æivot. Boæji Duh upotrijebio ih je kaoorua da me dovedu u neku vrstu duhovne oaze. Krist,koji je stvorio ljepote jeseni πto sam ih gledao u razno-bojnom liπÊu tog listopadskog jutra, mogao je sad i menenanovo stvarati.

Tog poslijepodneva doπao je propovjednik Taylor. PouobiËajenom uvodnom razgovoru o svemu i svaËemu pre-πli smo na vjerske teme. Zanimalo ga je kako smo dalekodoπli u prouËavanju Biblije, te o Ëemu smo dosad prouËa-vali. Naveo sam nekoliko tema i uoËio kako smo zapravoprouËili preko dvadeset biblijskih pouka. Joπ se i sadadobro sjeÊam kako me je propovjednik iznenaeno upitaoje li dobro Ëuo.

BuduÊi da je dobio potvrdan odgovor, rekao je:— Moæete li mi reÊi zaπto ste tako puno prouËavali?Ne sjeÊam se πto sam toËno naveo kao razlog, meu-

tim pamtim dobro njegovu zaËuenost πto smo Grosseovii ja proπli tako puno biblijskih tema. Smatrao sam dasvatko tko se susretne s biblijskom istinom prouËava sasliËnim oduπevljenjem.

Prije no πto sam te veËeri poπao kuÊi, Grosseovi su miobjasnili zaËuenost njihova propovjednika. Prije nekogvremena pojedini su vjernici izrazili æelju da nauËe kako

NOVI ÆIVOT


104

i na koji naËin prenijeti svoja religijska uvjerenja onimakoji vjeruju drukËije. Upitali su propovjednika bi li im biospreman odræati predavanje o tome.

Pastor Taylor im je dao savjet da, kad prouËavaju sljudima koji se inaËe nisu mnogo bavili vjerskim razmi-πljanjima, ne pretjeruju s opsegom i trajanjem prouËava-nja. Jedna do dvije biblijske teme tjedno bilo bi idealno,jer bi na taj naËin ljudi imali vremena da razumiju prou-Ëeni sadræaj te da ga tako i viπe cijene. Propovjednik Tay-lor imao je potpuno pravo predlaæuÊi oprezno i neusiljenopostupanje. No moj sluËaj bio je iznimka. Boæji Duh naveoje gospou i gospodina Grossea da postupe upravo onakokako je za mene bilo najbolje.

Rekao sam propovjedniku da je moj posjet crkvi togajutra ostavio na mene dubok dojam. Zatim sam ga upitaozaπto druge protestantske Crkve ne svetkuju biblijskusubotu, kad ju je Bog dao kao sredstvo zadobivanja po-sebnog blagoslova, koji nije poloæio ni na koji drugi dan.

Njegov odgovor je na poËetku naglasio da Crkva ad-ventista sedmoga dana samu sebe smatra proreËenim po-kretom. Kao πto je Bog poslao Ivana Krstitelja da ljudimasvoga vremena, koji su izgubili iz vida mesijanska proro-Ëanstva, kaæe da je Spasitelj svijeta meu njima, isto takoje pozvao AdventistiËku crkvu da u svoje vrijeme budeglas “koji viËe u pustinji”.

»injenica da mnoge protestantske zajednice ne svet-kuju subotu, objasnio je pastor Taylor, pokazuje da Bogne æeli ljudima nametnuti svoju volju. Sasvim suprotno:On æeli da Mu svi sluæe iz ljubavi te da Ga poπtuju zatoπto su upoznali Njegov boæanski karakter i Njegovu stvo-riteljsku svemoÊ. Bog se ne raduje odanosti iz prisile testoga svima ostavlja slobodan izbor hoÊe li πtovati boæan-ski dan odmora ili ne.

105

Kako je razgovor tekao, ja sam sve viπe shvaÊao da nebih smio preπutjeti svoja iskustva s oboæavanjem demo-na. Moje veliko zanimanje za religijske teme bio je pastoruTayloru znak da za to mora postojati znaËajan razlog. Nijemi bilo lako zapoËeti govoriti o mojoj vezi s demonima.Meutim, stekao sam dojam da Êe propovjednik baπ sada,u trenucima odluke da se oslobodim te zle sile, imatiponeki vrijedan savjet za mene.

Nakon πto sam mu otkrio istinu o svojim spiritistiË-kim aktivnostima, skrenuo je moju pozornost na Izvoræivota i sile, na Isusa Krista. Spomenuo je sljedeÊi biblijskiredak: “BuduÊi da u njemu stanuje stvarno sva puninaboæanstva, po njemu ste i vi ispunjeni. On je glava svakogpoglavarstva i vlasti.” (Koloπanima 2,9.10)

Zatim je naveo joπ nekoliko tekstova iz Biblije, koji sujasno davali do znanja da je Spasitelj jaËi od Lucifera idemona.

Ohrabrila me je spoznaja da sve sile, ukljuËujuÊi ipalog anela Sotonu s njegovim suradnicima, svoje po-stojanje zahvaljuju Kristu. Ta mi je spoznaja pomogla usuËeljavanju s demonima upravo te noÊi.

Zatraæio sam objaπnjenje za neke biblijske izraze kojekoriste oni πto propovijedaju Ëovjekovu besmrtnost. Nisamdugo Ëekao. Poπto me je upitao imam li joπ neku nedou-micu, spomenuo sam neka od svojih najvaænijih otkriÊa izBoæje rijeËi. Rekao sam da su mi naπa prouËavanja poka-zala da je Ëovjek kao cjelina smrtan, πto je sasvim suprot-no od opÊeg vjerovanja da Ëovjekova besmrtna duπa na-kon njegove smrti prima nagradu ili kaznu. Biblija govorida jedino Bog posjeduje besmrtnost. »itali smo mnogebiblijske retke koji su isticali Ëinjenicu da Êe Bog spaπe-nima prilikom uskrsnuÊa pravednih podariti besmrtnost.BuduÊi da bezboænici sami po sebi nisu besmrtni, njihovo

NOVI ÆIVOT


106

postojanje prestat Êe nakon πto se izvrπi kazna koja im jeodmjerena. Premda Boæja rijeË jasno govori da Êe bezboæ-nici sasvim propasti i nestati, neki biblijski tekstovi kaoda su tvrdili sasvim suprotno.

— Joπ kao dijete morao sam nauËiti napamet mnogotoga iz katoliËkog katekizma, — rekao sam mu. — Pritomsam naiπao na izraze koji su trebali poduprijeti predodæbuo vjeËnom kaænjavanju bezboænika. SjeÊam se izraza po-put vjeËni oganj, vjeËna kazna, i dim se njihovih muka diæeu vijeke vjekova. Bio bih vam dakle zahvalan ako biste mimogli objasniti to πto se Ëini proturjeËnim.

Pastor Taylor rekao je da mnogi ljudi nepravilno shva-Êaju pojam kazne. Oni smatraju da kaznu predstavljajusvjesne patnje te da kazna viπe nije kazna ako osjetila neosjeÊaju muke. Ali ako pomislimo na humano kaænjava-nje, otkrivamo da veliËinu kazne mjerimo prema gubitku,dakle prema neËemu πto nam je oduzeto, uskraÊeno, a nesamo po boli i mukama πto ih podnosi kaænjenik.

Nastavio je s izlaganjem:— Zaπto smrtnu kaznu svi smatraju najteæom? Ne

zato πto je bol intenzivnija nego kod ostalih; postoje oblicimuËenja, kao πto je biËevanje, koji prouzrokuju veÊu bolod vjeπanja ili odrubljivanja glave. No, mi smrtnu kaznuipak shvaÊamo kao najveÊu zato πto se njezino djelovanjeproteæe na najdulje moguÊe vremensko trajanje. Smrtnakazna oduzima ærtvi sve meuodnose i radosti æivota, a mivrednujemo æivot po njegovom trajanju, odnosno kako du-go smo u prilici uæivati blagodati æivljenja i postojanja.Upravo to je sluËaj kod smrti iz koje nema oslobaanja,odnosno uskrsnuÊa: druga smrt uskraÊuje greπniku sveone predivne beskrajne godine vjeËnosti. Baπ kao πto jeæivot spaπenih vjeËan, tako je i gubitak ili kazna bezboænihvjeËna.

107

— Odgovara mi vaπ razborit naËin objaπnjavanja nakoji pristupate ovoj temi. Ne bih vam æelio oduzeti previπevremena, no ipak bih vam bio zahvalan ako biste Ëitavustvar joπ malo objasnili.

— U Svetom pismu, — nastavio je, — izraz vjeËan, usprezi s pojmovima kao πto su vatra i kazna, odnosi se naposljedice koje takva vatra i kazna donose. U tom sluËajupridjev vjeËan nema veze s vremenskim trajanjem sagori-jevanja ili kaænjavanja.

Sjedio sam na svojoj stolici uzbueno iπËekujuÊi dami razbije joπ pokoji strah iz djetinjstva.

— Neπto nije u redu? — upitao me je Taylor iznenada.— Ne, ne. Sve je u redu, samo sam promijenio poloæaj

sjedenja. Molim vas, nastavite.— Dobro. Dat Êu vam tri kratka primjera, — nastavio

je propovjednik. — U Hebrejima 5,9 Ëitamo o vjeËnomspasenju, dakle o spasenju s vjeËnim posljedicama, πtoznaËi da nije rijeË o nekoj vrsti spasenja koje je stalno utijeku a nikada ne biva dovrπeno.

U Hebrejima 6,2 rijeË je o vjeËnom sudu. I opet nijerijeË o sudu koji se vjeËno odræava, veÊ o sudu Ëije suposljedice vjeËne, nakon πto je jednom odræan nad svimljudima te presudu viπe neÊe biti moguÊe poniπtiti.

Na kraju u Hebrejima 9,12 Ëitamo o vjeËnom otkupu.Nije rijeË o tome da Êemo se vjeËno nalaziti na putu dokonaËnog otkupljenja a nikada ga dostiÊi, veÊ o tome daÊemo za svu vjeËnost biti otkupljeni, odnosno istrgnuti izsile grijeha i smrti.

Dakle, kad Biblija govori o vjeËnom ognju, uvijek semisli na oganj koji Êe donijeti vjeËne, neprolazne rezultate.

U Judinoj poslanici u sedmom retku piπe da Sodomai Gomora ispaπtaju kaznu — vjeËni oganj. Apostol Petarpak kaæe da je Bog “... osudio na propast gradove Sodomu

NOVI ÆIVOT


108

i Gomoru, pretvorio ih u pepeo i postavio ih za primjerbuduÊim bezboænicima”. (2. Petrova 2,6)

Bio sam oduπevljen time πto Biblija samu sebe tu-maËi! Nikada ranije nisam Ëuo nekoga da o ovoj temigovori tako neisprekidano i znalaËki. Pastor Taylor podu-pirao je svaku svoju izjavu pouzdanim biblijskim navo-dima. Nije davao niti najmanjeg povoda za sumnju u Bo-æju dobrotu i ljubav prema ljudima koje je stvorio na svojusliku.

Meutim, jedan izraz koji mi se na vjeronauku u dje-tinjstvu urezao u pamÊenje joπ uvijek je ËuËao negdje du-boko u mojim mislima. Oklijevao sam postaviti to pitanje.Pomislio sam da moæda i ne postoji objaπnjenje. No ondasam shvatio da Êe se, ako propovjednik ima odgovor na topitanje, u mojim mislima zauvijek uËvrstiti Ëinjenica da jeGospodin u pravom smislu rijeËi i Bog.

— Gospodine Taylor, πto to znaËi kada Pismo kaæe: “Idim se njihovih muka diæe u vijeke vjekova...” (Otkrivenje14,11)? — Naslonio sam se i napeto oËekivao njegov od-govor.

Pastor Taylor objasnio je da Sveto pismo upotrebljavaizraze vjeËan i u vijeke vjekova za stvari i pojave koje trajuduæe ili neodreeno vrijeme. Biblija tako upotrebljava iz-raz vjeËan kad govori o ulozi izraelskog sveÊenstva, o Moj-sijevim naredbama, o posjedovanju Kanaanske zemlje, obregovima i gorama, o samoj Zemlji, te o vremenu sluæbejednog roba.

— Oba izraza znaËe trajnost i dugotrajnost vremena,s tim da je duæina vremenskog odsjeka odreena prirodomstvari na koje se odnose ti izrazi. Ako opisuju stvari ipojave o kojima iz drugih biblijskih tekstova znamo danemaju kraja, onda to znaËi da opisuju njihovo beskona-Ëno postojanje. Meutim, ako se to primijeni na neπto

109

drugo πto ima trajanje i zavrπetak, znamo da je njihovoznaËenje na odgovarajuÊi naËin ograniËeno.

Svoje izlaganje pokuπao je pobliæe objasniti: u KnjiziIzlaska 21,2-6 piπe da je rob πto bi ga kupio Hebrejinmorao biti osloboen sedme godine svoga robovanja. UsluËaju da rob nije æelio napustiti svoga gospodara, mogaoje tu svoju odluku objaviti posebnim obredom. Gospodarbi doveo svog slugu pred gradske ili seoske suce. U nji-hovoj nazoËnosti sluga bi se postavio uz dovratak gdje bimu gospodar πilom probuπio uho. Sluga, odnosno rob,sluæio bi potom dovijeka. U tom sluËaju izraz dovijekapredstavlja vremensko razdoblje od jednog dana do mnogogodina, veÊ prema tome koliko dugo bi æivio taj Ëovjek.

Pastor Taylor naveo je rijeËi iz Psalma 21,1-5, gdjemoæemo naÊi joπ jednu zanimljivu primjenu pridjeva vje-Ëan. Kralj David bio je zahvalan Gospodinu πto mu jemnogo puta saËuvao æivot. Pred Bogom je izjavio: “Jahve,zbog tvoje se moÊi kralj veseli, zbog pomoÊi tvoje radosnokliËe... Za æivot te molio, i ti mu dade premnoge dane —za vijeke vjekova.” David je æivio dosta dugo, pa rijeËi zavijeke vjekova ovdje predstavljaju duge godine.

Nakon πto mi je gospodin Taylor dao nekoliko pri-mjera gdje se pridjev vjeËan odnosi na prolazne stvari ipojave, preπao je na sluËajeve gdje ista rijeË oznaËava vjeË-no postojanje. U Knjizi proroka Daniela prorok tumaËi Na-bukodonozorov san: “U vrijeme ovih kraljeva Bog NebeskipodiÊi Êe kraljevstvo koje neÊe nikada propasti... Ono Êerazbiti i uniπtiti sva ona kraljevstva, a samo Êe stajati dovijeka.” (Daniel 2,44)

Sedmo poglavlje nam objaπnjava: “Ali Êe od njih kra-ljevstvo preuzeti Sveci Sveviπnjega i oni Êe ga posjedovatiza vijeke vjekova.” (Daniel 7,18) Kao πto nam Sveto pismojasno govori da Êe Kristovo kraljevstvo, kad se uspostavi,

NOVI ÆIVOT


110

biti vjeËno te da Êe i postojanje pravednika biti vjeËno,odnosno da nikada neÊe prestati, Biblija nam isto takokaæe da Êe postojanje bezboænika prestati drugom smrÊukoja Êe biti u ognjenom jezeru.

Tijekom tog prouËavanja za mene je prestalo posto-jati brdo mraka i zabluda. Takozvane tajne koje su muËilemoje katoliËke roditelje dok su pokuπavali biÊe Boga lju-bavi spojiti s naukom o vjeËnim mukama, rastopile su sekao led na tropskom suncu. Stekao sam sigurnost daBoæja rijeË ne proturjeËi sama sebi.

Oko sedam sati iznenada sam osjetio jaku æelju zacigaretom. ZaËueno sam primijetio kako zapravo Ëitavdan nisam puπio, pa Ëak ni pomislio na puπenje. Shvatiosam da je to zato πto sam cijeli taj dan bio zaokupljenreligijskim spoznajama. Tako sam otkrio da je moguÊeodagnati duhan iz misli i pluÊa — baveÊi se dobrim stva-rima.

Nastavili smo naπ razgovor o duhovnim temama. Izniosam nova pitanja koja su me veÊ dugo muËila. »injenicada je propovjednik na sve imao odgovor iz Biblije ostavilaje na mene dubok dojam.

Meutim, spomenuti problem odjednom je postajaosve veÊi. Æelja za cigaretom bila je golema. Slina u mojimustima zgusnula se tako da sam jedva govorio, a nos mebolio kao da sam se prehladio. Postao sam nemiran, stal-no mijenjajuÊi poloæaj pri sjedenju. Napokon me poËelaboljeti glava, πto mi se inaËe rijetko dogaalo. Bol se pro-πirila sve do potiljka.

Na moje traæenje pastor Taylor ostao je s nama sve dosedam sati. Razgovarali smo o pitanjima vjere i Crkve.»im je otiπao, zapalio sam cigaretu i bez prestanka puπiooko sat vremena. Svi opisani simptomi nestali su, πto meje vrlo iznenadilo. Ponovno sam se osjeÊao dobro.

111

Joπ prije no πto sam te veËeri poπao kuÊi, gospodin igospoa Grosse porazgovarali su sa mnom o zdravijemnaËinu æivljenja. Pritom su dotakli i pitanje duhana. Shva-tio sam da sam zarobljen jednom navikom koja je πtetnaza moje zdravlje. OdluËio sam prestati puπiti. Znao samda je preda mnom teπka borba, osim ako se Gospodarsubote, koji mi je tog dana na nekoliko sati oduzeo æeljuza cigaretom, ne pokaæe spremnim da me za stalno oslo-bodi duhana.

Zahvalio sam svojim prijateljima i otiπao kuÊi. U tram-vaju sam razmiπljao o doæivljajima proteklog dana, osobitoo iskustvu s duhanom. Uvidio sam da imam viπe od samojednog moÊnog neprijatelja. Istodobno sam smislio plan zakog sam bio siguran da Êe ukloniti moje poteπkoÊe s du-hanom.

Pastor Taylor istaknuo je spasonosnu moÊ Kristovekrvi prolivene na Golgoti. Ukazao mi je, i ja sam to shva-tio, da palog anela i njegove pomoÊnike moæemo svladatijedino kroz silu o kojoj govori Otkrivenje 12,11: “Oni su gapobijedili Janjetovom krvi...”

Doπao sam kuÊi oko pola jedanaest uveËer. Na ulaz-nim vratima naπao sam poruku prijatelja Rolanda da ganazovem bez obzira u koje doba. No, to Êe malo poËekati,pomislio sam. »im sam uπao u stan, primijetio sam kakoduhovi nisu mirovali. Skoro sve je bilo na krivome mjestu.No to me nije uznemirilo, buduÊi da sam bio naviknut naneobiËnosti.

Izvadio sam iz ormara tri kutije cigareta i stavio ih nastol. Otvorio sam Bibliju i proËitao iz Mateja 27,24-54izvjeπtaj o raspeÊu. Zatim sam otvorenu Bibliju stavio nacigarete, kleknuo i poËeo razgovarati s Isusom, svojim Ve-likim sveÊenikom, o mojim problemima. Zahvalio sam Muπto je blagoslovio moj æivot, premda sam bio Njegov ne-

NOVI ÆIVOT


112

prijatelj koji je hulio na Njegovo ime — i priznao Mu svojegrijehe i zloËin svojega srca.

Pastor Taylor skrenuo mi je pozornost na Ëinjenicu dase Isus Krist u nebeskom Svetiπtu zalaæe za one koji senalaze u poteπkoÊama te da se naroËito dobro razumije ubeznadne sluËajeve. BuduÊi da sam znao da sam ja takavsluËaj, Ëvrsto sam se uhvatio za tu nadu koja je proizlazilaiz Taylorovih rijeËi. Ta borio sam se protiv neprijatelja kojisu bili prepametni i previπe moÊni za mene.

Zahvalio sam Bogu za Njegovo ohrabrenje i rekao ka-ko mi je jasno da je sila Njegove ljubavi zadræala demonete da stoga æelim Njemu predati svoj æivot i sluæiti Muonako kako On bude mislio da je najbolje. Bio sam tako-er spreman izraziti svoju radost u Bogu odlukom da sesjeÊam dana odmora — subote. Pokazao sam na cigaretei rekao:

— Gospodine Isuse, molim Te, oslobodi me tog moÊnogneprijatelja, oduzmi mu snagu, baπ kao πto si veÊ danaspokazao svoju moÊ. Uzmi od mene tu nezasitnu æudnju.

Joπ sam tako jedno vrijeme razgovarao s Gospodinomte Mu zahvalio πto me je sasluπao i blagoslovio moj æivot.Zatim sam ustao, ponio cigarete u zahod, otvorio svakukutiju, zdrobio cigarete i bacio ih u slivnik. Od tog trenu-tka viπe nisam ni taknuo cigarete, niti osjetio potrebu zanjima. Isus je na divan naËin uËinio Ëudo svoje ljubavi.

113

ListiÊ na kom je bila Rolandova poruka poËeo je letjeti posobi. Zatim se tako silovito zaletio u otvorenu knjigu da mije ispala iz ruku. Na djelu je bio zao duh.

Moja prva pomisao bila je da ga ukorim; pa ipak,odluËio sam da se ne upuπtam ni u kakav razgovor s njim,ma πto se zbilo. Stavio sam listiÊ u knjigu i nastavio Ëitati.Nisam morao dugo Ëekati. Neka sila istrgnula mi je knjiguiz ruku i bacila je o zid na drugom kraju sobe.

Ne zbog aktivnosti duha, veÊ iz poπtovanja prema momprijatelju, odluËih ga nazvati. Telefon se nalazio u hodni-ku, no u ovom sluËaju nisam æelio telefonirati s tog mje-sta. Poπao sam u obliænji restoran. Naπavπi se u kabinipogledao sam na sat. Bilo je jedan poslije ponoÊi. Dvaputje zvonilo prije no πto je Roland podigao sluπalicu:

— Halo! To si ti, Morneau?— Da, ja sam.— Hej, Morneau, ludo smjela! — gotovo je vikao. —

Ah, πto to govorim... Nisam baπ tako mislio. Htio sam reÊi:igraπ se sa æivotom. Ta πto je s tobom? Jesi li poludio?

— Djelujeπ mi vrlo uzbueno, — odgovorio sam, —kaæi, πto te muËi?

— Mene? ©to mene muËi? Niπta. O tebi se radi! Uvelikoj si nevolji, a zvuËiπ mi bezbriæno kao da nemaπ

e iste noÊi uzeo sam u ruku neku knjigu s namjeromda Ëitam, ali istog trenutka bilo je gotovo sa mnom.T

12PoteπkoÊe s duhovima


114

nikakvih problema. Morneau, oduvijek sam se divio tvojojsmjelosti, ali ovaj put si otiπao predaleko, i joπ dalje! Okre-nuo si se protiv duhova koji su ti pomagali. Sad Êe te tiisti uniπtiti. »udi me zapravo da si joπ uvijek æiv. »ovjeËe,zabrinut sam za tebe. Zato sam i presjedio Ëitavu veËerpokraj telefona ËekajuÊi tvoj poziv. Zar mi nemaπ niπtareÊi?

— Svakako da imam. Ali kako da to uËinim kad mi nedajeπ prilike?

— Morneau, ti uopÊe nisi svjestan u kakvoj si nepri-lici. U srijedu naveËer veÊ si bio u neprilici πto se tiËe tvogodnosa s duhovima. To sam Ëuo od sotonskog sveÊenika.Ali sada je prekasno, doista prekasno.

— Rolande, — prekinuo sam ga, — kad se smiriπ, bitÊe nam obojici lakπe da razumijemo jedan drugoga. Dakle,πto je bilo u srijedu naveËer?

Za nekoliko trenutaka on se sabrao.— Proπle srijede Ëim sam doπao u naπe sastajaliπte

odveli su me u ured velikog sveÊenika. Pitao me da li samte vidio tijekom tjedna. Njegov izraz lica govorio mi je dase neπto straπno dogodilo. Htio sam znati πto je s tobom,jesi li moæda mrtav, ili si doæivio kakvu nesreÊu. Odgovoriomi je da se nalaziπ u mnogo gorem poloæaju. U utorak,noÊu, za vrijeme svetog ponoÊnog sata, javio mi se jedansavjetnik iz svijeta duhova i saopÊio mi da zajedno s lju-dima koji svetkuju subotu prouËavaπ Bibliju — baπ s oni-ma koje uËitelj toliko mrzi. Pozvao me je da te potraæim iupozorim te na opasnost u kojoj se nalaziπ, ali nisam temogao naÊi.

— Sve je u redu i pod nadzorom, — rekao sam na to,— nisam ni u kakvoj velikoj opasnosti.

— To ti misliπ! — rekao je glasom koji je ponovnopodsjeÊao na vikanje. — VeËeras me je u pola sedam na-

115

zvao veliki sveÊenik da mi kaæe kako si, prema izvjeπÊuduhova, danas bio s tim subotarima na bogosluæju, πto jerazbjesnilo uËitelja. ©to imaπ na to reÊi?

— Da, intenzivno sam se bavio Biblijom. Bio sam ucrkvi u kojoj svetkuju subotu. I sasvim mi je svejedno πtopali aneo osjeÊa zbog mene. Ako o mojim aktivnostimaproπlog tjedna æeliπ saznati neπto viπe, doi sutra ujutro kmeni.

Na povratku kuÊi molio sam se putem. Poπao sam ukrevet. Nakon dvadesetak minuta upalila su se svjetla.IskljuËio sam ih. Istog trena opet su zasjala. OdluËio samspavati pri svjetlu. Nedugo poslije toga sve se poËelo po-micati. Jedna slika odlebdjela je prema drugom zidu iostala tamo visjeti. Stolna svjetiljka stajala je u zraku —na nevidljivoj podlozi. PromatrajuÊi te aktivnosti odjed-nom sam shvatio da su moje molitve pridonijele da suduhovima postavljena ograniËenja. Nisu mogli razgovaratisa mnom, πto su po svemu sudeÊi æarko æeljeli. Narediosam im u ime Isusa Krista da odmah odu. Svjetiljka i slikeistodobno su popadale na pod. Podigao sam svjetiljku iispravio zdrobljeno sjenilo, krhotine stakla od slike ostaviosam na podu da bih ih pokupio ujutro. Zahvalio samIsusu za Njegovu pomoÊ i ponovno legao u krevet.

Pomisao na to da su se po prizivanju Isusova imenasnaæni demoni udaljili, ispunila me velikim zadovoljstvom.To suoËavanje uËvrstilo je moje uvjerenje koje sam priop-Êio i mom prijatelju, da je doista sve u redu i pod nadzorom.

Mislim da je proπlo oko sat vremena dok se duhovinisu ponovno vratili. Prisilio sam ih ponovno u Isusovoime da napuste moju sobu. Otiπli su bez oklijevanja, pasam pokuπao naÊi malo sna.

Iznenadio sam se kad su oko Ëetiri sata ujutro po-novno zapoËeli dosaivati. Uspravio sam se u krevetu i u

POTE©KO∆E S DUHOVIMA


116

mislima traæio objaπnjenje zaπto je Gospodin dopustio du-hovima da se vrate. Doπao sam do zakljuËka da bi moædabilo dobro ako od samih demona Ëujem πto misle o tomeda sam prihvatio Isusa kao svog Gospodina i Spasitelja.(Tek kasnije sam shvatio da je iznimno opasno razgovaratis duhovima.)

— Tako, dakle, æelite razgovarati sa mnom, — rekaosam, — pa govorite onda!

— Zaπto izbjegavaπ razgovarati s nama? — upitao jeduh, glasom koji kao da je lebdio kroz sobu.

— Naπao sam boljeg UËitelja i Gospodara.— Zaπto si nas napustio kad smo za tebe pripremili

toliko bogatstvo?— Tolike godine ste me vezali, nemam viπe nikakvih

simpatija prema vama.— Dobro smo postupali s tobom otkako si se priklju-

Ëio onima koji poznaju pravi izvor bogatstva i moÊi, —rekao je autoritativnim glasom koji kao da je zahtijevaopoπtivanje.

Shvatio sam da razgovaram s jednim od glavnih sa-vjetnika iz svijeta duhova. Zrak kao da je bio nabijenenergijom; njegova nazoËnost bila je gotovo opipljiva. Bilomi je jasno da ne mogu izaÊi nakraj s takvom silom. Usebi sam se tiho molio: “Gospodine Isuse, molim Te, po-mozi mi!” Iznenada sam se sjetio biblijskog retka πto mi gaje pastor Taylor dan prije proËitao: “K svojima doe, ali ganjegovi ne primiπe. A svima koji ga primiπe dade vlast dapostanu djeca Boæja: oni koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan1,11.12) Odmah se u meni uËvrstio dojam da Êe me Bogpobjedonosno sprovesti kroz taj vrlo opasan susret. Ispu-nio me duboki mir.

U daljnjem tijeku naπeg razgovora imao sam dojam daduh stoji pred nekom vrstom krize. OsjeÊao sam kako ga

117

je na mahove doslovno obuzimao oËaj, jer je shvatio da seuzaludno trudi pridobiti me na svoju stranu.

— »uj me dobro, — rekao je, — govorim ti istinu,uËitelj ima za tebe veliko bogatstvo — ako se prestaneπdruæiti s njemu omraæenim ljudima i ako prestaneπ sve-tkovati subotu koju on prezire.

— Duπe, vjerujem ti da govoriπ istinu. Meutim, ja neæelim tvoje bogatstvo. Nije dovoljno veliko! Dobio sam bo-lju ponudu kao nagradu za svoju vjernost i odanost: svezlato πto si ga mogu poæeljeti, ali k tome i beskrajni æivotda bih mogao zauvijek uæivati u tom zlatu. OdluËio sampredati svoj æivot Isusu Kristu!

— Ne spominji viπe to ime! — rekao je duh bijesnimglasom. — Moramo razgovarati s tobom, ali ne spominji toime. Ja sam jedan od glavnih savjetnika. S mojim surad-nicima iz svijeta duhova pripravio sam put da te naπ go-spodar obaspe bogatstvom. Mi smo i Georgeu pribavilislavu i Ëast koju sada uæiva. ZakljuËili smo da ste se vasdvojica sreli u namjeri da ti uvidiπ kakve sve divne pla-nove imamo za tvoj æivot. Ja te pozivam, nemoj propustitipriliku.

— Prije deset dana joπ bih nasjeo na tvoj trik. Alidanas viπe ne! Ja sam sad bivπi oboæavatelj demona kojije neπto nauËio. Isus je moj UËitelj i Gospodar. Uz NjegovupomoÊ bit Êu jedan od mnogih koji dræe Njegove zapo-vijedi. PrikljuËit Êu se svetkovateljima subote koje ti mrziπ.A πto se tiËe tebe i tvojih prijatelja iz svijeta duhova, mogusamo reÊi da ste prevaranti. Nudite mi zlato — ako odu-stanem od vjeËnog æivota! Takvo πto izbijte si iz glave. Jamogu Ëekati do Gospodnjeg dolaska. Tad Êu imati svezlato koje Êu trebati na Novoj zemlji.

Pribliæno dvije minute Ëulo se samo kucanje moje bu-dilice. Savjetnik iz svijeta duhova oËito nije raËunao s tim

POTE©KO∆E S DUHOVIMA


118

da Êu ovako reagirati. Bilo mu je potrebno neπto vremenada smisli novu strategiju.

— Dakle, — konaËno se oglasio, — odbijaπ sve gospo-darovo bogatstvo i slavu... stoga Êe siromaπtvo biti tvojasudbina. Naravno, ako ti uspije da ostaneπ joπ neπto vre-mena u æivotu. Od ovog dana, naime, kud god poπao bitÊeπ pod sjenom smrti.

Nakon toga zaËuo sam smijeh kakav joπ nikada uæivotu nisam Ëuo. Kao da mu je okrutnost bila izvoromradosti. Sav sam se najeæio. Ipak, bio sam siguran da meBog πtiti.

— Duπe, — rekao sam mu, — kaæem ti da sam seodao zaπtiti Krista s Golgote, te da sam spreman æivjetipod sjenom smrti sve dok je On uz mene. A sada ti na-reujem u Njegovo ime: odlazi!

Dok je odlazio, otvorila su se vrata prema straænjembalkonu takvom silom da se kvaka zabila u gipsani zid.

119

cigareta sa svojeg noÊnog ormariÊa, πto je inaËe bila mojaËvrsto uvrijeæena navika, shvatio sam da viπe ne osjeÊamæelju za duhanom.

Pravi val radosti zapljusnuo me je pri pomisli da samu osobi Isusa Krista stekao novog i snaænog Prijatelja.Prisjetio sam se kako me Boæji Duh silno blagoslovio ipodupro prije nekoliko sati u mom suËeljavanju s demo-nima.

Svjestan svoje ljudske slabosti zamolio sam Gospo-dina da me ojaËa za predstojeÊi sukob. Utjecaj drugihnaveo me u proπlosti da donesem pogreπne odluke. VrloËesto sam slijedio savjet svog prijatelja Rolanda. On me jepostupno uveo u oboæavanje demona.

Tijekom sljedeÊih nekoliko minuta molio sam se usebi ne izgovarajuÊi rijeËi. Naime, Ëuo sam da demoni nemogu doznati sadræaj tihe molitve. Htio sam biti za korakispred mojih neprijatelja. Bio sam duboko zadovoljan pripomisli da sam ih ostavio u neznanju.

OsjeÊao sam se poËaπÊenim da sam ja, nedostojnoljudsko biÊe, mogao razgovarati s najmoÊnijim BiÊem cije-log svemira, a da demoni to nisu mogli prisluπkivati.

Kazao sam Gospodinu da ne znam kako da mom pri-jatelju Rolandu poËnem iznositi istinu o vjeËnim stvarno-

robudio sam se u nedjelju ujutro da zapoËnem novinaËin æivljenja. Namjesto da posegnem za kutijomP

13Prijetnja smrÊu


120

stima. Najvjerojatnije me uopÊe neÊe æeljeti sasluπati dane bi uvrijedio duhove. A prije svega pitao sam se na kojiÊu naËin odoljeti predstojeÊim napastima.

Na trenutak sam zastao u svojim razmiπljanjima. Upra-vo tada sjetio sam se ponovno onih redaka iz prvog po-glavlja Evanelja po Ivanu: “K svojima doe, ali ga njegovine primiπe. A svima koji ga primiπe dade vlast da posta-nu djeca Boæja: onima koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan1,11.12) Sada sam imao sigurnost da Êe me Boæji Duhpobjedonosno pronijeti kroz sve sukobe.

Na noÊnom ormariÊu leæala je moja Biblija. Uzeo samje i poËeo listati po njoj. Zatim sam je zatvorio i ponovnonasumce otvorio. Na dvjema otvorenim stranicama nala-zila se sila koja je doslovno opisala moj æivot.

Ustao sam iz kreveta, uzeo Bibliju u ruke i Ëitao 37.poglavlje Knjige proroka Izaije. U njemu je rijeË o kraljukoji je primio vrlo uznemiravajuÊe pismo od uobraæenogtiranina koji je upao u njegovu zemlju. NaËin na koji jeGospodin rijeπio zaplet ulio mi je dodatno povjerenje da nebrinem zbog predstojeÊih dogaaja. Ne pomiπljati na njihbilo je nemoguÊe; meutim, nisam morao biti zabrinut.

U dogovoreno vrijeme doπao je Roland.— Djelujeπ mi iscrpljen, da nisi bolestan? — pitao

sam ugledavπi ga.— Morneau, nasmrt si prestraπio Georgea i mene. Je-

dnostavno ne moæemo vjerovati da bi mogao biti tako ne-ljubazan i nezahvalan prema onome πto je George za nasuËinio te da bi nam bio spreman okrenuti lea i uvrijeditinaπeg uËitelja ne æeleÊi primiti bogatstvo πto ga je pripre-mio za tebe.

— Kad si to saznao?— Jutros u pola πest. George me nazvao nakon πto

mu se jedan od glavnih savjetnika iz svijeta duhova javio

121

i obavijestio ga o tvojoj nerazumnoj odluci. Zamolio me jeda te vratim k pameti, inaËe: ode ti glava!

— Da, mogu misliti da sam priliËno uzrujao onog glav-nog savjetnika zahtjevom da ode.

— ©to? Kaæeπ da si izbacio glavnog savjetnika? NeshvaÊam te.

— Dobro si shvatio. Jutros oko Ëetiri sata imao sams glavnim savjetnikom razgovor; meutim, kad je postaobezobrazan, zamolio sam Boæjeg Duha da ga izbaci. Os-tavio je trag na zidu prilikom odlaska.

Pokazao sam mu udubljenje od kvake.— Ti, Roger Morneau, razgovarao si s jednim od glav-

nih savjetnika duhova? Znaπ li da neki od naπih Ëlanovagodinama veÊ oboæavaju duhove i prizivaju ih, a joπ nijed-nom nisu imali tu prednost da razgovaraju s jednim odglavnih savjetnika? Ti si tek kratko vrijeme povezan sduhovima i veÊ ti je ukazana tako velika Ëast! To samopokazuje koliko te naπ uËitelj cijeni.

Lice mu je zasjalo od oduπevljenja kad je uzviknuo:— Pred nama je sjajna buduÊnost. Hajde, pusti sve

to u vezi s krπÊanstvom! PoÊi Êemo k velikom sveÊenikuda u tvoje ime zamoli duhove za ponovnu blagonaklonost,i sve Êe biti u redu. SveÊenik te razumije i ne ljuti se πtose zanimaπ za vjeru. Doista te razumije, Ëak si mu i omi-lio. Kaæe da si po naravi pustolov i stoga razumije da jesasvim prirodno da tragaπ za najboljim putom. Jedinoπto smatra u svemu tome loπim jest Ëinjenica da si, za-nimajuÊi se za vjeru, naπao baπ te subotare, a ne kojudrugu Crkvu. »ovjeËe, pa ti joπ uvijek ne shvaÊaπ kolikosi uzrujao duhove! Svejedno, imam sveÊenikovo obeÊa-nje da Êe sve biti u redu ako sada poeπ sa mnom unjegov ured. On je veÊ tamo i Ëeka nas. No, stari druæe,idemo li?

PRIJETNJA SMR∆U


122

Izvukao je iz dæepa kutiju cigareta i ponudio me. Poπtosam odbio rekavπi da viπe ne puπim, iznenadio se:

— Morneau, pa ti si postao drugim Ëovjekom. Odmahsam primijetio Ëim sam uπao. Iskreno da ti kaæem, neosjeÊam se baπ ugodno u tvojoj nazoËnosti. Ono πto Êusada reÊi moæda Êe ti se uËiniti lakomislenim i glupim, aliimam dojam da ovdje nisam na pravom mjestu. Gotovo daæelim biti negdje drugdje.

Dok je joπ govorio, shvatio sam da je Krist u momæivotu ispunio rijeËi apostola Ivana: “K svojima doe, aliga njegovi ne primiπe. A svima koji ga primiπe dade vlastda postanu djeca Boæja: onima koji vjeruju u njegovo ime.”

OsjeÊao sam kako me obasjava divno VeliËanstvo Go-spodina Isusa, okruæujuÊi me nevidljivim ozraËjem sile iuzviπenosti koju je osjetio moj prijatelj. Zato je i reagiraona taj naËin.

— To πto osjeÊaπ u mojoj blizini proizlazi iz Ëinjeniceda je Duh koji je uz mene jaËi od onoga koji je uz tebe.A πto se tiËe tvoje izjave da sam se promijenio, u pravu si.Viπe nikada neÊu biti onaj Roger Morneau πto si ga ranijepoznavao. Za samo tjedan dana stekao sam spoznaje kojesu mi vrednije od sveg zlata i srebra ovoga svijeta. I up-ravo zato ne mogu prihvatiti bogatstvo ponueno od du-hova. Kad bih ga prihvatio, samog sebe bih oπtetio.

Nastavio sam:— Nemoj me, molim te, shvatiti pogreπno. Svjestan

sam da je ponuda duhova veliËanstvena, ali u njoj nedo-staje neπto najvaænije, neπto πto nipoπto ne bi smjelo manj-kati: æivot. I to æivot u takvu opsegu da bi se isplatilo imatisve to bogatstvo. Ja sam dobio bolju ponudu: sve zlato πtoga mogu poæeljeti, i k tomu joπ æivot bez kraja!

Zatim sam mu poËeo iznositi ljepotu vjeËne stvarnosti.Premda svoje izlaganje nisam mogao potkrijepiti biblijskim

123

navodima poput gospoe i gospodina Grosse, Boæji je DuhuËinio da je moj prijatelj triËetvrt sata zadivljeno sluπao.Govorio sam o pitanjima za koja sam mislio da su bitna.Jednom sam zastao, oËekujuÊi njegovu reakciju, no on jesamo rekao:

— Da, sad mi je jasno...Nije postavio nijedno pitanje, nije dao nijednu pri-

mjedbu. Stoga sam nastavio govoriti o vjeËnim stvarima.— Vidim da ne kaniπ poÊi k velikom sveÊeniku, —

rekao je napokon. — Meutim, ti i ja moramo to uËiniti.Moraπ se vratiti u stvarnost. Sve te lijepe stvari o kojimasi govorio nisu ni za tebe, ni za mene, stoga ih zaboravi.Ne æelim Ëekati bolji æivot; hoÊu ga sada. ©to se tebe tiËe,Morneau, nemaπ izbora. Moæda misliπ da ga imaπ, ali ne-maπ ga. Umiπljaπ si neπto i to je sve. Budi naËisto s timeda nisi svoj vlastiti gospodar. Volio bih da jesi, ali nisi.Duhovi te cijeloga imaju u svojoj vlasti; πto prije to pri-znaπ, to Êe bolje biti za tebe.

Bio je vrlo uzbuen. Njegovo dræanje kao da je prizi-valo raspoloæenje πto se javlja prije katastrofa.

Hodao je tamo-amo po sobi dræeÊi se za ruke.— Dobio sam vrlo teπku zadaÊu. Ovo πto Êu ti sada

reÊi radije bih rekao nekom neprijatelju nego dugogodi-πnjem prijatelju.

Preznojavao se, iako u sobi nije bilo toplo.— Morneau, tvoji su dani izbrojani, isto tako i dani

mladog braËnog para koji je odgovoran za to πto si napu-stio uËitelja. Meutim, moram ti reÊi da moæeπ poniπtitiplan uniπtenja πto su ga naËinili duhovi ako upravo sadapoeπ sa mnom k velikom sveÊeniku. Pridobit Êe ponovnonjihovu naklonost prema tebi i sve Êe biti u redu. Nikomese niπta neÊe dogoditi.

Zastao je na trenutak da rupËiÊem obriπe znoj sa Ëela.

PRIJETNJA SMR∆U


124

— Veliki sveÊenik æeli da prije svega upamtiπ jedno:nitko joπ nije æiv napustio naπe tajno druπtvo. Duhovi sunas tamo doveli, i mi im moramo biti podreeni; ne oninama. Dopusti da ti objasnim: Dosad smo ti i ja vjerovalida je naπ susret s Georgeom i njegov poziv na veËeru biopuki sluËaj. Meutim, to nije istina. NoÊ prije toga javiomu se duh za vrijeme svetog sata s naredbom da poe saæenom na onu spiritistiËku seansu. Duh mu je veÊ tadarekao da Êe sresti nas te da smo sluæili u trgovaËkoj mor-narici. Sve do u pojedinosti objasnio mu je πto da govorii Ëini. Duhovi su se takoer pobrinuli da se njegova æenau tolikoj mjeri zaplete u razgovor sa spiritistiËkim medi-jem da ju je George trebao ostaviti samu. Belanger ju jekasnije odvezao kuÊi. Dakle, prijatelju, krenimo! VrijemeistjeËe!

S jednom rukom na kvaki Ëekao je da poem. Poka-zao sam mu stolicu, zamolivπi ga da sjedne joπ nekolikominuta kako bih mu objasnio zaπto neÊu iÊi k velikomsveÊeniku. Odbio je poziv uz obrazloæenje da viπe ne moæepodnijeti ozraËje tog mjesta, da mu neka nadnaravna silaprijeËi da sjedi opuπteno.

Rekao sam da mi pomaæe nazoËnost Svetoga Duha jersam Ga tog jutra molio za pomoÊ. Molio sam svog pri-jatelja, gotovo preklinjao, da se odvoji od demona i poveæes Boæjom silom koja je jaËa, uvjeravajuÊi ga da nema ni-kakve opasnosti za njega ako prebjegne. Osjetio sam po-trebu da poem joπ korak dalje: preko Rolanda uputiosam poziv Ëitavom skupu mojih prijatelja oboæavatelja de-mona da me slijede. Ponovio sam da i za njih mogu jam-Ëiti da im se niπta neÊe dogoditi.

— Vi volite biti πtovani i ËaπÊeni, — rekao sam. — Evoπto Êu uËiniti: nazvat Êu svog propovjednika i reÊi mu davam za sljedeÊu subotu priredi mjesta u crkvi. I to izabra-

125

na mjesta, sasvim naprijed u sredini. Rezervirat Êu stoti-nu mjesta da budem siguran da nitko neÊe izostati.

— Nemoj se truditi, — odgovorio je. — Zadovoljan samtamo gdje jesam. — I opet je morao obrisati znoj s lica. —A znam da i ostali tako misle.

— Samo sam æelio svima vama ponuditi blagoslovevjeËnog æivota, i pritom nisam æelio nikoga izuzeti.

Nakon toga promijenio sam temu. Na red je ponovnodoπao njegov ultimatum.

— Govoriπ da su moji dani izbrojani, isto tako i danimojih novih prijatelja. Kaæeπ da demoni kane sprovesti udjelo presudu. Prema tome, imam neπto reÊi tebi i svimaostalima koji gaje bilo kakve zle namjere prema meni imojim prijateljima. Kao πto sam i duhu savjetniku rekaoproπle noÊi, sebe i svoje prijatelje stavio sam pod zaπtitui vodstvo Darovatelja æivota, Krista s Golgote. Zato samspreman æivjeti pod sjenom smrti sve dok me Krist pratiuz nazoËnost svojeg Duha.

Strahovito prestraπenog lica moj prijatelj nije bio spo-soban govoriti gotovo jednu minutu. Lice mu je problije-djelo, pogled se ukoËio. Mislio sam da Êe se onesvijestiti.

— Jesi li dobro?Nije mi odgovorio.— Rolande, je li sve u redu s tobom?Joπ uvijek bez odgovora. U sebi sam se molio:— Molim Te, pomozi, Gospodine Isuse!Prodrmao je glavom i napokon rekao:— Ne znam πto se dogodilo. Imam osjeÊaj kao da sam

za trenutak izgubio svijest. Morneau, znam da je Duh kojite prati velik i moÊan. Ali ne spominji mi to viπe. Ulijevami strah.

Kad mi se uËinilo da je opet sasvim doπao k sebi,zamolio sam ga da prenese velikom sveÊeniku moju poruku.

PRIJETNJA SMR∆U


126

— Morneau, nisam bio baπ sasvim jasan u vezi sultimatumom. Prijetnja tvom æivotu nadilazi ono πto ti sa-mi duhovi mogu uËiniti. VodeÊi odbor uvjeren je da bitvojim otpadom iz naπih redova u javnost mogli dospjetitajni podaci te da bi to moglo πkoditi namjerama naπeguËitelja. Bila je rijeË o tome da se naruËi tvoje ubojstvo.Jedan Ëlan pokazao se spremnim ponuditi 10.000 dolaraza tvoje smaknuÊe. Meutim, otklonili smo njegov prijed-log smatrajuÊi da nije mudar...

Neπto smo ipak odluËili. Ako nas duhovi obavijeste dasi s nekim izvan naπeg kruga govorio o aktivnostima na-πeg tajnog druπtva, tri dobrovoljca spremna su te ustrije-liti prvom prilikom. VodeÊi odbor smatrao je da je to pa-metnije, jer bi tako Ëitava stvar ostala meu nama te nebi postojala opasnost uplitanja zakona.

Iznijeli smo plan jednom savjetniku iz svijeta duhova.U cjelini ga je podupro. U tu svrhu naoruæao je dobro-voljce vidovitoπÊu da u svako doba znaju gdje se nalaziπ.Mislio sam da ti ovo neÊu morati govoriti, ali tvoje protiv-ljenje da udovoljiπ æeljama velikog sveÊenika ne ostavljami drugi izbor. Æao mi je...

— Reci sveÊeniku da sam smion, ali ne i glup, —odgovorio sam mu. — Nemam nikakve koristi da bilo ko-me bilo πto govorim o tajnom druπtvu. O tome mogu πu-tjeti. Ali pouzdati se u rijeË duha laæljivca samo da bihpreæivio; ne, to neÊu uËiniti. Joπ kaæi sveÊeniku da sam uOsobi Isusa Krista naπao novog Prijatelja. On je svemoguÊi dostojan strahopoπtovanja: demoni drπÊu veÊ pri samomspomenu Njegova imena. Ako se u Njegovo veliËanstvenoime izusti naredba, tada bjeæe Ëak i demoni savjetnici,Ëemu sam proπle noÊi sâm bio svjedokom.

Ne znam je li ono πto sam osjeÊao moguÊe nazvatipravednim gnjevom, ali Rolandova prijetnja razbuktala je

127

u meni æelju da mu za sve preostale dane njegovog æivotautuvim u glavu da je Bog pravedan i silan.

— SveÊenik izgleda poznaje Bibliju. Neka proËita Ko-loπanima 2,9.10. Tamo piπe crno na bijelom πto sam veÊrekao o Gospodaru slave.

Brzo sam napisao taj navod na komadiÊ papira da gamoj prijatelj ne zaboravi.

— A kad veÊ bude imao Bibliju u ruci, volio bih da znajoπ neπto. Prije mnogo stoljeÊa jedan silan kralj pokorio jevelike narode, mnoge ljude. Meutim, jednog dana pohu-lio je na pogreπnu osobu i napao je nekoga tko je bio Boæjiosobni prijatelj. Posljedica toga bila je da je izgubio 185.000vojnika. Samo je nekolicina Sanheribovih Ëasnika ostala uæivotu da vlastitim oËima vide rezultat hvastanja njihovakralja. Nakon πto se vratio u Ninivu, dvojica njegovih si-nova zabili su mu maË u lea. (Izaija 37) — dodao sam.

— Rolande, sve prenesi sveÊeniku. Neka dobro razmi-sli prije no πto odluËi ubiti Rogera Morneaua, da se nedogodi da one koji pou ubijati — same snae smrt...

Odsad ja odreujem pravila po kojima Êe se igrati ovaigra uniπtavanja. I to Êu Ëiniti uz punu podrπku svog no-vog Prijatelja koji mi je jutros pokazao na koji naËin na-mjerava rijeπiti moj problem!

Rolandove oËi bivale su sve veÊe. Sva njegova pozor-nost bila je posveÊena mojim rijeËima. Krenuo sam dostola na kom je leæala Biblija otvorena na Izaiji 37. poglav-lju i zamolio da i on doe neπto vidjeti. Podcrtao samsljedeÊe retke: 14-20 i 33-38. Namjeravao sam ih nauËitinapamet. Pokazao sam mu zapis onoga πto sam maloprijegovorio. Objasnio sam kako me je Sveti Duh blagoslovio urazmiπljanju toga jutra. On me je potaknuo da otvorimBibliju i spoznam kako Bog jednostavno moæe rijeπiti mojepoteπkoÊe. ProËitao sam mu nekoliko redaka.

PRIJETNJA SMR∆U


128

— VeÊ vidim na koji bi nam se naËin tako πto moglodogoditi, — odgovorio je Roland, oËito zabrinut.

— Da, a odgovornost leæi na velikom sveÊeniku. Recimu da Êe onog dana kad on i njegovi pratitelji ozbiljnopomisle ubiti Morneaua, Darovatelj æivota dopustiti da um-ru svi ti oboæavatelji demona, tako da Êe on, sveÊenik,ostati sâm, sa zadaÊom da obavi pogrebe. To bi se moglodogoditi upravo za vrijeme nekog sastanka na kome hvalesvoje laæne bogove. Odjednom bi grobna tiπina ispuniladvoranu.

— Morneau, moram iÊi! Bojim se da Êe se, ako samosveÊenik ovo sazna, doista ovako neπto dogoditi. »im odemnazvat Êu Georgea. ReÊi Êu mu da je æivot svih nas uopasnosti ako ne zaustavimo ta tri krvnika dobrovoljca uizvoenju njihove nakane. Ako poruka dopre do svih Ëla-nova prije no πto sveÊenik smogne priliku da mi narediπutnju, moæda nas tad i mimoie sve to. Moæda Êe tadpritisak da odustane od pokuπaja smaknuÊa biti dovoljnovelik da tebi omoguÊi dug æivot.

Dok smo se posljednji put rukovali, rekao je da bismotrebali izbjegavati susrete jer ne æeli izazvati negodovanjeduhova, a ako se dogodi da se sretnemo, zatraæio je da neobraÊamo pozornost jedan na drugoga. Odgovorio sam daje to njegova stvar ako to æeli.

Na taj naËin zavrπilo se ne baπ nezanimljivo putovanjeu svijet nadnaravnog, i jedno ne samo povrπno prijatelj-stvo. Meutim, blagoslovi koji su uslijedili nakon ovog ra-skida bili su mnogobrojni. Sama Ëinjenica da sam doæivioduboku starost svjedoËanstvo je Boæje dobrote i ljubavi, imoÊi Gospodina Isusa da spaπava ljude.

Rolanda viπe nisam sreo. Jednom sam ga samo vidioizbliza dok je izlazio iz neke trgovine u Ulici st. CatherineWest. Imao je bijeli πeπir na glavi i nosio je svileno odijelo.

129

PRIJETNJA SMR∆U

Ulazio je u pogreπno parkirani cadillac. Krasno je izgledao,ali nisam mu zavidio.

Tog lijepog dana u lipnju iπao sam ulicom prema tram-vajskoj postaji. Moja radost u Gospodinu bila je velika.Misli su mi bile u nebeskom Svetiπtu dok sam razgovaraos Njim. »inilo mi se da æivim æivot u svoj njegovoj punini.

Premda sam raskinuo s duhovima i svime πto su minudili, pokuπali su ponovno uspostaviti kontakt sa mnom.Nekoliko mjeseci svake se veËeri Ëulo kucanje u mom sta-nu. Jednom je doπao i Cyril da bude svjedokom. Kad jeËuo duhove, uzviknuo je:

— Izaimo van! Kako moæeπ ostati na ovom mjestu?Zaπto se ne preseliπ?

Nisam æelio priuπtiti duhovima zadovoljstvo da mislekako ih se bojim. Mislio sam: ako poËnem bjeæati, s vre-menom Êu morati sve viπe bjeæati. Vjerovao sam Gospodi-nu Isusu da Êe mi pokloniti prijeko potrebnu pomoÊ izaπtitu ma gdje se nalazio.


130

guÊi da se za tjedan dana naem na istom mjestu. Drugesubote ponovno sam na istom mjestu zahvaljivao Gos-podinu iz cijelog srca πto je proteklih dana radio za mene.Doista, taj dan bio je prava radost u Gospodinu i nabraja-nje doæivljenih blagoslova.

Upravo tada otkrio sam u kolikoj je mjeri korisno do-æivljena iskustva ponovno prizivati u sjeÊanja. Zapovijedda dræimo subotu svetom razumijem kao naredbu koja jeËovjeku dana da pruæi pribjeæiπte od neprestanog pritiskai zahtjeva svakodnevice. Na taj naËin trebao bih doÊi dovremena za razmiπljanje o Boæjim blagoslovima te se takopribliæiti Bogu i duhovno i tjelesno osvjeæiti.

Nakon suËeljavanja s duhovima, i nakon πto se mojæivot ponovno uravnoteæio, posvetio sam se zadaÊi da ucrkvenim i svjetovnim povijesnim djelima potraæim kako jedoπlo do toga da je krπÊanska Crkva poËela svetkovatinedjelju, zapustila biblijsku subotu i usvojila nauke poputonih o besmrtnosti duπe i vjeËnim mukama.

Tijekom pet mjeseci proveo sam gotovo sve slobodnovrijeme u montrealskoj gradskoj knjiænici. S velikim zani-manjem Ëitao sam knjige RimokatoliËke crkve u svjetlubiblijskog proroËanstva. ProuËavao sam æivote svetaca ko-je smatraju stupovima rane KatoliËke crkve te provjerio

ad sam one prve subote izlazio iz zgrade KrπÊanskeadventistiËke crkve, molio sam Gospodina da mi omo-K

14Mogu samo reÊi: Hvala!

131

koliki je bio njihov utjecaj na krπÊanstvo. Povijest papâdobila je za mene novo znaËenje. Origen iz Aleksandrije,jedan od prvih crkvenih otaca, koji je æivio od 185. do 254.godine poslije Krista, posebno me zapanjio. Uspjelo mu jepovezati neke od filozofija eklektiËkih πkola neoplatonistas krπÊanskim naukom. To doba istraæivanja i prouËavanjauËvrstilo me joπ jaËe u biblijskoj vjeri.

Jedne prekrasne subote u travnju 1947. stekao samiskustvo biblijskog krπtenja uronjavanjem u vodu te takopostao Ëlanom Crkve adventista sedmog dana. Istog danaupoznao sam jednu djevojku, Hildu Mousseau.

Kad smo te veËeri poπli kuÊi, pastor Taylor je rekao damoæe povesti one koji idu na istoËnu stranu, do mjestagdje ostavlja automobil preko noÊi. Nas Ëetvero prihvatiloje prijedlog. Poπto smo se dovezli do parkiraliπta, nastavilismo pjeπice do tramvajske postaje.

Usput smo se Hilda i ja pobliæe upoznali. Poslije togajoπ smo nekoliko puta iπli zajedno do tramvaja. Nije dugopotrajalo dok smo otkrili da imamo zajedniËke sklonosti inesklonosti. Tako je vremenom nastalo pravo prijateljstvo.

Jednog dana pomislio sam da bi je bilo dobro upitatibi li æeljela postati mojom æenom. U ono doba nije bilojednostavno da mladiÊ predloæi djevojci brak. Sve se mora-lo dogoditi na pravom mjestu i u pravo vrijeme. BuduÊi dasam viπe puta ponovio u glavi plan kako da postupim,odluËio sam se za jednu nedjeljnu veËer.

Ono vaæno pitanje trebalo je postaviti u trenucimaopuπtenosti. UËinilo mi se da je najbolji trenutak dok Ëe-kamo noÊnog Ëuvara da otvori Hildi vrata. Naime, Hilda jeu to vrijeme radila kao medicinska sestra u montrealskomodmaraliπtu te je stanovala u domu za sestre. KuÊno pra-vilo dopuπtalo je izlazak najkasnije do jedanaest uveËer.©to je taj zadnji rok bio bliæi, to je vrijeme Ëekanja bilo

MOGU SAMO RE∆I: HVALA!


132

kraÊe. Uvijek je trebalo pozvoniti dva ili tri puta prije noπto se pojavi vratar. Ponekad smo ga Ëekali i do desetminuta, veÊ prema tome kako je daleko bio u zgradi. Upravozbog toga smatrao sam da je pola jedanaest onaj pravitrenutak.

Bila je krasna lipanjska veËer. Proveli smo zajednougodno nedjeljno poslijepodne i veËer. ZakljuËili smo danvoænjom kroz grad u otvorenom tramvajskom vagonu. Svakiputa kad bi nakon postaje tramvaj ponovno ubrzavao,vjetar bi podizao Hildinu dugu plavu kosu preko njezinihramena. Njezine plave oËi svjetlucale su odsjajujuÊi mno-πtvo neonskih reklama s ulice. I πto sam dulje gledao unjezine oËi, to sam bivao uvjereniji da bi joj trebalo bitiime Hilda Geraldine Morneau.

Oko pola jedanaest stigli smo do ulaza u dom za se-stre, i kao mnogo puta ranije, Hilda je pritisnula zvono,naslonila se na vrata raËunajuÊi na uobiËajeno dugo vri-jeme Ëekanja. Tada sam je upitao bi li se æeljela udati zamene. I tek πto sam izgovorio reËenicu, veÊ su se vrataotvorila i pojavio se vratar! Kad nas je ugledao, vratio senekoliko koraka, prekriæio ruke i pogledao me kao da æelireÊi kako me izaziva da u njegovoj nazoËnosti poljubimHildu za laku noÊ.

Moje pitanje, kao i iznenadni dolazak inaËe sporogvratara, iznenadili su Hildu. Da se uda za mene? Odgo-vorila je da je razmiπljala o tome i oËekivala da Êu uskoropostaviti to pitanje. Objasnio sam joj da zasad ne traæimniπta osim njezinog da, te da Êemo se o svemu ostalomdogovoriti jednom kasnije kad joj bude odgovaralo.

Tek πto sam to rekao, vratar se ljutito oglasio:— Gospoice, uite, molim! Ili moæda æelite ostati va-

ni? Ja imam posla, znate. Ako ne uete, ostavit Êu vasvani.

133

Odgovorila mi je jednim brzim da, æurno me poljubilai gotovo u suzama otrËala u zgradu.

Vratar je propustio Hildu pored sebe rijeËima:— NauËit Êu ja vas, djevojke, da odmah uete Ëim

otvorim vrata.No ona je odgovorila:— Ne dogaa se svake veËeri da mladiÊ pita djevojku

æeli li se udati za njega!Vratar se iznenadio:— E sad mi je baπ æao, — rekao je. — Zaπto niste

odmah rekli da se radi o neËemu vaænom. Dao bih vam joπmalo vremena.

Poπao sam kuÊi s Ëudnim dojmom, valjda zato πtosam se prevario u vremenskom planiranju.

Hilda je prvom prigodom nazvala svoju majku, æeleÊije upoznati sa svojim namjerama.

— Mama, imam ti neπto divno reÊi.— O Ëemu je rijeË?— Udajem se!— Jesi li poludjela? Imaπ tek 21 godinu... A za koga

bi se udala?— Udajem se za Rogera, mladiÊa iz crkve s kojim sam

izlazila. Uostalom, poznajeπ ga. Vidjela si ga nekoliko puta.— Da, da, ... ali tek ste se nedavno upoznali. Ne æuri

li vam se malo?Tada je Hilda, tako mi je sama ispriËala, zaplakala. Na

kraju razgovora mama joj je rekla da ne mora plakati teda Êe porazgovarati o tome kad budu zajedno.

Pokazalo se da je njezina mama bila puna razumije-vanja za naπe namjere, tako da smo izabrali 20. rujna zanaπe vjenËanje.

Jesen je brzo zamijenila ljeto te ga joπ i nadmaπilatoplinom, ljepotom i ËarobnoπÊu. Na dan naπeg vjenËanja,

MOGU SAMO RE∆I: HVALA!


134

bila je to subota, ustao sam rano i uoËio kako je svapriroda puna æivota. Nakon bogosluæja izaπli smo iz crkve.Bilo je vrlo toplo. Lagani vjetriÊ vrtio je po tlu nekolikosuhih listova.

Naπi prijatelji Ruth i Arthur Cheeseman dali su namna raspolaganje svoj stan za svadbu. Æeljeli smo tiho dru-πtvo s nekima od naπih dobrih prijatelja. VjenËao nas jepropovjednik L. W. Taylor.

Gospoe Cheeseman i Mousseau, zajedno s drugimæenama, predivno su ukrasile stan za slavlje. Dok smomoja nevjesta i ja ponovili svoje obeÊanje pred propovjed-nikom, stajao sam uspravno i ponosno. Ne zato da bihostavio dojam na svjedoke, ljude, veÊ na mnoga nevidljivabiÊa koja su nas promatrala: i na anele koji su doπli iznazoËnosti SvemoguÊega da bi se radovali s nama, i nademone πto ih je, tako vjerujem, poslao njihov bezduπnivoa. Oni su mogli promatrati kako su njihovi revni na-pori propali otkako sam, miloπÊu Gospodina Isusa, napu-stio njihove redove.

135

Biljeπka o piscu

rano i dospio u pandæe sotonskoga kulta. Boæjom milosti-vom promiπlju napokon je pronaπao put u radostan krπ-Êanski æivot. Njegovo svjedoËanstvo izneseno u ovoj knjizi— iz opravdanih razloga objavljeno pedeset godina nakonnjegova osloboenja — kazuje nam kako Bog spaπava ipomaæe, poniπtavajuÊi prijetnje Zloga i dajuÊi blagoslovekoji traju mnogo godina. Nakon obraÊenja istinskom Boguradio je kao upravitelj prodajnog odjela tvornice ureajaza grijanje u Apalachinu, u dræavi New York. Sa suprugomHildom imao je troje djece i dvanaestero unuËadi. Umro je1998. godine.

Napisao je πest vrlo zapaæenih knjiga o osobnoj vjeri imolitvi, od kojih je nakladnik “Znaci vremena” veÊinu ob-javio na hrvatskom jeziku. Knjige su mu prevedene namnoge jezike i Ëitaju se po cijelom svijetu. Na razliËitiminternetskim stranicama dostupna su elektroniËka izda-nja njegovih knjiga, kao i intervjui koje je dao medijima.Svojim knjigama i DVD-ima izvrπio je velik utjecaj na Ëi-tatelje i gledatelje, od kojih su mnogi promijenili smjersvojega æivotnog puta i viπe ne æele radoznalo zavirivati usvijet mraËnih sila, veÊ u molitvama i svakodnevnom pobje-donosnom krπÊanskom æivljenju sluæe pravom Bogu —Stvoritelju i Gospodaru svemira.

oger J. Morneau roen je 1925. godine u francuskomdijelu Kanade. Svoju krπÊansku vjeru izgubio je vrloR


136

Kazalo

Zahvala ........................................................................ 5

01. Imao sam savjesne krπÊanske roditelje ................. 7

02. Izlet u svijet nadnaravnog ................................... 18

03. Prostorije za oboæavanje bogova .......................... 31

04. Duhovi na djelu .................................................. 42

05. Poæuruju me da postanem Ëlanom...................... 51

06. Od ËaπÊenja demona k prouËavanju Biblije ........ 58

07. Biblijska prouËavanja uz duhanski dim.............. 70

08. Joπ samo kratko vrijeme milosti ......................... 76

09. Dan obeÊanja ...................................................... 85

10. Odgovor za mojega πefa....................................... 95

11. Novi æivot ........................................................... 100

12. PoteπkoÊe s duhovima ....................................... 113

13. Prijetnja smrÊu .................................................. 119

14. Mogu samo reÊi: Hvala! ..................................... 130

Biljeπka o piscu ......................................................... 135

Documents

MOJ BIJEG IZ SVIJETA NADNARAVNIH SILA - adventisti.hradventisti.hr/wordpress/wp-content/uploads/2015/10/MojBijegIz... · MOJ BIJEG IZ SVIJETA NADNARAVNIH SILA 2 Nakladnik ZNACI VREMENA