Ljubusko Silo 2009

PUČKI GODIŠNJAK • Ljubuški, 24. srpnja 2009. • Br. 5

Fra Mijo Sučić, prvi hercegovački kirurg

Bokvica Plantago maior

Likaruša Jadre Dodiga iz 1815. Djelo Cvit likarije iz 1768.

�

Kamilica Matricaria chamomilla

Tematski prilog: Pučka medicina

Pučka medicina (narodna medicina, seljačka medicina, tradicionalna medicina, prirodna medicina) podrazumijeva oblike liječenja koji se zasnivaju na pučkim tradicijama i koji su

potvrđeni u jednoj zajednici u određenom razdoblju. Razlika između službene i pučke medicine očituje se u izobrazbi, znanju i društvenom položaju onih koji se bave pučkom medicinom, kao i statusu njihovih pacijenata. Osnovni načini liječenja u pučkoj podrazumijevaju liječenje biljem, magijom i vjerskim uvjerenjima. Većina pučkih liječnika, travara i vidara uglavnom je samouka, ili su završili osnovnu ili rjeđe srednju školu. Oni su ljudima znali namjestiti iščašeni zglob ili slomljenu kost, vidati rane, skidati mrenu, vaditi kamence, ravnati kralježnicu, dizati želudac, masirati i dr. Nazivali su se barbiri ili chyrurgi. U prošlosti liječenje biljem bio je uglavnom ženski posao. Ipak, u tridesetim godinama 20. stoljeća pisalo se o biljarima, muškarcima, čiji su ugled i slava nadrasli okvire mjesnih zajednica. Najistaknutiji među pučkim liječnicima travarima bio je Sadik Sadiković iz Ljubuškoga, a u novije doba travarka iz Mostara Matija Paunovski i njezin sin Milenko Paunovski. Među pisanim djelima alternativne medicine najpoznatija su “Narodno zdravlje” Sadika Sadikovića, ”Zlatna knjiga ljekovitog bilja” Zlatana Gurskog, “Liječenje čajevima ljekovitog bilja” Jovana Tucakova, “Prirodno liječenje biljem i ostalim sredstvima” Nikole Gelenčira, “Priručnik za skupljanje ljekovitog bilja” Simona Ašića i dr.

Praktičari pučke medicine došli su u svojemu radi do više ispravnih zaključaka. Tako su tvrdili, primjerice, da se kod pada ili udarca u glavu treba obaviti trepanaciju (operacija otvaranja kosti), da trule dijelove kosti i mesa treba odstraniti, da kod prijeloma valja imobilizirati kosti čvrstim zavojem, da rane treba čistiti, da mrenu s oka valja odstraniti, a mokraćni kamenac izvaditi. Biljari i travari koristili su se ljekovitim travama i njihovim pripravcima: Bijeli luk (Allium sativum), crveni luk (Allium cepa), kopar (Foeniculum vulgare), kopriva (Urtica dioica), metvica (Mentha piperita), hren (Armoracia lapathifolia), sljez (Althaea officinalis), kadulja (Salvia officinalis), bokvica (Plantago maior), kamilica (Matricaria chamomilla) i dr.

U Bosni i Hercegovini u 19. st. medicina je bila na niskoj razini. Prevladavali su kojekakvi samouki narodni liječnici od kojih su neki obilazili zemlju i na dernecima prakticirali svoje umijeće. Slavu pučkih liječnika pronijeli su, ipak, franjevci koji su liječili lijekovima, što ih je puk, na temelju promatranja i iskustva pronašao, ili su ih iz europske medicine primili. Lijekovi su najčešće bili biljna podrijetla, rjeđe mineralna (lug, vapno, modra galica), ili pak životinjskoga podrijetla (koža, masti, različiti unutarnji organi). Franjevci su morali pribaviti dozvolu Svete Stolice da mogu, pored redovničkog zvanja, baviti se i liječničkom praksom. Liječenje svećenicima nije bilo dopušteno, ali ako su morali liječiti ‘’tada bez paljenja i rezanja’’. Izgleda da se po povratku u Bosnu fra Mihovil Sučić uglavnom bavio liječništvom, a manje pastoralnim radom. O njegovom umijeću i savjesti pričalo se po Hercegovini i Bosni. U Franjevačkom samostanu Gorica-Livno ostala je oprema i literatura fra Mije Sučića.

R. D.

Instrumenti fra Mije Sučića

�

5. Ljubuško silo 2009.24. srpnja 2009., Centar malih športova, Ljubuški, 20,45 sati

P r o g r a m

18,30 Okupljanje kod Osnovne škole Marka Marulića, Ljubuški (u središtu grada)

19,30 Priprema sudionika za svečani mimohod kroz grad

20,15 Početak mimohoda uz glazbu i napjeve društava

20,30 Dolazak na Centar malih športova i predstavljanje gledateljstvu

20,45 Početak programa: Nastupi društava Solist: Drago Mišetić, diplar iz Vašarovića

22,30 Izbor Vile Ljubuškoga sila

23,00 Završetak programa uz okrjepu, pjesmu i druženje

Glavni domaćin: Ante ŠimovićVoditeljica: Željka OpačakKum 5. Ljubuškoga sila: Velimir Pleša, dipl. iur., generalni konzul RH u Mostaru

Metvica Mentha longifoliaMattiolijevi medicinski komentari, 1598.

�

Pučka medicina - likaruše

Najpopularnija pisana djela pučke medicine svakako su likaruše. Radi se o zbirkama

recepata za izradu lijekova i uputama za njihovu primjenu u liječenju bolesti ljudi i životinja. Pisali su ih i koristili uglavnom svećenici, ponajviše franjevci. Najveći broj i dalje se nalazi u rukopisima u samostanskim i znanstvenim knjižnicama (Fojnica, K. Sutjeska, Kreševo). U Hercegovini fra Mijo Nikolić sa Širokoga Brijega iza sebe ostavio je jednu Likarušu (1868), dok je fra Dujo Ostojić napisao priručnik Medicus domesticus u dva sveska (oko 900 listova).

Fra Emerik Pavić (1716-1780) napisao je u Budimu likarušu usporedno na latinskom i hrvatskom. Doživjela je više izdanja i komentara. Pisana je u deseteračkim stihovima radi lakšega pamćenja i razumijevanja. Lijekovi koji su se koristili u tom vremenu i sustavu bili su biljnoga podrijetla. Usto, dopuštena je flebotomija (puštanje krvi), koja se svestrano upotrebljavala donedavno.

UREĐENJE DUŠEVNOVino valja vazda malo pitia po ručku ne valja spavati,niti u sebi vode zadržati.Ni vitrove držat ne valjadekako naša mudra skula znade.Ovo ako uspiješ činitiZdrav ćeš biti i dugo živiti.

OD LJUBICELipa trava jest zelje ljubica.Koga boli od vina glavicaOna njemu bolu odagnavai težinu glave olakšava.I padavicu liči ljubica,Koju trpe ljudi, a i dica.

Likaruša Jadre Dodiga iz 1815.

Komu se obraz vrkaNađi jaje vrane, razbij ga i razmuti s maslom,

pak maži obraz.Koju ženu cice boleUzmi metvice pitome i kopra (=vrsta

začinske biljke), smotaj i stavi nek se vari, pak zavijaj njima cice i drži.

R. D.Gos

pina

trav

a H

yper

icum

per

fora

tum

Nat

ura

sana

t Prir

oda

liječ

iU

nive

rzal

na k

adul

jaLj

ekar

na iz

rim

skog

a do

ba

�

KUD OPĆINE DONJI KRALJEVEC

KUD Općine Donji Kraljevec obilježio je 2008. desetu god-

inu svoga rada. Trenutačno broji stotinjak aktivnih članova, koji su svojim radom i nastupima širom domovine i u inozemstvu reprezentativno pronijeli glas, ne samo o sebi već i o općini Donji Kraljevec i Međimurskoj županiji. Društvo je posebno ponosno što je kao am-basador kulture predstavljalo Republiku Hrvatsku na jednom od najvećih folk-lornih festivala u Europi, u mjestu Primorsko na obali Crnoga Mora, gdje su se okupili predstavnici iz dvadesetak europskih zemalja. Bilježi nastupe u Italiji, Sloveniji, Mađarskoj, BIH, te diljem Lijepe naše na svim značajnijim smotrama i susretima. Bila je radost i čast nastupiti na EKO ETNO HRVATSKA 2008., gdje je iz ruku predstavnice Društva uručen poklon na svečanosti otvorenja predsjedniku Republike Stjepanu Mesiću.

Društvo okuplja ljubav prema pučkoj tradiciji i želja da sačuva svu ljepotu za djecu, unuke i naraštaje koji dolaze. Organizatori su više manifestacija: MEĐUNARODNI SUSRETI FOLKLORNIH SKUPINA, PREDSMOTRA MEĐIMURSKE POPIJEVKE i PRIKAZ ŽIVIH JASLICA na župnom dvoru u župi Sveti Juraj u Trn-ju. Društvo ima više sekcija: Folklorna skupina (prvia postava), Mlađa folklorna skupina, Tamburaška sekcija (dvije postave), Dramska skupina i Pjevačka skupi-

Kome ima vijeka, bit će mu i lijeka!

�

KUU “Kristal-Sladorana” iz Županje osnovala je 1950. Sladorana iz Županje. Otada do danas Udruga radi neprekidno, njegujući tradiciju i kulturnu baštinu

domaćega kraja i ostalih kutaka lijepe naše. KUU broji trenutačno 230 članova u više sekcija: mješoviti pjevački zbor, starija folklorna sekcija, tri mlađe folklorne sekcije, tamburaška sekcija, tamburaški orkestar-mlađi tamburaši i početnici koji uče svirati tambure.

KUU “Kristal-Sladorana” iz Županje sudjeluje na svim značajnim manifestacijama u našem gradu, kao što je “Šokačko sijelo”, proslava Dana grada, te mnogi humanitarni koncerti, na kojima su bili i sudionici i organizatori. Od zapaženijih nastupa Udruga je sudjelovala na gotovo svim Vinkovačkim jesenima, u Glazbenom zavodu u Zagrebu s mješovitim pjevačkim zborom, te nastup u koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” sa zborom i folklorom. Za HTV Zagreb snimljene su emisije “Za srce i dušu” i “Lijepom našom”, uključujući i nekoliko pjesama zbora za arhivu Hrvatskoga radija Zagreb. Zbor je nastupio i u Pragu na međunarodnom susretu zborova iz cijelog svijeta s adventskim pjesmama. Dječja folklorna skupina sudjelovala je na međunarodnoj smotri folklora u Slobodnici, u organizaciji „Družine” iz Zagreba, čiji je “Kristal-Sladorana” član. U istoj organizaciji Udruga je bila domaćin dvije godine Međunarodne smotre folklora u Županji. Starija folklorna sekcija sudjelovala je na manifestaciji “Brodsko kolo” u Sl. Brodu. Pored toga, Udruga je imala dosta nastupa i koncerata po domovini i u inozemstvu (Njemačka, Poljska, Turska, Češka, Italija).

Od puške za drvo, a od kuge za brdo!

KUU ”Kristal-Sladorana”, Županja

�

KUD ‘’Sveti Juraj” Duga Resa djeluje već godina, promičući neprestano u svojemu radu narodne pjesme, plesove i običaje, ne samo užega

zavičaja već i ostalih dijelova hravtske domovine. Društvo trenutačno djeluje u trima sekcijama (plesnoj, pjevačkoj i tamburaškoj), u kojima radi 57 aktivnih članova.

Među nastupima na mnogobrojnim smotrama, između ostalih, vrijedno je istaknuti: Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi, Šokačko sijelo i dr., nastupe u parlamentu Republike Slovenije, u uredu predsjednika Mesića, predstavljanje na smotrama u Bosni i Hercegovini i u Sloveniji. Sve to velik je poticaj i želja prema što kvalitetnijem radu.

Društvo je posebno ponosno na višegodišnju suradnju s kulturnim i umjetničkim društvima i udrugama iz Županje, Ljubuškoga, Olova i Vinice, s kojima ih, osim kulturoloških, vežu ponajprije prijateljski odnosi.

Drž se stara doktura i mlada brijača!

KUD ”Sv. Juraj”, Duga Resa

�

Daj mi sreću, pa me veži u vreću!

Udruga građana ”Stolno mjesto Kraljeva Sutjeska - CURIA REGIS”

Udruga građana ‘’Stolno mjesto Kraljeva Sutjeska – Curia regis’’

djeluje na području Zeničko-dobojskoga kantona od siječnja 2005. Svrha osnivanja udruge je okupljanje građana radi promicanja društveno-afirmativnih djelatnosti. Trenutačno broji 48 članova,

U sastavu udruge djeluje Zbor ‘’Kraljica Katarina”, koji želi očuvati tradiciju izvornih i duhovnih hrvatskih pjesama, te ih prenijeti novim naraštajima, kako bi se spasile od zaborava.

Osim toga, Udruga nastoji kroz takav rad prezentirati kulturno-povijesno blago i turističke resurse, kako na domaćoj sceni tako i u inozemstvu.

Udruga je sudjelovala na mnogim kulturnim manifestacijama: ‘’Đakovački vezovi”, ‘’Vinkovačke jeseni”, ‘’Dani Kruha” Busovača i dr. Bila je organizator smotre folklora ‘’Dani kraljice Katarine’’.

�

Kulturno-prosvjetno društvo”Matija Gubec”, Bakovići, Fojnica

KPD “Matija Gubec” Bakovići, općina Fojnica, utemeljeno je 1932. i registrirano 1936. u savezu KUD-ova u Sarajevu. Otada s kratkim

prekidima radilo je sve do izbijanja ratnih sukoba u BiH, da bi nakon završetka rata ponovo otpočelo s radom na obnoviteljskoj skupštini Društva održanoj 20. svibnja 1995. Većinu današnjega članstva Društva čine učenici osnovnih i srednjih škola s prostora općine Fojnica. Obnovom rada Društva uspostavio se kontakt i suradnju s Hrvatskom maticom iseljenika iz Zagreba, koja svake godine dvaput organizira Školu hrvatskoga folklora. U redovit program Škole uvrštene su i naše izvorne igre iz Fojnice, Kiseljaka, Kreševa, Lepenice i Gromiljaka. Društvo je u proteklih desetak godina nastupilo na više manifestacija: Smotra folklora Hrvata iz BiH u Orašju 1997., Smotra folklora na Kupresu 1999. i Jajcu 2000., Smotri folklora društava koja nose naziv “Matija Gubec” u D. Miholjcu, Ilači, Tavankutu (Subotica) i S. Kobašu, nastupi u Beču 1999., Stuttgartu 2001., Salzburgu-Linzu 2005., kao i niz nastupa u susjednim mjestima Kiseljaku, Kreševu, Uskoplju i cijeloj Lašvanskoj dolini. Vrijedno je spomenuti snimanje televizijske emisije HRT- a “Lijepom Našom” u Mostaru 1998. i Novom T r a v n i k u 1999.

U nevolj

i ne t

reba

plaka

ti već

lijeka

traž

iti!

10

Tko ne smoči guzice, ne uhvati ribice!

Ženska klapa “Lira”, HKUD ”Seljačka sloga”, Trebižat

HKUD ‘’Seljačka sloga’’ Trebižat kroz nekoliko sekcija tijekom

više desetljeća promovira folklor, kulturu i identitet Hrvata u BiH. Društvo slavi više od 80 godina kontinuirana rada i postojanja. Organizatori su međunarodnoga Ljetnoga karnevala u Čapljini, radi čega je Čapljina u asocijaciji Europskih karnevalskih gradova. Suorganizatori su smotre folklora ‘’Lijera diple nadigrala’’, koja je prva u BiH primljena u svjetsku asocijaciju smotri CIOFF-a, kao i više drugih značajnijih manifestacija. Društvo broji više od stotinu članova u više sekcija: Puhački orkestar, Folklorna skupina, Ženska klapa ‘’Lira’’, Muška klapa “Trebižat i Maškarska družba ‘’Pokladari’’.

Ženska klapa “Lira” HKUD-a ‘’Seljačka sloga’’ Trebižat, jedna je od prvih ženskih klapa osnovanih u Hercegovini. U svojemu radu mogu se pohvaliti mnogobrojnim samostalnim nastupima, ali i nastupima sa sekcijama Društva u Čapljini, Mostaru, Zatonu, Opuzenu, Sarajevu, Zagrebu, Dubrovniku i drugdje. Izvedbe Ženske klape “Lira” sadržavaju tradicijske, ali i modernije aranžmane koji oslikavaju mediteransko ozračje. Stručni voditelj klape je Ivica Kaleb.

11

KUD Herceg Stjepan Ljubuški utemeljeno je u srpnju 1999., s glavnim ciljem očuvanja i održanja kulturne baštine (izvorne nošnje, plesova, napjeva i običaja)

ljubuškoga i hercegovačkoga kraja. Društvo broji oko 150 aktivnih članova svih uzrasta, od pet do sedamdeset godina, djelujući kroz pjevačku (muška i ženska ganga) i plesačku sekciju. U deset godina postojanja zabilježilo je preko dvjesta nastupa u zemlji i inozemstvu, među kojima: Vinkovačke jeseni (u više navrata); Međunarodna smotra folklora u Liptálu, Češka; Međunarodna smotra folklora u Beču, Smotra folklora u Peczuchu, Mađarska; Hercegovačke večeri u Kölnu, Beču, St. Gallenu, Splitu i Zagrebu; Međunarodnoj smotri folklora “Susret naroda i kultura” u Sikirevcima, “Šokačkom sijelu” u Županji, smotri folklora “Brodsko kolo” u Slavonskom Brodu, Međunarodnoj smotri folklora u Starim Jankovcima (Vinkovci), smotri folklora povodom Dana grada Duge Rese, “Đakovačkim vezovima”.

U svojemu desetogodišnjem postojanju Društvo održava prijateljske veze i gostovanja s mnogim društvima iz Hrvatske – “Mladost”, Vođinci; “Glavice”, Sinj, “Kristal-Sladorana”, Županja, “Sveti Juraj”, Duga Resa, “Sloga”, Sikirevci i dr. Članice KUD-a dobivale su priznanja na smotrama – Marija Herceg prva pratilja “Najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji” u Sl. Brodu, Mirna Matić, prva “Vila Ljubuškoga sila”, 2008. u Ljubuškom. Mnoge nagrade i priznanja pobrao je i diplar, guslar i pučki umjetnik Ante Mucić Antas.

Ženska klapa “Lira”, HKUD ”Seljačka sloga”, Trebižat

KUD ”Herceg Stjepan”, Ljubuški

Baba dijeli jabuke, a Bog sreću!

Čestitke za desetu obljetnicu osnutka Društva!

1�

HKD Svetoga Ante Humac-Ljubuški, najstarije kulturno

društvo na području Ljubuškoga, utemeljeno je 1932. U svojoj bogatoj prošlosti Društvo je imalo niz zapaženih nastupa u BiH, Hrvatskoj i u europskim zemljama. Danas u okviru Društva djeluje limena glazba, pjevački zbor, folklorna, dramska i karnevalska skupina. Najmlađa od njih, karnevalska, imala je niz uspjelih nastupa na Ljetnom karnevalu u Čapljini. Folklor broji šezdeset članova, promičući tradicijske i kulturne vrednote Hrvata u BiH, preko niza izvedbi izvornih plesova, pučkih napjeva (putnički pjev, muška i ženska ganga) i instrumentalne glazbe. Limena glazba nastupala je i pratila sve značajne događaje u Ljubuškom i okolici.

Vrlo uspješne nastupe s guslama, diplama i fruli imao je u više navrata član Društva Željko Keža iz Studenaca (Međunarodna smotra folklora, Gradec; Smotra folklora Na Neretvu misečina pala, Metković; Športsko-kulturna priredba Ilijino brdo kod Posušja, i dr.

HKD Svetoga Ante, Humac - Ljubuški

Ćelav se diči kapom, a lud snagom!

1�

HKUD ”Studenčica”, Studenci

Gdje se pije, primakni se, gdje se bije, odmakni se!

Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo “Studenčica” osnovano je 2001. Društvo svoju djelatnost temelji na promicanju pučke baštine Hrvata u

Hercegovini, očuvanju hrvatskih narodnih nošnji, zatim starih plesova i drugih poskočica iz Hercegovine. Pored narodnih običaja i plesova Hercegovine “Studenčica” baštini plesove posavskih Hrvata. Društvo broji oko 150 članova, u čijem su sastavu folklorna sekcija (starijega i mlađeg uzrasta), pjevačka skupina, te mandolinski orkestar koji djeluje od 1996., a pripojio se Društvu 2001. Svake godine od osnutka Društvo “Studenčica”, povodom zaštitnika Župe Studenci “Presvetoga srca Isusova”, organizira smotru folklora, gdje pored domaćina nastupaju društva iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Do sada je Društvo imalo preko stotinu javnih nastupa na prostoru BiH i u inozemstvu, ponajprije u Njemačkoj, Austriji i Hrvatskoj. Povodom pete obljetnice djelovanja HKUD “Studenčica” je izdala kompaktne diskove (CD),

s prigodnim duhovnim i narodnim pjesmama iz Hercegovine.

1�

HKUD ”Radišići”, Radišići

Mi, članice i članovi Društva, djeca smo razigrana i ponosna

jer nam je pripala čast da na svojim mladim plećima, uz potporu starijih, nosimo neprocjenjivo blago naše povijesti, blago pohranjeno u našim srcima. Slijedimo upornost oživljavanja i čuvanja tradicije i kulture hrvatskoga naroda u dragoj nam Hercegovini - zemlji kamena, cvrčka, drače, smokve, masline i vina, i ljudi velika srca. Prvi koraci i trusa, prve riječi i ganga, prvi školski dani vežu nas za našu folklornu sekciju koja je osnovana 15. listopada 2003. u Osnovnoj školi Marka Marulića, P.O. Donji i Gornji Radišići, u kojoj smo uspješno nastupali širom Hercegovine, Hrvatske i Loreta u Italiji, gdje nam je pripalo prvo mjesto na Međunarodnoj smotri dječjih folklornih društava.

Priznanja i uspjesi u očuvanju autentičnosti našega zavičaja potakli su našu sekciju, pa je u travnju 2006. prerasla u Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo “Radišići” iz Radišića. Naše Društvo spaja Gornje i Donje Radišiće u jedno ime. Nadamo se da je svaki naš mali korak uspješan divovski korak u budućnost hercegovačke kulturne baštine, zaboravu otete.

Kruha današnjega, vina godišnjega!

1�

Bolje s mudrim plakati nego s ludim pjevati!

Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo “Sv. Marko”, Klobuk, mlado je društvo utemeljeno u veljači 2006. Broji oko šezdeset članova, od

najmlađega, koji ima četiri godine, do najstarijega koji broji osamdeset godina. U Društvu djeluju tri guslara i jedan diplar. HKUD “Sv. Marko”, Klobuk, imao je dosad već 60 javnih nastupa diljem BiH i Republike Hrvatske.

Zadaća je i obveza Društva oživjeti tradiciju i stare običaje u Klobuku i dalje od njega i prenijeti ih na mlade naraštaje. Poput svih mladih društava i HKUD “Sv. Marko” iz Klobuka želi steći što više iskustva i prijatelja i ostvariti plodnu suradnju s drugim kulturnim i umjetničkim društvima u BiH, Hrvatskoj i dalje.

HKUD ”Sveti Marko”, Klobuk

1�

MEĐIMURJE

U imenu Međimurja krije se njegov zemljopisan položaj – kraj između Drave i Mure na sjeverozapadu Hrvatske,

između Mađarske i Slovenije, s površinom oko 730 četv. km. Može se zbog reljefa terena podijeliti na gornje, s blagim brežuljcima i na donje s aluvijalnom ravnicom. Međimurje ima počasni naslov Hrvatski vrt (Hortus Croatiae). Stoga je međimurski amblem ptica i cvijet - grlica i fijolica. U burnoj prošlosti Međimurje često mijenjaše gospodare – od Sigismunda Luksemburškoga i Nikole Šubića Zrinskoga do češkoga grofa Ivana Althana i cara Franje Josipa.

Međimurje se može nazvati prosperitetnim krajem, s razvijenom prerađivačkom industrijom, građevinarstvom, poljoprivredom, trgovinom i ugostiteljstvom. Od atraktivnih spomenika i lokaliteta zanimljivo je razgledati Čakovec, Stari grad i perivoj Zrinskh, Mlin na Muri, Bedekovićeve grabe, Dvorac Terbotz, Vinograde nad Štrigovom i Toplice Sveti Martin.

MEĐIMURSKA ŽUPANIJA

Teritorijalna jedinica Međimurska županija najgušće je naseljen hrvatski kraj, gdje na površini od 730 četv. km živi 118.426 stanovnika. Županija se sastoji od tri

grada – Čakovca, Preloga i Murskoga Središća, te 22 općine s ukupno 130 naselja.

Međimurska županija ima raznoliku industriju – metalno-prerađivačku, kemijsku, obućarsku, građevinarsku i tiskarsku (Tiskara i nakladnička kuća Zrinski). Na području županije ima 35 tisuća ha obradive površine, dok ostalo čine voćnjaci, pašnjac i vinogradi. U poljoprivredi značajni su Agromeđimurje i Čakovečki Mlinovi.

ČAKOVEC

Administrativno, gospodarsko i kulturno središte Međimurske županije – grad Čakovec, dobio je ime po grofu Dimitriju Čaku (Csaky) u 13. st., koji

gradi utvrđeni toranj (Čakov Turen). Kasnije ga žitelji nazivaju Čakijeva tvrđava. Drugoga rujna 1546. Nikola šubić Zrinski zauzeo je čakovečku tvrđavu. Godine 1848. Čakovec je proglašen slobodnim kraljevskim gradom.

Prema popisu iz 2001. grad ima 15.790 stanovnika, s prigradskim naseljima broji 30.455 žitelja. Stanovnici su Hrvati rimokatoličke vjere, a najveće manjine su Romi, Srbi i Slovenci. Velik utjecaj na život, običaje i kulturu Čakovca imala je susjedna Mađarska, na čijem se jeziku grad zove Csáktornya.

MEĐIMURSKASt

ari Č

akov

ec 1

639.

1�

MEĐIMURSKI OBIČAJI I NOŠNJA

Međimurski pučki običaji dobro su očuvani. Uz poznatu međimursku hižu ističu se i

folklorni napjevi i narodna nošnja. Stare hiže karakteristične su prizemne stambene kuće, pravokutna i izdužena tlocrta, s pročeljem okrenutim prema glavnoj cesti. Gradile su se od prirodnih materijala - drva, zemlje i slame.

Među običajima zanimljivi su pokladni, gdje su se u prerušavanju puno koristile drvene maske. Maškuri ili baukači počinju s pripremama dva tjedna prije fašnijeka. iz svake kuće idu dva do tri člana, uglavnom neoženjeni dečki i puce.

Međimurska narodna nošnja uglavnom koristi materijal od bijeloga domaćeg tkanja od lana i konoplje, te od čipke. Sastavni dijelovi ženske narodne nošnje su: opleće pleček, suknja robača, podsuknja spodnjica,

pregača fertuf, prsluk pruslek, rubac za ogrtanje tibet robec, oglavlje poculica s žnjorom i čizme škornji. Sastavni dijelovi muške narodne nošnje su: košulja robača, hlače gaće, prsluk pruslek, šešir škrlak i čizme škornji.

ŽUPANIJA

MEĐIMURSKA KUHINJA

Općenito se kaže da se u Međimurju puno i dobro

jede. Međimurska tradicijska kuhinja, mješavine mađarske i slovenske kuhinje, odlikuje se jednostavnošću u pripremi, ali raskoši u okusima. Karakteristična su hladna predjela s mesom iz tiblice, kosanom mašću, sirom turošom i svježim kravljim sirom s vrhnjem. Krepke juhe spremaju se s puno povrća ili vrhnja, s domaćom tjesteninom ili s dimljenim mesom (pretepena juha). Mesna jela od piletine,

svinjetine ili divljači dopunjavaju se osebujnim umacima i preljevima od vrhnja i gljiva. Prilozi se po starinski pripremaju od heljdine kaše, krumpira, te od ražena i pšenična tijesta. Kukuruzni, raženi ili pšenični kruh obvezan je dodatak svim jelima. Pikantna okusa također su međimurska gibanica, zlevanke, krapci i kelešice.

DOBRO NAM DOŠEL, PRIJATEL!!!

Međimurske narodne nošnje

Kukuruzna zlevanka

1�

Naselje Veljaci, smješteno u sjeverozapadnom dijelu ljubuške općine, prostire se na 9.577 četvornih km., s najvišom točkom od 387m

i najnižom od 76m. U osam zaselaka: Matići, Krstina, Radića mahala, Srida sela, Gorica, Brdo, Oklade i Hambar, prema popisu pučanstva iz 1991. živjelo je 1218 žitelja. Glavne komunikacije su regionalna cesta R-422 Vitina-Veljaci-Orahovlje, te međumjesne ceste Veljaci-Šipovača i Veljaci-Klobuk. Uz sjevernu i zapadnu granicu prema Vitini i Otoku teče rijeka Mlade. Na samoj tromeđi Klobuka, Veljaka i Vitine rijeka pravi slap Koćušu, drugi slap po veličini nakon Kravice u Studencima. Od Ljubuškoga udaljen je 12 km, a od Vitine tri km. Rijeka Mlade, nakon izlaska iz ravničarskoga predjela, nailazi na čvrste vapnenačke stijene i pravi slap, prosječne visine deset i širine trideset metara. Koćuša, za razliku od Kravice, nema velike oscilacije u količini vode tijekom godine. Ispod slapa nekada je radilo više atraktivnih mlinica i stupa, a danas znatno manje. Blizu slapa Koćuše utječe i rječica Studena, koja pod nazivom Sedra izvire u susjednom Klobuku. Oko tri km jugozapadno od Koćuše nalazi se izvor Goruša (prosječna protoka vode 1,2 m³/sek). Hidrološka ispitivanja pokazala su radioaktivnost izvora, koji je kaptiran sa slavinom i pojilom za stoku. Mještani uzimaju i piju vodu s izvora Goruše, smatrajući je ljekovitom.

Povijest ljubuških naselja (3)

V E L J A C I

Slap Koćuša

Piše: Radoslav Dodig

1�

Povijest ljubuških naselja

U toponimu Veljaci prepoznaje se korijen velj- (velji, velik) i sufiks –ak, u množinskom obliku –aci. Zabilježeni su mnogi mjesni nazivi istoga korijena (Veljača, Veljaja, Veljak, Veljansko, Veljašnica, Veljun), ali i dvosložni nazivi (Velje Selo, Velje Brdo, Velje Polje, Velji Do, Velji Vrh). Moguće je pomišljati na spajanje složenice Velji Do u Veljak. S druge strane nije isklju-čeno da Veljaci označavaju

potomke nekoga Veljaka, imajući u vidu da se 1630. spominje u Gabeli kao svjedok knez Nikola Veljak.

Veljaci su bili naseljeni još u pretpovijesno doba, sudeći prema kamenim gomilama i tvrđavi na brdu Gračina. U središtu sela, desno od ceste Veljaci-Orahovlje (kota 239), na stožastom brdu i danas stoje ostaci pretpovijesne gradine, s velikom količinom urušena kamenja i s ulomcima keramike. U rimsko doba jedna mjesna cesta vodila je od Vitine, preko Veljaka i Orahovlja do Vrgorca. Most preko rijeke Mlade vjerojatno se nalazio na istom mjestu gdje i današnji most. Upravo blizu

Kapela na Mladima

Spomen Veljaka, povelja iz 1395

�0


mosta, na osamljenom brežuljku zapadno od Vitine, na starome groblju Na Mladima (stariji oblik Na Mladih) leže ostaci rimskih Veljaka. Zemljište oko groblja prema Vitini posuto je ostacima crijepa i keramike. Stariji istraživači tu su smjestili ostatke rimskoga gospodarskog imanja (villa rustica). U kapelici Sv. Ilije na Mladima kao nadvratnik ugrađen je rimski nadgrobni spomenik (175 x 55 x 18 cm), koji je priklesan i čija su natpisna slova dobro otučena. Ipak, pozornijim promatranjem uočava se da je riječ o pokojniku s imenom Lucius Marcilius, koji je bio veteran VII. legije. Isluženi vojnici VII. legije ostavili su u Ljubuškom desetak nadgrobnih spomenika, svi iz prvoga stoljeća. Moguće ja da je na brežuljku na Mladima bio oratorij, manja ranokršćanska crkva, o čemu će posvjedočiti buduća arheološka iskapanja.

U 12. st. u Humskoj zemlji spominje se župa Velica. Mnogi

Knjiga krštenih iz 1786.

Kip Sv. Ilije

�1


su skloni u tome vidjeti današnje Veljake. O tome možemo samo nagađati. Veljaci se prvi put kao selo (dakle ne župa) spominju 26. travnja 1395. u povelji bosanskoga kralja Stipana Dabiše. Između ostaloga, on kćeri Stani daruje ‘’naše selo gospodsko u Humskoj zemlji po imenu Velijake’’. Veljaci su time postali posjed humskih velikaša Radivojevića-Jurjevića-Vlatkovića. Nakon toga o Veljacima srednjovjekovni povijesni izvori šute, premda je u njima život bujao i dalje.

Na istom lokalitetu Na Mladima stoji i danas grobište biliga (stećaka) iz 14.-15. st., od kojih su pojedini bogato urešeni motivima lozice, arkada, štitova i križeva. Vrijeme je, nažalost, učinilo svoje, pa ih se jedva nekoliko nazire iznad zemlje. Dio ih je ugrađen u crkvu iza kapele, a dio je utonuo u zemlju. Na grobištu se nalazi ukupno 25 biliga: 13 ploča, 10 škrinja, jedna dvojna ploča i jedan sljemenjak. Drugo grobište srednjovjekovnih biliga nalazi se u Drinovoj Dragi, jedan km sjeveroistočno od groblja Na Mladima. Tamo su zabilježena 22 biliga, osam ploča i 14 škrinja. Veći dio je bez ukrasa, neki

Bilig na Mladima

Oltarna slika u župnoj crkvi

��


su prelomljeni i nalaze se u zidovima, a među uresima vidi se križ i polumjesec.

U turskim popisima 15. i 16. st. spominje se selo Veljak, s oženjenim i neoženjenim Vlasima. Kao župa prvi put je navedeno 1599. u popisu župa samostana Zaostrog, u koju su, osim Veljaka, pripadala sela Kljenak, Kokorići, Ravča, Kotezi, Orah, Orahovlje, Visoka, Kruševo, Vojnići, Klobuk, Tihaljina, Utvica, Proboj i Grljevići. U 17. st. makarski biskup Lišnjić navodi crkvu (Sv. Ivana?) u Veljacima, ali kao ruševinu. U 18. st. katoličko stanovništvo Hercegovine i Bosne popisali su makarski biskupi. U prvom popisu iz 1743. u Veljacima navodi se 93 žitelja (59 odraslih i 34 djece) s rodovima: Jelavić, Biošić, Vištičić, Zekušić, Markotić, Pavlović i Rupčić. Dva i pol desetljeća kasnije, točnije 1768., biskup Bogdanović zapisao je u Veljacima 120 vjernika, s rodovima: Jelavić, Bradvičić, Rupčić, Pavlović, Brnjaković, Biškić, Biošić, Vištičić, Markotić i Matić. Kretanje pučanstva, ali i pojedinih rodova, može se lijepo pratiti u veljačkim matičnim knjigama, od kojih najstarija Matična knjiga krštenih potječe iz 1786.

U prvoj polovici 19. st. za uprave Ali paše Rizvanbegovića provedena je melioracija dijela Veljačkoga polja uz tok Mlada. Obnavlja se gospodarski i vjerski život. Fra Grgo Škarić pokušao je obnoviti skromnu crkvu pored kapele na Mladima, ali nije uspio. Kao crkva desetljećima je župi služila drvena baraka, sa zvonikom na hrastu. Nova suvremena crkva, čiji je patron Gospa od Zdravlja, sagrađena je 1958. U novije doba u crkvenu vrtu podignut je brončani kip Sv. Ilije, zaštitnika župe.

Spomenik braniteljima, Veljaci

��


S T U D E N C I

Na jugoistočnom dijelu ljubuške općine, uz magistralnu cestu M6 Imotski-Čapljina, smjestilo se naselje Studenci, s površinom od

11.680 četvornih km, najviša kota 187, najniža 26m, 1190 stanovnika (popis 1991.) u četiri zaseoka: Glavica, Donji Studenci, Gornji Studenci i Trseljevina. Okosnicu naselja čini Studenačko polje i rijeka Studenčica, koja se hrani vodama iz Vrila (prosječna dotoka 0,82 m³/sek), Kajtazovine (prosječna dotoka 2,9 m³/sek) i Vakufa (prosječna dotoka 3,5 m³/sek). Uz granicu sa Zvirićima, od Vitaljine do Krteljevca, teče rijeka Trebižat. Na njoj je svakako najveća atrakcija slap Kravica. Visina slapa kreće se od 26 do 28 m, s vodenim amfiteatrom širokim oko 120 m. Preko sedronosna sloja, od vrha do dna slapa, izrasla je trava, mahovina i lišajevi, a iznad slapa smokve, topole i konopljika. Do pedesetih godina prošloga stoljeća na Trebižatu, ispod slapa Kravice, nalazilo se više mlinova i stupa, čiji su vlasnici i zakupnici bili: Semiz (badanj i stupa u Studencima), Vekić, Mirković i Alilović (badnji i stupe u Zvirićima) i Krešić (stupa s badnjem pod krovom u Zvirićima). Nažalost, od njih su danas ostale samo okamine. Zanimljivo je spomenuti da su 1905. austrougarskim vlastima dubrovački poduzetnici Jovan Jelić i Nikola Srinčić podnijeli zahtjev da im se ustupi slap Kravica za gradnju predionice i tkaonice jute i elektranu. Zbog izbijanja rata 1914. projekt je ostao samo na zamislima.

Panorama Studenaca

��


Između Studenaca i Stubice, jedan km nizvodno, nalazi se manji slap i buk koji neki nazivaju mala Kravica. Iznad njega je stari kameni most, vjerojatno iz osmanskoga doba. Sada ima jedno okno, jer je vodena matica svojedobno srušila drugi luk. Lokalitet s mostom zove se Želigošće i očito je preko njega vodio stari put Studenci-Stubica-Zvirići-Gabela.

Uz Studenačko polje, brdskom kosom od sjeverozapada prema jugoistoku, ima 105 kamenih gomila. Ima ih, ali manje brdskim područjem Trseljevine, južno od ceste Ljubuški – Čapljina. One su dokaz da su Studenci u brončano i željezno doba bili dobro napučeni.

Slap Kravica

Runjava gomila

��


Markantnije gomile imaju posebne nazive – Didova gomila, Babina gomila, Zidana gomila, Runjava gomila i Ivkina gomila. Na istom potezu diže se i nekoliko gradina. Zidana gomila prostire se na blago uzdignutoj kosi (kota 147m), odakle puca širok pogled na okolicu. Utvrđeni objekt od zidana kamena, čiji se ostaci i danas dobro vide, ima oko 450 četvornih metara (45x10), s mjestimičnim ostacima zidova visokim i do 2,5m. Poluobrađeno kamenje u suhozidu podsjeća na gradnju sličnu akropolama na Zvonigradu i Ošanićima. Južno od Zidane gomile stoje ostaci gradine zvana Runjava gomila, a na sjevernoj strani mala polukružna gradina na Orlovači. Pedesetak metara južno od Zidane gomile prostire se manje izvangradinsko naselje, na čijoj je površini moguće pronaći ulomke atipične gradinske keramike. Iz željeznoga doba na lokalitetu Crkvina u Studenačkom polju pronađena je brončana figurica žene, u dugoj urešenoj haljini. Vjerojatno se radi o kakvoj božici staroitalske (etrurske?) umjetnosti 5. st. pr. Kr.

Zidana gomila

Mlinica na Vrilu

��


Studenci su bili dobro napučeni u rimsko doba. Razložno je pretpostaviti da je rubom polja, od Ljubuškoga ka Čapljini, vodila jedna cesta, čiji nam ostaci zbog intenzivne gradnje i kultivacije nisu očuvani. Na lokalitetu Crkvini i danas se naziru ostaci crijepa i obrađena kamena. U novije doba pronađen je ulomak crijepa s pečatom C. Titi Hermerotis, krovnim crijepom koji se uvozio iz sjeverne Italije, što govori da je na tom mjestu bila sagrađena villa rustica. Južno od Crkvine slučajno je otkrivena zidana rimska grobnica.

Iz srednjega vijeka, blizu današnjega groblja u G. Studencima, potječe veliko grobište biliga, najveće u ljubuškoj općini. Čini se da je nekad brojalo 83 biliga, M. Vego 1954. pronašao je 75 biliga. Na groblju su bilizi u obliku škrinja i ploča, te dva sljemenjaka. Ukrašena su 24 primjerka, čiji su uresi vitice, vrpce i arkade, simboli križa raznih oblika, polumjeseca i rozeta, mačevi, štitovi, antropomorfne figure i lov na jelena. Zanimljiv je motiv križa s trima poprečnim krsnicama, kao i ženski lik na jednoj škrinji. Manje groblje od četiri biliga nalazi se blizu vrela Kajtazovina i jedan osamljen bilig u polju.

Iz osmanskoga razdoblja u 15. i 16. st. spominju se Studenci (selo i rijeka), mezra i livada Zgon, livada Luka, Hercegov mlin i dva danas nepoznata naselja u blizini Studenaca Kralovina (Kraljevina?) i Vlatušići. Naziv mjesta Studenci jasan je: studenac znači izvor, zdenac, a studenica hladnu vodu. Studenac, Studenica i Studenci vrlo su česti toponimi u krškoj nomenklaturi. Puno je intrigantniji hidronim Trebižat, za čije podrijetlo ima više pretpostavaka. Ivan Zovko pisao je o pučkoj

Grobište biliga

��


etimologiji da Trebižat potječe od izraza ''tribi žito'', jer rijeka često plavi i raznosi usjeve. Danijel Alerić tvrdi da je ime postalo od ''Turres Bigestis'', Bigestske kule, Marko Vego navodi staroslavensko triba u značenju žrtvište, a Radoslav Matić vidi tu latinsku složenicu tribigatus, tri dvoprega. Ipak, najrealnija je pretpostavka da se u nazivu Trebižat (zabilježeno je Tribižat, Trebižet i Tribižet) krije imenica tribežina ili trebežina u značenju krčena zemlja.

Prema popisu katoličkoga pučanstva iz 1743. Studenci su imali sedam obitelji (dvije Vukšić, te po jednu obitelj Buntić, Barišić, Pavlović, Blaćančić i Praščević) sa 40 odraslih i 29 djece, a 25 godina kasnije broj je spao na ukupno 34 žitelja (tri obitelji Vukšić i jedna Barišić). Studenci pripadaju župi Presvetoga Srca Isusova. U povodu 90. obljetnice osnutka studenačke župe i 60. obljetnice gradnje mjesne župne crkve, u čast Presvetog Srca Isusova, mjesni biskup msgr. dr. Ratko Perić 19. lipnja 1998. župnu crkvu u Studencima proglasio je biskupijskim svetište Presvetog Srca Isusova. Godine 2008. svečano je proslavljena 100. obljetnicu osnutka, 70. obljetnicu crkve i 10. obljetnicu Svetišta.

Rijeka Studenčica

Župna crkva Studenci

��


Osam km jugozapadno od Ljubuškoga prostire se naselje Crveni Grm, s površinom od 11.830 četvornih km, najvišom kotom

219m, a najnižom 21m. Prema popisu iz 1991. selo je imalo 1081 stanovnika. Uz zaselak Radalj podjela sela obično je prema pojedinim rodovima – Hercezi, Pavlovići, Nižići, Kraljevići U popisu katoličkoga hercegovačkog puka 1743. zabilježeno je u Crljenom Grmu 49 žitelja, 31odrastao i 18 djece (obitelj Prasac, dvije obitelji Matić, Račić, Ereš, Gavran, Marinović i Kozičić), a 1768. četiri obitelji (Nižić, Praščević, Erešević i Matić), s ukupno 47 žitelja.

Crveni Grm pretežito je krševit kraj, s manjim brdima (Radalj, Glavice, Zmijinac, Uletin vrh, Ođanica, Sadići i Katina Glavica) i manjim poljem Jezerac, preko kojega teče granica s Hrvatskom. Polje može privremeno

C R V E N I G R M

Panorama Crvenog Grma

Jezerac pod vodom 31.12.2008.

��


poplaviti kada izbiju podzemne vode. Ime sela prozirno je, samo nije lako odgonetnuti odakle crvena boja, možda po drvetu smrdelja (Pistacia terebinthus), koji porumeni u kasnu jesen. Selo je smješteno uz regionalnu cestu R-424 Mostar-Ploče i cestu Crveni Grm-Prolog, koja je od Ljubuškoga do lokaliteta Stražnice vodila do Marmontove ceste (tzv. Francuske ceste) i bila svojedobno cesta prvoga reda. Kada je ona izgrađena u austrougarsko doba, povezala je C. Grm sa svim susjednim gradovima (Ljubuški, Čapljina, Metković, Vrgorac). O tome svjedoči spomen-ploča iz 1882., uklesana u stijenu pored ceste C. Grm-Teskera, na lokalitetu koji je i dobio ime Ploča. Zalaganjem Turističke zajednice ŽZH-a i poduzetnika Jure Zelića Ploča je uređena kao odmorište.

U Crvenom Grmu ima veći broj pretpovijesnih kamenih gomila, od kojih je jedan dio oštećen i devastiran. Ima ih u skupinama u okolici Jezerca, oko groblja Kukavice i u zaseocima Radalj i Kraljevići. Desno od ceste C. Grm-Prolog nalazi se skupina gomila, po kojima je lokalitet

Gomila u Bludnicama

Nižićev vinograd u kršu

�0


dobio ime Gomile. Među njima je jedna na vrhu manjega brda, čiji je opseg oko dvadeset metara, a visina preko pet metara. Na istoimenu brdu, blizu kuća Mihaljevića i Medića, nalazi se pretpovijesna gradina Radalj. Zaravan na vrhu 20 x 25m, kasnije prekopana talijanskim rovom iz Drugoga Svjetskoga rata, bila je vjerojatno utvrđena suhozidom. Na obroncima može se pronaći ulomaka keramike i žrvnjeva, što gradinu može okvirno

odrediti u brončano i željezno doba. U Upisniku Arheološke zbirke Franjevačkoga samostana Humac, na str. 7. zapisano je da je Mate Nižić iz Crvenoga Grma darovao jedan srebrni novac s prikazom krave i teleta, 10. svibnja1884. Takve prikaze imale su drahme Apolonije i Drača, najčešće iz 2.-1. st. pr. Kr. To bi značilo da je grčki i rimski novac trgovinom kolao i do C. Grma.

Iz antičkoga doba nema većih i značajnijih nalaza. Može se pretpostaviti da je od Bijače, preko C. Grma i Prologa jedna sporedna cesta vodila prema Vrgorcu. Frano Bulić za nju u 19. st. čuo je naziv “Salamunovo kolo”. Na lokalitetu Doci 1984. pronađen je dobro obrađen kameni stup. Na zaravni 40x30m primjećuje se obilje obrađenih kamenih kvadera, keramike i maltera. Naziru se pod zemljom substrukcije zidova.

Vjerojatno je u pitanju ranokršćanska crkva, na čijim je temeljima mogla niknuti i srednjovjekovna.

Na lokalitetu Greda, koji su neki istraživači zvali Soboč, jedan km sjeveroistočno od sela iznad polja Jezerac, u ogradama Mate i Ivana Nižića, s desne Austrougarska ploča o gradnji ceste

Nalaz u Docima

�1


strane staze koja vodi prema Teskeri, nalazi se grobište s 34 biliga, od čega 10 škrinja i 24 ploče. Ukrašeno je pet biliga s motivima križeva, rozeta, rubnih vrpca, polumjeseca, sunčeva vijenca i ljudskih figura. U turskim defterima spominje se selo Crni Grm, vjerojatno pisareva pogreška, s deset oženjenih i pet neoženjenih Vlaha. Uz selo je upisano jezero Bile vode, zatim mezre Kopode, Zavala i Sirača (Sirač danas na području Teskere). U 17. st. kada se razvila hajdučija, zabilježeno je u “Kronici fra Pavla Šilobadovića” da je Vicko Kežić iz Makarske krajine odagnao 1664. “18 konja iz Cerljenoga Garma”. Zadnje vijesti iz Hercegovačkoga ustanka (1875-1878) spominju da je pored granične karaule u C. Grmu ranjeno nekoliko turskih vojnika. Ostaci kružne kule mogu se i danas vidjeti blizu granična prijelaza C. Grm, u blizini Matića kuća.

U Crvenom Grmu postoje dva groblja, starije Kukavice s grobnom kapelom i novije u zaseoku Radalj. Crkva posvećena Sv. Ivanu Krstitelju sagrađena je u novije doba.

Crkva Sv. Ivana Krstitelja

Groblje Kukavice

Nakladnik: Udruga “Ljubuško silo” Zrinsko-frankopanska 71., LjubuškiZa nakladnika: Davorin Medić, predsjednik Saveza KUD ‘’Ljubuško silo’’Urednik: Radoslav DodigFotografije: Arhiva Sila, R. Dodig i Ć. RaičTisak: Grafotisak Grude, srpanj 2009.

Kip Sv. Ilije, VeljaciStara matica krštenih, Veljaci

Meditacija u Jezercu, C. Grm Gradina Radalj, C. Grm

Most na vrelu Kajtazovini, Studenci

Pret

povi

jesn

i kip

ić iz

Stu

dena

ca

Documents

Ljubusko Silo 2009