1

MANAGEMENT U POLJOPRIVREDI

Interna skripta za studente STRUČNOG STUDIJA POLJOPRIVREDA KR�A - STOČARSTVO KR�A

Veleučili�ta u Kninu

Priredio: Prof.dr.sc. Zoran Grgić

Zagreb, travnja 2006 godine

Autori: Prof.dr. sc. Zoran Grgić Prof.dr. sc. Vjekoslav Par Doc.dr.sc. Josip Juračak Dr.sc. Mario Njavro Dipl.ing. Branka �akić Agronomski fakultet, Sveučili�ta u Zagrebu Zavod za upravu poljoprivrednog gospodarstva

Kazalo MANAGEMENT I PODUZETNI�TVO U POLJOPRIVREDI......................................................5

FARM MANAGEMENT ......................................................................................................................7 PODUZETNI�TVO...........................................................................................................................12

TEORIJA TRO�KOVA.................................................................................................................14

RAZVITAK TEORIJE TRO�KOVA............................................................................................14

TRO�KOVI - ODREĐENJE I RAZVRSTAVANJE.....................................................................15 ČINITELJI KOJI DJELUJU NA VISINU T R O � K O V A ...............................................16 RAZVRSTAVANJE TRO�KOVA ..............................................................................................16 TRO�KOVI I STUPANJ ISKORI�TENJA KAPACITETA .........................................................20

STUPANJ ISKORI�TENJA KAPACITETA...............................................................................21 DIFERENCIJALNI TRO�AK...................................................................................................24

KOEFICIJENT OSJETLJIVOSTI ILI PRILAGODLJIVOSTI (REAGIBILNOSTI) TRO�KOVA 25 FIKSNI TRO�KOVI (FT)............................................................................................................27

ZAKONITOSTI NEPROMJENJIVIH (FIKSNIH) TRO�KOVA..................................................27 PROPORCIONALNO-VARIJABILNI TRO�KOVI (PT).............................................................30

ZAKONITOSTI PROPORCIONALNO-VARIJABILNIH TRO�KOVA.......................................30 DEGRESIVNO - VARIJABILNI TRO�KOVI (DT) .................................................................32 PROGRESIVNO VARIJABILNI TRO�KOVI (PGT).................................................................34 UKUPNI VARIJABILNI TRO�KOVI (VT) ...............................................................................36

UKUPNI TRO�KOVI (UT) .......................................................................................................38 GRANIČNI TRO�KOVI (GT)....................................................................................................40 FINANCIJSKI REZULTAT (FR) ..............................................................................................41

GRANIČNI FINANCIJSKI REZULTAT (gfr) ............................................................................42 KRITIČNE TOČKE U KRETANJU TRO�KOVA.......................................................................45

DONJA I GORNJA TOČKA POKRIĆA....................................................................................45 TOČKA POSLOVNOG MINIMUMA i MAKSIMUMA ..............................................................46 TOČKA OPTIMUMA TRO�KOVA...........................................................................................47 TOČKA MAKSIMUM POZITIVNOG i MAKSIMUM NEGATIVNOG FINANCIJSKOG REZULTATA...........................................................................................................................48

KALKULACIJE (IZRAČUNI) TRO�KOVA ...............................................................................48 POJAM I VRSTE KALKULACIJE..............................................................................................48

NAČELA KALKULACIJA........................................................................................................49 VRSTE KALKULACIJA...............................................................................................................50

SASTAV CIJENE KO�TANJA U POLJOPRIVREDI..................................................................54 MJERILA POSLOVNOG USPJEHA............................................................................................56

EKONOMIČNOST ........................................................................................................................56 POJAM EKONOMIČNOSTI................................................................................................................56 MJERENJE EKONOMIČNOSTI ..........................................................................................................58 MJERE ZA POVEĆANJE EKONOMIČNOSTI.........................................................................................67

PROIZVODNOST..........................................................................................................................69 POJAM PROIZVODNOSTI.................................................................................................................69 MJERENJE PROIZVODNOSTI ...........................................................................................................70

RENTABILNOST ..........................................................................................................................77 POJAM RENTABILNOSTI .................................................................................................................77 MJERENJE RENTABILNOSTI............................................................................................................78

4

MJERE ZA POVEĆANJE RENTABILNOSTI ..........................................................................................81 TEMELJNI ČIMBENICI EKONOMIKE PROIZVODNJE ........................................................83

ANALIZA ODNOSA IZMEĐU VARIJABILNOG INPUTA I UČINKA.....................................84 MAKSIMALNI PROIZVOD................................................................................................................85 MARGINALNI (GRANIČNI) PROIZVOD .............................................................................................85 PROSJEČNI PROIZVOD....................................................................................................................86 ODREĐIVANJE OPTIMALNE KOLIČINE UTRO�KA VARIJABILNOG INPUTA ...........................................87 FAZE NEOKLASIČNE FUNKCIJE PROIZVODNJE..................................................................................89

ANALIZA ODNOSA IZMEĐU DVA VARIJABILNA INPUTA. ................................................91

ANALIZA ODNOSA IZMEĐU RAZLIČITIH PROIZVODA NA ISTOM GOSPODARSTVU.95

MANAGEMENT U POLJOPRIVEDI Autori: Prof.dr. sc. Vjekoslav Par, Dr.sc. Mario Njavro

Management i poduzetni�tvo u poljoprivredi U ovome poglavlju dati ćemo osnovne definicije iz područja managementa i poduzetni�tva,

kao i njihovu ulogu i značaj za obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo jest oblik organizacije vi�e osoba sa zajedničkim

ciljem. Poduzeće, dr�avno tijelo (ministarstva), bolnica, crkva itd., sve su to primjeri

organizacija. U svrsishodnoj organizaciji, vi�e osoba nastoje zajedničkim naporima i

sredstvima postići cilj od zajedničkog interesa, a koji bi bio te�ko ili nikako ostvariv izvan

organizacije. Za svaku organizaciju su zato svojstveni: zajednički cilj, resursi, ljudski

čimbenik, rad i mehanizmi funkcioniranja organizacije.

Osobu koja vodi određenu organizaciju nazivamo managerom1. Posebno se to odnosi na

poslovne organizacije. Manager svojim radom mora osiguravati iskori�tenje raspolo�ivih

resursa i ostvarenje ciljeva organizacije tako da maksimalno ostvari interese organizacije.

Polo�aj managera se u različitim organizacijama različito naziva, pa tako susrećemo

nazive: direktor, predsjednik, pročelnik, načelnik, upravitelj, ravnatelj itd. Ka�emo da

obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom upravlja gospodar ili farm manager.

Ovdje su navedene neke definicije managementa kao funkcije koju obavlja manager:

• "Management je proces maksimalnog iskori�tenja i uporabe raspolo�ivih resursa" - definicija Odjela za zapo�ljavanje Velike Britanije2

• "Management je proces planiranja, organiziranja, vođenja i kontroliranja rada članova organizacije te kori�tenja svih raspolo�ivih resursa organizacije u cilju dosezanja postavljenih ciljeva" - Stoner i Freeman3

• "Management je proces koordiniranja aktivnosti grupe ljudi u cilju postizanja ciljeva koje pojedinačno ne bi mogli postići" - Donnelly, Gibson, Ivanchevich4

Znanost o managementu sadr�i teorije, metode i informacije koji omogućuju razvoj prakse

managementa, �to opet povratno djeluje na pro�irenje znanstvene spoznaje.

1 U tekstu koristimo isključivo pojam manager. Neki autori prevode ovaj pojam na hrvatski jezik kao upravitelj, rukovoditelj, voditelj i slično. 2 Prema: Bennett, Roger: "Management", Informator / Potecon, Zagreb 1994., str. 3 3 Prema: Bennett R., op. cit., str. 3 4 Prema: Szekely C.: "Menad�ment i manager", Ekonomika poljoprivrede, br. 5/1991, Beograd 1991., str. 217

6

Management, dakle, obuhvaća posao managera sa zadaćom postizanja �to boljeg rezultata

raspolo�ivim sredstvima i radom ljudi, uz primjenu znanja iz područja managementa.

Radovi većine autora iz područja managementa navode slijedeće funkcije managera:

• planiranje,

• organiziranje,

• vođenje,

• upravljanje ljudskim potencijalima i

• kontroliranje.

Ovih pet funkcija mogu se nazvati osnovnim funkcijama managementa. Sam management

uključuje i odlučivanje, koordiniranje, komuniciranje i slične procese, no njih ne bi trebalo

izdvajati kao zasebne funkcije, već su to procesi koji se provlače kroz svaku od pet

spomenutih funkcija5.

Pojedine funkcije managementa uključuju:

• planiranje: - odlučivanje o misiji, ciljevima, strategiji i taktici poslovanja - predviđanje vlastitih i vanjskih prednosti, slabosti, prilika i prijetnji kao uvjeta

poslovanja - razrada i izrada djelatnih planova organizacije • organiziranje: - ostvarenje strukture organizacije definiranjem pojedinih radnih mjesta, grupa, odjela i

cjeline organizacije - određivanje obveza i prava, odgovornosti i autoriteta na pojedinim razinama

hijerarhijske strukture - kreiranje dokumenata u svezi s nabrojenim (statut, opisi radnog mjesta, upute i ostali

slični akti) - stvaranje potrebnih uvjeta za provođenje u djelo svih planova • vođenje: - komuniciranje s podređenima i nadređenima kao i s osobama izvan organizacije - intervencije radi rje�avanja tekućih problema u organizaciji - rje�avanje mogućih sukoba u odnosima djelatnika - poticanje zajedni�tva, kohezije i kulture organizacije među djelatnicima • upravljanje ljudskim potencijalima: - praćenje stanja i planiranje potreba za zaposlenicima - pronala�enje, upo�ljavanje, uvođenje u rad i ostala briga o novim djelatnicima - redovno i sustavno vođenje podataka o zaposlenicima - briga o obučavanju, premje�tajima, napredovanju i sl. • kontroliranje: - postavljanje mjerila za provjeru ostvarenja planova - određivanje kriterija za ocjenu ostvarenja 5 Bahtijarević-�iber, Fikreta, ... et al., op. cit., str. 234

7

- mjerenje ostvarenih rezultata i uspoređivanje s planiranim - analiza ostvarenja i dono�enje mjera radi ispravke utvrđenih nedostataka

Farm management Poljoprivreda je po mnogočemu osobita gospodarska djelatnost. U većini zemalja dr�i se

djelatno�ću od posebnog interesa jer osigurava mno�tvo primarnih proizvoda nu�nih za

zadovoljavanje potreba prerade ili krajnjeg potro�ača.

Bez obzira o kojoj se vrsti poljoprivredne organizacije radi i gdje se ona nalazi, i za nju

je svojstvena funkcija managementa. Premda za management poljoprivrednih

organizacija vrijedi isto �to i za management uopće, ipak ga izdvajamo i proučavamo

zasebno. Management na poljoprivrednim gospodarstvima, farmama, nazivamo farm

management, a u nas se jo� naziva i gospodarska uprava. U tom smislu farm manager

planira organizira, vodi, upravlja ljudskim potencijalima i kontrolira poslovanje

poljoprivrednog gospodarstva.

Mo�e se pronaći vi�e definicija farm managementa, no ovdje ćemo navesti dvije:

"Farm management mo�emo definirati kao proučavanje načina i sredstava organiziranja zemlje, radne snage i kapitala, uz primjenu tehničkog znanja i vje�tina u svrhu osposobljavanje poljoprivrednog gospodarstva za postizanje maksimalnog neto prinosa" - Forster6 "Farm management je djelatnost koja se bavi odlukama koje utječu na profitabilnost poljoprivrednog gospodarstva" - Castle7

Izdvajanje farm managementa je posljedica posebnosti poljoprivrede kao djelatnosti.

Ukoliko bi ove posebnosti zanemarili, to bi nas moglo dovesti do pote�koća u poslovanju,

ako ne i do odustajanja od poslovanja. Najče�će se spominju slijedeće posebnosti

poljoprivredne proizvodnje:

◊ Povezanost kućanstva i gospodarstva. Kućanstvo je dru�tvena zajednica u kojoj ljudi

�ive zajedno. Gospodarstvo je, pak, poljoprivredna proizvodna jedinica. Njihova

6 Forster G. W. : "Farm Organization and Management", Third Edition, Prentice-Hall Inc., New York 1953., str. 7 Castle N. Emery, M. H. Becker, A. G. Nelson: "Farm Business Management - The Decision-Making Process", Third Edition, Macmillan Publishing Company, New York 1987., str. 16

8

povezanost ima za posljedicu mno�tvo pitanja u vezi s raspodjelom tro�kova, radnom

snagom, obračunom dohotka itd.

◊ Poslovanje je dijelom samodostatno. Većina obiteljskih gospodarstava tro�i dio svoje

proizvodnje kao vlastite sirovine ili kao potro�na dobra za članove obitelji. Time se opet

javljaju problemi s izračunavanjem cijene ko�tanja, tro�kova rada, dohotka i

organizacije proizvodnje.

◊ Management i vlasni�tvo su povezani. Vrlo je čest slučaj da je manager (gospodar)

ujedno i vlasnik gospodarstva, �to nije slučaj kod većih poslovnih organizacija. Zato se

na gospodarstvu mo�e javiti problem ili prednost uslijed usklađivanja vi�e funkcija kod

jedne osobe.

◊ Poljoprivredna gospodarstva uglavnom su male proizvodne jedinice. Ova posebnost

rađa problem iskori�tenja prednosti specijalizacije i ekonomije obujma, te problem

koncentracije kapitala i potpune ovisnosti o tr�i�tu.

◊ Te�ko je standardizirati proizvode gospodarstva. Kako su prirodni, biolo�ki čimbenici

od izuzetnog značenja u poljoprivredi, a često se ne mogu kontrolirati, rezultat procesa

proizvodnje nije u potpunosti ujednačen tijekom različitih ciklusa.

◊ Potra�nja i ponuda poljoprivrednih proizvoda uglavnom su neelastične. Zbog

ograničenih proizvodnih resursa (zemlji�ta) i posebnosti potreba za hranom, na tr�i�tu

poljoprivrednih proizvoda su česte netipične, perverzne, reakcije ponude ili potra�nje.

◊ Poljoprivredno poslovanje je vrlo rizično. Zbog mno�tva prirodnih i ostalih

nepredvidivih čimbenika, visoki rizik u proizvodnji odvraća poduzetnike od ove

proizvodnje. U skladu s ovom posebnosti razvijaju se alati i tehnike farm managementa

kojima se nastoji ubla�iti utjecaj rizika na poslovanje.

◊ Te�ko je kontinuirano financirati gospodarstvo. Zbog sezonosti i malog obujma

proizvodnje, poljoprivredna gospodarstva obično imaju probleme s osiguranjem stalne

likvidnosti.

◊ Poslovanjem u poljoprivredi bave se i osobe niskog obrazovanjem. Poljoprivredno

gospodarstvo često se nasljeđuje iz nara�taja u nara�taj, a gospodar svoja znanja stječe u

praksi i izvan stručnih i obrazovnih institucija. Time je ote�ano uvođenje novih

tehnologija, postizanja optimalnog učinka proizvodnje itd.

◊ Stalni (fiksni) tro�kovi obično čine veliki dio ukupnih tro�kova. Ovo je posljedica

činjenice da su organizacije uglavnom male, a tehnologija skupa.

9

Farm management ili gospodarska uprava razvija primjenu spoznaja managementa na

području poljoprivredne djelatnosti, uz priznavanje svih njenih organizacijskih i dru�tveno-

gospodarskih specifičnosti.

Ka�e se da disciplina farm managementa sadr�i elemente umjetnosti, znanosti i poslovne

vje�tine. Prvo, od farm managera se zahtjeva prirođena vje�tina i sposobnost, fizička i

mentalna, �to farm management na neki način čini umjetno�ću. Zatim, dobar manager

mora pratiti suvremena dostignuća u području managementa, �to uključuje element

znanosti. S gledi�ta znanosti, farm manager mora poznavati alate i tehnike vođenja

zabilje�ki, planiranja i programiranja proizvodnje, analize informacija i, do potrebnog

stupnja, tehnologije i tehnike rada. Konačno, kako poljoprivredno gospodarstvo ima za cilj

ostvarenje zarade za svoje članove, shvatljivo je treće poimanje farm managera kao

poslovnog čovjeka.

U okviru farm management razmatraju se slijedeće podcjeline:

° (a) planiranje, ° (b) osnovna ekonomska načela proizvodnje, ° (c) prikupljanje i analizu poslovnih informacija, ° (d) kalkulacije i tro�kove ° (e) nabavljanje i management osnovnih resursa (zemlji�te, kapital, radna snaga), ° (f) izbor i organizaciju proizvodnje i ° (g) management pojedine poljoprivredne proizvodnje (biljna, stočarska) ° (h) upravljanje rizikom ° (j) agrarna politika (osnove) i agrarni marketing.

10

Procesi u okviru farm managementa*

* Pretpostavljeno je da su ciljevi poslovanja prije određeni Izvor: Buckett M., op. cit., str. 3

Prema Buckett-u, disciplina farm managementa obuhvaća slijedeća područja:

Načela ekonomike proizvodnje. Radi razumijevanja ekonomskih pojava u procesu

proizvodnje, nu�no je poznavati barem osnovna načela ekonomike. Tu se obrađuju

pojmovi kao �to su zakon opadajućih prinosa, zakon supstitucije inputa, koncept

oportunitetnog tro�ka, marginalna analiza i slično. Ova znanja se uključuju u izučavanje

farm managementa kao nu�na i dio istih sadr�an je i u sadr�aju Tečaja.

Prikupljanje informacija. Pravilno praćenje poslovanja, u fizičkom i vrijednosnom

smislu, posebno se nagla�ava. Bez a�urnog zapisivanja i praćenja informacija u svezi s

poslovanjem, management je gotovo onemogućen u djelatnostima analize poslovanja,

planiranja ili kontroliranja poslovanja.

Tro�kovi i kalkulacije, analiza poslovanja. Ova cjelina nadograđuje se na

prikupljanje informacija i direktno ovisi o vođenju zabilje�ki o poslovanju. Potrebno je

poznavati osnovne ekonomske i financijske dokumente i izvje�taje, te metode kalkulacije

tro�kova, kako bi se mogle donositi kvalitetnije odluke. To je također va�an segment

znanja farm managera.

11

Planiranje. Svakoj poslovnoj akciji mora prethoditi planiranje. Vrste plana, te

osnovne aktivnosti i pojmovi koje kod planiranja treba imati na umu, sadr�ani su u ovom

segmentu. Posebno se razlikuju planovi pojedinih osnovnih proizvodnih resursa (rad,

kapital, zemlji�te).

Nabavljanje proizvodnih resursa. Postoji vi�e načina na koji se mogu nabaviti i

osigurati proizvodni resursi. U ovom dijelu farm managementa izučavaju se načini,

aktivnosti i postupci nabave resursa. Razmatraju se svi činitelji koji utječu na odluke o

nabavi, kao i alati koji se koriste kako odlučivanje ne bi bilo zasnovano isključivo na

intuiciji.

Management pojedinih resursa. Management pojedinačnih resursa izuzetno je

značajno područje zbog njihove va�nosti u proizvodnji. Stoga je bitno kako raspolo�ive

ograničene resurse odr�avati, gospodariti njima, i kako ih kombinirati da bi bili �to bolje

iskori�teni u cilju postizanja visokog poslovnog učinka. Najče�će se posebno odvajaju

management zemlji�ta, management ljudskih potencijala i management kapitala.

Teorije odabira i kombiniranja proizvodnje. Odgovaraju na pitanja vezana uz

odabir proizvoda gospodarstva i njihove kombinacije u svrhu postizanja optimalnog

iskori�tenja resursa u danim uvjetima. Krajnji cilj je postići �to vi�u dobit cijelog

gospodarstva. Osnovni pojmovi u okviru ovog dijela farm managementa jesu

diverzifikacija i specijalizacija, granični tro�kovi i granični prihod, usporedne prednosti i

sl.

Management pojedine proizvodnje. Nastoji odgovoriti na pitanje kako ostvariti

najbolji učinak u pojedinoj poljoprivrednoj proizvodnji. Razmatraju se tro�kovi i izvori

prihoda pojedine proizvodnje, planiranje kontroliranje i analiza čimbenika proizvodnje,

prednosti i nedostaci te učinci pojedine proizvodnje kao dijela sustava proizvodnje na

gospodarstvu.

12

Poduzetni�tvo Poduzetni�tvo je djelatnost poduzetnika usmjerena na pokretanje, organiziranje i inoviranje

poslovanja poduzeća s temeljnom svrhom stvaranja novog tr�i�ta8.

U Ekonomskom leksikonu pri definiranju poduzetni�tva kao njegova bitna obilje�ja

navode se: �potreba za postignućem i uspjehom, kreativnost i inicijativa, preuzimanje

rizika, povjerenje u ljude i smjelost, potreba za neovisno�ću i autonomijom te motivacija,

energija i stalan anga�man na promjenama.�. Iako su tu navedena kao obilje�ja

poduzetni�tva, mo�emo ih tumačiti i kao obilje�ja poduzetnika (Baletić, ur., 1996).

Poduzetnik je osoba koja posluje na vlastiti rizik. On raspola�e sredstvima potrebnim za

određenu gospodarsku djelatnost i samostalno donosi odluke koje se odnose na tu

djelatnost. Zarada poduzetnika je poduzetnička dobit, koja ostaje nakon �to se od ukupnog

prihoda odbiju tro�kovi te sve ugovorne i zakonske obveze.

Isto tako, poduzetnik je osoba pripravna ostvariti svoje poduzetničke ideje i inovacije

izla�ući se pri tome riziku i neizvjesnosti glede konačne dobiti.

Dakle, poduzetnik je osoba koja primjenom nove ideje ili inovacije i preuzimanjem

poslovnog rizika plasira svoje proizvode/usluge na tr�i�tu radi stjecanja dobiti. Izostajanje

dobiti ne znači da netko nije poduzetnik: mnogi, posebice u razvijenim zemljama tr�i�ne

ekonomije, uspijevaju tek u drugom ili inim poku�ajima.

Najva�niji čimbenik poduzetni�tva je poduzetnička ideja.

Danas poduzetni�tvo u uvjetima globalizacije, liberalizacije i internetizacije dobiva svoj

puni zamah. Neke razlike između gospodarskih uvjeta nekada i danas prikazane su u

slijedećoj tablici.

8 Jelavić A. et.al.: Ekonomika poduzeća, Zagreb 1993

13

Temeljna razlikovna obilje�ja gospodarskog okru�enja �starog� i �novog� doba

Obilje�je �Staro doba� �Novo doba� Opća obilje�ja: Tr�i�te Stabilno Promjenjivo Razina takmičenja Nacionalna Svjetska Organizacijski oblici Hijerarhijski, birokratski Mre�ni Industrija: Organizacija proizvodnje Masovna proizvodnja Prilagodljiva proizvodnja Nositelji razvitka Kapital/rad Inovacije/znanje Nositelji tehnologije Strojevi Digitalizacija

Izvor usporednih prednosti Sni�enje tro�kova povećanjem obujma

Inovacije, kvaliteta, vremenska točnost i tro�kovi

Va�nost istra�ivanja i razvitka Niska do srednja Visoka Odnosi s drugim tvrtkama Samostalan nastup Savezi i suradnja Radna snaga: Politički cilj Puna zaposlenost Vi�e stvarne plaće i dohodak Obučenost Vje�tine vezane uz posao �ire znanje iz različitih područja Potrebno obrazovanje Vje�tina ili stupanj Do�ivotno učenje Odnos djelatnik�rukovoditelj Suprotstavljanje Suradnja Priroda zaposlenja Stalno Rizik i prigode Vlada: Odnos vlade i poslovnih tvrtki Postavljanje zahtjeva Poticanje prigoda za rast Uređenje Zapovijedanje i nadzor Prilagodljivost, Tr�i�na oruđa Izvor: Prilagođeno iz: Macke, D. (2000c) �Why Entrepreneurship?�. Uvjete za poduzetni�tvo autori uglavnom dijele na tri razine: (1) klimu, (2) infrastrukturu i

(3) podr�ku iz okru�enja. Klimu sačinjavaju opći uvjeti gospodarenja, infrastrukturu čine

dijelovi klime bitni za poduzetni�tvo, a podr�ku čine izravne, privatne ili javne, inicijative

za pomoć razvitku poduzetni�tva. U svakoj od navedenih razina dru�tvena zajednica mo�e

utjecati na razvitak poduzetni�tva. Poticajna i podr�avajuća zajednica za poduzetni�tvo

rađa visoku razinu poduzetni�tva u gospodarstvu.

I na kraju �to razlikuje i povezuje poduzetnika i managera?

14

Razlikovne osobine poduzetnika spram managera

Poduzetnik vs. Manager • dobro podnosi neizvjesnost • stvara stabilnost

• posvećuje pozornost podrobnostima • ima preglednost nad velikim sustavima

• upravlja rizikom • te�i smanjivanju rizika

• vodi brigu o dugoročnim izgledi • prati mjerljive rezultate tijekom vremena

• otporan na probleme u poslovanju • sposoban raditi u danoj okolini

Izvor: Prema: Mescon i Mescon, 1996.

TEORIJA TRO�KOVA Autori: Prof.dr.sc Zoran Grgić, Dipl.ing. Branka �akić

RAZVITAK TEORIJE TRO�KOVA

Intenzivno izučavanje tro�kova počelo je krajem 19. i početkom 20.stoljeća, kada se

javljaju prve gospodarskih krize u kapitalističkim zemljama. Potreba za analizom tro�kova

je određena pogor�anjem financijskih uvjeta poslovanja. Tvrtke su radi opstanka i razvitka

na tr�i�tu morale proizvoditi sa sni�avanjem tro�kova proizvodnje, odnosno prodajne

cijene. Za ostvarenje tog cilja morale su izučavati i dobro poznavati odnose tro�kova i

učinaka.

Pojavom prvih industrijskih poduzeća nastaje industrijsko knjigovodstvo odnosno

knjigovodstvo tro�kova koje biva podloga za temeljitu analizu tro�kova.

Prvi pisani radovi koji tretiraju tro�kove vezani su uz fiziokraciju (vladavina prirode) i

njezinog začetnika francuza Qvensija (1757.), koji u svojim radovima iznosi prve izračune,

ukupni kapital, tro�kove i dohodak francuskih poljoprivrednika.

15

Prvi tiskani radovi i detaljni opisi izučavanja tro�kova javljaju se u radovima Eugena

Schmalenbacha u Njemačkoj (marginalistička �kola). U svom radu �Grundlagen der

Selbstkostechung und Preispolitik� opisuje proporcionalne fiksne, degresivne i progresivne

tro�kove. Ovaj autor je prvi opisao i postavio teoriju tro�kova.

Teorija - grčka riječ theoria - znači promatranje, ispitivanje, postavljanje.

- vrhunac svake znanosti je teorija ili opća va�eća spoznaja o stvarima, zbivanjima i

odnosima.

Teorija tro�kova u u�em smislu - je proučavanje tro�kova strukture ili kako se tro�kovi

pona�aju u odnosu na promjenu obujma proizvodnje. Teorija tro�kova u �irem smislu -

obuhvaća tro�kovnu strukturu uz analizu cijene učinka i ukupnu prihodovnu strukturu u

okvirima tr�i�ta.

TRO�KOVI - ODREĐENJE I RAZVRSTAVANJE

Definicija: Tro�kovi su u novcu izra�ena količina �ivoga i opredmećenoga rada, te

uračunatih ugovorenih i zakonskih obveza, potrebnih za proizvodnju određenih učinaka.

Svijesnim radom zaposlenih se uz pomoć sredstava za rad (strojevi, alati) djeluje na

predmete rada (sirovine, tvari, poluproizvode) da bi dobili �eljeni oblik određene tehničko-

tehnolo�ke kakvoće koji ima novu, uvećanu uporabnu vrijednost.

Stalno je pitanje u poslovanju tvrtke koja je razina potrebnih i gospodarski opravdano

utro�enih utro�aka da se proizvede određeni učinak. Koliko je potrebno i ekonomski

opravdano utro�iti potvrđuje se na tr�i�tu. Različitom zakonskom regulativom se (�to je

posebno va�no u poljoprivredi) djeluje na tr�i�ne odnose, te tako dodatno utječe na razinu

�opravdanih� tro�kova.

U kontroli tro�kovi treba obratiti pozornost na ispitivanje i pronala�enje činitelja koji su

izazvali sni�enje ili povećanje tro�kova. Zadatak analitičara nije da svojim ispitivanjem

utvrdi koliki su stvarni tro�kovi, nego da utvrdi koliko bi oni uz konkretne uvjete trebali

iznositi.

16

�to je u tvrtki učinjeno, to će uvijek otkriti statistika i knjigovodstvo, a �to je trebalo biti

učinjeno, to treba utvrditi ekonomska analiza.

ČINITELJI KOJI DJELUJU NA VISINU T R O � K O V A

Visinu tro�kova određuju unutarnji i vanjski činitelji .

Unutarnji činitelji u tvrtki mogu biti:

a) tehničkih (objektivnih) značajki

1. tehnički normativi

2. tehnolo�ki normativi

3. utro�ak osnovnih i pomoćnih tvari i slično;

b) ustrojbenih (subjektivnih) značajki.

1. nestručnost

2. nadostatna pozornost

3. lo�i normativi i slično;

Vanjski činitelji su:

a) cijene proizvodnih elemenata kao posljedica tr�nih odnosa

b) propisi dr�ave.

Na unutarnje i vanjske činitelje djeluje zakonska regulativa dr�ave temeljem zakona o

poduzećima, carinskim propisima, porezima, kreditno-monetarnom politikom poslovnih

banaka i sredi�nje banke i slično.

RAZVRSTAVANJE TRO�KOVA Razvrstavanje tro�kova je način upoznavanja tro�kova i zakonitost njihovog pona�anja u

različitim uvjetima.

17

Tro�kovi se razvrstavaju prema:

- podrijetlu i funkciji

- načinu snimanja i uračunavanja u cijenu

- ulaganju u proizvodni proces

- slo�enosti

- odnosu prema stupnju iskori�tenja kapaciteta

- ukupnosti tro�kova

1. PODRIJETLO SADR�AJA I FUNKCIJE TRO�KOVA

Podjela na:

a) PRIRODNE VRSTE

1. tro�kovi tvari

2. tuđih usluga

3. anga�iranih sredstava

4. rada

5. ugovorenih i zakonskih obveza

b) FUNKCIONALNE VRSTE tro�kova - koju su funkciju obavili u tvrtki.

2. NAČIN SNIMANJA I URAČUNAVANJA TRO�KOVA U CIJENU PROIZVODA I

USLUGA

Podijeljeni su na:

a) IZRAVNE (direktne) tro�kove ili tro�kovi učinaka, su tro�kovi koje je tehnički

moguće i gospodarski opravdano snimiti neposredno po učincima zbog kojih su i

nastali. Jo� se zovu tro�kovi učinaka ili tro�kovi izrade.

Izravni tro�kovi su :

1. sirovine

2. tvari

18

3. pomoćne tvari

4. amortizacija

5. izravne plaće

6. kamate

7. zakup.

b) POSREDNI tro�kovi ili re�ijski tro�kovi ili opći tro�kovi su tro�kovi odjela ili

mjesta koje nije tehnički moguće niti gospodarski opravdano snimiti po učincima

već ih se raspoređuje po područjima odgovornosti pomoću metode izračuna.

3. ULAGANJE TRO�KOVA U PROIZVODNI PROCES

Podijeljeni su na:

a) PRIMARNE TRO�KOVE odnosno tro�kovi koji prvi i jedini put ulaze u

proizvodnju (sirovine sa skladi�ta, u poljoprivredi - ugljen, sjeme, stočna hrana)

b) SEKUNDARNE TRO�KOVE, koji su ustvari tro�kovi �to se vi�e puta pojavljuju

u proizvodnom procesu, ali mijenjaju oblik. Primjerice, kotlovnica proizvodi paru i

prodaje je drugim proizvodnim jedinicama - u cijeni pare, kojom će te proizvodne

jedinice biti terećene, sadr�ani su tro�kovi ugljena, osobni dohotci i drugi tro�kovi

koji su već kao primarni u�li u proizvodni proces, a sada ulaze kao tro�ak pare po

drugi puta; svinjogojska farma s proizvodnjom odojaka i tovljenika ili proizvodnja

mlijeka i mlječnih prerađevina su primjeri iz poljoprivrede.

Pri proračunu tro�kova proizvodnje mora se voditi računa o njihovom dijeljenju prema

nositeljima, a ne da se zaračunavaju u apsolutnom iznosu pri izračunavanju cijene

ko�tanja svakog proizvoda (npr. u obiteljskom gospodarstvu: mlijeko, prerađevine od

mlijeka).

4. SLO�ENOST TRO�KOVA

Prema slo�enosti dijeljeni su na:

a) JEDNOSTAVNE (ORIGINALNE) tro�kove:

19

Jednostavni tro�kovi su prirodne vrste tro�kova, te ih dalje nije moguće

ra�članiti. Nazivaju se i originalni, jer nisu izvedeni iz drugih tro�kova.

b) SLO�ENE (KOMPLEKSNE) tro�kove:

Kompleksni su tro�kovi slo�eni od dva ili vi�e jednostavnih.

Primjerice:

1. opći tro�kovi uprave

2. opći tro�kovi prodaje

5. ODNOS TRO�KOVA PREMA STUPNJU ISKORI�TENJA KAPACITETA

Prema ovom kriteriju podijeljeni su na:

a) NEPROMJENJIVI TRO�KOVI

Nepromjenjivi su oni tro�kovi koji u svom iznosu ostaju nepromijenjeni i onda ako

se količina proizvoda mijenja. Nazivaju se jo� i tro�kovi kapaciteta. Karakteristika

im je �to oni ne nastaju ovisno o količini proizvoda koja je u nekom razdoblju

proizvedena, nego ovisno o vremenu trajanja proizvodnje (zakupnina za 2 mj. bit će

2x veća od jednomjesečne, bez obzira koliko se u tim mjesecima proizvelo). Zbog

te ovisnosti o vremenu za koje se oni obračunavaju, u američkoj literaturi ih

nazivaju �periodični tro�kovi� (period costs ili time costs - vremenski tro�kovi).

Znači, nastaju bez obzira da li se proizvodi ili ne (tro�kovi kapaciteta).

b) PROMJENJIVI TRO�KOVI

Promjenjivi su oni tro�kovi koji nastaju ovisno o proizvodnji učinaka. Nema ih ako

nema proizvodnje. U američkoj literaturi ih zbog toga nazivaju tro�kovi

proizvodnje.

Tro�kovi koji imaju osobine promjenjivih ne mijenjaju se sukladno obujmu

proizvodnje, pa su podijeljeni na skupine:

1. smanjujuće promjenjljivi tro�kovi (degresivno-varijabilni)

20

2. razmjerno promjenjljivi tro�kovi (proporcionalno-varijabilni)

3. rastuće promjenjljivi tro�kovi. (progresivno-varijabilni)

6. UKUPNOST TRO�KOVA

Podijeljeni su na:

a) UKUPNI TRO�KOVI (tro�kovi u masi) su iskazani u ukupnom iznosu za

određeno vremensko razdoblje za ukupno proizvedenu količinu učinaka.

b) PROSJEČNI TRO�KOVI (tro�ak po jedinici proizvoda) su kvocijent ukupnih

tro�kova i proizvedenih učinaka ili cijene ko�tanja jednog učinka.

TRO�KOVI I STUPANJ ISKORI�TENJA KAPACITETA

Izraz kapacitet dolazi od lat. riječi capacitas - sposobnost, mogućnost def. Kapacitet je

sposobnost neke tvrtke, stroja ili odjela ili bilo koje druge proizvodne jedinice da u

određenom vremenu i pri punoj uposlenosti proizvede određenu količinu učinaka.

Kapacitet je slo�en od:

1. sredstava za rad (tehničke mogućnosti stroja),

2. svijesnog rada ljudi (sve vi�e intelektualni)

3. intenzivnosti rada,

4. tehnolo�kih metoda i

5. re�im rada u određenom vremenskom razdoblju.

Svi navedeni elementi danas su pod utjecajem sve veće razine tehnologije, tehnike,

specijalizacije, informatike i slično.

KQT

=

Kapacitet (K) je odnos količine učinaka (Q) i vremena izrade (T).

Kapacitet se izučava s gospodarskog i tehničkog stajali�ta.

21

1. S tehničkog je podijeljen na:

1. NAJNI�I - ispod kojega se proizvodnja ne obavlja, nije opravdano, ispod kojeg ne bi

bilo tehnički opravdano ili ne bi bilo tehnički moguće proizvoditi;

2. OBIČNI ILI REALNI - kojeg tvrtka ostvaruje uz normalnu djelatnost; uz uobičajene

gubitke radnog vremena;

3. NAJVI�I - mogao bi se postići isključivanjem svih gubitaka radnog vremena uz

maksimalnu intenzivnost rada te uz tehnički optimalnu organizaciju rada (rje�avanje

uskih grla i slično), tvrtka ga nikada ne ostvaruje, ali te�i njemu;

4. PLANIRANI - je količinski kapacitet koji se uzima kao temelj za postavljanje

proizvodnog plana u određenom vremenskom razdoblju.

2. S gospodarskog je podijeljen na:

1. NAJNI�I - je najmanja količina učinaka ispod koje se ne isplati (financijski) proizvoditi

učinke, jer se ne bi postigao prihod dovoljan niti za pokriće VT izazvanih

proizvodnjom;

2. OPTIMALNI - je najveća količina učinaka standardne kakvoće ostvarena uz najni�e

prosječne tro�kove. Predstavlja u isto vrijeme obični i gospodarski kapacitet, odnosno s

tehničke razine to je OBIČNI i s GOSPODARKE OPTIMALNI.

3. PLANIRANI � slu�i kao temelj za postavljanje plana tvrtke. Dobije se kombiniranjem

tehnički planiranog kapaciteta i ostalih čimbenika koji nisu tehničke osobine izra�ene u

novcu.

STUPANJ ISKORI�TENJA KAPACITETA

Kapaciteti mogu biti iskori�teni ili neiskori�teni, a unutar ove dvije krajnosti egzistiraju i

slabo, dobro i najvi�e iskori�teni kapaciteti.

22

% I Kq x

K=

1 0 0

%IK - stupanj iskori�tenja kapaciteta

q - stvarno proizvedena količina učinaka

K - kapacitet tvrtke (mogući)

STUPANJ ISKORI�TENJA RADNOG VREMENA

%đ

IRVodre eni sati djelatnika x

mogući sati djelatnika=

100

=Os x

Ms100

STUPANJ UČINKA

Stupanj učinka je postotak koji ukazuje na razinu učinaka uzimajući u obzir stupanj

iskori�tenja kapaciteta i stvarno iskori�tenje radnog vremena.

%var

varU

moguće radno vrijemest no radno vrijeme

xst na proizvodnja

kapacitet=

%UMsOs

xq x

K=

100

U okviru analize osnovnih sredstava, odnosno utvrđivanja kori�tenja kapaciteta su

posebice značajni pokazatelji stupnja kori�tenja kapaciteta, stupnja uposlenosti i stupnja

učinka. Navedeni pokazatelji se računaju prema slijedećim jednad�bama:

23

stupanj iskori�tenja kapaciteta = (potencijalni kapacitet / ostvareni kapacitet)*100

stupanj uposlenosti = (planirani kapacitet*100) / potencijalni kapacitet

stupanj učinka = (ostvareni kapacitet / planirani kapacitet)*100

ili

stupanj iskori�tenja kapaciteta = (stupanj uposlenosti * stupanj učinka) / 100

stupanj uposlenosti = (stupanj iskori�tenja kapaciteta * 100) / stupanj učinka

stupanj učinka = (stupanj iskori�tenja kapaciteta * 100) / stupanj uposlenosti

Primjerenost tako izračunatih pokazatelja je moguće ocijeniti uspoređivanjem dobivenih

vrijednosti s vrijednostima istih u prethodnim razdobljima (vremenska dimenzija

analitičkog ispitivanja), odnosno uspoređivanjem s vrijednostima u srodnim poduzećima ili

proizvodnjama. Uspoređivanjem vrijednosti pokazatelja s vrijednostima u srodnim

poduzećima ocjenjuje se dostignuti tehnolo�ki stupanj u samom poduzeću, dok se

poredbom s vrijednostima prethodnog razdoblja mo�e spoznati razina iskori�tenosti, uzroci

takvom stanju i ekonomske posljedice.

Određenje ovih pokazatelja je prikazano u slijedećim primjerima:

1) poljoprivredno poduzeće ima 4 kombajna i 6 traktora. Potencijalni je kapacitet jednog

kombajna 20 radnih dana u 2,5 smjene, �to čini 400 sati rada (20*2,5*7). Planirani

kapacitet je 18 radnih dana, odnosno 315 sati. U poljoprivredi se računa potencijalno

kori�tenje traktora od 300 radnih dana. Planirani kapacitet jednog traktora je 250 radnih

dana, odnosno 1750 sati rada vozača traktora. U promatranoj godini je ukupno kori�tenje

kombajna bilo 1100 sati, a traktora 9800 sati. Prema tome,

za kombajne je

stupanj uposlenosti=(1.260/1.600)*100=78,75% stupanj iskori�tenja kapaciteta=(1.100/1.600)*100=68,75% stupanj učinka=(1.100/1.260)*100=87,30%

za traktore je

stupanj uposlenosti=(10.500/12.600)*100=83,33% stupanj iskori�tenja kapaciteta=(9.800/12.600)*100=77,77% stupanj učinka=(9.800/10.500)*100=93,33%

24

2) poljoprivredno poduzeće ima 3 staje za krave s ukupno 500 mjesta. Pomno�eno s

brojem dana u godini to čini 182.500 hranidbenih dana. Planirana proizvodnja je računala s

95%-tnim stupnjem uposlenosti. Broj krava se u promatranoj godini mijenjao od početnog

stanja (500 krava) i na kraju godine je utvrđen ukupni broj hranidbenih dana � 162.400.

potencijalni kapacitet=182.500 hranidbenih dana

planirani kapacitet=173.375 hranidbenih dana

ostvareni kapacitet=162.400 hranidbenih dana

stupanj uposlenosti=(173.375/182.500)*100=95,00%

stupanj iskori�tenja kapaciteta=(162.400/182.500)*100=88,98%

stupanj učinka=(162.400/173.375)*100=93,67%

Tablica 1: Djelovanje stupnja iskori�tenja kapaciteta na cijenu ko�tanja mlijeka

Proizvodnja Ukupno Stupanj Tr.kapaciteta Tr.proizvoda Cijena mlijeka l tr.kapaciteta iskori�tenja po jedinici po jedinici ko�tanja

190.000 2,460.500 10.00% 12.95 0.55 13.50 380.000 2,460.500 20.00% 6.48 0.55 7.03 570.000 2,460.500 30.00% 4.32 0.55 4.87 760.000 2,460.500 40.00% 3.24 0.55 3.79 950.000 2,460.500 50.00% 2.59 0.55 3.14

1,140.000 2,460.500 60.00% 2.16 0.55 2.71 1,330.000 2,460.500 70.00% 1.85 0.55 2.40 1,520.000 2,460.500 80.00% 1.62 0.55 2.17 1,710.000 2,460.500 90.00% 1.44 0.55 1.99 1,900.000 2,460.500 100.00% 1.30 0.55 1.85

DIFERENCIJALNI TRO�AK

Pri praćenju tro�kova kod različitog stupnja iskori�tenja kapaciteta iskazuju se i različiti

ukupni tro�kovi. Kod većeg stupnja iskori�tenja kapaciteta su veći i ukupni tro�kovi, pa je

va�no da analitičari prate % IK i tro�kove, koje uvjetuje određeni kapacitet. U analitici se

25

posebno prate tro�kovi i razlike tro�kova između postojeće i uvećane proizvodnje. U teoriji

i praksi razlika između postojećeg i uvećanog ili smanjenog % IK naziva se sloj ili zona.

Definicija: Diferencijalni tro�ak je prosječan tro�ak koji se javlja između postojeće i

uvećane odnosno smanjene proizvodnje (%IK) ili koji se javlja u bilo kojem

sloju ili zoni.

∆∆

∆T

TIK

=%

∆ T - diferencijalni tro�ak

∆ UT - tro�ak diferencije - prirast ili pad ukupnog tro�ka

% IK - stupanj iskori�tenja kapaciteta

KOEFICIJENT OSJETLJIVOSTI ILI PRILAGODLJIVOSTI (REAGIBILNOSTI) TRO�KOVA

Regibilnost dolazi od latinske riječi reagere �to znači odgovoriti na neko djelovanje

djelovanjem.

Definicija: Reagibilnost tro�kova je osjetljivost, prilagodljivost ili elastičnost tro�kova na

stupanj iskori�tenja kapaciteta.

Osjetljivost tro�kova utvrđuje se pomoću koeficijenta osjetljivosti tro�kova, a to je odnos tro�kova

i dinamike porasta proizvodnje.

KoUT

IK=

%% %

∆∆

Ko = koeficijent osjetljivosti tro�kova

26

% ∆ UT = postotni porast ili smanjenje ukupnih tro�kova u zoni ili sloju

% ∆ %IK = postotni porast ili smanjenje obujma proizvodnje

Koeficijent osjetljivosti mo�e biti:

Ko = 0

Ko > 1

Ko < 1

= < Ko < 1

1. Koeficijent osjetljivosti jednak je nuli

Ko = 0

Ovakvi tro�kovi koji ne reagiraju na stupanj iskori�tenja kapaciteta nazivaju se

nepromjenjivi ili fiksni tro�kovi.

2. Koeficijent osjetljivosti jednak je jedan

K0 = 1

Tro�kovi koji se mijenjaju istom dinamikom kao i volumen proizvodnje, nazivaju se

proporcionalno varijabilni tro�kovi.

3. Koeficijent osjetljivosti je veći od �0�, a manji od �1�

0 < Ko < 1

Tro�kovi kojima tro�ak diferencije raste sporije od % IK nazivaju se degresivno varijabilni tro�kovi. 4. Koeficijent osjetljivosti je veći od �1�.

27

Ko > 1

Tro�kovi koji rastu br�om dinamikom od proizvodnje, odnosno kojima je koeficijent

osjetljivosti veći od jedan su progresivno varijabilni tro�kovi.

FIKSNI TRO�KOVI (FT)

Osnovna osobitost nepromjenjivih (fiksnih) tro�kova je da nastaju neovisno o stupnju

iskori�tenja kapaciteta, a isto tako ne mijenjaju se promjenom volumena proizvodnje.

Neki od nepromjenjivih tro�kova su:

1. amortizacija

2. kamate na kredit za O.S.

3. tro�kovi investicijskog odr�avanja

4. osiguranje O.S.

5. stalni doprinosi i članarine

6. plaće izravne izrade učinaka

7. zakupi, koncesija

Nepromjenjive (fiksne) tro�kove uvjetuje

1. predviđeni volumen proizvodnje

2. odabir tehničko-tehnolo�kih metoda

ZAKONITOSTI NEPROMJENJIVIH (FIKSNIH) TRO�KOVA

1) FT u masi su stalni (njihov pravac je paralelan s osi X)

2) prosječni fiksni tro�kovi (ft) imaju degresivnu osobinu (hiperbola) s povećanjem

volumena proizvodnje

3) diferencijalni tro�ak FT = 0

28

4) koeficijent osjetljivosti FT = 0

1. Zakonitosti

FT - constantni

2. Zakonitost

ft - prosječni tro�ak ima osobine degresivnosti

f tF TX

=

! prosječni fiksni tro�kovi imaju veliko značenje u poslovanju tvrtke zbog silaznog

trenda (s povećanjem % IK sve su manji po učinku).

0

10.000

20.000

30.000

40.000

0 20 40 60 80 100x

y

FT

Slika br. 1: Ukupan fiksni tro�ak

29

0

250

500

750

1.000

1.250

1.500

0 20 40 60 80 100x

y/x

ft

Slika br. 2 Prosječan fiksni tro�ak

60.000

120.000

180.000

0 1 2 3 4 5x

y

FT

(u ooo)

Slika br 3: Ukupni relativno fiksni tro�kovi

0

10

20

30

40

0 1 2 3 4 5 6x

y/x

ft

Slika br. 4: Prosječni relativno fiksni tro�kovi

30

PODVRSTE FIKSNIH TRO�KOVA

1. apsolutni FT (�eljezni tro�kovi)

2. relativni FT (zonalni)

Zakonitosti Ft su isti u jednoj zoni, ali se zbog povećanja količine proizvodnje mijenjaju

jer su i kapaciteti veći zbog poslovne odluke.

NEISKORI�TENI ILI JALOVI NEPROMJENJIVI FIKSNI TRO�KOVI

Prosječni fiksni tro�kovi uvijek manji pri većem iskori�tenju kapaciteta. Kad se kapacitet

koristi manje od maksimuma, svaka jedinica učinka biti će opterećena s većim iznosom

FT.

PROPORCIONALNO-VARIJABILNI TRO�KOVI (PT)

Proporcionalno-varijabilni tro�kovi se uvijek mijenjaju proporcionalno s porastom ili

smanjenjem stupnja iskori�tenja kapaciteta. Proporcionalno-varijabilni tro�kovi se dijele

na:

1. ukupne PT

2. prosječne pt

ZAKONITOSTI PROPORCIONALNO-VARIJABILNIH TRO�KOVA

1. ZAKONITOST PT

Ukupni PT - rastu u istoj proporciji, kao i % IK, pa se u grafikonu prikazuju pravcem koji

polazi od ishodi�ta (bez obzira na kut zatvaranja s osi X), prikazuje se linearnom

funkcijom.

Yc = Y

31

2. ZAKONITOST PT

Druga zakonitost glasi da su prosječni proporcionalno-varijabilni tro�kovi po jedinici

proizvoda stalni, pravac im je paralelan s osi X.

3. ZAKONITOST PT

Treća zakonitost vezana je u zone ili slojeve tro�kova ili diferencijalni tro�ak. Treća

zakonitost određena je pojavom da je diferencijalni tro�ak (T) PT uvijek jednak

prosječnom proporcionalnom tro�ku. Ovu zakonitost potvrđuje koeficijent osjetljivosti.

Koeficijent osjetljivosti proporcionalnih tro�kova uvijek je �1�.

0

40.000

80.000

120.000

160.000

200.000

0 20 40 60 80 100x

y

PT

Slika br. 5: Ukupni proporcionalno-varijabilni tro�kovi

0

500

1.000

1.500

2.000

2.500

0 20 40 60 80 100X

Y/X

pt

Slika br. 6: Prosječni proporcionalno-varijabilni tro�kovi

32

DEGRESIVNO - VARIJABILNI TRO�KOVI (DT)

DT su tro�kovi koji u masi rastu sporije od stupnja iskori�tenja kapaciteta.

Dijele se na:

- ukupne degresivne (DT)

- prosječno degresivne (dt)

1) ZAKONITOST DT

Prva zakonitost kazuje da ukupni (u masi) degresivni tro�kovi uvijek imaju oblik krivulje,

koja je naklonjena prema osi X (apscisi).

2) ZAKONITOST dt

Druga zakonitost određena je pojavom da su prosječni degresivni tro�kovi (dt) uvijek

usmjereni prema osi X, i prikazuju se pravcem ili krivuljom.

3) ZAKONITOST - Diferencijalni tro�ak zone ili sloja

Treća zakonitost određena je pojavom da je diferencijalni tro�ak degresivnosti tro�ka

uvijek manji od prosječnog degresivnog tro�ka.

4) ZAKONITOST - koeficijent osjetljivosti degresivnog tro�ka

Četvrta zakonitost potvrđuje treću zakonitost, odnosno da je koeficijent osjetljivosti

degresivnog tro�ka uvjek manji od �1�, a veći od �0�.

33

0

40.000

80.000

120.000

160.000

200.000

0 20 40 60 80 100x

y

DT

Slika br. 7: Ukupni degresivno-varijabilni tro�ak

0

500

1.000

1.500

2.000

2.500

0 20 40 60 80 100x

y/x

dt

Slika br. 8: Prosječni degresivno-varijabilni tro�ak

34

PROGRESIVNO VARIJABILNI TRO�KOVI (PGT)

PGT su tro�kovi koji rastu br�e od rasta količine učinaka (%IK) i odraz su nenormalnih

stanja u proizvodnji (ne�to se forsira preko mogućnosti). Uvijek ih uvjetuju �uska grla� u

proizvodnom procesu.

1) ZAKONITOST PGT

Ukupni progresivni tro�kovi (PGT) rastu br�e od rasta volumena proizvodnje, a krivulja im

polazi od ishodi�ta i uvijek je naklonjena prema osi Y.

2) ZAKONITOST pgt

Prosječni progresivni tro�kovi rastom %IK također su u stalnom porastu i obrnuto, a

prikazujemo ih pravcem ili krivuljom.

3) ZAKONITOST - diferencijalni tro�ak progresivnog tro�ka u zoni ili sloju.

Diferencijalni tro�ak progresivnog tro�ka uvijek je veći od prosječnog progresivnog tro�ka

ili

4) ZAKONITOST ili koeficijent osjetljivosti progresivnog tro�ka.

Četvrta zakonitost potvrđuje treću zakonitost, odnosno koeficijent osjetljivosti PGT

uvijek je veći od �1�.

35

0

100.000

200.000

300.000

0 20 40 60 80 100

x

y

PGT

Slika br. 9: Ukupni progresivno-varijabilni tro�ak

0

100.000

200.000

300.000

0 20 40 60 80 100

x

y

PGT

Slika br. 10: Prosječni progresivno-varijabilni tro�kovi

36

UKUPNI VARIJABILNI TRO�KOVI (VT)

Ukupni varijabilni tro�kovi su zbroj svih pojedinačnih varijabilnih tro�kova nastalih u

određenom vremenskom razdoblju:

VT = �PT + �DT + �PGT

vt = �pt + �dt + �pgt

1) ZAKONITOST VT utvrđuje se pomoću �TANGENTALNOG FENOMENA� 1. A to

je pravac povučen iz ishodi�ta na krivulju ukupnih VT.

2) ZAKONITOST pgt

Kod prosječnih varijabilnih tro�kova tangentalni fenomen 1. poprima oblik pravca koji je

paralelan s osi X ili potpuno je identičan s proporcionalnim tro�kovima.

U dinamici varijabilnih tro�kova jako je interval u kojemu su varijabilni tro�kovi

proporcionalni, jer u toj točki prosječni varijabilni tro�kovi posti�u svoju najni�u razinu, te

se ta točka naziva optimum ukupnog varijabilnog tro�ka.

3 i 4) ZAKONITOST VT po zonama:

U pojedinim zonama varijabilni tro�ak poprima osobine proporcionalnog, degresivnog i

progresivnog tro�ka �to potvrđujemo analizom diferencijalnog tro�ka i koeficijenta

osjetljivosti.

37

0

50.000

100.000

150.000

200.000

250.000

300.000

0 10 20 30 40 50 60 70 80x

yVT

tang 1

0 500

1.000 1.500 2.000 2.500 3.000 3.500 4.000 4.500

0 10 20 30 40 50 60 70 80x

y/x

vt

tang 1

Slika br. 11: Ukupni i prosječni varijabilni tro�kovi

38

UKUPNI TRO�KOVI (UT)

Ukupni tro�kovi su zbroj svih tro�kova koji nastaju u jednom obračunskom razdoblju jedne

tvrtke.

UT = FT + VT

ut = ft + vt

S obzirom na iskori�tenje kapaciteta UT mogu poprimiti obilje�ja degresivnih,

proporcionalnih i progresivnih tro�kova.

Proporcionalnost UT dolazi jednu zonu kasnije nego li proporcionalnost tro�kova VT,

jer u UT djeluje fiksna komponenta tro�kova koji su s povećanjem %IK sve manji.

1. ZAKONITOST UT

- isto je kao i kod tangentalnog fenomena 1.

2. ZAKONITOST ut

Druga zakonitost je određena pojmom optimuma ukupnih tro�kova. Optimum je takvo

tehničko rje�enje koje će izazvati najni�e prosječne ukupne tro�kove jer je tangentalni

fenomen 2. Pravac paralelan s osi X.

3 i 4) ZAKONITOST

U određenoj zoni diferencijalni tro�ak VT je proporcionalan i ima Ko = 1, međutim

diferencijalni tro�ak UT ima osobinu degresivnosti jer je Ko manji od 1.

39

U zoni ili sloju VT poprimaju progresivnu osobinu, pa je Ko > 1 , dok UT u ovoj zoni

poprima osobinu proporcionalnosti i diferencijalni tro�ak ima Ko = 1.

U nekoj zoni, VT, Ut imaju osobine progresivnih tro�kova s diferencijalnim tro�kom

Ko > 1.

0

40.000

80.000

120.000

160.000

200.000

240.000

280.000

320.000

0 10 20 30 40 50 60 70 80x

yUT

FT

tang 2

0

1.000

2.000

3.000

4.000

5.000

6.000

0 10 20 30 40 50 60 70 80x

y/x

uttang 2

Slika br. 12: Ukupni i prosječni ukupni tro�kovi

40

GRANIČNI TRO�KOVI (gt)

Praćenjem tro�kova po zonama ili slojevima uočavaju se njihove promjene. Analiza

tro�kova u posljednjem ili zadnjem sloju (kojega mi izaberemo) odnosno u graničnom

sloju bavi se graničnim tro�kovima. Vrlo je va�no uočiti kako su granični tro�kovi

najosjetljiviji, jer registriraju samo novonastale tro�kove.

Definicija: Granični tro�kovi su prosječni varijabilni tro�kovi izazvani u posljednjem

sloju ili zoni.

Osnovna razlika između graničnog tro�ka i prosječnog varijabilnog tro�ka je da gt uzima

u obzir samo prirast varijabilnog tro�ka, a prosječni varijabilni tro�ak je kvocjent ukupnog

varijabilnog tro�ka i ukupne količine učinaka.

1. ZAKONITOST

Granični tro�ak FT = 0

2. ZAKONITOST

Granični tro�ak ( DT < dt ) degresivnog tro�ka je manji od prosječnog degresivnog

tro�ka

3. ZAKONITOST

Granični tro�ak proporcionalnog tro�ka jednak je prosječnom proporcionalnom tro�ku ili gt

PT = pt

4. ZAKONITOST

Granični tro�ak progresivnog tro�ka je veći od prosječnog progresivnog tro�ka ili

gt PGT > pgt

41

Grafikon 1: Pona�anje i matematičko obja�njenje graničnih tro�kova

FINANCIJSKI REZULTAT (FR)

Temeljeni cilj praćenja i poznavanja zakonitosti tro�kova je da se uz određenu proizvodnju

ostvari i najbolji mogući financijski rezultat.

Definicija: Financijski rezultat je razlika između prihoda i tro�kova pri određenom

volumenu proizvodnje (%IK).

FR = UP - UT

fr = pc - ut

Ukupni prihod (UP) se ostvaruje da se određena količina učinaka proda po određenoj

prodajnoj cijeni (PC)

UP = pc x X

42

Pretpostavili smo da je prodajna cijena konstantna. Osnovno obilje�je je da FR u masi u

odnosu na %IK nije identičan s dinamikom prosječnog fr i to osobito pri postizanju

maksimuma.

1. Prosječni fr posti�e svoj maksimum u optimumu prosječnih ukupnih tro�kova (ut su

najni�i), dok FR ili ukupni financijski rezultat posti�e svoj maksimum pri većem %IK u

pozitivnom intervalu.

2. Pri niskom i visokom stupnju iskori�tenja FR i fr su negativni, jer je ukupni tro�ak veći

od ukupnog prihoda, odnosno prosječni ukupni tro�ak je veći od prodajne cijene ili

FR = negativan jer

UT > UP

fr = negativan jer

ut > pc

GRANIČNI FINANCIJSKI REZULTAT (gfr)

Definicija: Granični financijski rezultat je prosječan financijski rezultat u posljednjem

ili graničnom sloju .

Ukupan granični rezultat se izračunava iz odnosa:

GFR = gfr x X

Granični financijski rezultat je bitan jer dok je pozitivan mo�e se povećavati proizvodnju u

okvirima postojećeg kapaciteta, odnosno ne mjenjajući ukupne fiksne tro�kove.

Kada je granični financijski rezultat nula (gfr=0), u tom trenutku ukupan financijski

rezultat posti�e svoj maksimum.

43

U trenutku kada je granični financijski rezultat negativan, ukupni financijski rezultat

počinje opadati.

Ove su postavke određene slijedećim zakonitostima:

gfr = gp - gt ili

gp (granični prihod) veći, jednak ili manji od gt (graničnog tro�ka).

- uz pretpostavku da je prodajna cijena (pc) konstantna.

Praktično to znači da proizvodnju povećavamo (%IK) do onog trenutka dok se granični

prihod ne izjednači s prodajnom cijenom.

gp = pc ili

gfr = pc - gt

- znači da mo�emo povećati proizvodnju dok je:

gt < pc

Maksimum ukupnog financijskog rezultata (FR) posti�e se u trenutku kada je:

gfr = 0 ili

gt = pc

Metoda izračunavanja:

1. UP - ukupni prihod UP = pc x X

2. ukupni tro�kovi UT = UP - FR

3. FT ili fiksni tro�ak vidljiv je iz X = 0 FR = -200

4. varijabilni tro�ak VT = UT - FT

44

5. granični tro�ak

∆∆

∆∆

UTX

iliVTX

xX

6. granični financijski rezultat

gfrFRX

=∆∆

7. ukupni granični financijski rezultat

GFR = UP - GT ili

GFR = gfr x X

1. ukupni prihod

UP = pc x X

2. ukupni financijski rezultat

FR = UP - UT

3. granični financijski rezultat

gfrFRX

=∆∆

4. ukupni granični financijski rezultat

GFR = gfr x X

45

5. granični tro�ak

gtUTX

=∆∆

KRITIČNE TOČKE U KRETANJU TRO�KOVA

Kritične točke su određene pona�anjem krivulje financijskog rezultata, a sjeci�ta su

pojedinih krivulja:

1. ukupnog prihoda

2. ukupnih tro�kova

3. varijabilnih tro�kova

DONJA I GORNJA TOČKA POKRIĆA

Krivulja ukupnog tro�ka (UT) polazi od iznosa fiksnog tro�ka (FT) i kreće se iznad

ukupnog prihoda (UP). Pri određenom stupnju iskori�tenja kapaciteta (%IK) krivulja

ukupnog tro�ka siječe pravac ukupnog prihoda, �to znači da je u tom sjeci�tu UT = UP.

Spu�tajući okomicu na os X iz točke 1, dobije se točka X1 iz koje je vidljivo da je u točki

X1 financijski rezultat jednak nuli. Isto se događa i kod prosječnih tro�kova (ut) i

prosječnog financijskog rezultata. Odnosno u sjeci�tu krivulje ut s pravcem prodajne

cijene (pc), fr = 0 jer je ut = pc.

Ova prva kritična točka u kretanju tro�kova zove se prag rentabilnosti (ekonomičnosti) ili

donja točka pokrića.

Do ove točke tvrtka posluje s gubitkom jer je UT = UP, poslije ove točke tvrtka posluje s

pozitivnim financijskim rezultatom.

Druga kritična točka u kojoj krivulja ukupnog tro�ka (UT) siječe pravac ukupnog prihoda

(UP) naziva se granica rentabilnosti ili gornja točka pokrića - to je točka 2.

46

Do nje tvrtka posluje s dobitkom, a u njoj se potvrđuje zakonitost kao i kod praga

rentabilnosti odnosno:

ZAKONITOST PRAGA RENTABILNOSTI

UP = UT

ut = pc

FR = 0

fr = 0

TOČKA POSLOVNOG MINIMUMA i MAKSIMUMA

Ove dvije točke vezane su uz krivulju ukupnog varijabilnog tro�ka i pravac ukupnog

prihoda, odnosno uz prosječni varijabilni tro�ak i prodajnu cijenu.

ZAKONITOSTI MINIMUMA I MAKSIMUMA:

ukupni varijabilni tro�ak = ukupni prihod

VT = UP

vt = pc

Prvo sjeci�te krivulje Vt i UP naziva se točka poslovnog minimuma. Do ove točke

tvrtka gubi varijabilne i fiksne tro�kove. U točki minimuma tvrtka pokriva varijabilni

tro�ak jer je VT = UP, ali i dalje ostvaruje gubitak fiksnog tro�ka. U drugoj točki ili

sjeci�tu VT s UP ponavlja se ista pojava i točku se naziva poslovni maksimum.

47

TOČKA OPTIMUMA TRO�KOVA

Točka optimuma tro�kova nalazi se u intervalu između praga i granice rentabilnosti

tro�kova. Nalazi se na mjestu na kojem je postotak iskori�tenja kapaciteta najveći, ali uz

uvjet da su prosječni ukupni tro�kovi najmanji.

Slika: Područje optimalnog iskori�tenja kapaciteta

ZAKONITOST TOČKE OPTIMUMA:

ut - minimum

UT i ut - proporcionalni

fr = max.

gt = ut

GT = UT

fr = gfr

FR = GFR

48

TOČKA MAKSIMUM POZITIVNOG i MAKSIMUM NEGATIVNOG FINANCIJSKOG REZULTATA

Maksimum pozitivan ukupan financijski rezultat utvrđuje se pomoću tangentalnog

fenomena 3. Na krivulji ukupnih tro�kova i pravcu ukupnog prihoda. U dodirnoj točki gdje

tangenta dira krivulju ukupnih tro�kova, te spu�tajući okomicu na krivulju FR, dobiva se

točka max. FR. Slijedi iz zakonitosti da je otklon između krivulje UT i pravca FR najveći

tj. max. FR = UP - UT (max.)

KALKULACIJE (IZRAČUNI) TRO�KOVA

POJAM I VRSTE KALKULACIJE

Definicija: Pod izračunom se najče�će podrazumijeva računski postupak pomoću kojeg

se po određenim metodama obračunavaju tro�kovi koji čine cijenu ko�tanja

(C.K.) određenog učinka.

Osnovni cilj ovakovog obračuna je u tome da se proizvedeni učinci opterete onim

tro�kovima koje su i izazvali, kako bi se utvrdila C.K. a uz prodajnu cijenu i ukupni

prihod odnosno financijski rezultat.

Do cijene ko�tanja nije jednostavno doći, jer se uz različite vrste tro�kova i njihovih

obilje�ja mora uzeti u obzir i činjenica da se pri različitoj proizvodnji pojavljuje ne samo

jedan finalni proizvod, već i vi�e njih. Moguća je i u poljoprivredi je vrlo česta proizvodnja

jednog glavnog proizvoda, te jednog ili vi�e sporednih proizvoda. U praksi to uzrokuje

nemogućnost objektivnog utvrđivanja odnosa tro�kova među pojedinim proizvodima.

49

NAČELA KALKULACIJA

Kalkulacija kao metoda zahtjeva određenu postupnost koja se očituje u dva temeljna

zahtjeva:

- prvi zahtjev obuhvaća tro�kove prema određenim razinama kao �to je:

# uzročnost

# postupnost

# dokumentiranost

- drugi zahtjev obuhvaća raspodjelu tro�kova, odnosno daljnje obračunavanje tro�kova po

nositeljima.

Ova dva zahtjeva određuju i temeljna načela kalkulacije:

N a č e l a k a l k u l a c i j a :

1. NAČELO VREMENSKOG RAZGRANIČENJA:

Temeljem njega obuhvaćaju se svi tro�kovi koji su izazvani u određenom vremenskom

razdoblju za određenu proizvedenu količinu učinaka.

2. PRINCIP DIFERENCIRANJA

Svi tro�kovi moraju se analizirati po mjestima nastanka i nositeljima, radi praćenja

rasta ili pada ekonomičnosti.

3. NAČELO PRILAGODLJIVOSTI

Svaka kalkulacija ili izračun mora biti podudaran (kompatibilan) s tehnolo�kom

razinom i raznim poslovnim događajima u proizvodnji.

4. NAČELO DOKUMENTIRANOSTI

Svi tro�kovi koji se prikazuju u kalkulaciji moraju biti dokumentirani.

50

5. NAČELO PREGLEDNOSTI, TOČNOSTI, EKONOMIČNOSTI I USPOREDIVOSTI

KALKULACIJA

Izračun mora biti pregledan i davati rezultate na vrijeme, odnosno analizirati i dovesti

do ekonomske granice točnosti. Iznosi iskazani u njoj moraju biti točni i usporedivi s

prija�njim izračunima iz prethodnog razdoblja.

Osim tro�kova, kalkulacijama su obuhvaćene i cijene. Bez obzira na to gdje se roba

nabavlja, iz njezine cijene nastaju tro�kovi, te ugradnjom pripadajućih tro�kova uz

tro�kove proizvodnje, formira se cijena ko�tanja proizvoda iz nastalih ukupnih tro�kova.

Pri ovome tijeku uvijek se javljaju kalkulacije koje čine vezu između tro�kova i cijena.

SIROVINE I TVARI (CIJENA) - TRO�AK + TRO�AK NA�E PROIZVODNJE -

UKUPNI TRO�AK + POREZI I UGOVORENE OBVEZE = PRODAJNA CIJENA

Ovaj cijeli slijed povezuje kalkulacije ukupnih tro�kova proizvodnje.

Pod izrazom kalkulacija se podrazumijeva:

1. računski postupak (metoda),

2. obračunavanje tro�kova i

3. izračunavanje C.K. proizvoda ili usluga.

VRSTE KALKULACIJA

Podjela kalkulacija se provodi na temelju:

- cijene koja se izračunava

- vremena izračunavanja

- sustava obračuna tro�kova koji se izračunavaju

51

1) Prema cijeni koja se izračunava:

a) kalkulacija nabavne vrijednosti

b) kalkulacija cijene ko�tanja (C.K.)

c) kalkulacija prodajne cijene (P.C.)

2) Prema vremenu kada se izračunava cijena

a) prethodna ili planska kalkulacija

b) naknadna ili obračunska kalkulacija

Prethodna se kalkulacija izrađuje prije početka proizvodnje ili izrade učinka. Sačinjava se

na temelju normativa utro�aka predmeta rada (rada i materijala), normama rada i propisima

koji određuju doprinose i poreze. Svrha ove kalkulacije je utvrđivanje cijene učinka prije

izrade kako bi se prema uspoređivanju cijene ko�tanja i prodajne cijene učinka izračunala

isplativost proizvodnje učinka (izrade proizvoda ili obavljanja usluge). Pretkalkulacija se

koristi kao osnova vođenja politike cijena, kontrole tro�kova i proračun pokazatelja

ekonomičnosti poslovanja. Uz pojam pretkalkulacije javlja se i pojam planske kalkulacije.

Dok pretkalkulacija označava izračun cijene ko�tanja prije početka proizvodnje učinka,

planska kalkulacija se odnosi na izračun prije početka novog ciklusa proizvodnje već

uvedenog učinka (za sljedeće proizvodno razdoblje).

3) Prema sustavu obračuna tro�kova koji se izračunavaju

a) kalkulacija po stvarnim tro�kovima

b) kalkulacija po standardnim tro�kovima

c) kalkulacija po varijabilnim tro�kovima

52

STRUKTURA (ELEMENTI) KALKULACIJE Definicija: predstavlja raspored, popis njezinih elemenata razvrstanih prema određenom učinkovitom redoslijedu.

Prema vrsti cijene koja se izračunava razlikuju se elementi strukture cijene ko�tanja,

elementi strukture prodajne cijene, elementi strukture nabavne cijene i dr.

Raspored elemenata i struktura cijena trebaju se tako postaviti da omogućuju �to

jednostavniji i lak�i obuhvat tro�kova, bolje uspoređivanje, kontrolu i analizu tro�kova, te

utvrđivanje i mjerenje činitelja koji određuju visinu cijene.

Elementi kalkulacije prodajne cijene se u pravilu pojednostavljeno razvrstavaju prema

slijedećem rasporedu:

- tro�kovi materijala

- amortizacija

- bruto plaća u proizvodnji

- ostali izravni tro�kovi u proizvodnji

- opći tro�kovi proizvodnje učinaka

- opći tro�kovi uprave i prometa

Ovi tro�kovi zbrojeni čine cijenu ko�tanja.

Na cijenu ko�tanja se pridodaje dobitak (ili utvrđeni gubitak), �to čini prodajnu cijenu

bez poreza na dodanu vrijednost.

Na ovu cijenu se prema propisanim stopama zaračunava porez na dodanu vrijednost i

dobiva se prodajna cijena.

53

Tablica 2 Elementi i struktura kalkulacije prodajne cijene

Red.broj Opis 1 tro�kovi materijala 2 amortizacija 3 bruto plaća 4 ostali izravni tro�kovi 5 opći tro�kovi proizvodnje 6 opći tro�kovi uprave i prometa 7 Cijena ko�tanja - sum (1:6) 8 Dobitak (gubitak)= c.k.-p.cijena 9 Prodajna cijena bez PDV-a 10 PDV 12 Prodajna cijena

Prodajna cijena se utvrđuje na tr�i�tu, pa razlika između prodajne cijene bez PDV-a i

cijene ko�tanja predstavlja dobitak ili gubitak. Kad je prodajna cijena veća od cijene

ko�tanja govori se o dobitku, a kad je manja radi se o gubitku.

Struktura cijene ko�tanja se jo� ra�članjuje po ovisnosti tro�kova o stupnju iskori�tenja

kapaciteta. Uključivanjem raspodjele promjenjivih (varijabilni) i stalnih (fiksni)

tro�kova dobije se prikazana tro�kova struktura prodajne cijene.

Ukupni promjenljivi tro�kovi obuhvaćaju slijedeće elemente:

- izravni tro�kovi materijala

- funkcionalna amortizacija (po učinku)

- bruto plaća (po učinku)

- ostali izravni promjenjljivi tro�kovi

- promjenjljivi dio općih tro�kova proizvodnje učinka

- promjenjljivi dio općih tro�kova uprave i prodaje

Promjenjljivim tro�kovima se pridodaju pripadjući stalni tro�kovi izravne proizvodnje, te

stalni dio općih tro�kova proizvodnje, uprave i prometa.

Zbrojeni promjenjljivi i stalni tro�kovi čine cijenu ko�tanja, a kako je već navedeno

uračunavanjem dobitka ili gubitka se dobiva prodajna cijena učinka.

54

Tablica 3 Elementi strukture prodajne cijene prema razvrstavanju promjenljivih i stalnih tro�kova

Red.broj Opis 1 Izravni tro�kovi materijala 2 Funkcionalna amortizacija (po učinku) 3 Bruto plaća (po učinku) 4 Ostali izravni promjenljivi tro�kovi 5 Promjenljivi dio općih tro�kova

proizvodnje učinka 6 Promjenljivi dio općih tro�kova uprave

i prodaje 7 Promjenljivi tro�kovi ukupno - sum

(1:6) 8 Stalni tro�kovi proizvodnje učinaka 9 Stalni dio općih tro�kova proizvodnje

učinaka 10 Stalni dio općih tro�kova uprave i

prometa 11 Cijena ko�tanja sum (7:10) 12 Dobitak - Gubitak 13 Prodajna cijena (11+12)

SASTAV CIJENE KO�TANJA U POLJOPRIVREDI

Specifična obilje�ja poljoprivredne proizvodnje uzrokuju i poseban (slo�eniji) pristup ovoj

problematici.

Izravni tro�kovi su u pravilu razvrstani prema prirodnim vrstama tro�kova, a posredni

prema mjestima tro�kova.

Izravni tro�kovi biljne proizvodnje su najče�će podijeljeni na:

1. tro�kovi temeljnih tvari

a) tro�kovi sjemena

b) rasadnih tvari

c) gnojiva i dr.

55

2. tro�kovi pomoćnih tvari:

a) tro�kovi sredstava za za�titu bilja

b) tvari za vezivanje i dr.

3. tro�kovi vlastitih (osobnih) usluga:

a) tro�kovi mehanizacije (traktori, kombajni)

b) transportna sredstva

4. tro�kovi usluga drugih:

a) tro�kovi istra�ivanja kvalitete proizvoda

b) tro�kovi za�tite

5. tro�kovi izravne amortizacije:

a) temeljnih sredstava koja se izravno koriste u procesu proizvodnje

b) za koje se sastavlja kalkulacija

6. tro�kovi plaća izrade:

- plaće djelatnika koji izravno rade u proizvodnji

7. tro�kovi izravnih ugovornih obveza:

- tro�kovi kamata, osiguranja usjeva, dugogodi�njih nasada, osnovnog stada i dr.

Specifičnosti sastava cijena ko�tanja pri stočarskoj proizvodnji:

1. Izravni tro�kovi su:

a) nabavna vrijednost stoke

b) umjetno osjemenjivanje

c) tro�kovi osnovnog materijala

d) tro�kovi lijekova

e) veterinarski tro�kovi

56

Mjerila poslovnog uspjeha

Najva�nija mjerila poslovnog uspjeha u na�im uvjetima su pokazatelji ekonomičnosti,

proizvodnosti i rentabilnosti. Ovim koeficijentima je moguće u potpunosti obuhvatiti

ključne elemente ekonomije poduzeća. Navedeni koeficijenti se temelje na: poslovnom

učinku koji je smisao proizvodnje (Q), ukupnom prihodu koji predstavlja vrijednost

prodanih učinaka (Up), tro�kovima (T) elemenata proizvodnje koji predstavljaju

vrijednosni izraz ulo�enih predmeta rada, sredstava za rad i rada (U), snazi (L) kao izvoru

pojedinačnog i dru�tvenog bogatstva, dohotku (D) koji je vrijednosni izraz izvr�enog rada

u tr�i�noj reprodukciji, te anga�iranih sredstava (As) koja osiguravaju kontinuitet

reprodukcije.

Ekonomičnost Ek= Q/U ili E= Up/T

Proizvodnost Pk= Q/L ili P= Up/L

Rentabilnost Ra= D/As

Ova mjerila s metodolo�kog značaja imaju određena ograničenja i nedostatke, no njihov

rast kao matematičkih veličina označava br�i razvitak ekonomije poduzeća i obratno.

Ekonomičnost

Pojam ekonomičnosti

Opća ekonomičnost se izra�ava odnosom između ostvarenih učinaka (Q) i za njih utro�enih

elemenata (U) proizvodnje.

UQEk =

57

Utro�eni elementi proizvodnje (U) se mogu izraziti zbrojem svih elemenata radnog procesa

(predmeti rada - M, sredstva za rad - S i rada � L) kao u slijedećoj jednad�bi:

LSMOEk ++

=

Prema navedenom se mo�e zaključiti da je pokazatelj ekonomičnosti najobuhvatnije

mjerilo postignutog poslovnog uspjeha. Iz jednad�bi je vidljivo da se ekonomičnost mo�e

povećati porastom količine učinaka s istom količinom utro�enih elemenata ili ostvarenjem

jednake količine učinaka sa smanjenom količinom utro�enih elemenata radnog procesa.

Ukupna (opća ili globalna) ekonomičnost se mo�e rastaviti na djelomične (parcijalne).

Tako se izračunava pokazatelj ekonomičnosti za pojedine elemente proizvodnje:

MQEkm = ,

SQEks = ,

LQEkl =

Prve dvije jednad�be se koriste za mjerenje �izda�nosti� sredstava za proizvodnju

(predmeta rada i sredstava za rad), a Ekl je �izda�nost� �ivog rada, odnosno proizvodnost

rada. Koeficijenti navedenih parcijalnih ekonomičnosti pru�aju korisne informacije o

pojedinim elementima proizvodnje pri analitičkom promatranju poslovanja poduzeća. Pri

planiranju proizvodnje i analizi tro�kova se koriste recipročne vrijednosti prikazanih

jednad�bi parcijalne ekonomičnosti.

QUek = ,

QMekm = ,

QSeks = ,

QLekl =

Određivanje ekonomičnosti pojedinih objekata promatranja ciklusa proizvodnje (različite

vrste materijala i energije, vrijeme, pojedine vrste oruđa za rad i dr.) daje potpuniju i

jasniju sliku o ekonomičnosti poslovanja poduzeća.

Ovi izrazi pokazuju prosječne količine utro�enih elemenata za ostvarene jedinice učinka.

Brojčane vrijednosti koje se dobiju iz svih navedenih izraza određuju razinu

58

ekonomičnosti. Pri praćenju kretanja ekonomičnosti u nekom vremenskom razdoblju

(dinamika ekonomičnosti) se koriste indeksima. Indeksi su relativni brojevi koji izra�avaju

odnos između dva stanja neke pojave. U brojniku razlomka je podatak koji se uspoređuje, a

u nazivniku podatak prema kojem se uspoređuje. Dobiveni kvocijent se mno�i sa 100 da se

dobije rezultat u postocima. Indeksi veći od 100 pokazuju porast, a manji od 100 pad

veličine u postocima. Vremenski isječak prema kojem mjerimo pojavu naziva se bazno

razdoblje, a onaj koji mjerimo tekuće razdoblje.

Ekonomičnost, učinci i elementi radnog procesa baznog razdoblja se označavaju kao Eko,

Qo i Uo, pa se dobivaju slijedeći indeksi:

100100: xEE

xUQ

UQ

Iko

kl

o

o

l

lEk =

= , odnosno 100100: x

ee

xQU

QU

Iko

kl

o

o

l

lek =

=

Indeks veći od 100 označava porast ekonomičnosti, manji od 100 pad ekonomičnosti, a

jednak 100 pokazuje nepromijenjenu ekonomičnost.

Vidljivo je da se načelo ekonomičnosti temelji na zahtjevima �tedljivosti sredstava za

proizvodnju i maksimumu učinaka. Tako se problematika ekonomičnosti temelji na

pronala�enju najpovoljnijeg odnosa između ova dva zahtjeva. Razina ekonomičnosti je

rezultat kombinacije osnovnih elemenata radnog procesa unutar poduzeća, ali njen stvarni

učinak se mo�e vidjeti na temelju ukupnog prihoda nakon realizacije proizvoda.

Ekonomičnost je tako povezana i sa trećim mjerilom uspje�nosti poslovanja - pokazateljem

rentabilnosti (odnos dobiti i ulo�enih sredstava). Rast ekonomičnosti treba pratiti i rast

rentabilnosti, no u praksi se te�ko posti�e potpuna podudarnost dinamike ovih pokazatelja.

Mjerenje ekonomičnosti

Mjerenje ostvarene ekonomičnosti se mo�e provesti na dva osnovna načina : fizičkim ili

količinskim mjerenjem (naturalno), te novčanim (vrijednosnim) mjerenjem.

59

Naturalno mjerenje ekonomičnosti

Pri naturalnom mjerenju ekonomičnosti se učinci i utro�ci elemenata proizvodnje iskazuju

količinski ili fizički (u kg, satima, komadima, grlima i sl.). Takvo mjerenje ekonomičnosti

je nemoguće u potpunosti provesti, jer utro�ci predmeta rada, oruđa za rad i radne snage

nisu mjerljive veličine. Ovim načinom je zato moguće mjeriti svaki element proizvodnje,

odnosno parcijalne ekonomičnosti. Ocjenjivanje ekonomičnosti u naturalnim jedinicama

pru�a podatke o �tedljivosti upotrebe opredmećenog (minulog) i novog (�ivog) rada u

procesu reprodukcije, a naziva se često i stupnjem iskori�tavanja.

Kod naturalnog mjerenja ekonomičnosti se javlja problem izra�avanja količine učinaka u

fizičkim jedinicama mjere. U poduzećima koja imaju jednu vrstu proizvoda ili proizvode

nekoliko proizvoda koji se mjere istom jedinicom mjere, te imaju iste normative rada,

nema pote�koća u za izra�avanje ostvarene proizvodnje. Problem izra�avanja proizvodnje

kod poduzeća s raznovrsnim proizvodima je kada se proizvedene količine ne mogu

zbrajati. Za pretvaranje raznovrsnih količina heterogenih proizvoda u njihov zajednički

pokazatelj koriste se različite metode kao primjerice: reprezentativna metoda, naturalno-

uvjetna metoda i radna metoda.

Reprezentativnom metodom se količina učinaka mjeri isključivo količinom osnovnog ili

reprezentativnog proizvoda koji u vrijednosti cjelokupne proizvodnje čini njezin najveći

dio, dok se količina ostalih učinaka zanemaruje.

Naturalno-uvjetnom metodom se za bazu obračuna uzima radno vrijeme pomoću kojeg se

sve vrste učinaka izra�avaju u jednom uvjetnom proizvodu (usluzi), pa se koriste pri

proizvodnji srodnih proizvoda.

Radna metoda količinu učinaka prikazuje u norma satima.

Vrijednosno mjerenje ekonomičnosti

Pri vrijednosnom mjerenju ekonomičnosti količine proizvedenih učinaka (Q) i količine

utro�enih elemenata (U) se mno�e odgovarajućim cijenama (Cp i Cn). Količine učinaka se

60

mno�e s prodajnim cijenama (Cp), a utro�ci elemenata prizvodnje s cijenama nabave (Cn).

Iz navedenih izraza se u brojniku dobiva veličina koja odgovara ukupnom prihodu (Up), a

u nazivniku ukupni tro�kovi proizvodnje (T).

TU

CUCQ

E p

n

p =⋅⋅

= , odnosno pp

n

UT

CQCU

e =⋅⋅

=

Vrijednosno mjerenje ekonomičnosti se provodi na temelju tekućih (stvarnih ili tr�i�nih) i

planskih (stalnih ili standardnih) cijena. Pri izra�avanju u tekućim cijenama po kojima se u

promatranom trenutku mogu prodati učinci ili nabaviti elementi proizvodnje, promjena

razine ekonomičnosti je određena mijenjanjem količine učinaka i utro�enih elemenata, te

mijenjanjem njihovih cijena. Mijenjanje količinskih odnosa između učinaka i utro�enih

elemenata daje stvarnu sliku postignute ekonomičnosti, no u stvarnosti se zbog kolebanja

cijena razina ekonomičnosti mo�e mijenjati iako se stvarna ekonomičnost nije mijenjala ili

se mijenjala u suprotnom pravcu. Bez obzira na naturalno izra�ene u�tede elemenata

proizvodnje, veći porast nabavnih cijena će uzrokovati pad razine ekonomičnosti. Tako

mjerenje ekonomičnosti na temelju tekućih cijena mo�e dati iskrivljenu sliku o stvarnom

poslovanju poduzeća. Koristi se u ispitivanju ekonomičnosti, jer predstavlja značajni

pokazatelj o prosječnom dru�tveno potrebnom radu, promjenjivosti dru�tvenih potreba za

učincima proizvodnje i elementima koji se tro�e za njihovu proizvodnju. Vrijednosno

izra�avanje ekonomičnosti bez utjecaja kolebanja cijena na tr�i�tu se posti�e mno�enjem

količine učinaka i utro�enih elemenata s planskim (stalnim ili standardnim) cijenama.

Cijene slu�e kao sredstvo pomoću kojeg se raznovrsni elementi i učinci proizvodnje mogu

zbrajati i uspoređivati. Tako mjerenje ekonomičnosti nema vi�e vrijednosno, nego

naturalno obilje�je.

Oba načina vrijednosnog mjerenja ekonomičnosti su nu�na. Izra�avanje razine

ekonomičnosti na temelju tekućih cijena odra�ava mijenjanje vanjskih uvjeta privređivanja

koji utječu na poslovanje poduzeća. Mjerenje ekonomičnosti na temelju planskih cijena je

značajno zbog ispitivanja i kontrole izvr�enja pojedinih zadataka reprodukcije.

Pri vrijednosnom načinu je također moguće, osim globalne, mjeriti parcijalne

ekonomičnosti.

61

m

pm T

UE = ,

s

ps T

UE = ,

l

pl T

UE =

(Up- ukupni prihod, Tm- tro�kovi predmeta rada, Ts- tro�kovi oruđa za rad,

Tl- tro�kovi rada,)

Ukupna ekonomičnost (E) je prosječna razina ekonomičnosti za sve učinke u poduzeću, te

se u njoj često prikriva neracionalno kori�tenje pojedinih elemenata proizvodnje na

pojedinim mjestima proizvodnje ili za proizvodnju pojedinih učinaka. Parcijalna

ekonomičnost (Em, Es i El) omogućava analitičko praćenje ekonomičnosti pri čemu se

otkrivaju mjesta, nositelji i uzroci lo�eg ili boljeg poslovanja.

Kada se za mjerenje ekonomičnosti koriste vrijednosne kategorije, moguće je osim

ekonomičnosti pojedinih proizvodnji mjeriti zbrojnu ekonomičnost za sve proizvodnje,

odnosno čitavu djelatnost poduzeća. Koeficijent ekonomičnosti ima samo relativnu

vrijednost za proizvodnju na koju se odnosi i nije usporediv s koeficijentom druge

proizvodnje. Tako manji koeficijent ekonomičnosti jedne proizvodnje mo�e biti pozitivniji

od većeg koeficijenta ekonomičnosti druge, neusporedive proizvodnje.

Proizvodnje koje tro�e materijal veće vrijednosti, odnosno u kojima je veća vrijednost

minulog rada, imaju u pravilu ni�i koeficijent ekonomičnosti. Istim tehnolo�kim

postupkom se mogu proizvesti dva proizvoda (primjer zlatnih i srebrnih satova). Razlika

između vrijednosti materijala (zlata i srebra) uzrokuje povećanje brojnika i nazivnika, pa je

koeficijent ekonomičnosti u proizvodnji zlatnih satova ni�i.

Tablica 11: Primjer koeficijenata ekonomičnosti proizvodnje zlatnog i srebrnog sata Proizvodnja zlatnih satova Proizvodnja srebrnih satova Vrijednost zlatnog sata 1.700 Vrijednost srebrnog sata 950Tro�kovi proizvodnje (cijena ko�tanja) 1.600 Tro�kovi proizvodnje (cijena ko�tanja) 750Tro�kovi materijala 1.200 Tro�kovi materijala 350Tro�kovi rada 300 Tro�kovi rada 300Ostali tro�kovi 100 Ostali tro�kovi 100Koeficijent ekonomičnosti 1,06 Koeficijent ekonomičnosti 1,27

62

Isti razlozi određuju u pravilu ni�i koeficijent ekonomičnosti vi�ih faza proizvodnje.

Predmet rada u vi�oj fazi proizvodnje ima veću vrijednost. Koeficijent ekonomičnosti koji

se ostvaruje pri preradi gro�đa u vino je obično manji od koeficijenta ekonomičnosti u

proizvodnji gro�đa. U praksi ovo pravilo mo�e imati izuzetke zbog djelovanja nekih

činitelja na ekonomičnost proizvodnje (prodajna cijena vina veće kvalitete).

Slo�ene proizvodnje u kojima je integrirano vi�e faza proizvodnje imaju u pravilu veći

koeficijent ekonomičnosti. Takav koeficijent ekonomičnosti je zbrojni koeficijent koji

odra�ava ekonomičnost svih faza proizvodnje.

Dva poduzeća se bave tovom svinja za tr�i�te. Pritom oba kupuju prasad mase 25-30 kg.

Jedno poduzeće kupuje kukuruz za tov, a drugo ga samo proizvodi. Proizvodnja prvog

poduzeća se sastoji samo od jedne faze - tova svinja, a drugog od dvije faze - proizvodnja

kukuruza i tov svinja. Dvije proizvodnje u drugom poduzeću imaju u stvari zasebne

koeficijente ekonomičnosti.

Tablica 12: Primjer koeficijenta ekonomičnosti jednostavne i slo�ene proizvodnje Poduzeće I Poduzeće II Vrijednost tovljenika 1.800 Vrijednost tovljenika 1.800Tro�k.proizvodnje (cijena ko�tanja) 1.240 Tro�k. proizvodnje (cijena ko�tanja) 1.140Kupnja odojka 550 Kupnja odojka 550Kupljeni kukuruz* 450 Tro�kovi proizvodnje kukuruza 350Ostali tro�kovi tova 240 Ostali tro�kovi tova 240Koeficijent ekonomičnosti 1,45 Koeficijent ekonomičnosti 1,58

Koef.ek. proizvodnje kukuruza** 1,29Koef.ek. proizvodnje tovljenika*** 1,45

* radi se o utro�enim količinama za tov jednog tovljenika ** iz odnosa tro�kova kupljenog i proizvedenog kukuruza *** u tro�kove proizvodnje uračunat kukuruz po tr�noj cijeni

Rasčlanjivanje sintetničkog koeficijenta ekonomičnosti na pojedinačne, analitičke

koeficijente se mo�e obavljati prema organizaciji proizvodnog sustava (poduzeća) i prema

liniji proizvodnje. U slo�enom proizvodnom sustavu se koeficijent ekonomičnosti

izračunava za svaku unutarnju radnu jedinicu. Tako se utvrđuje i prati stupanj

ekonomičnosti svake radne jedinice, a ako su usporedive njihove proizvodnje, moguće je

uspoređivati visinu i kretanje njihovih koeficijenata ekonomičnosti. U poljoprivrednim

poduzećima je to čest slučaj kada postoji vi�e istosmjernih radnih jedinica (ratarske,

voćarsko-vinogradarske ili identične stočarske radne jedinice).

63

Tablica 13: Pregled ekonomičnosti po jedinici kapaciteta Proizvodnja Jedinica

mjere Količina Vrijednost

proizvodnje knCijena ko�tanja kn

Koeficijent ekonomičnosti

P�enica ha 5 27.600 21.804 1,27 Kukuruz ha 10 81.600 62.016 1,32 DTS ha 10 42.000 33.600 1,25 Mlijeko grla 20 163.400 132.354 1,23 Tov junadi grla 15 91.875 67.988 1,35

Utvrđivanje koeficijenta ekonomičnosti prema liniji proizvodnje se odnosi primjerice na

koeficijente ekonomičnosti u proizvodnji �itarica, industrijskog bilja, povrća, voća i

gro�đa. U stočarskoj proizvodnji vlastite koeficijente ekonomičnosti imaju proizvodnja

mlijeka i teladi, proizvodnja prasadi, proizvodnja pilenki i jaja, tov svinja, goveda i peradi,

te drugo. U preradi poljoprivrednih proizvoda posebne koeficijente ekonomičnosti imaju

različite prerade biljnih kulutra i stočarskih proizvoda.

Tablica 14: Pregled ekonomičnosti po jedinici glavnih proizvoda

Proizvodnja Jedinica mjere

Vrijednost proizvodnje kn

Cijena ko�tanja kn

Koeficijent ekonomičnosti

P�enica dt 92 73 1,27 Kukuruz dt 85 65 1,32 DTS dt 76 61 1,25 Mlijeko hl 215 174 1,23 Tov junadi dt 1.225 907 1,35

Posebni analitički koeficijenti ekonomičnosti se mogu obračunati za različite sorte

uzgajanih poljoprivrednih kultura, te pasmine stoke.

Tablica 15 Pregled ekonomičnosti proizvodnje kukuruza po jedinici kapaciteta (ha) Godina Hibrid

kukuruza Jedinica mjere

Prinos Vrijednost proizvodnje kn

Cijena ko�tanja kn

Koeficijent ekonomičnosti

2004 BC dt 89 8.010 6.488 1,232005 BC dt 91 8.190 6.470 1,272006 BC dt 85 7.650 6.120 1,252004 Pioneer dt 96 8.640 6.826 1,272005 Pioneer dt 112 10.080 7.459 1,352006 Pioneer dt 104 9.360 7.207 1,30

64

Vremenske serije analitičkih koeficijenata ekonomičnosti u poljoprivrednom poduzeću

mogu biti značajni pokazatelji uspje�nosti poslovanja. Pouzdanost takvih koeficijenata

ovisi o ispravnosti planiranja, praćenja i obračuna tro�kova proizvodnje, te posebice o

pravilnosti raspodjele neizravnih tro�kova proizvodnje.

Primjeri analize ekonomičnosti

Primjer 1

Na temelju navedenih podataka treba izračunati planiranu i ostvarenu razinu, te stupanj

ekonomičnosti.

Tablica 16: Elementi cijene ko�tanja u planiranom i tekućem razdoblju

Elementi cijene Jedinica Planirano (bazno) razdoblje Ostvareno (tekuće) razdoblje

mjere Naturalno Vrijednosno Naturalno VrijednosnoMaterijal kg 850 1.780 960 3.150Rad sati 280 2.900 360 3.540Cijena ko�tanja (T) kom 70 4.560 88 6.730Dobitak % c.k. 35 1.533 30 1.743Prodajna cijena (Up) kom 70 6.093 80 8.473

Prema ranije obja�njenim izrazima koeficijenata ekonomičnosti dobivene su slijedeće

vrijednosti pokazatelja: Eo=Upo/To 1,34El=Upl/Tl 1,26Ie=El/Eo*100 (u %) 94,22

Ekonomičnost tekućeg razdoblja je smanjena za 5,78% u odnosu na planiranu

ekonomičnost. Ipak, razina ostvarene ekonomičnosti u tekućem razdoblju nije realna, jer su

u ovom razdoblju promijenjene ne samo količine već i cijene. Utjecaj promjene cijena se

otklanja mno�enjem količina iz tekućeg razdoblja s planiranim cijenama.

U takvim uvjetima je razina ekonomičnosti tekućeg razdoblja 1,14, pa dobiveni indeks

ekonomičnosti pokazuje kako je realni pad ekonomičnost značajno ni�i od pretpostavljenih

5,78%. Naime, stvarni pad razine ekonomičnosti je preko 15%.

65

Tablica 17: Izračun ekonomičnosti otklanjanjem utjecaja promjene cijena

Jedinica mjere Planirano Ostvareno Materijal kg 2,09 3,28Rad sat 10,36 9,83Cijena ko�tanja kom 65,14 76,48Prodajna cijena kom 87,04 105,91Eo=Upo/To 1,34 EI=(Ql*Cko)/((Ml*Cmo)+(Rsl*Crp) 1,16Ie=Eib/Eo (u %) 86,81

Primjer 2

Na temelju podataka o ukupnom prihodu i strukturi tro�kova proizvodnje poljoprivrednog

poduzeća u baznom i tekućem razdoblju potrebno je izračunati razinu i indeks opće

(globalne) ekonomičnosti i parcijalnih ekonomičnosti.

Tablica 18: Prihodi i tro�kovi, te pokazatelji ekonomičnosti

Planirano (bazno) razdoblje

Ostvareno (tekuće) razdoblje

Indeks El/Eo (%)

Ukupni prihod (Up) 13.800 20.700 Ukupni tro�kovi (T) 11.500 17.250 Tro�kovi materijala (Tm) 5.750 10.120 Tro�kovi sredstava rada (Ts) 2.300 3.450 Tro�kovi rada (Tr) 3.450 3.680 E=Up/T 1,20 1,20 100,00Em=Up/Tm 2,40 2,05 85,23Es=Up/Ts 6,00 6,00 100,00Er=Up/Tr 4,00 5,63 140,63

Na temelju kretanja opće ekonomičnosti mo�e se zaključiti kako je razina ekonomičnosti

poslovanja u promatranom razdoblju nepromijenjena (1,2). No, pokazatelji parcijalne

ekonomičnosti ukazuju na različito kretanje ekonomičnosti tro�enja pojedinih elemenata

proizvodnje. Ukupna ekonomičnost se zadr�ala na istoj razini zahvaljujući 40,00%-tnom

porastu ekonomičnosti tro�kova rada. Ekonomičnost sredstava za rad se nije mijenjala, a

značajno je smanjena ekonomičnost materijala (za 14,77%).

Ovo kretanje koeficijenata parcijalne ekonomičnosti upućuje na ispitivanje uzroka

promjene. Treba detaljnije analizirati:

- koje mjere su uzrokovale porast ekonomičnosti?

66

- je li pad ekonomičnosti predmeta rada uzrokovan promjenama tr�i�nih cijena ili je

rezultat pogor�anja organizacijskih mjera?

- je li porast proizvodnosti rada ostvaren u uvjetima normalnog intenziteta rada ili je

porast proizvodnosti utjecao na pad ekonomičnosti?

- je li porast intenziteta rada uzrokovao porast tro�kova predmeta rada?

Za dobivanje nekih od odgovora potrebno je detaljnije analizirati ekonomičnost pojedinih

dijelova rada, sredstava za rad i predmeta rada.

Primjer 3

Na primjeru planirane i realizirane proizvodnje poljoprivrednog poduzeća, te utvrđenih

prihoda i tro�kova potrebno je analizirati globalnu i parcijalnu ekonomičnost sa stajali�ta

izravnih (materijal, plaće) i neizravnih tro�kova (amortizacija, opći tro�kovi izrade i

upravno prodajni tro�kovi).

Tablica 19: Analiza globalne i parcijalnih ekonomičnosti poslovanja poduzeća

Planirano (bazno) razdoblje

Ostvareno (tekuće) razdoblje

Indeks El/Eo (%)

Materijal 4.830 3.565 Tro�kovi rada 1.840 1.840 Amortizacija 1.380 1.380 Opći tro�kovi izrade 345 345 Tro�kovi uprave i prodaje 805 920 Cijena ko�tanja (T) 9.200 8.050 Dobitak 1.464 1.708 Prodajna cijena (Up) 10.664 9.758 E=Up/T 1,16 1,21 104,58 Ei=Up/Ti 1,60 1,81 112,92 Eni=Up/Tni 4,22 3,69 87,53 Em=Up/Tm 2,21 2,74 123,97 Er=Up/Tr 5,80 5,30 91,50 Eo=Up/To 30,91 28,28 91,50 Eup=Up/Tup 13,25 10,61 80,07

Vroijednost proizvodnje je u promatranom razdoblju smanjena, no izra�eniji je pad

tro�kova proizvodnje, pa analiza pokazuje porast ukupne (globalne) ekonomičnosti za

4,58%. Ekonomičnost je porasla zahvaljujući isključivo porastu ekonomičnosti izravnih

tro�kova (Ei), dočim pad ekonomičnosti neizravnih tro�kova (Eni) nije uzrokovao veću

67

promjenu ukupne ekonomičnosti. Detaljnija analiza elemenata tro�kova ukazuje na uzroke

ovih kretanja pokazatelja

Porast ekonomičnosti izravnih tro�kova je određena poglavito povećanjem ekonomičnosti

materijala (Em) od 23,97%. Kako se nije smanjila kvaliteta izrade, mo�e se zaključiti da su

postignute značajne u�tede materijala. Ekonomičnost tro�kova rada (plaća radnika)

smanjena je za 8,50%, iako su plaće radnika u promatranom razdoblju ostale

nepromijenjene. Najvjerojatniji uzrok takvom kretanju je smanjenje prihoda tekućeg

razdoblja, pa se moraju detaljnije ispitati činitelji koji su uvjetovali potra�nju i prodajnu

cijenu proizvoda na tr�i�tu. Ekonomičnost neizravnih tro�kova je smanjena s većim

utjecajem tro�kova uprave i prodaje, a pad ekonomičnosti ovih tro�kova je određen također

smanjenjem prihoda.

Za navedeni primjer je provedena i analiza promjena cijena u promatranom razdoblju.

Utvrđeno je da su u tekućem razdoblju prosječne prodajne cijene ni�e za oko 7%, a

nabavne cijene materijala vi�e za oko 5%. Otklanjanjem utjecaja promjene cijena utvrđeno

je kako je stvarni porast ukupne ekonomičnosti veći od prvotnog � 18,07%.

Rast nabavnih cijena 5 % Pad prodajnih cijena 7 % E 1,16 Ei 1,37 Ie=E/Ei 118,07 %

Mo�e se jasno uočiti da je porast ukupne ekonomičnosti uvjetovan poglavito unutarnjim

činiteljima ekonomičnosti, a porast ekonomičnosti je moguć i u uvjetima smanjenja

prihoda, odnosno dobitka (time i smanjenja rentabilnosti).

Mjere za povećanje ekonomičnosti

Analiziranjem ekonomičnosti poduzeća, te izračunavanjem globalnih i parcijalnih

pokazatelja se spoznavaju uzroci djelovanja na razinu ekonomičnosti. Mjere koje

povećavaju ekonomičnost u budućem razdoblju djeluju na povećanje količine učinaka,

68

odnosno ukupnog prihoda, te sni�avanje utro�aka elemenata proizvodnje, odnosno

tro�kova.

Na visinu utro�aka predmeta rada djeluju obilje�ja proizvoda, materijala, sredstava za rad,

tehnolo�kog procesa i radnih uvjeta. Racionalizacija ovih utro�aka se posti�e

organizacijskim mjerama koje djeluju na smanjenje �karta osnovnog materijala, utro�aka

osnovnog i pomoćnog materijala i nematerijalnih izdataka koji se često bilje�e kao

materijalni. Do �karta dolazi zbog konstrukcijskih gre�aka u proizvodu, neodgovarajućeg

tehnolo�kog postupka, nepogodnih sredstava za rad pri obradi određenog materijala, lo�e

kvalitete kori�tenog materijala, slabe organizacije procesa rada i dr.). Veći utro�ci

materijala predstavljaju rasipanje materijala uzrokovano nepostojanjem, te

nepridr�avanjem tehnolo�kih normativa. U većim poduzećima se često razne neproizvodne

usluge, te tro�kovi putovanja i obrade tr�i�ta bilje�e kao materijalni tro�kovi, �to

nepotrebno opterećuje tro�kove predmeta rada.

Osnovni činitelji tro�enja sredstava za rad su obilje�ja materijala, tehnolo�kog procesa i

samih sredstava za rad. Mjere koje se poduzimaju za smanjenje tro�enja sredstava za rad se

odnose na lom i intenzitet fizičkog tro�enja sredstava za rad, te odr�avanje sredstava za

rad. Lomovi i o�tećenja sredstava za rad su obično posljedica nepa�nje, a mogu uzrokovati

značajni pad ekonomičnosti. Svako odstupanje od predviđenog re�ima rada sredstava

(raznovrsna opterećenja) ima za posljedicu povećano fizičko tro�enje sredstava za rad.

Namjenskim odr�avanjem sredstava za rad će se smanjiti mogućnost od kvara sredstava za

rad. Pritom je potrebno pronaći �to povoljniji odnos između povećanja ekonomičnosti kao

rezultata svrsishodnog odr�avanja sredstava za rad i tro�enja materijala i radne snage

potrebnih za takvo odr�avanje.

Smanjenje tro�enja radne snage se posti�e primjenom mjera koje povećavaju proizvodnost

rada. Smanjenje utro�aka rada određeno smanjenjem gubitak rada, povećanjem obučenosti

i motiviranosti radnika, uzrokovat će izravno povećanje razine ekonomičnosti u poslovnom

sustavu.

Potpunijim kori�tenjem kapaciteta se mo�e značajno djelovati na povećanje

ekonomičnosti. S većom tehnolo�kom opremljeno�ću poduzeća raste udio fiksnih tro�kova

69

u ukupnim tro�kovima. Isto tako, fiksni tro�kovi postaju značajniji u strukturi cijene

ko�tanja. Tako organizacijske mjere koje djeluju na potpunije kori�tenje kapaciteta

uzrokuju povećanje opsega proizvodnje, te smanjenje udjela prosječnog fiksnog tro�ka u

ukupnom tro�ku - cijeni ko�tanja.

Na smanjenje utro�aka elemenata proizvodnje, te tako na povećanje ekonomičnosti djeluje

uklanjanje gre�aka u prija�njem izboru tehnolo�kih činitelja. Jedna od mogućih mjera je

rekonstrukcija proizvodnje. Pritom efekti rekonstrukcije trebaju biti veliki, jer se mora

opravdati dopunsko ulaganje u rekonstrukciju i ulaganja obavljena kod prija�njeg

pogre�nog izbora.

Mjere uvođenja novih tehničkih dostignuća imaju trajno obilje�je. Primjena novih rje�enja

koja ostvaruju veće ekonomske efekte od tro�kova njihovog uvođenja uzrokovat će

povećanje razine ekonomičnosti.

Proizvodnost

Pojam proizvodnosti

Pojam proizvodnosti se najče�će povezuje s jednim od tri elementa reprodukcije - radnom

snagom, pa se označava kao proizvodnost rada. U praksi se kao mjerilo proizvodnosti rada

uzima �ivi rad, no zbog činjenice da je vrlo te�ko mjeriti minuli rad, a �ivi i minuli rad ne

mogu se mjeriti istim mjerilima.

Opći izraz proizvodnosti (P) bi izra�avao odnos između količine ostvarenog učinka (Q) i

količine ulo�enog �ivog rada (L) za te učinke, odnosno proizvodnju.

LQP =

70

Slično ekonomičnosti i proizvodnost rada se mo�e izraziti recipročno kao odnos ulo�ene

količine rada i ostvarene količine učinka, čime se dobiva prosječni utro�ak radnog vremena

po jedinici učinka.

LQP =

Prema tome, veća proizvodnost se posti�e porastom količine učinaka uz istu količinu rada

(u istom radnom vremenu) ili ostvarenjem iste količine učinaka uz manje ulo�enog rada.

Za praćenje dinamike proizvodnosti rada upotrebljavaju se ineksi proizvodnosti kojima se

uspoređuje proizvodnost baznog (Pko, pko) i tekućeg razdoblja:

100*100*:1 ko

kl

o

olPK P

PLQ

LQ

I =

= , odnosno 100*100*:

1 ko

kl

o

olpk p

pQL

QL

I =

=

Značenje kretanja indeksa proizvodnosti je isto kao u dinamici indeksa ekonomičnosti.

Mjerenje proizvodnosti

Slično ekonomičnosti, mjerenje ostvarene proizvodnosti mo�e se provoditi naturalno

(fizički, količinski) i vrijednosno (novčano). Problematika naturalnog i vrijednosnog

izra�avanja učinaka je već prikazana analizom ekonomičnosti, jer su brojnici proizvodnosti

i ekonomičnosti identični.

Problemi pri izra�avanju količine rada ulo�enog u proizvodnju učinaka se javljaju zbog

slo�enosti vrste rada, vremenske jedinice i intenzivnosti rada koje treba izabrati pri

mjerenju proizvodnosti.

S obzirom na vrste radova u mjerenju proizvodnosti se koriste najče�će broj uposlenih i

utro�eno radno vrijeme. Pri analizi proizvodnosti rada se razlikuju izravni, neizravni i

ostali radnici. Rad utro�en neposredno u izradi ili preradi predmeta rada, odnosno

obavljanju proizvodnih usluga je izravni rad. Neizravni rad je rad utro�en u pomoćnim

71

pogonima (skladi�te, transport, remont i sl.). Ostali rad se odnosi na utro�eno vrijeme na

poslovima organizacije i stvaranja uvjeta za poslovanje poduzeća (re�ijsko osoblje u

upravi, nabavi i prodaji, te slično). Na temelju ove podjele je moguće ukupnu količinu rada

(L) shvatiti kao sumu izravnog (LI), neizravnog (LN) i ostalog (LO) rada, a tako se uz

globalnu proizvodnost razlikuju parcijalni pokazatelji izravnog (PI), neizravnog (PN) i

ostalog (PO) rada.

ONI LLLL ++= LQP = ,

II L

QP = , N

N LQP = ,

OO L

QP =

Takvim analitičkim ispitivanjem proizvodnosti rada s daljnjim rasčlanjivanjem unutar

navedenih skupina rada, odnosno radnika, moguće je donositi zaključke o utjecaju

pojedinih kategorija radnika i radnih ekipa u poljoprivrednom poduzeću na proizvodnju

određene količine učinaka. Tako se mo�e pratiti proizvodnost rada radnika s obzirom na

pogonsku jedinicu poljoprivrednog poduzeća, unutarnje ustrojstvo u radnim jedinicama,

kvalifikaciju radnika i sl. Analitičkim mjerenjem proizvodnosti rada se mogu otkriti i

uzroci koji su doveli do promjene proizvodnosti, pa ono slu�i za dono�enje odgovarajućih

mjera povećanja proizvodnosti. Naknadnim mjerenjem proizvodnosti rada moguće je

ocijeniti djelovanje poduzetih mjera.

Gruba analitička pogre�ka je kada se izravni i neizravni rad poistovjećuju s pojmovima

proizvodnog i neproizvodnog rada. Koliko je neki rad proizvodan ovisi o učincima koji se

ostvaruju tim radom u privrednoj djelatnosti. U poljoprivrednom poduzeću, neovisno o

vrsti posla nema neproizvodnog rada. Nije proizvodan samo rad koji se izravno ula�e u

proizvodni proces, nego i sav tzv. neizravni rad organizacijske, planske, knjigovodstveno-

obračunske, analitičke, financijske, komercijalne slu�be, kao i drugih pomoćnih slu�bi

(radionice i sl.). U suvremenoj poljoprivrednoj proizvodnji su pojedini radni postupci

visoko mehanizirani, a udio izravnog ljudskog rada je sve manji u odnosu na neizravni rad.

Suvremena postrojenja u konfekcioniranju i preradi poljoprivrednih proizvoda ne

zahtjevaju veće količine neposrednog rada, no tra�e veći broj specijaliziranih radnika za

njihovo odr�avanje i remont. Izravni rad u procesu proizvodnje se sve vi�e odnosi samo na

kontrolu instrumenata. isto tako, u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji većih poslovnih

sustava je vrlo va�an istra�ivački rad, usvajanje nove proizvodnje i osvajanje novih tr�i�ta.

72

Utro�ak radne snage se praktično mjeri vremenskim trajanjem procesa rada. Za mjerenje

proizvodnosti rada u poduzeću se kao vremenske jedinice koriste: radnik-sat, radnik-dan,

radnik-mjesec i radnik-godina. Radnik-sat je najče�će primjenjena vremenska jedinica.

Razlikuje se od radnog sata koji obuhvaća 60 minuta koje radnik treba provesti na poslu,

jer radnik-sat predstavlja 60 minuta efektivnog rada. Radnik-sat je radni sat umanjen za

vrijeme koje radnik nije radio. U radnik-sat je uključeno vrijeme koje radnik nije radio

zbog organizacijskih propusta čekanje zbog zastoja, lo�a priprema materijala, nedostatak

energije i dr. Radnik-dan je propisano radno vrijeme jednog dana. Obuhvaća cijelo radno

vrijeme neovisno o tome koliko je radnik efektivno radio tijekom radnog vremena

(uključeno zaka�njavanje na posao, ozljeda, prekid posla uzrokovan pozivom nadle�nih i

sl.). Radnik-mjesec i radnik-godina su zbrojevi radnih dana tijekom mjeseca ili godine. U

ove vremenske jedinice je uključeno sve vrijeme za koje je radnik plaćen (godi�nji odmor,

bolovanje i dr.).

Najrealniji prikaz utro�ka radne snage, pa tako i proizvodnosti, dobiva se kori�tenjem

radnik-sata kao vremenske jedinice. Utvrđivanje radnik-sata je u praksi vrlo te�ko odrediti

u poljoprivrednoj proizvodnji, a jedan od dodatnih nedostataka ove vremenske jedinice pri

mjerenju proizvodnosti rada je činjenica da nisu obuhvaćeni neki va�ni činitelji -

kvalifikacijska struktura radnika i razlika intenzivnosti rada.

Iskori�tenost radnog vremena se određuje pomoću koeficijenata iskori�tenja radnog

vremena (odnos efektivnih sati rada i mogućih radnih sati).

Intenzitet rada je va�na veličina koja određuje proizvodnost. Proizvodnost rada se mo�e

povećati uvođenjem savr�enijih sredstava za rad, primjenom novih tehnolo�kih postupaka,

uporabom pogodnijih predmeta rada, obučavanjem radnika i sl. Ove mjere omogućuju

postizanje većih učinaka u istom vremenu pri čemu se ne povećava zamaranje radnika.

Porast proizvodnosti se također mo�e ostvariti pojačanim intenzitetom rada. No, va�no je

da nakon određenog vremena intenzifikacija rada uzrokuje pad proizvodnosti (rast

oboljenja, nezgoda na radu, povećanje nepa�nje koja smanjuje kvalitetu učinka i sl.).

Zato je potrebno utvrditi okolnosti koje uzrokuju normalnu proizvodnost. Normalna

proizvodnost je određena činiteljima koji djeluju na utro�ak radne snage (normalna

73

sposobnost, normalno radno vrijeme, normalne �ivotne potrebe) i normalni učinak.

Određivanje svakog pojedinog činitelja je vrlo slo�eno, ali vrlo va�no za ocjenu stvarno

postignute proizvodnosti. Sa stajali�ta intenziteta rada je općenito va�no da se normalni

učinak posti�e u području povoljnog opterećenja radnika, odnosno intenziteta rada.

Značajnijim prelaskom iznad gornje granice povoljnog intenziteta rada povećava se

�tetnost za ljudsko fizičko i psihičko zdravlje, postaje sve opasnije. Sa stajali�ta ekonomije

se ovo odra�ava na povećanje tro�kova, odnosno smanjenje proizvodnosti. Isto tako,

intenzitetom rada ispod povoljnog poslovanje poduzeća postaje neracionalno tj. razina

proizvodnosti je ispod objektivno mogućeg. Ova pojava je najče�će uvjetovana

nedovoljnom radnom disciplinom, a za posljedicu ima vi�u cijenu ko�tanja učinka.

Vrijednosno mjerenje proizvodnosti

Vrijednosno (novčano) izra�avanje proizvodnosti (P) sastoji se u mno�enju količine

učinaka (Q) i njegovih prodajnih cijena (Cp), te mno�enju utro�enog rada (L) s cijenom

jedinice rada (plaća radnika). Navedeni produkti se stavljaju u međusobni odnos:

LU

LCQ

P Pp ==*

, odnosno pp U

LCQ

Lp ==*

Vrijednosni način mjerenja proizvodnosti se često provodi novčanim izra�avanjem

brojnika (ukupni prihod Up), a utro�ci rada u nazivniku izra�avaju se naturalno (broj

radnika ili utro�eni radnik-sat):

P = ukupni prihod / broj radnika P = ukupni prihod / utro�eni radnik-sat

Temeljna prednost ovog načina izra�avanja proizvodnosti je mogućnost uspoređivanja

raznorodnih kategorija i različitih poduzeća. Nedostatak je �to veliki utjecaj na rezultate

mjerenja imaju promjene prodajnih cijena. U praksi treba te�iti zadr�avanju obilje�ja

količinskog mjerenja i pri vrijednosnom mjerenju proizvodnosti. Ovo se posti�e

primjenom planskih cijena (stalne, standardne) kojima se izbjegava utjecaj promjena cijena

na tr�i�tu.

74

P = ukupni prihod (po planskim Cp) / osobni dohoci (planski)

Kori�tenjem tekućih (tr�i�ne, stvarne) cijena dobiva se iskrivljena slika proizvodnosti.

Indeks proizvodnosti mo�e pokazivati porast zbog utjecaja promjene tr�i�nih cijena, iako

nema stvarnog porasta proizvodnosti. Isto tako, pri takvom proračunavanju proizvodnosti

nije moguće uspoređivati pokazatelje različitih poduzeća, jer svako od njih ima različitu

prodajnu cijenu, te ovisno o njoj �veću� ili �manju� proizvodnost.

Primjeri analize proizvodnosti

Primjer 1

Kori�tenjem radne metode (količina učinaka se izra�ava u norma satima, a utro�eno radno

vrijeme u efektivnim satima) potrebno je analizirati proizvodnost rada. Norme su određene

na temelju tehničko-tehnolo�kih normativa za pojedinu proizvodnju u prosječnim uvjetima.

Tablica 20: Analiza proizvodnosti kori�tenjem radne metode

Vrsta proizvoda Tip proizvoda

Jedinica Količina Ns po jedinici

Ukupna proizvodnja (Q) u Ns

Slijedeće razdoblje

Voće Jabuka dt 700 0,38 266 Kru�ka dt 640 0,36 230 �ljiva dt 600 0,25 150

�itarice P�enica dt 400 0,29 116 Kukuruz dt 560 0,27 151

Povrće Kupus dt 360 1,11 400 Kelj dt 340 1,09 371 Paprika dt 24 4,60 110 Rajčica dt 26 5,90 153

UKUPNO 1.948 2.140 Efektivni sati (Es) 2.450 2.860 Pk=Q/L 0,79 0,75 pk=L/P 1,26 1,34 IKP % 94,13 Ikp % 106,24 Ns=norma sati

Prednosti ove metode su mogućnost praćenja dinamike proizvodnosti za srodna

poljoprivredna poduzeća i proizvodnju u na�im uvjetima, te odstupanja proizvodnosti od

mjerila suvremene tehnologije, a temeljni nedostatak je �to je analizom obuhvaćen samo

rad izravnih radnika u proizvodnji.

75

Za analizirano poljoprivredno poduzeće je u baznom razdoblju ostvaren podbačaj norme

od 21%, a u tekućem čak 25%. Kretanje proizvodnosti rada kao odnosa utro�enog rada i

ostvarenog učinka pokazuje kako je u baznom razdoblju utro�eno 1,26 Es za ostvarenje 1

Ns, a u tekućem razdoblju je za 1 Ns utro�eno 1,34 Es. Proizvodnost rada je u analiziranom

razdoblju smanjena za oko 5,87%.

Primjer 2

Za poljoprivredno poduzeće je potrebno provesti usporednu analizu proizvodnosti i

ekonomičnosti na temelju količina, cijene ko�tanja i prihoda od proizvodnje, te utro�enih

sati rada.

Tablica 21: Pokazatelji ekonomičnosti i rentabilnosti

Planirano razdoblje Ostvareno razdoblje Jabuka Kru�ka Ukupno Jabuka Kru�ka Ukupno

Količina proizvodnje (Q) 350 300 650 360 310 670Cijena ko�tanja (Ck) 160 170 170 180 Prodajna cijena (Cp) 200 220 200 230 Ukupni tro�kovi (T) 56.000 51.000 107.000 61.200 55.800 117.000Ukupni prihod (Up) 70.000 66.000 136.000 72.000 71.300 143.300Utro�eni sati rada (L) 1.225 1.110 2.335 1.282 1.163 2.444POKAZATELJI P=Q/L (količinski) 0,28 0,27P=UP/L (vrijednosno) 58,24 58,63E=UP/T 1,27 1,22INDEKSI Ip=Pl/Po*100 (količinski) 98,48Ip=Pl/Po*101 (vrijednosno) 100,66Ie=El/Eo*100 96,36

Količinski mjerena proizvodnost rada je smanjena za 1,52%, a vrijednosna proizvodnost

bilje�i porast za oko 0,66%. Ekonomičnost pokazuje jo� izra�eniji pad od 3,67%. Kako je

u promatranom razdoblju povećana proizvodnja i prosječna prodajna cijena mo�e se

zaključiti da na smanjenje proizvodnosti (i ekonomičnosti) najvi�e djeluju povećanje

utro�aka i tro�kova rada, te povećanje ostalih tro�kova proizvodnje.

76

Mjere povećanja proizvodnosti

Najznačajniji utjecaj na proizvodnost rada imaju:

- ljudski činitelji

- tehnički progres

- organizacijski činitelji

- dru�tveni činitelji

- prirodni činitelji

Ljudski činitelj je najva�niji element radnog procesa o kojem ovisi proizvodnost rada.

Pritom je od posebne va�nosti utjecaj: strukture (sastava) radnog kolektiva po kvalifikaciji

uposlenih, intenziteta rada, međuljudskih odnosa, raspodjele plaća i dr.

Tehnički progres utječe na proizvodnost rada sa stajali�ta sredstava za rad. Tehnička

opremljenost savr�enijim sredstvima za rad povećava proizvodnu snagu rada i omogućava

proizvodnju učinaka određene kvalitete, �to znači porast proizvodnosti.

Organizacijski činitelji imaju veliki utjecaj na smanjenje utro�aka za postizanje određene

količine učinaka. Osnovni organizacijski činitelji proizvodnosti rada su: skraćenje trajanja

procesa reprodukcije, planiranje, pojednostavljivanje rada, priprema rada, integracija

poduzeća i sl.

Dru�tveni činitelji su značajni, jer ustrojstvo dru�tva kao sredine u kojoj poduzeće obavlja

poslovnu djelatnost na različite načine uvjetuje ostvarivanje određene razine proizvodnosti

rada. Od dru�tvenih činitelja koji određuju proizvodnost rada su najva�niji: unutarnja i

vanjska politika, socijalna i ekonomska politika, te organizacija tr�i�ta.

Prirodni činitelji su posebno va�ni za proizvodnost rada u poljoprivrednoj proizvodnji.

Najveći utjecaj imaju između ostalih: klima, zemlji�te, zemljopisni raspored sirovina, te

raspolo�ivost i fluktuacija radne snage.

Svi navedeni činitelji se sa stajali�ta poduzeća mogu podijeliti na unutarnje i vanjske

činitelje. Unutarnji činitelji proizvodnosti se nalaze u samom poduzeću, a mogu biti

77

subjektivne (sposobnost i volja za rad) i objektivne (veličina poduzeća, tehnička

opremljenost, organizacija rada) prirode. Vanjski činitelji djeluju izvan poduzeća, ali se

odra�avaju na njegovu proizvodnost (navedeni dru�tveni činitelji, struktura stanovni�tva,

znanstvena i tehnička istra�ivanja).

Rentabilnost

Pojam rentabilnosti

Rentabilnost je osnovno mjerilo poslovnog uspjeha poduzeća koje određuje odnos

anga�iranih sredstava prema ostvarenom dobitku. Rentabilnost u biti predstavlja

poslovanje s dobitkom, tako da odnos ostvarenog dobitka i anga�iranih sredstava daje

realan izraz rentabilnosti.

100*%AsdR = , odnosno 100*%

dAsr =

d - dobitak

As � anga�irana sredstva

Dinamika rentabilnosti se prati pomoću indeksa kojima se uspoređuje rentabilnost baznog

(Ro, ro) i tekućeg (Rl, rl) razdoblja:

100*100*:RoRl

Asodo

AsldlIR =

= , odnosno 100*100*:

rorl

doAso

dlAslIR =

=

Značenje dobivenih rezultata je slično navedenoj analizi indeksa ekonomičnosti.

78

Mjerenje rentabilnosti

Mjerenje rentabilnosti se obavlja isključivo vrijednosno, a svodi se na mjerenje dobitka i

anga�iranih sredstava.

Pri mjerenju dobitka u brojniku je najče�će dobitak (d), no moguće je koristiti ukupni

prihod (Up) ili dohodak (D). Tako se javljaju slijedeći izrazi:

AsDRa = ,

AsUpRb = ,

AsdRc = , odnosno

DAsra = ,

UpAsrb = ,

dAsrc =

Ra pokazuje koliko je dohotka ostvareno na jednu novčanu jedinicu anga�iranih sredstava.

Veličina Rb iskazuje koliki je ukupni prihod realiziran po kuni anga�iranih sredstava, a

izraz Rc određuje koliko je dobitka ostvareno po kuni anga�iranih sredstava. Izrazi ra, rb i

rc iskazuju koliko je anga�irano sredstava za ostvarenje jedne novčane jedinice dohotka,

ukupnog prihoda i dobitka.

Izrazi Ra i Rb se najče�će koriste pri analizi bilance, odnosno zavr�nih računa. Oni

iskazuju je li ostvarena minimalna rentabilnost. Izraz Rc daje uvid u stupanj poslovanja s

dobitkom, odnosno iskazuje stvarni porast rentabilnosti. Porast rentabilnosti mo�e biti

određen unutarnjim činiteljima poslovanja, no mo�e biti i rezultat okolnosti na tr�i�tu

(povećanje prodajnih cijena na tr�i�tu).

Pri mjerenju anga�iranih sredstava se kao anga�irana sredstva (As) uzimaju sada�nja

vrijednost osnovnih sredstava za koja se obračunava amortizacija i količina raspolo�ivih

obrtnih sredstava u tijeku obračunskog razdoblja (jedne godine). Vidljivo je kako pojmovi

anga�iranja i tro�enja nisu identični. Pojam anga�iranja sredstava je �iri od pojma njihova

tro�enja. Vrijednost sredstava utro�enih u proizvodnji mo�e biti veća ili manja od

vrijednosti učinaka proizvedenih tim tro�enjem. Cilj anga�iranja sredstava je

omogućavanje njihova tro�enja u proizvodnji. Pritom se anga�irana sredstva ne mijenjaju,

a jedina ekonomska značajka njihova anga�iranja je vrijeme trajanja anga�iranja. Tako se

bitno razlikuju nazivnici pokazatelja ekonomičnosti (tro�kovi - T) i rentabilnosti

(anga�irana sredstva - As). As>T

79

U gospodarskoj praksi se često u nazivniku izraza rentabilnosti umjesto anga�iranih

sredstava koristi nazivnik ekonomičnosti - tro�kovi. Tako se razlikuju rentabilnost

poslovanja RP=dohodak (dobitak) / anga�irana sredstva, te rentabilnost proizvodnje

Rp= dohodak (dobitak) / tro�kovi .

Primjeri analize rentabilnosti

Primjer 1

Poljoprivredno poduzeće je u analizirane tri godine, uz istu sumu anga�iranih sredstava

(As), ostvarilo ukupni prihod (Up), dohodak (D) i dobitak (d). Potrebno je analizirati

kretanje rentabilnosti u promatranom razdoblju.

Elementi rentabilnosti / Godina 2004 2005 2006Ukupni prihod (kn) 500.000 600.000 550.000Dohodak (kn) 150.000 250.000 300.000Dobitak (kn) 50.000 50.000 20.000Anga�irana sredstva (kn) 100.000 100.000 100.000Ra= D/As 1,50 2,50 3,00Rb=Up/As 5,00 6,00 5,50Rc=d/As 0,50 0,50 0,20Indeksi (%) 2005/04 2006/05 Ira 166,67 120,00Irb 120,00 91,67Irc 100,00 40,00

Mjerenjem rentabilnosti pomoću ukupnog prihoda i dohotka vidljivo je kako u prve dvije

godine analiziranja Ra bilje�i porast za 66,67%, a Rb za 20%, iako stvarna rentabilnost

mjerena dobitkom nije promijenjena. U posljednje dvije promatrane godine je Ra porasla

za 20%, a Rb smanjena za 8,33%. Stvarna rentabilnost je smanjena za 60%.

Na temelju navedenog se mo�e zaključiti kako ukupni prihod pri izra�avanju rentabilnosti

nije pogodna veličina, jer porast prihoda veći od porasta anga�iranih sredstava označava

povećanje rentabilnosti, �to realno ne mora biti. Dohodak je prihvatljivija veličina pri

izra�avanju rentabilnosti, jer pozitivni dohodak ukazuje na pokrivanje materijalnih

tro�kova poslovanja. Br�i rast dohotka u odnosu na promjenu anga�iranih sredstava

80

pokazuje rast rentabilnosti. Izra�avanje rentabilnosti odnosom dobitka i anga�iranih

sredstava daje stvarnu rentabilnost, jer temelji se na ekonomskoj veličini koja ostaje nakon

podmirenja svih tro�kova i obveza poslovanja.

Primjer 2

Poljoprivredno poduzeće uzgaja nesilice. Proizvodni kapacitet oko 5.000 nesilica je 1,3

milijuna jaja godi�nje (prosječno 260 jaja po nesilici). Prodajna cijena jaja (Cp) je 1,00 kn,

promjenjivi (varijabilni) tro�kovi po jajetu (vp) su 0,60 kn, a stalni (fiksni) tro�kovi (F) su

195 tisuća kuna. Prag rentabilnosti je na stupnju iskori�tenja kapaciteta na kojem je ukupni

prihod (Up) jednak ukupnim tro�kovima (T) poslovanja.

Up=T, a kako Up=Q*Cp, a T=F+v vrijede slijedeće jednad�be:

vFCpQ +=* , odnosno )*(* pvQFCpQ += , iz čega slijedi jednad�ba kojom se

izračunava količina proizvoda (Qk) kod koje se nalazi prag rentabilnosti:

FvCpQk p =− )(* , odnosno pvCp

FQk−

=

U navedenom slučaju, koristeći proporcionalne varijabilne tro�kove (vp), količina od

722.222 jaja godi�nje ostvaruje prihode koji pokrivaju sve tro�kove, ne ostvarujući nikakav

dobitak.

222.72260,092,0

000.195 =−

=Q

Stupanj kori�tenja kapaciteta poduzeća na pragu rentabilnosti je odnos između ostvarene i

moguće proizvodnje.

%56,55100*000.300,1

222.722100* ===KQKs

81

Za postizanje praga rentabilnosti u primjeru poduzeća s nesilicama potrebna je 55,56%-tna

prosječna nesivosti kokica. Smanjenje nesivosti uzrokuje poslovanje s gubitkom, a

povećanjem nesivosti ostvaruju se dobitci.

Grafikon 1: Prikaz područja rentabilnosti poslovanja

-400

-200

0

200

400

600

800

1000

1200

1400

0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 1100 1200 1300

Proizvodnja jaja (tisuća)

Up,

T i d

( u

000

kn)

Ukupni prihod Fiksni tro�kovi Ukupni tro�kovi Dobitak

područje nerentabilnogposlovanja

područje rentabilnogposlovanja

PRAG

gubitak

dobitak

Mjere za povećanje rentabilnosti

Osnovne mjere za povećanje rentabilnosti se mogu podijeliti u tri skupine. Razlikuju se

mjere koje djeluju na:

- povećanje dohotka (ukupnog prihoda, dobitka) poduzeća

- veličinu anga�iranih sredstava

- istodobno povećanje dohotka i smanjenje anga�iranih sredstava

82

Dohodak će biti veći ukoliko su materijalni tro�kovi reprodukcije manji, a prodajne cijene

veće. Tako veličinu dohotka određuju tro�kovi materijalne reprodukcije koji ovise o

činiteljima navedenim u analizi nazivnika ekonomičnosti, te tr�i�ne ili prodajne cijene

učinaka. Ukoliko su prodajne cijene učinaka veće, veći je i dohodak, a time i rentabilnost.

Na veličinu anga�iranih sredstava djeluju:

- brzina obrtaja tekuće imovine (obrtnih sredstava)

- stupanj kori�tenja kapaciteta

Za smanjenje potrebnih obrtnih sredstava je va�no skraćivanje zadr�avanja tih sredstava u

pojedinim fazama ciklusa obrta. Veći stupanj iskori�tenja kapaciteta mo�e djelovati na

smanjenje obrtnih sredstava i povećanje rentabilnosti. No, povećanje stupnja iskori�tenja

kapaciteta mo�e uzrokovati porast anga�iranih sredstava bez značajno pozitivnog utjecaja

na dohodak (dobitak) zbog:

- neusklađenosti kapaciteta koja vodi do uskog grla proizvodnje

- pogre�nog izbora sredstava za rad, �to je posljedica lo�e ocjene tehničkih

obilje�ja sredstava za rad

- lo�e poslovne usmjerenosti poduzeća, koja je uvjetovana pogre�nom

orijentacijom na tr�i�tu i nerealnim planovima poslovnog razvitka

83

OSNOVE TEORIJE EKONOMIKE PROIZVODNJE Autor: Doc.dr.sc. Josip Juračak Temeljni čimbenici ekonomike proizvodnje Rezultati analiza u okviru ekonomike proizvodnje ovise u utjecaju mno�tva čimbenika na

proizvodni proces. Ove čimbenike u najvećem broju slučajeva dijelimo na dvije velike

skupine s obzirom na njihovo podrijetlo, i to na:

� vanjske čimbenike:

� obuhvaćaju velik broj raznorodnih utjecajnih čimbenika, od onih vezanih uz

prirodne uvjete, do gospodarskog okru�enja

� najče�će su izvan utjecaja poslovnog subjekta

� unutra�nje čimbenike

� najvećim dijelom su određeni od strane upravljačke razine poslovnog subjekta

� podlo�ni su utjecaju do određene mjere i omogućuju racionalno poslovanje

Najče�će se, i to poglavito u poljoprivrednoj proizvodnji, kao vanjski čimbenici navode

slijedeći čimbenici:

� vremenski uvjeti, kvaliteta tla, raspolo�ivost inputa, kvaliteta inputa, cijena proizvoda,

tečaj, kamatne stope, porezna politika, zakonski propisi, standardi i normativi, ...

Među unutra�nje čimbenike, tj. one na koje menad�ment u pravilu mo�e utjecati,

ubrajamo:

� poslovni status organizacije, raspolo�ivi proizvodni resursi (ljudi, zemlja, kapital),

organizacijski ustroj, razina znanja i vje�tina u organizacij, ...

Ekonomika proizvodnje promatra i istra�uje proizvodna sredstva i čimbenike proizvodnje

radi pronala�enja zakonitosti u njihovim odnosima. Poznavanje ovih zakonitosti

omogućava nam optimalnu organizaciju proizvodnje, �to u konačnici znači i postizanje

optimalnog poslovnog rezultata.

S obzirom da je za optimizaciju ili uravnote�enje proizvodnje kao poslovnog procesa

potrebno uskladiti mno�tvo različitih sredstava i čimbenika, često se sveukupna optimalna

organizacija proizvodnje promatra u okviru tri odvojiva odnosa:

- odnosa između varijabilnih inputa i učinka, odnosno outputa

- odnosa između dva ili vi�e varijabilnih inputa i

84

- odnosa između dva ili vi�e različitih proizvoda u istoj poslovnoj cjelini.

Kako bi postigli dugoročnu stabilnost i zadovoljavajući poslovni rezultat, u svakoj

proizvodnji moramo te�iti uravnote�enju svih triju navedenih odnosa, odnosno parcijalnoj

optimizaciji po sva tri navedena odnosa. To znači da moramo te�iti slijedećim ciljevima:

- ekonomski isplativoj količini utro�ka varijabilnih inputa s obzirom na cijene koje vrijede,

- �to jeftinijoj kombinaciji različitih inputa za ostvarenje �eljene količine prozvodnje i

- usklađenom izboru proizvoda koji uz raspolo�ive uvjete daju najbolji ekonomski učinak.

Analiza odnosa između varijabilnog inputa i učinka

Odnos između varijabilnog inputa i učinka skraćeno nazivamo odnos input - učinak ili

odnos input - output. Ovisno o tome kako količina učinka reagira na promjenu (povećanje)

količine varijabilnog inputa, razlikujemo tri vrste odnosa između inputa i učinka:

1. iznad proporcionalni odnos: povećanje proizvodnje razmjerno je veće od

odgovarajućeg povećanja količine utro�enog inputa

2. proporcionalni odnos: povećanje proizvodnje razmjerno je isto kao i odgovarajuće

povećanje količine utro�enog inputa

3. ispod proporcionalni odnos: povećanje proizvodnje razmjerno je manje od

odgovarajućeg povećanja količine utro�enog inputa

Grafički prikaz različitih vrsta odnosa inputa i učinka

85

S obzirom da pri analizi odnosa inputa i učinka promatramo odnos između određene

količine inputa i odgovarajuće količine učinka, mi pri ovoj analizi zapravo promatramo

funkciju proizvodnje određenog varijabilnog inputa. Funkcija proizvodnje nekog

varijabilnog inputa predstavlja odnos najvi�e moguće proizvodnje za sve količine jednog

varijabilnog inputa, uz uvjet da sve ostale inpute dr�imo nepromijenjenima.

Ekonomisti pri proučavanju funkcije proizvodnje najče�će polaze od modela koji nazivamo

neoklasičnom funkcijom proizvodnje, a njen idealiziran oblik je vidljiv iz slijedeće slike.

Neoklasična proizvodna funkcija - idealiziran oblik proizvodne funkcije

U ovakvom modelu rabimo slijedeće simbole:

Y (ili P ili Q) - količina učinaka, proizvodnja

X - količina varijabilnog inputa

Poznavanje proizvodne funkcije jest temelj za analizu odnosa inputa i učinka, jer iz njenog

modela mo�emo pratiti i procjenjivati proizvodnju za određenu količinu inputa, a uz

poznavanje cijena inputa i proizvoda, mo�emo procijeniti i ekonomsku isplativost

proizvodnje.

Temeljni pojmovi pri analizi proizvodne funkcije jednog inputa ili pri analizi odnosa input-

učinak jesu slijedeći:

$ Maksimalni proizvod (točka C na grafikonu): najveća količina proizvoda koja se

mo�e dobiti utro�kom promatranog inputa.

$ Marginalni (granični) proizvod (oznaka MP na grafikonu): promjena učinka

86

uzrokovana zadnjom jediničnom promjenom inputa:

MP = ∆y/∆x,

pri čemu je ∆y promjena količine učinka a ∆x promjena količine inputa

$ Prosječni proizvod (oznaka AP na grafikonu): ukupni učinak ili proizvodnja po

jedinici varijabilnog inputa:

pp ili AP = Y/X = Q/X

Prikaz promjene utro�ka inputa i promjene učinka ∆: slučaj povećanja i slučaj smanjenja

(pune crvene crte su na početnim količinama, a crtkane na količinama nakon promjene)

S ekonomskog gledi�ta, cilj nam je utro�iti onu količinu inputa koja će polučiti najbolju

isplativost kroz količinu učinka ili proizvoda. Na modelu neoklasične funkcije proizvodnje

mo�e se odrediti interval ekonomski prihvatljivih utro�aka varijabilnog inputa s dvije

točke. Ovaj interval čine sve količine između najvi�eg i najni�eg ekonomski racionalnog

utro�ka inputa. Gornja granica ovog intervala jest maksimalni ukupni proizvod (točka

C), a donja granica je maksimalni prosječni proizvod (točka B', maksimum krivulje AP).

Prema na�em grafičkom prikazu mo�emo reći da je ekonomski racionalno tro�iti input X u

intervalu od točke B' do točke C'.

Do najni�e prihvatljive razine, točke B', svako dodavanje inputa će rezultirati iznad

proporcionalnim rastom outputa. S druge strane, nakon točke C', svako dodavanje inputa

rezultira smanjenjem proizvodnje.

87

Određivanje optimalne količine utro�ka varijabilnog inputa

Ekonomske zakonitosti nam omogućuju ne samo određenje intervala racionalnog tro�enja

varijabilnog inputa, već i točke pri kojoj se posti�e optimalni ili najbolji ekonomski

rezultat. To znači da mo�emo odrediti koja je to količina inputa X pri kojoj se posti�e

maksimalna ekonomska korist uz odgovarajuće cijene inputa i proizvoda.

Temeljni pojmovi analize su:

� promjena (povećanje) količine inputa (∆X)

� ostvarena promjena proizvodnje (količinski, ∆Q ili ∆Y)

� vrijednost jedinice inputa (cijena inputa, q ili PX)

� cijena jedinice proizvoda p ili PY

� vrijednost promjene proizvodnje (cijena i količina proizvoda, p · ∆Y ili PY · ∆Y)

Kod neoklasičnog modela funkcije proizvodnje vrijedi slijedeće pravilo pri određenju

optimalne količine ulaganja varijabilnog inputa:

Dok je cijena inputa manja od vrijednosti promjene proizvodnje uzrokovane jednom

jedinicom inputa, ekonomski je opravdano povećavati utro�ak inputa. Optimalnu razinu

utro�ka ili točku ravnote�e inputa i outputa nalazimo tamo gdje su jednake vrijednosti

cijene inputa i vrijednost povećanja proizvodnje zbog utro�ka nove jedinice inputa.

PY·∆Y/∆X=PX ili

p·∆Y=q·∆Y ili

∆Y/∆X= q/p

gdje su: p = cijena proizvoda i q = cijena inputa

Ukratko mo�emo reći da vrijede slijedeća pravila pri dono�enju odluke o povećanju

utro�ka varijabilnog inputa u proizvodnji:

1. (PY ⋅ ∆Y/∆X) > PX isplati se povećavati utro�ak varijabilnog inputa X

vrijednost promjene (povećanja) proizvodnje je veća od tro�ka povećanja inputa za

tu prozvodnju

2. (PY ⋅ ∆Y/∆X) = PX postignuta je optimalna razina utro�ka varijabilnog inputa X

tro�ak jedne dodatne jedinice inputa jednak je ostvarenom povećanju vrijednosti

proizvodnje

88

3. (PY ⋅ ∆Y/∆X) < PX potrebno je smanjiti utro�ak varijabilnog inputa X

tro�ak jedne dodatne jedinice inputa je veći o ostvarenog povećanja vrijednosti

proizvodnje.

Funkciju proizvodnje mo�emo prikazati i tabličnim prikazom. U tablici funkcije

proizvodnje u stupcima se unose parovi vrijednosti utro�ka inputa i količine učinaka (X,Y).

Promjene vrijednosti mogu biti jedinične ili bilo koje druge, ovisno o tome s kojim

vrijednostima raspola�emo. U tablici koja slijedi predstavljen je hipotetski odnos količine

inputa i količine inputa za primjer izračuna ekonomski najprihvatljivije razine ulaganja

inputa X.

Primjer tabličnog prikaza funkcije proizvodnje

s veličinama potrebnim za određivanje optimalne razine ulaganja varijabilnog inputa x

Količina

inputa

Količina

učinka

Dodatni

utro�ak

(promjena)

Dodatni

učinak

(promjena)

Marginalni

proizvod

Vrijednost

marginalnog

proizvoda

xi yi ∆xi ∆yi MP VMP

1 2 3 4 5 6

xi - xi-1 yi - yi-1 ∆yi /∆xi (6 ⋅ ∆yi) /∆xi

0 0,00

10 7,19 10,00 7,19 0,719 4,31

20 13,76 10,00 6,57 0,657 3,94

30 19,71 10,00 5,95 0,595 3,57

40 25,04 10,00 5,33 0,533 3,20

50 29,75 10,00 4,71 0,471 2,83

60 33,84 10,00 4,09 0,409 2,45

70 37,31 10,00 3,47 0,347 2,08

80 40,16 10,00 2,85 0,285 1,71

90 42,39 10,00 2,23 0,223 1,34

100 44,00 10,00 1,61 0,161 0,97

110 44,99 10,00 0,99 0,099 0,59

U tablici se količina inputa povećava za deset jedinica u svakoj slijedećoj razini, a u

drugom stupcu su odgovarajuće količine učinka. Vidljivo je da učinak u početku raste za 6-

89

7 jedinica po razini, da bi s porastom utro�ka inputa taj rast bivao sve manji. Za

određivanje ekonomski optimalne razine inputa potrebno je izračunati:

a. promjene inputa i učinka između pojedinih faza (stupci 3 i 4)

b. marginalni proizvod (stupac 5) i

c. vrijednost marginalnog proizvoda (stupac 6).

Neka je cijena proizvoda p=6,00, a cijena inputa q=1,50. Tada će vrijednost marginalnog

proizvoda iznositi upravo kako je navedeno u stupcu 6. Sve �to trebamo pogledati ako

tra�imo optimalnu količinu inputa u ovom slučaju jesu vrijednosti u stupcu 6 koje

uspoređujemo s cijenom inputa. S obzirom da cijena inputa q iznosi 1,50, vidimo da je sve

do utro�ka od 80 jedinica inputa VMP veći od cijene inputa. Nakon toga, svaka nova

jedinica inputa proizvodi novi učinak koji donosi manje no �to vrijedi jedinica inputa.

Stoga je u ovom slučaju i pri zadanim cijenama optimalna razina utro�ka 80 jedinica inputa

X. Svaka promjena u cijeni inputa ili cijeni proizvoda uzrokovala bi i promjenu optimalne

razine utro�ka.

Faze neoklasične funkcije proizvodnje

Područje funkcije proizvodnje mo�emo podijeliti na četiri faze s obzirom na prirodu

odnosa inputa i učinka. Već smo prije vidjeli da je ekonomski racionalno tro�iti input u

intervalu od najvećeg prosječnog proizvoda do najvećeg ukupnog proizvoda. Upravo je

ovaj interval jedna od četiri faza funkcije proizvodnje.

90

Grafički prikaz neoklasične funkcije proizvodnje s naznačenim fazama

Obilje�ja pojedine faze mo�emo sa�eti u slijedeće četiri točke:

I. zona:

rast prosječnog proizvoda;

rast marginalnog proizvoda do najvi�e vrijednosti;

rast ukupne proizvodnje;

II. zona:

rast prosječnog proizvoda do najvi�e vrijednosti;

pad marginalnog proizvoda;

rast ukupne proizvodnje;

III. zona:

opada prosječni proizvod;

opada marginalni proizvod do nule;

ukupni proizvod raste do maksimuma;

IV. zona:

opada prosječni proizvod;

91

opada marginalni proizvod od nule;

ukupni proizvod opada;

Analiza odnosa između dva varijabilna inputa

U okviru ove analize promatra se problem odnosa kojeg nazivamo odnos input-input.

Polazi�te za ovu analizu daje nam analiza proizvode funkcije s dva varijabilna inputa.

Ovakvu funkciju matematički označavamo kao:

y = f(x1, x2),

pri čemu simboli x1 i x2 označavaju dva različita varijabilna inputa. S obzirom da se u

ovom slučaju radi o funkciji s dvije nepoznanice, odnosno o varijabli ovisnoj o dvije

veličine, grafički prikaz ovakve funkcije sadr�i tri osi. Na osi ordinate mjerimo količinu

učinaka (proizvodnju), a na dvije osi apscise mjerimo količinu pojedinog varijabilnog

inputa. Sve moguće najvi�e vrijednosti funkcije proizvodnje koje mo�emo ostvariti

različitim kombinacijama količina inputa x1 i x2 prikazujemo zakrivljenom ravninom

(označeno plavom bojom ili osjenčano na grafikonu).

yy

x1

x2

0

Grafički prikaz proizvodne funkcije s dva varijabilna inputa

Za analizu odnosa između dva varijabilna inputa, pretpostavimo slijedeće uvjete:

Neka su X1 i X2 dva varijabilna inputa koja su međusobno barem dijelom zamjenjiva:

92

% ako smanjimo utro�ak inputa X2, tada za odr�anje iste razine proizvodnje ili učinka

moramo povećati uporabu inputa X1,

% dakle, smanjenje utro�ka X2, koje znači u�tedu, «poni�tava» se povećanjem utro�ka

X1.

Temeljno pitanje analize jest:

o S obzirom da istu količinu proizvodnje mo�emo postići različitim kombinacijama

količina inputa X1 i X2, koja je od tih kombinacija ekonomski najisplativija?

Naime, količina proizvodnje ostati će ista ako smanjimo utro�ak jednog inputa, a za

potrebnu količinu povećamo utro�ak drugog inputa. S tehnolo�kog gledi�ta, za odgovor na

postavljeno pitanje slu�imo se ekonomskom veličinom koju nazivamo marginalna stopa

supstitucije ili granični zamjembeni odnos (marginalna stopa supstitucije).

Ovaj odnos ili omjer mo�emo objasniti primjerom:

o Ako smanjimo količinu sijena u obroku za krave, a dodamo kukuruz, i ako smo pri

tome odr�ali istu proizvodnju mlijeka po kravi, koliko sijena nam je zamijenila

jedna jedinica kukuruza?

- neka je sijeno X2 a kukuruz X1

- odgovor mo�emo pisati kao: - ∆X2 / ∆X1

(znak �-� ispred razlomka daje nam kao rezultat pozitivan broj)

Omjer čitamo na slijedeći način: Smanjenje inputa X2 kroz povećanje inputa X1.

Iz njega vidimo koliko bi X2 mogli smanjiti ako povećamo količinu X1 za jednu

jedinicu, a da pri tome količina proizvodnje ostane nepromijenjena.

To je upravo granični zamjembeni odnos.

Opisani odnos nazivamo, dakle, marginalna stopa supstitucije inputa X2 inputom X1 ili

granični zamjembeni odnos inputa (GZO) X2 i X1. Grafički se GZO prikazuje na

koordinatnom sustavu s ucrtanim izokvantama, tj. krivuljama koje predstavljaju sve

kombinacije X2 i X1 s kojima mo�emo ostvariti istu proizvodnju.

93

Izokvanta: grafički prikaz kombinacija različitih količina dvaju inputa pri određenoj razini

proizvodnje

Ekonomski je optimalna ona kombinacija dvaju varijabilnih inputa koja ima najmanje

tro�kove. Tako, na primjer, pri gnojidbi kombiniramo različite vrste gnojiva tako da

ostvarimo �eljeni prinos uz �to ni�e tro�kove, a u stočarstvu kombiniramo različite vrste

krmiva kako bi dobili �to jeftiniji obrok za određenu razinu proizvodnje. Isto vrijedi i za

industriju hrane, gdje, na primjer, mo�emo kombinirati različite udjele pojedinih sastojaka

za dobivanje �eljenog proizvoda uz �to manji tro�ak.

S ekonomskog gledi�ta, moramo, znači, voditi računa o novčanoj vrijednosti pojedine

kombinacije i zamjene inputa. To znači da moramo znati cijene inputa koje kombiniramo

kako bi odredili optimalnu kombinaciju. Ako imamo na raspolaganju određenu količinu

financijskih sredstava, tada smo s istom ograničeni u nabavci, a zatim i utro�ku pojedinih

inputa. Zato pri tra�enju optimalne kombinacije inputa uzimamo u obzir tehnolo�ke

značajke zamjene inputa i odnos njihovih cijena u okviru raspolo�ivih sredstava.

Za optimalnu kombinaciju količina dvaju inputa pri određenoj proizvodnji vrijedi odnos:

- ∆X2/∆X1 = PX1/PX2

Vidimo da izraz s lijeve strane znaka jednakosti odgovara formuli za izračun GZO-a, pa

ka�emo da je optimalna kombinacija ona pri kojoj se izjednače GZO i obrnuti odnos

cijena9 dvaju varijabilnih inputa. Ukratko, moguće slučajeve mo�emo sa�eti na slijedeći

način:

9 Primijetite da se polo�aj vrijednosti u brojniku i nazivniku razlikuje na lijevoj i desnoj strani.

0 20 40 60 80 100 120 140 x1

0 2

0 4

0 6

0 8

0 1

00

x 2

∆x1

∆x2

∆x1 ∆x2 Granični zamjembeni odnos = -

Različite količine x1 i x2 za istu količinu proizvodnje!

94

1. GZO > PX1/PX2 => isplativo je povećavati količinu inputa X1 u

kombinaciji

2. GZO < PX1/PX2 => treba smanjiti količinu X1 i povećati količinu X2

3. GZO = PX1/PX2 => optimalna kombinacija inputa

Grafički prikaz tra�enja optimalne kombinacije inputa

Na grafičkom prikazu imamo tri izokvante (I1, I2 i I3) koje predstavljaju moguće

kombinacije inputa za tri različite razine proizvodnje. Crvenom bojom je ucrtan pravac

koji nazivamo budget line, ili pravac proračuna: predstavlja kombinacije inputa koje si

mo�emo priu�titi s raspolo�ivim sredstvima. U ovom slučaju, pretpostavka je da

raspola�emo s 12 novčanih jedinica, a cijene su: px1 = 3 i px2 = 1. Dakle, u graničnim

slučajevima mo�emo kupiti ili 4 jedinice prvog inputa ili 12 jedinica drugog inputa.

S obzirom da izokvante udaljenije od ishodi�ta znače veću proizvodnju, tra�imo točku koja

je �to udaljenija od ishodi�ta. No, mo�emo nabaviti samo one kombinacije inputa koje se

nalaze lijevo dolje od crvene crte ili na samoj crti. Stoga će nas zadovoljiti jedna od točaka

na crvenoj crti, jer su one najudaljenije od ishodi�ta. Vidimo da izokvanta I2 ima

zajedničku točku, točku dodira s pravcem proračuna. Kako je to točka tangiranja, u njoj su

koeficijenti smjerova pravca i krivulje jednaki. Koeficijent smjera pravca određen je

odnosom cijena inputa, PX1/PX2, a koeficijent smjera izokvante je jednak GZO kod vrlo

malih promjena količina inputa.

Vidimo da i pri grafičkoj analizi vrijedi jednakost za optimalnu kombinaciju inputa:

GZO = PX1/PX2 => optimalna kombinacija inputa

95

Analiza odnosa između različitih proizvoda na istom

gospodarstvu

Uravnote�enje ili optimiranje proizvodnog programa razumijeva odabir različitih

proizvodnji na način da �to bolje iskoristimo raspolo�ive proizvode resurse u zadanim

gospodarskim uvjetima.

Poznato nam je da na prosječnom poljoprivrednom gospodarstvu vrijedi slijedeće:

% obično postoji vi�e proizvodnih jedinica

% postoji sna�na povezanost proizvodnji

% poslovanje se odvija na gotovo savr�eno konkurentnom tr�i�tu.

Zbog toga je te�nja za uravnote�enjem proizvodnog programa od izuzetne va�nosti za

poslovni uspjeh.

�to se tiče međusobnog odnosa između proizvoda na gospodarstvu, razlikujemo tri

različita tipa odnosa između proizvoda s obzirom na proizvodne resurse:

a. nezavisni (paralelni)

b. komplementarni: nadopunjujući i

vezani

c. konkurentski

Nezavisni ili paralelni odnos postoji kad količina proizvodnje proizvoda y1 ne uvjetuje

proizvodnju proizvoda y2, i obratno. To znači da proizvodi međusobno ne konkuriraju za

isti proizvodni resurs. Primjer su proizvodnja jaja i proizvodnja jabuka na diverzificiranoj

farmi.

Komplementarni odnos srećemo kada proizvodnja proizvoda y1 pogoduje proizvodnji

proizvoda y2, ili kad proizvodnja proizvoda y1 neizbje�no daje i određenu količinu

proizvoda y2 (nus-proizvodi). Primjere imamo u proizvodnjama mlijeko-telad, �ećerna

repa-glave �ećerne repe i sl.

Konkurentski odnos je uobičajen slučaj na većini gospodarstava, jer se obično za vi�e

proizvoda koriste isti ograničeni resursi. U takvom slučaju, porast proizvodnje proizvoda

y1 je moguć samo ako se smanji proizvodnja proizvoda y2 odnosno, ako se oslobode

dodatni resursi.

96

Optimalna kombinacija ili asortiman proizvodnje ovisi o tehnolo�kim i ekonomskim

čimbenicima.

Analiza odnosa između dva proizvoda, ili analiza odnosa učinak - učinak, se obavlja kao i

pri kombinaciji dvaju inputa. Moguće kombinacije dvaju proizvoda prikazuju se

izokvantama za određenu količinu raspolo�ivih resursa. Pri tra�enju optimalne kombinacije

se smanjuje količina najmanje profitabilnog proizvoda i nastoji povećati proizvodnja

profitabilnijeg proizvoda. Naravno da pri tome treba voditi računa o prirodi i mogućnosti

zamjene jednog proizvoda drugim u uvjetima postojećih resursa. Uvjeti zamjene i u ovom

su slučaju definirani marginalnom stopom supstitucije. Naime, smanjenje količine

proizvoda y1 i povećanje količine y2 u proizvodnji predstavlja zamjenu proizvoda y1

proizvodom y2.

Kod GZO inputa razumijeva se konstantan učinak ili količina proizvodnje, a kod GZO

proizvoda se razumijeva raspolo�iva količina resursa.

Optimalna je kombinacija ona pri kojoj se granični zamjembeni odnos izjednači s obrnutim

odnosom cijena proizvoda:

GZO = py1/py2.

Postoji vi�e vrst GZO-a s obzirom na trend promjene:

a) konstantni GZO

b) rastući GZO

c) opadajući GZO

Kod konstantnog GZO rast proizvodnje proizvoda y1 kod bilo koje količine proizvodnje

tra�i jednako odricanje proizvodnje proizvoda y2. To znači da pri svakoj razini jedna

jedinica proizvoda y1 mijenja istu količinu proizvoda y2.

Rastući GZO imamo u slučaju kad jedinično povećanje proizvodnje proizvoda y2 tra�i

odricanje od sve veće količine proizvoda y1, ako se ne mijenja razina utro�ka inputa. Ovo

je slučaj kad se uslijed negativnog utjecaja prevelikog udjela u proizvodnji jedne biljne

kulture, gubi sve vi�e proizvodnje drugog proizvoda.

97

Grafički prikaz izokvante i pravca jednakih vrijednosti za odnos između dva proizvoda

Opadajući GZO imamo u slučaju kad za dodatno povećanje proizvodnje proizvoda y1 treba

�rtvovati sve manju količinu proizvoda y2.

Rekli smo da za optimalnu proizvodnju na gospodarstvu moramo uravnote�iti slijedeća tri

odnosa:

- odnos varijabilnog inputa i učinka,

- odnos između varijabilnih inputa i

- odnos između mogućih proizvoda.

Ova tri odnosa potrebno je uravnote�iti istovremeno.U stvarnim slučajevima to nije lako,

jer se na gospodarstvima nalazi veliki broj inputa i proizvoda čije kombinacije treba

uskladiti. U dana�nje vrijeme postoje metode koje omogućuju dublji uvid u optimalnu

organizaciju gospodarstva. Te se metode temelja na uporabi računala. Na primjer, modeli

linearnog programiranja jedna su od �iroko zastupljenih tehnika, dok se simulacijske

tehnike koriste puno rjeđe.

98

ISPITNA PITANJA

Management i poduzetni�tvo u poljoprivredi 1. Management? 2. Funkcije managementa? 3. Farm Management? 4. Poduzetni�tvo i poduzetnik 5. Razlikovne osobine poduzetnika spram managera?

Teorija tro�kova 1. �to su tro�kovi? 2. Koji činitelji određuju visinu tro�kova? 3. Podjela tro�kova prema podrijetlu i funkciji 4. podjela tro�kova prema načinu snimanja i uračunavanja u cijenu 5. Podjela tro�kova prema ulaganju u proizvodni proces 6. Podjela tro�kova prema slo�enosti 7. Podjela tro�kova u odnosu prema stupnju iskori�tenja kapaciteta 8. Podjela tro�kova prema ukupnosti tro�kova 9. �to je diferencijalni tro�ak? 10. �to je reagibilnost tro�kova i čime se određuje ? 11. Zakonitosti fiksnih tro�kova 12. Zakonitosti varijabilnih tro�kova 13. �to su granični tro�kovi? 14. �to je financijski rezultat? 15. Koje su kritične točke u kretanju tro�kova? 16. �to je kalkulacija? 17. Koja su temeljna načela kalkulacija? 18. Podjela kalkulacija prema cijeni koja se izračunava 19. Podjela kalkulacija prema vremenukada se izračunava cijena 20. Podjela kalkulacija prema sustavu obračuna tro�kova koji se izračunavaju 21. Koja su najva�nija mjerila poslovnog uspjeha? 22. �to je ekonomičnost? 23. Koja su dva osnovna načina mjerenja ekonomičnosti? 23. �to je proizvodnost? 24. �to ima najznačajniji utjecaj na proizvodnost rada? 25. �to je rentabilnost? 26. Koje su osnovne mjere za povećanje rentabilnosti?

99

Osnove teorije ekonomike proizvodnje 1. Ako smo pri povećanju utro�ka varijabilnog inputa od 3% ostvarili povećanje učinka od 4%, o kakvoj vrsti odnosa input-učinak se radi:

1. ispod proporcionalnom 2. proporcionalnom 3. iznad proporcionalnom

2. Utro�ak inputa je povećan s 500 na 600 kg, a proizvodnja je porasla s 3200 na 3520 kg. O kakvoj vrsti odnosa input-učinak se radi u ovom slučaju:

1. proporcionalnom 2. ispod proporcionalnom 3. iznad proporcionalnom

3. Koliko iznosi prosječni proizvod po kilogramu za proizvodnju od 10 tona i utro�ak od 500 kg sjemena u nekoj proizvodnji? 4. Koliko iznosi marginalni proizvod pri povećanju proizvodnje vina s 10000 litara na 15000 litara ako je utro�ak gro�đa povećan s 15.000 na 20.000 kg? 5. Ako je cijena proizvoda 1 kn, a marginalni proizvod iznosi 10 kg, je li potrebno povećati ili smanjiti utro�ak varijabilnog inputa čija sijena iznosi 11 kn?

1. potrebno je povećati utro�ak 2. potrebno je smanjiti utro�ak

6. Utro�ak varijabilnog inputa je potrebno smanjiti ako je:

1. cijena inputa veća od VMP 2. cijena inputa manja od VMP 3. cijena inputa je jednaka VMP

7. Interval ekonomski racionalne proizvodnje je određen točkama:

1. minimum ukupnog prozvoda i maksimum ukupnog proizvoda 2. maksimum prosječnog proizvoda i maksimum marginalnog proizvoda 3. maksimum prosječnog proizvoda i maksimum ukupnog proizvoda

8. U IV. zoni neoklasične funkcije proizvodnje marginalni proizvod je:

1. jednak nuli 2. manji od nule 3. veći od nule

9. Ucrtajte u koordinatni sustav s osima za Krmivo 1 i Krmivo 2 izokvantu za slijedeće kombinacije krmiva za prirast od 1.000 g dnevno u proizvodnji junadi:

Krmivo 1, kg Krmivo 2, kg 3 15 4 11 5 8 6 6 7 5

100

10. Ako smo uz smanjenje jednog inputa za 2 kg i povećanje drugog inputa od 1 kg uspjeli odr�ati istu količinu prozvodnje, kolko iznosi GZO u tom slučaju? 11. Povećali smo utro�ak jeftinijeg inputa s 500 l na 450 l i, uz odr�avanje iste proizvodnje, smanjili utro�ak skupljeg inputa s 250 l na 220 l. Koliko iznosi GZO? 12. Neka je cijena jeftinijeg inputa iz prethodnog zadatka 5 kn/l, a skupljeg 7,5 kn/l. Je li se učinjena promjena isplati? 13. Proizvodnja p�enice i proizvodnja ječma na gospodarstvu su međusobno:

1. konkurentne proizvodnje 2. nezavisne prozvodnje 3. vezane proizvodnje

14. U kakvom su odnosu proizvodi:

1. sirovi �ećer i repini rezanci ________________________ 2. jabuka i kru�ka ________________________ 3. slama i zrno zobi ________________________ 4. konzumna jaja i mlijeko ________________________ 5. gro�đe i lozova rakija ________________________