Maja Hudoletnjak Grgic - Ljudsko Dobro u Nikomahovoj Etici I

IzvorničlanakUDK179.7:111.84/AristotelPrimljeno02.11.2007.

Maja Hudoletnjak GrgićInstitutzafilozofiju,UlicagradaVukovara54,HR-10000Zagreb

[email protected]

Ljudsko dobro u Nikomahovoj etici I

SažetakTeorija o ljudskoj sreći u Nikomahovojetici iznesena je u dvama odvojenim objašnjenjima, u I. i u X. knjizi. U X. knjizi Aristotel razlikuje dvije vrste sreće, dok iz rasprave u I. knjizi proizlazi da treba prihvatiti samo jednu odredbu sreće. Ipak, čini se kako u X. knjizi Aristo-tel poistovjećuje sreću s jednom aktivnošću, dok u I. knjizi pretpostavlja da ona uključuje više različitih aktivnosti. U članku se pokušava utvrditi kakvu koncepciju sreće nudi raspra-va u I. knjizi, analizom argumenata kojima Aristotel dolazi do odredbe ljudskog dobra. Po-kazuje se da argument iz ergona (k(@<), koji dovodi do takve odredbe, nije zamišljen kao samostalan argument, nego ovisi o prethodnim argumentima kojima se utvrđuju formalni uvjeti za odredbu ljudskog dobra. Argument iz ergona može dovesti do odredbe ljudskog dobra utoliko što ljudsko dobro može svesti na jedan tip dobra, no njegov zaključak u sebi uključuje i uvjet potpunosti koji ovisi o prethodnom argumentu. Taj zaključak ne može spe-cificirati vrstu aktivnosti u kojoj se sreća sastoji, no on formalno određuje uvjete za koje će se u konačnoj analizi pokazati da ih samo jedna aktivnost može zadovoljiti.

Ključne riječiAristotel,sreća,dobro,svrha,vrlina,ergon

I.

UNikomahovoj eticiAristotelnadvamamjestima raspravljao tomešto jeljudskasreća(g*4:@<\):napočetku,uI.knjizi,ukonteksturaspraveotomeštojenajvišeljudskodobro,teponovnonasamomekraju,uX.knjizi.Tomoženavesti napomisaodaAristotel ima jednukonsistentnu teoriju oljudskoj sreći koju iznosi uNikomahovoj etici: tvrdnje koje se na početkumogusamoskiciratii iznijetiuuglavnomformalnominepotpunomobliku–nakonštoseraspravilookarakternimiintelektualnimvrlinama,odelibe-raciji,slabostivolje,užitkuidrugimtemamakojimajeAristotelzaokupljenuvećemdijeluNikomahove etike–mogunakrajuraspravedobitisvojpunisadržaj.Doista,ništapresudnonestojinapututakvurazumijevanjuraspraveizX.knjige,kaonastavkaprethodneraspravenanaprednijojiinformiranijojrazini:onobitnonovoštoturaspravurazlikujeodoneuI.knjizi,naimeuvo-đenjepojmahgTk\udefinicijusreće,nedovodinužnoupitanjeprethodnudefiniciju,negose,premaodređenojinterpretaciji,možetumačitikaopojamimplicitnosadržanvećunjezinojprvoj formulaciji. Ipak,problemis inter-pretacijomAristoteloveteorijesrećesamouposljednjihnekolikodesetljećaizazvali sučitavniz raspravakojepokušavajuodgovoritinapitanje štonatemeljutekstaNikomahove etikemožemoprihvatitikaoAristotelovukoncep-cijusreće.Tiodgovoridijelomnudedvije različitekoncepcijekojeseme-đusobnoisključuju,adijelompokušavajuponudititakvuinterpretacijukojaneisključuje,negonazadovoljavajućinačinmožepomiriti,objekoncepcijekojeAristotelovtekstnanekinačinpretpostavlja.Činise,ipak,dakojugod

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA108God.27(2007)Sv.4(791–807)

M.HudoletnjakGrgić,LjudskodobrouNi-komahovoj etici I792

interpretacijuAristotelovekoncepcijesrećeprihvatimo,zanjusemožepoka-zatidajeuprotuslovljubaremsnekimdijelovimatekstailistavovimakojeAristotelprihvaćauNikomahovoj etici.Onaj tkoželiargumentiranotvrditikakoAristoteldoistaimakonsistentnuteorijuoljudskojsrećimoraobjasniti(prividna)protuslovljaipovezatinaizglednepomirljivetvrdnje.UovomečlankunepokušavampokazatidaAristotelimatakvuteoriju,nitinudim interpretacijuAristotelove koncepcije sreće.Ograničavam se na ra-spravuuI.knjiziNikomahove etike,učijemsesredištunalazipojam‘ljud-skogdobra’.UtojraspraviAristoteliznosinizargumenataukojimanajprijenastojipokazatidajesrećanajvišeljudskodobro,azatimdoćidoodredbeljudskogdobra,kojaćepokazatiučemusesrećasastoji.UčlankupokušavamutvrditikakvukoncepcijusrećenudiI.knjigatepokazujemdaodredbasrećekojaproizlaziizanalizeformalnihkriterijakojesrećakaoljudskodobromorazadovoljitiisamamožebititekpreliminarnaodredbakojautvrđujeformalneuvjeteitipdobranakojisesretanživotmožesvesti.KljučnopitanjenakojetrebaodgovoritisvakainterpretacijaAristotelovekon-cepcijesrećejestsljedeće:sastojiliseljudskasrećasamoujednomdobruiliuključujevišetipovadobra(odnosnosvaintrinzičnadobra)?Prvaknjiga,kaoiraspravauvećemdijeluNikomahove etike,upućujenatodaAristotelpri-hvaćaširuverziju,kojapretpostavljadasesrećasastojiudjelatnostiuskladusvrlinomuširemsmislu,teuključujecjelinupraktičnogdjelovanjapojedincauzajednici.UX.knjizi,međutim,Aristotelsasvimnedvosmislenotvrdidasesrećasastojiudjelatnostiuskladusjednomvrlinom,mudrošću,djelatno-stikojunazivahgTk\,»kontemplacija«.Aristoteljetakopoistovjećivanjemsrećesdjelatnošćuuskladusjednomintelektualnomvrlinomisključiovrlinekarakteraizdefinicijesreće.1Štoviše,kontemplacijajetakvavrstadjelatnostičije izvršavanječinidjelovanjeuskladusvrlinamakaraktera,ukolikoonouključujevanjskadobra,interakcijusdrugimljudimaiaktivanpolitičkiži-votuzajednici,gotovonemogućim. Iz togamožemozaključitida sedvijekoncepcijesrećeskojimasesusrećemouNikomahovoj eticimeđusobnois-ključuju.2StogasečinidaAristotelumoramopripisatisamojednuodnjihilimoramotvrditidaonprihvaćadvijekoncepcijesrećezarazličitedjelatnike,jednu(srećuunajboljemsmisluilisavršenusreću)zaonekojisusposobnizaživotkojisesastojiukontemplacijiidrugu(srećudrugogaredailinesavršenusreću)zaostale,onekojimogupostićiživotuskladusvrlinamakaraktera.3

Natemeljuonogaštojerečenomoglobisepomislitidaseproblemsrazumi-jevanjemAristotelovekoncepcijesrećepojavljujetekuX.knjizi,isastojiseutomeštotamoAristotelnudidrukčijiodgovornapitanjeotomeštojeljudskasrećaodonogaštogajeponudiouI.knjizi.Tobi,međutim,pretpostavljalodajeAristoteluI.knjiziponudiojednakoodređenijasanodgovornapitanještojesreća,iakosadržajnodrukčijiodonogaizX.knjige.Notonijeslučaj.OdređenjesrećeuI.knjiziopćenitijejeodonogauX.knjiziineisključujetudruguodredbu.Štoviše,činiseda jeupojedinimtvrdnjamaiz I.knjigevećprisutnaključnaneodlučnostokotogasastojiliseljudskasrećaujednomdobru ili u više njih. Stoga se u interpretacijiAristotelove teorije problemsdvjemakoncepcijamasrećepojavljujevećuI.knjizi,utomsmisluštotaraspravadopuštaobjekoncepcijeiposvejeneodređenaupogledutogakojuodnjihAristotelprihvaća.

II.

SredišnjemjestouAristotelovojraspravionajvišemljudskomdobru,patakoiuinterpretacijamakojenastojeutvrditištoje,premaAristotelu,najboljiži-



votzačovjekapripadasljedećojtvrdnjikojajezaključakargumentaizčovje-kovaergona(k(@<),tj.funkcijeilikarakterističnedjelatnosti:

»Akoje,dakle,tako,proizlazidajeljudskodobroaktivnostdušeuskladusvrlinom,aakojevrlinaviše,ondauskladusonomnajboljominajpotpunijom.«(I.7,1098a16-18)4

Naovom jemjestuAristotel većnapredovaou svojoj raspravio ljudskomdobru.Točnije,tojekonačanodgovorkojićeonuI.knjiziponuditikaood-govornapitanje:štojeljudskodobro?Tajjeodgovorzaključakargumentaizergonaiovisiopretpostavkamatogaargumenta.Činise,dakle,daargumentizergonasammožeodgovoritinapitanještojeljudskodobro.No,iakoontomože,AristoteluNikomahovoj eticinepostupatakokaodajeurazmatranjuljudskogdobramogućeodmahprijećinatajključniargumentacijskikorak.Prijenegoštoćetimargumentompokazatiučemusesreća,odnosnoljudskodobrosastoji,razmotritćeformalnezahtjevekojeneštomorazadovoljitidabismoganazvaliljudskimdobrom.Uprethodnim je razmatranjimaAristotel pokazao da je sreća odgovor napitanještojeljudskodobro.Poistovjetitiljudskodobrosasrećomjošuvijek,međutim,neznačirećinitizadobronitizasrećuštoje.Usmisluukojemjeokotakvapoistovjećivanjamogućepostićislaganje,riječjeoidentifikacijiukojoj,najednojstrani,odrazličitihtipovadobaraodabiremojednoistavlja-moganamjestonajvišegljudskogdobraa,nadrugoj,zatustvarkažemodajetrebanazvatisrećom.Takvaidentifikacijajošnepretpostavljadaznamokojeoddobaratrebastavitinamjestonajvišegljudskogdobra,negosamokažedaštogodbilonajviše ljudskodobro,posjedovanje takvadobra jestonoštočinisretanživot.Stogaćesepokušajdaseodredištousadržajnomsmislu čini ljudsku sreću svoditi na to da seodredi koje je dobronajvišeljudskodobro.Možesečinitidaseu I.knjiziNikomahove etikeAristotelvrtiukrug.Onnajprijepokušavautvrditidapostojineštotakvokaoštojeljudskodobrote,nakonštojetoutvrdio, ispitujekojisuformalnikriterijikojeneštomorazadovoljitidabibiloljudskodobro.Natemeljutogaispiti-vanjapokazujedajesrećaljudskodobro,jerjedinazadovoljavaspomenutekriterije.Nakon što jepokazaoda je sreća ljudskodobro,nastoji odreditištoje,usadržajnomsmislu,sreća.Atosadržajnoodređenjesrećenijeništadrugonegodefiniranjeljudskogdobra.Tosadočitonijemogućeučinitiniti(ponovnim)ispitivanjemformalnihzahtjevakojeljudskodobrotrebazado-voljiti,nititoproizlaziizsameidentifikacijeljudskogdobraisreće.Stogau sljedećem koraku, u kojemu nastoji odrediti u čemu se sreća, odnosnoljudskodobrosastoji,Aristoteliznosiargumentizergona,argumentkojisetemeljinapretpostavcidasečovjekovodobropodudaraskarakterističnomdjelatnošćudobračovjeka.cirkularnostjeprividnaitajjedojamrezultatstruktureAristotelovaargumen-tauI.knjiziučijemjesredištuidentifikacijanajvišegdobraisreće.Budućidaidentifikacijaljudskogdobraisrećenekaženištaniodobruniosreći,po-stupakpretpostavljavišekoraka.Najprijetrebaodreditištojeljudskodobrouskladusformalnimzahtjevima.Nakontogamogućejepokazatidajesrećaljudskodobroutolikoštojedinazadovoljavatezahtjeve.Nakoncutrebapo-

1

Za poistovjećivanje sreće s kontemplacijomusp.prijesvegaX.71177a12-18.

2

Usp.prijesvegaX.71177a28-b15;1177b26-28;X.81178b3-7.

3

Zatupretpostavkuusp.X.81178a9-22.ŠireotomeuKraut(1989),str.42–43i54–55.

4

Usp.I.71097b24-1098a18.Vididolje,pogl.V.



kazatištočinisreću.Stoga,polazišteuNikomahovoj eticinijepitanjeučemusesastojiljudskasreća.ToćesepokazatikaosredišnjepitanjenakojeEtikatrebaodgovoriti,notonijepitanjeodkojegaAristotelpolazi.Onzapočinjepitanjemoljudskomedobru,itonepitanjemučemuseonosastoji(ilištojeljudskodobro),negonajprijenastojiutvrditipostojilinajvišeljudskodobro(odnosnopokazatidaonouistinupostoji).Utakokoncipiranomargumentustoganijednatvrdnjakojaseodnosinaljudskodobro(npr.»Ljudskodobrojex«ili»Postojineštotakvokaoštojeljudskodobro«)nemožebitipočetnapremisa,budućida se to teknastojiutvrditi.AristoteluNikomahovoj eticizapočinjeodteleološkidefiniranogpojmadobra,dobrashvaćenogkaosvrhedjelovanjaitežnje.Polazeći,dakle,odtakoshvaćenogpojmadobra,Aristotelnastojidoćidopoj-manajvišegdobra,ili:odčinjenicedajeljudskodjelovanjeusvakompoje-dinomslučajuupravljanotakvimdobrimakaosvrhamadotvrdnjedapostojinajvišeljudskodobrokaokrajnjasvrha.Ičinisekakoonzaključujenepo-srednoodjednognadrugo,zaključkomkojisetemeljinaočitojlogičkojpo-grešci.5Naime,činisedaAristotelzaključujeod»Svetežinekomdobru«na»Postojinekodobrokojemusveteži«.Ipak,nijevjerojatnodaAristotelčinitakobjelodanupogrešku.Akopakdopustimodajeonspremanizvestitakavzaključak,onda,činise,moramodopustitidajeontoučinioodmahuprvimdvjema rečenicamaNikomahove etike, dakle, bez ikakvihdodatnihpretpo-stavki,tedanatakoizvedenomzaključkutemeljiraspravuunastavku.

»(1)Svakoumijeće i svako istraživanje a, slično tome, svaka djelatnost i odluka čini se dateženekomdobru.(2)Stogajevaljanorečenodajedobro(J (h`<)onočemusveteži.«(1094a1-3)

Kako god razumjeli te dvije tvrdnje, odnos jemeđu njima problematičan.Povezanostrečenicariječju»stoga«(*4`)upućujenatoda(2)slijediiz(1).No»dobro«udrugojtvrdnjinijeonoistookojemujeriječuprvoj.U(1)jepretpostavljenopostojanjemnogih pojedinačnih dobara, koja se kao dobramogudefiniratisamosobziromnadjelatnostkojaimkaopojedinačnojsvrsitežiikojasu,prematome,međusobnorazličita(npr.zdravljejedobrokojemumedicinateži,dokjedobrobrodogradnjeneštodrugo).U(2)jeriječojednomdobru,alineonekomjednomodmnogihpojedinačnihdobaraiz(1),negooodređenomjednomdobru,kojenijenijednoodtihprethodnih,negoseodsvihnjihrazlikujetimeštojeistozasvakurazličitudjelatnostkojatakvomdobruteži.Stogajenemogućezaključitidirektnoiz(1)na(2).Noikadaodbacimopretpostavkudajeovdjeizvedenzaključakkojiuključu-jegorespomenutulogičkupogrešku,povezanostmeđutimtvrdnjamačiniseneprirodnom.Stogajeuputnozanemaritilogičkupovezanostkojuformulaci-jarečenicasugerirairazmatratisvakuodtihtvrdnjizasebno,tenatajnačinpokušatiutvrditištoonezajednoformulirajukaoproblemilitemuokojojćeseunastavkuraspravljati.Jer,prirodnojenaovommjestuutekstuočekivatinekuvrstuformulacijeproblema,anijeprirodnoočekivatizaključakukoje-museujednomkorakudolazidotvrdnjekojuAristotelželidokazati.Objetvrdnjesuodobru.Utompogledu(2)jeizravnijaijasnija,jerdajedefi-nicijujednevrstedobra,najvišegdobra,nanačinnakojijenaovomemjestu,sasvimopćenito,tajpojammogućedefinirati:najvišedobrojeonočemusveteži.Onoštoseu(1)kažeodobrunijejednakoočito.Svakaracionalnaljud-skadjelatnostimakarakteristikudatežinekojsvrsikojajenjezinodobro.AjasnojedaovdjeAristotelanezanimanaravljudskihdjelatnostipoputumi-jeća ili istraživanja,negogazanimadobrokoje jesvrha takvihdjelatnosti.



Štoontakvomtvrdnjomkažeodobru?Uosnovnom,kažedajedobrouvijeksvrhanekedjelatnostikojojtadjelatnostteži.Nomislimdaželirećiiviše,naimeodredititakvadobranatajnačindaseistakneonoštoihbitnorazlikujeodnajvišegdobraokojemujeriječu(2).Stogatatvrdnjaupućujeinatodasutakvadobrauvijekneposrednadobrapojedinihdjelatnosti,ograničenadobra,kaoinatodapostojimnogotakvihpojedinačnihdobara.PotvrdudaćeAri-stotelaunastavkuzanimatiupravotajaspektpojedinačnihdobaranalazimonekolikoredakadaljeutekstu:

»Budućidapostojemnogedjelatnosti,umijećaiznanosti,proizlazidapostojeimnogesvrhe;jerzdravljejesvrhamedicine,brodbrodogradnje,pobjedavojskovodstva,bogatstvogospodar-stva.«(1094a6-9)

UprvimdvjemarečenicamaNikomahove etiketakonalazimoprvuijošuvijeksasvimopćenituformulacijuodnosaizmeđunajvišegdobraipojedinihogra-ničenihdobara.Tajjeodnostusasvimformalnoodređensobziromnaonoštoproizlaziizpojmadobra,odnosnonajvišegdobra.Takvoformalnopojmovnoodređenjemoževećnaznačiti razliku izmeđunajvišegdobra i ograničenihdobara.Noinajvišedobrojestdobro idoznanjaonjemumožemodoćisamorazmatranjemianalizomodnosakojipostojemeđupojedinačnimdobrima.TakavćepostupakAristotelunastavkuiprimijeniti.Stogajezadefiniranjenajvišegdobranužnouzetiuobzirnjegovkarakterdobrakaosvrhe,onoštodijelisasvimostalimdobrima,kaoionoštogaizdvajaodsvihograničenihdobara.Riječ»stoga«,kojapovezujedvijetvrdnjeu1094a1-3,neimpliciraproizlaže-nje(2)iz(1),negoupućujenatajkarakternajvišegdobrakaosvrhe.Kaoštojesvakodobroodređenotimeštojesvrhanekeracionalnedjelatnostičijempostignućuonateži, takojeinajvišedobrosvrhakojojčovjektežiusvomracionalnomdjelovanju.Nokaonajvišedobro,odnosnokrajnjasvrha,onojetakvodobrokojemčovjektežiucjelinisvojegracionalnogdjelovanja,anijeograničenodobro,poputzdravljailibogatstva.Dakle,(1)i(2)kažusljede-će:svakadjelatnosttežinekomdobrukaosvrsi,stogaćemoinajvišedobroispravnoopisatiakogaopišemosobziromnanjegovkarakterdobrakaosvr-he,teakokažemodajenajvišedobroonočemusveteži.

III.

NastavaktekstapotvrđujeosnovnezaključketakveinterpretacijeprvihdvijurečenicaNikomahove etike.Unjimanijeiznesenanekavrstazaključkakojimseutvrđujepostojanjenajvišegdobra.KadbiAristoteltosmatraodokazanimnaovommjestu,njegoviargumentiunastavku,kojinepretpostavljajuposto-janjetakvadobranegototeknastojeutvrditi,bilibipromašeni.Unastavkutekstanalazimopotvrduizadrugupretpostavku:želimoliutvr-diti postoji li najviše ljudsko dobro i kakav je karakter toga dobra, mora-mokrenutiodanalizeograničenihdobaraiodnosakojimeđunjimapostoje.KaoštopokazujeAristotelovaraspravaotomeodmahunastavku,najvažnijirezultattakveanalizejestuočavanjeodređenevrsteuređenogodnosameđupojedinačnimdobrima,odnosnosvrhama.Ljudskihjedjelatnosti,umijećaiznanostimnogoisvakoodnjihtežinekomdobrukaosvojojsvrsi.Stogapo-

5

Za podrobnu logičku analizu Aristotelovaargumenta usp.Williams (2006 [1962]), str.199–202.



stojimnogoograničenihdobarakojasusvrhepojedinačnihdjelatnostiikojasemeđusobnorazlikuju.Tosugeriraslikumnoštvaizoliranih,međusobnone-ovisnihsvrhakojimačovjekuraznimpojedinačnimdjelatnostimateži.Jasnojedatakvaslikanemožebitipotpuna,jerljudskosedjelovanjenesvodinaniz nepovezanih aktivnosti koje se svaka zasebno ispunjavaju postizanjemsvojeograničenesvrhe.Pojedinačnesvrhemoguseostvarivatiradidaljnjihsvrha,akadasetočini,tadanijeriječsamoopluralizmusvrhanegopostojiodređeniuređeniodnosmeđu takvimsvrhama.On jenajočitiji upodručjuumijeća,kojačestostojeujasnomhijerarhijskomodnosu.Tamogdjeumije-ćastojeutakvomodnosu,jednojeumijećepodređenodrugome,primjericeizradakonjskeopremepodređenajekonjaništvu,akonjaništvojepodređenovojskovodstvu.Svakonižeumijećepodređenojetimeštoseizvršavairaditogadrugogumijeća.Točnije,izvršavaseradiostvarenjasvrhenadređenogumijeća.Hijerarhijskiodnoskojipostojimeđuumijećimaponajprije jeod-nosmeđunjihovimsvrhama,jertesedjelatnostipoduzimajuradiostvarenjasvrha.Uhijerarhijskiuređenomodnosumeđudjelatnostimavrijedisljedeće:(a)po-dređenedjelatnosti čine se i radi svojihneposrednih svrha i radi svrhana-dređene djelatnosti; (b) svrhe nadređenih djelatnosti vrednije su (odnosnovrednijesuizbora)odpodređenih.Tetvrdnjekojeproizlazeizrazmatranjaodnosameđupojedinimsvrhamadovoljnesu,kakosečini,Aristoteluzaprviargumentkojiseeksplicitnoodnosinanajvišeljudskodobro.6Onslijediunastavku:

»(1)Ako,dakle,postojinekasvrhauonomeštočinimo,kojuželimozbognjesame,izbogkoježelimodrugestvari,i(2)akoneizabiremosvezbognečegdrugog,jer(a)utomslučaju[izabi-ranje]bisenastavljaloneograničeno,takoda(b)biželjabilapraznaiuzaludna,(3)očitojedaćetobitidobro,tojestnajvišedobro.«(I.2,1094a18-22)

Uoblikuukojemjeovdjeponuđen,ovajargument jepotpun,budućidaunastavkuAristotelprelazinaraspravuotomekojaznanostproučavanajvišedobro,ataraspravanerazrađujedaljeovajargumentnitisenanjeganepo-srednooslanja.Aristotelćesepokušajuodređenjanajvišegdobravratititeku 7. poglavlju.Argument, dakle, treba prihvatiti i analizirati kao formalnopotpun.Nosobziromnaonoštosenjimenamjeravaiuspijevadokazati,onje,činise,samopreliminaraninenudikonačnizaključak,negopretpostavljadaljnjerazmatranje(kojejeipoduzetou7.poglavlju).

Argumentimasljedećuformu:

Ako(1) postojinekasvrhaStakvadaježelimozbognjesameidazbognježeli-

modrugestvari,i(2) nijetakodasveizabiremozbognečegdrugog,onda(3) Sjenajvišedobro.

Štojeciljovogargumenta?Iargumentsam,kaoikontekstukojemusepo-javljujeupućujunatodasenjimeželidokazatidapostojinajvišedobro.Nohipotetičkaformaargumentagovoriprotivtoga.(1)i(2)formulirajuuvjete.Tiuvjetiutvrđujusljedeće:(1)određuještojenajvišedobro,(2)tvrdidajenizsvrhakojeizabiremokonačan.Za(2)Aristotelnavodidodatnetvrdnje(a)i(b).Funkcijaisnagatihtvrdnjimožebitipredmetrasprave.7Ipak,mislimdajebaremnjihovafunkcijaunutarargumentapriličnojasnaidasuonepotvrda



za(2):(a)i(b)čine(2)nužnim.Kadnizsvrhanebibiokonačan,nastavljaobiseneograničenoiželjabibilapraznaiuzaludna.Uvjerljivosttogaizvodauosnoviovisiotomeprihvaćamolikaobjelodanodanašaželjanijepraznaiuzaludna.No,akotoprihvaćamo,kaoštoAristotelprihvaća,ondamoramoprihvatitiitodaizabiranjeneideubeskonačnostida,prematome,neizabi-remosvezbognečegadrugoga.Za(1)nemadodatnihtvrdnjikojejepotkrepljuju,notoineočekujemo,bu-dućidaonasamoodređuještojenajvišedobro.Nobudućidaje(1)navedenakaouvjetza(3),azadovoljenosttakvauvjetanijeunutarargumentapotvrđe-na,argumentneuspijevadokazatipostojanjenajvišegdobra.Onstogailinijenizamišljendatodokažeiliga,možda,trebaformalnodrukčijeanalizirati.Uovomdrugomslučajumožemopokušatiodustatiodpretpostavkedasu(1)i(2)međusobnoneovisniuvjeti.Činisekakojemogućatakvarekonstrukcijapremakojoj(3)slijediiz(1),dok(2)trebapoduprijeti(1),odnosnoosiguratipremisuizkoje(1)nužnoslijedi.Dakle,akopostojisvrhaSkojaodgovaraopisuiz(1),ondajeSnajvišedobro.Adatakvasvrhapostojislijediiz(2).Nomoželi(2)toosigurati?Tatvrdnjaformulirakonačnostnizasvrhakaouvjetzapostojanjenajvišegdobra.Drugimriječima,(2)određujeSkaosvrhukojaseneizabirenizbogkojedaljnjesvrhe.Sdrugestrane,(1)određujeSkaosvrhukojuizabiremozbognjesameizbogkojeizabiremosvedrugestvari.Strogouzevši,nečinisekako(1)možeslijeditiiz(2),jerizodređenjasvrheu(2)neslijedidazbognjeizabiremosvedrugestvari.Onasamotvrdidapo-stojebaremnekesvrhekojeneizabiremozbogdaljnjihsvrha.Zapravo,lakšejeprihvatititakavslijedizvođenjapremakojemu(2)slijediiz(1).AkopostojinekasvrhaSkojuizabiremozbognjesameizbogkojeizabiremosvedrugestvari,ondasečinidatakvusvrhunemožemoizabiratizbognekedaljnjesvr-he.Jerakotodopustimo,ondamoramodopustitiilidatakvadaljnjasvrhanijeuključenau»svedrugestvari«ilidajeodnosizmedusvrheSi»svihdrugihstvarikojeizabiremo«baremdijelomrecipročan,toznačidasvedrugestvariželimozbogS,aliidaSželimozbognekih,ilibaremjedne,drugestvari.A(1),činise,nedopuštanitijednuodtihpretpostavki.NijestoganemogućedaAristotelrazumije(1)i(2)kaomeđusobnoovisne,utomsmisluda,akoprihvatimoodređenjesvrheSu(1),ondamoramoprihva-titiikonačnostnizasvrhau(2)kaonužnuposljedicu.Time,međutim,nismodobili dokaz o postojanju najvišeg dobra, a argument koji smo dobili imaneobičnustrukturu,utolikoštosada(2)slijediiz(1),alislijediiiz(a)i(b).Utomslučaju(2)postajesredišnjatvrdnjaargumenta,azaključak(3)moraiznjeneposrednoproizići.NoutomslučajunijejasnozaštojeAristotelodabraotakvuformuargumentakojaneodgovarapravomeslijeduizvođenja.Formalno,argumentzahtijevada(3)slijediiz(1)i(2)kojičinedva–nenuž-noneovisna,alisvakakoodvojiva–uvjeta.Činisekakociljtakvogargumen-tanijeprvenstvenodokazatidapostojinajvišedobro,nego jeciljpokazatikakvavrstasvrhejestnajvišedobro,odnosnokakvoodređenjenajvišegdobraproizlaziiznjegovakarakterakaosvrhe.Argumentpokazujedanajvišedobromorabititakvasvrha(a)kojaseizabireradisebesame,(b)zbogkojeseiza-birusvedrugestvarii(c)kojaseneizabirenizbogkakvedaljnjesvrhe.Najvišeljudskodobroje,prematome,intrinzičnodobroionojekrajnjasvrha.

6

Zaraspravuo tomargumentuusp.Williams(2006 [1962]); Ackrill (1997 [1974]), str.190–192;Wedin(1981),str.243–250;Broa-die(1991),str.11–15.

7

Usp.Wedin(1981),str.244–245.



IV.

Aristotelsepokušajuodređenjaljudskogdobravraćau7.poglavlju.Tara-sprava,kojaćenasdovestidodefinicijeljudskogdobra,započinjeponovnimrazmatranjemkaraktera ljudskogdobrakao svrhe, čime seneposrednona-stavljanaonezaključkespočetkaNikomahove etikeokojimajedosadbiloriječi.Uvodnerečenice7.poglavljajasnoreferirajunatajkontekst:

»Vratimoseopetdobrukojetražimoirazmotrimoštobionomoglobiti.Jerčinisedajeonojednastvarujednojdjelatnostiiumijeću,adrugaudrugoj;naime,onojejednastvarumedicini,drugauvojskovodstvuisličnouostalima.«(1097a15-18)

Upoglavljimaštosenalazeizmeđutihdvijurasprava,koječinepovezaniar-gument,Aristoteljenapraviojedanvažankorakpremapotpunijemodređenjuljudskogdobra,timeštojeu4.poglavljuutvrdiodaje,premaopćemslaga-nju,srećaljudskodobro.Aristoteljespremanprihvatititakvuidentifikaciju,ali upozoravada je riječ samoonominalnompoistovjećivanju, na temeljukojegnemožemodoćidozadovoljavajućegznanjaonaraviljudskogdobra.Ononudirazličitekoncepcijedobrogživota,azasvakuodnjihmogućejepokazatidajenedostatna.Zbogtogaseu7.poglavljuAristotelvraćaformalnojanaliziterazmatrakri-terijekojeneštomorazadovoljitidabibiloljudskodobro.Taćeanalizapoka-zatidaupravosrećazadovoljavatekriterijeidaje,prematome,identifikacijaljudskogdobraisrećeopravdana.NaovomemjestuvaljasepodsjetitisedajesredišnjiproblemuinterpretacijiAristoteloveteorijeoljudskomdobruneja-snoćaokotoganudiliNikomahova etikajedanilidva(međusobnonespojiva)odgovoranapitanjeučemusesastojisrećailidobarživot.Uinterpretacijamasestogausredištudiskusijenalazipitanje, je liAristotelsrećupoistovjetioskontemplacijomili jeshvaćakaonekuvrstusloženogadobrakojeuklju-čujesva intrinzičnadobraodnosno,premadrukčijemshvaćanju,složenogautomsmisludauzkontemplacijuuključujeidjelatnostuskladusvrlinamakaraktera.Utimsuseraspravamauvriježilinazivi»dominantno«,odnosno»inkluzivno«dobrozaprvi,odnosnodrugislučaj,asobziromnastavkojizauzimajuotompitanjuinterpretacijenazivamointelektualističkim,odnosnoinkluzivističkim.8Uinterpretacijipočetnihrazmatranjaoljudskomdobru,okojimajedosadbiloriječi,neiskrsavapitanjeotomeimaliAristotelnaumudobrokaodominant-noilikaoinkluzivno.Noraspravau7.poglavljudonosikonkretnijeodredbeljudskogdobraupogledukojihse,baremizperspektiveonogaštoznamodasadržiX.knjiga,takvopitanjemožepostaviti.UX.knjiziAristotelspominjedvijevrstesretnogživota,odnosnodvijevrstedobraukojimasesretanži-votsastoji,kontemplacijuidjelatnostuskladusvrlinamakaraktera.Tedvijekoncepcijesretnogživotanisuravnopravne,tejeproblemodređenjanjihovaodnosaključnopitanjeuinterpretacijiX.knjige.UI.knjizinemanaznakadaAristotelpretpostavljapostojanjedvijuvrstaljudskogdobra.Štoviše,njegoviargumentijasnoimplicirajudapostojisamojednotakvodobro.Iztogapro-izlazidanadvamjesta(uI.iX.knjizi)Aristoteliznosidvijekoncepcijesreće,odnosnoljudskogdobra,kojeserazlikujuupogledutakoelementarnestvarikaoštojepitanjepostojilijednoljudskodobro(tojest,jednavrstasretnogživota)ilidva.NijestoganerazumnopokušatizaključkeizI.knjigereinter-pretiratitakodaodgovarajuonimaizX.knjige.Ipak,Aristotelovačestaupu-ćivanjauI.knjizinakarakterteraspravekaoskicenavodenaoprez:I.knjigumoždanebismotrebaliinterpretiratiusvjetluzaključakaizX.knjige,negojetrebamorazumjetikaopreliminarnuraspravukojajošnemožedovestidozaključakaizX.knjige,paih,prematome,jošinepretpostavlja.



U 7. poglavljuAristotel u novom pokušaju određenja ljudskog dobra imaistopolazištekaoinapočetkuI.knjige:ljudskojedobrosvrhadjelovanja.Prvikriterijkojićerazmatrati,kriterijpotpunosti,zahtjevjekojiproizlaziizkarakteradobrakaosvrhe.Taj sezahtjevpojavljujekadauočimodameđumnogimsvrhamakojepostojenekimamožemopripisatisamoinstrumentalnikarakter.Budućidanekestvari,poputbogatstva,odabiremosamoradinečegdrugog, testogaonenisupotpunesvrhe,adrugeopetnisu takve,svrhesemeđusobnorazlikujupremastupnjupotpunosti.Dajeljudskodobropotpunailikrajnja(JX8g4@<)svrha,Aristoteljepokazaoveću2.poglavlju(1094a18-22),argumentomkojismoanalizirali.Nobudućida jepotpunostodređenakaoneinstrumentalnost,imavišepotpunihsvrha.Stogajeimeđupotpunimsvrhamamogućestupnjevanje.Aonošto tražimouslučaju ljudskogdobranijesamopotpunost,negobezuvjetnapotpunost.

»Stoga,akopostojisamojednapotpuna(JX8g4@<)svrha,toćebitionoštotražimo,aakoihjeviše,bitćeonanajpotpunija(Jg8g4`JJ@<)međunjima.Kažemodajeonozačimstremimoponjemusamompotpunije(Jg8g4`Jgk@<)odonogazačimstremimozbognečegadrugog.Aonoštonikadaneizabiremozbognečegadrugogpotpunijejeodonihstvarikojeizabiremoiponjimasamimaizbogtoga.Stogajeonoštouvijekizabiremoponjemusamominikadzbognečegadrugogpotpunonaprosto.«(1097a28-34)

Sobziromnazahtjevpotpunosti,međusvrhamamožemorazlikovati:(a)onekojeseuvijekizabiruzbognečegadrugog,(b)onekojeseizabiruizbognjihsamih(iutomsusmislupotpune,utolikoštonisunaprostoinstrumentalne)izbognekedaljnjesvrhe,te(c)onekojeuvijekizabiremozbognjihsamihinikadzbognečegadrugog.Jasnojedajeljudskodobrosvrha(c).NoAristotelovdježelipokazatiivišeodtoga.Onželipokazatidajeljudskodobrojedinatakvasvrha.Nadalje,želipokazatidajesrećaljudskodobrozbogtogaštojeonajedinatakvasvrha.Izsamogarazlikovanjameđusvrhamatonemorabitiočito.Tedaljnjekonze-kvenceproizlazeizpravoguvidauodnosizmeđu(b)i(c)ipostajuočitetekizAristoteloveanalizesvrhakojeodgovarajuopisuu(b).Primjerisvrhakojeodgovarajuopisuu(b)kojeAristotelspominjejesučast,užitak,umivrlina(I.71097b2).Tosupotpunesvrheiizabiremoihzbognjihsamihutomsmisludaneočekujemodaiznjihproiziđenekidaljnjirezultat.Razlogzbogkojegtesvrhejesupotpune,alijošuvijeknisunaprostopotpunejestutomeštoihiza-biremoizbogsreće,jerćemouzpomoćnjihbitisretni.Sreću,sdrugestrane,neizabiremoraditihsvrha,aneizabiremojenitiradibilokojedrugestvari(I.71097b1-6).Stogajesrećajedinasvrhakojaodgovaraopisuu(c).Identifikacija sreće i ljudskogdobrasada jedobila formalnupotvrdu, timeštojepokazanodajesrećajedinabezuvjetnopotpunasvrha.Upućujeliovoodređenjeljudskogdobranabilokojinačinnanjegovdominantniiliinklu-zivni karakter?9Najtočnije je reći danijednood toganije pretpostavljeno,nitijasnoizsamogargumentaproizlaziokakvomjedobruriječ.Nosdruge

8

Izraze »dominantno« i »inkluzivno dobro«uveojeHardie(1965).SamHardiezastupaoje intelektualističku poziciju, u čemu su ga,između ostalih, slijedili Cooper (1975), str.110 (ali usp. njegovu revidiranu poziciju u(1999 [1987]); Kenny (1978), str. 204–205;Heinaman (1988), str. 36–39; Kraut (1989),str. 241–244. Hardiejeve stavove odbacivaojeAckrill(1997[1974]),kojijezagovaraoin-

kluzivističkotumačenje,automesuga,izme-đuostalih,slijediliKeyt(1983),str.365–367;Whiting(1986),str.77–78;Irwin(1991).

9

O nekim intelektualističkim i inkluzivistič-kimargumentimau tumačenjuzahtjevapot-punostiisamodostatnostiusp.curzer(1990),str.422–425.



strane,argumentsadržinejasnoćekojeopravdavajupostavljanjetogpitanja.Izargumentajasnoproizlazidajeljudskodobrosamojedno.Postavljenojenapočetkudaćeuslučajupostojanjavišepotpunihsvrhaljudskodobrobitinajpotpunijameđunjima, i pokazano je da postoji jedna takva bezuvjetnopotpunasvrha.Intelektualistićestogazahtjevpotpunostitumačitiusvojuko-rist,itvrditćedauslučajudaAristoteldopuštasamojednoodređenjesretnogživota,ondaizX.knjigejasnoproizlazidatomožebitisamoživotkontem-placije.Problemkojiutomslučajuimamo,atojeiključanproblemčitavekontrover-zeokodominantnogiinkluzivnogdobra,jeststatusostalihpotpunihsvrha.Njihovapotpunostkaosvrhapostajenanekinačintrivijalna.Vrijednostta-kvihdobaramožesedefiniratisamouodnosunačistoinstrumentalnesvrhe,utolikoštosezanjihmožerećidaseizabiruradisebesamih.Nosobziromnadominantnikaraktersrećekaobezuvjetnopotpunesvrhe,intrizičnostta-kvihdobarapostajesekundarnauodnosunanjihovinstrumentalnikarakteruodnosunakrajnjusvrhu.Tako,akozahtjevpotpunostiinterpretiramointelek-tualistički,ondaproizlazidavrlinekarakteraizabiremozatoštoonenanekinačinpridonoseostvarenjukontemplativnogživota,iakobione,kaointrin-zičnadobra,isameposebibilevrijedneizbora.Sdrugestrane,instrumentalnikarakterodnosapotpunihsvrhapremakrajnjojsvrsi nepredstavljamanji problemni za inkluzivističku interpretaciju. Jer,prema inkluzivističkom tumačenju, ljudsko dobro je složeno, a intrinzičnadobranjegovesukomponente.Budućidajeustupnjevanjusobziromnapot-punostintrinzičnimdobrimapripisannižistupanjpotpunostiodonogakojeimabezuvjetnopotpunodobro,ljudskodobrokaobezuvjetnopotpunacjelinasastojalobiseodsvojihmanjepotpunihkomponenata.Ljudskodobroinklu-zivističkijemogućetumačitikaopotpunosamoutomsmisludasadržisvaintrinzičnadobra.Nopotpunostjedefiniranasasvimdrukčije,kaoneposto-janjedaljnjesvrhe,aneusmisluobuhvatnosti.Ljudskodobrojebezuvjetnopotpunozatoštoseneizabirenizbogčegadrugog.Notonijestogaštousebivećsadržisvaintrinzičnadobra,paizvannjeganemanijednogazbogkojegbi se daljemoglo izabirati. Superiornost ljudskogdobra nad pojedinačnimintrinzičnimdobrimanijeonacjelinenaddijelovima.Zahtjevpotpunosti,dakle,neupućujejasnoninadominantnininainkluzivnikarakterljudskogdobra,iakogajezbogtogaštoutvrđujejedinstvenostljud-skogdobra,izbogstrogograzgraničenjaizmeđubezuvjetnopotpunogdobraiostalihdobara,lakšetumačitiintelektualistički.DrugikriterijkojiAristotelrazmatrajestsamodostatnostljudskogdobra.

»Kaosamodostatnoodređujemoonoštoizdvojenočiniživotpoželjnimitakvimdamuništanenedostajeimislimodajesrećatakva.Ktome,smatramodajesrećanajpoželjnijaodsvihstvari,aneneštoštosepribrajakaojednodobromeđudrugima.Jerkadbisetakopribrajalo,jasnojedabipostalopoželjnijesdodatkommakarinajmanjegoddobara.Jeronoštojedodanopostajevišakdobara,avećakoličinadobarauvijekjepoželjnija.«(1097b14-20)

Samodostatnost jeodređenatrimameđusobnopovezanimkarakteristikama.Prvo,srećajetakvodobrokojejevrijednoizborasamoposebi(tojeonoštoovdjeznači»izdvojeno«).Drugo,srećajetakvodobrokojejedostatno,atoznačitakvodamuništanenedostaje.Treće,srećajetakvodobrokojesenemožepoboljšati,odnosnoučinitipoželjnijimpribrajanjemdrugihdobara.Nizahtjevsamodostatnostinijenedvosmislenupogledudominantnog,od-nosnoinkluzivnogkarakteraljudskogdobra.Mogućegajeinterpretiratinaobanačina,ačinisedajeinkluzivističkotumačenjeočitije.Dajesrećadobar



životkojemuništanenedostaje,najlakšejerazumjetiutomsmisludaonavećuključujesvaintrinzičnadobra.Ktome,kadbismosrećimoglidodatinekodobro,takavbizbrojbiopoželjnijiodsrećesame.Nosrećunemožemonatajnačinučinitipoželjnijom.Razlogje,premainkluzivistima,utomeštosusvaintrinzičnadobravećunjojuključenainemogućejujepovećavatidodava-njemnjezinihvlastitihdijelova.Ipak,činisedaAristotelnemislinatokadagovorionemogućnostipribra-janja.Inkluzivističkotumačenjepretpostavljadasepoželjnostdobarauvijekmožepovećatidodavanjemnekognovogdobraidatakvonapredovanjemožestatitekondakadasmouključilisvadobraivišenijednonijepreostalo.Odre-đenjesamodostatnostikaosvojstvakojenekodobročinitakvimdajesamo po sebipoželjnotadadobivačudansmisao,jernitijednodobronijepoželjnosamoposebi,negosamozbrojsvihdobara.Zahtjevdasamaposebičiniživotpoželjnimizdvajasrećuizskupasvihdrugihdobara.Nijednoodpojedinač-nih intrinzičnihdobara samopo sebi ne čini život poželjnim,pau slučajutakvihdobarapovećavanjemnjihovabrojapoželjnostraste.Srećapak,budućidakaosamodostatnasamaposebičiniživotpoželjniminištajojnenedosta-je,nemožepostatipoželjnijaštogodjojdodali.Prematome,zahtjevsamodo-statnostitrebatumačitiutomsmisludajedobrokojemutosvojstvopripadatakvodasamoposebi,bezdrugihdobara,najpoželjnije.Jednojetakvodobroisastojiseujednojaktivnosti,atajeaktivnost,kakobitvrdiliintelektualistiikakopokazujeX.knjiga,kontemplacija.

V.

Aristoteljeuprvomedijelu7.poglavljadovršiojedandioraspraveoljudskomdobru,ukojemujepokazaodaseonoformalnomožeodreditikaobezuvjet-nopotpunasvrha,toznačitakvakojaseneizabirenizbogčegadrugoga,tedamupripadasvojstvosamodostatnosti,premakojemuseljudskodobronemožepoboljšatidodavanjem.Također je tvrdioda je takva sreća, teda je,prematome,srećaljudskodobro.Naime,zaidentificiranjesrećekaoljudskogdobraovdjejedovoljnopokazatidasreća(jedina)zadovoljavautvrđenefor-malnekriterije.Takvajeidentifikacija,međutim,sadržajnoposveneodređenainekažeučemusesrećasastoji.StogaunastavkuAristotelnastojidoćidotakvaodređenjasreće,ili,kakokaže,dojasnijeslikeotomeštojeona.Tomeslužiargumentizčovjekovaergona.Argumentpolaziodpretpostavkedaseljudskodobromožeodreditirazmatra-njemčovjekovaergona,tojestfunkcijeilikarakterističnedjelatnostiimožese podijeliti u dvije veće cjeline.U prvome dijeluAristotel nastoji postićinekolikostvari:(1)opravdatisampostupakpokušajaodređenjadobranate-meljuergona,(2)pokazatidačovjekimatakvukarakterističnudjelatnostilifunkciju, te(3)odreditišto ječovjekovakarakterističnadjelatnost ili funk-cija.10Drugidiočinisamargumentkojipokazujedajepodpretpostavkomtakvogčovjekovaergona ljudskodobrodjelatnostdušeuskladusvrlinom.Aristotelovoopravdanjezapostupak,atimeiargumentucjelini,ovisioodre-đenomrazumijevanjutoganaštosemislipodsrećom.Onoseovdjenespo-

10

(1)i(2)oviseonekimširimznačajkamaAri-stotelove filozofije. Primjerice, (1) ovisi opoistovjećivanjuergona isvrhenakojemo-žemopovremenonaići (usp. npr.Eudemova etika II.1 1219a8;MetafizikaΘ.81050a21),

dok (2) ovisi o valjanosti argumenta da čo-vjekimaergonteododatnimpretpostavkamanakojimatajargumentpočiva(npr.naodno-sucjelineidijela;usp.O dijelovima životinjaI.5645b14-20).



minje,noAristotelgajeuveou4.poglavljukaoshvaćanjesrećeokokojegaseslaževećinaioniobrazovani,apremakojemu»bitisretan«znači»dobroživjeti«(g .<),odnosno»dobrodjelovati«(g kVJJg4<)(1095a18-20).Takvoseodređenjesrećenigdjenedovodiupitanjeiočekujesedagapri-hvaćamokaoononaštomislimokadagovorimoosreći.Važnojeprepoznatidajetakvoshvaćanjepretpostavkaizvodauargumentuizergona,jerononanekinačinupravljaargumentomiopravdanjejezasampostupakodređenjasrećenatemeljuergona.JedanodključnihpojmovauargumentujestJ g,ivažnojeuočitidaseonnepojavljuje,kaosupstantiviraniprilog,uznačenju»dobro«,daklekaoekvivalentzaJ (h`<,negokaoskraćenicazaJ g kVJJg4<.Akopod»bitisretan«razumijemo»dobroživjeti«i»dobrodjelovati«,onda,dabismoodrediliučemusesrećasastoji,moramopokazatikojavrstaživotai kakvadjelatnostmogu, podpretpostavkomda sedobro izvršavaju, činitisretanživot.Jer,svakasedjelatnostmožeizvršavati,amožeseidobroiz-vršavati.Nonijesvakadjelatnost takvadabismozanjumoglireći,akosedobroizvršava,dačinisrećukaoljudskodobro.Srećasenesastojiudobromizvršavanjusvegaštočovjekčini.Djelatnostkojutražimojestkarakterističnadjelatnostilifunkcija,takvadjelatnostkojajespecifičnazadjelatnika.Akopostoji takvakarakterističnadjelatnost,kojuodređenavrstadjelatnikajedi-naizvršava,teseonnatemeljutakvesvojedjelatnostimožerazlikovatioddrugih,ondaje todjelatnostučijemseizvršavanjumožesastojatinjegovodobro.Usvakomonomslučajuukojemsezadjelatnikamožeidentificiratitakvakarakterističnadjelatnost,kaouslučajustručnjakaunekomumijeću,poputfrulačailikipara,njegovoćesedobro(J (h`<)injegovodobrodjelovanje(J g)sastojatiutojdjelatnosti(1097b25-28).Itimeštoseutojdjelatnostisastoje,njegovosedobroinjegovodobrodjelovanjemoguunjojpoklapati.Trebastoganajprijeutvrditištoječovjekovergon,atosemožeučinititakodaseizdvojionajnačinživota,odnosnoonadjelatnostkojajespecifičnazačovje-kautomsmisludamunijezajedničkasdrugimživimbićima.TakavpostupaksvojevrsneeliminacijeAristotelovdjeprimjenjuje,odbacujućiprvoživothra-njenjairasta,kojičovjekdijelisbiljkama,apotomzamjećivanjekojejesvoj-stvenoiživotinjama.Onoštopreostajekaočovjekovergon jestvrstadjelat-nogživota(kiJ4iZ)onogadijeladušekojiimarazum(1097b33-1098a4).Iakopostupakkojijeovdjeprimijenjenuzimakaokriterijspecifičnostisvoj-stvo»nebitizajedničkodrugima«,tosenečinikaodovoljankriterij,budućidapostojemnogedjelatnostikojejedinočovjekmožeizvršavati.Stogaiovajpostupakpretpostavljadatražimoonudjelatnostkojaječovjekusvojstvenautomsmisludaočitujenjegovebitnesposobnosti(iutomgasmislurazlikujeoddrugih),11aliitakvukojamujesvojstvenauetičkirelevantnomsmislu.12Akoizčovjekovaergona možeproizićiodredbaljudskogdobra,ondajeriječodjelatnostikojačovjekunijesvojstvenasamourazlicispramdrugihbića(tj.takvakojusamočovjekmožečiniti)negomujesvojstvenaiutomsmisluštojeonafunkcijailikarakterističnadjelatnostčovjeka,anenpr.frulača.Jer,ergonfrulačajefrulanje,aitojedjelatnostkojajesvojstvenasamočovjeku,jerjesamoonmožeizvršavati,nodobrokojeiznjemožeproizićijestdobrofrulača,anečovjeka.Natoupućujeonajdioodredbečovjekovaergona kojigaopisujekaokiJ4iZ(sc..TZ),kaodjelatanživot,životkojiseočitujeuljudskimčinima,odnosno,kaoštoćeargumentpokazati,uizvršavanjuvrlina.Čovjekov jeergon određen,dakle,kao racionalna ipraktičnadjelatnost.AAristotelćejošdodatidaonmorabitishvaćenkaoaktivnost,anesamokaoposjedovanjesposobnostizatakvudjelatnost.



Kada jeodredioda ječovjekovergon aktivnostdušeuskladus razumom,Aristotelprelazinaargumentkojipokazujekakoiztakvogčovjekovaergona proizlaziodredbasrećeililjudskogdobra.

»Dakle,akoječovjekovergon aktivnostdušeuskladusrazumomilinebezrazuma,iakotvr-dimodajeergonodAporoduistoštoiergonodvrsnogA,primjericeergoncitaračaporodujeistoštoiergonvrsnogcitarača,itakoje,uopće,usvimslučajevima,akoergonupridodamoistaknutostkojaizražavavrlinu:jercitaračevjeergon dacitara,avrsnogacitaračadatodobročini.Akojedakletako,iakotvrdimodaječovjekovergon nekavrstaživota,itoaktivnostidjelatnostidušeuskladusrazumom,aergonvrsnogčovjekadatočinidobroivaljano,isvakajedjelatnostdobroizvršenaakojeizvršenauskladusasebisvojstvenomvrlinom;akoje,dakle,tako,ljudskojedobroaktivnostdušeuskladusvrlinom,aakojevrlinaviše,ondauskladusnajboljominapotpunijom.«(1098a7-18)

Radipreglednosti,argumentmožemoprikazati izdvajanjemtvrdnjikojeonsadržinasljedećinačin:

(1) Čovjekovergon jeaktivnostdušeuskladusrazumomilinebezrazuma.(2) Ergon odAiodvrsnogAjeporodu isti,pričemuse istaknutostkoja

izražavavrlinupridodajeergonu.(3) Ergon čovjekajeaktivnostΦ(=djelatnostdušeuskladusrazumom),a

ergon dobrogčovjekajedobroizvršavanjeΦ.(4) Dobro izvršavanje djelatnosti jest izvršavanje djelatnosti u skladu sa

svojstvenomvrlinom.(5) Ljudskodobrojeaktivnostdušeuskladusvrlinom,aakojevrlinaviše,

ondauskladusnajboljominajpotpunijom.

Argumentizergonakakojeiznesenugornjemodlomkupredmetjebrojnihinterpretacija,kojesučestoposvećeneanalizinjegovelogičkestruktureiot-krivanjumogućepogreškekojuonsadrži.13Zanašutemutonijeodlučno,paotiminterpretacijamakaoiomogućimpogreškamanećuposebnorasprav-ljati.No ibez stroge logičkeanalize, čini sekakonamuargumentuneštonedostaje.AkoprihvatimoAristotelovepremise,njegovizvoddo(4)namjejasan.Iz(3)i(4)proizlazidajeergon dobrogčovjekadjelatnostdušeuskladusvrlinom.Onoštonamnedostajedabismoiztogamogliizvestizaključak(5)jestdodatnapremisa(4a):Ergondobrogčovjekajestljudskodobro.PremainterpretacijiD.S.Hutchinsona,premisukojanamnedostajetrebamoizvestiiuargumentuvestinatemeljumaterijalakojinalazimouodgovaraju-ćemargumentuuEudemovoj etici,argumentuukojemusetakođerizčovje-kovaergona izvodiodredbaljudskogdobra.14OpravdanjezatakavpostupakproizlaziizšireHutchinsonoveinterpretacijedvajuargumenata,kojinisuusvimelementimaidentični.Prematojinterpretaciji,argumentuEudemovoj eticijasnijijeipotpuniji,nodvasuargumenta,unatočrazlikama,uosnoviista,panejasnoćeipraznineuNikomahovoj eticimožemootklanjatiinadopu-njavatioslanjajućisenajasnijuslikukojupružatajosnovniargument.

11

Usp.otomecurzer(1990),str.426–427.

12

Usp.raspravuuBroadie(1991),str.33–37.

13

Jedanodnajčešćihprigovora,kojijeprvifor-mulirao Glassen (1957), glasi da argumentpočivanabrkanjupojmovadobar čovjekido-bro za čovjeka.Usp.iWilkes(1980[1978]).

14

Hutchinson(1986),str.56–57.



Uoblikuukojemjeiznesen,argumentuNikomahovoj eticinedovodijasnodosvogazaključka.Činisekakomunedostajejedankorak,odnosnodaAri-stotelpretpostavljabaremjednumisaokojumoramouvesti,akojuonovdjeeksplicitnoneiznosi.No,akoAristoteločekujedasamiuvedemopretpostav-kukojanedostaje,nijevjerojatnodaočekujeda toučinimo tako štoćemouvestiuargumentnekolikopremisaizargumentauEudemovoj etici.15

Akoumislimamoramoneštododati,aštoargumentčinismislenim,ondatomožebitisamoneštoštojesvimazajednička,prihvaćenapretpostavka.Atojeonozaštosmonapočetkureklidajepretpostavkačitavogargumenta,na-imezajedničkoshvaćanjeonogaštomislimopodsrećom:bitisretan=dobrodjelovati.UoblikuukojemusepojavljujeuNikomahovoj etici,argumentunijepotrebnapremisa(4a)kojamunavodnonedostaje(Ergondobrogčovjekajestljudskodobro).Akoargumentudodamosamoonoštojeprethodno,prijeiznošenjaargumentaizergona,većprihvaćenokaodokazano(dajesrećaljudskodo-bro)ikaoneprijepornomišljenjevećineionihobrazovanih(dajesrećadobrodjelovanje), onda iz (4)može jasnoproizići zaključak (5).Čitav argumenttadaimasljedećustrukturu.

(i)Ljudskodobrojesreća.(1097a34-1097b21)(ii)Srećajedobrodjelovanje.(1095a18-20)[(1)–(3):zaključujeseodčovjekovaergona naergon dobrogčovjeka,atojeosnovazadefiniranjedobrogdjelovanjau(4)](4)Dobrodjelovanjejedjelovanje(aktivnostduše)uskladusvrlinom.Dakle[iz(i)+(ii)i(4)],(5)Ljudskodobrojedjelovanje(aktivnostduše)uskladusvrlinom.

Zaključakjeargumentaizergonadefinicijaljudskogdobra,premakojojjeonoaktivnostdušeuskladusvrlinom.NoAristoteldodaje,kaodiodefinicije,»aakojevrlinaviše,ondauskladusnajboljominajpotpunijom«.Tajjedodatak,sjednestrane,samposebiproblematičannamjestunakojemsepojavljuje.Onne slijedi izpremisa argumenta teočitomoraproizići iznekogdrugogkonteksta.Uzto,strogostdefinicijetimjedodatkomnarušena.Čakiakozanemarimočinjenicudajeiznesenuhipotetičkomobliku,čimejeuvedenuvjetočijemstatusunemožemonitiizdefinicijenitiizargumentaucjelinizaključivati(naime,otomeimaliviševrlina),tajdodatakdefinicijupretvaraunekuvrstudisjunkcije:ljudskodobrojeaktivnostdušeuskladusvrlinomilisnajboljominajpotpunijomvrlinom.Sdrugestrane,upravojedvosmislenostodnosnoneodređenostizraza»naj-bolja inajpotpunijavrlina«usredištu raspravakoje sevodeokokarakteraljudskogdobra.Nijejasnonaštoizrazupućuje(odnosnomisliliAristotelvećovdjenajednukonkretnuvrlinu),anjegovaformulacijaotvaranekolikopita-nja:pitanjeodnosanajpotpunijevrlineiostalihvrlina,statusaostalihvrlina,kaoipitanjeokarakterunajpotpunijevrlineodnosnoznačenjaizraza»najpot-punija«.Drugimriječima,trebali ljudskodobro,natemeljuovedefinicije,razumjetikaoinkluzivnoilikaodominantnodobro?Interpretacijasrećekaodominantnogdobra,pozicijakojujeprvičvrstoza-stupaoW.F.R.Hardie,16pretpostavljada»najboljainajpotpunijavrlina«većovdjeupućujena intelektualnuvrlinumudrosti ida jesrećadefiniranakaoaktivnostuskladustomvrlinom,atojekontemplacija.Toodgovaraodređe-njusretnogživotauX.knjizi,raspravikojajemnogoodređenijaupogledu



karakterasretnogživotanegoI.knjiga,štopotvrđujeovakvuinterpretacijuičiniAristotelovuteorijuosrećikonzistentnom.Interpretacijesrećekaoinkluzivnogdobra,međukojimase ističeonaJ.L.Ackrilla,17odbacujupretpostavkuda»najboljainajpotpunijavrlina«upućujenamudrost.Timseizrazomuopćenemislinajednuvrlinu,negonavrlinukaocjelinu,atacjelinauključujekaosvojedijelovekarakterneiintelektualnevrline.Osnovniargumentkojiinkluzivistiimajunasvojojstranijestčinjenicadauargumentuizergonanemaničegaštobiupućivalonatodajenajpotpunijavrlinamudrost,ipodpretpostavkomdaizraz»najboljainajpotpunijavrlina«možemozamijenitis»mudrost«,zaključakarugumentanikakoneslijediizpremisa.18

Onošto,sdrugestrane,govoriprotiv inkluzivista jest formulacijaodredbeljudskogdobrau1098a17-18,ukojojsejasnotvrdidauslučajupostojanjaviševrlina,ljudskodobrotrebapoistovjetitisaktivnošćuuskladusjednom,onomnajboljominajpotpunijom.To,činise,isključujesveostalevrline,ko-likogodneuvjerljivimnamsečinilodajeAristotelspremanizodredbeljud-skogdobraisključitidjelovanjeuskladusvrlinamakaraktera.Bezobziranauvjerljivostjedneilidrugeinterpretacije,uslučajuargumentaizergonainjegovazaključkaobjesupromašeneutolikoštodefinicijuljudskogdobratumačenatemeljuonogaštoslijediunarednimknjigama:inkluzivisti,oslanjajući se na središnje knjigeNikomahove etike i raspravu o vrlinamakaraktera;intelektualisti,uzimajućikaokriterijkonačniAristotelovstavizX.knjige.TakavjepristupusuprotnostiskarakteromraspraveodobruuI.knji-zi,nakojiAristotelvišekratnoupućuje,anepropuštatoučinitiinakonštojeiznioargumentizergona,kvalificirajućigakaoskicudobra(1098a20-21).Toupućivanjenapreliminarnikarakterrasprave,sjednestrane,naznačujedaonanemožeinetrebadovestidokonačnihodgovora.DokonačnogsadržajnogodređenjasrećemožemodoćiteknakrajuNikomahove etike,iutomsmislujedinoodređenjesretnogživotaizX.knjigepredstavljatakavkonačanodgo-vor.Sdrugestrane,skicajeneštoštotrebanadopunjavatisadržajem,kojinaovomestupnjujošnijedostupanisamimtimenijepretpostavljen.Što,dakle,nudiskicaljudskogdobrauI.knjizi?Kakavjezaključakargumen-taizergona?Nakonispitivanjaformalnihuvjetakojeneštomorazadovoljitida bi bilo ljudsko dobro na temelju kojeg je utvrđeno da je sreća ljudskodobro,Aristotel seokrećeargumentu izergona kojinam trebadati jasnijusliku.Jasnijaslikanijekonačanodgovor,negojesamatekskica.Argumentizergonapokazujeda ljudskodobroproizlazi izčovjekovekarakterističnedjelatnosti,utvrđuještojetakarakterističnadjelatnostizaključujenatemeljutedjelatnostidaseljudskodobrosastojiuaktivnostiuskladusvrlinama.

15

PremaHutchinsonovumišljenju,premisuko-ja nedostaje možemo pronaći u Eudemovoj etici II.1 1219a27-28, gdje, prema njegovojrekonstrukciji,Aristoteltvrdi:

Krajnjedobrojestdobarživoti

Ergonvrlinedušejestdobarživot.Odatleslijedi

Krajnjedobrojestergonvrlineduše.Premisukojanedostajedobivamoizovepo-sljednjetvrdnje,uzpretpostavkudajedobarčovjekonajkojiposjedujevrlinuduše;dakle

Krajnjedobrojestergondobrogčovjeka.Usp.Hutchinson(1986),str.56–57.

16

Usp.gore,bilj.8.

17

Usp.isto.

18

VidiAckrill(1997[1974]),str.194.



Timesmodobilijasnijuslikuotomeštojeljudskodobroilisreća,utolikoštojeljudskodobrosvedenonajedantipdobra,naaktivnostuskladusvrlina-ma.Nosobziromnaformalnikarakterčitavogargumenta,njegovzaključaknedonosiništakonkretnijeodtogasvođenjana jedantipdobra.Argumentističe,kakotumačiGavinLawrence,logičkuuloguvrline,timeštopokazuje»davrlineimajusredišnjuuloguuobjašnjenjuljudskogdobraikakvajetauloga«.19

Mnogovišenetrebaučitavatinitiudodatak»akojevrlinaviše,ondasonomnajboljominajpotpunijom«,jersmisaoteodredbenijeutomedakonkretizirasadržajljudskogdobraupućujućinakonkretnuvrlinu(odnosnoaktivnostuskladusnjom)nakojusesrećamožekonačnosvesti.Taodredbaneslijediizpremisaargumentaizergona,notoneznačidajepro-izvoljnainedokazana.Onaslijediizširegargumenta.ArgumentizergonauNikomahovoj eticinijezamišljenkaoposvesamostalanargument,neovisanoprethodnimargumentima.Onjedionizaargumenatakojimaseu7.poglavljuutvrđujuformalniuvjetizaodredbuljudskogdobra.Ispitivanjetihformalnihuvjeta,kojenepolaziniodkakvihpretpostavkiotomeštojeljudskodobro,uopće jemoguće zahvaljujući tome što smo – na temelju karaktera dobrakaosvrheianalizeodnosapojedinačnihsvrha–napočetkuispitivanjamogliodreditištojeonoštotražimo:

»Akopostojijednapotpunasvrha,toćebitionoštotražimo,aakoihjeviše,bitćeonanajpot-punijameđunjima«(1097a28-30).

Ispitivanjekriterijapotpunostipokazalojedapostojijednanajpotpunijasvrhaidatakvasvrhamorabitiljudskodobro.Timejeutvrđennajvažnijiformalniuvjetkojineštomorazadovoljitidabibiloljudskodobro:onojenajpotpunijasvrha.Tajuvjetmorazadovoljatikonačnaodredbaljudskogdobra.20

OdredbaljudskogdobradokojedovodiraspravauI.7proizlaziizispitivanjaformalnihuvjeta inemožeponuditivišeodformalnogodređenja ljudskogdobra.Onasvodiljudskodobronajedantipdobra,aktivnostuskladusvrlina-maiuključujeusebiuvjetpotpunosti.Tojesamoskicakojutrebanadopunitidaljnjimispitivanjempojedinihvrlina,teakosepokažedajejednavrlinanaj-potpunija,ondasrećutrebapoistovjetitisaktivnošćuuskladustomvrlinom,jertozahtijevakriterijpotpunosti.

Literatura

Ackrill,J.L.(1997[1974]).»AristotleonEudaimonia«.U:J.L.Ackrill,Essays on Plato and Aristotle.Oxford,179–200.IzvornoobjavljenouProceedings of the British Academy60,(1974),339–359.

Broadie,S.(1991).Ethics with Aristotle.NewYork.

cooper,J.M.(1975).Reason and Human Good in Aristotle.cambridge,Mass.

Cooper,J.M.(1999[1987]).»ContemplationandHappiness:AReconsideration«.U:J.M.cooper,Reason and Emotion: Essays on Ancient Moral Psychology and Ethical Theory.Princeton,212–236.IzvornoobjavljenouSynthese72(1987),187–216.

Curzer,H.J.(1990).»CriteriaforHappinessinNicomachean EthicsI7andX6–8«.Clas-sical Quarterly40,421–432.

Glassen,P. (1957).»AFallacy inAristotle’sArgumentabout theGood«.Philosophical Quarterly29,319–322.

Hardie,W.F.R.(1965).»TheFinalGoodinAristotle’sEthics«.Philosophy40,277–295.



Heinaman, R. (1988). »Eudaimonia and Self-sufficiency in the Nicomachean Ethics«.Phronesis33,31–53.

Hutchinson,D.S.(1986).The Virtues of Aristotle.London.

Irwin,T.H.(1991).»TheStructureofAristotelianHappiness«.Ethics101,382–391.

Kenny,A.(1978).The Aristotelian Ethics.Oxford.

Keyt,D.(1983).»IntellectualisminAristotle«.U:J.P.AntoniA.Preus(ur.),Essays in Ancient Greek Philosophy.Albany,364–387.

Kraut,R.(1989).Aristotle on the Human Good.Princeton.

Lawrence,G.(2006).»HumanGoodandHumanFunction«.U:R.Kraut(ur.),The Black-well Guide to Aristotle’s NicomacheanEthics.Oxford,37–75.

Wedin,M.V.(1981).»AristotleontheGoodforMan«.Mind90,243–262.

Whiting,J.(1986).»HumanNatureandIntellectualisminAristotle«.Archiv für Geschich-te der Philosophie68,70–95.

Wilkes,K.V.(1980[1978]).»TheGoodManandtheGoodforManinAristotle’sEthics«.U:A.O.Rorty(ur.),Essays on Aristotle’s Ethics.Berkeley,341–358.IzvornoobjavljenouMind87(1978),553–571.

Williams,B.(2006[1962]).»AristotleontheGood:AFormalSketch«.UB.Williams,The Sense of the Past: Essays in the History of Philosophy,ur.M.Burnyeat.PrincetonandOxford,198–206.IzvornoobjavljenouPhilosophical Quarterly12(1962),289–296.

Maja Hudoletnjak Grgić

Human Good in the Nicomachean Ethics I

AbstractIn the NicomacheanEthics, the theory of human happiness is set forth in two separate accounts, in Book I and in Book X. In Book X, Aristotle distinguishes two kinds of happiness, while the discussion in Book I strongly suggests that only one definition of happiness should be accepted. Yet, it appears that in Book X Aristotle identifies happiness with one activity, while in Book I it is assumed that it includes more than one activity. I try to show what is the conception of happiness offered in Book I, by analysing the arguments by which Aristotle advances to the definition of human good. I argue that the ergon argument, which leads to this definition, is not intended in the NicomacheanEthics to stand as independent argument, for its conclusion is wider and de-pendent on the previous arguments by which the formal criteria for human good are established. The ergon argument can lead to the definition of human good in as much as it can reduce human good to one type of good, but its conclusion includes the completeness criterion introduced from previous argument. This conclusion cannot specify the kind of activity in which happiness consists, but formally it determines the conditions for which the final analysis will show that only one activity can satisfy them.

Key wordsAristotle,happiness,good,end,virtue,ergon

19

Lawrence(2006),str.53.20

Za interpretaciju po kojoj određenje »s naj-boljom i najpotpunijom« upućuje na ranijeformuliranekriterijesamodostatnostiipotpu-nostiusp.curzer(1990),str.431.

Documents

Maja Hudoletnjak Grgic - Ljudsko Dobro u Nikomahovoj Etici I