Prof. dr. sc. Vladimir Čavrak

LIST „GAVRILOVIĆ“ – mjesečnik, 1965.-1991.

SOUR „Gavrilović“ u Petrinji bio je najveća mesna industrija u bivšoj državi i jedna od tri najveće i

najmodernije tvornice za preradu mesa u Europi. U njemu je bilo zaposleno 6.190 djelatnika a u

proizvodnji je sudjelovalo još oko 5.000 kooperanata uglavnom individualnih poljoprivrednika s

područja Siska i Banovine. Godišnje se proizvodilo i prerađivalo oko 70.000 tona gotovih proizvoda

koji su plasirani preko vlastite trgovačke mreže od 210 prodavaonica u više od 100 gradova na

području bivše države. Obavljala je uvoz i izvoz u 36 zemalja na svim kontinentima. Tvornica je

sagrađena u Petrinji u razdoblju 1960.-1965. godine a preuzela je ime prijeratnog dioničkog društva

„Gavrilović“.

„Javno informiranje u „Gavriloviću“ ima dugu tradiciju. Još 1965. godine počeo je izlaziti tvornički list,

kao prvo organizirano informativno glasilo. U početku cjelokupni rad na izdavanju lista bio je plod

entuzijasta-amatera, zaposlenih u kolektivu, koji su svoja praktična znanja pretočili u informacije.

Formiranjem Odjela za informiranje 1969. godine i zapošljavanjem profesionalnih novinara započela

je nova faza u razvoju informiranja u „Gavriloviću“. List je izlazio jednom mjesečno u tiražu od 5.000

primjeraka na 8 do 16 stranica, a sadržavao je presjek najznačajnijih zbivanja unutar kolektiva, iz

rada organa upravljanja, društveno-političkih organizacija, provođenja poslovne politike, proizvodnje

i dr. Na posebnom mjestu list je donosio i vijesti i događaje iz komune, što mu je osiguralo dobru

čitanost i izvan našeg kolektiva“ (citat iz uvodnika u broju 185 od 5. travnja 1985. godine).

U impresumu prvog broj lista „Gavrilović“, koji je tiskan u ožujku 1965. godine, piše da mu je izdavač

Mesna industrija „Gavrilović“ čiji je tada bio direktor, Pajo Manojlović. Za glavnog i odgovornog

urednika određen je Dušan Zjajvuk. Tehnički urednik bio je Zvonko Lenner. List je uređivao redakcijski

kolegij u sastavu: Ivanić inž. Duško, Lamza Gabrijel, Lovreković Ivan, Mihalek Josip, Priljeva Vaso,

Serdarušić Marijan i Šimac dr. Ivan. Od petog broja član redakcijskog kolegija postao je Šteković Vaso

a od devetog broja Bekić Milorad. Tisak je obavila Tiskara i knjigovežnica „Joža Rožanković“ u Sisku.

Autori tekstova u prvom broju bili su: Rajko Vujaklija, Gabrijel Lamza, Boris Pogrmilović, glavni i

odgovorni urednik „Poljoprivrednog vijesnika“ kao gost autor, Bora Đorđević, urednik-reporter

„Vjesnika“, Ivan Hetrich, spiker i režiser RTV Zagreb, Marijan Serdarušić, Nikica Baljkas, Zdravko Došlić

i Prof. Šarić Ljubomir, poznati industrijski psiholog. Uz potpisane priloge bilo je i nekoliko

nepotpisanih redakcijskih tekstova. List je nekoliko prvih godina tiskan mjesečno jednom na osam

stranica.

Impresum prvog broja lista „Gavrilović“, ožujak 1965. godine.

U drugom broju lista (travanj 1965. godine) redakcija je u uvodniku pod naslovom, „Ovdje smo svi od

pera“, čitateljima pojasnila da „naš list treba da bude čitljiv i prihvatljiv za sve članove našeg kolektiva

– i kao štivo i kao informacija koja treba da nam pomaže u radu“. Iako je prvi broj lista bio dobro

prihvaćen od strane čitateljstva sa puno različitih priloga, redakcija dodatno poziva sve članove

kolektiva na suradnju i slanje priloga. Pri tome u uvodniku dodatno pojašnjava da suradnik u listu ne

treba biti „čovjek od pera“ jer ovo su „naše tvorničke novine“ i još dodatno precizira: „Jednako kao

što svatko od nas iznosi mišljenje na sastancima ili izvan sastanaka – tako treba da ga iznosi i u listu.

A ono što govorimo možemo i napisati. To ne treba napisati novinarskim jezikom, već jednako kao da

pišemo pisma drugu, prijatelju ili nekom trećem. Uostalom ovdje je naša redakcija koja je dužna da te

materijale uredi – i koliko je to potrebno da ih jezično korigira“.

Već od prvog broja uočljiva je čvrsta struktura i kompozicija sadržaja. Glavne teme iz proizvodnje,

rezultati i problemi nalaze sa na prve tri stranice. Tu su često i informacije o najznačajnijim

događajima iz grada Petrinje a samo vrlo rijetko državni događaji. Redovite rubrike su bile: Zaključci i

odluke upravnog odbora i radničkog savjeta, iz rada kadrovske službe, sport, …

Od prosinca 1966. godine glavni i odgovorni urednik lista je Ćorić Ljuban a list uređuje redakcijski

kolegij u sastavu: Benčević dr. Krsto, Ćorić Ljuban, Delić inž. Pero, Ivanić inž. Duško, Lamza Gabrijel,

Serdarušić Marijan i Tot Josip. Tehnički urednik je i dalje Zvonko Lenner.

Od prvog broja 1968. godine list se tiska u tiskari „Vjesnik“ u Zagrebu.

U to doba (1. travnja 1969.) kao profesionalni novinar lista „Gavrilović“ zaposlen je Antun Petračić

Toto, legenda petrinjskog novinarstva. Od tada pa sve do 13. rujna 1991. godine on je bio glavna

okosnica lista, novinar, glavni urednik, pisac najvećeg broja tekstova i njegov zaštitni znak. Petrinjci će

ga pamtiti kao prvog profesionalnog novinara u Petrinji i jednog od prvih novinara Radio Petrinje

(1962.-1967.). Generacije djelatnika u petrinjskim i regionalnim medijima u njemu će imati vrijednog

učitelja i uzora.

Tijekom 1970. godine osnovan je poseban Odjel za informacije Mesne industrije „Gavrilović“. Bila je

to važna prekretnica u razvoju lista jer od tada se profesionaliziraju novinari koji će ubuduće pisati

glavninu sadržaja lista. List od tada uređuje redakcijski savjet a glavni i odgovorni urednik je Božidar

Jakolić, prof. List i dalje izlazi jednom mjesečno ali sada na nešto uvećanom formatu. Tiska se i dalje

u tiskari „Vjesnik“ u Zagrebu.

Početkom 1973. godine tiskanje lista je preseljeno iz Zagreba u petrinjsku Štampariju gdje je otisnut

dvobroj za siječanj-veljaču. Obavještavajući čitateljstvo o toj važnoj novosti u redakcijskom uvodniku,

redakcija se osvrće na nedavne kritike da „informiranje članova radne zajednice nije zadovoljavajuće,

da informacije suviše sporo i kasno dopiru do radnika, da često ima i pogrešnih informacija“ te

upućuje na činjenicu da se čine „stalni napori da informiranje postane što kvalitetnije, neposrednije,

bliže radnom čovjeku“. U pogledu promjene uređivačke politike, redakcija čitateljima obećava da će

ubuduće „na stranama našeg i vašeg lista još češće donositi likove i portrete istaknutih radnika i

stručnjaka, samoupravljača, učenika i kooperanata, više pisati o vašim svakodnevnim problemima na

radnom mjestu, u OOUR-u, u školi, na selu, u osobnom i obiteljskom životu“.

Važna novost u ovom dvobroju je ponovno uvođenje institucije Savjeta lista kojeg su činili: Vlasta

Andrlić, prof., Mira Ćelap, prof., dr. Ignac Kulier, Ivan Lovreković, Mirko Stanković, Ivan Šimac, Vaso

Šteković i Dušan Zjajvuk. Glavni i odgovorni urednik je i dalje Božidar Jakolić, prof. Zanimljivo je da se

već u slijedećem broju imena članova Savjeta ne navode a prema članku objavljenom u broju 95 iz

studenog 1974. godine proizlazi da Odsjek za informiranje „već tri godine nema imenovanog savjeta

redakcije lista, koji bi trebao usmjeravati uređivačku i informativnu politiku“. Također se u članku

navodi da su „svi poslovi oko izdavanja i pripremanja lista bili prepušteni samo jednom radniku, koji

nije u mogućnosti u cijelosti, brzo i sveobuhvatno „pokriti“ sve zahtjeve za efikasnije i djelotvornije

izvještavanje“. Zbog navedenog je pripremljen prijedlog radničkom savjetu da se u Savjet lista

„Gavrilović“ imenuju: Mladen Orlić, Dušan Zjajvuk, Vinko Karlović, Drago Gobac, inž., Milan Čizmar,

Dragan Pribičević i profesionalni novinar, tadašnji urednik Antun Petračić. Navedena imena su

objavljena u impresumu broja 96 objavljenog u prosincu 1974. godine.

Od broja 78-79 (dvobroja za lipanj-srpanj 1973. godine), kao odgovorni urednik potpisuje se Antun

Petračić a od broja 87 (ožujak 1974. godine) u impresumu se prvi puta pojavljuje ime tehničkog

urednika, Franje Pirca.

U brojevima tijekom 1978-1979 u Savjetu lista bili su: Juraj Marković (predsjednik), Ivan Sučec, Dušan

Jović, Ljubomir Dazgić, Dragan Vujaklija, Dušan Zjajvuk i Antun Petračić.

U veljači 1979. godine prvi puta je utemeljen Savjet za informiranje SOUR-a „Gavrilović“ čija je zadaća

da „dugoročno usmjerava politiku informiranja, preporučuje najpogodnije oblike informiranja

radnika, brine o raznoj izdavačkoj djelatnosti i potiče objektivno, istinsko i potpuno obavještavanje

radnih ljudi“. U prvom sazivu tog tijela bili su: Jovo Banjac, Ankica Škrinjarić, Miroslav Andlar, Ankica

Samardžić, Josip Bezjak, Branko Stanić, Jovo Turajlić, Pero Milinović, Nikola Eraković, Ranko Ranić,

Ljerka Marjanović, Dragan Martić, Mladen Orlić, Ljuban Kljaić i Antun Petračić.

U ožujku 1979. godine izabran je novi Savjet lista kojeg su činili: Mato Galian, Dušan Jović, Adam

Kalambura, Ljuban Kljaić, Mladen Mikulić, Antun Petračić, Ibrahim Toporan, Dragan Vujaklija i Dušan

Zjajvuk.

Od prvih dana izlaženja list je radnicima distribuiran na način da su tiskani primjerci ostavljani na

ulaznoj porti pa je svaki radnik kod ulaska ili izlaska iz tvornice mogao slobodno uzeti besplatan

primjerak. Kako su se troškovi pripreme i tiska postupno povećavali posebna briga se posvećuje

uštedama i poboljšanju distribucije. Tako je Savjet lista u lipnju 1980. godine donio odluku da se

promijeni dotadašnji način distribucije. Umjesto da se list ostavlja na porti i izlazima iz tvornice

odlučeno je da će se ubuduće list dostavljati poslovnim sekretarima osnovnih i radnih organizacija

koji će ih distribuirati izravno članovima kolektiva. Na taj način željelo se utvrditi točan broj

isporučenih primjeraka po radnim organizacijama kako bi se na isti način rasporedili i troškovi jer,

kako se tada izračunalo, svaki primjerak lista u prosjeku stoji preko 14 ondašnjih dinara. Na istoj

sjednici je donesena i odluka da će se ubuduće prilozi i članci honorirati „po novinarskoj tarifi“. To je

trebala biti mjera koja će motivirati veći broj članova kolektiva na suradnju i povećati broj i kvalitetu

priloga iz svih dijelova radnog procesa.

Posjetom skupine novinara iz Koprivnice i „Podravke“ u lipnju 1980. godine, započela je suradnja sa

sličnim glasilima iz drugih dijelova zemlje. Nakon razgledavanja proizvodnih pogona vođeni su

razgovori „podravskih i sisačko-banijskih novinara“ uz zaključak da će se ubuduće češće sastajati i

razmjenjivati iskustva.

Dugogodišnji rast proizvodnje i zaposlenosti koji je započeo još šezdesetih godina proteklog stoljeća u

to je vrijeme tvornicu „Gavrilović“ smjestio na 44. mjesto najvećih poduzeća u području industrije u

tadašnjoj državi.

Nakon izbora za nove organe upravljanja, u impresumu prvog broja lista iz 1981. godine nalazimo

imena članova novog savjeta lista: Pero Lončarević, Milan Lončarević, Adam Kalambura, Ljuban Kljaić,

Mladen Mikulić, Antun Petračić, Milivoj Milinović, Ranko Pejaković i Dušan Zjajvuk.

Nakon 184 brojeva lista „Gavrilović“, izdanih u osamnaest godina kontinuiranog izlaženja (od 1965.),

izlaženje ovog glasila je u lipnju 1982. godine prestalo. Već u idućem mjesecu list je zamijenjen

letkom „Interne informacije“ koji je štampan na četiri stranice A4 formata. U naredne četiri godine u

štampariji „Privreda“ u Petrinji, štampan je ukupno 91 broj letka „Interne informacije“ malog

formata. Uz prvi broj letka, koji je štampan 9. srpnja 1982. godine, objavljen je uvodnik u kojem se

ova promjena obrazlaže željom da se postojeća informativna djelatnost obogati novim, stalnim

letkom „koji će redovno i brzo, a nadamo se i djelotvorno, upoznati svakog člana kolektiva s

najvažnijim događajima, zbivanjima i akcijama iz minulog tjedna, uz najavu svakog značajnog skupa

za dan-dva“.

U ožujku 1985. godine utemeljena je posebna organizacijska jedinica Centar za informiranje za čijeg

je rukovodioca imenovan Branko Krnjaić. Za v.d. glavnog i odgovornog urednika letka „Interne

informacije imenovan je dugogodišnji profesionalni novinar Antun Petračić.

U isto vrijeme izrađen je Program javnog informiranja na razini SOUR-a „Gavrilović“ u 1985. godini.

Tim je programom predviđeno da letak „Interne informacije“ izlazi još samo do travnja 1985. godine

a nakon toga da se priđe obnovi izlaska lista „Gavrilović“ kao javnog glasila SOUR-a koje će izlaziti u

prvom razdoblju svakih 20 dana a kasnije svakih 15 dana u 5.000 primjeraka i besplatno se dostavljati

svim radnicima i umirovljenicima. Predviđeni su i ostali oblici informiranja kojima će se baviti

novoutemeljeni Centar: Bilten „Pregled štampe“ treba izrađivati 2-3 puta tjedno a obuhvaća prikaze

članaka iz javnih glasila o „Gavriloviću“, stavljanje u funkciju razglasne stanice, izrada filma

„Gavrilović“, vođenje fotodokumentacije i izrada foto-novina. Posebna pozornost će se posvećivati

organiziranoj suradnji tvorničkih novinara sa dnevnim i tjednim listovima te Radio Zagrebom,

Petrinjom i Siskom te sa TV Zagrebom.

Uskoro je izabran i prvi Odbor za informiranje u Radnoj zajednici Zajednički i stručni poslovi SOUR-a u

koji su imenovani: Antun Petračić (predsjednik), Jasna Atlija, Ivica Mrmić, Borka Ljiljak i Darko Bakarić.

Potom je osnovan i Odbor za informiranje SOUR-a „Gavrilović“ kojeg su činili: Stjepan Komes

(predsjednik), Milivoj Milinović, Jovo Banjac, Miloš Pešut, Ibrahim Toporan, Mladen Orlić, Antun

Petračić, Miljenko Rospaher, Milica Opačić, Milan Lončarević i Branko Suzić.

Od 5. travnja 1985. godine ponovno, na osam stranica velikog formata, svaka tri tjedna, izlazi list

„Gavrilović“. Vršilac dužnosti glavnog i odgovornog urednika, Antun Petračić, ovaj je broj lista označio

brojem 185, čime je nastavio kontinuitet lista koji je „ugašen“ 1982. godine. List od ovog broja ima

profesionalnu redakciju koju čine: Rina Prečanica, Antun Petračić, Branko Krnjaić, Hrvoje Demerec

(fotoreporter) i Bosiljka Stanić (sekretarica). U impresumu nalazimo i podatak o Savjetu lista kojeg su

činili: Stjepan Baćan, Milan Čavić, Jovo Drobnjak, Branko Krnjaić, Mladen Mikulić (predsjednik), Mijo

Mlađenović, Mihajlo Polimac, Petar Posavec, Davor Škobić, Jovo Vukobrat i Dušan Zjajvuk. Tiskanje

lista ponovo je preseljeno u tiskaru SOUR-a „Vjesnik“ u Zagreb kojoj je povjereno i grafičko-tehničko

uređenje.

Od 193. broja (20. rujan 1985.), list se ponovo tiska na dvanaest stranica velikog formata a uvode se i

nove rubrike: „Pravni savjeti“ koju piše Hamdija Malić, „Vaš liječnik“ koju piše Nenad Kralj i „Pisma

čitalaca“.

U okviru nastavka suradnje s novinarima drugih tvorničkih glasila, 9. listopada 1985. godine,

zaposlenici Centra za informiranje posjetili su svoje kolege u Centru za informiranje INA Rafinerija

nafte u Sisku. Tom prigodom razgovaralo se o materijalnom položaju i kadrovskom ekipiranju

redakcija tvorničkih novina i promjenama organizacije informiranja prema tadašnjem zakonu o

javnom informiranju.

Krajem 1986. godine broj zaposlenih u Centru za informiranje povećan je za još jednu novinarku

(Meri Miljević) a od sredine prosinca 1986. do ožujka 1988. godine poslove rukovodioca Centra za

informiranje obavlja Vladimir Čavrak.

List je pod uredničkom palicom Antuna Petračića Tote, uspješno izlazio sve do početka 1991. godine

kada je drugi puta u svojoj povijesti ukinut i zamijenjen letkom „Interne informacije“ koji se

objavljivao 1-2 puta mjesečno a tiskan je u „Tiskari“ u Petrinji.

Okupacijom Petrinje i početkom Domovinskog rata u rujnu 1991. godine završava četvrtstoljetna

povijest tvorničkog glasila, lista „Gavrilović“ iz Petrinje.

Slika 1.: Novinari lista „Gavrilović“ na radnoj akciji uređenja gradilišta Hotela na Pigiku (1987.). Slijeva:

Rina Prečanica, Meri Miljević, Hrvoje Demerec, Antun Petračić i Vladimir Čavrak.

Slika 2. : Konferencija za novinare u „Transportu“, siječanj, 1990. godine.

Slika 3.: Novinari lista „Gavrilović“ ispred upravne zgrade „Gavrilovića“, 1987. godine. Slijeva: Antun

Petračić, Rina Prečanica i Vladimir Čavrak.

Slika 4.: Novinari iz Koprivnice u posjeti redakciji lista „Gavrilović“ (lipanj, 1980.)