FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA143God.36(2016)Sv.3(613–623)

Recenzijeiprikazi619

Friedrich Nietzsche

Ljudsko, odviše ljudskoKnjiga za slobodne duhove: svezak drugi

Demetra,Zagreb2013.

Ljudsko odviše ljudsko – knjiga za slobodne duhove, epohalno dvosveščano filozofskodjeloFriedrichaNietzschea,unasbivaobjav­ljeno pod okriljem izdavačke kućeDemetrauZagrebu,svibnja2013.,uzsjajanprijevodBerislava Podruga. U usporedbi s prvimsveskomsvojegveličanstvenogspisa,čijire­cenzivniprikazbijašeobjavljenubroju140Filozofskih istraživanja,akojegjeNietzschesročioupetglavnihdijelova,drugipišekrozdvaglavnadijela:»Mnijenja i razne izreke«(408fragmenata) i»Putnik injegovasjena«(350 fragmenata).Čini se da je fragmentar­na kauzalnost drugog sveska zahtjevnija zapraćenje, nego ona prvog sveska s obziromdaodiše(naizgled)frenetičnošarolikimras­ponom tema i motiva što kroz njih vriju tečiji misaoni prijelazi i refreni bivaju teškoulovljivi i najplemenitijim filozofskim uši­ma.Međutim,nipoštosenebimoglokazatida određena međufragmentarna kauzalnost(koja i jest stilska logosna karakteristikafilozofskog, znanstveno-umjetničkog genijakakavjeNietzsche),nepostoji.Dotičnadvapoglavljaprvotnobijahuobjavljenizasebno,kaonastavciipriloziprvogsveska,aujednoikao,iskazanoNietzscheovimriječima,

»Nastavakiudvostručenjejedneduhovnekure,na­imeantiromantičkogsebeliječenja,kakvomijemojjošuvijekzdravinstinktbiosamiznašaoisampro­pisaoprotivprivremenogoboljenjaodnajopasnijegoblikaromantike«.

Navedene retkepiše imajućipriumuponaj­prijevlastitiraskolsRichardomWagneromiantiromantičkusvjetlosnu(aletejsku)katarzukojomjepritombivaoblagoslovljen.Nakonšestgodina,kakosamkaže»prizdravljanja«, spise objavljuje objedinjene, kaodrugisvezak Ljudskog, odviše ljudskog, nadajućise daćetakozajednoobjavljeni,izajednorazmotreni,polučitinaukozdravljujošsnažnijeijasnije,anavedeninaukozdravljuNietzscheprepo­ruča duhovnijim naravima nadolazećeg raz­dobljazadisciplinuiizobrazbuvolje,tekrozsvihosampredgovornihfragmenataupućuječitateljanavlastitorazrješavanjesprošlošću

nakon čega, smatra, nastupa slobodonosnakatarzaduha.UprvompredgovornomfragmentuNietzschepišedatrebazboritisamoonoočemusenesmiješutjeti,tesamooonomeštoseprevla­dalo jer je sve drugo naklapanje, literatura,nedostatak zapta i strogog odgoja. Također,navodiikakosvinjegovispisigovoreoono­meizanjega,pritommislećinačinjenicudamujeuvijekbilopotrebnovremena,prizdrav­ljanja,udaljenostiidistanceprijenegoštoseunjemuprobudilaželjadasedoživljenoizne­senavidjelo.Nakrajučetvrtogpredgovornogfragmenta stoji da su naša rasterećenja onozbog čega najviše ispaštamo i želimo li po­novnoozdravitinemamoizbora–moramoseopteretiti teže no što smo ikada bili optere­ćeni, a izdvojiobih i citat iz šestogpredgo­vornogfragmentaukojemNietzschekazujekomeposvećujeovajspis,citiram:

»Prijesvegapakvamakojitonajtežepodnosite,virijetki,najugroženiji,najduhovniji,najodvažniji,vikojimoratebiti savjestmoderneduše, tekojikaotakvimorateimatinjenoznanje,viukojimasesa­bireonoštosamodanasmožebitiodbolesti,otrovai opasnosti, – čija sudbina hoće to damorate bitibolesnijiodbilokojegpojedincajerviniste‘tekisamopojedinci’,čija jeutjehaznatiputk jednomnovomzdravlju,ah!tenjimeićiiputitise,naimezdravljusutrašnjiceipreksutrašnjice,vipredodređe-ni,pobjedonosni,vinadvladateljivremena,vinaj­zdravijiinajsnažniji,vidobriEuropljani!«(str.7)

»Raznamnijenja i izreke«, prvi dio drugogsveska,tematskisepodudarasnaslovompo­glavljauzmemoliuobzirčinjenicudasekroznjegaprovlačeuistinuraznovrsne idejekrozoštroumnaNietzscheovaopažanjaupisanau408ponajčešćekratkihdvo-ilitrorečeničnihfragmenata,amotivikojimasuprožeti sežuodistočnoggrijehafilozofa,skepsekršćana,padostarihGrka,pustinjeznanosti,knjigaikritičara, ratnog lukavstvanametljiva čovje­ka,neslobodivolje,duhažena,mudracakojise pravi da je budala, genija itd. S obziromna osebujnu kvantitetu fragmenata, na prvipogled biva zamjetljivo kako je gotovo ne­mogućeunekolikostranicaogrestitkivosva­kogpojedinogfragmentaivažnemisliovogpoglavlja, te stoga nastojim iznijeti one, pomomesudu,krucijalne.Krenuobih7.fragmentomnaslova»Neprija-teljstvo spram svjetla« u kojem Nietzscherazmatraljudskufobijuspramsvjetlostiistinetvrdećidaljudiudubinisvojedušemrzeisti­nuzbognjezineodređenosti:

»Jelirazlogtomeštoonisvizajednopotajicestrepedaćejednogadanaunjihbitiprejakouperenosvje­tloistine?Onihoćeneštoznačiti,pasezbogtoganesmijetočnoznatištoonidoistajesu?Ilijeposrijedisamostrahodpresjajnogsvjetla,nakojegnjihovezamračive,lakozasljepljujućešišmiševedušenisusvikle,takodagaionemorajumrziti?«(str.13)

doi: 10.21464/fi36316

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA143God.36(2016)Sv.3(613–623)

Recenzijeiprikazi620

Smatram kako oba odgovora nose dijelićistine, ali čini mi se kako je apriorna fobi­ja štomori ljudski rodona spramautoistinekojanakonnekogvremenaprelaziumržnjuspramsvakogoblikasvjetlosneistine,začijusvjetlosnostpotomnjihovimahompolutanskiumovigajeisključivootporipopratnoodbi­janjesvakogvidarazotkrivanja,kojesvreme­nomprelazečakiuprijezir.Očitidokazna­vedenogukazujenamseiudanašnjevrijeme,zakojegprisustvujemofestivaluopćegmaza­njaočijuisvekolikelobotomije.18.fragment–»Trivrstemislioca«–nudimetaforukojomNietzsche iznosimisaokakopostojebujaju­ći, tekući i kapajući izvori mineralne vode,auskladustimepostojeitrivrstemislioca.Laikihprocjenjujepremamasivode,aznalacpremasadržajuvode,daklepremaonomeštounjimaupravonijevoda.Naglašavamnemi­novnupotrebuljudskogrodazaznanstvenim(ponajprije filozofijskim) znalcima koji susposobniukazatičovječanstvunakukoljkojise prodaje pod bitak raznim marketinškimtrikovima i smicalicama, kao i zabludjelimobrazovnim smjerovima. Svjetlosni motiv,sličanonomizsedmogfragmentanalazimoiu61.fragmentunaslova»Vidjetisvojusvje­tlostkakosja«ukojemstoji:

»U zamračenim stanjima muke, bolesti i krivnje,sa zadovoljstvom primjećujemo to ako druge jošprosvjetljujemo,dokoninanamazamjećujusvijetlimjesečevkolut.Timzaobilaznimputemmisudjelu­jemounašojvlastitojsposobnostirasvjetljavanja.«(str.31)

Nietzsche gaji istančan osjećaj za svjetlo­noštvo, za koji ističem da bi nužno trebaopredstavljati paradigmu svakog pojedinogobrazovanja,međutim,udanašnje jeopsku­rantskodobasveprisutnijitrendanti-aletejskinastrojenogzamračujućegkvazi-obrazovanjaprojiciranog ponajprije masovnim medijimakoji preuzimaju ulogu apriornog oblikova­telja ljudskog znanja, dokpo svijetu djelujenebrojeno mnogo ministarstava »obrazova­nja« pojedinih država podložnih kapitalisti-čkoj zaglupljujućojmašineriji. 92. fragment»Navodni kršćani, a ne kršćani« ukazuje naparadoksalnost kršćanskog zrenja te pritomNietzschekršćanimaporučuje:

»Želiobihdanaučitebaremkršćanskemanire,bu­dući da vam toliko nedostaje finoće i pristojnostikršćanskogsrca.«(str.39)

109.fragmentnaslova»Živjetibezumjetnostiivina«krijejednuodljepšihmetaforaNietz­scheovaopusaupućenuumjetnosti injezinualkemijskomkreativnomkarakteru,citiram:

»Sumjetničkimdjelimajekaosvinom:jošjeboljeukolikosenijednonidrugonepotrebuje,ukolikosedrživodeavoduizunutrašnjevatre,unutrašnjeslatkoćeduše,uvijekiznovasamimsobompretvarauvino.«(str.47)

Odistasjajnokonstruiranaipogođenamisaologosno-krečućeparadigmekoja,ukolikopro-vođenapravilno,utolikopojedincaodvodiudomene sebe-rađajućeg kreativnog kolosa,vođenog istinskim praxisom autonomnoguma. U 194. fragmentu »Tri mislioca nalikjednomepauku«Nietzscheiznosizanimljivusliku:

»Usvakojfilozofijskojsektislijedetrimisliocaje­danzadrugimusljedećemmeđuodnosu:prvistvaraizsebesokizametak,drugigarazvlačiunitiipleteumjetničkumrežu, a treći u tojmreži vreba žrtvekojeseunjojzapletuteodfilozofijepokušavaži­vjeti.«(str.81)

Čini se da je situacija sa suvremenom filo­zofijom obilježena upravo trećim korakom.Kvazi-filozofiparazitskirasprostirumrežehi­storijefilozofijeiutompronalazemaksimumvlastite(prividne)sebe-rađajućekreativnosti,teodtogapribavljajufinancijskasredstvazaživotimagluzatrovanjemladihpotencijalnihfilozofskihglava.OduGrcimapronalazimou218.Fragmentu»Grcikaoposrednici–tuma­či«,ukojemstojida,kadagovorimooGrci­ma,minehoticegovorimoioonomedanasijučerjerjenjihovaopćepoznatapovijestjed­nosjajnozrcalokojeuvijekkonstantnozrcalineštoštosenalaziunjemusamome.Citiram:

»Mikoristimoslobodugovorenjaonjimakakobi­smoodrugimasmjelišutjeti–kakobionisamiod­sadgovorilirazmišljajućemčitateljuneštonauho.TakoGrci sadašnjemčovjekuolakšavajupriopće-njemnogočegateškopriopćivoginepovjerljivog.«(str.87)

Pitamsekakolisejeizduhastarogrčkeve­ličajnostiizrodiotakobeskrajnobarbariziranii trivijalizirani,ali i robotiziraniEuropljanindanašnjice?230.fragmentzboriomjeriisre­dini,akroznjegaNietzscheumujekakojeodvijenadasveuzvišenestvari–mjeriisredini– najbolje nikada ne govoriti. Piše da odre­đena nekolicina ljudi poznaje njihove moćii znamenje iz misterijskih staza unutrašnjihdoživljajaiobrata,teonipritomunjimaštujuneštobožanskoizaziruodglasne,oglašava­juće riječi, dok svi ostali ljudi jedva slušajukadaseotomezboriumišljajućisidajepo­srijedidosadaiosrednjost,sizuzetkomonih»koji su jednom razabrali opominjući zvuktogacarstva,alisusispramnjegazačepiliuši.Spomennatoihpakozlovoljujeirazjaruje.«Nietzscheistančanopoznajenaukstarihgrkakojiupromišljanjumjereotkrivahuharmoni-čnufuzijusuprotnosti,odnosnodijalektičkogsmiraja koji upućuje na »pravilno« usmje­renu gibajuću intencionalnost. Međutim, u365. fragmentu pak određuje prekomjernostkao ljekovito sredstvo tvrdeći da se vlastitunadarenostmožeusebiiznovapobudititakoda se netko duže preko mjere štuje i uživajednu oprečnu nadarenost, a prekomjernost

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA143God.36(2016)Sv.3(613–623)

Recenzijeiprikazi621

jeprimjenjivatikao ljekovitosredstvo jedanodnajistančanijihpotezauumjetnostiživota.Misli liNietzsche na odmjerenu prekomjer­nost kao temeljnu supstanciju dijalektičkogkolopleta?Nadalje,izdvajampokojifragmentpredmetnousmjerenkženamatetakou272.fragmentu,razglabajući o duhu žena, Nietzsche tvrdidasenjihovaduhovnamoćnajboljeposvje­dočuje timeštoona iz ljubavispramjednogmuškarcainjegovaduhažrtvujesvojvlastitiduh,kaoitimeštonjojunatočtomeunovom,njenoj naravi izvorno stranom vidokrugu,kamo način mišljenja muškarcu nju nuka,odmahnaraste jedandrugiduh.U282.stojida»suosjećanježena,kojejejezičavo,iznosikrevetbolesnikana javni sajam.« (str. 109),doku286.fragmentupišedasuženesazdanetakodaimsvaistina(gledemuža,gledelju­bavi,društva,životnogcilja)izazivagađenje,tetakodaseonesvakome,tkoimotvorioko,pokušavajuosvetiti.ČinisedaNietzscheza­istapretjerujetakooštromgeneralizacijomtesepitamkakvaligajetomega-otrovnaosobatoliko snažno i trajno ubola žalcem i inspi­rirala na naizgled konstantno usmjeravanjekontemplativnogokakapsolutunegativitetaprilikom refleksije o ženama? Interesantnumisaonu sliku nalazimo i u 397. fragmentuu kojemNietzsche navodi da otmjena dušanije ona koja je sposobna za najviše uzma­he, nego ona koja semalko uzdiže imalkopada,alikojauvijekobitavauslobodnijemiobasjanijemzrakuivisini,aprvidiosveskaokončava408.fragmentomstemomodlaskauHadukojemzborikakojeionpoputOdi­sejabioupodzemnomsvijetu,teukojemćečestoopettamoboraviti,pritomnežrtvujućisamo ovnove kako bi mogao razgovarati spojedinimmrtvima,negoneštedećinisvojuvlastitukrv.Takođerpiše ikakomusečeti­ripara,kaoprinositeljužrtve,nisuuskratila:EpikuriMontaigne,GoetheiSpinoza,PlatoniRousseau,PascaliSchopenhauer,skojimajeraspravljaodugosamputujućiičijesuočiunjegauperene.Fragmentzavršavas:

»Nekami živući oproste akomi upravo oni samigdjekadizgledajupoputsjena,takoblijediimrzo­voljni,takonemirniiah!takopomamljenizaživo­tom:dokmiseprethodnospomenutitadčinetakoživima,kaodaonisada,nakonsmrti,nikadavišenemogubitiumorniodživota.No,radiseovječnojživosti: kome je stalodo ‘vječnogživota’ i uopćedoživota.«

Prvidiozaključujepredivnimmotivomvječ­neživostikaovječnogsvjetlakojiukazujenarazvoj,zdravlje,napredakikretanjeduhanasve ono što represaličnost religija i politikanastojenihilizirati.Drugidionazvanje»Putnikinjihovasjena«.Nietzsche otpočinje predgovornim, pomalo

shizofreničnim dijalogom putnika i vlastitesjene u kojem putnik tvrdi kako voli sjenujednako kao što voli svjetlost jer da bi bilojasnoćegovora,dobroteipostojanostikarak­tera,sjenajenužnajednakokaoisvjetlo.Go­vorijojkakooninisumeđusobnoprotivnici,nego da se, ispunjeni ljubavlju, držemeđu­sobnozarukeikadsvjetlostnestanezanjomsepovlači i sjena.Sdrugepakstrane, sjenamrzi isto što i putnik – noć – s obziromdaljubi ljude jersuoniučenicisvjetlosti, teseradujesvjetlukojesenalaziunjihovimočimakadspoznavajuiotkrivaju.Dijalogzavršavaujednačenimstavomputnika isjenekakoseupojedinimnazorima ipakvišeopažasjenunegolisvjetlost.Kaoiuprvomdijelu,mislisukvalitativnoikvantitativno šarolike, a roje se okomotivauma, nauka o slobodnoj volji, umjetnosti,stupnjevima morala itd. Kroz 11. fragment»Slobodavoljeiizolacijafactuma«Nietzschenavodikakosvakonašedjelovanjeispozna­vanjenijenizfactumaipraznihmeđuprosto­ra,negojedanstalantijek,novjerausloboduvoljenespojivajeupravospredodžbomjednestalne, jednovrsne,nerazdijeljeneinerazdje­ljiveprotočnosti,jer

»…onapretpostavljadasvakopojedinodjelovanjejestizoliranoinedjeljivo,onajeatomistikauoblastihtijenjaispoznavanja.Upravoonakokakonetočnorazumijemokaraktere,postupamomitako­đerisfactumima:migovorimoojednakimkarak­terima,i jednakimfactumima:Alinemanijednognidrugog.«

U44. fragmentu»Stupnjevimorala«,Nietz­sche kazuje da jemoral ponajprije sredstvoopćenitogodržanjazajedniceteujednosred­stvo sprečavanja njezine propasti, a motivisumustrahinada.Utolikogrubiji,moćnijiisiroviji,ukolikojejošuvijeksnažnasklonostspramonogizopačenog,jednostranog,osob­nog.U78.fragmentutvrdidajetekkršćan­stvonaslikalovraganazidsvijetatedajetekkršćanstvonasvijetdonijelogrijeh,citiram:

»Vjerovanjeu lijek,koje jeonoprotiv togaponu­dilo, otada je postepeno uzdrmavano do u svojenajdubljekorijenje:alijošuvijekpostojivjerovanjeubolest,vjerovanjekojejeononaučavalo,propovi­jedaloinaokološirilo.«(str.189)

Dodaobihdajekršćanstvoširiteljbolestipo­najprijezbogkrađe svjetlosnealetheje,kojuvršinauštrbnaivnihvjernika,dok istodobnolicemjerno propovijeda svjetlost božju kaoorijentir. No očigledno je da ipak projiciramračnusvjetlosttupila,pritomnametaforičkikrižrazapinjućinebrojeneumnepotencijale.U 187. fragmentu narodima koji postaju iz­moždeni i bijedni kao ljekovito sredstvopreporuča rat, akooni još idalježeleživje­ti.Smatradazasušicunarodapostojiijedna

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA143God.36(2016)Sv.3(613–623)

Recenzijeiprikazi622

brutalnakura.Samaželjazavječnimživotom,jednakokaoinesposobnostumiranja,većjejedan znak staračkog obilježja osjećanja jerštosepunije,intenzivnijeivaljaniježivi,tosejeprijespremnožrtvovatisvojživotzajedanjedinidobarosjećaj.Nietzschesmatradana­rodukojitakoživiiosjeća,ratnijepotreban.U267.fragmentu»Nemaodgajatelja«prona­lazimostavdabičovjekkaomisliteljtrebaogovoritijedinoosamoodgajanjujerjeodgojmladihljudiiliposredstvomdrugogailijedaneksperiment izvedennanekom jošneprepo­znatom, ili pak jedno načelno niveliranje sciljemdase tonovobićeučiniprimjerenimvladajućimnavikamaiobičajima,a

»…jednogadana,kadsevećodavno,premaopćemmnijenju svijeta, jest odgojen, otkriva se samogasebe:atadpočinjezadaćamislioca,tadjevrijemedasenjegapozoveupomoć–nekaoodgajatelja,negokaosamoodgojenikakojiimaiskustvo.«

Omediokritetukaomaskizboriu175.frag-mentunavodećidajemediokritetnajsretnijamaska koju može nositi nadmoćan duh jeron velikoj većini ne dopušta razmišljanje omaskiranjuteonipakstavljamaskunasebeupravozbognjihkako ihnebi razdraživao,nerijetkočakizsažaljenjaidobrostivosti.Udrugomdjelu»Ljudskogodvišeljudskog«Nietzsche raspon tema širi na gotovo svepore društva, ali očito je kakomu je u pre­grštfragmenataglazbenaumjetnostufokusu.PritomsedotičeslavnihNjemačkihmuziča­ra,teiznosidajeBachovamuzikanalikbož­jemstvaranjusvijeta iakoseunjemunalazipreviše sirovogkršćanskognazora i sirovognjemstva, teonstojinapragueuropskemo­dernemuzike.Handel je iskren, silan, skloniblizakonomherojskom»zakojeg je jedannarodsposoban«,alijeprikomponiranjubiokrut ihladantečakiumoranodsebesama;uHaydnuseujedinilagenijalnostsnaprostodobrimčovjekomteonidetočnodogranicekojumoralnost provlači intelektu, stvarajućičistumuzikukojanemaprošlosti.Beethovenotkrivasvojemelodijeumonotonimnapjevi­maputujućihTalijana,ilipakukarnevalskimnoćimasabirućiihpoputpčele.Nietzschepišedasumudotičnimotivipreobrazujućaibla­ženasjećanjaiz»boljegasvijeta«,sličnokaošto jePlatonzamišljao ideje,dokseMozartsasvimdrugačijeodnosispramsvojihmelodi­ja:nenadahnjujućiseslušajućimuziku,negomotreći život, najuzgibaniji južnjački životjer kad nije u njoj boravio, uvijek je sanjaoItaliju. Za Franza Schuberta kaže da polažepravo da ga se nazove idealnim pjevačem isviračem,au167.fragmentu»Gdjejemuzikakodkuće«,stoji:

»Svojuvelikumoćmuzikapostižejedinomeđulju­dimakojinisuustanjuonečemudiskutirati,ilipak

kojimatonijedopušteno.Zatosunjenipromicateljiprvogarangavladarikojineželedaseunjihovojblizinimnogokritizira,pače,dasečaknitinemislimnogo; zatim su tu društva koja se, pod bilo ko­jimpritiskom(pritiskomvlastiilireligije)morajunaviknuti na šutnju, ali društva koja traže utolikojačečarobnosredstvoprotivdosadeosjećaja(obič­novječnuzaljubljenostivječnumuziku);treće,tosu čitavi narodi ukojima»društvo«uopćenepo­stoji,aliukojimaseutolikovišenalazipojedinacasklonih samotnosti, sklonih polumračnimmislimaištovanjusvegonogneizrecivog:tosupravemu­zičkeduše.–Grci,kaonarodpričljivisklonprepir­ci,zbogtogasumuzikupodnosilisamokaojedandodatanprilogumjetnostima,okojimasedoistadaprepiratiipripovijedati:dokseomuzicijedvadači­stomisliti.Pitagorejci,oniiznimniGrciumnogompogledubili su, kakoglasi predaja, takođervelikimuzičari:istiPitagorejcikojisuizmislilipetogodiš­njušutnju,alinedijalektiku.«(str.218)

322. fragmentom reflektira o smrti pišućikako bi sigurnim izgledomna smrt svakomživotumoglabitiprimiješanajednadragocje­na,miomirisnakaplakomosti»avičudnovateljekarničkedušestepakiznjenapravilijednuneprijatnukapljuotrova,odkoječitavživotbivaodvratan!«(str.280),akaonajboljilijekzabolesnikau325. fragmentudubokoumnopredlaže tu i tamo malo zdravlja!? U 330.oslikavasvjetioništvoslobodnihumovakazi­vajućidakaoštonamoblaciotkrivajusmjerpuhanjavjetravisokoiznadnas,takonajlakšii najslobodniji duhovi svojim usmjerenjimaunaprijed najavljuju vrijeme koje dolazi, avjetarudoliniimnijenjadanašnjegasajmaneznačeništazaonoštodolazi,negojedinoonoštojebilo.332.fragmentomnastavljazrenjeomislilaštvu,tvrdećidasuspokoj,velebnostisunčevasvjetlosttristvarikojeobuhvaćajusveonoštojedanmisliocželi,kaoisveštoonod sebe zahtijeva: svoja uzdanja i dužnosti,svoje intelektualne i moralne zahtjeve, i točakudnevnomnačinuživota,pajošiukraj­obrazusvojegaobitavališta.Nietzscheiznosikako njima odgovaraju, kao prvo, uznosećemisli,zatimumirujućemisli,tekaotrećeraz-jašnjujućemisli,akaočetvrtopakmislikojesudjelujuusvatrinavedenasvojstva,ukoji­masesvezemaljskopreobražavatedospijevauuznesenje.Pišekakojetocarstvoukojemvladaveliko»SvetoTrojstvoradosti«.Prikaz zaključujem posljednjim, 350. frag-mentomnaslova»ZlatnaKrilatica«kojegod­lučujemcitiratičitavogsobziromnanjegovsveobuhvatnizaključnikarakter,aliinanje­govumetaforičkudubinukao i nenadmašnu»slobodonosnu«snagu,kojapredstavljasvo­jevrsnuposlanicuSv.NihilakakavjeNietz­schebivaouodnosunacivilizacijskeokove,citiram:

»Kakobiseodlučioponašatipoputživotinje,čovje­kusupostavljenimnogiokovi:idoista,onjepostaoblaži,duhovniji,veseliji,razboritijiodsvihživoti­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA143God.36(2016)Sv.3(613–623)

Recenzijeiprikazi623

nja.Međutimonjošuvijekpatizbogtogaštojesvo­jeokovenosiotakodugo,štojetakodugobiolišenčistogazrakaislobodnakretanja:–tisupakokovi–ponavljamtouvijekiznova,oneteškeismislompune zabluda moralnih, religioznih, metafizičkihpredočbi.Tekkadjepreboljenajošibolestokova,prvijevelikiciljupotpunostidosegnut:naimeod­vajanječovjekaodživotinja.Notrenutnosemina­lazimousredsvogaposla,usredskidanjaokova,tenamjepritomnužnopotrebankrajnjioprez.Samooplemenjenom čovjeku smije biti dana slobodaduha;jedinosenjemubližiolakšanježivotateonoiscjeljujenjegoverane.Ponajprijeonsmijerećida

živiradiradostiiradinijednogdaljegcilja;iusvimdrugimustimabiobiopasannjegovizbornislogan:spokojokomeneiuživanjeusvimnajbližimstva­rima.Pritomizbornomsloganuzapojedinceonsespominjejednestare,velikeiganutljiveriječi,kojajevrijedilanaprostozasve,ikojajenadčitavimčo­vječanstvomostalastajatikaojedanizbornisloganiznamen,ukojemjepropalokršćanstvo.Kakosečini,jošuvijeknijevrijemedabisviljudimoglibitiidoživljavatiistoštoionipastiri,kojisunadso­bomvidjeliosvjetljenonebotečulionuriječ:‘Mirnazemljiimeđuljudimadobravolja.’–Jošuvijekjevrijemepojedinaca.«(str.287)

Luka Janeš