Manje pepelnice i gubara 2 Ima li mjesta za prirodu? 16 ...casopis.hrsume.hr/pdf/161.pdfseminar za suce koji će voditi natjecanje. Toliko o dosadašnjim pripremama, a mi nastavljamo

Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 ISSN 1330-6480

Manje pepelnice i gubaraManje pepelnice i gubara 2 2

Ima li mjesta za prirodu?Ima li mjesta za prirodu? 16 16

KorzikaKorzika 1818

Drvene crkveDrvene crkve 2828

SirijaSirija 20 20

broj

161Godina XIV.,

Zagreb

svibanj

2010.

Naslovna stranica:

Crveni tepih pred šumomŽeljko Gubijan

Zadnja stranica:

Proljetno ogledaloZvonimir Ištvan

Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101

e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska 19Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .

najavljujemo u šumskom miljeu

Iz ureda Vlade RH potvrđeno je da će pre-

mijerka Jadranka Kosor biti pokroviteljica

29. svjetskog prvenstva šumarskih radnika

koje će se od 23.-27.rujna održati na jezeru

Jarun u Zagrebu. Nakon što je riješen taj važan

segment organizacije ove svjetske promocije

šumarstva, u toku je rješavanje i drugih važnih

detalja.

Pred potpisivanjem je ugovor sa tvrtkom

ŠRC Jarun o korištenju prostora za održavanje

prvenstva, a u završnoj je fazi i odabir idejnog

rješenja jumbo plakata za prvenstvo. Također,

traže se radnici zaposleni u Hrvatskim šumama

koji govore neke od (rijetkih) stranih jezika koji

bi bili domaćini nekima od sudionika. Nakon

provedenog natječaja odabran je i hotel u ko- Praznik rada, 1. svibnja, Šumarija Pi-

tomača iskoristila je za organizaciju

malog happeninga u šumi, druženje s

likovnim umjetnicima Podravine i bliže

okolice, na tradicionalnoj 7. po redu likovonoj

koloniji „Babičanka“, u idiličnom okruženju lo-

vačke kuće Babičanka, u šumi na padinama Bi-

logore, „negdje“ između Kloštra i Pitomače!

-Šuma je doživljaj sam po sebi, inspiracija

za umjetnike, mjesto za odmor, za uživanje u

svako godišnje doba. Ranije smo ove susrete

organizirali zimi, pod „bijelim pokrivačem“. Prije

dvije godine susrete s umjetnicima pomaknuli

smo u proljetni termin i to se pokazalo dobrim.

Zeleno okruženje nova je inspiracija našim sli-

karima, od kojih neki ovamo dolaze već godina-

ma, govori upravitelj Šumarije Željko Kovačev.

Otvorene radionice na kojima se okuplja-

ju umjetnici poznate su i popularne u svijetu pa

LIKOVNA KOLONIJA BABIČANKA / LIKOVNA KOLONIJA BABIČANKA /

ŠUMARIJA PITOMAČAŠUMARIJA PITOMAČA

Slikari u šumi, Slikari u šumi, šuma na platnušuma na platnu!!

i kod nas (sličnu suradnju s umjetnicima

koji rade u drvu ima i Šumarija Krapina!).

Koristi od ovakvog druženja su mnogostru-

ke. Tu se susreću poznati akademski umjet-

nici, samouki slikari, početnici i tu se u za-

jedničkom radu podiže estetska razina djela.

Važna je i uloga Šumarije koja na taj način

pridonosi podizanju opće kulturne i estetske

razine sredine; slike ostaju u Šumariji, priređu-

ju se izložbe.

Tako će i nakon ovog proljetnog okupljanja

slikara u fundusu Šumarije ostati 20-ak novih

djela u različitim tehnikama, od grafi ka i pastela

do ulja na platnu i staklu. Nakon izložbe u Šu-

mariji, one će krasiti zidove i prostore zgrada

drugih šumarija i poslovnih partnera.

Na 7. likovnoj koloniji sudjelovali su: Gor-

dana Ćurik, Jaroslava Lulić (Virovitica), Božidar

Puškaš (ak. slikar iz Pitomače), Stjepan Ivanec

(Kladare), Petar Petrović,

Franjo Mihočka, Ivana Kranželić (Đurđe-

vac), Slavica Pantelić, Nadica Markov (Ferdinan-

dovac), Martina Fuk, Ivan Kančal, Mato Zeman

(Klošar Podravski), Ivan Derežić-Bazara, Darko

Domitrović-Miki (Pitomača).

Ukupnom dobrom ozračju 7. likovne ko-

lonije pridonijela je, uz prelijepi proljetni dan,

kažu sami umjetnici, odlična organizacija cijele

akcije u kojoj je sudjelovalo tehničko osoblje

Šumarije.

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: M. Mrkobrad


Foto: Arhiva

U SUSRET 29. SVJETSKOM U SUSRET 29. SVJETSKOM

PRVENSTVU ŠUMARSKIH RADNIKA PRVENSTVU ŠUMARSKIH RADNIKA

U ZAGREBU (23.-27. RUJNA)U ZAGREBU (23.-27. RUJNA)

Premijerka Jadranka Kosor Premijerka Jadranka Kosor pokroviteljica prvenstva!pokroviteljica prvenstva!

Natjecanje je održano u mjestu Otepää

koje je centar zimskog turizma u Estoniji, osobi-

to nordijskog skijanja. Na programu je bilo pet

disciplina: obaranje stabla (obarala su se stabla

smreke u dovršnom sijeku u šumi), okretanje

vodilice, kombinirani prerez, prerez na podlozi

i kresanje grana.

U seniorskoj konkurenciji je među 84 na-

tjecatelja svjetski prvak postao Talijan Johann

Raffl iz južnog Tirola s osvojenih čak 1619 bodo-

va. U ekipnoj konkurenciji je na opće odušev-

ljenje pobijedila domaća ekipa Estonije (4764

bodova).

Kako je s toga natjecanja za naš časopis

izvije stio Ratko Matošević, rezultat je svojevr-

sno iznenađenje, jer ni Johann Raffl , niti eston-

ska ekipa nisu bili favoriti. No, pokazalo se da su

razlike vrlo male i da su mjesta na vrhu određi-

vale male pogreške.

S 4.138 bodova Hrvatska je momčad

osvojila 21. mjesto (od 28 ekipa), što je

na razini njihovih najboljih rezultata. Da,

napravljeno je nekoliko nepotrebnih po-

grešaka, što je hrvatske sjekače stajalo

mjesta u zlatnoj sredini. U pojedinačnom

plasmanu Ilija Šarić zauzeo je 35. mjesto

(1491 bod), Franc Žalac 61. (1388 bodova),

a Niko Lukač 72. (1259 bodova). Najbolji

pojedinačni rezultat po disciplinama je,

u jakoj konkurenciji, ostvario Ilija Šarić, 7.

mjestom u obaranju stabla, gdje ga je od

savršenog obaranja dijelilo samo 7,5 cm.

Voditelj ekipe bio je Željko Sučić, a tehnič-

ki vođa Marinko Matešić. Juniorsko je na-

tjecanje također pokazalo da težište u bu-

dućim pripremama treba staviti na mlade

natjecatelje, kako bi se uspješno obavila

smjena generacija.

Treba reći da je organizacija natjecanja

bila odlična, uz neke napretke u tehnologiji

(elektronsko mjerenje i digitalni instrumenti).

U okviru natjecanja je održana 1. skupština

Međunarodne asocijacije prvenstava šumskih

radnika (IALC) koje će voditi brigu o daljnjim

natjecanjima. U okviru više tijela Skupštine,

predstavnik Hrvatske (Ratko Matošević) je iza-

bran u tehnički komitet prvenstava.

Rezultati, pojedinačno: 1.Johann Raffl

(Italija), 1619 bodova, 2. Anders Olesk (Estoni-

ja) 1608, 3. Wolfgang Heidemann (Njemačka)

1608.

Ekipno: Estonija 4.764, 2. Italija 4.706,

3. Njemačka 4.682.

jem će biti smješteni sudionici i gosti, „Hotel I“.

Paralelno teku i tehničke pripreme pa je na redu

seminar za suce koji će voditi natjecanje.

Toliko o dosadašnjim pripremama, a mi

nastavljamo s prikazom nekih od dosadašnjih

svjetskih prvenstava.

Vraćamo se četiri godine unazad, u 2006.,

na 27. natjecanje koje je održano u Estoniji

(Otepää), od 15.- 20. kolovoza. Na njemu je su-

djelovalo više od stotinu natjecatelja iz 28 ze-

malja, među njima i Hrvatske, koju su predstav-

ljali trojica prvoplasiranih s državnog prvenstva

2005. u Karlovcu i to: Franc Žalac (Bjelovar), Ilija

Šarić i Niko Lukač (Vinkovci).

Hrvatska ekipa u Estoniji Hrvatska ekipa u Estoniji

u ovom broju

26 – 32

Tamo gdje su somovi od 20-ak kg skoro svakodnevni ulov!

Kojim se putovima kreće divljač

Drvene crkve, dragocjeni ostaci pučkog sakralnog graditeljstva

Žuta šumarica (Anemone ranunculoides)Veprina, lijek za vene

18 – 25

Pitomi kesteni (Castanea)

Povijesna Palmira, miroljubivi Alep i glamurozni i skupi Bejrut..

Šuma je oduvijek bila značajna za život na Korzici

Ima li još igdje mjesta za prirodu?!

10–17

Crna Gora jedna je od najšumovitijih zemalja Europe

Tko noći pod glogom, bit će zdrav!

Prva Osnova gospodarenja za Crni lug izrađena je još 1889.!

2 – 9

I u sferi zaštite na radu moramo biti spremni za EU!

Uz sadašnji trend, do kraja stoljeća moglo bi nestati i do 50% biološke raznolikosti !

Manje pepelnice i gubara, povećana opasnost od ranih defolijatora!

33 – 37

Do kada će šuma za neke biti odlagalište otpada!Budući šumari i drvodjelci pokazali zavidno znanje i vještinu!

Šumsko drveće i grmlje Hrvatske

Šumarstvo je bilo značajno za razvoj ruralnoga Prekodravlja

Rijeka Gacka kao turistička meka

Ima li igdje još mjesta za prirodu?!

2 Broj 161 • svibanj 2010. HRVATSKE ŠUME

Potkraj ožujka, na sastanku ekologa i zaštitara

šuma u Hrvatskom šumarskom društvu, bilo

je riječi o izvještajno-prognoznim poslovima u

šumarstvu za 2009./2010. te prognozi pojave

biljnih bolesti i štetnika u 2010. godini. Nazočni pred-

stavnici Hrvatskih šuma, Ministarstva regionalnoga

razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Šumarsko-

ga fakulteta, Instituta i Hrvatskoga šumarskog društva

obaviješteni su također o prošlo-

godišnjim šumskim požarima.

Pepelnica-najznačajnija biljna bolest - S obzirom na po-

javu štetnih biotičkih i abiotičkih

činitelja u šumama kojima gos-

podare ”Hrvatske šume”, prošla

je godina bila izrazito povoljna.

Tijekom 2009. hrastova pepelnica

(Microsphaera alphitoides) bila

je najznačajnija biljna bolest. Po-

javila se na 1953 ha ponika i hra-

stovog podmlatka, a suzbijana je

fungicidima na gotovo 1600 ha.

U usporedbi s proteklim godina-

ma, lanjska napadnuta i tretirana

površina znatno je smanjena, a ra-

zlog tome je činjenica da klimatske prilike nisu bile po-

voljne za razvoj ove najprisutnije biljne bolesti (proljeće

i ljeto uglavnom ekstremno topli, peta najtoplija godina

od 1850.). Pojava pepelnice ovisit će o ovogodišnjim kli-

matskim prilikama. U šumama Hrvatske zabilježene su

i neke druge bolesti. Tako je rak kore pitomoga kestena

(Cryponectria parasitica) uzrokovao zarazu kestenovih

stabala na području zagrebačke, sisačke i karlovačke

podružnice, a Phytophtora cambivora štete na 305 m3

bukovih stabala na bjelovarskom području. Osim toga,

evidentirana je upala kore američkoga borovca (Cronar-

tium ribicola), zatim gljive truležnice (Fomes sp.) i rak

bukove kore (Nectria ditissima).

Gubar u fazi mirovanja - Populacija gubara (Ly-

mantria dispar) u hrastovim kontinentalnim šumama

nalazila se u fazi mirovanja (latence) te je došlo do dalj-

njeg smanjenja napadnutih šumskih površina. Ovaj po-

znati štetnik zabilježen je na tek 56 ha na području UŠP

Zagreb, a nigdje nije evidentiran na krškom području.

Tijekom 2010. ne očekuju se daljnje štete (142.692 ha u

III. kategoriji, 46 ha u II. kategoriji zaraze), no sljedećih

je godina i dalje potrebno redovito pratiti gubarove po-

pulacije radi pravodobnih uočavanja novih gradacija i

poduzimanja potrebnih zaštitnih mjera. Mrazovci (mali i

veliki) su se pojavili u kontinentalnim šumama na 10.273

zaštita šuma EKOLOGIJA I ZAŠTITA

Manje pepelnice i gManje pepelnice i povećana opasnopovećana opasnoranih defolijatora!ranih defolijatora!S obzirom na pojavu

štetnih biotičkih i

abiotičkih činitelja

u šumama kojima

gospodare ”Hrvatske

šume”, prošla je godina,

premda ekstremno topla,

bila izrazito povoljna te

dosad najuspješnija u

protupožarnoj zaštiti

Tijekom 2009. hrastova pepelnica bila je

najznačajnija biljna bolest. Pojavila se na 1953

ha ponika i hrastovog podmlatka, a suzbijana je

fungicidima na gotovo 1600 ha.

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić, Arhiva

Hrastova pepelnica Hrastova pepelnica (Microsphaera alphitoides)(Microsphaera alphitoides)

Slijeva: Mr. sc. Petar Jurjević Slijeva: Mr. sc. Petar Jurjević i dipl. ing. Željko Ledinskii dipl. ing. Željko Ledinski

Broj 161 • svibanj 2010. HRVATSKE ŠUME 3

ha, na vinkovačkom, osječkom, našičkom, zagrebačkom,

karlovačkom i novogradiškom području. Suzbijanje je

obavljeno insekticidom Matchom 0,5 EC na 7079 ha

(UŠP Vinkovci, Osijek i Našice), a u odnosu na 2008. go-

dinu, napadnuta i tretirana površina su se povećale. Na

gustoću populacije utječe vremensko usklađivanje iz-

među otvaranja pupova i listanja stabla te izlaska gusje-

nica iz jaja, kao jedan od bitnih činitelja. Pritom su važni

nepovoljni klimatski uvjeti (hladno vrijeme i dr.). Prema

raspoloživim podacima, zaštitne mjere vjerojatno će se

morati provesti u gospodarskim jedinicama na vinko-

vačkom, našičkom, osječkom, koprivničkom i zagrebač-

kom području (na oko 12.000 ha, insekticid Match). Na

pojedinim lokalitetima bit će potrebno obaviti detaljniju

kontrolu stanja na terenu, budući da broj ženki po centi-

metru opsega ukazuje na povećanje populacije. Postav-

ljanjem kontrolnih ploča treba pratititi tijek defolijacije

te donijeti odluku o zaštitnim mjerama protiv ovih ranih

štetnika (defolijatora).

Opasni rani defolijatori - U kompleksu ranih

defolijatora lani su, osim mrazovaca, najzastupljeniji

bili hrastova osa listarica (Apethymus abdominalis) i

zlatokraj (Euproctis chryssorhoea). Osa listarica zabi-

lježena je s najvećim udjelom ( 1708 ha) na sisačkom,

karlovačkom i novogradiškom području, a to je bitno

povećanje u usporedbi s 2008. godinom. Njena ovogo-

dišnja pojava očekuje se na oko 2000 ha (Stara Gradiš-

ka, Lipovljani, Sisak), no nastaje problem suzbijanja, jer

je uporaba kemijskih sredstava zabranjena, a biološkim

preparatima ne može je se suzbiti. Jača pojava hra-

stovog savijača nije primijećena ni

na jednoj površini, a ovaj se štetnik

uglavnom pojavljivao zajedno s mra-

zovcima. Evidentiran je na 100 ha na

području UŠP Koprivnica; intenzitet

napada bio je izrazito jak, s više od 70

zapredaka na pojedinim stablima, a

tretiranje na cijeloj površini provede-

no je insekticidom Matchom 0,5 EC.

Na temelju analize uzoraka hrastovih

grana donosi se prognoza populacije

ranih štetnika (savijač, mrazovci, osa

listarica, kukavičji suznik) pa su tako

dobiveni podaci za 2010. (421 uzorak

iz 13 podružnica “Hrvatskih šuma”).

Tako povećane populacije hrastove ose listarice mogu

se očekivati na području UŠP Sisak, a zlatokraja na ko-

privničkom području.

Biološkim sredstvima protiv jasenove pipe-

značajno se povećala gustoća populacije jasenove pipe

(Stereonychus fraxini) koja je zabilježena na oko 66.000

ha, na području vinkovačke, našičke, koprivničke, za-

grebačke, sisačke i novogradiške podružnice. Jačina (in-

tenzitet) napada na nekim je lokalitetima iznosio od 60

do 100 posto (UŠP Vinkovci, Šumarija Otok; UŠP Našice,

Šumarija Đurđenovac; UŠP Koprivnica, Šumarija Kloštar

Podravski; UŠP Zagreb, Šumarija Lipovljani; UŠP Nova

Gradiška, Šumarija Stara Gradiška). Šteta se očitovala u

tome što su stabla izgubila značajan dio lisne mase. I

tijekom 2010. godine predviđena je povećana gustoća

populacije ovoga štetnika, što zahtijeva dodatna znan-

ice i gubara, i gubara, asnost od ost od

ra!

Mrazovci su se pojavili u kontinentalnim

šumama na 10.273 ha, na vinkovačkom,

osječkom, našičkom, zagrebačkom, karlovačkom

i novogradiškom području. U odnosu na 2008.

godinu, napadnuta i tretirana površina

su se povećale

Smrekov potkornjak Smrekov potkornjak (Ips typographus)(Ips typographus)

Gusjenica hrastove ose listarice Gusjenica hrastove ose listarice (Apethymus abdominalis)(Apethymus abdominalis)

Zlatokraj Zlatokraj (Euproctis chryssorhoea)(Euproctis chryssorhoea)

Ekolozi i zaštitari šumaEkolozi i zaštitari šuma


stvena istraživanja i pronalaženje optimalnih bioloških metoda suz-

bijanja. Prema riječima dr. sc. Dinke Matošević iz Šumarskog instituta

Jastrebarsko, predložen je projekt tretiranja biološkim načinom (bio-

loška zaštitna sredstva), a testiraju se sojevi iz naših šuma. Lani je pro-

vedeno suzbijanje borovog četnjaka (Thaumatopoea pityocampa)

na 808 ha (od ukupno 1878 ha), mehaničkim skidanjem zapredaka

na 144 ha te primjenom insekticida Foraya 48 B ( 584 ha). Zadnjih pet

godina nije zabilježeno značajnije povećanje površina na kojima se

javljao ovaj štetnik, a ne predviđa se ni ove.

Pojačati praćenje potkornjaka - Potkornjaci su uočeni kao

značajni štetnici u jelovim i smrekovim sastojinama u Hrvatskoj, no

došlo je do daljnjega smanjenja količine napadnute drvne mase. Lani

su smrekovi potkornjaci oštetili 18.260 m3 drvne mase, što je sma-

njenje u usporedbi s prethodnom godinom. Rezultat je to dobro

provedenih higijenskih mjera, pravilne kontrole njihove populacije

te nepovoljnih klimatskih uvjeta za masovno razmnožavanje. Jelovi

potkornjaci oštetili su 26.656 m3 drvne mase, što je zamjetan pad u

odnosu na vrhunac gradacije 2005. i 2006. godine. Borovi potkornja-

ci oštetili su 549 m3 borovih stabala na području UŠP Gospić, što je beznačajna drvna masa, no ona ipak ukazuje na možebitnu opasnost

i potrebu stalnoga praćenja navedenih vrsta potkornjaka. Naime, u

kombinaciji s nepovoljnim klimatskim činiteljima mogu se očekivati

nove gradacije. Stoga je potrebno pojačati praćenje (monitoring) vi-

zualnim pregledom, primjenom feromona, sa ciljem da se nova gra-

dacija zamijeti u svojoj najranijoj fazi. Na taj način bila bi spriječena

značajna sušenja, poput onih u razdoblju od 2004. do 2007. godine,

tijekom kojih dolazi do trajnih ekonomskih i ekoloških šteta te šteta

koje ugrožavaju općekorisne funkcije smrekovih i jelovih šuma. Vodi-

telj Službe za ekologiju “Hrvatskih šuma” mr. sc. Petar Jurjević iznio je

problem zabrane tretiranja kemijskim sredstvima, budući da ne po-

stoje biološki preparati protiv ovih štetnika. Premda je odgovornima

za provođenje certifi kacije šuma upućen zahtjev za produženje roka

uporabe kemijskih sredstava, radi se o kompliciranom postupku jer

se o tome moraju izjasniti sve udruge za zaštitu prirode. To propisuju

međunarodni zakoni radi zaštite šuma, a s time mora biti upoznata

javnost. Srećko Jurčić iz Ministarstva regionalnoga razvoja, šumar-

stva i vodnoga gospodarstva (Uprava šumarstva) istaknuo je kako

su potkornjaci, zbog velikoga prenamnožavanja, značajan svjetski

problem.

Novi štetnik bagremova muha - Praćenjem u šumama, tije-

kom 2009. godine, zamijećen je novi štetnik, bagremova muha šiška-

rica, (Obolodiplosis robinae) koja se proširila na bagremu na područ-

ju cijele Hrvatske. U manjoj mjeri evidentirana je i prisutnost ostalih

štetnika kao što su bukova skočipipa, hrastov četnjak, jelin moljac

igličar i jelova uš te ostalih štetnih biotičkih činitelja (divljač, glodavci,

korovi, bijela imela). Dipl. ing. Željko Ledinski, pomoćnik Uprave Hr-

vatskih šuma, osvrnuo se na korištenje i nabavu zaštitnih sredstava,

ističući kako pojedina naručena sredstva katkada nisu korištena te su

nepotrebno ostajala u zalihama. Sredstva ubuduće treba nabavljati

isključivo po potrebama. Najznačajniji lanjski štetni abiotički činitelji

bili su ledolomi, snjegolomi, vjetrolomi i vjetroizvale koji su ošteti-

li 48.860 m3 drvne mase listača i četinjača na osječkom, požeškom,

bjelovarskom, koprivničkom, zagrebačkom, sisačkom, karlovačkom,

senjskom, gospićkom i novogradiškom području. Najizraženije štete

zabilježene su na području UŠP Koprivnica (14.071 m3) i UŠP Bjelovar

Prošla je protupožarna godina dosad bila najuspješnija

otkad postoje evidencije od 1954. Rezultat je to stalnog

ulaganja u protupožarnu zaštitu, razvoja vatrogastva, dobre

organiziranosti i suradnje šumara s ostalim subjektima u

preventivi i gašenju požara.

Značajno se povećala gustoća populacije jasenove

pipe koja je zabilježena na oko 66.000 ha

Gusjenica velikoga mrazovca Gusjenica velikoga mrazovca (Erannis defoliaria)(Erannis defoliaria)

Jasenova pipa Jasenova pipa (Stereonychus fraxini)(Stereonychus fraxini)

Štete na listu od bagremove muhe Štete na listu od bagremove muhe šiškarice (Obolodiplosis robinae)-šiškarice (Obolodiplosis robinae)-

novoga štetnika naših šumanovoga štetnika naših šuma


(11.000 m3). „Sušenjem šuma” (zajednič-

ko djelovanje štetnih biotičkih i abiotič-

kih činitelja) na području 11 podružnica

Hrvatskih šuma oštećeno je 294.470 m3

drvne mase listača i četinjača.

Dosad najuspješnija protupo-žarna godina - Lani je zabilježeno 140

šumskih požara s 2213 ha opožarene

površine, što je dosad najuspješnija,

premda ekstremno topla, protupožarna

godina od 1954. otkad postoje eviden-

cije. Rezultat je to, rečeno je, stalnog

ulaganja u protupožarnu zaštitu, razvo-

ja vatrogastva, dobre organiziranosti i

suradnje šumara s ostalim subjektima

u preventivi i gašenju požara. U uspo-

redbi s mediteranskim zemljama, kada

za kriterij uzimamo omjer opožarene

površine i površine šuma neke države,

izražen u postocima, u prednosti smo

ispred Portugala i Španjolske. Tako taj

postotak za Hrvatsku iznosi 1,1, Špa-

njolsku 1,2 Italiju 1,1. Prema tom poka-

zatelju, još 2004. godine bili smo među najboljim državama u protu-

požarnoj zaštiti.

Šumari kao pokrovitelji seminara biljne zaštite - Prof. dr.

sc. Milan Glavaš, sa Šumarskoga fakulteta, nazočne je podsjetio na

tradicionalni 54. seminar biljne zaštite u Opatiji, održan u veljači,

kojega su organizirali Hrvatsko društvo biljne zaštite i Agronomski

fakultet. Šumarska sekcija sudjelovala je s 22 referata, 22 autora i koa-

utora. Prema prijedlogu dr. sc. Miroslava Harapina, navedeni referati,

izlaganja i diskusije trebali bi biti predstavljeni cijeloj našoj šumarskoj

struci. Predlaže se, također, da naše šumarstvo (Hrvatske šume, Aka-

demija, Hrvatsko šumarsko društvo i dr.) bude pokrovitelj sljedećeg

55. seminara koji će se održati u veljači 2011. u Opatiji. Potonja godi-

na je ujedno i Svjetska godina šuma pa je treba obilježiti, pogotovo

kada se uzme u obzir da ju je predložila Hrvatska.

Gubar glavonja Gubar glavonja (Lymantria dispar)(Lymantria dispar)

Hrvatska je postala punopravna pripadnica

Konvencije 5. siječnja 1997. godine. Gene-

ralna skupština Ujedinjenih naroda je 20.

prosinca 2000. godine usvojila rezoluciju ko-

jom se određuje 22. svibanj kao Svjetski dan biološke

raznolikosti. Prema Zakonu o zaštiti prirode u Republici

Hrvatskoj ovaj dan naveden je kao Dan zaštite prirode

u Hrvatskoj.

Biološka raznolikost je pojam koji označava svu ra-

znolikost života na Zemlji. Ona obuhvaća sve životinj-

ske i biljne vrste, ekološke sustave i krajolike.

U europskim okvirima Hrvatska je jedna od najbo-

gatijih zemalja kada je biološka raznolikost u pitanju.

Zahvaljujući svojem specifi čnom geografskom položa-

ju te karakterističnim ekološkim, klimatskim i geomor-

fološkim uvjetima, velika raznolikost morskih, kopnenih

i podzemnih staništa rezultirala je bogatstvom životinj-

skih i biljnih vrsta s mnoštvom endema. Broj ukupno

poznatih vrsta u Hrvatskoj iznosi oko 37 000, a pretpo-

stavlja se da ih je i više od 100 000.

Pretpostavlja se da ukupan broj vrsta na na-

šoj planeti doseže 10 do 30 milijuna, no svake godine

iščezava 40.000 vrsta, što uvelike smanjuje cjelokupnu

ekološku ravnotežu i stabilnost.

Biolozi su izračunali kako bi u

idućih 30 godina moglo nesta-

ti oko 20% poznatih vrsta, a do

kraja stoljeća moglo bi uz sadaš-

nji trend nestati i do 50% biološ-

ke raznolikosti. Smanjivanjem

biološke raznolikosti na global-

noj razini, cijela Zemlja postaje

ugroženija za sve svoje stanovni-

ke; biljke, životinje, ali i čovjeka.

2010. godinu Ujedinjeni narodi proglasili su Međuna-

rodnom godinom biorazno-

likosti. Biološka raznolikost u

posljednje je vrijeme u središtu

pozornosti, ne samo znanstve-

nika i udruga koje se brinu o zaštiti prirode i našega

okoliša, nego i vlada sve većeg broja država. Ta pojava

upućuje na ozbiljnost stanja i stupanj ugroženosti priro-

de, pogotovo biološke raznolikosti. Današnja biološka

raznolikost nastajala je tijekom duge geološke prošlosti

naše Zemlje. Biološka raznolikost temeljni je i osnovni

biološka raznolikost SVJETSKI DAN BIOLOŠKE

RAZNOLIKOSTI, 22. SVIBNJA

Uz sadašnji trend, do Uz sadašnji trend, dostoljeća moglo bi nestatstoljeća moglo bi nestabiološke raznolikostbiološke raznolikos

Na Konferenciji

Ujedinjenih naroda

o okolišu i razvoju

(UNCED), održanoj u

lipnju 1992. godine

u Rio de Janeiru, 157

država potpisalo je

Konvenciju o biološkoj

raznolikosti. Nakon

što ju je ratifi ciralo

30 zemalja, 29.

prosinca 1993. godine

Konvencija je stupila

na snagu i od tada se

29. prosinca obilježava

kao Međunarodni dan

biološke raznolikosti.

Obaveze zemalja

članica te Konvencije

su očuvanje biološke

raznolikosti koja

obuhvaća sve životinjske

i biljne vrste, uključujući

travnjake, šume, usjeve,

tla, vode na kopnu,

mora i druga prirodna

bogatstva.

Piše: Irena Devčić Buzov

Foto: Arhiva

66 Broj Broj 161 161 •• svibanj 2010. svibanj 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME


Odumiranje vrsta na Zemlji za-

hvaljujući našim djelatnostima 1000 je

puta veća od prirodne. Nastavi li se izu-

miranje ovom brzinom 1,3 biliona ha

Zemljine površine do 2050. godine više

neće imati svoj “originalni sastav”. Što bi

nam se moglo dogoditi u slučaju većeg

izumiranja vrsta mnogo je puta opisivano

kroz različite primjere, no jedno od po-

sljednjih istraživanja pokazalo je kako bi u

dogledno vrijeme nekoliko stotina ljeko-

vitih biljaka, koje se koriste u medicini za

proizvodnju gotovo polovice sintetičkih

lijekova, moglo potpuno izumrijeti. Jedna

od najpoznatijih svjetskih izreka koja je

usko vezana uz bioraznolikost svakako je

ona Alberta Einsteina koji je rekao: „Kada

s lica Zemlje nestanu sve pčele, čovje-

čanstvu preostaje još svega četiri godine

života”. Naime, pčele oprašuju 80% cvjet-

nih biljaka, a njihovi plodovi čine trećinu

onoga što mi jedemo (jabuke, rajčice

itd.). Tijekom 2006. godine zamijećeno je

značajno odumiranje pčelinjih kolonija, a

ono je u Europi dosegnulo čak 50% posto-

jeće populacije. Niti četiri godine kasnije

znanstvenici nisu uspjeli razjasniti razloge

ovako dramatičnog nestajanja pčela koje

bi za čovječanstvo moglo imati značajne

posljedice.

izvor brojnih dobara koje su nužno potrebne čovječan-

stvu; iz prirode uzimamo hranu, lijekove, građevni ma-

terijal. Čista voda, nezagađeni zrak, plodno tlo…stvari

su bez kojih nas na ovome svijetu ne bi još dugo bilo.

No ipak, bioraznolikost i očuvanost prirode zahvaljujući

ljudskim aktivnostima sve je manja.

Nemogućnost očuvanja biora-znolikosti te sve veće odumiranje broj-

nih vrsta diljem svijeta, razlozi su što je

UN 2010. godinu proglasio Međunarod-

nom godinom biološke raznolikosti. Do

sada Međunarodna zajednica nije uspje-

la ostvariti ciljeve koji su određeni na Me-

đunarodnoj konvenciji o bioraznolikosti.

Nezainteresiranost ljudske populacije za

očuvanjem toliko bitne svjetske biološke

raznolikosti objašnjava se time da čovjek

nije u mogućnosti spoznati važnost “do-

bara” koje su stalno prisutne i stalno do-

stupne…voda, zrak, nezagađeno i plod-

no tlo, brojne biljke i životinje…oduvijek

su tu pa pretpostavljamo da će zauvijek

i ostati tu, zaboravljajući pri tome da s

njihovim nestajanjem polako nestaje-

mo i mi.

Povodom Međunarodne go-dine biološke raznolikosti i Svjetskog

dana biološke raznolikosti, Ministarstvo kulture zajed-

no s partnerima, Državnim zavodom za zaštitu prirode,

UNDP-om te GEO časopisom

priprema brojna događanja.

22.svibnja u Zagrebu, na po-

dručju parka Maksimir, Savice

i špilje Veternica u PP Med-

vednica, održat će se cen-

tralna proslava kroz brojne

zanimljivosti kao što su radi-

onice, igraonice za najmlađe

(potraga za blagom pod nazi-

vom “Uhvati bioraznolikost”),

izrada kućica za ptice i šišmi-

še. Prikazivat će se i prigodni

fi lmovi te će se organizirati i

stručna vođenja s ekspertima

iz određenog područja (špilja

Veternica), odnosno stručnja-

cima za fl oru i faunu.

Također u razdoblju od

21. do 22. svibnja Ministarstvo kulture u suradnji s naci-

onalnim parkovima i parkovima prirode RH organizirat

će dane “otvorenih vrata”. Posjetitelji će moći besplatno

uživati u ljepotama naših zaštićenih područja, uz orga-

nizirana stručna vođenja, te brojne druge zanimljivosti.

d, do kraja o kraja estati i do ati i do 50% 50%

ikosti !sti !

Odumiranje vrsta na

Zemlji, zahvaljujući

našim djelatnostima,

1000 je puta veća od

prirodne.

Hoće li nestati?

Kada su prije nešto više od pola stoljeća motor-

ne pile „ušle u šumu“ i revolucionarno, do ne-

slućenih razmjera povećale učinke, drastično

se promijenio i život šumskih radnika. S tehno-

loškom revolucijom došla je i bolest „bijelih prstiju“, va-

zoneuroza, kao posljedica vibracija koje su proizvodile

te prve, velike i nezgrapne pile. Nije bilo šumskog rad-

nika koji bi, radeći s motornom pilom, dočekao punu

mirovinu, nego su redovno odlazili ranije pobijeljenih

dlanova (kao posljedice vibracija) i nesposobni da više

rade takve i slične poslove.

Otad su se motorne pile usavršavale, proi-

zvođači su ulagali ogromna sredstva u dizajn, zaštitu,

smanjenje štetnih učinaka. Reklamni posteri i kalendari

s ljepoticama pojedinih proizvođača naprosto vas po-

zivaju da uzmete motorku u ruku, jer to je ono pravo!

Ipak, vibracije su, makar svedene na značajno nižu ra-

zinu, ostale! I unatoč modernim zaštitnim rukavicama

i dalje štetno utječu na zdravlje radnika. Kako i koliko i

što se sve u Hrvatskim šumama u okviru zaštite na radu

poduzima kako bi se radnici zaštitili, tema je (spomenu-

tog) višegodišnjeg istraživanja u Koprivnici.

- Prva ispitivanja u koprivničkoj Upravi provedena

su još 2003., potom 2005. i 2006. te prošle i ove 2010.

godine, najprije na manjem broju pila (2005. na 195

pila), a kasnije na blizu svih 270 pila koje su u upotre-

bi. Mjerenja jačine vibracija vršena su i na radilištima

prilikom uzgojnih radova, zatim na sječi. Rezultat toga

je ova „podebela“ knjiga s rezultatima, što je ujedno i

pokazatelj koliko ozbiljno pristupamo tome problemu,

govori Josip Žgela.

I dobro da je tako, jer približavanjem datuma ulaska

Hrvatske u EU primiče se i vrijeme podržavanja europ-

skih standarda u svim sferama pa tako i u primjeni usta-

ljenih europskih normi i dosegnute razine zaštite na

radu.

-Zakonska je obveza ispitivanje razine vibraci-

ja na sredstvima s posebnim opasnostima u koja spa-

daju i motorne pile, kaže dr. sc. V. Goglia iz Zavoda za

procesne tehnike Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Na

to obvezuje niz akata; Zakon

o zaštiti na radu, Pravilnik o

listi strojeva i uređaja s pove-

ćanim opasnostima, konačno

i Pravilnik o zaštiti radnika

od rizika zbog izloženosti vi-

bracijama na radu. Mjerenja

razine vibracija na prihvatnim

ručkama motornih pila u Hr-

vatskim se šumama provode

već više od 30 godina, daka-

ko, uz stalni napredak razine

zaštite. Mjerenja se provode, navodi dr. Goglia, u skladu

s odredbama nacionalnih i međunarodnih normi, napo-

se HRN ISO 5349-1 te HRN ISO 7505.

Odredbom Europske komisije utvrđene su dvi-

je razine vibracija (za ruke): niža, upozoravajuća (2,5m /

s2) koja kad se prijeđe zahtijeva donošenje plana djelo-

vanja na smanjenju vibracija i druga, granična (5 m / s2).

Vrijeme prilagođavanja tim vrijednostima za zemlje EU

je četiri godine, do 2014. To vrijedi i za Hrvatsku, s tim

zaštita na radu MJERENJE RAZINA VIBRACIJA

U RADU S MOTORNOM PILOM

I u sferi zaštite na raI u sferi zaštite na rmoramo biti spremmoramo biti sprem

Prelaze li vibracije

u radu s motornom

pilom granične

(dozvoljene) veličine

i koliko su još uvijek

opasne po zdravlje

radnika? Reguliraju li

naši normativni akti

to pitanje u skladu s

europskim standardima?

Koliko je za cijelu

problematiku važna

dobra organizacija

radilišta i je li na tom

planu potrebno nešto

mijenjati, neka su od

pitanja kojima se bavi

sveobuhvatna analiza

razine vibracija koju su

na području koprivničke

Uprave šuma, na uzorku

oko 270 motornih

pila, napravili dr. sc.

Vlado Goglia sa Zavoda

za procesne tehnike

Šumarskog fakulteta u

Zagrebu i rukovoditelj

Odjela zaštite na radu

koprivničke Uprave,

Josip Žgela.


Pripreme za mjerenja na Pripreme za mjerenja na terenima koprivničke Upraveterenima koprivničke Uprave

Na uzgojnim radovima- V. Goglia i J. Žgela mjere Na uzgojnim radovima- V. Goglia i J. Žgela mjere učinke i jačinu vibracijaučinke i jačinu vibracija

Pratili su se i uspoređivali rezultati kod Pratili su se i uspoređivali rezultati kod prerezivanja trupacaprerezivanja trupaca


što je za djelatnost šumarstva i poljoprivrede određeno

da se u granične okvire razina vibracija mora uklopiti do

2012. godine.

Mjerenja u koprivničkoj Upravi, gdje se snimao cijeli

radni dan, učestalost pojedinih radnji i njihovo trajanje,

dovela su do spoznaje da su ekvivalentne doze vibracija

veće od upozoravajućeg (2,5m / s2), a negdje i od granič-

nih veličina!

Napravljena je i analiza učinaka pojedinih pila za čitav

njihov radni vijek! Ustanovljeno je nešto zanimljivo. Veći

broj problematičnih pila polučio je znatno veći učinak

(5000 do 9000 kubika) od propisanog za životni vijek pile,

premda vremenski one još nisu bile za otpis! Manji broj

pila je predložen za rashod, dok su druge različitim po-

pravcima i pravilnim održavanjem ostale u upotrebi.

To znači, kategoričan je ing. Žgela, da se nešto

mora mijenjati u organizaciji rada na radilištu. Preven-

tivno se već nešto poduzimalo; organizacijom grupno-

ga rada nastojalo se osigurati ravnomjerno opterećenje

radnika na sječi i izradi. Isto tako, mora se voditi računa o

odabiru motorne pile, jer visina vibracije mora biti važan

kriterij. Znači, na uzgojnim radovima treba upotrebljavati

pile nižih razina vibracija, nešto jače na kresanju, a najjače

pile pri obaranju stabala.

Dr. Goglia dodaje kako je jednostavno predvidjeti da

će 10 % radnika iz grupe kod koje je npr. izmjeren ekviva-

lent 14m/s2, za dvije godine imati bolest „bijelih prstiju“,

odnosno oboljeti od vazoneuroze.

Zanimljiv je i još više upozoravajući podatak Hrvat-

skog zavoda za javno zdravstvo da je od svih profesional-

nih oboljenja blizu 14% nastalo kao posljedica izloženosti

vibracijama.

Još se jedna značajna promjena dogodila tijekom po-

sljednjih desetak godina; do 2001. se kao procjena opa-

snosti i posljedica pretjeranih vibracija uzimala najizraže-

nija os, a od tada se opasnost procjenjuje prema ukupnoj

razini vibracija.

na radu radu premni za EU!mni za EU!

Unatrag 25 godina granični ekvivalent

vibracija stalno je snižavan, nekako

proporcionalno tehnološkom razvoju,

manjim pilama s boljom zaštitom. Tako

su se granične veličine spuštale od

početnih 25 m / s2 na 15 m /s2 pa na 12 i

sada na 5 m /s2.

Prema statističkim podacima u SAD-u je

opasnosti oboljenja od vibracija izloženo

oko 2 milijuna ljudi, u V. Britaniji 1,5

milijuna.


Foto: Arhiva

uređivanje šuma

Šume gospodarske jedinice „Crni lug“ Šumarije

Crni lug (delničke podružnice) nalaze se u za-

padnom dijelu Gorskog kotara. Na zapadu GJ

graniči s privatnim posjedima naselja Razloge,

Okrug i Biljevina te šumama Nacionalnog parka Risnjak.

Na jugu i jugozapadu graniči sa šumama GJ „Oštrac“

(Šumarija Lokve), „Suha Rečina“ (Šumarija Crni lug) i

„Delnice“ (Šumarija Delnice), dok na sjeveroistočnom

dijelu graniči sa šumama GJ „Brod na Kupi“ (Šumarija

Delnice), u manjem dijelu s privatnim posjedom sela

Podgora. Unutar gospodarske jedinice ima i enklava

privatnih šumoposjeda.

Reljef je tipičan za predjele

visokog krša (ima vrtača, manjih

zatvorenih uvala, grebena i poje-

dinačno glavica). Najniža kota na-

lazi se na 550 metara nadmorske

visine, a najviša u odjelu Tisovac

na 1172 metra. Viši vrhovi su Veliki

Tomac s 1038 m, Kaličak 1063 m i

Polakovac s 965 m.

Na području GJ teku tri potoka;

ponornice Velika Voda, Bijela Voda

i Ponikva.

Područje gospodarske jedinice pripada gorskom

(montanom) pojasu. Zbog velike razvedenosti reljefa i

različitosti tipološkog sastava, granica između pojedi-

nih vegetacijskih zona je neznatna. Prevladavaju biljne

zajednice pretplaninske šume bukve, varijanta s jelom,

šuma bukve i jele, šuma bukve i jele facijes s velecvjet-

nim kukurijekom, šuma bukve i jele facijes s milavom,

šuma jele s rebračom.

U povijesti, ove šume su

od 1671. bile većim dijelom

u vlasništvu krčkih knezova

Frankopana. Poslije njihove

pogibije pripadale su di-

nastiji Habsburgovaca. Od

1872. do 1945. u vlasniš-

tvu su njemačkih knezova

Thurn-Taxis. Poslije 1945. po-

staju općenarodna imovina.

Manji dio ovih šuma bile su

zemljišne zajednice koje su

isto tako Zakonom iz 1947.

proglašene općenarodnom imovinom kojom

je upravljala tadašnja općina Delnice.

Prva Osnova gospodarenja za ovu GJ

izrađena je 1889. Revizija je izvršena 1900.

kad je sastavljen i plan gospodarenja ovim

šumama u naredna dva desetljeća. Tom pri-

godom bio je predložen i prihvaćen način

gospodarenja kao njemačkim jednodobnim

sastojinama. Sve to u cilju da se mješovite

sastojine jele i bukve vremenom pretvore u

čiste jelove sastojine sa što većom drvnom

masom. No, unatrag svih ovih stotinjak go-

dina pokazalo se da se

unutar krša ne može

tako gospodariti. U pred-

viđenom roku od 20 go-

dina izostalo je prirodno

pomlađivanje pa se nisu

mogle vršiti predviđene sječe kao

u jednodobnim šumama. Uslijed

takvog načina gospodarenja, u

ovim šumama je došlo, do pomanj-

kanja tanjeg debljinskog razreda te

do gomilanja zrele i prezrele drvne mase.

Poslije II. svjetskog rata 1947. i 1948. izvršena je brza

inventarizacija ovih šuma prigodom koje su korišteni

postojeći elaborati i nacrti na temelju kojih je zadržana

postojeća gospodarska podjela i planirani radovi u GJ.

To je bila ujedno i opća osnova sječa koja je bila i temelj

za planiranje radova sve do nove Osnove gospodarenja

koja je izrađena 1957.

Naredne Osnove gospodarenja za GJ „Crni lug“ izra-

đene su za razdoblja: 1957.-1966., 1970.-1979., 1980.-

1989. i 1990.- 1999.

Površina gospodarske jedinice iznosi 2620 ha.

Ima 72 odjela, a prosječna površina odjela je 35,69 ha.

Za razdoblje od 2010. do 2019. drvna zaliha izno-

si 1.106.792 m3, desetgodišnji prirast 198.320 m3 i etat

229.955 m3.

Etat je propisan na osnovu stvarnog stanja sastoji-

ne (stanja prirodnog pomlađivanja, kvalitete sastojine,

strukture drvne zalihe, zdravstvenog stanja, količine sa-

nitara, stanja tla, zrelosti sastojine…) i ciljeva koji se žele

postići gospodarenjem. Glavni cilj je povećanje drvne

zalihe po hektaru prema normalnoj, sječa prezrelih sta-

DELNICE / GOSPODARSKA

JEDINICA CRNI LUG

Prva Osnova Prva Osnova gospodarenja za gospodarenja za Crni lugCrni lug izrađena izrađena je još 1889.!je još 1889.!

Šume gospodarske

jedinice „Crni lug“

Šumarije Crni lug

(delničke podružnice)

nalaze se u zapadnom

dijelu Gorskog kotara.

U povijesti su od

1671. većim dijelom

u vlasništvu krčkih

knezova Frankopana.

Poslije njihove pogibije

pripadale su dinastiji

Habsburgovaca, a

od 1872. do 1945. u

vlasništvu su njemačkih

knezova Thurn-Taxis.

Pripadaju gorskom

pojasu gdje su najviši

vrhovi Tisovac na 1172m,

Veliki Tomac s 1038 m,

Kaličak 1063 m.

Površina gospodarske jedinice

iznosi 2620 ha. Ima 72 odjela.

Za razdoblje od 2010. do 2019.

drvna zaliha iznosi 1.106.792 m3,

desetgodišnji prirast 198.320 m3 i

etat 229.955 m3.

Povjerenstvo na terenu Povjerenstvo na terenu u GJ „Crni lug“u GJ „Crni lug“

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše

šumske opasnosti

bala jele s povećanjem prirasta crnogorice, iniciranje pojave mladog

naraštaja te proširenje postojećih grupa. Ukupno se sječe 115 posto

prirasta, dok intenzitet sječa iznosi 20,8 posto.

Osnovom su propisani i radovi biološke obnove šuma: njega

pomlatka i mladika na 42 ha, čišćenje sastojine na 174 ha, doznaka

(glavni prihod) 2452 ha, čuvanje šuma 2200 dana po radniku, projek-

tiranje i izgradnja šumskih prometnica 0,50 km, održavanje šumskih

prometnica 68 km.

Cilj gospodarenja ovim šumama određen je i propisan Zakonom

o šumama. Šume se moraju održavati i obnavljati tako da se trajno

osigurava: postojanost ekosustava, održavanje i poboljšanje općeko-

risnih funkcija šuma, napredno i potrajno gospodarenje te korište-

nje šuma i šumskih zemljišta na način i u takvoj mjeri da se održava

njihova biološka raznolikost, produktivnost, sposobnost obnavljanja,

vitalnost i potencijal, da ispune trenutno, ali i u budućnosti bitne

gospodarske, socijalne i ekološke funkcije kako na lokalnoj tako i na

globalnoj razini.

Dvodnevnim radom u uredu i na terenu 14. i 15. travnja struč-

no povjerenstvo u sastavu Igor Hasl, predsjednik, te članovi Josip

Crnković i Damir Moćan, pregledalo je Osnovu gospodarenja za GJ

„Crni lug“ te donijelo određene prijedloge i primjedbe.

Ministarstvu regionalnog razvitka, šumarstva i vodnoga gospo-

darstva upućen je zahtjev za odobrenjem navedenog dokumenta s

rokom valjanosti od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2019.

U radu Povjerenstva sudjelovali su Boris Pleše i Tomislav Kuzele iz

Odjela za uređivanje šuma Delnice te Zvonimir Pršle, Dražen Tomić,

Đoni Čop i Goran Malnar (Šumarija Crni lug).

Uobičajeni (nepraktični) na-

čini vađenja (čupanje pin-

cetom, premazivanje uljem

i koječim drugim) nisu više

potrebni. Postoji posve jednostavan

način vađenja koji je iznimno učinko-

vit. Uvjet je da se krpelj nije predubo-

ko ubušio, dakle, da mu barem pola

tijela viri.

Krpelja koji se ubušio treba po-

klopiti prstom (kako je prikazano na

slici). Blago ga pritisnemo i vrtimo pr-

stom. Nakon manje od minute vrtnje

krpelj je živ i u jednom komadu vani!

Tko ne vjeruje, neka slobodno prvom

prilikom provjeri.

Ovaj vrlo jednostavan i nadasve

učinkovit način prenio nam je kolega

Vjekoslav Jozić, revirnik u Šumariji

Cerna.

SAVJETI

Kako se Kako se riješiti riješiti krpelja?krpelja?Krpelji su neželjeni suputnici

na šumskim putovima, a

najviše se javljaju u proljeće.

Katkada ih primijetimo još na

odjeći i odstranimo ih, no koji

put se ubuše u kožu. Tada ih

na razne načine pokušavamo

ukloniti, no nerijetko to

ne uspijemo u potpunosti.

Ostane, naime, krpeljevo rilce

zabijeno pod kožom.

Šume u GJ „Crni lug“Šume u GJ „Crni lug“

Piše: Darko Posarić

Foto: D. Posarić


Nakon izlaska iz šume- Nakon izlaska iz šume- krpelji na hlačamakrpelji na hlačama

Pritisnuti prstomPritisnuti prstom

Krpelj na kožiKrpelj na koži

ne su osobe. Spontane su, lako komuniciraju, imaju mnogo samopo-

uzdanja, lako se nametnu kao vođe. Iskreni su prijatelji. Obožavatelji

su sporta, imaju smisao za humor. Privlači ih novinarstvo i književnost.

Osim bijelog, kod nas raste i crveni glog, ali i crni, koji je vrlo rijedak

i uspijeva u Baranji i uz rijeku Dunav.

Glogom, čija je ljekovitost otkrivena u 19. stoljeću, liječe se

mnoge bolesti. Najučinkovitiji je u liječenju slabosti srca, jer ga jača,

kod nervoze, kod iscrpljenosti, slabog raspoloženja. Naročito olakšava

tegobe kod proširenog srca i angine pectoris.

Gloginje, plodovi gloga, jestive su u sirovom obliku, a najukusni-

je su poslije mraza. Plod je izrazito bogat vitaminom C, vitaminom B,

provitaminom A te važnim fl avonoidima. Plodovi se mogu koristiti u

džemovima, marmeladama i sirupima.

U Hrvatskoj, ali i nekim drugim zemljama, postoji cijeli niz na-

selja čiji je naziv izveden od imenice glog: Stari Glog, Novi Glog, Glo-

govac, Glogovica, Glogovec, Glogovnica...Glogovnica je i ime rijeke,

desne pritoke rijeke Česme. I prezimena ljudi u Hrvatskoj imaju izvede-

nicu po glogu, npr. Glogovac..

Jedno je od najljepših sta-

bala i grmova, u proljeće je

prelijep sa svojim bijelim cvje-

tovima kojima cvate, a u kasnu

jesen po prekrasnim crvenim

bobicama i plodovima kojima

su ukrašene njegove „trnovite“

grane. Ima i ukrasnih vrsta glo-

gova koji su posađeni i ukraša-

vaju drvorede naših gradova.

Raste po rijetkim šikarama i živicama, na sunča-

nim padinama te u listopadnim i borovim šu-

mama.

Povijesno, u nekim mitologijama starih naroda vjerovalo se u zaštitna svojstva nekih stabala te

njihovo korištenje u ljekovite svrhe. Jedno od takvih sta-

bala je i glog. Vjerovalo se da je glog zaštitnik zdravlja,

da ga se boje svi demoni i bolesti koje borave na stablu.

Onaj tko noći pod glogom, bit će zdrav!

Glog se u narodnoj magiji koristio u ritualima za

povećanje plodnosti, štitio je od munja, gromova i pri-

rodnih katastrofa. Od njega su se u prošlosti izrađivali

čarobni štapovi i štapići kojima su se ubijali vampiri.

Amajlije izrađene od gloga bile su među najmoćnijima.

Onaj tko zasadi glog, donijet će mu bogatstvo i napredak.

Cvijećem gloga ukrašavali su se dvorovi za vrijeme

vjenčanja, a glogovo cvijeće nosile su na glavi djeveruše.

Prema keltskom horoskopu, rođeni od 13. svib-

nja do 9. lipnja pripadaju znaku gloga. Osobe rođene u

tom znaku su karizmatične, kreativne i prepune novih

ideja. Vrlo su talentirane, lako se prilagođavaju svakoj

novoj situaciji. Lako utječu na druge ljude i suosjećaj-

drveće naših šuma GLOG / ISTINE,

LEGENDE, VJEROVANJA

Bijeli glog (Crataegus

laevigata), koji obično

još nazivaju bijeli trn ili

bijela drača, većinom

je osrednji grm ili pak

stablo visine do pet

metara. Drvo mu je

tvrdo i žilavo. Kora

mu je glatka, sivo

pepeljaste boje, a grane

su ispunjene trnjem

dužine do 1,5 cm.

Listovi su mu trokrpasti

i peterokrpasti, s donje

strane plavkasto-

zeleni, s gornje strane

tamnozeleni i sjajni,

nalikuju listovima

hrasta samo su znatno

manji. Bijeli cvjetovi

sakupljeni su u bijele

kitice, s dužim i kraćim

peteljkama. Cvjetovi

mirišu na med, a

plodovi koji sazrijevaju

u jesen male su okrugle

bobice crvene boje.

Tko noći pod Tko noći pod glogom, glogom, bit ćebit će zdrav! zdrav! Prema keltskom horoskopu, rođeni

od 13. svibnja do 9. lipnja pripadaju

znaku gloga. Takve su osobe

karizmatične, kreativne i prepune

novih ideja. Vrlo su talentirane,

lako se prilagođavaju svakoj novoj

situaciji. Lako utječu na druge ljude

i suosjećajne su osobe.


Glog - dijelovi biljkeGlog - dijelovi biljke

Plodovi glogaPlodovi gloga

Enovrati glog Enovrati glog (Crataegus monogyna)(Crataegus monogyna)

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva

crna gora

Ukupna površina Crne Gore iznosi 1.381.200

ha, a na šume i šumska zemljišta otpada

743.609 ha ili 54 posto. Gotovo 60 posto

stanovništva vezano je za selo i prostore

koji su bogati šumama.

Šume u državnom vlasniš-

tvu zauzimaju površinu od

500.041 ha ili oko 67%, a šume

u privatnom vlasništvu 243.568

ha ili blizu 33%. Ukupna drvna

zaliha procjenjuje se na oko 72

milijuna m3, od čega crnogorice

29,5 milijuna m3 ili 41 posto i

bjelogorice 42,5 milijuna m3 ili

59 posto. Ukupni prirast procje-

njuje se na blizu 1,5 mil. kubika,

a planirani godišnji etat na 815.697 m3.

Na gospodarske šume otpada 347.581 ha ili 81

posto, na zaštitne 66.283 ha ili oko 16 posto te na na-

cionalne parkove 12.975 ha ili 3 posto.

Gledano prema nadmorskoj visini, šume se dije-

le na tri osnovna tipa: mediteranske, gorske (radi se

o mješovitim šumama bjelogorice u kojima kao vrste

prevladavaju hrast i grab) te na planinske (pojas bu-

kovih i crnogoričnih šuma).

Vodeću ulogu u procesima upravljanja šumskim

resursima u ovoj zemlji ima Ministarstvo poljopri-

vrede, šumarstva i vodoprivrede. U organizacijskom

smislu sektor šumarstva podijeljen je na tri odsjeka:

Odsjek za strateško planiranje,

Odsjek za planiranje i monito-

ring i Odsjek za inspekcijske

poslove.

Uprava za šume organ

je državne uprave nadležan

za gospodarenje šumama i

to sukladno važećem Zakonu

o šumama. Gospodari šuma-

ma u državnom vlasništvu, ali

obavlja i stručne poslove veza-

ne uz gospodarenje šumama

u privatnom vlasništvu (planiranje, doznaka, zaštita

šuma i sl.). U organizacijskom smislu Uprava za šume

podijeljena je na 15 regionalnih jedinica i Centralnu

upravu (Direkciju u Pljevljima). Nadležnosti Uprave za

ŠUMARSTVO CRNE GORE

Crna Gora jedna je od jedna je od najšumovitijih zemalja najšumovitijih zemalja EuropeEurope

Jedna od najšumovitijih Jedna od najšumovitijih

država Europe je Crna država Europe je Crna

Gora. Po vrijednosti Gora. Po vrijednosti

šumskih površina, šumskih površina,

očuvanosti, uređenosti, očuvanosti, uređenosti,

raznovrsnosti, ali i raznovrsnosti, ali i

načinima gospodarenja, načinima gospodarenja,

šume ove male zemlje šume ove male zemlje

na jugoistoku Europe na jugoistoku Europe

među najkvalitetnijima među najkvalitetnijima

su u Europi. Od bivših su u Europi. Od bivših

jugoslavenskih jugoslavenskih

republika šumom republika šumom

je bogatija samo je bogatija samo

Slovenija, a na Slovenija, a na

europskoj razini europskoj razini

Švedska i Finska. Po Švedska i Finska. Po

stupnju šumovitosti, uz stupnju šumovitosti, uz

skandinavske zemlje, u skandinavske zemlje, u

samom je europskom samom je europskom

vrhu sa površinom od vrhu sa površinom od

0,9 ha po stanovniku.0,9 ha po stanovniku.

m, Nacionalna šumarska inventura dio

je FODEMO projekta koji financiraju

Vlade Crne Gore i Luksemburga

sa 600.000 eura, a fokusira se na

izgradnji državnog zakonodavstva

te političkog okvira za gospodarenje

šumama.

Piše: Vesna Pleše

Foto: I. Kodžoman i arhiva


Karta Crne GoreKarta Crne Gore

Kanjon TareKanjon Tare


šume su: unapređivanje uzgoja, zaštita i iskorištavanje

šuma, adekvatna njega, obnavljanje i podizanje sastoji-

na, izdvajanje sjemenskih sastojina (zdravstveno stanje

šuma, opskrbljivanje sjemenom i sadnim materijalom),

vođenje izvještajno-prognozne službe, planiranje gos-

podarenja šumama (kroz izradu općih i posebnih osno-

va gospodarenja, izvedbenih projekata te programa i

planova pošumljavanja krša), doznaka stabala, vođenje

evidencije i baze podataka za šumarstvo, stručna ospo-

sobljavanja...

Zanimljivo je da se šume u državnom vlasniš-

tvu (po gospodarskim jedinicama) daju na korištenje

privatnim šumarskim poduzećima putem ugovora, a

na temelju raspisanog natječaja na rok od 7 do 15 go-

dina. Za korištenje šuma plaća se koncesijska naknada.

Visinu naknade utvrđuje Vlada Crne Gore, vodeći raču-

na o drvnoj zalihi, vrstama drveća, uvjetima korištenja

šume (izgrađenost šumskih prometnica) u GJ. Svrha

svakog takvog dugoročnog ugovora za korištenje

šuma je reali zacija utvrđenog plana sječa te izgradnja

šumskih prometnica u GJ koja se dobije na korištenje.

Za utvrđeni etat od 6000 m3

brutto drvne mase, šumarsko

poduzeće obvezno mora imati

zaposlenog jednog inženjera

šumarstva i dva šumarska teh-

ničara te do osam radnika KV

šumarske struke.

I dok se danas vodi raču-

na da se šumama, tim nacio-

nalnim bogatstvom zemlje

racionalno gospodari, u proš-

losti i nije bilo tako.

Posljedice lošeg gospo-darenja u prošlom stoljeću

osjećaju se i danas. Prema ne-

kim podacima, do 1933. nije se

u šumama vršila doznaka. Sje-

ča se obavljala stihijski, sjekla

su se najkvalitetnija stabla.

Sličan trend gospodarenja

šumama zadržan je i poslije

II. svjetskog rata, kad su se u

vrijeme obnove ondašnje dr-

žave i povećane industrijali-

zacije sjekli najvrjedniji šumski kompleksi. U razdoblju

od 1947. do 1951. sjeklo se u Crnoj Gori oko 1.200.000

m3 godišnje. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća oko

900.000 m3 godišnje i na toj razini zadržao se sve do

osamdesetih godina. Za primjer 1989. etat je dosegao

razinu od 800.000 m3. Poslije 1989. sječe su smanjene te

se sada godišnje siječe oko 700.000 m3.

Trenutno su najveći problem održivog šumar-

stva u Crnoj Gori nelegalne sječe, posebice na granici

sa Kosovom i Albanijom. Kako je Crna Gora i potpisnica

rezolucije o borbi protiv nelegalnih sječa, konferenci-

je koja je na tu temu održana u St. Peterburgu u Rusiji

2005., preuzela je obvezu borbe protiv te pošasti kako

na državnoj tako i na regionalnoj razini. Ključni dopri-

nos u rješavanju ove problematike trebaju dati nadlež-

ne inspekcijske službe Crne Gore.

Uz nelegalne sječe veliki problem predstavljaju

šumski požari. Osim što prijete uništavanju šuma, ugro-

žavaju i poljoprivredne kulture, naseljena mjesta i ljud-

ske živote.

U posljednjih petnaestak godina evidentirano je

preko 1500 većih šumskih požara, pri čemu je uništeno

preko 15000 ha šume te oko 1.300.000 m3 drvne mase.

Prema procjenama stručnjaka Uprave za šume, najviše

je bilo opožareno područje šuma u Pljevljima, Mojkov-

cu i Beranama.

Kako je Crna Gora država izvanrednih prirod-

nih ljepota, a strateški opredijeljena za razvoj turizma

i organske poljoprivrede, prioritet joj je očuvanje eko-

loških, krajobraznih, socijalnih, zdravstvenih te ostalih

funkcija šuma koje su od velikog značenja za budući

razvoj ove male, ali lijepe zemlje. Stoga su prioriteti os-

posobljavanje stručnih službi za zaštitu šuma od poža-

ra, ali i daljnja ulaganja u suvremenu nabavu opreme

za gašenje požara, opreme za video nadzor, izgradnje

promatračnica i sl.

Pravo bogatstvo ove zemlje je i u raznolikoj ve-

getaciji. Tu raste oko 3200 biljnih vrsta što predstavlja

1,2 posto biljnih vrsta ukupne svjetske fl ore. Po tom bo-

gatstvu nalazi se ispred mnogih europskih zemalja kao

što su Italija, Grčka, Španjolska, Portugal, Velika Britani-

ja, Austrija, Njemačka i sl. U Crnoj Gori je zaštićeno oko

8 posto područja, a ustanovljena su i četiri nacionalna

parka (NP Durmitor, NP Lovćen, NP Biogradska gora i NP

Skadarsko jezero). Od ukupno 3200 biljnih vrsta zaštiće-

ne su 52 biljne vrste.

Bogatstvo drvenastih biljaka procjenjuje se na ne-

koliko stotina vrsta šumskog drveća. Među njima je ve-

liki broj endemičnih i zaštićenih vrsta.

Proglašenje Crne Gore ekološkom državom

1991. g. dalo joj je smjernice budućeg razvoja kao

društva koje se opredijelilo za održivi razvoj i zaštitu

prirodnog okoliša. Taj prirodni okoliš, uz neizmjerno bo-

gatstvo šuma, može se još bolje iskoristiti korištenjem

sporednih šumskih proizvoda.

Crna Gora raspolaže sa značajnim površinama na-

puštenog šumsko-poljoprivrednog zemljišta te šum-

skog zemljišta s kojim se neadekvatno gospodari,

odnosno na kojem se u stvarnosti ne stvara nikakav

prihod. Tako neiskorištena zemljišta mogla bi se zahva-

ljujući odličnoj klimi ubuduće koristiti za razvoj voćar-

stva kao značajne grane gospodarstva (sadnjom raznih

voćki, počevši od maslina i nara na jugu zemlje, do bo-

rovnica na sjeveru). Tu su i mogućnosti korištenja gljiva

i ljekovitog bilja.

Uz šumarstvo, kao jedna od važnijih djelatnosti je i

lovstvo, a zadatak je šumskih uprava i lovačkih društava

da vode brigu o toj djelatnosti na način da brinu o nji-

hovom održivom korištenju.

Korištenje biomase za dobivanje energije predstav-

Trenutno najveći

problem održivog

šumarstva u Crnoj Gori

su nelegalne sječe,

posebice na granici sa

Kosovom i Albanijom

Crnogorski zvončićCrnogorski zvončić

Kučki KomKučki Kom


na izgradnji državnog zakonodavstva te po-

litičkog okvira za gospodarenje šumama.

Rezultati dobiveni ovom inventurom

koristit će se između ostalog za dugoročna

planiranja u šumarstvu; za donošenje pla-

nova Uprava za šume na lokalnoj razini; kao

podloge za donošenje prostornih planova

koji uz šumarstvo vode računa i o razvoju

poljoprivrede i turizma; kao osnova za pra-

ćenje promjena u pokrivenosti šumama te

korištenja tih šuma; za planiranje dugoroč-

nih investicija u šumarstvu i sl.

Prema izvješću resornog Ministar-stva u 2009. je realizirano nekoliko projekata:

- započelo se s projektom Nacionalne šu-

marske inventure,

- napravljena je funkcionalna analiza in-

stitucija u području šumarstva,

- usvojen je nacionalni akcijski plan za

borbu protiv bespravnih aktivnosti u šumar-

stvu,

- započeo je pilot projekt „Planiranje gos-

podarenja šumama na općinskoj razini“,

- realizirane su aktivnosti na uspostavi i

proizvodnji sjemena,

- nastavljeno je sa stručnom obukom u

primjeni GIS-a u šumarstvu,

- osnovano je oko 13 udruga privatnih

šumovlasnika i dodijeljena su 39 certifi kata,

- donijet je nacrt Zakona o šumama...

Vezano uz aktivnosti na gospodarenju

šumama, dano je na korištenje oko 349.840

m3 bruto drvne mase putem koncesija;

Info

Površina šuma 743.609 ha;

u državnom vlasništvu oko 67%,

u privatnom vlasništvu blizu 33%.

Drvna zaliha oko 72 milijuna m3,

planirani godišnji etat na 815.697 m3.

Gospodarske šume 81 posto,

zaštitne oko 16 posto,

nacionalni parkovi 3 posto.

obavljena je inventura na oko 60.985 ha;

napravljene su posebne gospodarske osno-

ve za 13 GJ; posađeno je 1.515.000 komada

sadnica na oko 680 ha; u rasadnicima Upra-

ve za šume proizvedeno je 891.650 komada

sadnica..

Kroz međunarodnu suradnju reali-zirani su ili se radi na projektima “Fodemo“

(zajednički projekt s Luksemburgom vezan

uz razvoj šumarstva u Crnoj Gori); s Norveš-

kom projekt pod nazivom „Turizam zasnovan

na prirodnoj baštini“; s Finskom „Primjena

GIS-a u šumarstvu“; sa Svjetskom bankom

projekti vezani uz upravljanje šumama i kon-

trolom bespravnih sječa u zemljama Europe i

sjeverne Azije; s američkim veleposlanstvom

u Podgorici projekt „Zeleni telefon za zelene

šume“.

lja daljnji vid korištenja šumskih resursa, ali

na način da bude prihvatljiv u ekološkom,

ekonomskom i sociološkom pogledu.

Novom šumarskom politikom koju je usvojila Vlada Crne Gore u travnju 2008.

defi nirana je Nacionalna šumarska inventura

kao dugoročno rješenje kojom će se zemlja

pripremati za ulazak u europske integracije,

uključujući i implementaciju Natura 2000.

Nacionalna šumarska inventura dio je FODE-

MO projekta koji fi nanciraju Vlade Crne Gore

i Luksemburga sa 600.000 eura, a fokusira se

Pogled na ŠtavnuPogled na Štavnu


parkovi

Europski dan parkova proglasila je Federacija

nacionalnih parkova Europe (EUROPARC Fede-

ration) s ciljem podizanja vrijednosti europskih

zaštićenih područja i dobivanja javne podrške u

provedbi svojih ciljeva. Prvi je puta obilježen 1999. go-

dine kada su organizirane različite aktivnosti u zaštiće-

nim područjima na prostoru Europe. Datum 24. svibnja

izabran je kao spomen na proglašenje prvih europskih

parkova – devet nacionalnih parkova u Švedskoj 1909.

godine. Ova internacionalna inicijativa pokrenuta je

s ciljem promocije zaštite i rada nacionalnih parkova,

parkova prirode, rezervata biosfere i Natura 2000 loka-

liteta. Hrvatski Sabor je na sjednici 19. rujna 2002. po-

tvrdio Konvenciju o europskim krajobrazima kojom se

obavezuje na promociju zaštite krajobraza, upravljanje

i planiranje te organizaciju europske suradnje o pitanji-

ma krajobraza. EUROPARC Federacija trenutačno broji

441 člana iz 36 zemalja Europe.

U Hrvatskoj su stalne članice EUROPARC Fe-

deracije Nacionalni parkovi Plitvička jezera, Paklenica,

Kornati i Krka.

Zaštićena područja na prostoru Europe, dakle na-

cionalni parkovi, parkovi prirode i rezervati biosfere

predstavljaju bitnu ulogu u zaštiti prirode na „starom

kontinentu “. Europa je sve više urbanizirana, sa svojih

oko 750 milijuna stanovnika izgradnja i širenje grado-

va i sela neizbježno je. Zaštićena područja posljednja

su utočišta mnogim vrstama životinja, ali i biljkama. Na

prostoru europskog kontinenta još jedino se u šumama

srednje i istočne Europe mogu sresti krupne životinje

kao što su medvjed, vuk, ris i sl. Hrvatska na svu sreću

još uvijek spada među zemlje s relativno dobro očuva-

nom bioraznolikosti.

Nacionalni parkovi Hrvatske, koji su u članstvu

EUROPARC Federacije, zaista su ogledni primjeri zašti-

ćenih područja. Nacionalni park Plitvička jezera najsta-

riji je nacionalni park u Hrvatskoj, a svoje proglašenje

dočekao je 8.travnja 1949. godine. Plitvička jezera geo-

loški su i hidrološki fenomen. Brojna jezera i slapovi čine

ovaj park jedinstvenim u Europi. No, nije samo voda

ono što čini bogatstvo ovoga područja, već i bogata

fl ora i fauna. Sačuvane stare šume bukve i jele dom su

mnogim životinjskim vrstama pa se i najveći europski

sisavac –medvjed– često ovdje može susresti.

Nacionalni park „Paklenica“ samo je nešto malo

mlađi od Plitvica, a nacionalnim parkom proglašen je

19. listopada 1949. godine. Područje Nacionalnog par-

ka Paklenica odlikuje iznimna raznolikost geomorfološ-

kih oblika. Kanjon Velike Paklenice duljine je 14 km, a ši-

rine 500-800 m. U svom najužem dijelu širok je svega 50

m. S obje strane kanjona uzdižu se vertikalne stijene, od

kojih su neke više i od 700 m (Anića kuk). Kanjon Male

Paklenice skromnijih je razmjera te bujica koja njime

teče znatno je slabija. Dug je 12 km, a širok 400-500 m.

U svom najužem dijelu je širok tek 10 m, dok se okolne

stijene uzdižu do visine od 650 m. Prijelaz između ka-

njona Velike i Male Paklenice čini izrazito nepristupačan

krški prostor kamenjara i kukova. Na području ovog

Nacionalnog parka nalaze se i najviši vrhovi planine

Velebit, Vaganski vrh sa svojih 1757 m n/v i Sveto brdo

1752 m n/v.

Nacionalni park „Krka“ proglašen je zaštićenim

područjem 1985. godine i sedmi je po redu nacional-

ni park u Hrvatskoj. Poznat je po velikom broju jezera

i slapova, a najpoznatiji je svakako Skradinski buk (46

m) koji je ujedno i najveća sedrena barijera u Europi. U

parku se posebno ističu i dva kulturno povijesna spo-

menika: Franjevački samostan na otoku Visovcu i ma-

nastir Krka, a u nizu slikovitih naselja na području parka

najzanimljiviji je Skradin, gradić zaštićen kao spomenik

kulture. Posljednji hrvatski nacionalni park koji je član

UZ EUROPSKI D

Ima li igd

Ovogodišnja tema

Europskih dana

parkova izravno je

povezana uz Svjetsku

godinu bioraznolikosti

kojom je proglašena

2010. godina.

“Bioraznolikost i ljudi:

mjesto za prirodu?”,

naslov je pod kojim

će se u Europi

24. svibnja obilježiti

Dan nacionalnih

parkova, parkova

prirode i zaštićenih

područja.

U Hrvatskoj su stalne članice EUROPARC

Federacije Nacionalni parkovi Plitvička jezera,

Paklenica, Kornati i Krka.

Najpoznatiji slap NP Krka svakako je Skradinski

buk (46 m) koji je ujedno i najveća sedrena

barijera u Europi.

Plitvička jezeraPlitvička jezera


EUROPARC Federacije jesu Kornati, jedini morski park u

nabrojanom društvu. Nacionalnim parkom proglašen je

1980. godine, a uključuje ukupno 89 otoka, otočića i hri-

di. Kopneni dio parka čini tek nešto manje od ¼ ukupne

površine, dok je sve ostalo morski ekosustav. Značajna

je i morska fauna ovoga prostora, a najpoznatiji su zasi-

gurno koralji. Od 56 vrsta koralja u Jadranu na području

Kornata pridolaze 22 vrste odnosno 39% od ukupnog

broja u Jadranskom moru.

Na području Republike Hrvatske 305 lokaliteta na-

lazi se pod jednim od devet kategorija zaštite. Najviše

je spomenika parkovne arhitektute (135) te spomenika

prirode (103). Zaštićena područja zauzimaju 5 124 km2

što iznosi 9,5% kopnenenog područja Hrvatske.

Prve ideje zaštite prirode u Hrvatskoj javljaju

se krajem 19. stoljeća. Tako je u Zakonu o lovu iz 1893.

prvi put normirana zaštita ptica pjevica, a 1900. do-

nesen je Zakon o zaštiti špilja. Već 1893. osniva

se Društvo za uređenje i poljepšanje Plitvičkih

jezera i okolice. Hrvatsko prirodoslovno druš-

tvo i Hrvatsko planinarsko društvo radili su na

provedbi zaštite područja od posebne prirodne

vrijednosti, što je 1928./29. dovelo do proglaše-

nja Nacionalnih parkova Plitvička jezera, Bijele

stijene, Štirovača i Paklenica. Nažalost, iz novča-

nih razloga ti su parkovi postojali službeno samo

jednu proračunsku godinu. Zakon o zaštiti spo-

menika kulture i prirodnih rijetkosti donesen je

1945. g. Godinu dana kasnije, temeljem tog za-

kona, osnovan je u Zagrebu Zemaljski zavod za

zaštitu prirodnih rijetkosti NRH. U proteklih pre-

ko 50 godina mijenjali su mu se status i naziv, a

2003. godine ušao je u sastav Ministarstva kultu-

re RH gdje se nalazi i danas.

KI DAN PARKOVA, 24. SVIBNJA

i igdje još mjesta Na području Republike

Hrvatske 305 lokaliteta

nalazi se pod jednim od

devet kategorija zaštite.

Najviše je spomenika

parkovne arhitekture (135)

te spomenika prirode

(103). Zaštićena područja

zauzimaju 5.124 km2 što

iznosi 9,5 % kopnenog

područja Hrvatske.

za prirodu?!Piše: Irena Devčić Buzov

Foto: B. Meštrić i arhiva

PaklenicaPaklenica

Skradinski buk, KrkaSkradinski buk, Krka

Pejzaži koji će vas dočekati u proljeće na ovom

mediteranskom otoku zeleni su pašnjaci na ko-

jima krave i ovce slobodno pasu, bogate rije ke

koje „nose“ stare kamene mostove i teku kroz

šume borova noseći sa sobom otopljene snjegove s

obližnjih vrhova na koje je čučnula magla. Autobusom

obilazim otok od sjevera prema centralnom dijelu. Pro-

ljetni je dan i gusta se magla spustila na šume i pro-

planke. Zbog velike količine vlage magla je na Korzici

česta pojava u svim godišnjim dobima osim ljeti. Tada

se temperature dižu preko 30 stupnjeva, a turisti najče-

šće posjećuju južni dio otoka koji se ponosi svojim pje-

ščanim plažama i turističkim odredištima. Najpoznatiji

je Ajaccio, rodno mjesto Napoleona Bonapartea, dok je

najzanimljiviji Bonifacio, smješten na visokoj hridi nad

morem.

Korzika ima drugačije nasljeđe od ostatka

Francuske jer talijanski je utjecaj ovdje bio dominantan

kroz povijest i zadržao se u načinu života i jeziku. Stari

korzikanski jezik mješavina je francuskog i talijanskog

i govore ga stari, ali i mlađi Korzikanci. Nastoji se saču-

vati pa su tako svi putokazi i tekstovi na otoku dvoje-

zični-francuski i korzikanski. Hrana koje se ovdje jede

raznolika je: ribe morske i riječne, divlja svinja, sirevi pa

razna punjena tijesta kao što su cannelloni, porijeklom

iz Italije, a desert će često biti od kestena, nude se i piva

od kestena ili od makije. Nacionalni liker također je od

šumskih plodova, kestena ili drugih bobica.

Šuma je uvijek bila izvor života na Korzici. Naj-

češće vrste Pinus pinaster i kestenove šume tradicio-

nalno se koriste u proizvodnji namještaja. Takozvani

briketi od ostataka drva ili granja danas se najčešće

upotrebljavaju u toplanama na biomasu. Jedna takva

toplana, koju smo posjetili, primjer je privatno javnog

poduzetništva, a toplom vodom koja nastaje grije se

4 000 potrošača. Korisnici su im sve javne ustanove u

blizini te 80 posto građana tog područja. Zimi proizvo-

de grijanje, a ljeti hlađenje, neprofi tna su organizacija

i godišnje prerade 8.000 tona drva. Državnim šumama

na Korzici, kao i u cijeloj Francuskoj, gospodari Offi ce

national des Forets ili Nacionalni ured za šume, dok pri-

vatnim posjedima mogu upravljati asocijacije šumopo-

sjednika. Kako su na Korzici privatni posjedi manji od

25 ha, ne moraju imati programe gospodarenja. Postoji

jedinstven primjer udruživanja malih šumoposjednika

u općini Castagniccia koji su izradili program i smjerni-

ce gospodarenja za regeneraciju svojih šuma. Njihov

primjer obuhvaća održive metode izvlačenja drva iz

šume putem plastičnih kanalica pa se ne oštećuje tlo,

a sva granjevina i otpad iz šume reciklira se ili ponovno

koristi u prehrani stoke ili za grijanje. Šuma Vizzavona

sve nas je očarala svojom ljepotom-slapovitom rijekom,

snježnom planinom, bogatstvom borova, sveprisutnim

Pinus laricio, Pinus pinaster te cedrovima i jelom na

1500 metara nadmorske visine. Multifunkcionalnost

prostora i resursa je ono što se nastoji postići njezinim

upravljanjem. „Škola u šumi“ za edukaciju školske djece

odavno je prisutna u šumskim rezervatima na otoku. Uz

postavljene oznake zaustavit će se grupa djece kojima

„šumski nastavnik“ zaposlen u rezervatu objašnjava pri-

sutne fenomene šumskih ekosustava.

Korzika je poznata po ekološkom uzgoju i pro-

izvodnji u poljoprivredi i šumarstvu. Veliki broj malih

proizvođača ima neki od europskih eko certifi kata, a

proizvode brašno od kestena, med od makije, ekološke

marmelade od šumskih plodova, meso od životinja koje

se hrane makijom, prirodnu kozmetiku, naročito sapu-

ne i ulja, sireve i sočne klementine. Sezonsko i lokalno,

to je moto korzikanskih proizvođača!

korzika KORZIKA IZBLIZA

Šuma je oduvijek Šuma je oduvijek bila značajna za bila značajna za život naživot na Korzici Korzici

Korzika je zeleni otok

neobične ljepote,

zaboravljena oaza

netaknute prirode

i tradicije. Od svoje

francuske obale

udaljena je čak osam

sati plovidbe, dok joj je

talijanska obala nešto

bliža. Okupan dubokim

modrim morem, otok je

prepoznatljiv po visokim

snježnim vrhovima koji

se protežu njegovim

središtem. Najviši je vrh

Monte Cinto (2 700 m),

što je samo malo niže od

poznatog nam Triglava,

a more je od njega

udaljeno tek nekoliko

kilometara. Jedna

trećina otoka proglašena

je nacionalnim parkom,

a ostalo su parkovi

prirode i rezervati.

Na Korzici privatni posjedi manji od 25 ha ne

moraju imati programe gospodarenja.

Eko proizvodnja obuhvaća brašno od kestena,

med od makije, ekološke marmelade od šumskih

plodova, meso od životinja koje se hrane

makijom, prirodnu kozmetiku, naročito sapune i

ulja, sireve i sočne klementine

Piše: Ana Fornažar, dipl. ing. šum.

Foto: A. Fornažar


Luka u Luka u BastijiBastiji


Naš smo izlet okončali u najvećoj luci Ba-

stiji na sjeveru otoka. Sa svojih 60 000 stanovnika

Bastia je drugi najveći grad na otoku, prva veza

sa svijetom i pristanište velikih brodova koji će

zasjeniti njezin najveći trg, San Nicolas. Za njega

Bastinjani kažu da je najveći trg u Europi, a krasi

ga veliki kip Napoleona Bonapartea. Grad se diči

svojim morem i suncem potrošenim fasadama

ispred kojih kaktusi jedini prkose oštrom vjetru.

Viex port ili Stara luka danas je turističko srce gra-

da sa malim restoranima i kafi ćima te brojnim usi-

drenim brodicama. Tu iznad je katedrala St. Jean

Baptiste, a iza nje živopisna tržnica i ribarnica na

Place du Marche. Podne obilježava žustra zvonja-

va s katedrale, a lokalni trgovci već polako spre-

maju svoje voće, sireve i cvijeće za sutradan.

mehanizacija RASCO D.O.O.

KALINOVAC

Predstavljen Predstavljen ARMARM sustav sustav za praćenje i upravljanje za praćenje i upravljanje transportnim sredstvimatransportnim sredstvima

U kalinovačkoj tvrtki RASCO je krajem

ožujka stručnjacima iz Hrvatskih

šuma predstavljen sustav praćenja i

upravljanja transportnim sredstvima

i procesima rada, nazvan ARM sustav

(Advanced Road Management). Radi

se o sustavu, kako je rekao Ivan Hodić,

rukovoditelj Razvojne službe Hrvatskih

šuma, koji se temelji na mogućnostima

satelitskog praćenja vozila i radnih

strojeva, satelitske navigacije u čiji se

operativni centar slijevaju, obrađuju i

distribuiraju potrebne informacije.

Dva tjedna kasnije, 14. travnja, u okvi-

ru Dana otvorenih vrata, tradicionalnog oku-

pljanja poslovnih partnera i prezentacije novih

strojeva i opreme i uvođenja modernih tehno-

logija, ARM sustav je prikazan i predstavnicima

tvrtki iz vodoprivrede te poduzeća koja se bave

komunalnom djelatnošću. Tom prilikom pre-

zentiran je i rad kosilica i održavanje bankina,

čiji su učinci praćeni ARM sustavom.

Tvornica komunalne opreme RAS-

CO i Hrvatske šume imaju ugovor o

dugoročno-tehničkoj suradnji pot-

pisan još 2002. godine, temeljem

kojega službe razvoja obiju tvrtki među-

sobno surađuju u razvoju i implementaciji

novih strojeva i uređaja, kazao je uvodno

predsjednik Uprave RASCA Frane Franiče-

vić. Nakon toga su stručnjaci iz informatič-

ke službe multimedijskom prezentacijom,

radno nazvanom „Optimalizacija transporta

u Hrvatskim šumama sustavom ARM“, prika-

zali kako funkcio nira ARM sustav i na

konkretnom primjeru, u praksi, u radu

kamiona s dizalicom iz Hrvatskih šuma.

Tvrtka RASCO d.o.o. iz Kalinovca,

koja ove godine obilježava 20 godina

postojanja i uspješnog rada, već pet

godina radi na razvoju sustava inte-

gralnog praćenja transporta, optimiza-

cije, uštede i kontrole, a sve je počelo

korištenjem GPS-a koji omogućuje da

se u svakom trenutku vidi gdje se nala-

zi koje vozilo.

Važno je i to, rečeno je, što u Hr-

vatskim šumama već postoji značajan

broj terenskih računala s GPS uređa-

jem koji se koriste kod primanja drvnih

sortimenata i pomoću kojih se mogu

pozicionirati sva skladišta. Isto tako,

Hrvatske šume imaju i digitalne karte

šuma kojima gospodare, s unesenim

cestama, što svakako može pridonijeti

bržem uvođenju ovoga sustava.

Što bi bili najveći efekti uvođenja

ARM sustava u praćenje transporta u

Hrvatskim šumama? Ponajprije pove-

ćanje iskorištenja postojećih kapacite-

ta time što bi se pokušala organizirati

povratna tura, tako da se kamion ne

vraća prazan; otvorenost sustava i za

vanjske prijevoznike; mogućnost pro-

širenja sustava i na druge radne stro-

jeve; kontrola putem izvještajnih listi. A sve

bi trebalo rezultirati smanjenjem troškova

(posebno goriva).

Stručnjacima iz Hrvatskih šuma također

je na terenima Šumarije Đurđevac pred-

stavljena samohodna sitnilica AHWI RT 400,

snažni stroj zahvata 2,6 m koji se može kori-

stiti u različitim uzgojnim radovima (za pri-

premu staništa, uspostavu šumskog reda,

izradu prosjeka)


Foto: M. Mrkobrad

Pogled na Bastiju, drugi Pogled na Bastiju, drugi po veličini grad Korzikepo veličini grad Korzike

Šumskim pokrovom dominiraju bor i kestenŠumskim pokrovom dominiraju bor i kesten

Nadzornici u nacionalnom parkuNadzornici u nacionalnom parku

S predstavljanja ARM sustava u RASCUS predstavljanja ARM sustava u RASCU

Sitnilica AHWI u raduSitnilica AHWI u radu


Najslavnije dane Palmira je doživjela za vrijeme

vladanja kraljice Zenobie koja je čak uspjela

poraziti rimsku vojsku, no Rimljani su se ubr-

zo ponovno organizirali te dotukli odmetnu-

tu kraljicu, nakon čega je uslijedila propast grada. Danas

se među brojnim ruševinama ističe hram boga Bela, ko-

jeg se smatra ekvivalentom grčkom Zeusu ili rimskom

Jupiteru. Impresivna je i glavna ulica dugačka kilome-

tar, a omeđuju je antički stupovi skoro cijelom dužinom,

gdje se usput mogu naći još i amfi teatar, agora, Diokle-

cijanovo kupatilo te izvrsno očuvani tetrapilon.

Alep je sljedeći grad koji sam posjetio i koji me

se posebno dojmio, jer nisam vidio mjesto gdje se bolje

ujedinjuje arapsko i europsko! Alepom dominira stara

citadela na brdu, koja je prvi puta izgrađena u 4. st. pr.

Kr., no današnji objekti su puno ranijeg datuma. Odmah

do citadele je stari Souq koji za razliku od onoga u Da-

masku nije imao znatnijih preinaka, tako da se ovdje još

uvijek mogu vidjeti Karavansaraji, stara skladišta gdje

se roba dopremala karavanama

deva. Sa sjeverne strane nalazi

se velika džamija, no nije toliko

zanimljiva kao Umayyad u Da-

masku.

No s obzirom da se bližio

Božić, a Alep ima za arapske ze-

mlje poprilično veliku kršćansku

zajednicu koja broji 25 posto

stanovništva, ja sam svoj nos za-

bio u kršćansku četvrt, po mome

mišljenju najzanimljiviji dio gra-

da. Labirint starih ulica daje

ovome mjestu jednu posebnu

atmosferu zbog koje sam razmi-

šljao kako bi bilo dobro ovdje ži-

vjeti. Rimokatolička katedrala je

najupečatljivija zgrada u cijeloj

četvrti i za Božić je bila skromno

ukrašena, no to nije umanjivalo

bliski istokbliski istok TAJANSTVENI BLISKI ISTOK (2)

Povijesna Palmira, mirPovijesna Palmira, miAlep i glamurozni i skuAlep i glamurozni i sku

Jedna od

najzanimljivijih

turističkih točaka

Sirije svakako je

Palmira koja se nalazi

na tri sata vožnje

od Damaska, a

predstavlja ruševine

grada iz antičkoga

doba koje spadaju

među bolje očuvane

rimske ruševine u

svijetu. Smještena

u srcu pustinje te sa

arapskom tvrđavom

koja nadgleda cijeli

krajolik sa prvoga

brda, Palmira

ima nevjerojatnu

fotogeničnost zbog

koje mnogi turisti

pohode ovo mjesto

uživajući u bogatoj

kulturnoj i povijesnoj

ostavštini.

Piše: Goran Vincenc

Foto: G. Vincenc

Selo Bcharre u Selo Bcharre u dolini Qadishadolini Qadisha

sastoji od norija iliti ogromnih vodenih kotača koje je

pokretala riječna struja. Kotači bi se poput mlinskih kola

okretali noseći vodu na vrh gdje bi se praznili u sustav

akvedukta koji je vodu dalje odvodio u gradska doma-

ćinstva.

No okolica Hame još je zanimljivija pa tako u blizi-

ni nalazimo Apameu, još jedne rimske ruševine koje bi

vjerojatno bile top turistička destinacija da nema veli-

čanstvene Palmire.

U blizini se nalazi još par starih tvrđava koje su svoj

obol dale u križarskim ratovima i sa jedne i sa druge

strane, no jedan dvorac se ovdje posebno ističe. Riječ je

o Krak de Chevalier, utvrdi koju su izgradili Križari kako

bi lakše kontrolirali put od mora prema unutrašnjosti Si-

rije. Ovaj dvorac iz snova jedan je od najočuvanijih sred-

njovjekovnih dvoraca u svijetu i sigurno jedna od naj-

zanimljivijih turističkih atrakcija ove zemlje. Nakon što

su Križari izgubili i posljednju bitku, posljednjih je 200

Križara napustilo Svetu zemlju baš iz Krak de Chevaliera

Libanon - Veze između Libanona i Sirije uglavnom

funkcioniraju pomoću taksija, tako da smo od Hame do

Tripolija stigli za otprilike 2 sata. Sam Tripoli, iako vrlo

star, nema nekih zanimljivosti, tek citadelu iz 12. st. koja

nije impresivna. No, u blizini se nalazi dolina Qadisha sa

velikim brojem samostana uklesanih u stijeni što pred-

stavlja idealan izlet u prirodu. Na samom rubu doline se

a, miroljubivi miroljubivi i skupi Bejrut..kupi Bejrut..

njenu ljepotu, kao ni magičnu privlačnost ovoga dijela

grada.

Okolica Alepa također je zanimljiva. Oko sat vre-

mena vožnje od grada nalazi se bazilika Sv. Šimuna,

fenomenalne ruševine originalne crkve iz 5. st. koja je

podignuta na mjestu gdje je sv. Šimun držao svoje pro-

povjedi. Smještena na vrhu brda

i okružena prekrasnim krajoli-

kom bila je mjesto propovjedi

osebujnom svecu koji je propo-

vijedao sa 18 metara visokog

stupa punih 40 godina i po tome

bio svjetski priznat još za svoga

vremena. Kada je umro 459. go-

dine, bio je vjerojatno najpozna-

tija ličnost toga vremena, stoga

su mu sljedbenici u čast podigli

baziliku čiji je centralni objekt

bio njegov stup.

Dvorci i ruševine - Hama je

grad smješten na rijeci Orontes,

nedaleko od najplodnije doline

Bliskog istoka, Al Ghab. Grad je

zanimljiv po tome što su lokalni

stanovnici izgradili vrlo produk-

tivan sustav vodovoda koji se

Beirut je i više od bilo

čega što smo očekivali,

a glamur i atmosfera u

noćnim klubovima je

nešto što se ne može

doživjeti ni u priznatim

svjetskim prijestolnicama

zabave kao što su Los

Angeles ili London.

Broj 161 Broj 161 •• svibanj 2010. svibanj 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME 2121

Ekstremi Bejruta – Ekstremi Bejruta – džamija i božićno drvcedžamija i božićno drvce

Šetalište Corniche u BeirutuŠetalište Corniche u Beirutu

Bazilika Sv. ŠimunaBazilika Sv. Šimuna

Prizor iz Prizor iz PalmyrePalmyre

Rod pitomi kesteni (Castanea) obuhvaća

približno deset vrsta listopadnoga drveća,

rjeđe grmlja, iz porodice bukovki (Fagace-

ae) rasprostranjenih pretežito u umjerenom

području sjeverne polutke (jugoistočni dio Sjeverne

Amerike, južna Europa, sjeverozapadna Afrika, zapad-

na i istočna Azija). Krošnja im je uglavnom široko zao-

bljena i izrazito gusta, a kora debla tanka te u starijoj

dobi uzdužno izbrazdana. Pupovi su pokriveni s 3-4

ljuskice, a vršni (terminalni) pup obično nije razvijen.

Listovi su naizmjenični, jednostavni, plojka većinom

eliptično duguljasta, sa zaobljenom, srcolikom ili kli-

nastom osnovom. Ušiljenog su vrha, grubi, no pravil-

no napiljena ruba s mnoštvom usporednih postranih

žila s nitastim završecima. Cvjetovi su jednodomni:

muški u dugačkim uspravnim i valjkastim resama sa

šesterodijelnom čaškom i 10-20 prašnika, a ženski pri

dnu muških gornjih resa, rijetko u zasebnim resama.

Potonji su najčešće po 3 u bodljikavom ovoju (kupu-

li, ježici), sa 7-9 tučaka i šesterodijelnom plodnicom.

Cvjetaju kasno, poslije listanja te rađaju gotovo svake

godine. Plod je krupan kesten smeđe boje, sa svijetlo

obojenom ovećom osnovom, a u bodljikavoj ježici na-

laze se zajedno 1-3 ploda. Zrela ježica puca na 2-4 dije-

la. Zbog jestivoga ploda, europski, američki, japanski i

kineski kesten kao najznačajniji (četiri glavne vrste), a

i neki drugi, kultiviraju se u mnogo varijeteta i forma.

nalazi i Bcharre, rodno mjesto Khalila Gibra-

na, pisca svjetske slave koji je napisao pozna-

to djelo Prorok.

No naravno, najzanimljivije mjesto

u Libanonu svakako je glavni grad Beirut.

Grad koji je, na žalost, svjetsku slavu dobio

zbog uličnih okršaja kršćana i muslimana, je

prema onome što pišu i objavljuju New York

Times i CNN „broj jedan“ za noćni provod u

svijetu! Stoga smo se u to odlučili uvjeriti u

najluđoj noći u godini, na Silvestrovo. Bei-

rut je i više od bilo čega što smo očekivali,

U umjerenom području

sjeverne polutke

(jugoistočni dio Sjeverne

Amerike, južna Europa,

sjeverozapadna Afrika,

zapadna i istočna Azija)

raste približno deset vrsta

pitomog kestena, pretežito

listopadnoga drveća,

rjeđe grmlja, iz porodice

bukovki (Fagaceae)


Dvorac Krak de ChevalierDvorac Krak de Chevalier

Citadela u AlepuCitadela u Alepu

a glamur i atmosfera u noćnim klubovima je

nešto što se ne može doživjeti ni u priznatim

svjetskim prijestolnicama zabave kao što su

Los Angeles ili London.

Osim noćnih provoda, Beirut je i ogro-

mno gradilište te se grad obnavlja nevjero-

jatnim tempom. Iako su rane rata vidljive na

svakom koraku, nova, moderna arhitektura

niče tik do ruševina čineći Beirut grad nevje-

rojatnih ekstrema.

Lokalno stanovništvo se najradije opušta

uz dugo šetalište uz more, Corniche, dok su

restorani i šoping najbolji u Hamri. Glamuro-

zni butici su naravno u centru, blizu Trga mu-

čenika, dok je noćni život rezerviran za četvrt

Gemmayzeh.

No, Beirut je isto tako jako skup, stoga

nam je tri dana bilo maksimum koji smo mo-

gli izdržati, a da drastično ne promijenimo

budžet puta. No, u Beirut se svakako treba

vratiti, samo malo debljih novčanika.

Stablo pitomoga Stablo pitomoga kestena na osamikestena na osami


Cvatnja tek u lipnju-Listovi su naizmjenični, jed-

nostavni, duguljasto kopljasti, šiljastoga vrha, krupno

nazubljenoga ruba, zeljasti do polukožasti. Odozgo

su tamnozeleni, goli i sjajni, odozdo svjetliji, perasto

mrežaste nervature, s 12-20 parova žila. Dugi su 12-20

cm, široki 3-6 cm, s peteljkom dugom 1,5-2,5 cm. Zup-

ci imaju tanki, nitasti vrh usmjeren prema vrhu plojke.

Listovi u jesen poprimaju

žućkastosmeđu boju. Muški

cvjetovi su u skupinama od

po 3 i više, skupljeni u usprav-

ne rese dugačke 12-30 cm, a

pri njihovoj osnovi smješteni

su ženski cvjetovi, katkada i

muški, sa zakržljalim tučkom.

Muški su cvjetovi građeni

od zelenkastoga, uglavnom

četverodijelnoga perigona.

Ženski cvjetovi skupljeni su u

grupicama po 3, tvore tročla-

ne paštitce koji se nalaze u za-

jedničkom omotaču (kupuli),

imaju šesterodjelan perigon.

Cvjetovi se pojavljuju tek po-

četkom lipnja kada su listovi

već potpuno razvijeni. Plodo-

vi su sjajnosmeđi kesteni različitog oblika dugi 2-3 cm,

polukuglasti ili zaobljeno plosnati i obično širi nego

duži. Imaju kožastu lupinu i vršni čuperak koji potječe

od sasušenoga perigona. Smješteni su po jedan do tri

u velikom ježolikom tobolcu (ježici). Dozrijevaju počet-

kom listopada.

Europski pitomi kesten (Castanea sa-tiva) je listopadno drvo južne Europe, Krima,

Kavkaza, Male Azije, sjeverne Afrike. Raste u

kulturama gotovo u cijeloj srednjoj Europi,

posebice u južnoj Njemačkoj i Švicarskoj, a na

sjever nerijetko pridolazi do južne Skandina-

vije. Najviše ga ima u južnoj Europi i Sredoze-

mlju. Smatra se da mu je pradomovina Mala

Azija, a još u doba stare Grčke rasprostranjen

je u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj. Ima bujnu i ve-

liku okruglastu krošnju, dosegne visinu do 30

m i znatan prsni promjer (čak i do 3 m), a sta-

rost veću od 500 godina. Kora mu je u mladosti

glatka, maslinastosmeđa, sa svijetlim lenticela-

ma, kasnije smeđesive boje, debela i uzdužno

ispucala. Korjenski sustav je dubok, sa žilom

srčanicom i jakim postranim dubokim žilama.

Izbojci su srednje debeli, uzdužno bridasti, cr-

venkastosmeđi do sivosmeđi, pokriveni sitnim

dlačicama i mnoštvom bijelih lenticela. Na sta-

rijim grančicama nalaze se brojni kratki izbojci.

Pupovi su spiralno razmješteni, dugački oko

8 mm, jajasti, tupoga vrha, zbijeni, s 2-3 gole,

sjajne i crvenkastosmeđe ljuskice. Vršni pup u

jesen odumire, a zamjenjuje ga gornji, nešto

veći postrani pup. Od izbojka su postrani pupo-

vi koso otklonjeni.

mala enciklopedija šumarstvaPitomi kesteniPitomi kesteni (Castanea)(Castanea)

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Dijelovi biljkeDijelovi biljke

Duguljasto kopljasti listovi Duguljasto kopljasti listovi nazubljenoga rubanazubljenoga ruba

Sjajnosmeđi plodoviSjajnosmeđi plodovi

Šuma hrasta kitnjaka i pitomoga kestena-

Stanište europskoga pitomoga kestena su područja

s vlažnom klimom, dugim vegetacijskim razdobljem

(6-7 mjeseci) i blagom jeseni, bez ranih jesenskih i ka-

snih proljetnih mrazeva. Uglavnom su to mediteranska

i submediteranska područja, no dolazi i u unutrašnjosti.

U Hrvatskoj se kestenove šume (uređajni razred kesten)

prostiru na oko 15.000 ha (53 % državno i 47% privat-

no vlasništvo), a sudjeluju s manje od 1 posto ukupne

obrasle površine. Najveće šumske površine na kojima

raste pitomi kesten nalaze se na sisačkom, karlovačkom

i zagrebačkom području “Hrvatskih šuma”. Sastojine s

manjim površinama rastu na buzetskom, požeškom i

koprivničkom području. Mješovita šuma hrasta kitnjaka

i pitomoga kestena (Querco-Castanetum sativae) izgra-

đuje najveće komplekse na Zrinskoj gori, Medvednici i

u ostalom gorju sjeverozapadne Hrvatske. Kestenove

šume nalaze se iznad Kastva (u blizini Rijeke i Opatije),

a njihovi ostaci na Cresu i Krku. Ima ga primiješanog

u toplijim šumama hrasta medunca te u gorskoj šumi

bukve. Možemo reći da pitomi kesten u našoj domovini

raste kao šumsko drvo u većini naših krajeva, posebice

vinorodnim, od sjevernih pa do kvarnerskoga područ-

ja (marun), od Hrvatskoga zagorja, Podravine (kostanj)

i Slavonije (kesten) do padina Učke (čuveni lovranski

marun). U svim kestenovim sastojinama prisutan je rak

kestenove kore čiji je uzročnik gljiva Cryphonectria pa-

rasitica koja ugrožava stabla i uzrokuje njihovu fi ziološ-

ku slabost. Zbog propadanja kestena većina sastojina

izgubila je tipičan fl orni sastav i strukturu, što je pove-

zano s mijenjanjem vegetacije i načinom gospodarenja.

Tako je danas kod nas vrlo malo sačuvanih kestenika

koji su zadržali prirodnu strukturu. Stoga je, uz kitnjak

i kesten značajan udio bukve i običnoga graba, vrsta

koje znatno popunjavaju praznine nastale sušenjem

kestena.

Među najkorisnijim šumskim vrstama-Europ-

ski pitomi kesten je brzorastuća vrsta kojoj je vrhunac

prosječnoga prirasta oko 35. godine, dok je, primjerice,

za hrast oko 120., a za bukvu oko 90. godine. Uspijeva

na suhom, izrazito kiselom tlu bez vapna i ne podnosi

veću vlagu. Najbolje raste na plodnim, dubokim, rastre-

sitim i umjereno vlažnim tlima, najčešće u nižim položa-

jima. Jedna je od najkorisnijih i ekonomski najznačajni-

jih vrsta šumskoga drveća, a za razliku od drugih vrsta

od njega se mogu upotrijebiti svi dijelovi: drvo, plod, list

U Hrvatskoj se kestenove šume (uređajni razred

kesten) prostiru na oko 15.000 ha (53 % državno

i 47% privatno vlasništvo), a sudjeluju s manje

od 1 posto ukupne obrasle površine.

Pitomi kesten jedna je od najkorisnijih i

ekonomski najznačajnijih vrsta šumskoga drveća.

Za razliku od drugih vrsta, od njega se mogu

upotrijebiti svi dijelovi: drvo, plod, list i cvijet, a

cijenjena je medonosna i dekorativna vrsta

Višestoljetni orijašiVišestoljetni orijaši

Japanski kesten (Castanea crenata)Japanski kesten (Castanea crenata)


zbog ploda najviše uzga-

jaju u Japanu, ali i istočnoj

Kini i Tajvanu, a križa se i s

drugim vrstama kestena.

U nas se najstariji nasadi

japanskoga kestena nalaze

nedaleko od Petrinje.

Obični američki ke-sten (Castanea denta-ta) je do 30 (45) m visoko

drvo istočnoga dijela Sje-

verne Amerike, koje je ne-

kada na tom prostoru bilo

u sastavu prostranih šuma.

Zbog različitih bolesti,

posebice raka kestenove

kore, posljednjih je deset-

ljeća broj stabala znatno

smanjen. Izbojci i pupovi

su najčešće goli. Listovi su

s duguljasto lancetastom

plojkom, čunjaste baze,

goli, dugi 14-20 cm, široki

7-10 cm te prosječno ne-

što kraći i širi od pitomoga

kestena. Prije otpadanja

izrazito požute. U ježici je

2-3, rjeđe 5 kestena, uglav-

nom širih od svoje visine.

Otporni su na nisku tem-

peraturu i do -20 stupnje-

va Celzijevih.

Kineski kesten (Castanea mollissima) je drvo

sjeverne i zapadne Kine, djelomice i Koreje. Znatno je

proširen u Aziji i Americi, a uzgaja se i na europskom

kontinentu, budući da je otporan prema bolestima. Ši-

roke je krošnje, izbojci su fi no pustenasti, pupovi dla-

kavi. Listovi su eliptično duguljasti, na osnovi zaobljeni,

s dlakavom peteljkom, odozdo sivo pustenasti, dugi

10-22 cm, široki 4,5-8 cm. U ježici su smještena 2-3 ke-

stena debela 2-3 cm (neke sorte i do 4 cm u promjeru).

Plodovi su slatki i značajan su izvor hrane za divlje živo-

tinje). Ima velik broj odlika i forma, a postoje i križanci

s drugim kestenima. Otporan je na niske temperature

kao japanski i američki kesten.

U svim kestenovim

sastojinama prisutan

je rak kestenove kore

čiji je uzročnik gljiva

Cryphonectria parasitica,

koja ugrožava stabla

i uzrokuje njihovu

fiziološku slabost.

i cvijet. Njegovo drvo je vrlo traj-

no, lako obradivo, dobrih meha-

ničkih svojstava i stoga je dobra

sirovina za građevinarstvo, drvnu

industriju (tanin) i zanatstvo (po-

kućstvo, bačve, vinogradski kolci

i dr.). Plod ima veliku hranjivu i

dijetetsku vrijednost budući da

sadrži vitamine i minerale, škrob

(usporediv s krumpirom), šeće-

re, masti, bjelančevine, organske

kiseline i celulozu. Od plodova

se proizvodi kvalitetno brašno, a

kuhani i pečeni vrlo su ukusni te

služe za pripremu pirea, juha te

kao dodatak različitim slastica-

ma i jelima. S obzirom na kasnu

cvatnju odlična je ispaša za pčele

i cijenjena medonosna biljka, a

kestenov med je vrlo ljekovit jer

pomaže kod gastritisa, štiti jetru i

pridonosi boljoj cirkulaciji. Pitomi

kesten je vrlo dekorativna vrsta

drveća, osobito ako je na osami

ili u rijetkom sklopu, jer do izra-

žaja dolazi njegova velika krošnja

sa snažnim i čvrstim granama. U

parkovnim nasadima uzgaja se

zbog svog izrazito lijepog vanj-

skog izgleda (habitusa).

Japanski kesten (Casta-nea crenata) je osrednje ili manje drvo gorskih po-

dručja Japana i Južne Koreje koje naraste u visinu od 10

do 15 m. Izbojci su u početku fi no dlakavi, kasnije goli,

pupovi dlakavi. Listovi su slični onima od pitomoga

kestena, no neznatno manji, eliptično duguljasti, dugi

do 20 cm, široki 3-5 cm. Plojka je na osnovi zaobljena ili

srcolika, odozdo žljezdasta. Cvjetovi su dugi 7-20 cm. U

ježici je smješteno 2-3, rjeđe 5 kestena koji su debeli 2-3

cm. Može izdržati nisku temperaturu i do -15 stupnjeva

Celzijevih. Ovaj kesten ima više odlika i forma koje se

Rak kestenove kore-uzročnik gljiva Rak kestenove kore-uzročnik gljiva Cryphonectria parasiticaCryphonectria parasitica

Šuma američkoga kestena (Castanea dentata)Šuma američkoga kestena (Castanea dentata)

Mlada kestenova stablaMlada kestenova stabla

Kineski kesten Kineski kesten (Castanea mollissima)(Castanea mollissima)


Žuta šumarica (Anemo-

ne ranunculoides) je

šumska zeljasta trajnica

iz porodice žabnjaka

(Ranunculaceae), rasprostranje-

na na području gotovo cijele

kontinentalne Europe, rijetko

u Mediteranu, a nalazimo je u

Sibiru i na Kavkazu. Stabljike su

gole ili neznatno dlakave, a rastu

iz vodoravnog, valjkastog i sme-

đeg podanka (rizoma). Prizemni

list nedostaje ili se razvija jedan

trodijelni na dugačkoj peteljci.

Režnjevi su duboko usječeni,

izduženo jajasti ili duguljasto

lancetasti, na rubu krupno napi-

ljeni. Ovojni listovi s peteljkama

smješteni su u pršljenu od po tri

lista, koji su duboko, do osnove

trodijelni.

Sjajnožuti cvjetovi - Cvjeto-

vi su pojedinačni ili po dva zajed-

no (rijetko u skupinama s 3 do 5 cvjetova), s 5-8 latica sjaj-

ne žute boje. Listići cvjetnog omotača imaju široko jajasti

oblik, dugi su 10-15 mm i 8-10 mm široki, u promjeru 1,5

do 2,5 cm, na dugačkim i dlakavim peteljkama. S vanjske

su strane prekriveni s prileglim dlačicama srebrnaste boje.

Mnogobrojni žuti prašnici višestru-

ko su kraći od listića cvjetnog omo-

tača. Cvijet sadrži mnoštvo gusto

dlakavih plodnica s po jednim

sjemenim zametkom, vrat tučka

je kos, kukasto povijen. Cvatnja je

između ožujka i svibnja. Plodovi su

jednosjemeni oraščići dugi 4-5mm,

gusto obrasli kratkim dlačicama.

Od nizinskih područja do gorskoga pojasa-Žuta šumarica

raste u umjereno vlažnim ( mezo-

fi lnim) listopadnim šumama, od

nizinskih područja do gorskoga

pojasa. Nerijetko je nalazimo u

poplavnim šumama, zatim u šumi

hrasta kitnjaka i običnoga graba

(Querco carpinetum), na izrazito

humoznom tlu slabe do vrlo slabe

kisele reakcije. Osim toga, raste

u gorskoj (montanskoj) bukovoj šumi (Fagetum monta-

num), na jako humoznom tlu, izrazito kisele do bazične

reakcije, u ovisnosti o geološkoj podlozi.

U šumi lužnjaka i običnoga graba- Ova zeljasta

biljka u Hrvatskoj raste u sloju prizemnoga rašća u tipičnoj

šumi hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli-Qu-

ercetum roboris typicum), koja dolazi na gredama i sušim

terenima s optimalnim staništem u Posavini i Podravini.

Pojavljuje se zajedno s običnom šumaricom (Anemone ne-

morosa), zlaticom (Ranunculus fi caria), šumskom ljubicom

(Viola silvestris), šumskim šašem (Carex silvatica), kaćuno-

vicom (Helleborine latifolia), blaženkom (Geum urbanum)

i dr. Sloj prizemnoga rašća nije osobito bogat s obzirom

na broj vrsta, a pokriva 25-80 posto površine. Pretežit broj

vrsta je iz reda Fagetalia i sveze Carpinion betuli illyricum.

Dekorativna i medonosna biljka- Kao dekora-

tivna vrsta, žuta šumarica se često uzgaja u vrtu dajući

mu svjež izgled. Otporna je na niske temperature, pre-

življavajući tako i najhladnije zime. Voli zasjenjena mje-

sta i stoga je treba zaštititi od izravne sunčeve svjetlosti.

Medonosna je biljka koja tijekom ožujka upotpunjava

pčelinju ishranu.

U raznim tipovima šuma, od nizina do subalpsko-

ga pojasa, pojavljuje se trolisna šumarica (Anemone

trifolia), karakteristična po trodijelnim listovima čiji su

segmenti široko lancetasti i napiljeni. Cvjetovi su bije-

le, rjeđe crvenkaste boje, a prašnice (antere) su bijele ili

plavičaste.

šumska fl ora ZELJASTE BILJKEZELJASTE BILJKE

Žuta šumaricaŽuta šumarica (Anemone ranunculoides)(Anemone ranunculoides)

Ova zeljasta biljka iz

porodice žabnjaka

kod nas raste u sloju

prizemnoga rašća u

tipičnoj šumi hrasta

lužnjaka i običnog

graba (Carpino betuli-

Quercetum roboris

typicum)

Žuta šumarica

rasprostranjena je na

području gotovo cijele

kontinentalne Europe,

rijetko se javlja u

Mediteranu, a nalazimo

je u Sibiru i na Kavkazu.

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

U šumskoj sastojiniU šumskoj sastojini

Trolisna šumarica( Anemone trifolia)Trolisna šumarica( Anemone trifolia)

Trodijelni režnjeviti listoviTrodijelni režnjeviti listovi

Sjajnožuti cvjetoviSjajnožuti cvjetovi



Starogrčki vojni liječnik Dioskurid koji je prak-

ticirao i u Rimu za vrijeme cara Nerona, ko-

ristio je veprinu u liječenju bubrežnih i uri-

narnih bolesti, dok Plinije opisuje ljekovitu

i prehrambenu vrijednost njenih mladih izdanaka.

Od nje su se radile metle pa je po tome dobila i ime

metlika. Kako raste i u okolici Veprinca, malog mje-

sta na Učki, mjesto je po njoj dobilo ime.

Trajni je zimzeleni polugrm, naraste od 30 do

90 cm visine. Stabljika joj je drvenasta, razgranjena,

obrasla nepravim listovima (fi lokladijama), koji su

kožasti, tvrdi i ovalni, dugi do 2,5 cm, prema vrhu uši-

ljeni i bodljikavi. Cvate u rano proljeće sitnim i neuglednim

zelenkasto bijelim cvjetićima. Plodovi su joj kuglice crvene

boje, promjera oko jednog cm. Imaju slatkasto meso i obič-

no po dvije velike, ovalne, s jedne strane spljoštene, tvrde i

bjelkaste sjemenke. Bobe ostaju na biljci i tijekom zime.

Stanište: raste na toplim, sunčanim kamenjarima, ka-

menim obroncima, u svijetlim toplim listopadnim primor-

skim šumama, šikarama, makijama, a često je nalazimo i do

1000 metara nadmorske visine.

Branje: u rano proljeće ili jesen, vadi se korijen biljke

iz zemlje, očisti se i nareže na kockice ili štapiće. Suši se na

toplom i prozračnom mjestu.

Ljekovite tvari: sadrži eterično ulje, ruskozid, vitamin

P, treslovinu, smolu, holin, šećer, kalije-

ve soli, fi tosterol i sl.

Liječenje: - pojačava izlučivanje

mokraće, izaziva pojačano znojenje,

pomaže u liječenju kožnih bolesti, u

lije čenju žutice, učinkovita je kod artriti-

sa, gihta i reumatizma, kod arterioskle-

roze, tumora prostate, kod poremećaja

cirkulacije u šakama i stopalima.

Posebno je učinkovita u liječenju

vena na nogama te teških i umornih

nogu kod osoba koje puno stoje.

Ruscorectal lijek, koji se izrađuje od

korijena ove ljekovite biljke, službena

medicina koristi za liječenje proširenih

i ulceroznih vena, venske insufi cijencije,

otvorenih rana, edema, upale vanjskih i

unutarnjih hemeroida.

Narodna medicina na Zapadu ve-

prinu preporučuje u liječenju bolesti

krvnih žila, urinarnog sustava, kože,

edema, dijabetesa, upale pluća, slabe

cirkulacije, tromboze, udaraca i sl.

Čaj: dvije jušne žlice suhog korijena veprine moči

se jedan do dva sata u 2 do 3 dl vode. Poslije toga čaj

se nakratko prokuha te se pusti odstajati jedan sat i

procijedi se. Po potrebi se može zasladiti i medom.

Pije se u malim gutljajima dvije do tri šalice dnevno

prije jela.

Prašak: osušeni korijen biljke usitni se u prah i

posipa po oboljelim mjestima (uglavnom na koži ili

kod pojave hemeroida).

Mast: se radi od 1 dl tinkture veprine, 200 g svinj-

ske masti ili lanolina. Dok se mast pomalo topi, u nju

treba ulijevati tinkturu, uz stalno miješanje, sve dok

ne prestane ishlapljivati alkohol. Gotovu mast treba

maknuti sa strane da se malo ohladi i još vruću uliti u

pripremljenu ambalažu.

Namazati oboljela mjesta jednom do tri puta

dnevno.

Tinktura: 200 g opranog i očišćenog korijena

treba sitno izrezati. Preliti litrom 60 postotnog alko-

hola i držati na toplom mjestu do tridesetak dana. Po-

slije toga tinkturu treba procijediti te uzimati tri puta

dnevno po 10 do 15 kapi uz malo vode i čaja.

Osim u ljekovite svrhe, veprina se može koristiti i

za jelo i to proljetni izdanci koji nalikuju na šparoge.

Kod nas se za jelo beru u nekim dijelovima Istre i Dal-

macije. O upotrebi izdanaka za jelo pisao je već i Plini-

je, u prvom stoljeću prije naše ere. Sjemenke veprine

nekad su se koristile kao nadomjestak za kavu.

ljekovito biljeVeprina, Veprina, lijek za lijek za venevene

Veprina (Ruscus

aculeauts L.)

poznata je i po

nazivima oštrolisna

kostrika, ježevina,

metlika, mišji trn,

veprinac, leprina,

čeprljika.

Trajni je zimzeleni polugrm, naraste od 30

do 90 cm visine. Stabljika joj je drvenasta,

razgranjena, obrasla nepravim listovima

(filokladijama), koji su kožasti, tvrdi i ovalni,

dugi do 2,5 cm, prema vrhu ušiljeni i bodljikavi.

VeprinaVeprina

Veprina - dijelovi biljke Veprina - dijelovi biljke

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva

U Turopolju, koje se smatra kolijevkom drvene

crkvene arhitekture u Hrvatskoj, do danas se

sačuvalo desetak drvenih crkava, a najpo-

znatije među njima nalaze se u Velikoj Mlaki i

Buševcu. U karlovačkom Pokuplju nekoć je također bilo

mnoštvo drvenih crkvica, no od njih je na tom području

do danas sačuvana samo jedna, u selu Goljaku kraj Dra-

ganića. Dvadesetak drvenih crkava sačuvalo se uz donji

tok rijeke Kupe, a među njima očuvanošću izvornog

izgleda ističu se one u Lijevim Štefankima i Starom Bro-

du. Južno od Kupe bilo ih je nekada također mnogo, no

većina ih je stradala u ratovima. Ostale su tek dvije pra-

voslavne crkve u Donjem Selištu i u Majskim

Poljanama. Tri drvene crkvice stoje uz rijeku

Savu nedaleko Siska. Sve tri su izvana ožbuka-

ne, a najvrjednija je ona u Boku Palanječkom,

bogato oslikana i opremljena vrijednim inven-

tarom. I u krajevima sjeverno od Save bilo je

mnogo drvenih crkava, no ondje je tradicija

njihovog podizanja u drvu rano zamrla pa ih je

do danas ostalo tek pet.

Seoski majstori - Pri gradnji drvenih cr-

kava korištene su iste građevinske tehnike kao

pri podizanju seoskih drvenih kuća. Masivne

hrastove grede polagane su na temelje od

kamena ili opeke, a zemljani pod prekrivan je

opekom ili drvenim daskama. Stijene su slaga-

ne od tesanih ili piljenih planki koje su vodo-

ravno polagane jedna na drugu i međusobno

povezivane drvenim klinovima. Krov se pokri-

vao šindrom od hrastovih ili borovih daščica, a

ponekad se njome oblagala i sjeverna strana crkve, naj-

više izložena kiši i vjetru. Krovište je bilo strmo kako bi

se s njega što brže ocijedila kiša ili kliznuo snijeg. Tornjić

nad pročeljem također je bio obložen daskama ili šin-

drom, a na njegov vrh uz križ se često stavljao i pjetlić

od kovanog željeza.

Unutrašnjost svojih crkava narod je opremao sam,

uz pomoć župnika koji su ponekad od majstora naruči-

vali oltare, kaleže, misale i drugu opremu, dok su plemi-

ći i imućni pojedinci darivali različite umjetnine. U neke

crkve postavljani su jednostavni i skromni oltari pučkih

majstora, dok su za druge izrađivani oltari bogato ukra-

šeni pozlaćenim rezbarijama i kipovima. Pučke izrade

bile su škrinje i ormarići u koje se spremao sitni inven-

tar. Među najstarijom sačuvanom opremom su zvona i

kaleži od kovine koji svjedoče o starosti crkve za koju su

napravljeni.

Ravne drvene stropove, oplate stijena, pjevališta i

propovjedaonice oslikavalo se temperom. Na njima su

prikazivani sveci i prizori iz njihova života, ali i cvijeće,

plodovi, ptice te različiti stilizirani biljni motivi. Oslika-

vali su ih putujući slikari, domaći priučeni majstori koji

su poznavali ikonografi ju i tehnički su vladali zanatom,

no njihove rustične slike odišu simpatičnom naivnošću

i nespretnošću.

Stilska obilježja drvenih crkava različita su i

ovise o vremenu u kojem su nastale. Najstarije sačuva-

ne crkvice potječu još iz 17. stoljeća, a podizane su za

mali broj domaćinstava ili za seljake koji su obrađivali

vinograde po brežuljcima. Sastoje se od male četvrtaste

prostorije koja završava svetištem, a prekrivene su če-

drvo za sva vremenadrvo za sva vremena DRVENE CRKVE U HRVATSKOJ

Drvene crkDrvene crpučkog sapučkog saU središnjoj Hrvatskoj sačuvano je

četrdesetak drvenih crkava koje zbog

svojeg izvornog izgleda, rustikalne

gradnje i sačuvanog inventara

predstavljaju dragocjene primjerke

pučkog sakralnog graditeljstva. Njihov je

nastanak povezan s provalama Osmanlija

na hrvatsko tlo. Nakon što je osmanska

vojska porušila i oštetila mnoge zidane

crkve, osiromašeno stanovništvo podizalo

je nove, od drvenih oblica i planki do

kojih je bilo lako doći. Gradili su ih

domaći majstori oslanjajući se na vlastita

iskustva i znanja, koristeći pri tom svoje

jednostavne drvodjelske alate. Tradicija

podizanja crkava od drva održala se u

seoskim sredinama još dugo nakon odlaska

Osmanlija, sve do sredine 20. stoljeća.


Sv. Juraj - Lijevi ŠtefankiSv. Juraj - Lijevi Štefanki

Sv. Ivan - Stara DrenčinaSv. Ivan - Stara Drenčina


tveroslivnim šatorastim krovićem. Kasnije su

crkvama dodavana predvorja čije su se stra-

nice po potrebi mogle otvoriti, kako bi puk

okupljen ispred crkve mogao pratiti obred. U

predvorja su se smještali oltarići i pokretne

propovjedaonice, a nad njima su bila pjevali-

šta poduprta drvenim stupovima.

Razdoblje baroka donosi promjene koje

se krajem 17. i tijekom 18. stoljeća pomalo

uvlače u seoske sredine. Pojavljuju se vi-

soki retabl oltari pa se niski ravni strop nad

svetištem mora povisiti izgradnjom korita-

stih svodića s ravnim tjemenom. No, tlocrt,

konstrukcija i način gradnje crkvica ostaju

gotovo nepromijenjeni, jer se seoski tesari

ustrajno drže otprije usvojenih oblika. Novi

tip pročelja s meko oblikovanim nadvojima

nad širokim dvokrilnim vratima i prozorima

pojavljuje se krajem 18. stoljeća.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tradicionalne tesarske alate zamjenjuju pile

koje omogućuju precizniju obradu drva,

ukrašavanje i rezbarenje dasaka. Na zabate

se urezuju vitice, rozete, rombovi i trokuti

koji su često obojeni. Pred pročelja se po-

stavljaju trijemovi, čiji su stupovi često pro-

fi lirani, a daske između njih ukrašene rezba-

rijama. Sve se više rezbare i drvene površine

u unutrašnjosti.

Pravoslavno stanovništvo koje je doselilo na Kordun i Baniju za vrijeme tur-

skih ratova gradilo je svoje crkve od drva.

Podizane su na osamljenim mjestima izvan

naselja, a za vrijeme crkvenih slavlja narod

se okupljao na otvorenom prostoru oko

njih. Poput katoličkih crkava i one

su imale visok četveroslivni krov s

pokrovom od šindre i drven tornjić

nad ulazom. Na njihovo oblikova-

nje utjecala je barokna umjetnost

Zapada, no zadržale su temeljna

obilježja organizacije prostora koja

je propisivao istočni crkveni obred.

Od mnoštva pravoslavnih drvenih

crkava na području Korduna i Banije

do danas se sačuvala samo jedna, u

Donjem Selištu pokraj Gline. U Majs-

kim Poljanama stoji zidana crkva

čijim pročeljem dominira upečatljiv

drveni zvonik obložen šindrom pa

se smatra “poludrvenom”.

U okolici Grubišnog Polja saču-

vane su dvije pravoslavne crkve gra-

đene kanatnom tehnikom. Njihova

nosiva konstrukcija sastoji se od dr-

venih stupova, greda i kosnika, dok

je prostor između njih ispunjen pleterom i

premazan blatom, nakon čega su zidovi ož-

bukani i obijeljeni.

Većini drvenih crkvica podignutih

nakon odlaska Osmanlija, do danas se za-

meo svaki trag. One koje su preostale bile

su mnogo puta obnavljane, dograđivane i

mijenjane pa su izgubile svoj izvorni oblik. U

nestručnim obnovama skidane su sa stijena

i stropova oslikane oplate čime su nepovrat-

no uništeni stoljetni tragovi pučkog stvara-

laštva, a stari inventar zamijenjen je novim

bez vrijednosti. Dotrajale crkve su rušene, a

ne crkve, dragocjeni ostaci rkve, dragocjeni ostaci og sakralnog graditeljstvaakralnog graditeljstva

Presveto Trojstvo – Gladovec PokupskiPresveto Trojstvo – Gladovec Pokupski

Rođenje Presvete Rođenje Presvete Bogorodice – Bogorodice –

Mali ZdenciMali Zdenci

Sv. Petar - GradecSv. Petar - Gradec

Sv. Josip – Cerje LetovanićkoSv. Josip – Cerje Letovanićko

Piše: Lara Černicki

Foto: L. Černicki


Pojedini primjerak divljači, par ili

grupa, živi na određenoj površi-

ni - svome teritoriju. Tu površi-

nu stalno zauzima, po pravilu je

brani od pripadnika iste vrste. Nikada je

ne napušta, ako je ne izgubi od pripad-

nika iste vrste ili iz drugih razloga. Svaki

teritorij dlakave divljači, ali i pernate koja

ide pješke, protkana je nizom krivudavih i

isprepletenih staza prometnica kojima se

vlasnik (ili vlasnici) kreće.

Mnogi primjerci dlakave divljači zbog

svojih životnih potreba idu s danjih i noć-

nih staništa obično istim putem, često i u

točno određeno vrijeme. Idu u potragu za

hranom, do kaljužišta, pojila, solila, hrani-

lišta, traže partnera za parenje... Pri tome

koriste prolaze, premete, staze i prelete.

U prometnice spadaju i staze kojima se divljač kreće kada obilježava

teritorij, što je svojstveno, primjerice, gra-

bežljivcima. S druge strane, pojam terito-

rijalnosti u zečeva nije tako razvijen kao

u grabežljivaca. Tako se događa da staze

nisu vlasništvo samo jednog zeca, nego ih

koristi više njih.

Poznavanje tih prometnica divljači

važno je za lovce. Olakšava lov, ali i daje

sliku stanja i navika divljači, što je važno i

za mjere uzgoja i zaštite.

U šumi i na polju odaje ih ugažena

trava i usjevi, a ponegdje se na goloj ze-

mlji može vidjeti otisak noge, izmet, trag

mokraće, ispala dlaka ili perje, odbačeni

rogovi... Zečje staze, primjerice, u višim

Poznavanje

prolaza, premeta,

staza i preleta

važno je za lovce.

Olakšava lov, ali i

daje sliku stanja i

navika divljači, što

je važno za mjere

uzgoja i zaštite

na njihovim mjestima podignute su nove, zidane. Za one koje nisu

bile srušene država nije odveć marila, već ih je najčešće prepuštala

brizi samih župljana. Razvaljena vrata i otvoreni prozori godinama

su mamili provalnike koji su iz njih pomalo odnašali njihovo blago,

a kroz zapuštena krovišta kiša je rastakala ono što je preostalo. Na

žalost, nekoliko veoma vrijednih crkava uništeno je za vrijeme Do-

movinskog rata.

Dugo vremena drvene su crkve bile

zanemarivane, sve dok

prije desetak godina

nije započela njiho-

va ozbiljnija obnova.

Za neke crkve taj je

spas stigao prekasno,

jer su u međuvreme-

nu nestale, dok su na

drugima počinjene

nepopravljive štete.

Ipak, zahvaljujući zala-

ganju konzervatorske i

restau ratorske službe,

ali i entuzijazmu samih

župljana, na svima

su popravljena stara

i trošna krovišta pa je

barem njihova unutrašnjost zaštićena od daljnjeg propadanja. Poje-

dine crkve su već potpuno obnovljene, dok drugima tek predstoje

opsežni konzervatorski i restauratorski radovi.

Sv. Andrija-BrezineSv. Andrija-Brezine

Sv. Petar i Pavao – Sv. Petar i Pavao – Bok PalanječkiBok Palanječki

Sv. Barbara – Sv. Barbara – Velika MlakaVelika Mlaka


SrnjakSrnjak

zeljastim biljkama teško se uočavaju. Izgledaju

kao duboki tuneli. Zečevi održavaju svoje staze

u dobrom stanju pa ih koriste poljske koke i dru-

ga sitna divljač.

Prometnice mogu biti dugačke neko-liko stotina metara i više kilometara, ovisno o

vrsti divljači. Često se razdvajaju, križaju i spa-

jaju. Gdje ima prometnica najbolje se vidi kada

snijeg pokrije zemlju. Obično

se događa da se staze dvaju ili

više vrsta divljači spajaju i na

pojedinim mjestima i prekri-

vaju. Na stazu srneće divljači,

primjerice, može se nadoveza-

ti zečja staza.

Mnoge ljudske staze i ce-

ste u planini nastale su proširi-

vanjem prometnica koje je divljač sto-

ljećima koristila pri prelasku s jednog

grebena na drugi.

Prometnice papkaste divljači se

najbolje vide na rubovima šuma, iz

čijeg zaklona izlazi na hranu na livade, pašnjake i po-

lja. Uopćeno se može reći da su najizrazitije prometni-

ce načinjene u blizini izvora hrane. Kada idu iz šume, u

početku su široke i dobro utabane, poslije se sužavaju i

granaju na puno stazica koje se dalje gube.

Po prometnicama je grupa divljači ili došla do izvo-

ra hrane ili svaki primjerak za sebe. One nisu iste cijele

godine. Mijenjaju se u odnosu na godišnje doba, nazoč-

nost i dostupnost hrane, mjesta gdje ima vode i drugo.

Primjerice, zimi mnoge vrste divljači zauzimaju tzv. zim-

ska staništa i izbjegavaju mjesta s dubokim snijegom,

vjetrovita, mrazišta i sl.

Divljač, koja živi na poljima ili se samo hrani na

njima, ide na pojedine usjeve kako dospijevaju, a u vri-

jeme žetve na one koji preostaju, odnosno na strništa.

Ptice vodarice letjet će zimi na one koje još nisu zamr-

znule. Na kraju će joj preostati tekuće vode, iako se i one

mogu smrznuti.

Divljač se nekim prometnicama služi duže, nekima

kraće pa i samo nekoliko dana. Neke prometnice kori-

sti često, neke rijetko. Postoji li na uobičajenom putu

divljači prepreka, pronaći će divljač u njoj prolaz - otvo-

reno mjesto gdje može proći. Takve prepreke su guste

živice, ograde, plotovi, gusto žbunje uz rub šume, ceste

ili pruge, cestovni ili željeznički nasipi, propusti ispod

cesta ili pruga.

Sitna divljač češće koristi prolaze od krupne, koja

je viša na nogama, pa može prekoračiti ili preskočiti

mnoge prepreke. Ako se želi da, primjerice, jeleni uđu

u neki ograđeni prostor, onda se načine umjetni prola-

zi - uskočišta. Lovočuvari i lovci moraju obratiti posebnu

pozornost na prolaze, jer tu krivolovci često postavljaju

omče i druge lovke.

Prolazi koji vode preko cesta i željezničkih pruga

opasni su za divljač i mnoga stradavaju pod kotačima. Naj-

veći gubici su tamo gdje su ceste presjekle stanište i uobi-

čajene prometnice divljači. U ukupnim gubicima divljači,

stradanje u prometu može biti najveća stavka.

U lovački naprednim zemljama se tra-

že i nalaze rješenja za smanjenje promet-

nih nesreća i gubitaka divljači. Jedan na-

čin je da se ogradama ili drugačije divljač

spriječi da izlazi na cestu, a drugi je prav-

ljenje propusta i “nadvožnjaka” za divljač.

Premet je prometnica divljači po kojoj

se ona premeće, prelazi s jednog terena

na drugi. Primjerice, s jedne strane brda

na drugu, iz šume u polje i obratno, iz

šume preko čistine pa opet u šumu... U

planini je to najlakši teren, jer i dobri pe-

njači i skakači, kao što je divokoza, štede

energiju. Premeti vode do hrane, vode i

drugih mjesta važnih za divljač u tijeku dana i noći. Postoje

i premeti (i staze) za bijeg, ali i do ljetnih i zimskih staništa

u sezonskim seobama.

Staze za bijeg su i ljudske tvorevine gdje je lakše

kretanje i oslobađanje od progonitelja. Zec u bijegu, pri-

mjerice, koristi ceste, pruge, seoske putove, staze, tragove

lovstvo PROMETNICE DIVLJAČI

Kojim se putovima Kojim se putovima kreće divljačkreće divljač

U lovački naprednim

zemljama se traže i nalaze

rješenja za smanjenje

prometnih nesreća i

gubitaka divljači. Jedan

od načina je pravljenje

propusta i “nadvožnjaka” za

divljač.


Piše: Zoran Timarac

Foto: Z. Timarac

Smeđi medvjedSmeđi medvjed

U lovački naprednim

zemljama se traže

i nalaze rješenja za

smanjenje prometnih

nesreća i gubitaka

divljači.


saonica, skija ili bježi u naseljena

mjesta i tu se oslobađa pasa koji

ga gone.

Premeti jelenske i srneće

divljači najčešće se nalaze na

rubovima šuma prema polju

ili kakvoj većoj šumskoj čistini.

Te vrste divljači izlaze na pašu

gotovo uvijek na istom mjestu,

ali se vraćaju po pravilu drugim

putem.

Slično je i kod divljih svinja,

ali lovci trebaju biti oprezni kod

utvrđivanja ulaznih i izlaznih tra-

gova. Divlje svinje su oprezne i

skoro redovno se jedan do dva

puta vraćaju nazad u šumu, dok

se ne odluče ići dalje. Zato treba

pogledati tragove podalje od

šume, kako bi se vidjelo jesu li

izlazni ili ulazni.

Težak i komotan smeđi

medvjed drži se svojih stal-

nih premeta koji su uvjetovani

konfi guracijom terena. Lako se

poznaju po tome što medvjed

utaba šumsku stelju ili travu, a

negdje se vidi i otisak šape. Neki

ribolovP

okrajina Katalonija pri-

pada tzv. sušnoj Špa-

njolskoj. No, unatoč

tome, to je područje

jedno od najzanimljivijih za

sportski ribolov. Ovdje protječe

najduža tamošnja rijeka, 952

km dugi Ebro, vodom najboga-

tija rijeka Iberijskog poluotoka.

Ta branama ispresijecana rijeka

postala je posljednjih desetak

godina vodeća ribolovna de-

stinacija za mnoge ribolovce iz

cijelog svijeta, a prije svega za

one iz Njemačke i Velike Brita-

RIJEKA EBRO U

ŠPANJOLSKOJ IZAZOV

ZA RIBOLOVCE SVIJETA

Tamo gdje su somovi od 20-ak Tamo gdje su somovi od 20-ak kg skoro svakodnevni ulov!kg skoro svakodnevni ulov!Ekipa ribolovaca iz Hrvatske provela je nezaboravan tjedan na rijeci Ebro u Kataloniji, u

Španjolskoj, svjetski poznatoj destinaciji i jednom od najpopularnijih mjesta za lov soma i smuđa.

Divlja svinjaDivlja svinja

Piše: Siniša Slavinić

Foto: S. Slavinić

nije. Razlog? Kapitalni somovi,

smuđevi i šarani! Povoljna klima,

topla voda, omogućili su brz rast

ovih riba i ribolov tijekom cijele

godine. Zato su na obali Ebra,

pogotovo oko grada Ribo Roja

d’Ebro, nikli brojni kampovi za

ribolovce te iznajmljivanje broj-

nih apartmana u samom mjestu.

Paradoksalno je da do prije tridesetak godina u Ebru

nije uopće bilo soma. A onda je

neki Nijemac, iz čiste znatiželje,

u rijeku pustio tridesetak ovih

riba. I tako je krenula cijela priča.

Danas je Ebro postao najbolja

svjetska voda za ribolov na ovu

veliku ribu. Primjerci teški do

30 kg česta su lovina i love se

«kao kederi» pa se tek primjerci

teži od 40 kg računaju kao «neki

ulov», a ulovi primjeraka od 70 i

više, pa i preko 100 kg bilježe se

svaki mjesec.

Ovogodišnju sezonu na Ebru otvorila je hrvatska ekipa.

Redakcijska ekipa mjesečnika za

sportske ribolovce «Ribiči & ribe»,

Hrvoje Horvat i Siniša Slavinić iz

Bjelovara te Božo Povijač iz Malog

Bukovca, provela je nezaboravan

tjedan u ribolovu na krupne smu-

đeve i somove na Ebru. Vodič im je

bio jedan od najboljih tamošnjih

ribolovnih vodiča, Saša Valentić,

El Sale, inače naše gore list, Osje-

čanin koji već desetak godina živi

u Španjolskoj i vodi ribiče iz cijelog

svijeta po Ebru.

I što da vam pišem. Ribolov

na rijeci divova bio je iznad očeki-

vanja. Uz obilje smuđeva ekipa je

ulovila i dva iznad prosječna soma.

Božo Povijač jednog od blizu 40

kg, dok je najvećeg na ovom putu

ulovio Siniša Slavinić, teškog 50 kg.

Na Ebru se somovi i smu-đevi love umjetnim mamcima.

Blinka se iz čamca, teškim, robu-

snim priborom, sa štapovima te-

žine bacanja i preko 100 grama,

s velikim rolama na kojima je

namotana upredenica promjera

0,35 mm s komadom najlona

(promjera 0,70 mm) na kraju ko-

jeg se veže varalica. Uglavnom

pola sata pa i više. Ribolovca već

od samog bacanja sve boli, a po-

slije uspješnog savladavanja ribe

u tijelu drhti svaki mišić. To je pra-

vi naporni rad, ali i užitak.

Smuđeva ima toliko da ko-

made teške od 1 do 3 kg nije

problem uloviti. Riba se poslije

vaganja i mjerenja vraća natrag,

ako je ribolovci ne žele spremiti

za jelo u kampu.

Cijene u Španjolskoj su veo-

ma pristupačne. Cijena godišnje

dozvole za ribolov i za pet dana

ribolova na Ebru košta 38 eura.

S. Slavinić na Ebru sa „svojim“ primjerkom somaS. Slavinić na Ebru sa „svojim“ primjerkom soma

tar ili se čamcem lagano spušta

nizvodno i blinka s njega ili jed-

nostavno trola. Ebro teče mirno

i snažno, a na pozicijama ispod

brane prosto dere. Dubine rijeke

su i do 9 metara. Somovi se zna-

ju skrivati odmah ispod velikih

brana, gdje u dubinama između

kamenih gromada čekaju hra-

nu koju nosi struja. Uglavnom

komade ili cijele smuđeve koje

su iznad usisale turbine brane i

«samljele».

Borba sa velikim somo-vima je nezaboravna. Traje i po

se lovi silikoncima (shedovima) s

teškim jigg glavama (50-60 gra-

ma) ili velikim žlicama u mirnijim

dijelovima Ebra. Hrvatska ekipa

na ovom je putu imala priliku

testirati žlice specijalno izrađe-

ne za ovo putovanje, karlovačke

IDRE, koje za sada imaju radno

ime «Ebro». Te su se varalice po-

kazale veoma učinkovite, što po-

tvrđuje i ulovljeni som od 40 kg.

Više je načina blinkanja

na Ebru. Ili se s čamcem ukotvi

na jednom mjestu i pretražuju

se dubine rijeke metar po me-dobri medvjeđi premeti poznati

su od davnina. Medvjed se služi

i ljudskim stazama i cestama za

svoje premete.

Vuk ljeti izbjegava ljud-ske staze i putove, a zimi rado

koristi ljudske prtine, tragove

kola, saonica i skija u snijegu.

Postoje gotovo stalna mjesta

preko kojih se vukovi prebacuju.

Obično je to na sastavcima pla-

ninskih potoka gdje se sustižu

razni pravci ili na velikim liva-

dama ili pašnjacima koji leže na

planinskim tromeđama.

Premeti vukova mogu biti

lokalnog i šireg značaja. Prvi su

u okviru lovnog rejona usamlje-

nog vuka, para ili čopora. Drugi

su za prebacivanje iz jedne obla-

sti u drugu u vrijeme nedostatka

hrane, praćenje divljači s ljetnih

staništa na zimska ili praćenje

stada ovaca u nomadskom pa-

šarenju.


Izložba fotografi ja Zvonimira Ištvana

(1966.), šumara i upravitelja repaške Šuma-

rije, u salonu prekrasne šumarijske zgrade,

upotpunila je obilježavanje obljetnice, za-

pravo i puno više, dočarala je sliku ruralnoga

podravskoga kraja. Već dokazani i nagrađivani

umjetnik fotografi je, u nekoliko je desetaka

fotografi ja tematski posloženih pod motom

Fototrag-od korijena do krošnje, ostavio trajni

dokument o svakodnevici Prekodravlja, dok

njegovim fotografi jama defi liraju ostaci panja

u Dravi, suncokreti, mravi, težaci u polju..

„Zvonimir Ištvan pokazuje svoju vrsnoću

u detaljima, poput upletene ženske pletenice,

zrelog klasa i „komornika“ cvrčka na njemu u

odori od baršuna, mimikrirane bube na ljubi-

častom cvijetu... piše u predgovoru kataloga

izložbe Božica Jelušić. Kadefno žuti i šafransko

zagasiti hrastovi samo su jednom u godini baš

obljetnice

Goste, bivše upravitelje Šumarije

te predstavnike društvenog i jav-

nog života pozdravio je voditelj

koprivničke Uprave Mirko Kova-

čev, rekavši da su šume u podravskom kra-

ju oduvijek imale osobito značenje te da je

šumarstvo i prije utemeljenja Šumarije u

ovom kraju bilo važna djelatnost, ne samo

s gospodarskom nego i sociološkom i eko-

loškom dimenzijom. Podsjetio je i da su se

ovdje odvajkada okupljali umjetnici koji su

u svojim djelima živjeli sa šumom, među

inima i veliki slikari naive Kovačić i Veče-

naj. Samu Šumariju Repaš, njenu povijest

i prve djelatnosti (pepelaranje) predstavi-

la je revirnica Mirjana Molvarec. Šumarija

danas gospodari s 4.200 ha vrijed nih sa-

stojina hrasta lužnjaka s etatom od blizu

20.000 kubika i ima 29 zaposlenih, a gos-

podari i s lovištem Repaš.

65 GODINA

ŠUMARIJE REPAŠ

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA / ZVONIMIR IŠTVAN

Šumarstvo je bilo značajno Šumarstvo je bilo značajno za razvoj ruralnoga za razvoj ruralnoga PrekodravljaPrekodravljaPrigodnom svečanošću u okviru koje

je u zgradi Šumarije postavljena

izložba fotografi ja dipl. ing. šum.

Zvonimira Ištvana, u Repašu je 23.

travnja obilježena 65.godišnjica

osnutka repaške Šumarije (Uprava

šuma Koprivnica).

Književnica i pjesnikinja podravskoga

kraja Božica Jelušić Kranželić nadahnuto je

podsjetila što je institucija Šumarije značila

za ruralno područje Prekodravlja i Podravine,

posebno se osvrnuvši na izložbu fotografi ja

repaškoga šumara Zvonimira Ištvana Od kori-jena do krošnje koja je „umjetnički nadahnuta

posveta našem kraju, zemlji, ljudima…“

I službeno otvarajući izložbu, član Uprave

HŠ-a Damir Felak kazao je da su šumari čuva-

li, sačuvali i sustavno uzgajali ove šume kakve

su danas i koje možemo svakomu pokazati.

Iskorištavanje drva tek je jedan segment uku-

pne djelatnosti šumarstva, no niti ono, pod-

sjetio je, kao ni danas aktualna proizvodnja

biomase nisu neograničeni.

Od korijena do krošnjeOd korijena do krošnje

takvi, kaže ona, kao na nekoj holandskoj pej-

zažnoj razglednici, a mi možemo samo uživati

u jednom takvom sretnom trenutku fotograf-

skog „ulova“.

A pogled s Repaškog mosta u vrijeme na-

bujale Drave ili pak kad vodostaj padne, otkri-

va šljunčane otoke i čudne kontrasne zone vo-

da-šljunak-pijesak i budi uspomene, posebno

domaćim ljudima, „zavičajnicima“, kako kaže

Jelušić.


Foto: M. Mrkobrad

S obilježavanja obljetnice S obilježavanja obljetnice repaške Šumarijerepaške Šumarije

ŽeteliceŽetelice

SjećanjeSjećanje

Ručak u poljuRučak u polju

nove knjige

Ova je knjiga rezultat 20-godišnjih istraživanja

i snimanja fl ore. Knjiga će nesumnjivo biti

od koristi i u izobrazbi šumarskih tehničara,

inženjera agronomije, farmaceuta, biologa

i svih ljubitelja prirode koji bi htjeli saznati nešto više

o drvenastim biljkama s kojima se susreću. Također se

navode i niži taksoni od vrste (podvrste, varijeteti, for-

me, križanci), kao i neki uzgojeni taksoni (kultivari) koji

daju kompletniju sliku varijabilnosti i primjene neke

biljne vrste.

U ovome udžbeniku prikazan je samo osnovni

dio sveukupnoga drvenastoga bilja Hrvatske, a u okviru

varijabilnosti vrste navedeni su i neki manje značajni i rje-

đi taksoni. Osim toga, prikazane su i neke najčešće i najra-

sprostranjenije strane (alohtone) vrste drveća i grmlja kako

bi se dobio što cjelovitiji prikaz najznačajnijih drvenastih vr-

sta hrvatske fl ore. Ukupno je detaljno obrađeno 183 vrste,

a još je djelomično obrađeno 175 vrsta.

Budući da su slikovni prikazi u boji (621 slika) te

osim habitusa prikazuju i neke druge detalje (izbojak,

list, cvijet, cvat, češer, plod i dr.), moći će se na vrlo jed-

nostavan način doći do točne determinacije. Na kraju

knjige nalazi se kazalo znanstvenih imena, istoznačnica

(sinonima) i narodnih imena.

Također se u pripremi nalazi i udžbenik Šumsko zeljasto bilje Hrvatske. S te dvije knjige bit će obrađen

veliki broj biljnih vrsta i nižih taksona koje se danas

mogu sresti na području Republike Hrvatske, čime će se

značajno popraviti stanje u prisutnosti takve literature

na hrvatskome jeziku.

Ovaj udžbenik nikako nije i ne predstavlja sve ono

što bi trebao sadržavati udžbenik o šumskome drveću

i grmlju. On predstavlja botanički priručnik za studen-

te i priručnik za praktičare šumarske ili neke druge

biološke struke, gdje se vrlo brzo može doći do točne

determinacije vrsta i nižih taksona, osnovnih saznanja

o rasprostranjenosti, staništu, morfološkim značajka-

ma, biologiji vrste, varijabilnosti vrsta i mogućnostima

njihovoga uzgoja i primjene. Sasvim sigurno će naći

svoju primjenu i izvan granica Hrvatske, što će donekle

opravdati znatna ulaganja svih sponzora koji su bili an-

gažirani oko njegovoga tiskanja.

U poplavi prijevoda strane stručne literature iz ovo-

ga područja, bitna je značajka ove knjige što je ona dje-

lo domaćih autora. (i. f.)

„Let leptira ogulinskim krajolicima“„Let leptira ogulinskim krajolicima“„Eto, leptir dođe

I do mosta plava

Gdje u ponoru

Đula spava“

PROF. DR. SC. JOZO FRANJIĆ

I DOC. DR. SC. ŽELJKO ŠKVORC

LJILJANA IVKOVIĆ

Šumsko Šumsko drveće i grmlje drveće i grmlje

HrvatskeHrvatskeKnjiga prof. dr. sc.

Joze Franjića i doc.

dr. sc. Željka Škvorca,

Šumsko drveće i grmlje Hrvatske, prvenstveno

je udžbenik

koji će poslužiti

izobrazbi studenata

Šumarskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

(prvostupnika,

magistara-inženjera

šumarstva i urbanoga

šumarstva, zaštite

prirode i okoliša,

magistara struke i dr.).

Ovo je jedan od 40-ak stihova

iz slikovnice Let leptira ogu-

linskim krajolicima, autorice

Ljiljane Ivković, odgajateljice

predškolske djece, inspiriranih pričama

velike Ogulinčanke (i Slavonkobrođan-

ke) Ivane Brlić Mažuranić. Lj Ivković

(usput i suradnica u našem časopisu!)

očito zna sve o dječjoj duši, dječjem

poimanju, ali i Ogulinu, gdje je rođena

i čije je krajolike s toliko ljubavi predsta-

vila. Slikovnicom defi liraju poznati liko-

vi i događaji iz Ivaninih priča, iz povijesti

grada, a djeca mogu neke crteže i sama

bojati!

Ova prva slikovnica ogulinskoga

kraja u Zagrebu je predstavljena 22.

ožujka u Knjižnici i čitaonici Bogdana

Ogrizovića u Preradovićevoj 5, gdje je

pred brojnom publikom naratorica bila

Lejdi Oreb, uz dojmljiv nastup kazališne

grupe Jaglac DND-a Ogulin. Likovni dio

ove „male knjižice za male“ napravile

su Alenka Goldner Sučić, profesorica li-

kovne kulture i Branka Lovrović i sama

odgojiteljica. Izdavač je Matica hrvatska

Ogulin. (m)

Prva slikovnica

ogulinskog kraja


gacka

Voda u ličkom kraju oduvijek

je imala posebno značenje, ne

samo zbog toga što ona znači

za biološki opstanak čovjeka i

svih živih bića, već i zbog ljepote i mira

koji donosi ljudima koji žive uz rijeku.

Stoga je i otvaranje multimedijalnog

centra prilika da svi koji se odluče po-

sjetiti Liku, Otočac i Gacku, priču o vodi

čuju upravo ovdje i to na najbolji mogući

način. Isto tako da se upoznaju kako je

dosad u sklopu projekta realizirano niz

aktivnosti poput radionica za edukaci-

ju lokalnih poduzetnika i stanovnika o

razvoju održivih turističkih djelatnosti,

čišćenja lokaliteta i postavljanja eduka-

tivnih panela uz rijeku, izrade turističkih

mapa i biciklističkih karata te izdavanja

dvojezičnog “Vodiča za dobro upravlja-

nje vodom”.

PROJEKT „SVAKA KAP JE

VAŽNA – RIJEKA GACKA“

Rijeka GackaRijeka Gacka kao kao

U sklopu projekta „Svaka

kap je važna – rijeka

Gacka“, koji su pokrenuli

Program Ujedinjenih

naroda za razvoj (UNDP)

i Coca-Cola u Hrvatskoj,

u suradnji s lokalnom

zajednicom, u Otočcu je

24. ožujka predstavljen

novi sadržaj - otvoren je

multimedijalni centar u

sklopu Hrvatskog centra

za autohtone vrste riba

i rakova krških voda.

Ovaj centar jedinstveno

je i referentno mjesto

u Europi, s osnovnim

ciljem nekomercijalnog

uzgoja autohtonih riječnih

pastrva namijenjenih

poribljavanju rijeke

Gacke. A pitoreskni gradić

na Gackoj, Otočac, tako

postaje turistička meka

za sve ljubitelje prirode,

turiste pustolovnog duha,

ali i referentno mjesto

za razne stručne i

edukativne skupove.

Projekt „Svaka kap je

važna – rijeka Gacka“

pokrenut je 2007. godine

od strane Programa

Ujedinjenih naroda za

razvoj (UNDP) i Coca-Cole

u Hrvatskoj, u suradnji

s lokalnom zajednicom.

Njegov temeljni cilj

je unaprijediti razvoj

održivog turizma u toj

regiji, koja svoju ponudu

zasniva na brojnim

očuvanim prirodnim

bogatstvima, osobito

vodi. Rijeka Gacka

izabrana je zato što je

dio vodnog sustava koji

napaja hrvatsku obalu

i dio otoka, kao i zbog

čistoće vode, potencijala

za razvoj kontinentalnog

ekoturizma te bogatstva

kulturne baštine i

prirodnih ljepota.

Gacka Gacka Od svoga izvora Tonković vrilo, rijeka Gacka

se polako, u dužini od 61 kilometra, spušta kroz Gacko

polje primajući brojne pritoke. Bistra i iznimno čista (pit-

ka) voda obogaćena je iznimnom fl orom i faunom gdje

uz rijeku raste 25 različitih biljnih vrsta, od mahovina i

algi do stabljikastog bilja. Od 17 vodenih životinjskih vr-

sta tu žive potočna pastrva (Salmo trutta), kalifornijska

pastrva, štuka, čik, lipljen i druge.

Gacka teče relativno sporo, voda je ljeti prosječne

Multimedijalni centar postat će središ-

nje mjesto okupljanja različitih obrazov-

nih i znanstvenih institucija, kao i turista

koji žele saznati više informacija o samoj

rijeci te aktivnostima unutar projekta, ista-

knuo je prilikom otvaranja centra Sandro

Baričević, direktor za odnose s javnošću

Coca-Cole za regiju Alpe i Jadran.

Otvaranje multimedijalnog centra još

je jedan važan dio u turističkom mozaiku

rijeke Gacke, iako su primarna svrha Cen-

tra znanost i očuvanje gačanske pastrve.

Ovaj centar je konkretan primjer promi-

šljenog upravljanja rijekom Gackom i nje-

zinim najvažnijim resursom, autohtonom

pastrvom. Centar je već postao važno

odredište za školske izlete i organizirane

turističke grupe, nadovezao se Alessandro

Fracassetti, v. d. stalnog predstavnika UN-

DP-a u Hrvatskoj.

turistička mekaturistička mekaPiše: Miroslav Mrkobrad

Foto: V. Pleše

temperature 10,8° a zimi 7,9° Celzija. Dubina se kreće od

jednog do 10 metara na najdubljim dijelovima. Rijeka

obiluje podvodnim speleološkim nalazištima i vrelima, a

Majerovo vrelo se speleološki smatra najbogatijim.

Turizam se na području Gacke počeo razvijati u dru-

goj polovici XX. stoljeća, kada počinje gradnja turističkih

objekata uz rijeku. Na sve veću popularnost Gacke utje-

cala su, i utječu, Plitvička jezera, koja posjećuje veliki broj

turista koji usput, putujući prema Plitvicama, „otkrivaju“

i Gacku.


Dan planeta zemlje 22. travnja zagrebačka je

Uprava šuma zajedno s gradom V. Goricom

obilježila akcijom čišćenja šume od velikog

otpada na širem području grada. U akciji je

sudjelovalo 50-ak radnika Šumarije V. Gorica (koja se

tradicionalno ističe ovakvim akcijama) s dva kamiona

tvrtke VG Čistoća i Matra (I. Matkovića) s dva utovariva-

ča te samoutovarnim kamionom.

-Cilj ove akcije je saniranje divljih odlagališta na

dvije lokacije u gospodarskoj jedinici Šiljakovačka Du-

brava, u blizini sela Velika Buna, objasnio je upravitelj

Šumarije V. Gorica Zoran Bumber. No problem je, kaže

on, što bi se nakon što mi ovo smetlište očistimo mo-

gao naći netko tko će ovdje ponovo dovoziti smeće! To

treba pokušati spriječiti.

Stare gume, frižideri, perilice, građevni otpad, samo

su dio širokog „popisa“ različitih vrsta otpada koji se go-

dinama odvozio u šumu, također i svojevrsno mjerilo

svijesti i savjesti ljudi koji šumu i dalje smatraju priklad-

nim mjestom za svoj stari frižider i ostali otpad! Samo

na jednom mjestu, u odsjeku 200, bilo je toliko otpada

da su utovarivač i samoutovarni kamion imali što raditi

cijelo dopodne. Radnici Šumarije su na drugoj lokaciji

skupljali pojedinačni otpad po šumi i iznosili ga na ce-

stu kako bi ga kamioni odvezli na odlagalište.

Prema procjenama, u ovoj akciji je iz šume odveze-

no blizu 300 tona smeća! (m)

otpad ZAJEDNIČKA AKCIJA ŠUMARIJE ZAJEDNIČKA AKCIJA ŠUMARIJE

I GRADA VELIKA GORICAI GRADA VELIKA GORICA

Do kada će Do kada će šuma šuma za neke biti za neke biti odlagalište otpada!odlagalište otpada! Dvije akcije čišćenja šume od krupnog

otpada i svakojakog smeća, u Šumarijama

Velika Gorica i Slavonski Brod, podsjetile

su na razinu (još uvijek) prevladavajuće

svijesti kako je šuma bogomdano mjesto za

stare frižidere, gume, peći i ostalo što nam

više ne treba. To je tako jer sankcija, čak i da

se nekoga uhvati u trenutku kada iskrcava

smeće, zapravo nema!

Na području Šumarije Slavon-

ski Brod (UŠP Nova Gradiška)

organizirana je akcija saku-

pljanja otpada u gospodar-

skoj jedinici „Južni Dilj“, na području

općine Podrckavlje. Glavni nositelji ak-

cije bili su upravitelj Šumarije, dipl. ing.

Dean Pinjuh i načelnik općine Miroslav

Bjelobrk. Sudjelovali su radnici zaposle-

ni na uzgajanju šuma, članovi Lovačke

udruge „Dilj“ iz Podcrkavlja te nekoliko

općinskih predstavnika. Na učinkovit

način očišćeno je nekoliko divljih odla-

gališta smeća (deponija) uz ceste prema

selima Dubovik i Oriovčić. (t)

SLAVONSKI BROD

Protiv divljih deponijaProtiv divljih deponija

Šumarima je osnovni posao gospoda-

renje šumama koje im je povjerila država.

No s vremena na vrijeme, posebno pri-

godom obilježavanja nekih važnih dana

i datuma (Dan planeta zemlje, Dan zašti-

te okoliša i slični), šumari nađu vremena

pozabaviti se i čišćenjem šume od smeća

kojim nesavjesni građani danima i godi-

nama zatrpavaju šumu! Možda ne bi bilo

loše da u suradnji s lokalnom zajednicom

u gradovima, selima, ta akcija poprimi šire

razmjere, jer teško je povjerovati da posto-

ji i jedna uprava šuma koja se ne susreće s

ovim problemom!

U akcijuU akciju

S akcije čišćenje šume S akcije čišćenje šume oko V. Goriceoko V. Gorice


smotra DRŽAVNO NATJECANJE I SMOTRA RADOVA UČENIKA U OBRAZOVNOM DRŽAVNO NATJECANJE I SMOTRA RADOVA UČENIKA U OBRAZOVNOM

SEKTORU ŠUMARSTVA I PRERADE DRVA, KARLOVAC, 28.-30. TRAVNJASEKTORU ŠUMARSTVA I PRERADE DRVA, KARLOVAC, 28.-30. TRAVNJA

Uz dvodnevno druženje i nova

poznanstva, učenici iz 27

škola nadmetali su se u Kar-

lovcu u više kategorija i po-

kazali zavidno znanje i vještinu.

U natjecanju za zanimanje šu-marski tehničar učenici četvrtih ra-

zreda su nakon strukovnog dijela (den-

drometrija – izmjera stabala u sastojini;

dendrologija – determinacija vrsta dr-

veća i grmlja; test znanja iz strukovnih

Budući šumari i drvodjelci Budući šumari i drvodjelci pokazali zavidno znanje i pokazali zavidno znanje i vještinu!vještinu!

Šumarska i drvodjeljska

škola Karlovac bila je od

28.-30. travnja domaćin

Državnog natjecanja i

smotre radova učenica i

učenika u obrazovnom

sektoru šumarstva,

prerade i obrade drva

na kojem je sudjelovalo

27 škola iz cijele

Hrvatske. Svečano

otvorenje dvodnevne

smotre održano je u

Gradskom kazalištu

Zorin dom.

najbolji su bili: 1. Krešimir Čaljkušić (Obrtna tehnič-

ka škola Split), 2. Kristina Miletić (Drvodjelska škola

Zagreb), 3. Josip Jarić (Drvodjelska škola Vinkovci),

4. Pavao Timko (Drvodjelska škola Zagreb), 5. Martina

Zagorac (ŠIDŠ Karlovac), 6. Margareta Kovačević (ŠIDŠ

Karlovac)

Istovremeno je u arboretumu škole postavljena

izložba učeničkih radova na temu «Tradicijske drvene

kuće naših krajeva». U smotri su sudjelovali učenici

drugog ili trećeg razreda zanimanja stolar te učenici

trećeg ili četvrtog razreda zanimanja drvodjeljski teh-

ničar dizajner.

Uz natjecanje, učenici su 29. travnja imali priliku

na zajedničkom izletu posjetiti turistički biser Slunja,

Rastoke.

sadržaja) pokazali svoje znanje na poligonu u ruko-vanju motornom pilom natječući se u pet kategorija

prema pravilniku Hrvatskih šuma (okretanje vodilice

i namještanje lanca motorne pile, kombinirani pre-

rez trupca, podsijecanje stabla, potpiljivanje stabala,

obaranje na balon, prerez trupca na podlozi)

U strukovnom dijelu najbolje rezultate su polučili:

1. David Janeš (Šumarska i drvodjeljska škole Karlo-

vac), 2. Dario Kramarić (Srednja škola „I. Trnskoga“, H.

Kostajnica), 3. Matej Josipović (ŠIDŠ Karlovac). Oni su

primili zlatne medalje, vrijedne nagrade te stekli pra-

vo na direktan upis na Šumarski fakultet Sveučilišta u

Zagrebu (uvjet; položena Državna matura).

Zanimljivo je bilo i drugog dana na poligonu

škole, a u rukovanju motornom pilom nakon odrađe-

nih pet disciplina najuspješniji su

bili: 1. Matej Josipović, 2. David

Janeš, 3. Stjepan Lončarević, svi

iz Šumarske i drvodjeljske škole

Karlovac!

U natjecanju za zanimanje stolar učenici trećih razreda od-

mjeravali su znanje i vještinu u:

pripremi proizvoda (izrada crteža

i sastavnice elemenata sa čistim

i krojnim mjerama); izradi uratka

ručnim, ručnim mehaniziranim

alatima i strojevima; u testu zna-

nja iz strukovnih sadržaja.

Najuspješniji su bili: 1. Sanjin

Žigulić (Strojarsko brodograđev-

na škola za industrijska i obrtnička

zanimanja Rijeka), 2. Tomislav To-

mašić (Drvodjelska škola Zagreb),

3. Mario Basar, (ŠIDŠ Karlovac)

Za zanimanje drvodjeljski tehničar dizajner natjecali su

se učenici četvrtih razreda (dizaj-

nerski dio, konstrukcijski dio, test

znanja iz strukovnih sadržaja), a

Piše: Đurđica Janjanin

Foto: O. Vlainić

Pred početak natjecanja Pred početak natjecanja šumarskih tehničarašumarskih tehničara

Stolari na djelu – strojna obradaStolari na djelu – strojna obrada

S natjecanja drvodjeljskih S natjecanja drvodjeljskih tehničara-dizajneratehničara-dizajnera

Okretanje vodiliceOkretanje vodilice

S otvorenja u Zorin domuS otvorenja u Zorin domu


Dosadašnji predsjednik karlovač-

kog ogranka HŠD-a Oliver Vlainić

na redovitoj je izbornoj Skupšti-

ni, 12. ožujka u Lovačkom domu

Muljava, na kojoj je obilježeno još jedno

uspješno četverogodišnje razdoblje, ponov-

no izabran za predsjednika ogranka. Za do-

zabava i blagdanskih domjenaka. Broj člano-

va se od 2006. godine s 293 povećao na 349,

čime je postao najbrojniji među 19 ogranaka

HŠD-a. U prostorijama unajmljenim od UŠP

Karlovac posjeduje i knjižnicu sa sve većim

fondom knjiga i časopisa, većinom stručnih,

iako su zastupljena i druga područja.

Na Skupštini je verifi ciran program rada

za 2010. godinu kojim će se nastaviti konti-

nuitet aktivnosti iz prethodnih godina. Zna-

čajniji dio programa je sudjelovanje u svim

procesima bitnima za struku poput restruk-

turiranja Hrvatskih šuma i proglašenja eko-

loške mreže Natura 2000. Ogranak će raditi

na izradi i izdavanju monografi je povodom

50 te obljetnice osnutka Šumskoga gospo-

darstva Karlovac, a spomen obilježjima odat

će počast znamenitim i zaslužnim šumarima.

Gost Skupštine bio je predsjednik HŠD-a

Petar Jurjević koji je pohvalio rad ogranka i

zaželio uspješan rad i u budućnosti. (O.V.)

13 članova, Nadzorni odbor od

četiri člana, Sud časti s tri člana i

sedam predstavnika za Skupšti-

nu HŠD-a.

U svome izvješću o radu u razdoblju od

2006.-2009. dosadašnji (i sadašnji) predsjed-

nik ogranka O. Vlainić podsjetio je čime se

sve Društvo bavilo. Osim redovitih godišnjih

okupljanja članova ogranka na izvještajnim

skupštinama, rad je obilježio niz aktivnosti

koje su uključivale stručna predavanja za

svoje članove (u posljednje vrijeme pogoto-

vo za ovlaštene inženjere), okrugle stolove o

pitanjima bitnima za šumarstvo, radne akcije

na različitim područjima, stručne ekskurzije i

izlete. Tako su karlovački šumari posjetili Vin-

kovce, Slavonski Brod, Zagreb i Varaždin te

boravili u Bosni i Hercegovini (dva puta), Ma-

kedoniji, Mađarskoj, Slovačkoj, Austriji i Nje-

mačkoj. Sudjelovali su u promociji šumar-

stva u okviru raznih akcija (Dani hrvatskoga

šumarstva, Europski tjedan šuma, likovne

kolonije i foto izleti), surađivali s drugim

ograncima na društvenom i sportskom pla-

nu, tiskanju knjiga i prospekata, šumarskih

info

Od rujna 2008. do rujna 2009., navodi on, broj umirovljenika

povećao se za 33.000! To je opasno, jer „se povećava broj onih koji

žive od državnog proračuna, a smanjuje broj onih koji stvaraju

nove vrijednosti“. Slanjem u prijevremenu mirovinu ne samo da

će stalno biti više umirovljenika nego je to normalno, nego se kod

dijela njih stvara „nervoza i povrijeđenost“.

I sad zanimljiv podatak: onih koji su otišli s punim radnim sta-

žom i godinama života samo je 18% od ukupnog broja umirovlje-

nika! I oni su materijalno najviše zakinuti jer primaju „za oko 35%

umanjene mirovine“

A evo i trenutne „krvne slike“ penzionerske populacije Hrvatske

koja također otkriva dosta zanimljivosti.

- U Hrvatskoj je ukupno 1.162.000 penzionera (2009.) što je

2,9% više nego 2008.

- Od toga je, naravno, najviše redovnih umirovljenika, 1.080.000,

(porast 1,9%);

- Hrvatskih je branitelja umirovljenika, 65.000 (porast 16%); -

Umirovljenika pripadnika BiH Vijeća obrane je 6.300 (porast 85,2% !);

- Umirovljenika klasifi ciranih kao „vojni“ je 10.900 (3,9% manje

nego 2008.).

„Vidljiv je enormni porast Hrvatskog vijeća obrane od čak

85,2%, i to 10 godina nakon završetka rata“, zaključuje Markić. (m)

IZBORNA SKUPŠTINA

HŠD-A KARLOVAC

Oliver Vlainić i dalje predsjednikOliver Vlainić i dalje predsjednik

UmirovljeniciUmirovljeniciU broju 159 pisali smo na ovome mjestu o

umirovljenicima, odlasku u mirovinu, saznali da se

u nekim europskim državama radi duže (Norveška,

muškarci do 67 godina) te da se produženje radnoga

staža priprema i kod nas. Razlog je vrlo jednostavan:

oni što rade ne mogu „naslagati“ toliko novca za

mirovine sve brojnije armije penzionera. Koliko je

to točno, saznajemo iz teksta mr. sc. Roka Markića

objavljenog u Umirovljeničkom listu u broju za veljaču.

predsjednike su izabrani Tomislav Kranjčević

i Dubravka Rade Jagaš, novi tajnik je Alen Sa-

maržija, dok je Vesna Rukavina i dalje blagaj-

nica ogranka koji posao obavlja još od 1996.

godine. Izabran je i novi Upravni odbor od

S izborne SkupštineS izborne Skupštine

U prašumi Čorkova uvalaU prašumi Čorkova uvala

Sajam je nastojao objediniti naj-

značajnije gospodarske djelatnosti

koje čine okosnicu ukupnog razvoja

Hrvatske, ruralni turizam sa svojom

najatraktivnijom ponudom; lovom

LOREKO

2. Sajam Loreko u Bjelovaru2. Sajam Loreko u BjelovaruZavršen je Sajam lova, ribolova, ekologije i ruralnog turizma,

LOREKO, koji je od 7.- 9. svibnja po drugi put održan na

sajamskom prostoru u Gudovcu, kod Bjelovara.

Na štandu hrvatskih šumaNa štandu hrvatskih šuma

kotlića i ribljeg paprikaša, priređe-

na je izložba žive divljači i konja, a

bila je organizirana i biciklijada iz

središta Bjelovara kao promotor

razvoja biciklističkih staza u turi-

stičkoj ponudi Bjelovar-

sko-bilogorske županije.

Bili su priređeni i okrugli

stolovi i predavanja iz lov-

stva, ekološke proizvod-

nje, šumske biomase i dr.

Na sajmu su tradicio-

nalno sudjelovale i Hrvat-

ske šume, Uprava šuma

Bjelovar, koje su svojih

20-ak kvadrata izložbe-

nog prostora tematski i

vizualno te reklamnim

i promotivnim materijalima pri-

lagodile svojoj lovno-turističkoj

i ugostiteljskoj ponudi (Lovačka

kuća Babinac sa lovištima Pisanič-

ka Bilogora i Žabljački lug-Česma),

ekologiji i zaštiti okoliša te nad-

zornoj stanici u proizvodnji eko

hrane.

Sajam lova, ribolova, ekologije

i ruralnog turizma svečano je otvo-

rio ministar turizma Damir Bajs.

i ribolovom, ekološkom proizvod-

njom i ponudom izvornih hrvatskih

proizvoda kao i korištenja obnovlji-

vih izvora energije. Pored opreme za

lov i ribolov, predstavljana je najsu-

vremenija oprema za zaštitu okoliša

i gospodarenje otpadom, priređena

je izložba terenskih vozila te natje-

canje u off roadu na sajamskom

poligonu, natjecanje u streljaštvu

i streličarstvu, u kuhanju lovačkog

zdravi život

Većina se ljudi boji dozvoliti drugima,

čak i voljenoj osobi, da doznaju što

oni misle i osjećaju o važnim osob-

nim pitanjima. Nedostatak samo-

pouzdanja, skrivena kivnost, bolna sjećanja

i tajne želje su česta svojstva ljudi, ali malo

je parova koji znaju pomoći jedan drugome

u prihvaćanju i razrješavanju tih snažnih, ali

skrivenih osjećaja.

Većina parova ne provede zajedno ni

30 minuta tjedno dijeleći i izmjenjujući me-

đusobno svoje intimne osjećaje. Onda nije

čudno da odnosi postaju monotoni i neinte-

resantni. Umjesto da istražuju svoje osjećaje,

mnogi parovi smatraju da znaju što osjeća

njihov partner, dok se u stvarnosti svaki od

njih boji to zapitati jedan drugoga. Da bi

ostala uzbudljiva, vibrantna, jaka i duboko

poštena, za ljubav je od vitalne važnosti -

međusobno iznošenje svojih osjećaja.

Za početak je od pomoći procjena

strahova koji stoje na putu iskrene otvorene

komunikacije. Za neke je ljude strah da će

biti odbijeni primarna psihička smetnja, to

jest zapreka. Neki strahuju ako bi ih partner

u potp unosti upoznao da bi to za njih bilo

ponižavajuće ili da bi ih dovelo do toga da

se osjećaju inferiorni. Oni koji očajnički traže

ljubav, pa ju konačno pronađu, mogu otkriti

novu brigu - strah da će tu ljubav izg ubiti i

ponovno se sami suočiti sa životom. Zadrža-

vanje za sebe takvih osjećaja stvara teret za

osobu i za njen odnos prema partneru, jer

takvo ponašanje potkopava samopouzda-

nje i sposobnost davanja i primanja ljubavi.

Kad dvoje ljudi krije svoje osjećaje, odnosi

su osuđeni na dosadu i kronično nezadovolj-

stvo. Umjesto da jasno izraze svoje potrebe,

parovi počinju manipulirati, međusobno se

zastrašivati ili stvarati osjećaj krivnje jedan u

drugo me. Ljubavne avanture sa strane ili ra-

stava partnera nisu rijetki nakon toga.

Kako svladati strah od vlastitog “otva-

ranja” pred partnerom, strah koji blokira

istinsku komunikaciju? Strahove valja iskaza-

ti, iznijeti na vidjelo. Valja uspostaviti atmos-

feru emotivnosti, obostrane pažnje, obzira,

sigurnosti i povjerenja koja će omogućiti i

vama i vaš em ljubavnom partneru da prihva-

tite i da uživate u riziku vlastitog otkrivanja,

da bez straha otkrijete skrivene dijelove svo-

je ličnosti i da razvijete nove osjećajne veze.

Otvoren i istinski iskren razgovor pomoći će

vam da otkrijete svoju hrabrost prema vla-

stitoj ranjivosti, da slobodno iznesete svoje

nesigurnosti i patnje, da strpljivo podnašate

konfl ikte i nesuglasice, a isto tako i da dijelite

svoje snove i nadanja. Valja držati na umu da

je vlastito otvaranje bitno za razvoj ličnosti i

intimnosti, ali to je proces kojeg treba pažlji-

vo provoditi. Potpuna otvorenost može koji

put nametnuti nerealan standard na ljubav

i brak. Kazati da muž i žena ne smiju imati

nikakvih tajni među sobom i da je potpuna

iskrenost uvijek najbolja politika, ne uzima

u obzir prirodnu ljudsku potrebu za određe-

nim zonama svoje privatnosti.

Ako se ne osjećate ugodno ispovijedati

partneru svoje seksualne doživljaje iz svojih

prijašnjih veza, nema razloga da ih otkriva-

te! Također, ne postoje obaveze da otkriva-

te svoje seksualne fantazi je ili tajne za koje

osjećate da su previše osobne prirode da bi

ih podijelili čak i sa svojim bračnim partne-

rom. Intimnost ne znači da morate baš sve

kazati osobi koju volite.

Otvaranje sebe mora biti učinjeno na si-

guran način i u mjeri koja odgovara situaciji.

Postoji nekoliko osnovnih pravila ko-

jih se treba držati ako se želi postići emotiv-

na sigurnost i povjerenje za vrijeme otvo-

renog razgovora među partnerima. Dakle,

prije nego pokušamo razgovor “iz srca”, oba

partnera moraju međusobno postići neke

suglasnosti, sporazumni do govor. Neki od

tih dogovora mogu biti slijedeći (dobro je

pročitati ih naglas prije početka razgovora):

obećavam da te neću nikad prekidati u raz-

govoru; obećavam da neću prekinuti naš od-

nos, niti emotivno, niti fi zički. Neću te odbiti,

bez obzira što želiš u razgovoru podijeliti sa-

mnom; učinit ću da se osjećaš siguran (sigur-

na) izraziti svoje najintimnije osjećaje. Ostat

ću otvoren (otvorena) za tebe; bez obzira što

god kažeš, to neće nikad biti upotrijebljeno

protiv tebe ili upotrijebljeno kao povod za

kasniju svađu; ja ću biti odgovoran (odgo-

vorna) za svoje emocije i neću te optuži vati

za to kako se osjećamo; voljet ću te bez ika-

kvih uvjeta; slažem se da se u nečemu može-

mo i ne slagati. Svaki od nas dozvolit će dru-

gome njegove osjećaje i mišljenja; slažem se

da svaki naš otvoren razgovor završi barem s

jednim osjećajnim zagrljajem (upamtite: pet

zagrljaja dnevno čini savjetnika za bračna pi-

tanja besposlenim!)

Ako se odlučite na jedan važan, sadr-

žajan i otvoren razgovor sa svojim partne-

rom, potrebno je misliti na još jedan faktor,

koji na prvi pogled izgleda nevažan, a nije. Vi

trebate stvoriti i odgovarajuće okolne uvjete

za takav razgovor, a to znači isključiti telefon

i osigurati da vas nitko sa strane ne može

ometati.

Upravo kao i za program održavanja fi -

zičke kondicije tako i ovdje - tri puta tjedno

po pola sata ugodnog razgovora je mini-

mum koji je potreban za održavanje dobrih

ljubavnih odnosa, dok jedan čitav sat takvog

druženja jednom tjedno ili jednom u dva

tjedna omogućit će još veću intimnost s va-

šim životnim partnerom.

Obostrano otvaranje svojeg vlastitog

unutrašnjeg života omogućit će vama i oso-

bi koju volite da bolje razumijete jedan dru-

goga, da bolje razumijete želje i nastojanja

partnera i da osjetite njegovu podršku.

KAKO POBOLJŠATI KVALITETU INTIMNOSTI?

Otvoren i iskren Otvoren i iskren razgovor može ojačati razgovor može ojačati odnos muškarca i ženeodnos muškarca i ženeMožete li vi i vaš bračni partner ili vaša djevojka (dečko) slobodno

otkriti jedan drugome tko ste u stvari i što u stvari želite - bilo da je to

dobro ili loše, bilo da su to vaše jakosti ili slabosti, nade i strahovi, uspjesi ili

porazi? Za mnoge parove je u najboljem slučaju uvjetno DA, međutim

za druge je odgovor NE.

Postoje neka priznanja koja mogu prije

ozbilj no nauditi ljubavnim odnosima

(ili čak dovesti do njihova prekida),

nego da ih ojačaju. To je, na primjer,

priznanje neke avanture od jedne noći,

koja u biti nema nikakvih daljnjih,

kasnijih posljedica.

Piše: Dr. Ivo Belan



dječji kutak

-Lisica je lukava. Ona može prevariti ježa, gurne ga

u malo vode i pojede (Antonija 5,6 god.)

- Lija jede skakavce, miševe, zečeve, ptičja jaja na

zemlji. Jede koke i patke (Ivana 7 god.)

- Lija se šulja i lovi (Vjeko 4,3 god.)

- Mama lija i tata lisac se zajedno brinu za svo-

ju djecu. Lisice iskopaju sebi jamu u zemlji za kuću

(Maja 4 god.)

– Lisica ima dugo tijelo pokriveno krznom. Leđa su

joj crvena i smeđa, a noge crne. Naraste do pola me-

tra. Ima dugačak rep oko 40 centimetara. Lovci je love

zbog krzna. (Gabriela 7 god.)

- Jako je opasno kada su lisice bolesne i kad im

se vidi pjena na ustima. Tada su one bijesne, a bo-

lest se zove bjesnoća. Ne smijemo dirati takve životi-

TKO TO IDE / LISICA

Kod moje bake lisica je pojela Kod moje bake lisica je pojela četiri kokoši!četiri kokoši!

Pripremila: Ljilja Ivković

Hrvatske šume

nastavljaju suradnju

s dječjim vrtićima

„Sesvete“ iz Sesveta,

„Josipdol“ iz Josipdola,

„Ivana Brlić Mažuranić“

iz Sl. Broda, i „Šumska

jagoda“ iz Zagreba,

s novim programom

koji je opet osmislila

naša suradnica, i sama

odgojiteljica, Ljiljana

Ivković. Projekt je

jednostavno nazvan

„TKO TO IDE“, a cilj ove

suradnje i dalje je i uvijek

isti: djecu od najranijeg

doba učiti kako i zašto

voljeti šumu i prirodu

i kako ih čuvati. Šuma

ima svoje stanovnike,

šumske životinje i

ptice. Kako one žive,

što rade, što vole, kako,

naposljetku izgledaju,

saznat ćete od naših

dječjih suradnika (dakako

uz pomoć njihovih

vrijednih odgajtelja!)

koji će vam kroz naredne

brojeve našeg časopisa

reći što misle o vuku,

lisici, medvjedu, fazanu,

vjeverici i ostalim

stanovnicima šume!

Evo priče o lisici.

- Lija se šulja, po noći, ide u kokošinjac i jede

male piliće. Ima malo smeđu, a malo narančastu

dlaku. (Daniel R., 6 god.)

- Lisica je lukava, opasna i jako slična vuku. Ima

kitnjast rep i malo drugačiju njušku. Jede koke i

živi u šumi. (Jakša M., 6 god.)

- Lisica je uvijek lukava i sve krade. Kada se rodi

mala beba ona je isto narandžaste boje kao mama

i tata. (Juraj K., 5,5 god.)

- Lisica ima malo bijeli rep i malo naranča-

sti, a šape su joj cijele narandžaste. Boji se lju-

di zato jer misli da će je uloviti. Ona lovi zečeve.

(Sabina J., 6 god.)

- Lisica ima boju krzna bijelu i narančastu.

Bijela je polarna lisica, a narančasta je obična.

(Ema F., 5,5 god.)

(DV Šumska jagoda, Zagreb)

nje, čak ni uginule, već zovemo odrasle i lovce.

(Petra 6 god.)

- Ima i sasvim bijelih lisica, ali one žive jako

daleko u hladnijim zemljama. (Lovro H. 6 god.)

(Mravci iz OŠ pri Specijalnoj bolnici

Krapinske toplice).

Lovro Hrvoj, OŠ Kr. TopliceLovro Hrvoj, OŠ Kr. Toplice

Antonija Hršak OŠ Kr. TopliceAntonija Hršak OŠ Kr. Toplice

-Lisica jede kokoši i živi na hladnom. Jako smrdi.

(Ivi K., 6. god.)

- Vidjela sam lisicu kako trći preko ceste. Narančaste

je boje. (Ivona F., 6. god.)

- Da bi uhvatila ježa, ona se po njemu pomokri i zu-

bima zarije u trbuh. (Pavo T., 5. god.)

- Kod moje bake lisica je pojela 4 kokoši u dvorištu.

(Laura V., 6. god.)

- Lisica jede ptičja jaja koja ispadnu iz gnijezda.

(Nika B., 6. god.)

- Lisica hoda po janjičima kad ju love lovački psi da

zamijene svoj trag i miris. (Paula, 4. god.)

(DV I. B. Mažuranić, Sl. Brod).

Danijel Radojčević, DV Šum. jagodaDanijel Radojčević, DV Šum. jagoda

Livija Puškar DV Šum. jagodaLivija Puškar DV Šum. jagoda

Leon Matičević, 5,5 g.- DV Sl. BrodLeon Matičević, 5,5 g.- DV Sl. Brod

Korina Jurišinac 5g.- DV Sl. Brod Korina Jurišinac 5g.- DV Sl. Brod

Naslovna stranica:

Crveni tepih pred šumomŽeljko Gubijan

Zadnja stranica:

Proljetno ogledaloZvonimir Ištvan

Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101

e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska 19Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .

najavljujemo u šumskom miljeu

Iz ureda Vlade RH potvrđeno je da će pre-

mijerka Jadranka Kosor biti pokroviteljica

29. svjetskog prvenstva šumarskih radnika

koje će se od 23.-27.rujna održati na jezeru

Jarun u Zagrebu. Nakon što je riješen taj važan

segment organizacije ove svjetske promocije

šumarstva, u toku je rješavanje i drugih važnih

detalja.

Pred potpisivanjem je ugovor sa tvrtkom

ŠRC Jarun o korištenju prostora za održavanje

prvenstva, a u završnoj je fazi i odabir idejnog

rješenja jumbo plakata za prvenstvo. Također,

traže se radnici zaposleni u Hrvatskim šumama

koji govore neke od (rijetkih) stranih jezika koji

bi bili domaćini nekima od sudionika. Nakon

provedenog natječaja odabran je i hotel u ko- Praznik rada, 1. svibnja, Šumarija Pi-

tomača iskoristila je za organizaciju

malog happeninga u šumi, druženje s

likovnim umjetnicima Podravine i bliže

okolice, na tradicionalnoj 7. po redu likovonoj

koloniji „Babičanka“, u idiličnom okruženju lo-

vačke kuće Babičanka, u šumi na padinama Bi-

logore, „negdje“ između Kloštra i Pitomače!

-Šuma je doživljaj sam po sebi, inspiracija

za umjetnike, mjesto za odmor, za uživanje u

svako godišnje doba. Ranije smo ove susrete

organizirali zimi, pod „bijelim pokrivačem“. Prije

dvije godine susrete s umjetnicima pomaknuli

smo u proljetni termin i to se pokazalo dobrim.

Zeleno okruženje nova je inspiracija našim sli-

karima, od kojih neki ovamo dolaze već godina-

ma, govori upravitelj Šumarije Željko Kovačev.

Otvorene radionice na kojima se okuplja-

ju umjetnici poznate su i popularne u svijetu pa

LIKOVNA KOLONIJA BABIČANKA / LIKOVNA KOLONIJA BABIČANKA /

ŠUMARIJA PITOMAČAŠUMARIJA PITOMAČA

Slikari u šumi, Slikari u šumi, šuma na platnušuma na platnu!!

i kod nas (sličnu suradnju s umjetnicima

koji rade u drvu ima i Šumarija Krapina!).

Koristi od ovakvog druženja su mnogostru-

ke. Tu se susreću poznati akademski umjet-

nici, samouki slikari, početnici i tu se u za-

jedničkom radu podiže estetska razina djela.

Važna je i uloga Šumarije koja na taj način

pridonosi podizanju opće kulturne i estetske

razine sredine; slike ostaju u Šumariji, priređu-

ju se izložbe.

Tako će i nakon ovog proljetnog okupljanja

slikara u fundusu Šumarije ostati 20-ak novih

djela u različitim tehnikama, od grafi ka i pastela

do ulja na platnu i staklu. Nakon izložbe u Šu-

mariji, one će krasiti zidove i prostore zgrada

drugih šumarija i poslovnih partnera.

Na 7. likovnoj koloniji sudjelovali su: Gor-

dana Ćurik, Jaroslava Lulić (Virovitica), Božidar

Puškaš (ak. slikar iz Pitomače), Stjepan Ivanec

(Kladare), Petar Petrović,

Franjo Mihočka, Ivana Kranželić (Đurđe-

vac), Slavica Pantelić, Nadica Markov (Ferdinan-

dovac), Martina Fuk, Ivan Kančal, Mato Zeman

(Klošar Podravski), Ivan Derežić-Bazara, Darko

Domitrović-Miki (Pitomača).

Ukupnom dobrom ozračju 7. likovne ko-

lonije pridonijela je, uz prelijepi proljetni dan,

kažu sami umjetnici, odlična organizacija cijele

akcije u kojoj je sudjelovalo tehničko osoblje

Šumarije.


Foto: M. Mrkobrad


Foto: Arhiva

U SUSRET 29. SVJETSKOM U SUSRET 29. SVJETSKOM

PRVENSTVU ŠUMARSKIH RADNIKA PRVENSTVU ŠUMARSKIH RADNIKA

U ZAGREBU (23.-27. RUJNA)U ZAGREBU (23.-27. RUJNA)

Premijerka Jadranka Kosor Premijerka Jadranka Kosor pokroviteljica prvenstva!pokroviteljica prvenstva!

Natjecanje je održano u mjestu Otepää

koje je centar zimskog turizma u Estoniji, osobi-

to nordijskog skijanja. Na programu je bilo pet

disciplina: obaranje stabla (obarala su se stabla

smreke u dovršnom sijeku u šumi), okretanje

vodilice, kombinirani prerez, prerez na podlozi

i kresanje grana.

U seniorskoj konkurenciji je među 84 na-

tjecatelja svjetski prvak postao Talijan Johann

Raffl iz južnog Tirola s osvojenih čak 1619 bodo-

va. U ekipnoj konkurenciji je na opće odušev-

ljenje pobijedila domaća ekipa Estonije (4764

bodova).

Kako je s toga natjecanja za naš časopis

izvije stio Ratko Matošević, rezultat je svojevr-

sno iznenađenje, jer ni Johann Raffl , niti eston-

ska ekipa nisu bili favoriti. No, pokazalo se da su

razlike vrlo male i da su mjesta na vrhu određi-

vale male pogreške.

S 4.138 bodova Hrvatska je momčad

osvojila 21. mjesto (od 28 ekipa), što je

na razini njihovih najboljih rezultata. Da,

napravljeno je nekoliko nepotrebnih po-

grešaka, što je hrvatske sjekače stajalo

mjesta u zlatnoj sredini. U pojedinačnom

plasmanu Ilija Šarić zauzeo je 35. mjesto

(1491 bod), Franc Žalac 61. (1388 bodova),

a Niko Lukač 72. (1259 bodova). Najbolji

pojedinačni rezultat po disciplinama je,

u jakoj konkurenciji, ostvario Ilija Šarić, 7.

mjestom u obaranju stabla, gdje ga je od

savršenog obaranja dijelilo samo 7,5 cm.

Voditelj ekipe bio je Željko Sučić, a tehnič-

ki vođa Marinko Matešić. Juniorsko je na-

tjecanje također pokazalo da težište u bu-

dućim pripremama treba staviti na mlade

natjecatelje, kako bi se uspješno obavila

smjena generacija.

Treba reći da je organizacija natjecanja

bila odlična, uz neke napretke u tehnologiji

(elektronsko mjerenje i digitalni instrumenti).

U okviru natjecanja je održana 1. skupština

Međunarodne asocijacije prvenstava šumskih

radnika (IALC) koje će voditi brigu o daljnjim

natjecanjima. U okviru više tijela Skupštine,

predstavnik Hrvatske (Ratko Matošević) je iza-

bran u tehnički komitet prvenstava.

Rezultati, pojedinačno: 1.Johann Raffl

(Italija), 1619 bodova, 2. Anders Olesk (Estoni-

ja) 1608, 3. Wolfgang Heidemann (Njemačka)

1608.

Ekipno: Estonija 4.764, 2. Italija 4.706,

3. Njemačka 4.682.

jem će biti smješteni sudionici i gosti, „Hotel I“.

Paralelno teku i tehničke pripreme pa je na redu

seminar za suce koji će voditi natjecanje.

Toliko o dosadašnjim pripremama, a mi

nastavljamo s prikazom nekih od dosadašnjih

svjetskih prvenstava.

Vraćamo se četiri godine unazad, u 2006.,

na 27. natjecanje koje je održano u Estoniji

(Otepää), od 15.- 20. kolovoza. Na njemu je su-

djelovalo više od stotinu natjecatelja iz 28 ze-

malja, među njima i Hrvatske, koju su predstav-

ljali trojica prvoplasiranih s državnog prvenstva

2005. u Karlovcu i to: Franc Žalac (Bjelovar), Ilija

Šarić i Niko Lukač (Vinkovci).

Hrvatska ekipa u Estoniji Hrvatska ekipa u Estoniji

Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 ISSN 1330-6480

Manje pepelnice i gubaraManje pepelnice i gubara 2 2

Ima li mjesta za prirodu?Ima li mjesta za prirodu? 16 16

KorzikaKorzika 1818

Drvene crkveDrvene crkve 2828

SirijaSirija 20 20

broj

161Godina XIV.,

Zagreb

svibanj

2010.

Documents

Manje pepelnice i gubara 2 Ima li mjesta za prirodu? 16 ...casopis.hrsume.hr/pdf/161.pdfseminar za suce koji će voditi natjecanje. Toliko o dosadašnjim pripremama, a mi nastavljamo