broj Godina XIV., Zagreb ožujak 2010.casopis.hrsume.hr/pdf/159.pdf · 2010-03-09 · Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 Zaštita šuma 2 Zemljani su djeca vode

Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 ISSN 1330-6480

Zaštita šumaZaštita šuma 2

Zemljani su djeca vodesu djeca vode 11

Divlji kesteniDivlji kesteni 2323

Damask 20

Slovensko Slovensko šumarstvošumarstvo 16

Tvrđava NehajTvrđava Nehaj 34

broj

159Godina XIV.,

Zagreb

ožujak

2010.

Naslovna stranica:

Bit će badema!

Marinko Bošnjaković

Zadnja stranica:

Šafran

Željko Gubijan

Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101

e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska 19Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .

Turizam je jedna od strateških odrednica

razvoja Hrvatske. Fantastične klimatske po-

godonosti i prirodne ljepote kakve se mogu

samo poželjeti svakako su adut za takvo opre-

djeljenje. Ulaganja daju rezultate, od turizma

se godišnje „ubere“ 7,8 mld. eura. No, uvijek

ostaje u zraku pitanje je li to dovoljno, može li

se više. Evo jedne priče za usporedbu.

Ako malo pratite sport, pa silne (zimske)

pripreme sportaša, posebno nogometaša, ne

možete ne primijetiti da je svima, ili gotovo svi-

ma, (od klubova iz Koreje, Japana, do Europe!)

zimi odredište Turska, točnije pokrajina Antal-

yja. Pa kakvi to med i mlijeko teku Antalyjom i

što to ima tamo, a ne, npr. u Istri, Dalmaciji, po-

kušao je dočarati novinar Sportskih novosti koji

je pratio Dinamo, koji se također polovicom ve-

ljače našao u Antalyji, u gradu Beleku.

Prije svega (a) uvjeti, pa (b) cijene, konač-

no i (c) klima.

Teško je i povjerovati, ali jest tako: na po-

dručju na kojem živi oko milijun stanovnika,

gdje je nedavno, početkom 90-ih bila mo-

čvara, šaš, izgrađeno je 280 hotela s 5 (pet!)

zvjezdica. Boravak u njima-fantazija, velik dio

posluje po „all inclusive“ principu. Dakle, osim

tri obroka, sve po izboru, u cijenu je uključeno

sve piće koje možete popiti (!), ponoćni buff et,

a u caff eu ne plaćate ni kavu ni čaj, ni bilo što

i tu je sve besplatno. Ne plaća se, naravno, po-

sebno ni bazen, ni sauna, ni fi tness, teretana

(samo masaža!), niti korištenje igrališta (ima ih

oko 100, samo neki hoteli imaju po četiri svoja

igrališta!), niti pranje dresova. A cijena: 65 eura

dnevno! U sobama, uz turske, možete gledati

i mnogobrojne druge programe (njemačke,

Šumarstvo i drvna industrija u FBiH pro-

lazi kroz mnogobrojne probleme, zbog čega

oba sektora u protekloj godini imaju pad i

proizvodnje i izvoza, a tu se prvenstveno tre-

ba osvrnuti na sredstva iz izdvajanja za Opće

korisne funkcije šuma (OFKŠ), nepostojanje

zakona o šumama, rad nelegalnih pilana, fa-

voriziranje kod snabdijevanja sirovinom, kao

i ispravnost rada inspekcijskih organa, rečeno

je u Sarajevu na konferenciji Grupacije šumar-

stva i drvne industrije pri Privrednoj komori

FBiH.

Vlada FBiH donijela je Uredbu o šumama

s rokom trajanja od 90 dana, ali to i nije neko

rješenje s obzirom na to da su uposlenici u

Unatoč recesiji koja je zadesila svijet i

Europu, najnoviji izvještaj britanskog Forest

Market Report-a pokazuje kako je šumarstvo

i drvna industrija jedna od najmanje pogo-

đenih gospodarskih grana. Poseban interes

ulagača odnosi se na mješovite plantaže,

te na tradicionalno drvo (trupac), ali i drvnu

masu za biogorivo. U prošloj godini potra-

žnja za drvnom masom u Velikoj Britaniji se

udvostručila te je iznosila 48,2 milijuna funti.

„Potražnja za drvom se znatno povećala po-

sljednjih nekoliko godina. Ulagači ne samo da

cijene drvo kao materijal, već i šumu s aspekta

zaštite, kao izvor održive bioenergije, zeleno

sredstvo te mjesto stvaranja kisika“ objasnio

je Crispin Golding investicijski savjetnik UPM

Tilhill-a.

Poseban interes ulagača usmjeren je pre-

ma mješovitim plantažama. Izvješće pokazuje

kako je industrijski sektor sve više zainteresi-

ran za drvnu biomasu, a potražnja uvelike

premašuje domaće zalihe.

Šume i šumarstvo u Velikoj Britaniji tako

su ostali izolirani od naleta recesije te se oče-

kuje da i u ovoj godini ostvare napredak u po-

slovanju. (PropertyWire) (idb)

U Federaciji BiH ne postoji U Federaciji BiH ne postoji Zakon o šumamaZakon o šumama

šumarstvu i drvnoj industriji skeptični prema

parlamentarnoj brzini donošenja zakona.

Proizvodnja šumskih sortimenata u deset

mjeseci 2009. g. smanjena je za 19 posto, nji-

hova prodaja za 18,5 posto, a prerada drveta u

11 mjeseci 2009. g. za oko 20 posto, kao i pro-

izvodnja namještaja. Velika većina šumarskih

poduzeća pred stečajnim je postupkom, te

su kreditno zadužena, a potraživanja radnika

nisu isplaćena.

U šumarstvu i drvnoj industriji FBiH radi

oko 20.000 zaposlenih. Osim zakonske regula-

tive, nedostaju certifi kati za izvoz pa je upitno

hoće li se za dvije do tri godine uopće moći

izvoziti (biznis.ba) (idb)

Povećana Povećana potražnja za potražnja za plantažama plantažama u Velikoj u Velikoj BritanijiBritaniji

280 hotela s pet zvjezdica!280 hotela s pet zvjezdica!američke, hrvatske, kineske...), a tek kolike no-

gometne utakmice uživo! Pa sad vi vidite!

Antalyija je na obali Mediterana, klima,

znači ugodna, ali ništa drugčija, niti bolja

nego na našoj obali.

Sve te pogodnosti privuku zimi (od pro-

sinca do ožujka) oko 1250 nogometnih mom-

čadi koje ostave milijardu dolara.

Ljeti ovdje dolaze golferi te brojni turisti iz

Europe i Antalija godišnje „bere“ oko 10 mld.

dolara, dakle više nego Hrvatska. (m)

FEDERACIJA BIH

VELIKA BRITANIJA

TURSKA

MIROVINE

U Njemačkoj je podignuta života dob umi-

rovljenja na 67 godina starosti (žene i muškar-

ci izjednačeni). U Hrvatskoj je ta granica 65

godina, odnosno 60 za žene, Grci, npr. idu u

mirovinu s 55 godina! I država im je, narav-

no, ne samo zbog brojnih penzionera, nego i

ukupne zaduženosti pred kolapsom („Dužan

ko’ Grčka“, poštapalica je odavno poznata, no

možda nikad tako primjerena kao danas!)

Hoće li se, zbog enormne potrošnje i ogro-

mnog javnog sektora u Hrvatskoj (387.000 za-

poslenih u državnoj upravi i javnim službama,

javnim poduzećima te lokalnoj samoupravi,

ili 8,7% ukupnog broja stanovnika), i kod nas

pristupiti nekim rezovima? Stvar je vlasti, a mi

ćemo se ovdje pozabaviti jednim segmen-

tom, penzionerima.

Mini mirovinska reforma koju će Hrvatska

morati obaviti, a koju potiče Svjetska banka,

Kada u mirovinuKada u mirovinukako piše Večernji list od 11. veljače, obuhva-

tit će izjednačavanje dobi muškaraca i žena

prilikom umirovljenja; destimuliranje prije-

vremenog odlaska u mirovinu te povećanje

izdvajanja za II. stup. Ovo izjednačavanje mo-

ralo bi se provesti najkasnije do 2018. g., no

bilo bi dobro da to bude što prije. Jednako

kao i produženje radnog vijeka na 67 ili 68 go-

dina. To su neke europske države već napra-

vile (Norveška, Njemčka). Jer živi se sve duže,

a izdaci za mirovine teret su svim državama.

Hrvatska je i tu posevna, na 4,5 milijuna sta-

novnika čak je oko 900 tisuća umirovljenika,

odnosno 1:1,3 umirovljenika prema radno ak-

tivnom stanovniku. To teško može izdržati pri-

vreda i puno jača od hrvatske, pogotov kada

u sektorima koji proizvodne novu vrijesnot

radi teko oko 700 tisuća (od ukupno nešto

preko 1,1 mil. zaposlenih). (m)

Tradicionalno natjecanje šumskih radni-

ka, “drvosječa”, kako ih se u nekim zemljama

običava zvati, ima dugu povijest. Prvo takvo

prvenstvo održano je 1970., a domaćini su za-

jednički bili Mađarska i Jugoslavija i sljedeće

godine (1971.) bivša je država samostalno or-

ganizirala natjecanje i otad se svjetska prven-

stva više nisu održavala na ovim prostorima.

Neposredni domaćin 29. okupljanja naj-

boljih svjetskih sjekača bit će Zagreb, odno-

sno jezero Jarun koje je već jednom, 2001.,

položilo ispit kao domaćin natjecanja sjekača

Hrvatske.

najavljujemonajavljujemoSVJETSKO PRVENSTVO SJEKAČA,

ZAGREB, 23.-27. RUJNA 2010.

Hrvatska Hrvatska ove godine ove godine

domaćin 29. svjetskog domaćin 29. svjetskog prvenstva sjekača!prvenstva sjekača!

- Zagreb je izabran zbog dobrih tran-sportnih i smještajnih mogućnosti, milijun-

ski je grad što je, s druge strane, dobra okol-

nost za povećani interes sponzora, kaže Ratko

Matošević, član Upravnog odbora IALC-a (In-

ternational Association Logging Champion-

ship-Svjetsko udruženje natjecanja sjekača),

neposredno uključen u organizaciju predsto-

jećeg događaja.

Piše: Miroslav Mrkobrad

U rujnu ove

godine, od

23.-27., Hrvatske

šume su domaćin

29. svjetskog

prvenstva

sjekača što će

svakako biti

prilika da se

(i) hrvatsko

šumarstvo

promovira izvan

granica, na

svjetskoj sceni.

Svjetsko prvenstvo sjekača održava

se po pravilima i standardima koje je propisao

IALC. I u Hrvatskim šumama se takva natje-

canja održavaju po istim pravilima, s jednom

malom razlikom; na svjetskim prvenstvima

obaraju se prava stabla, dok se u domaćim

natjecanjima za tu priliku koriste manji jarboli

koji se obaraju na balon, a zasjek i defi nitivni

prerez se obavljaju na trupcu koji simulira sta-

blo. Na Jarunu će se po prvi puta, pojašnjava

Matošević, u jednoj od šest disciplina, zaista

obarati veliki jarbol (veličine 16 m i promjera

35 cm), ukopan u zemlju.

Prije svjetskoga trebalo je biti održano i

domaće natjecanje sjekača kao izlučno, no

zbog mjera štednje neće ga biti. Ipak, Hrvat-

ska kao domaćin ima pravo na dvije ekipe s

time da se druga natječe izvan konkurencije.

To su prve informacije, a do jeseni ćemo

o natjecanju u časopisu još pisati.

info

u ovom broju

32 – 39

22 – 31

14 – 22

9–13

2 – 8

Brinemo li dovoljno o svojim kostima?

Park u Kutjevu iz 19. st. odiše baroknim i klasicističkim obilježjima

Tvrđava Nehaj zaštitni je znak grada Senja

Uporaba „capina“, „kantajzna“, „vinte“ i ostalih starih alata u šumarstvu

Šojka kreštalica

Rebrača (Blechnum spicant)Lovište koje vraća staru slavu stjecanu stoljećima

Krkavina-za detoksikaciju organizma

Divlji kesteni (Aesculus)

Čarobni Damask za svačiji ukus!

Slovenija je najšumovitija srednjoeuropska zemlja

Kako i za što su se koristile pojedine vrste drveća

Priprema tla bez (klasičnog) grebača-racionalnije i jeftinije!

„U središtu svijeta stoji golemi jasen nazvan Yggdrasil...“

„Kvaliteta vode-izazovi i mogućnosti“

Zemljani su djeca vode

Od vrha Bilogore (i bukve), do nizinskog gaja (i lužnjaka)

Uz stručnjake iz Hrvatske, u radu šumarske sekcije sudjelovali i gosti iz BiH i Slovenije

2 Broj 159 • ožujak 2010. HRVATSKE ŠUME

Šumarska sekcija na ovogodišnjem je seminaru

biljne zaštite zasjedala dva dana, s ukupno dva-

deset i jednom prezentacijom šumarskih struč-

njaka iz Hrvatske i Slovenije. Prvog dana rada

uvodno izlaganje iznio je Miroslav Harapin s temom

„Trideset godina (1978.–2008.) šumarske dijagnozno

prognozne službe u Hrvatskoj“. Naime, organizirana i

zakonom regulirana zaštita bilja i izvještajno progno-

zni poslovi u šumarstvu u Hrvatskoj postoje od 1980.

g., a sustavno praćenje određenih štetnika, kao što je

npr. gubar, traju još od početka 70-ih godina prošlog

stoljeća. Idejni začetnih ove službe, naglasio je Harapin,

je Željko Kovačević, koji je još 1970. godine primijenio u

Hrvatskoj tzv. svjetlosne lampe. Harapin je dao pregled

pojave najznačajnijih biljnih bolesti i štetnika u šuma-

ma Hrvatske od 80-ih godina, s naglaskom na gubara,

mrazovca, hrastovu osu listaricu i četnjaka.

„Aktualna problematika uporabe sredstava

za zaštitu bilja u šumarstvu“ Gabrijele Seletković i Te-

rezije Bošnjak (Direkcija HŠ) prezentacija je koja je za-

interesirala sve prisutne te izazvala i najviše diskusije.

Naime, od donošenja Zakona o zaštiti prirode dopu-

šteno je korištenje bioloških i biotehničkih sredstava za

zaštitu bilja radi očuvanja biološke raznolikosti. No, od

17. listopada 2002. godine cjelokupna površina kojom

gospodare Hrvatske šume je certifi cirana te su tako HŠ

stekle pravo na prestižni FSC certifi kat za gospodarenje

šumama. Revizijom FSC politike od svibnja 2007. go-

dine, nadopunjen je popis

zabranjenih djelatnih tvari

u skladu s FSC certifi cira-

nim šumama. Usporedbom

aktivnih tvari iz popisa,

u skladu s FSC šumama,

te Upisnika registriranih

sredstava za zaštitu bilja,

preostaje vrlo malo pesti-

cida dostupnih na tržištu

za uporabu u FSC šumama.

Zbog strožih kriterija FSC

politike, na tržištu je sve

manje pesticida za primje-

nu u certifi ciranim šumama i time raste problematika

zaštite šuma, zaključila je G. Seletković.

Mr. Branko Bradić upoznao je prisutne sa suzbi-

janjima skakavaca na području UŠP Bjelovar od 1945.

do 2000. godine. Iako nisu uobičajeni štetnici kod nas,

na području ove Uprave u nekoliko navrata pojavili su

se masovno, te uzrokovali veće štete brštenjem lišća.

Prva masovna pojava bila je 1960. g. na Bilogori, kada

je na oko 60 ha stradala prvenstveno bukva. Druga ma-

sovna pojava bila je 1992. g. na području Šumarija Lipik

i Daruvar, a po treći put pojavili su se prošle godine u

Šumariji Lipik, na površini od 10 ha. U prethodnim godi-

nama suzbijanje je uspješno provođeno s insekticidima,

no prošle godine, unatoč zaključku kako je suzbijanje

hitno potrebno, ono se nije provelo zbog zabrane od

strane FSC-a, te se nije smjelo suzbijati niti s jednim do-

stupnim preparatom, a posljedice nesuzbijanja vidjet

ćemo tek na proljeće.

S Gozdarskog inštituta Slovenije i ove godine

u Opatiju je došao Dušan Jurc sa zanimljivom temom

„Novo uneseni uzročnici bolesti prijete šumama“. Pred-

stavljen je povijesni pregled širenja unesenih gljiva koje

uzrokuju bolesti drvenastih biljaka u Sloveniji. Ustanov-

ljeno je više od četrdesetak vrsta koje se mogu smatrati

novima i invazivnim. A jednom unesene bolesti nikada

se ne mogu iskorijeniti, zaključuje Jurc.

Grupa autora iz UŠP Karlovac (I. Grginić, V. Rukavi-

na i D. Matešić) upoznali su prisutne s upotrebom GIS-a

Uz stručnjake iz HrvUz stručnjake iz Hrvu radu šumarske seku radu šumarske sesudjelovali i gosti iz sudjelovali i gosti iz

zaštita šuma 54. SEMINAR BILJNE ZAŠTITE, OPATIJA 9. - 12. VELJAČE

U hotelu «4 opatijska

cvijeta» i ove je godine,

od 9.-12. veljače, održan

tradicionalni, 54. seminar

biljne zaštite. U radu

seminara sudjelovalo

je preko 650 zaštitara

agronomske i šumarske

struke, uz veliki broj mladih

stručnjaka i studenata

koji, svakako, svjedoče

o zamjetnom interesu za

fi tomedicinu i probleme

koje rješava ova struka.

Seminar je održan u

organizaciji Hrvatskog

društva biljne zaštite i

Agronomskog fakulteta,

a pod pokroviteljstvom

Ministarstva poljoprivrede,

ribarstva i ruralnog

razvoja.

Organizirana i zakonom regulirana zaštita bilja

i izvještajno prognozni poslovi u šumarstvu u

Hrvatskoj postoje od 1980. g.,

a sustavno praćenje određenih štetnika,

kao što je npr. gubar, traju još od početka 70-ih

godina prošlog stoljeća

Sudionici seminara u OpatijiSudionici seminara u Opatiji

Dr. sc. Miroslav Harapin Dr. sc. Miroslav Harapin

Broj 159 • ožujak 2010. HRVATSKE ŠUME 3

i GPS-a pri utvrđivanju opožarene površine

i obračuna štete. Potrebni podaci o požaru

mogu se, bez skupe pomoći geodeta i specijal-

nih uređaja, prikupiti primjenom GPS-a i GIS-a.

Mjerenje površina pomoću GPS uređaja i pre-

nošenje u GIS pruža velike mogućnosti. U Hr-

vatskim šumama ustrojena je GIS baza podata-

ka iz koje je, uz osnovno znanje iz informatike,

moguće dobiti sve informacije potrebne za pri-

kaz opožarene površine kao i za izračun štete.

Atlas protupožarnih objekata u Slo-

veniji izvanredna je pomoć u protupožarnoj

zaštiti, a izradili su ga u Zavodu za šumarstvo

Slovenije u suradnji s Vatrogasnim zavodom

i Ministarstvom obrane Republike Slovenije.

Atlas pokriva područje Krasa, Brkina, Čičarije i

slovenske Istre. U Atlasu je 75 listova s kartama

u mjerilu 1:25 000. Do sada je atlasom pokri-

veno najugroženije područje Slovenije, a u

budućnosti će se pokriti područje cijele Repu-

blike, kazao je još Jakša iz Zavoda za gozdove

Slovenije. Iz Slovenije je bila i iduća predavači-

ca, Marija Kolšek, s temom „Provođenje poseb-

nih nadzora u Sloveniji, s naglaskom na keste-

nove šiškarice i borove nematode“. Elektronski

sustav za zaštitu šuma Slovenije: Osnove za

prognozu pojavljivanja bolesti i štetnika šum-

skoga drveća, Nikice Ogrisa iz Gozdarskog in-

stituta Slovenije, stavilo je naglasak na važnost

prognoze kao sastavni i veoma bitni dio u za-

štiti šuma. Prognozom se može predvidjeti vri-

jeme, lokacija i intenzitet pojavljivanja bolesti i štetnika

šumskog drveća. Pouzdan i aktivan informacijski sustav

koji nudi aktualne, ali i arhivske podatke iz zaštite šuma,

osnova je za bilo koju prognostičku metodu.

Grupa autora iz BiH (Dautbašić, Treštić, Mujezino-

vić, Bajrić i Alispahić) prikazali su „Istraživanje borovog

četnjaka u Bosni i Hercegovini“. U radu je dat pregled lo-

kaliteta u BiH na kojima je ustanovljeno prisustvo ovog

štetnika. Prezentirani su i rezultati istraživanja ulova bo-

rovog četnjaka u klopkama sa seksualnim feromonom

„pityolure“, što je prvo istraživanje ove vrste u toj zemlji.

Krunoslav Arač upoznao je prisutne s pojavom i suzbi-

janjem zlatokraja na području UŠP Koprivnica. Tijekom

2008. g., zbog velike populacije, došlo je do potpunog

golobrsta u sastojinama hrasta lužnjaka starosti od 93

do 105 godina. U mlađim sastojinama golobrst je bio

z Hrvatske, rvatske, e sekcije ekcije

sti iz BiH i Slovenijez BiH i Slovenije

djelomičan. Zaražena područja su aviotretirana (Match-om)

te je nakon mjesec dana izvršena kontrola koja je pokazala

uspješnost suzbijanja zlatokraja. Posljednje predavanje pr-

voga dana bilo je grupe autora sa Šumarskog fakulteta u Za-

grebu (J. Margaletić, M. Vucelja i L. Bjedov) s naslovom „Pri-

jedlog hitnih mjera zaštite od sitnih glodavaca“. Dosadašnja

zaštita šumskih sastojina, od ove grupe sisavaca, provodila

se najčešće kemijskim metodama. Sukladno novim zakon-

skim odredbama zabranjeno je suzbijanje sitnih glodavaca

rodenticidnim sredstvima. U cilju kvalitetne zaštite od sitnih

Na području UŠP Delnice od 123.392 prgledanih

stabala jele imelom je zaraženo 34%, odnosno

trećina pregledanih stabala.

Oštećena šumaOštećena šuma

Piše: Irena Devčić Buzov

Foto: Vesna Pleše


glodavaca, a prema novim za-

konskim propisima, predlaže

se istraživanje učinaka novih

ekoloških preparata na broj-

nost dominantnih vrsta.

Prvo izlaganje drugog radnog dana iznio je Želj-

ko Kauzlarić iz UŠP Delnice

s naslovom „Zaraženost jele

imelom u šumama Gorskog

kotara“. Na području UŠP Del-

nice od 123 392 pregledanih

stabala jele, imelom je zara-

ženo 34%, odnosno trećina

pregledanih stabala. Imela

je poluparazit koji fi ziološki

oslabi stablo i predisponira

ga za napad štetnika i bolesti

pa se šteta povećava. Milivoj

Franjević i Boris Hrašovec

upoznali su prisutne s Neoc-

lytus acuminatus – Pridošli-

com iz Sjeverne Amerike koja

je napala koprivić u Novom

Vinodolskom. Radi se o sje-

vernoameričkoj cvilidreti koja

je u Europu unesena u proš-

lom stoljeću. Masovnost od-

laganja jaja na pojedina sta-

bla i potonji masovni razvoj

ličinki olakšava savladavanje

obrambenih mehanizama

stabla i omogućuje uspješnu

LaureatiNa svečanom otvorenju 54. seminara biljne zaštite

dodijeljena su priznanja ovogodišnjim laureatima. Dobit-

nici zlatne plakete su prof. dr. sc. Marija Ivezić te Zavod za

zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu RH. Dobitnica sre-

brne plakete je mr. sc. Vladimira Fulanović, a zahvalnicom

je nagrađena Mira Rucner. Promovirani su i novi doktori i

magistri znanosti iz područja biotehničkih znanosti, polje

zaštite. Iz područja šumarstva u naslov magistre znanosti

promovirana je Irena Devčić Buzov.

Milan Pernek i Nikola Lac-ković iznijeli su rad pod naslovom

„Mogućnost primjene entomopa-

togene gljive Beauveria bassiana

za suzbijanje jasenove pipe.“ To je

entomopatogena gljiva koja uzro-

kuje bolesti te uglavnom završa-

va uginućem infi ciranih kukaca.

Njezina primjena, kao biološkog

sredstva, poznata je desetljećima,

ali se zbog svoje neselektivnosti u

mnogim slučajevima nalazi još u

eksperimentalnoj fazi.

Prostorni prikaz sušenja hrasta

lužnjaka u GJ „Ključevi“ dao je Ivan

Štanfar iz UŠP Nova Gradiška, a Bo-

ris Liović i Marko Šprišić prikazali

su mogućnost primjene bioraz-

gradivih štitnika u obnovi šuma.

Grupa autora (Glavaš, Stošić, Srpak

i Tonković) upoznali su prisutne

sa sanacijom bukovih sastojina u

GJ „Radošić“ napadnutih gljivom

Nectria ditissima. Obnovljenu mla-

du šumu intenzivno je napala ova

parazitska gljiva, a tijekom 2008.

i 2009. g. poduzete su sanitarne

mjere tj. sječa zaraženih stabala. U

narednom razdoblju nastavit će se

sa sječom najugroženijih stabala.

Sanacija će se obavljati postupno

do važenja gospodarske osnove

2012. g.

Radni dio šumarske sekcije

s predavanjem su zatvorili kolege

šumari iz Slovenije s temom „Prenamnoženje

smrekovih potkornjaka u Sloveniji, u razdo-

blju od 2002. do 2008. godine“ (G. Meterci,

A. Repe, D. Borkovič, M. Jurc). Prikazana je

dinamika razvoja i brojnost populacije smre-

kovih potkornjaka na odabranim prostornim

jedinicama u Republici Sloveniji za rečeno

razdoblje. Gradacije smrekovih potkornjaka

javljale su se s jačim intenzitetom na nepri-

rodnim staništima, u nizinskim područjima i

na tlima koja su bogata hranjivima (N, P, K).

U sklopu seminara održana je i redovna

skupština Društva biljne zaštite i time je za-

vršen 54. seminar biljne zaštite.

• Ako ne možemo ostaviti svojim

nasljednicima velike zalihe zrelih

šuma, moramo im ostaviti što bolje

uzgojene mlade sastojine.

(Josip Balen)

• Zdrava šuma, zdrav čovjek.(Milan Krmpotić)

• Šumarstvo mora služiti socijalnom i

kulturnom razvoju zemlje i pomaga-

nju očuvanja prirodnog bogatstva.

(M. Prodan)

izreke Šuma kao životŠuma kao život• Šuma je simbol postojanja,

u njoj smo bili, ona nam je pomogla

da preživimo,

s njome smo osvojili svijet

u kojoj se cijela povijest ponavlja i

obnavlja s radošću,

da bi danas postala elementom

naših igara.(U povodu Mediteranskih igara, Split 1979.)

• Ako hoćeš uništiti jedan narod,

najprije mu uništi šumu.

realizaciju biotičkog potencijala cvilidrete kada se

za to stvore uvjeti – u načelu jednaka strategija ko-

jom se koriste i naši najopasniji potkornjaci.

Prvi nalaz patogene gljive Chalara Fraxi-nea na bijelom jasenu u Gorskom kotaru naziv je

rada koji su iznijeli Lea Barić i Danko Diminić. To je

fi topatogena gljiva koja u posljednje vrijeme uzro-

kuje masovno odumiranje običnog jasena diljem

Europe. Simptomi na stablima u Hrvatskoj prvi

puta su zabilježeni u svibnju 2009. g. u Zalesini.

Simptomi su uočeni u krošnjama stabala različite

dobi, a očitovali su se sušenjem pojedinih grana u

krošnji koje su u potpunosti ostale bez lišća. Pre-

zentaciju na istu temu imala je i slovenska kolegica

Tine Hauptman. U Sloveniji je ova bolest prvi puta

uočena 2006. g. Simptomi su raznoliki; od odumi-

ranja izbojaka i grana, sušenja, do nekroze lišća i

kore. Bolest u Sloveniji ugrožava

obični jasen i poljski jasen, dok na

crnom jasenu nije uočena. Gibbe-

rella circinata uzročnik je karan-

tenske bolesti borova, a s njom je

nazočne upoznala Sanja Novak

Agbaba. To je gljivični organizam

koji uzrokuje oštećenje i sušenje

borova roda Pinus spp., ali i vrste

Pseudotsuga menziesii. Bolest je

raširena u krajevima s povišenom

zračnom vlagom i višom tempera-

turom posebno u području medi-

teranske klime.

Sudionici Sudionici

Radno predsjedništvo i prof. dr. Milan GlavašRadno predsjedništvo i prof. dr. Milan Glavaš


U Šumariji Veliki Grđevac ne

pamte kad su poslovali s

gubitkom pa tako očeku-

ju da će i prošla 2009. biti

završena s pozitivnim predznakom i

dobiti od blizu milijun kuna! Takvim

stabilnim poslovanjem u kojem

nema mjesta nekim (neugodnim)

iznenađenjima, šumarija je i prije, a

i sada u mnogome, pridonosi uku-

pnom rejtingu bjelovarske Upra-

ve. Gospodareći s 7.5768 ha šuma,

uglavnom na Bilogori, šumarija spa-

da u red srednje velikih. S vrha ove

nevisoke gore, koja ipak u značajnoj

mjeri određuje način gospodarenja,

velikogrđevačke su šume na sjeveru

i istoku omeđene Šumarijama Pito-

mača i Virovitica. Južno granica ide

između sela Hercegovca i V. Trnoviti-

ce, te na zapadu prometnica Gornja

Trnovitica-Gornja Ploščica. Tako je

područje šumarije izduženo

po Bilogori kojih 30-ak km od

sjeveroistoka prema jugoza-

padu.

Bilogora s najvišim vr-hom od preko 300 m na juž-

nim je padinama idealno sta-

nište za bukvu i hrast kitnjak,

dok je u nizini najznačajnija vr-

sta lužnjak, u našoj najvažnijoj

gospodarskoj jedinici Trupin-

ski-Pašinski gaj, kaže upravitelj

Šumarije Ivan Jambreković. Za-

nimljivo je da niti sa tom, a ni s

ostale tri gospodarske jedinice

(Grđevačka Bilogora, koja je s 5.688

ha daleko najveća, Dugački gaj-Jase-

nova-Drljež, Krnjača-Gradina-Sječa),

šumarija ne gospodari sama, nego

ih dijeli sa susjednim šumarijama;

Viroviticom, V. Pisanicom, Ivanskom,

Garešnicom.

šumska razglednica ŠUMARIJA VELIKI GRĐEVAC / ŠUMARIJA VELIKI GRĐEVAC /

UPRAVA ŠUMA BJELOVARUPRAVA ŠUMA BJELOVAR

Od vrha Bilogore (i bukve), Od vrha Bilogore (i bukve), do nizinskog gaja (i lužnjaka)do nizinskog gaja (i lužnjaka)

Gospodareći s 7.500 ha

šuma smještenih najvećim

dijelom na Bilogori, te

zapošljavajući 60-ak

radnika, Šumarija Veliki

Grđevac u bjelovarskoj

Upravi značajan je

privredni subjekt ovoga

općinskoga mjesta, idealno

smještenoga na glavnoj

prometnici od Bjelovara

prema Daruvaru. To je

šumarija u kojoj caruje

bukva, ali u jednoj od četiri

gospodarske jedinice, u

nizinskom dijelu, nalazimo

i prekrasne primjerke

lužnjaka.

U šumskom pokrovu najviše je bukve, oko 40%,

a od ostalih vrsta najzastupljeniji su lužnjak 30%, kit-

njak i grab sa po 10%, a toliko otpada na ostale vrste,

među kojima je i nešto crnogorice(!), kao ostatak iz

nekih prošlih vremena.

Godišnji bruto etat iznosi oko 44.000 kubika bruto

(za ovu godinu planiran je s 39.130 m3), drvna zaliha

doseže oko 2.000,000 kubika.

Grđevačka je šumarija tradicionalno bila poznata,

a takav se trend nastoji zadržati, po kvalitetnim uzgoj-

nim radovima (čemu je u mnogome pridonijela gene-

racija ranijih šumara, napose dipl. ing. Dušan Radosa-

vac, sada u mirovini). Tako se prema propisu osnove, u

desetogodišnjem razdoblju, pripremni radovi za ob-

novu obave na oko 462 ha, sadnja na 257 ha, radovi

na njezi sastojina obuhvaćaju 2579 ha, a zaštita šuma

planirana je na 688 ha.

V. Grđevac danas je više od sela, a manje od

grada, općinsko mjesto s oko 1400 žitelja, geografski

i prometno idealno smješteno na glavnoj prometnici


Foto: M. Mrkobrad

Dipl. ing. šum. Ivan Dipl. ing. šum. Ivan JambrekovićJambreković

Sve su rjeđi - lužnjak u Pašijanskom-Trupinskom gajuSve su rjeđi - lužnjak u Pašijanskom-Trupinskom gaju


otvorenost od 15 km /1000

ha, te je, kako kaže upravi-

telj, ostalo izgraditi tek ne-

koliko šumskih prometnica,

uglavnom manje važnosti.

Sama šumarija ušla je u kasne „srednje godi-ne“! Kada je 50-ih godina

prošloga stoljeća došlo do

ukidanja šumskih gospo-

darstava kao ustanova sa

samostalnim fi nanciranjem,

te osnivanja šumarija sa sa-

mostalnim fi nanciranjem, u

Hrvatskoj je tada osnovano

187 šumarija, među kojima,

1. srpnja 1954., i Šumarija Veliki Grđevac. Po-

sao šumarije, koja je bila utemeljena od dije-

lova površina Šumarija Nova Rača, Grubišno

Polje i Virovitica, bio je uzgajanje i zaštita

šuma, a u manjoj mjeri iskorištavanje (sani-

tarne sječe, čišćenja i prorijede). Iskorišta-

vanje glavnog prihoda dovršne i čiste sječe

vršilo je zasebno poduzeće (Šumsko radili-

šte Česma) koje nije bilo u sklopu šumarije.

Tijekom 1960. dolazi do spajanja šumarije i

Česme u sklopu Šumsko–poljoprivrednog

poduzeća Mojica birta u Bjelovaru. Tijekom

sljedećih 10-ak godina dogodilo se više stva-

ri koje će ostaviti traga do dana današnjega

(krčenje nekvalitetnih šuma i pretvaranje

zemljišta u poljoprivredno, poznata “topo-

lomanija” u okviru koje su se, pod utjecajem

politike, sijekle šume lužnjaka i graba i na nji-

hovom mjestu sadila topole, ali i crnogorica;

ima je još i danas!). Tek početkom 80-ih vraća

se pošumljavanje lužnjakom, kitnjakom i jo-

hom. No, u to vrijeme izgrađen je Sindikalni

dom kraj Šumarije, uređen park ispred zgra-

Prikolica

Pašijanski Trupinski gaj „posljed-

nje je utočište“ ogromnih primjeraka

hrasta lužnjaka. Grupa radnika poslo-

vođe Mladena Zdelara radi u dovrš-

nom sijeku, tu je i mehanizacija, na

stovarištu se prikraja. Uz uobičajenu

sliku na ovakvim mjestima, snimili

smo i jednu prikolicu posebno kon-

struiranu, koju vuče kombi, a u kojoj

se vozi potrebni alat (pile), te određe-

ne količine goriva za traktore u nje-

nom rezervoaru. Umjesto u kombiju

to vozimo u prikolici i tako izbjega-

vamo nepotrebna pitanja inspekcije,

kažu u šumariji.

od Bjelovara prema Daruvaru. Osim brojnih

kafi ća, u ovome općinskome središtu razvilo

se i privatno poduzetništvo, koje ovdje ima

dugu tradiciju, tu je liječnička ambulanta,

trgovine, benzinska postaja. Ovdje je rođen

poznati pisac za djecu Mato Lovrak, ovdje su

svake godine organiziraju „Lovrakovi dani“,

turističko kulturna manifestacija. A vlak iz

nezaobilaznog Lovrakovog dječjeg romana

„Vlak u snijegu“ i dalje stoji na svojoj stani-

ci čekajući „neke nove klince“, u turističko

rekreacijskom centru u čijem su uređivanju

sudjelovali i grđevački šumari. Uostalom,

tamo je nedavno otvorena i Staza prijatelja

prirode, kao „simbol puta k očuvanju biološ-

ke raznolikosti“.

Takav položaj, ali i sustavna briga šuma-

ra, pridonijeli su da šumarija ima zavidnu

de, sagrađena lovačka kuća u Malom Grđev-

cu... Za grđevačko je šumarstvo značajna

1972. godina i osnivanje OOUR-a, kada je Šu-

marija Veliki Grđevac praktično funkcionirala

kao samostalno poduzeće. To je razdoblje

potrajalo do 1985. kada se još jednom (poli-

tičkom) reorganizacijom uvelo funkcionalno

gospodarenje kojim je šumarstvo podijelje-

no na uzgoj i iskorištavanje. Osnivanjem je-

dinstvenog poduzeća Hrvatske šume 1991.

g., Šumarija V. Grđevac ostala je u sastavu

novoosnovane Uprave šuma Bjelovar.

I prije nego što su nastupile anti-recesijske mjere koje su, među ostalim,

zahtijevale štednju u svim segmentima, pa i

na korištenju poduzetnika u obavljanju šum-

skih radova, Šumarija V. Grđevac ponašala se

gospodarski racionalno – većinu radova na

sječi i izradi obavljala je s vlastitim kapacite-

tima.

- Prošle godine sami smo posjekli 20.000

kubika trupaca, blizu 9000 kubika višemetri-

Bilogorski pejsaž (GJ Bilogorski pejsaž (GJ Grđevačka BilogoraGrđevačka Bilogora

Zgrada Šumarije Zgrada Šumarije s parkom ispreds parkom ispred

Mlada sastojina lužnjaka i grabaMlada sastojina lužnjaka i graba


ce i toliko metrice, podsjeća upravitelj Jam-

breković. Mi smo šumarija koja koristi vrlo

malo vanjskih usluga kako na sječi tako i na

izvlačenju.

Je li to bolje, jeftinije, efi kasnije ili pak

skuplje od korištenja usluga poduzetnika (s

kojima nema problema održavanja meha-

nizacije, kvarova, zastoja, skupih poprava-

ka), tema je o kojoj se već godinama

raspravlja. Šumari znaju da su podu-

zetnici jeftiniji, no u današnje vrijeme

krize svaki „odliv“ novca izvan tvrtke je

trošenje koje se može izbjeći.

Ni u V. Grđevcu, naravno, nisu imuni na probleme zastarjele meha-

nizacije, na povećanje broja radnika s

umanjenom radnom sposobnošću. I

još nešto;

- U zadnjih nekoliko godina poja-

čano se suše kulture crnogorice, prvenstvo

obična jela. Zbog izrazito malih proizvodnih

učinaka pri sječi, izradi i privlačenju u tim

kulturama, ove je poslove obavljao vanjski

izvođač s harwesterom i forwarderom.

Podsjećajući na tradiciju „uzornoga

rada na obnovi šuma o grđevačkoj šumariji,

što je rezultiralo kvalitetnim sastojinama u

svim stadijima“, upravitelj Jambreković isto-

dobno izražava „bojazan za budućnost mla-

dih sastojina ukoliko smanjeno ulaganje u

biološku obnovu šuma zbog recesije duže

potraje“.

A da se uzgojnim radovima poklanja po-

sebna pažnja uvjerili smo se na terenu. Gru-

pa radnika poslovođe Ivice Setničke marljivo

je, premda je snijeg u drugoj polovici veljače

kad smo ih obišli bio zavidno visok, radila na

čišćenju u GJ Grđevačkoj Bilogori.Šumarija Velik Grđevac zapošljava 63

radnika od čega se četvoro sprema u poti-cajnu mirovinu. Četiri revirnika su na četiri revira: Nenad Nekvapil, Damir Benić, Valeri-ja Slobodnjak i Matija Ivezić. To je dovoljno radnika da obave sve poslove i još stignu u ispomoć u neke druge šumarije.

U dovršnom U dovršnom zimskom zimskom sijekusijeku

Grupa Grupa poslovođe poslovođe Ivice Setničke Ivice Setničke (na slici i (na slici i revirnik Nenad revirnik Nenad Nekvapil) na Nekvapil) na radovima radovima čišćenjačišćenja

Lovačka kuća Mali GrđevacLovačka kuća Mali Grđevac

Čekaju međunarodnu licitacijuČekaju međunarodnu licitacijuVlak koji nikad neće poći, u Lovrakovom rekreacijskom centruVlak koji nikad neće poći, u Lovrakovom rekreacijskom centru


Broj stanovnika na Zemlji sve više

raste, a samim time povećavaju se

i potrebe za proizvodnjom hrane,

kao i potrošnja pitke vode. Glavni

potrošač vode je poljodjelstvo koje diljem

svijeta troši oko 70% vodnih zaliha. Industri-

ja se nalazi na drugom mjestu s 24% svjet-

ske potrošnje. Potrošnja vode za kućanske

potrebe iznosi oko 8% ukupne količine po-

trošene vode.

Zalihe pitke vode svakim danom sve su

manje.

Prema podacima UN-a, u posljednjih sto

godina potrošnja pitke vode razvija se po

stopi dva puta većoj od stope rasta popula-

cije, što znači da će se u idućih dvadeset go-

dina potreba za vodom povećati čak 650%.

Prema prvom svjetskom izvješću

o vodnim zalihama, koji je objavio UNESCO,

Hrvatska se po bogatstvu dostupnosti vod-

nih izvora nalazi na 5. mjestu u Europi, a na

42. mjestu u svijetu. Hrvatska obiluje kvalitet-

nom vodom i raspolaže velikim vodnim bo-

gatstvom, a 60% vodnog bogatstva Hrvatske

nastaje unutar njezinih granica. Najveći dio

vodnih bogatstava nalazi se u podzemlju

Gorskog kotara i Like.

Od svih regija u Hrvatskoj, vodom je po-

sebno bogata Lika iz koje prema podacima

stručnjaka, dnevno u Jadran otječe količina

vode vrijedna milijardu dolara.

mnogih stvari, kao što je kupanje ili dugo-

trajno tuširanje, korištenje mašine za rublje i

ostalo. Kevin poziva i svoje sunarodnjake da

se pridruže njegovoj akciji za očuvanje vode,

te navodi kako svega ¼ stanovništva grada

Winnipega u Kanadi na ovaj način može

uštedjeti 4 milijuna litara vode dnevno, od-

nosno preko 100 milijuna litara u mjesec

dana.

Otpadne vode - Svake godine na svi-

jetu se proizvede 1.500 kubičnih kilometara

otpadnih voda. Iako se otpad i otpadne vode

mogu ponovno koristiti, kao na primjer za

proizvodnju energije ili pri navodnjavanju,

njihova upotreba uglavnom je neiskorištena

te postaje ozbiljan ekološki problem. U ze-

voda UZ SVJETSKI DAN VODA, 22. OŽUJKAUZ SVJETSKI DAN VODA, 22. OŽUJKA

„Kvaliteta vode„Kvaliteta vode- izazovi i mogućnosti“- izazovi i mogućnosti“

I ove godine se

22.ožujka obilježava

Svjetski dan voda, a

središnja proslava bit će

organizirana u Nairobiju

u Keniji. Tema kojom

će se baviti stručnjaci

diljem svijeta je

„Kvaliteta vode – izazovi

i mogućnosti“. Svjetski

dan voda po prvi puta u

svijetu obilježen je 1993.

godine, kao rezultat

dogovora međunarodnih

stranaka na UN-ovoj

općoj skupštini održanoj

u prosincu 1992.g. u Rio

de Janeiru.

Ovogodišnja proslava obilježavanja

Svjetskog dana voda održava se u Nairobiju

u Keniji. Kao i svake godine, za ovu prigodu

se spremaju brojna događanja diljem svije-

ta. Jedna od, svakako interesantnijih akcija,

je ona Kevina Freedmana iz Kanade. Pod

motom „Voda je naše pravo, a njezino oču-

vanje naša obveza“, Kevin će mjesec dana

provesti trošeći svega 25 litara vode na dan.

Svjestan je da će se pri tome morati odreći

Hrvatska se po bogatstvu dostupnosti

vodnih izvora nalazi na 5. mjestu u

Europi, a na 42. mjestu u svijetu.

Svake godine na svijetu se

proizvede 1.500 kubičnih

kilometara otpadnih voda

Glavni potrošač vode je poljodjelstvo

koje diljem svijeta troši oko 70%

vodnih zaliha.

Piše: Irena Devčić Buzov

Foto: I. D. Buzov

mljama u razvoju čak 80% ukupnog otpada

odlaže se netretirano, uglavnom zbog nedo-

statka zakona te nemogućnosti bilo kakve

dodatne obrade. Broj stanovnika na Zemlji u

stalnom je porastu, a u stopu ga prati i indu-

strijski razvoj. Sve su to novi izvori zagađenja

koji pri tome zahtijevaju čistu vodu.

Zdravlje ljudi i čisti okoliš, konzumacija

vode te potrebe za vodnim resursima u po-

ljoprivredi, kako danas tako i u budućnosti,

doveli su u pitanje zalihe pitke vode.


Vječna je zagonetka stvaranja Zemlje baš kao

i rađanja vode u njezinoj nedokučivoj utrobi.

U davna vremena pokušao je zagonetku, uz

mnoge mudroslovne umove, razriješiti i ki-

neski fi lozof Lao Ce. Svoje je misli u potrazi za tajnama

prirode sažeo ovako: „Područje vode je početak zvan

putovanje. Stani ispred njega, nema početka. Slijedi ga,

nema kraja.“

O društvenim i gospodarstvenim čimbeni-

cima stanja i razvoja vodoprivrede u Republici Hr-

vatskoj skrbi tvrtka Hrvatske vode. Brojni suradnici

časopisa “Hrvatska vodoprivreda” analiziraju i opisu-

ju vodu i podrobnu bit vode od njezina postanka na

Zemlji do današnje uporabe i potrebe gotovo sedam

milijardi stanovnika našeg jedino napučenog Planeta.

U spomenutom časopisu napisao je o toj poveza-

nosti poučan i nadasve zanimljiv članak prof. Zdenko

Marković, pokušavajući zaroniti u duboke tajne na-

Zemljani su djeca vodeZemljani su djeca vode

Da nema vode ne bi bilo

ni života na Zemlji, kao

što ga vjerojatno nema

na sušnim planetima

dosad otkrivenog i

djelomice poznatog

Sunčevog sustava.

Zemlja je nagrađena

tim najvećim prirodnim

blagom. Pogledom iz

Svemira ona je čudesno

plavkasta, odrazom

istobitnih boja svojih

oceana i mora, u koji

su ugravirane bjeline

oblaka te vječnoga leda i

snijega na polovima.

stanka vode u Svemiru te titanskog dotoka i ovisnog

kretanja, kao i neravnomjerna rasporeda na Zemlji.

On napominje kako je moguće da u beskrajnom koz-

mosu ili univerzumu, u nekim drugim Svemirima i na

milijardama drugih tijela tamošnji život ne ovisi toliko

o vodi kao život na Zemlji. Ali o vodiku zacijelo ovisi,

jer je najzastupljeniji element u građi Svemira. Ze-

mljani su djeca vode, a i tijela su nam građena uglav-

nom od vode.

Još uvijek zagonetna, voda je vrhunski proi-

zvod majke prirode.

Molekula H2O, kako danas znamo, porijeklom je

iz Svemira. Često ćemo pročitati kako je „život došao

iz Svemira“. Vjerojatno je i došao. Međutim, organske

molekule ne znače i sam život! On se na Zemlji poja-

vio nakon porođajnih muka koje su trajale eonima,

stotinama milijuna godina... premda smo odnjego-

vani s usađenim mišljenjem da u prirodi ništa nije

slučajno, bit će da se prije svojih tri milijarde godina,

uz niz slučajnosti, stao događati inicijalni

život u nekom djeliću tadašnjega svjet-

skog oceana...

U ona praiskonska vremena, u ranom

nastanku Sunčeva sustava, prvotna Ze-

mljina kora bila je pod stalnim udarima

asteroida i meteorita, otpadni materijal

zbog gravitacijskih razloga padao je ha-

metice na tek oblikovane planete. Tako

su lomljeni vanjski slojevi Zemljine kore.

Stvorene su tzv. ploče koje su i danas u

kretanju, te su se između njih stvarale

duboke zavale, budući oceanski bazeni.

Vode u Zemljinoj utrobi ima u izobilju.

Ona je sastojak i najstarijih stijena poput

granita, bazalta, andezita i drugih koje

čine veći dio građe kontinenata. Isprva je

vodena para izlazila na površinu i drugi

plinovi kroz vulkanske dimnjake i goleme

izljeve lave stvarajući prvobitnu atmosfe-

ru. Ona je bila gusta, neprozirna, otrovna

Porijeklo vode iz Svemira vezano je na golemi,

nezamisliv oblak iz kojeg je nastao Sunčev sustav. Na

putu prema planetima najveće količine vode donijele

su kometske glave. Na primjer, danas solidno proučen

Halleyev komet koji obilazi Sunce svakih šezdesetak

godina vezan je vodenim ledom dimenzija 20 x 10

kilometara, ima masu od svojih tisuću milijardi tona

smrznute vode. Oko milijun takvih tijela bilo bi do-

statno da napune sve današnje oceane.

Prije svojih četiri milijarde godina, kada su se

rastaljene stijene na Zemljinoj površini počele brže

hladiti, vodena se para počela oslobađati procesom

– otplinjavanja. „Voda je tada bila na nebu“ reče je-

dan prirodoslovac. Zemlja se polako hladila, a kada

je temperatura pala toliko da se vodena para počela

kondenzirati, između golemih slojeva oblaka već se

nazirao budući plavi planet. Počele su tisućljetne kiše

kojima nema premca u ljudskoj povijesti, ali ima u –

geološkoj. Takav povodanj nije uništio život, nego ga

je pospješio. Plavi oceani, bijeli ledeni pokrovi na po-

lovima i planinama, smeđe-zelenkaste kopnene povr-

šine, impresivna je slika Zemlje iz Svemira. Ona je sada

za nas najljepši od svih svjetova.

Piše: Josip Vuković

Foto: M. Mrkobrad

za naše današnje pojmove. Zahvaljujući svojoj atom-

skoj težini vodik je tu istu atmosferu prvi napustio, da

bi se dušik i kisik većim dijelom zadržali do danas, u

količinama primjerenim za nastanak života. Goleme

količine vodika vezane u metanu i amonijaku počele

su se oslobađati pod utjecajem Sunčevog ultraljubi-

častog zračenja i postupno su nestale u međuplane-

tarnom prostoru. Ugljični dioksid za obilnih kiša zavr-

šio je u oceanskoj vodi.

Voda koja je padala iz ondašnje atmosfere

nije baš bila pitka poput današnje, ali je bila – voda!

Tijekom milijuna godina ona je ispirala stijene konti-

nenata otapajući ih, donoseći soli u oceane, stvarajući

doline, močvare i jezera, omogućivši fl ori i fauni u po-

jedinim razdobljima bujan život. Zahvaljujući vodiku

i kisiku koji se sjedinjuju, baštinili smo more, Savu i

Dravu, Plitvička jezera, snježne pahuljice, životne te-

kućine u biljkama, stablima, čovjeku...


„U središtu svijeta stoji „U središtu svijeta stoji gogoYggdrasilYggdrasil...“...“

Gorski jasen (Fraxinus excelsior), zovu ga i bijeli

ili obični, listopadno je drvo, visine do 40 me-

tara i promjera do jednog metra. Krošnja mu

je pravilna, svijetla, grane dugačke i jake. Na

mladim stablima kora je glatka i zelenkasto siva, kod

starijih stabala tamna i duboko uzdužno ispucala. Ima

razvijen korijenov sustav, s jačim bočnim žilama. Listovi

su mu neparno perasti, sastavljeni od 7 do 15 listića ta-

mnozelene boje. Cvate u travnju i svibnju prije listanja.

ovog drveta izaziva nesreće. Tko bi

ga posadio izgubio bi muškog člana

obitelji ili bi mu supruga stalno rađala

mrtvu djecu.

Prema keltskom horoskopu, rođeni od 25. svibnja do 3. lipnja pripadaju znaku jasena. Osobe rođe-

ne u tom znaku ljupke su, poželjne i

atraktivne te se raduju životu. Vole

biti uspješne, ne osvrću se mnogo na

kritike, smatraju ih proizvoljnim i su-

višnim. Vole se igrati sudbinom, a u

određenim situacijama biti sebične i

svojeglave.

drveće naših šuma JASEN - ISTINE, PRIČE, VJEROVANJA

Rod jasena (Fraxinus)

obuhvaća preko 80 vrsta

koje su rasprostranjene

gotovo po svim

kontinentima, od Europe,

Azije, Afrike do Sjeverne

Amerike. U našoj

zemlji prevladavaju tri

karakteristične vrste:

poljski jasen u nizinskim

poplavnim šumama, gorski

jasen u kontinentalnim

krajevima te crni jasen na

Mediteranu.

Jasen je i drvo koje

spominju mnoge priče i

mitologije svijeta

Cvjetovi su dvospolni, sakupljeni u guste, smeđe, metli-

časte cvatove. Gorski jasen kod nas raste unutar areala

bukovih i bukovo-jelovih šuma u gorskim područjima.

Zanimljivo je da ga se u Alpama može naći i do 1300

metara nadmorske visine i to u grmolikom obliku.

Povijesno je jasen, kažu stare priče, vrlo znakovito

stablo. Spominju ga i mnoge mitologije, ali sa suprot-

nim tumačenjima i značenjem.

U norveškoj mitologiji, kao dijelu germanske,

zovu ga i svjetskim stablom. Po tom tumačenju u sre-

dištu svijeta stoji golemi jasen nazvan Yggdrasil. Njego-

ve grane pokrivaju svijet svojom sjenom, a tri korijena

služe mu kao temelj. Jedan korijen pokriva carstvo mr-

tvih, drugi korijen zemlju divova, a treći mjesto „Urdino

vrelo“(na tom mjestu bogovi imaju svoje sudište).

U staroj Grčkoj jasen je bio pojam čvrstoće, a vezi-

vali su ga i uz priče o besmrtnosti. Kod Južnih Slavena

Prema keltskom horoskopu, rođeni od 25.

svibnja do 3. lipnja pripadaju znaku jasena.

Osobe rođene u tom znaku su ljupke, poželjne i

atraktivne te se raduju životu. Vole biti uspješne,

ne osvrću se mnogo na kritike, smatraju ih

proizvoljnim i suvišnim.

štuju ga jer ima spasonosnu snagu, a posvetili su ga

bogu Svetovidu. Radi se o božanstvu sa četiri glave, dvi-

je su okrenute naprijed, a dvije natrag, a vjerovalo se

da to božanstvo poznaje najbolje prošlost, sadašnjost

i budućnost.

Neki su ovo drvo štovali i stoga što su mislili da u

njegovim granama obitavaju posebni duhovi-čuvari pa

je stvoreno mišljenje da je idealan da štiti od bolesti.

Suprotno tome, neke stare priče kazuju da sadnja

Piše: Vesna Pleše

Foto: V. Pleše i arhiva

bijeli jasenbijeli jasenspomenik Svetoviduspomenik Svetovidu

pljao se u prošlosti i u Dalmaciji, kod Šibeni-

ka i Trogira te se izvozio.

I danas u Italiji, na Siciliji, postoje planta-

že jasena na kojima se pro-

izvodi mana. Ove plantaže

ostale su još iz islamske

vladavine na ovim prosto-

rima. Plantaže i danas nose

naziv „Djebelli-mane“ što

na arapskom jeziku znači

„Brdo-mane“.

Osim na Siciliji, ovim

poslom bave se i u svijetu.

Tako se u mnogim trgovinama Amerike, Ka-

nade, Australije, Novog Zelanda mogu naći

proizvodi od soka-mane.

Jasen se za potrebe dobivanja mane,

U Hrvatskoj postoji cijeli niz naselja

čiji je naziv izveden od imenice jasen: Jase-

nak (Ogulin), Jasenaš (Virovitica), Jasenovac,

Jasenice (Obrovac, Dubrov-

nik), Jasenik (Bjelovar), Ja-

senovac Zagorski (Krapin-

ske toplice), Jasenovčani

(Sisak), Jasenovice (Ozalj,

Poreč), Jasenak (zaselak

sela Sviba u Imotskoj kraji-

ni), Jasensko (Sinj), Jesenice

(Omiš), Jesenovec (Zagreb),

Jesenovik (Istra)… I neka

imena ljudi dobila su po njemu ime: Jasen,

Jasenka, Jasenko...

O jasenu ima još mnogo zanimljivosti.

Tako su američki bijeli jasen i pensilvanijski

ji golemi jasenolemi jasen nazvan nazvan

Drvo jasena simbol je čvrstoće i trajnosti.

Od njega se izrađuje pokućstvo (bijeli jasen),

podne obloge, a u prošlosti su se od njega

izrađivale i mnoge potrepštine potrebite u

kućanstvu, pa čak i igračke ili dijelovi za au-

tomobile. Godine 1960. automobil Morris

Traveller, odnosno drveni okvir za to vozilo,

bio je izrađen od jasena.

Crni jasen poznat je po tome što se iz

njegovih zarezanih grana dobiva ljekovit sok

zvan mana, koji se na zraku skrućuje, a vrlo

je ljekovit. Sadrži mnogo prirodnih šećera,

nekad se dosta koristio u narodnoj medicini.

Prema podacima Brdanovića, ovaj sok saku-

kako smo već napomenuli, uzgaja plantaž-

no, tako da se stablo od stabla sadi na udalje-

nosti od dva metra. „Vađenje“ mane počinje

poslije osme godine uzgoja i traje oko pet-

naestak godina. Zarezivanje stabala započi-

nje u srpnju i traje sve do rujna. Sok se saku-

plja na način da se na stablu jasena napravi

jedan duboki zarez. Počinje odmah izlaziti

iz stabla, u toploj sredini odmah se stvrdne

u kristalno bijelo-žutu masu (manu). Najbo-

lja mana dobiva se za vrijeme toplih dana

iz mladih stabala. Na jedan hektar površine

jasenovih kultura, oko 500 stabala, daje oko

1000 kg mane.

jasen u našu zemlju unijeti početkom 19.

stoljeća, kao urbane vrste za pošumljavanje

nizinskih područja naše zemlje, a danas se

koriste kao ukrasne vrste.

I inače, pojedine vrste jasena pre-

vladavaju u drvoredima mnogih naših većih

gradova (Zadra, Zagreba, Osijeka, Rijeke i sl.)

Osobito je lijepo drvo bijelog jasena, jer cva-

te prije listanja u proljeće, a u jesen je prekra-

sno zbog sazrijevanja plodova.

Jasenovi kao vrsta pokazali su se dosta

otpornima za život u gradskim uvjetima. Ako

ga i napadne neki štetnik, poput crne jase-

nove ose listarice, provedenim mjerama suz-

bijanja i zaštite lako se održe na životu.

Crni jasen poznat je po tome

što se iz njegovih zarezanih

grana dobiva ljekovit sok

zvan mana, koji se na zraku

skrućuje, a vrlo je ljekovit

Crni jasenCrni jasen


Mr. sc. Nenad Nekvapil (1964.), revirnik u Šu-

mariji Veliki Grđevac, u bjelovarskoj Upravi,

jedan je od rijetkih šumara zaposlenih u

Hrvatskim šumama koji su skloni istraživa-

njima mogućnosti poboljšanja ili racionalizacije posla,

jednom riječju inovacijama. Pripadajući toj kategoriji,

Nekvapil je uz svoj revirnički posao te uz poslijediplom-

ski znanstveni studij iz uzgajanja šuma na zagrebačkom

Šumarskom fakultetu, našao vremena baviti se istraži-

vanjima i inovativnim radom pa je krajem prošle go-

dine, 1. prosinca, Uprava HŠ na prijedlog Povjerenstva

za inovativnu djelatnost prihvatila prijedlog njegove

Inovacije na vitlu Tajfun za radove pripreme staništa gre-

banjem.

inovacije MR. NENAD NEKVAPIL / INOVACIJE NA VITLU TAJFUNMR. NENAD NEKVAPIL / INOVACIJE NA VITLU TAJFUN

Priprema tla bePriprema tla begrebača-raciongrebača-racion

Što se dobilo?- smanjenje vremena zastoja između pri-

vlačenja i grebanja jer više nema skidanja vitla

i priključivanja grebača i obrnuto,

- grebač nije više potreban pri radovima pri-

preme staništa jer se rad obavlja klinovima na

dasci vitla,

- grebanje s daskom vitla ne oštećuje posto-

jeći ponik i pomladak visine do 60 centimetara,

- povećava se sigurnost radnog stroja i trak-

torista jer se traktor može izvući, tj. izvitlati, sam

(iz blata, iz jarka itd.).

Što ona znači i kako je do nje došlo, pojašnjava sam Nekvapil

dok sjedimo za njegovim radnim stolom u Šumariji V. Grđevac.

- Otkako sam nakon prvog posla u Šumariji Đulovac prešao u

V. Grđevac, kao revirnik radim već 10 godina posebno se orijenti-

rajući na uzgajanje šuma, čemu se u V. Grđevcu, još od vremena

dipl. ing. Dušana Radosavca, tradicionalno poklanjala posebna

pažnja. Moja želja da (svaki) posao učinim jednostavnijim, lakšim

i sigurnijim poklopila se s mojim višegodišnjim terenskim radom

na uzgoju, na pripremi staništa grebanjem.

Najkraće, u šumariji, ali i na području cijele Uprave, koriste se,

uz ostale, i adaptirani poljoprivredni traktori Belarus koji rade na

privlačenju, a po potrebi i na poslovima uzgajanja šuma. Oni na

sebi imaju priključeno vitlo „Tajfun“. Kada bi išao na poslove uzgo-

ja, s traktora je skidano vitlo i stavljan priključak grebač.

Višegodišnjim praćenjem tih poslova Nekvapil je došao na

ideju da bi se posao grebanja mogao obaviti jednostavnije, sigur-

nije, brže, da svaki puta kad bi išao na poslove uzgoja, na traktor

ne bi trebalo stavljati priključak – grebač.

Iz Radne jedinice prijevoz, mehanizacija i građevinarstvo

Bjelovar zatražio je i dobio istrošene klinove rovokopača dužine

12 – 14 centimetara, koji su zavareni na donju stranu daske vitla.

Jednostavno, kao što inovacije to jesu, traktor s vitlom je bio

spreman za grebanje!


Foto: M. Mrkobrad, Nenad Nekvapil

Mr. sc. Nenad NekvapilMr. sc. Nenad Nekvapil

grebač u radugrebač u radu

Adaptirani poljoprivredni traktor s vitlom “Tajfun”Adaptirani poljoprivredni traktor s vitlom “Tajfun”


la bez (klasičnog) bez (klasičnog) cionalnije i jeftinije!nalnije i jeftinije!

Test pripreme staništa takvim grebačem obavljen je u Gospodarskoj jedi-

nici „Grđevačka Bilogora“, gdje je pokazao svoju opravdanost!

Hoće li se ovaj izum primijenjivati? Ne ovisi o njemu, kaže, a sam ne staje

samo na tome, nego i dalje istražuje.

- Pripremam inovaciju koja se odnosi na doznačni čekić, koja je praktično

pred završetkom, te još jednu koja se tiče doznačnih knjižica.

Mr. Nekvapil posebno zahvaljuje na praktičnoj pomoći mehaničarima iz

radionice u V. Grđevcu, traktoristu Milanu Jandriću “na praktičnim zapažanji-

ma” te Mirku Polačeku na sugestijama iz strojarskog djela posla.

Grebač koji se je priključuje na traktor Grebač koji se je priključuje na traktor

Klinovi zavareni za dasku vitla Klinovi zavareni za dasku vitla


Drvo se nije koristilo samo kao ogrjev,

već se od njega izrađivao cijeli niz

predmeta potrebnih u svakodnev-

nom životu. Od raznog drveća izrađi-

vali su se čamci, dijelovi za brodove, mlinove,

posuđe u domaćinstvu, dječje igračke i sl. A to

je bilo i moguće, obzirom da se razne vrste cr-

nogoričnog i bjelogoričnog drva razlikuju i po

svojoj kakvoći, tvrdoći, elastičnosti, boji i sl. Za-

hvaljujući autoru Vatroslavu Rački i njegovom

tekstu u Šumarskom listu objavljenom 1898. g.

saznajemo više o tome kako su se pojedine vr-

ste drveća koristile u ta davna vremena i što se

sve od njih izrađivalo.

Od hrasta se izrađivala drvena građa za

zgrade (grede, gredice, daske, podnice). Stolari

i tokari koristili su ga za izradu namještaja, ali i

u brodogradnji (dijelovi za brod). Bačvari su od

hrastovine radili vrlo kvalitetne bačve u kojima

se spremala rakija, vino ili pivo, ali se izrađivalo i

razno drveno posuđe (banje, kablovi i sl.).

Zahvaljujući velikoj količini tanina koje sa-

drži hrastova kora, drvo je trajno i dugovječno

pa se često koristilo i kod štavljenja kože, ali i u

Plod bukve (bukvica) dobra je hra-

na koju su voljele svinje, ali i divljač. Od

njega se radilo i ulje za svjetiljke. Bukovo

drvo bilo je uvijek, kao i danas, izvrsno

za ogrjev, kao i bukov ugljen.

Od grabovine, čije je drvo bijelo, tvrdo, žilavo i gusto, najčešće su se izra-

đivali dijelovi za teretna kola. Od sirove

grabove kore dobivala se lijepa boja za

ličenje (3 do 4 unce sitno izrezane kore

kuhalo se u jednoj pinti vode sat i pol).

Od raznih vrsta javora (klena i bije-

log javora), radili su se dijelovi za glaz-

bene instrumente; glasovir, gusle, ali i

kundaci za puške. Koristili su ga tokari,

kolari i drvorezbari.

Bagremovo drvo, kao vrlo tvr-

do, koristili su tokari, stolari i ebanisti

(umjetnici koji su to drvo ukrašavali ili

od njega radili nakit). Od njega se izra-

đivala i građa za stupove. Pod vodom

bagremovina može „ležati“ 30 do 40 godina, ali drvo

ostaje čitavo i ne trune.

Brezovinu su koristili mnogi zbog lijepe crvenka-

ste boje, ali i zbog žilavosti. Koristili su je stolari, tokari,

cokuljari (za izradu određene vrste cipela cokula).U ta-

lionicama su ga koristili jer gori brzim i jasnim plame-

nom, a brezov ugljen kod izrade baruta. U Švicarskoj

upotreba drvaU prošlosti drvo,

odnosno proizvodi

od drva, počeli

su se intenzivnije

iskorištavati u 19.

stoljeću naglim

razvojem obrta i

trgovine. Drvo je

sve više postajalo

nužan proizvod

za preživljavanje,

ali i za osiguranje

egzistencije ljudi.

Ovo je mala povijest

korištenja drva kao

materijala.

vodoprivredi. U prehrani se hrastov žir koristio za tovlje-

nje svinja. Ljudima je pržen pa kuhan žir bio nadomje-

stak za kavu.

Bukovo drvo koristilo se dosta u brodogradnji, za

dijelove broda koji su bili neprekidno u vodi, za čamce

( u tu svrhu izdubila bi se cijela debla), a vesla izrađena

od bukovine bila su najkvalitetnija.

Radili su se i kundaci za puške, dijelovi za teretna

kola, ali i dužice za bačve. Po Lauprechtu, bukova građa

na kući može potrajati i od 65 do 75 godina.hrasthrast


su od brezove kore radili jednu vrstu sirupa, kao nado-

mjestak za šećer, ali su radili i određenu vrstu piva. Od

brezovih šiba izrađivale su se metle.

Jasenovo drvo bijele je boje, ima jaka uzdužna

vlakna i dosta je tvrdo. Kao takvo koristili su ga kolari,

za izradu dijelova za kola (rudo) ili dječje igračke. Tokari

su pak od jasenovine izrađivali ljestve, stolčiće, držače

za razni alat, biljarske palice i sl. Koristili su ga često za

ogrjev i za izradu drvenog ugljena. Izrađivale su se i ba-

čve u koje se spremala rakija.

Drvo brekinje je tvrdo i bjelkaste boje, zbog toga se

da lijepo polirati i izraditi. Od njega su tokari uglavnom

izrađivali razno posuđe i alat, te razne držače za alat.

Oskuruša je plavkaste ili crvenkaste boje, tvrdo je

drvo, gusto i dugovječno. U prošlosti su ga najviše upo-

trebljavali za izradu raznih predmeta puškari, ebanisti,

stolari i tokari. Od njega su se izrađivali drveni zupčanici,

lopatice na mlinskim kolima i stalci za blanjače..

Drvo topole je meko, stoga iako se da lijepo izraditi

i politirati, ne traje dugo. Na selu su od topole izrađivali

razne grede, a cokuljari drvene cokule.

Vrbovo drvo lijepo se obrađivalo blanjalicom, ali i to-

karilo. Od toga drveta izrađivale su se cokule, a od vrbove

kore dobivala se tvar zvana „salicin“, ali se kora koristila i

kod postupka štavljenja kože. Od vrbe su se izrađivale i

košare.

Brijestovo drvo žute je boje, tvrdo je i da se lijepo

politirati. Najviše su je voljeli kolari jer su od nje radili di-

jelove za kola, topove, ali i vodovodne cijevi, jer je brijest

od sveg drveća najotporniji na vodu. Brijest je bio dobar i

za izradu razne građe za kuću, ali i za razno poljoprivredno

oruđe. Brijestov list rado su pak brstile koze, ovce i krave.

Od drva kestena dobivala se građa za kuću, ali i izra-

du pokućstva. U Italiji su od kestena izrađivali drvene pot-

Drvo divlje trešnje

čvrsto je i crvenkaste

boje. Dalo se uvijek

lijepo politirati. Nekada

su ga močili u vapnenoj

vodi 30 do 40 dana i

tada je dobivalo lijepu

tamnocrvenu boju.

pornje za vinovu lozu koji su bili dugovječni. Od tog drva

izrađivale su se i bačve, ali i rudo za kola. Duhamel ističe

da se od kestenovog drva najbolje rade obruči za bačve.

Plod kestena su nekad u Italiji mljeli i od njega radili braš-

no, od kojeg se kuhala palenta (žganci).

Od divljeg kestena radile su se krovne letvice i razne

škrinjice, a od ploda ljepilo.

Lipovo drvo koristilo se za izradu raznih kipova (po-

glavito svetaca), raznih kutija, malih bačvi, za postolarske

kalupe i sl. Od lipovog lika radila se razna vrsta užadi,

vrpce za vezivanje vinove loze i sl.

Od lipovog soka radio se izvrstan liker…

Lijeska se najčešće koristila za izradu košara, kolčića i

sl., ali i ulje koje se najčešće koristilo protiv grčeva.

Drvo divlje trešnje čvrsto je i crvenkaste boje. Dalo

se uvijek lijepo politirati, a koristili su ga najčešće tokari,

ebanisti i stolari. Nekada su ga močili u vapnenoj vodi 30

do 40 dana i tada je dobivalo lijepu tamno crvenu boju.

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše i arhiva

brijestbrijest

jela jela

bukvabukva


slovenija

Tako dobiveno drvo dobivalo je na vrijedno-

sti, a koristilo se u razne svrhe. Ponekad su se

od divlje trešnje izrađivale daske, ali i duži-

ce za bačve. U takvim bačvama pohranjeno

vino imalo je poseban miris.

Od drveta johe dobivala se građa za

kuće, vodovodne cijevi i stupove koji su bili

u mogućnosti dugo izdržati pod vodom.

Izrađivali su se i potplati i pete za obuću, a

ponekad i pokućstvo. Kako kora johe sadrži

mnogo tanina, koristili su je kod štavljenja

kože. U kombinaciji sa željeznom otopinom

kora je davala neku vrstu crnila koju su kori-

stili majstori klobučari za izradu šešira.

Od jelovine su se izrađivala žičana glaz-

bala, kace, ali i dijelovi mlinskih kotača, te ra-

zna građa. Od kore se proizvodio terpentin.

Od smrekovine se izrađivala krovna gra-

đa, jarboli, ali i drugi dijelovi za brodove.

Borovina se kao vrlo trajno drvo upotre-

bljavala za izradu brodskih dijelova, ali i kuća

(poglavito u planinskim krajevima).

Ariševo drvo je od svih četinjača najtraj-

nije, stoga su ga upotrebljavali najčešće u

rudarstvu i brodograđevnoj industriji.

Kako u prošlosti, tako i danas u svijetu

suvremene tehnologije, drvo je još uvijek

vrlo značajna sirovina od koje se i dalje izra-

đuje cijeli niz važnih proizvoda i stvari, ali i

dobiva potrebita energija, važna za život

ljudi. I kako kaže sam autor Rački: „Šuma je

neiscrpno blago ljudskog gospodarstva, bez

nje ne bi mogli živjeti. Šume treba čuvati od

svake štete, uživati u njoj razborito da ne

bude samo nama, već i našem potomstvu

izvor sreće i blagostanja.“

Susjedna Republika Slovenija, članica Europske

unije od 1. svibnja 2004., kao srednjoeuropska

država na dodiru je Alpa, Dinarskoga gorja, Pa-

nonske nizine i Sredozemlja. Stoga je podalp-

ska, a manjim dijelom i sredozemna i panonska država.

Karakteriziraju je submediteranska, umjereno konti-

nentalna i alpska klima, a šumska vegetacija sastoji se

od prirodnih, poluprirodnih i antropozoogenih šuma

Od raznih vrsta javora (klena i bijelog

javora), radili su se dijelovi za glazbene

instrumente glasovir, gusle, ali i

kundaci za puške.

EUROPSKA UNIJA - ŠUME SLOVENIJEEUROPSKA UNIJA - ŠUME SLOVENIJE

Slovenija je najšuSlovenija je najšusrednjoeuropskasrednjoeuropska

Zbog različitih geoloških

uvjeta, brežuljkastoga

terena, različitih klima

i prirodnih utjecaja,

na malom prostoru se

nalazi raznolika šumska

i ostala vegetacija, s 11

šumskih ekosustava.

Šume (1.185.145 ha)

pokrivaju gotovo 60 posto

državnoga teritorija pa

je naša susjedna država

treća po šumovitosti na

europskom kontinentu, iza

Švedske i Finske.

javorjavor

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić, Zavod za gozdove Slovenije i arhiva

Šumske površine SlovenijeŠumske površine Slovenije


(utjecaj čovjeka i domaćih životinja). Prema M. Zornu,

u Sloveniji postoje 23 klimatogene (klimazonalne) i 40

azonalnih šumskih zajednica. Slovenija je planinska ze-

mlja jer je trećina ukupne površine s više od 600 m nad-

morske visine (Triglav 2864 m), a znakovita je po vrlo

visokoj prirodnoj raznolikosti. Naime, zbog različitih ge-

oloških uvjeta, brežuljkastoga terena , različitih klima i

prirodnih utjecaja, na malom prostoru nalazi se raznoli-

ka šumska i ostala vegetacija. Da nije

bilo čovjekovog utjecaja, šume bi za-

uzimale više od 90 posto teritorija, no

on ih je tijekom povijesti postupno

smanjivao, posebice na područjima

koje je koristio u poljoprivredne svr-

he. Tako je najniži udio šuma na po-

dručju Slovenije zabilježen u drugoj

polovici 19. stoljeća (tek 36 %), što je

bio još uvijek relativno visok posto-

tak u usporedbi s ostalim europskim

zemljama. No, od tada se udio šuma

povećava te od 1960. godine iznimno

brzo raste.

Najšumovitija srednjoeurop-ska zemlja - Danas je Slovenija naj-

šumovitija srednjoeuropska zemlja i

treća po šumovitosti na europskom

kontinentu (iza Švedske i Finske),

a šume pokrivaju gotovo 60 posto

(1.185.145 ha), od ukupno 20.273 km2 njenog teritorija.

Pretežit dio njih (7o %) čine bukove (44 %), jelovo-bu-

kove (15 %) i bukovo-hrastove šume (11 %), razmjerno

velike proizvodnosti. Na termofi lne listopadne i boro-

ve šume otpada tek približno 12 posto. Zabilježena je

71 vrsta drveća od kojih je 61 bjelogoričnih i samo 10

crnogoričnih. Stabla su vrlo gusto raspoređena između

polja, livada i sela, a u znatnoj mjeri zadržane su iskon-

ske šumske zajednice i populacije autohtonih stabala, s

pridruženim mnoštvom drugih biljnih i životinjskih vr-

sta. Tako visoka šumovitost posljedica je dijelom nepri-najšumovitija šumovitija pska zemljaka zemlja

Šumski rezervat KobileŠumski rezervat Kobile

Smrekove šume na Smrekove šume na Pohorju (uz prometnicu Pohorju (uz prometnicu

Zreče-Rogla)Zreče-Rogla)

Bukove šume su Bukove šume su najzastupljenijenajzastupljenije

Suvremena tehnologija na sječiSuvremena tehnologija na sječi


stupačnosti terena, gospodarske (poljoprivredne) politike,

a dijelom i rezultat otežanih tržišnih uvjeta u nerazvijenim

poljoprivrednim područjima. Zbog toga su šume relativno

dobro očuvane, posebice u pogledu prirodne raznoliko-

sti vrsta drveća te vertikalne i horizontalne strukture. No,

stvarna struktura stabala odstupa od potencijalne. Prem-

da je stvarni odnos između crnogorice i bjelogorice 48:52,

zadovoljavajući omjer trebao bi iznositi 20:80. Primjerice,

značajno odstupanje od stvarnog udjela smreke u odnosu

na potencijal je uglavnom zbog sadnje ove četinjače još u

dalekoj prošlosti (duž linije njemačke škole gospodarenja),

osobito u Štajerskoj i Koruškoj.

skom kršu, na kojemu je sađen u drugoj polovici 19.

stoljeća, sa ciljem da ublaži utjecaj jake bure i ozeleni

ogoljele krške krajolike. Najveće povećanje šumskoga

pokrivača bilo je na mediteranskom području, osobito

u krškoj regiji, gdje se u prvoj polovici 19. stoljeća pošu-

mljavalo sadnicama crnoga bora koji se kasnije proširio

prirodnim putem.

Duga tradicija gospodarenja - Gospodarenje

šumama u Sloveniji ima dugu tradiciju, a danas mu je

cilj da se intenzivnim gospodarskim zahvatima promi-

jeni prirodna struktura sastojina, posebice u sjevernoj

Sloveniji gdje je najveći udio crnogoričnih šuma. Drvo

je oduvijek bilo izvor topline na slovenskom poljopri-

vrednom posjedu, a zbog rasta cijena fosilnih goriva

danas ponovno postaje značajan i jedini obnovljivi

izvor energije dostupan u neposrednoj blizini. Posebi-

ce to dolazi do izražaja u planinskim i manje razvijenim

poljoprivrednim područjima, jer je važan društveno-

ekonomski činitelj u očuvanju ruralnoga razvoja. U

drvnoj zalihi bjelogorična stabla sudjeluju s oko 53 %,

a crnogorična s oko 47 %. Drvna zaliha stalno se pove-

ćava, a prema podacima Zavoda za gozdove Slovenije,

iznosi približno 322.195.000 m3 (272 m3/ha), godišnji

prirast je 7.869.000 m3 (7 m3/ha), a godišnji sječivi etat

4.930.176 m3. Posljednjih godina siječe se do 3,7 mili-

juna m3 drvne mase (oko 47% prirasta), od čega 60 %

bjelogorice i 40 % crnogorice. Realizirana sječa iznosi

oko 75 posto mogućeg etata.

Velika rascjepkanost privatnih šuma - Približno

tri četvrtine (74 %) šuma naših susjeda je u privatnom

vlasništvu, a 26 % su javne, odnosno u vlasništvu države

Šumska vegetacija Slovenije sastoji se od

prirodnih, poluprirodnih i antropozoogenih šuma

(utjecaj čovjeka i domaćih životinja), a postoje

23 klimatogene (klimazonalne) i 40 azonalnih

šumskih zajednica.

Zaštitne šumeZaštitne šume

Šuma kao utočište Šuma kao utočište smeđega medvjeda smeđega medvjeda (Ursus arctos)(Ursus arctos)

Prašuma Prašuma

U prošlosti intenzivna sadnja smreke i crnoga bora - Intenzivnim sječama i stalnom sadnjom smreke, na-

ročito u 18. i 19. stoljeću, promijenjena je struktura stabala

mnogih slovenskih šuma. Osim toga, tijekom dvjestogo-

dišnjega steljarenja pogoršana je kvaliteta šumskoga tla, a

u šumskim sastojinama pojavili su se smreka i bor, manje

zahtjevne vrste drveća. Tako je područje Pohorja, u sjevero-

zapadnom dijelu Slovenije, obraslo pretežito crnogoričnim

šumama (najviši planinski vrhovi Črni vrh, 1543 m, Velika

kopa, 1522 m i Rogla, 1517 m), no u prošlosti je bukva bila

kraljica ovoga gorja. Bor je tipična vrsta drveća i na sloven-


šumskih površina te velik broj vlasnika i su-

vlasnika danas su ozbiljna prepreka za profe-

sionalni rad u privatnim šumama, optimalnu

drvnu proizvodnju i korištenje šumskih po-

tencijala. Naime, zbog slabe organiziranosti

vlasnika šuma s manjom količinom drvne

mase, često se na tržišu ne ostvari odgova-

rajuća cijena koja bi trebala pokriti osnovne

troškove sječe i privlačenja. Nakon ulaska u

jedinstveno europsko tržište, slovenski šu-

movlasnik postaje dijelom golemoga susta-

va koji se temelji samo na iznimnoj kvaliteti

proizvoda, te goloj logici

tržišne ponude i potražnje.

Jedan od osnovnih uvjeta

za učinkovito upravljanje

šumskom proizvodnjom je

uspješan marketing šum-

skih sortimenata. Tako su u

nekim slovenskim mjestima

osnovana udruženja vla-

snika šuma u kojima su se

uspješno povezali veći i ma-

nji šumski zemljoposjednici.

Razmjena iskustava i znanja

dragocjena je za učinkovito

upravljanje i bolju ekonom-

sku situaciju, a to je prioritet

i putokaz što treba učiniti

za budućnost slovenskoga

šumarstva.

Ugroženost šuma i sanitarne sječe - Istražu-

jući stanje 11 šumskih eko-

sustava, slovenski šumarski

stručnjaci, u suradnji s ko-

legama iz Nizozemske, došli

su do zaključka da one nisu

u najboljem zdravstvenom

stanju. Tako najviše zabrinja-

va stanje crnoga bora i hrasta u Prekomurju,

na granici s Mađarskom. Kritično je ocijenje-

na i pojava odumiranja u slovenskom pri-

morju i na kršu, a posljedica je to kiselih kiša,

odnosno zagađenog zraka iz Padske doline

u Italiji. Šume su ugrožene i zbog velike upo-

rabe fosilnih goriva u industriji i kućanstvima

te uobičajenih šumskih nametnika (uglav-

nom potkornjaci). Potonji

štetnici najčešći su razlog za

provedbu sanitarnih sječa

(37 %) koje prosječno čine

trećinu ukupnih sječa (ras-

pon od 19 do 45 posto), što

negativno utječe na plani-

rano upravljanje šumama,

uz istovremeno slabljenje

biološke stabilnosti. Nave-

deno istraživanje u sklopu

je projekta posebnih studija

prirodnog okoliša koji se u

Europskoj uniji provodi od

1994. godine.

Značajno stanište fl o-re i faune - U slovenskim

šumama svoje stanište i si-

gurno utočište imaju razli-

čite biljne i životinjske vrste,

a posebice je visok udio vo-

dozemaca i sisavaca. Zbog očuvanosti svojih

šuma, Slovenija je među rijetkim europskim

zemljama u kojima još uvijek susrećemo tri

velika europska predatora: smeđega med-

vjeda (Ursus arctos), vuka (Canis lupus) i risa

(Lynx lynx), koji su u Europi na rubu opstan-

ka. Slovenija se nalazi na sjeverozapadnom

rubu kompaktnoga dinarskog područja, a sa

Gorskim kotarom (Hrvatska) čini zapadni dio

prirodnog areala populacije smeđega med-

vjeda u srednjoj Europi.

Pretežito su zastupljene bukove (44 %), zatim jelovo- bukove (15 %) i bukovo-hrastove šume (11 %), razmjerno velike proizvodnosti. Na termofi lne listopadne i borove šume otpada tek približno 12 posto. Zabilježena je 71 vrsta drveća od kojih je 61 bjelogoričnih i samo 10 crno-goričnih.

o o o

Približno tri četvrtine (74 %) šuma je u privatnom vlasništvu, a 26 % su javne, odnosno u vlasništvu države ili općine. Privatni šumski posjedi su neznatne po-vršine, nerijetko rascjepkane u nekoliko odvojenih parcela, a većina njih nisu od gospodarskog interesa.

o o o

Drvna zaliha stalno se povećava, a prema podacima Zavoda za gozdove Slovenije, iznosi približno 322.195.000 m3 (272 m3/ha), godišnji prirast je 7.869.000 m3 (7 m3/ha), a godišnji sječi-vi etat 4.930.176 m3. Posljednjih godina siječe se do 3,7 milijuna m3 drvne mase (oko 47% prirasta), od čega 60 % bjelo-gorice i 40 % crnogorice.

o o o

Na zdravstveno stanje slovenskih šuma utječu kisele kiše, odnosno zaga-đen zrak iz Padske doline u Italiji. Šume su ugrožene i zbog velike uporabe fosil-nih goriva u industriji i kućanstvima te uobičajenih šumskih nametnika.

Šumska biomasa-razvojna i ekološka prilika - Kvaliteta drva, višenamjenske funk-

cije šume i njeno osiguravanje kao održivog i

značajnog prirodnog resursa, uz načela zaštite

okoliša, cilj je sadašnjih i budućih generacija

slovenskih šumara. Pogotovo kada se povr-

šina šuma u svijetu smanjuje ili nestaje, a u

Sloveniji se njihova površina povećava. Gdje

god je to moguće, obnovu šuma treba pro-

vesti na prirodan način, što jamči zdravost i

kvalitetu stabala. Budući da se u slovenskim

šumama siječe nešto više od 40 posto godiš-

njeg prirasta, u šumskim sastojinama ostaje

u mirovanju više od 4 milijuna kubika drvne

mase, što je značajan gubitak prihoda za vla-

snike šuma, lokalne zajednice i poduzeća, a to

se negativno odražava na razvoj ruralnih po-

dručja. Uporaba drva mora biti ubrzana zbog

velike ekonomske i ekološke koristi za društvo,

a šumska je biomasa jedna od glavnih razvoj-

nih i ekoloških prilika. Na taj način stvara se

mogućnost za otvaranje novih radnih mjesta,

novac ostaje u regiji, a promiču se lokalne i

nacionalne ekonomije. Sve to podrazumijeva

veće gospodarsko iskorištavanje šuma, pose-

bice na malim šumoposjedima, uz stalnu sa-

vjetodavnu pomoć vlasnicima šuma.

Štete od snijega i ledaŠtete od snijega i leda

ili općine. Privatni šumski posjedi su neznat-

ne površine od samo 3 ha, nerijetko rascjep-

kane u nekoliko odvojenih parcela, a većina

njih nisu od gospodarskog interesa. U po-

sljednje vrijeme dolazi do još veće fragmen-

tiranosti privatnih šuma, a broj vlasnika je u

porastu. Prema novijim podacima, eviden-

tirano je 314.000 vlasnika, a sa suvlasnicima

čak 489.000. Navedena rascjepkanost velikih

20 Broj 159 • ožujak 2010. HRVATSKE ŠUME20 Broj 159 • ožujak 2010. HRVATSKE ŠUME

Za Damask, glavni grad Sirije, postoje

dokazi kako je na tom mjestu bilo na-

selje tog naziva još od 5000 pr. K., dok

ga neke egipatske pločice spominju

još ranije, stoga nije ni čudo da su se kroz

povijest uz ovaj grad vezale brojne legende.

A, vjerujte mi, Damask ih je pun! Ovdje je u

lokalnoj rječici Barada kršten apostol Pavao,

tu su sahranjeni Ivan Krstitelj i Saladin, vođa

muslimanske vojske u Križarskim ratovima, a

prema predaji, na sudnji dan će se Isus spusti-

ti sa jednog od minareta džamije Umayyad. U

prošlosti, svaka čajana u starome gradu imala

je svoga pripovjedača legendi, što je bio vrlo

cijenjen posao. Danas postoji tek jedan, po-

sljednji, koji pripovijeda svoje priče u čajani Al

Nawfara, istočno od glavne džamije.

Šećući starim gradom, čovjek shvati da

je grad idealan za nastajanje priča i legendi.

Uske uličice sa brojnim trgovinama u kojima

se prodaje apsolutno sve što vam padne na

pamet, brojni restorani koji nude vrhunsku

bliskoistočnu kuhinju, džamije i crkve iz ra-

znih perioda povijesti, stare zgrade različitih

arhitektonskih stilova te ljubazan i veseo na-

rod koji daje atmosferu svim tim zgradama i

ulicama, garancija su da priče koje ovdje na-

staju ubrzo prelaze u legendu. Grad ima neko-

liko žila kucavica, od kojih su najvažnije ulice

Via recta i Souq al Hamidiyya, obje dijelom

natkrivene i sa bezbroj malih prodavaonica i

dućana, te već spomenuta džamija Umayyad,

remek djelo muslimanske arhitekture.

sirija PUTOPIS / TAJANSTVENI BLISKI ISTOK

Čarobni Damask za sČarobni Damask za s

Područje današnje Sirije

je jedno od najstarije

naseljenih regija u svijetu,

dok mnogi povjesničari

glavni grad Damask

smatraju najstarijim

konstantno naseljenim

gradom na svijetu. Cijela

regija Bliskog Istoka

obiluje bogatim povijesnim

i kulturnim spomenicima, a

mnoge religije smatraju taj

dio zemaljske kugle svetim.

Stoga turisti ovdje dolaze

u velikom broju kako bi

doživjeli čudesan svijet

arapske kulture koji vas

vrlo lako začara.

Koliko je džamija Umayyad značajna,

govori i podatak da ju je 2001. godine

posjetio papa Ivan Pavao II. te je na taj

način postao prvi papa koji je posjetio

neku džamiju.

Piše: Goran Vincenc

Foto: G. Vincenc

Dvorište džamije Umayyad Dvorište džamije Umayyad

Sagrađena na mjestu antičkog hrama i kršćanske katedrale,

ova džamija podignuta 705. godine jedna je od najstarijih i najim-

presivnijih džamija svijeta. Napravljena po uzoru na Muhamedovu

kuću u Medini, džamija predstavlja vrhunsko graditeljsko dostignu-

će onoga doba te je posljednje počivalište Ivana Krstitelja i Saladina.

Koliko je ova džamija značajna govori i podatak da ju je 2001. godine

posjetio papa Ivan Pavao II. te je na taj način postao prvi papa koji je

posjetio neku džamiju.

Ostatak grada poprilično je moderan, a najzanimljiviji dio je u su-

sjedstvu Trga mučenika gdje se krije popriličan broj restorana i kafi ća

te veliki broj jeftinih, a kvalitetnih hotela. Noćni život najpopularniji je

u sjevernom Damasku gdje se krije nekoliko noćnih klubova zapad-

njačkoga tipa, dok tradicionalnu zabavu treba opet potražiti među

zidinama staroga grada.

U starom gradu još postoje židovska i kršćanska četvrt, obje sa

jako puno šarma. I dok je židovska četvrt danas dio sa brojnim umjet-

ničkim galerijama, gdje možete kupiti vrlo zanimljive rukotvorine, ali

po prilično visokim cijenama, kršćanska četvrt danas je dio grada sa

najboljim restoranima. A odlazak u restoran u Damasku, pravi je

doživljaj!

Bez obzira jeste li ljubitelj bliskoistočne kuhinje ili ne, ostat ćete

impresionirani količinom i obilnošću porcija koje su pripremljene

na način da će se naći ponešto za svakoga. Svaki dobar bliskoistoč-

ni obrok počinje sa juhom, na što se nadovezuju obavezne meze,

koje se mogu sastojati od salata kao što su fatoush (miješana salata

sa komadićima preprženog beskvasnog kruha) i tabouleh (salata sa

kuskusom) ili mogu predstavljati namaze koji se jedu sa beskvasnim

kruhom. Najpoznatiji namazi su hummus koji se pravi od sezamove

paste i slanutka, baba ghanouj ili patlidžan sa roštilja pomiješan sa

k za svačiji ukus!svačiji ukus!

Kada je prorok Muhamed na putu iz Meke prolazio

pored Damaska, nije htio ući u grad, već ga je

promatrao sa brda. Njegovi sljedbenici su ga upitali

zbog čega ne želi ući i vidjeti čuveni grad Damask,

na što im je on odgovorio: „U raj želim ući samo

jednom. Kada umrem!“

Saladinov spomenik u DamaskuSaladinov spomenik u Damasku

Atmosfera u starome graduAtmosfera u starome gradu

Trgovina sušenog voća i začinaTrgovina sušenog voća i začina

Grob Ivana Krstitelja u džamiji UmayyadGrob Ivana Krstitelja u džamiji Umayyad


Opis: Grm je ili manje stablo, na-

raste do 6 metara visine. Pre-

poznaje se po karakterističnoj

glatkoj i sjajnoj kori koja je u

mladosti zelene, a kasnije sivosmećkaste

boje. Drvo je lomljivo i žućkaste boje. Listo-

vi su izmjenični, jajasti, s gornje strane sjaj-

ni i blago nazubljenog ruba. U pazušcima

listova razvijaju se, u manjim nakupinama,

od dva do šest sitnih dvospolnih cvjetova.

Iz tih cvjetova razvijaju se plodovi, okrugle

bobe, koje su isprva crvenkaste, a kad sazri-

ju crne do crno ljubičaste boje.

Stanište: raste među grmljem, svije-

tlim šumama, šikarama, uz naselja, potoke

i rijeke.

Vrijeme cvatnje: od svibnja do lipnja.

ti. Ljekovita je tek osušena kora pa se najčešće koristi

tek poslije godinu dana.

Ljekovite tvari: sadrži frangulin, šećer, tanin,

frangulinsku kiselinu, antrahinonske spojeve, a kora

glikozid frangularoizd.

Ljekovito djelovanje: bolesti želuca i crijeva

(slab rad tankog crijeva, bolesti debelog crijeva, zatvor

ili konstipacija, slaba peristaltika, hemeroidi, napetost

trbuha, grčevi),

Šum uha, omaglica, glavobolja,

Bolesti jetre i žuči ( otečena ili tvrda jetra, ciroza,

zastoj žuči, upala žučne vrećice, pojačano izlučivanje i

stvaranje žuči, žučni grčevi, žutica),

Bolesti slezene

Za detoksikaciju cijelog organizma

Bolesti kože (liječi se izvana korom krkavine namo-

čene u octu, za liječenje raznih krasta na glavi, koži).

Kora krkavine je blago, ali vrlo djelotvorno sred-

stvo za čišćenje, koje svoje djelovanje postiže tek u

debelom crijevu. Po djelotvornosti i svojstvima najviše

je nalik listovima sene, aloje i rabarbare.

Čaj: jedna čajna žličica sitno usitnjene kore prelije

se sa 2 dl vode. Prokuha se minutu-dvije, ohladi se i

procijedi. Uzima se prema potrebi jedna do dvije šalice

čaja dnevno, najbolje prije spavanja.

Tinktura: 200 g usitnjene kore i jedna litra 70 po-

stotnog alkohola. Kora se moči tridesetak dana u alko-

holu i procijedi. Uzima se dva do tri puta dnevno po 15

ili 20 kapi, uz malo čaja ili vode.

Kontraindikacije: Ne smije se uzimati kod zapet-

ljanja crijeva, akutnih bolesti crijeva i želuca, žuči i kod

dehidracije.

paprikom, maslinovim uljem, limu-

nom i sokom od nara te moutabah

koji predstavlja pečeni patlidžan,

sezamovu pastu i limunov sok. Za

glavno jelo obično idu kombinacije

piletine, janjetine i junetine sa ra-

znoraznim umacima kao što je lab-

neh (jogurt sa češnjakom) ili umak

od senfa, a prilog je najčešće riža sa

kikirikijem, pistacijama i indijskim

oraščićima. Za desert idu lokalni

kolači ili palačinke sa sladoledom.

Jednom riječju fantastično! I oh da,

desert je u većini restorana na račun

kuće. Što dodati?

Okolica Damaska također nudi niz zanimljivosti pa nije loše

jedan dan odmoriti u drugoj atmos-

feri. Bosra, gradić koji se nalazi na-

domak jordanske granice, na dva je

sata vožnje od Damaska i prilika za

izvrstan jednodnevni izlet, jer se tu

nalazi nevjerojatno očuvani antički

amfi teatar izgrađen od crnog ba-

zalta. Odmah iza amfi teatra nalaze

se ostaci antičkoga grada koji dan

danas, sa izvjesnim nadogradnjama,

predstavljaju dom brojnim žiteljima

ovoga gradića.

ljekovito biljeljekovito bilje

Krkavina-Krkavina-za za detoksikaciju organizmadetoksikaciju organizma

Krkavina (Rhamnus frangula L.)

poznata je i po nazivima smrdelika,

pasje grožđe, pasja lijeska,

frangula, krušina..

Miris i okus: bez naročitog je mirisa,

ali jako gorkog okusa. Kad se žvače kora

krkavine stare godinu dana, pljuvačka je

žute boje.

Branje: S grana i stabala kora se ski-

da u rano proljeće (u svibnju), tako da se

nožem stvara spirala ili se može zasijecati

svakih dvadesetak centimetara i skidati kao

cijev. Oguljena kora suši se na toplom i pro-

zračnom mjestu, ali se može i svježa usitni-

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva

Posljednji pripovjedač Posljednji pripovjedač

S obzirom da sam ljubitelj mo-

derne povijesti, nisam mogao odo-

ljeti i ne otići na Golansku visoravan,

u gradić Quneitru, za čiji posjet treba

prethodno ishoditi dozvolu od Mini-

starstva unutarnjih poslova Sirije.

Danas je Quneitra grad duhova, sa

razrušenim i miniranim kućama te

izrešetanim javnim objektima koji

stoje u takvom stanju još od povla-

čenja izraelske vojske 1974. godine,

dok je najgore prošla bolnica koja

je služila kao meta za vježbanje. Sve

u svemu, još jedan svjetski priznat

spomenik ljudskoj gluposti. Obila-

zak grada moguć je jedino uz prat-

nju službenika Sirijske nacionalne

sigurnosti, koji vam ne da duže za-

državanje na pojedinim mjestima,

tako da je za posjet ovome gradu

potrebno izdvojiti maksimalno jed-

no prijepodne.

KrkavinaKrkavina

dijelovi biljkedijelovi biljke



mala enciklopedija šumarstvamala enciklopedija šumarstva

(Aesculus)(Aesculus)

Od približno 25 vrsta

divljega kestena

diljem svijeta,

na europskom

kontinentu

samoniklo dolazi

samo obični divlji

kesten (Aesculus

hippocastanum),

endemična vrsta

južnoga dijela

Balkanskoga

poluotoka.

Entomofi lna je

vrsta (razmnožava

se kukcima), dobro

podnosi zasjenu,

najbolje se razvija

kao pojedinačno

(soliterno) stablo, voli

topla staništa.

Rod divljih kestena (Aesculus) obuhvaća pri-

bližno 25 vrsta bjelogoričnog listopadnog

drveća i grmlja Sjeverne Amerike, jugoistoč-

ne Europe i Azije te djelomice suptropskih

predjela, iz porodice Hippocastanaceae. Na europ-

skom kontinentu samoniklo dolazi samo obični divlji

kesten (Aesculus hippocastanum). Vrste ovoga roda

znakovite su po nasuprotnom i prstolikom lišću, s 5-9

listića, pupovi su im krupni i pokriveni s nekoliko pari

ljusaka. Cvjetovi su grupirani u

uspravne mnogocvjetne metli-

časte cvatove. Plod je okrugli

bodljikavo-mesnati tobolac

(čahura), s vrlo krupnim sje-

menkama. Nakon dozrijevanja

se raspadne tako da sjemenke

mogu ispasti. Sjemenka je kru-

pna, sjajna, tamno kestenja-

sta, u donjem dijelu s velikom

bijelo-prljavom pjegom; klije

podzemno. Naziv roda potječe

od latinske riječi esca, što zna-

či jelo (stočna hrana). Naime,

Turci i Grci su odavno koristili

sjemenke kao lijek za konje

(hippocastanum - konjski kesten; grčki hipos-konj,

kastanon-kesten) pa otuda drugi dio latinskog naziva

za obični divlji kesten.

Podjela na četiri sekcije - Rod divljih kestena

dijeli se na četiri sekcije: Hippocastanum (obični i ja-

panski divlji kesten te niz križanaca), Calothyrsus (A.

indica, A. chinensis i A. californica), Pavia (A. glabra,

A. octandra, A. pavia) i Macrothyrsus (A. parvifl ora).

Obični divlji kesten (Aesculus hippocasta-num) je endemična vrsta južnoga dijela Balkanskoga

poluotoka (Albanija, Bugarska, Grčka, Makedonija), a

porijeklom je iz Perzije. Stablo naraste u visinu do 30

m, s promjerom do 100 cm, ima široku, gusto razgra-

njenu krošnju jajastog oblika, kora je tamnosmeđa do

Naziv roda potječe od latinske riječi esca, što

znači jelo (stočna hrana). Naime, Turci i Grci

su odavno koristili sjemenke kao lijek za konje

(hippocastanum-konjski kesten; grčki hipos-

konj, kastanon-kesten )

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Japanski divlji kesten (Aesculus turbinata)Japanski divlji kesten (Aesculus turbinata)

KoraKora

sivosmeđa i ljuskasta. U mladoj dobi je sive boje, a

kasnije se raspucava u obliku tankih pločica, deblji-

ne oko 1 cm. Korjenski sustav je površinski, izrazito

razvijen, u mladosti se oblikuje glavni korijen, a ka-

snije brojno postrano korijenje. Izbojci su ravni, de-

beli, goli, svijetlosmeđi ili sivosmeđi, često pokriveni

okruglastim lenticelama. Pupovi su nasuprotni, ja-

jasto stožasti, ušiljenoga vrha, s mnoštvom ljuskica.

Potonje su unaskrsno nasuprotne, krupne, crvenka-

stosmeđe, sjajne, ljepljive i čvrsto priklonjene; najve-

će su u srednjem dijelu pupa. Vršni pup je dug oko 2

cm te je višestruko veći od postranih, koji su veći u

gornjem dijelu izbojka, nego u donjem te od njega

neznatno otklonjeni..

Listovi su nasuprotni, dlanasto sastavljeni,

s 5-7(-9) liski na zajedničkoj dugačkoj peteljci (15-

20 cm), koje su duguljasto obrnuto jajaste, šiljasto-

ga vrha, dvostruko napiljenoga ruba, usko klinaste

osnove, sjedeće. Dugačke su 15-30 cm, široke 6-12

cm. Srednja liska je najveća (do 20 cm), a donje dvije

najmanje. Liske su odozgo tamnozelene, gole i sjaj-

ne, odozdo svjetlije, uzduž žila smećkasto dlakave,

perasto mrežaste nervature, s jako izraženom sred-

njom žilom u gornjem dijelu. Listovi su tijekom jese-

ni zagasito žuti ili smeđi. Cvjetovi su dvospolni, zigo-

morfni, javljaju se potkraj svibnja i početkom lipnja,

bijele su boje. Pri osnovi su cvjetne latice prošarane

sitnim linijama crvene i žute boje. Cvatovi su u obliku

uspravnih metlica, dugih 20-30 cm, javljaju se obilno

i redovito svake godine. Svi cvjetovi tijekom cvatnje

nisu fertilni, a do oplodnje dolazi samo kod donjih

cvjetova i oni se razvijaju u velike, okrugle, zelene,

bodljikave plodove, koji se svijaju pre-

ma dolje na nabubrenoj cvjetnoj osi.

Plod je tobolac promjera oko 6 cm,

sa zelenim bodljikavim omotačem u

kojemu su smještene malobrojne (1-

3) sjemenke; nakon dozrijevanja (ru-

jan i listopad) plod puca na tri dijela.

Sjemenke su krupne, okruglaste i ne-

znatno spljoštene, površina im je po-

krivena čvrstom, smeđom i sjajnom

lupinom, neugodnog su mirisa i vrlo

gorkog okusa. Unatoč tome, rado ih

jedu životinje (ovce, svinje, konji, viso-

ka divljač i dr.) Slične su sjemenkama

pitomoga kestena koje su ušiljene.

Rijetko kao uzgojna vrsta -

Obični divlji kesten je entomofi lna

vrsta (razmnožava se kukcima), dobro

podnosi zasjenu, najbolje se razvija

kao pojedinačno (soliterno) stablo,

voli topla staništa s pretežito dubo-

kim i humoznim tlima u klisurama i

dolinama rijeka, s umjerenom zrač-

Cvatnja grmastoga kestena je tijekom

srpnja i kolovoza, kada je cvatnja ostaloga

drveća i grmlja već odavno završena.

Stoga ovo grmoliko stabalce uspravnoga

rasta zauzima osobito značajno mjesto

među ukrasnim biljkama, a može se saditi

i u manjim vrtovima. Obični divlji kesten (Aesculus Obični divlji kesten (Aesculus hippocastanum) u cvatuhippocastanum) u cvatu

Ružičasti divlji kesten Ružičasti divlji kesten (Aesculus x carnea’Briottii’(Aesculus x carnea’Briottii’

Žuti divlji kesten Žuti divlji kesten (Aesculus flava)(Aesculus flava)

Crveni divlji kesten Crveni divlji kesten (Aesculus pavia)(Aesculus pavia)


nom vlagom (mezofi t) gdje se javlja

u sastavu priobalnih šuma. No, pod-

nosi dobro i hladnoću i sušu. Inače,

u našim ga šumama rijeko nalazimo

kao uzgojnu vrstu, premda uspijeva u

različitim ekološkim uvjetima. Znatna

mu je izbojna snaga iz panja, a drvo

mu je slabe kvalitete. Zbog iznimnih

ukrasnih svojstava često se grupno ili

pojedinačno uzgaja u parkovima te

drvoredima, a postoji mnoštvo horti-

kulturnih oblika. Jedna je od najljepših

samoniklih (autoktonih) i parkovnih

vrsta drveća na europskom kontinen-

tu. Postigne starost oko 200 godina, a

njegovi cvjetovi, kora i plodovi upotre-

bljavaju se u pučkoj medicini. Velikim

sadržajem escina, saponina, povoljno

djeluje na stijenke kapilara i vena, ima

diuretičko i protuupalno djelovanje.

Spojevi masti, saponina i škroba pri-

kladni su za liječenje crijevnih obolje-

nja, proljeva i katara dišnih organa. U

službenoj kliničkoj fi toterapiji divlji ke-

sten koristi se kod tegoba s proširenim

venama i otečenih nogu.

Japanski divlji kesten

(Aesculus turbinata) je stablo vi-

soko do 20 m, javlja se najviše na

području Japana. Dolazi posebice u

gudurama, u bjelogoričnim šumama,

osobito na vlažnim strminama iznad

potoka. Cvjeta u lipnju, a plodovi do-

zrijevaju u rujnu. Voli svijetle položaje

na pjeskovitim, ilovastim i glinastim

tlima, ali raste i na polusjenovitim

mjestima, na vlažnim tlima. Žuti divlji

kesten (Aesculus fl ava) je drvo iz Sje-

verne Amerike, visoko do 20 m, široke

kuglaste krošnje. Kora je smeđa do

siva, ljušti se u tankim ljuskama različi-

tog oblika i veličine. Izbojci su okrugli,

smeđi, sjajni, goli, sa crvekastosme-

đim lenticelama. Listovi su dlanasto

sastavljeni od 5 izduženih do usko

eliptičnih liski, dugih 10-15 cm. Cvje-

tovi su žuti, dugi do 3 cm, sa zvonolikom čaškom. Cvate

tijekom svibnja. Crveni divlji kesten, crveni kesten

(Aesculus pavia) je do 4 m visoki grm ili manje stablo

koje nalazimo u riječnim dolinama južnoga dijela SAD-

a. Kora je siva i ljuskasto raspucala, izbojci debeli, okru-

glasti, goli, sjajni i svijetlosmeđi, s lenticelama iste boje.

Pupovi su nasuprotni, jajasti do stožasti, s mnoštvom

ljusaka, nisu ljepljivi. Listovi su dlanasto sastavljeni od

5-7 liski dugih 6-17 cm, širokih 3-6 cm. Cvjetovi su crve-

ne boje, u uspravnim metlicama dugim 10-20 cm. Čaška

je cjevasta, a listići vjenčića po rubu žljezdasto dlakavi.

Plodovi su okrugli, debeli 3-5 cm. U nas se ovaj kesten rijetko

uzgaja u parkovima.

Ružičasti divlji kesten (Aesculus x carnea) je križanac

između običnog i crvenoga divljeg kestena, srednje visine

stabla (do 20 m), porijeklom iz Sjeverne Amerike, sive i dugo

glatke kore. Od jednoga roditelja naslijedio je izgled, a od

drugoga boju cvjetova. Izbojci su debeli, okrugli, svijetlo-

smeđi, sa smeđim lenticelama. Pupovi su nasuprotni, jajasti,

ušiljeni, s mnoštvom ljusaka. Listovi su dlanasto sastavljeni

od 5 liski koje su gotovo sjedeće ili s kratkim peteljčicama,

klinasto duguljaste, šiljastoga vrha, sitno, dvostruko napilje-

nog ruba. Cvjetovi imaju kratku čašku te kijačaste i resaste

latice s različitim preljevima ružičaste boje; grupirani su u

guste metličaste cvatove. Plod je gladak ili djelomično bod-

ljikav te obično sitniji od običnog divljeg kestena. Vrsta je

prilagodljiva različitim ekološkim uvjetima, a donekle pod-

nosi i sušu. Omiljeno je drvo u velikim vrtovima i parkovima,

a najpoznatiji je kultivar ‘Briotii’. Dobro raste na različitim sta-

ništima, u području hrastovih šuma.

Zbog iznimnih ukrasnih svojstava često se

grupno ili pojedinačno uzgaja u parkovima

te drvoredima, a jedna je od najljepših

samoniklih (autoktonih) i hortikulturnih vrsta

drveća na europskom kontinentu. Njegovi

cvjetovi, kora i plodovi upotrebljavaju se u

pučkoj medicini

Grmasti divlji kesten Grmasti divlji kesten (Aesculus parviflora)(Aesculus parviflora)

List, cvijet i plod List, cvijet i plod


Rebrača (Blechnum spicant) je vrsta

paprati iz porodice Blechnaceae, ra-

sprostranjena na području Europe, Male

Azije, istočne Azije, Kavkaza, sjeverne

Afrike, otoka Atlantika i Sjeverne Amerike. Kao i

neke druge vrste roda Blechnum, ima dvije vrste

velikih listova (megafi li): trofofi le (prehrambena

funkcija) i sporofi le (rasplodna funkcija), koji su

spiralno poredani i busenasti. Razvijaju se iz de-

belog, uzlaznog ili kosog podanka (rizoma), koji

je odozgo gusto obrastao ljuskastim trihomima

(epidermalnim dlakavim tvorevinama). Svi su li-

stovi jednostruko perasti s ispercima cijeloga

ruba. Trofofi li su zimzeleni, kožasti, sjajni, dugi

i više od 50 cm, s približno 15 cm dugom ta-

mnosmeđom peteljkom. Oni su vodoravno

savijeni ili zrakasto polegli po tlu. Sporofi li su

uspravni, dugi do 75 cm, smješteni u sredini

busena, okruženi trofofi lima. U početku su ze-

lenkasti, kasnije tamnosmeđi. Mnoštvo ispe-

raka, širokih 1-2 mm, odozdo je potpuno po-

kriveno sorusima raspoređenim u dva reda.

Sorusi su naročite tvorevine u kojima su sku-

pljeni sporangiji, posebni organi s nespolnim

rasplodnim stanicama (sporama). Neplodni

(sterilni) listovi imaju valovit rub, s ispercima

širokim 5-8 mm, a plodni (fertilni) znatno uže

isperke, s nakupinama (sorusima) na donjoj

strani, zaštićenim tankom kožicom (induzij).

U jelovim, smrekovim i bukovim šumama - Rebrača je karakteristična vrsta

šumske zajednice jele i rebrače (Blechno-

Abietetum) koja dolazi na velikim silikatnim

područjima od Gorskoga kotara, Velebita,

Kapele i Plješivice do planina središnje Bo-

sne. Raste pretežito na vlažnom, nerazgra-

đenom humusu, na vapnenačkom supstratu

gdje je nagomilana veća količina sirovoga

humusa. Ovu zeljastu biljku nerijetko nalazi-

mo u smrekovim šumama, na vrištinama, a

i nekim listopadnim šumama na ekstremno

kiselim staništima ili na dubokim, izrazito

ispranim tlima na vapnencima i dolomitima.

U Hrvatskoj raste u jelovoj šumi s rebra-

čom, kao najzastupljenija vrsta u prizemnom

Grmasti ili grmoliki divlji kesten

(Aesculus parvifl ora) je do 4 m visok i do 10

m širok grm jugoistočnih dijelova Sjeverne

Amerike. Kora je siva, plitko raspucala, s po-

prečnim lenticelama. Izbojci su okruglasti,

smeđi, goli, sjajni, s tamnijim lenticelama,

a pupovi nasuprotni, jajasto stožasti, zao-

bljenog ili tupo ušiljenog vrha, s mnoštvom

smeđih do zelenkastosmeđih ljuskica. Zimski

pupovi nisu smolasti. Listovi su tamnozelene

boje, imaju 5-7 gotovo sjedećih liski, dugih

8-20 cm, širokih 4-7 cm. Gornje tri su najveće.

Nervatura listova je perasto mrežasta, s izra-

zitom srednjom žilom na naličju. Cvjetovi su

bijeli, sitni, dugi 1 cm, u cvatovima dugačkim

20-30 cm. Cvatnja je tijekom srpnja i kolovo-

šumska fl ora

za, kada je cvatnja ostaloga drveća i grmlja

već odavno završena. Ovo grmoliko stabal-

ce uspravnoga rasta stoga zauzima osobito

značajno mjesto među ukrasnim biljkama,

jer se može saditi i u manje vrtove. Iznimnu

ljepotu čine izvučeni prašnici koji visinom

nadmašuju dužinu latice, a listovi ujesen po-

primaju osobito lijepu boju. Razmnožava se

korjenskim izdancima i povaljenicama.

ZELJASTE BILJKEZELJASTE BILJKE

RebračaRebrača (Blechnum (Blechnum spicant)spicant)U Hrvatskoj ova paprat raste u

jelovoj i bukovoj šumi s rebračom,

kao najzastupljenija vrsta u

prizemnom rašću, a diljem

Europe je vrlo ugrožena biljka.

Rebrača je rasprostranjena

na području Europe, Male

Azije, istočne Azije, Kavkaza,

sjeverne Afrike, otoka

Atlantika i Sjeverne Amerike

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Aesculus californicaAesculus californica

Aesculus glabraAesculus glabra

Dijelovi biljkeDijelovi biljke

Plodni (fertilni) listPlodni (fertilni) list


rašću, u dolinama rijeka Kupe i Čabranke, u široj okolici jezera

Lokvarka i Bajer, u Sungerskom lugu, Belevinama i dr. U sjever-

noj Hrvatskoj nalazimo je u ovoj zajednici samo na Macelju, na

strmijim padinama male nadmorske visine. U Nacionalnom

parku Risnjak te ostalim dijelovima određeni su reprezentativni

lokaliteti za Nacionalnu ekološku mrežu. Bitno obilježje tala je

izrazita kiselost, a

nadmorska visina

je 650 do 950 m.

Prevladavaju aci-

dofi lne vrste u gr-

mlju i prizemnom

rašću, u kojem

osim rebrače, naj-

više rastu obična

borovnica i runjika

te obilje mahovi-

na; kopičasti vla-

sak, bijeli mah i dr.

U bukovoj šumi s

rebračom (Blech-

no-Fagetum sylva-

ticae), na nadmorskoj visini od 300 do 700 m, prevladavaju biljke

acidofi lnih europskih bukovih i hrastovih šuma. Rebrača, obična

borovnica i šumska sirištara daju toj fi tocenozi prijelazno obilježje.

Ova bukova šuma raste samo fragmentarno u Gorskome kotaru,

Samoborskom gorju, na Strahinjščici i Macelju te strmijim padina-

ma Moslavačke gore. Na izrazito strmim terenima, bukove sastojine

s rebračom imaju zaštitnu značajku. Znanstvenici smatraju da je re-

brača diljem Europe vrlo ugrožena biljka.

Sjenovita i vlažna staništa-Rebrači pogoduju sjenovita

i nešto vlažnija staništa, posebice crnogoričnih šuma, a kao i sve

papratnjače sudjeluje u šumskim sastojinama tijekom procesa hu-

mifi kacije šumskoga tla. Naime, one rahle mineralno tlo, a od njiho-

vih odumrlih ostataka stvara se humus. Osim toga, značajne su i u

vegetacijskim sukcesijama, jer mogu naseliti podloge koje su pri-

premali mahovi te ubrzati daljnju humifi kaciju. Ova paprat može se

uzgajati u vrtovima na zasjenjenim, ali i sunčanim mjestima. Indi-

janci su se prema njoj odnosili s puno poštovanja, jer su njen poda-

nak koristili za hranu, a lišće smatrali ljekovitim (pokrivanje manjih

rana). Čaj od lišća koristio im je protiv različitih bolesti.

lovstvo

Posljednjih godina sve više pozornosti posvećuje se kontinen-

talnom turizmu, čija je prednost što se raznolika ponuda može

upražnjavati kroz cijelu godinu, a ne samo u sezoni. Tu prije

svega mislimo na lovni turizam, lječilišni te seoski ili ruralni tu-

rizam, kao i posjete nacionalnim parkovima i brojnim zaštićenim pri-

rodnim područjima. Zbog toga kontinentalni turizam, koji danas čini

svega pet posto u ukupnom turističkom prometu u Hrvatskoj, treba

razvijati kao poseban turistički proizvod.

Ministarstvo ruralnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodar-

stva ostvarilo je sve zakonske pretpostavke da se lovno gospodarstvo i

lovni turizam revitaliziraju, makar na prijeratnu razinu, no šira društve-

na zajednica trebala bi napokon spoznati značaj i mogući udio lovnog

turizma u našoj cjelokupnoj turističkoj ponudi, te mu dati odgovaraju-

Indijanci su se prema ovoj paprati odnosili s puno

poštovanja, jer su njen podanak koristili za hranu, a lišće

smatrali ljekovitim (pokrivanje manjih rana). Čaj od lišća

koristio im je protiv različitih bolesti.

LOVNI TURIZAM / „LOVIŠTE

PODUNAVLJE-PODRAVLJE“

LovišteLovište koje koje vraća staru vraća staru slavu stjecanu slavu stjecanu stoljećimastoljećima

Uspješnim obnavljanjem matičnog fonda divljači, prije

svega jelenske i divljih svinja, te podizanjem lovnih

objekata i lovačkih kuća, Baranja i njeno najpoznatije

Tikveško lovište ponovno sjaji punim sjajem.

Piše: Antun Zlatko Lončarić

Foto: A. Z. Lončarić, Vlado Jumić

Rebrača (Blechnum spicant) u Rebrača (Blechnum spicant) u šumskoj sastojinišumskoj sastojini

Neplodni (sterilni) listNeplodni (sterilni) list

Tikveški dvorac, nekada simbol lovišta, danas devastiran stoji Tikveški dvorac, nekada simbol lovišta, danas devastiran stoji kao nijemi svjedok prohujalih stoljećakao nijemi svjedok prohujalih stoljeća


ću potporu jer tu imamo velike razvojne mogućnosti,

ističe pomoćnik ministra, Robert Laginja.

Podsjetio je pritom na hrvatsko stoljetno iskustvo

u lovnom turizmu, raznovrsna i bogata šumska stani-

šta i velike proizvodne mogućnosti naših lovišta, što su

važne pretpostavke za razvoj lovnog turizma koji može

biti konkurentan i imati značajan udio u bruto nacional-

nom proizvodu. Zbog toga kontinentalni turizam, koji

danas čini svega 5 posto u ukupnom turističkom pro-

metu Hrvatske, moramo razvijati kao poseban turistički

proizvod.

Sjeveroistočni dio naše zemlje, Baranja, koji s

istoka omeđuje Dunav, a s juga rijeka Drava, oduvijek je

bio područje bogato raznovrsnom divljači, o čemu svje-

doči tradicija duža od tri stoljeća neprekidnog lovnog

gospodarenja. Davne 1697. godine princ Eugen Savoj-

ski, poslije progona Turaka, od austrijskog cara Leopolda

I. darovnicom 1698. dobiva područje cijele južne Baranje

u posjed i upravljanje. Neposredno nakon potpisivanja

Karlovačkog mira s Turcima 1699. g. u selu Bilju je izgra-

dio od 1707. do 1712. g. lovački dvorac i zasnovao lovi-

šte za sebe i za uživanje carske klijentele. Poslije smrti

Eugena Savojskog, kako nije imao nasljednika, njegovo

imanje pripalo je dvorskoj komori u Beču. Dvorska svita

nastavila je dolaziti u lov i koristiti dvorac u Bilju. Dvorac

i mjesto Bilje dali su ime i čitavom posjedu.

Prvim posjetiteljima Vlastelinstva Belje i Ko-

pačkog rita s obilježjima turističke aktivnosti, mogli

bismo danas proglasiti princa Rudolfa von Oesterreicha

i njegove prijatelje i suradnike A. Brehma, E. F. Homeye-

ra, E. Hodeka, J. Zelborna, Leopolda von Bayerna, grofa J.

Bombelesa, koji su se parobrodom “Kron-prinz Rudolf”

80-ih godina 19. stoljeća uputili Dunavom na obilazak

podunavskih krajeva južne Ugarske. Bila je to znanstve-

no-lovačka ekskurzija s ciljem provoda i sakupljanja

(preparata) životinja za Kraljevski prirodoslovni ured

(Hof-Naturalien Cabinet). Tijekom 14-dnevne plovidbe

posjetili su dijelove Kopačkoga rita, ušće Drave u Du-

Baranjske stoljetne ritske šume i močvarna

staništa puna divljači, prije svega jelenske i divljih svi-

nja, jedan su od najjačih aduta Baranje koja je zadnjih

godina, poslije mirne reintegracije, doživjela veliki skok

te je postala pravi primjer dobrog i uzornog razvoja lov-

nog turizma. Baranjska lovišta, zbog velike raznolikosti

biljnog i životinjskog svijeta, zasluženo nose naziv oaze

rijetko očuvanih staništa biljnih i životinjskih vrsta, odu-

vijek su bila omiljena odredišta brojnih lovaca.

Cijelo područje Baranje podijeljeno je danas u se-

dam državnih lovišta. Osim najvećeg lovišta „Podunav-

lje – Podravlje“ kojima gospodari UŠP Osijek, ostala lo-

višta dana su u koncesiju.

Državno otvoreno lovište XIV/9 „Podunavlje – Podravlje“ nalazi se u trokutu između Dunava i Drave,

ukupne površine 26.810 hektara, od čega na rezervat

Tri i pol stoljeća stari Tri i pol stoljeća stari brijest, suvremenik Eugena brijest, suvremenik Eugena Savojskog, zanimljiva Savojskog, zanimljiva turistička metaturistička meta

Divljač na proljetnoj Divljač na proljetnoj ispaši u lovištu Tikvešispaši u lovištu Tikveš

nav, Hulovo, Vemelj, a u unutrašnjosti Baranje glasovi-

tu Keskendersku šumu (Koha – Haljevo). Svoje utiske

s puta Rudolf će opisati u opširnijoj knjizi: »Promatra-

nja uz lov« (Jagden und beobachten, Wien, 1887.), te s

Brehmom i Homeyerom u još jednom znanstvenom pu-

topisu, »Dvanaest proljetnih dana na srednjem Duna-

vu« (Zwelf Frühlingstage an der mittleren Donau,1879.), o

čemu nam je potanko ispričao vrsni poznavatelj Baranje

i svih njezinih prirodnih ljepota, biolog u mirovini, mr.

sc. Darko Getz, donedavni djelatnik osiječke Uprave.

Mnogo godina kasnije počeli su pristizati i drugi

istraživači i znatiželjnici koji su osim lova namjeravali

obići zanimljiva mjesta u Baranji. Sve te ekskurzije, obi-

lasci Lovišta »Belje«, bili su u organizaciji Vlastelinstva.

Uprava se trudila ostaviti što bolji utisak, tako da su

posjetitelji imali status gostiju. Osim smještaja i hrane,

netko iz Uprave bio je određen za voditelja. Poseban

pristup i tretman uživali su pripadnici carskih i kraljev-

skih kuća: prinčevi, vojvode, nadvojvode, ministri i dru-

gi. Područje su obilazili lovačkim fi jakerima ili čamcima

uz odabrane kočijaše i veslače. Redovito bi se posjetilo

Kopačko jezero (dok je još bilo u pravom smislu riječi

jezero), ušće Drave, Banovo brdo, vinogradi, baranjske

klijeti i mnogi sakralni spomenici i crkve.

Obnovljene

lovačke kuće –

Zlatna greda,

Čošak šume, uz

kuću Monjoroš,

pružaju puni

komfor i izbirljivim

lovcima


jem i iznova vlada veliko zanimanje elitnih lovaca. Obnov-

ljene lovačke kuće – Zlatna greda, Čošak šume, uz kuću

Monjoroš, pružaju puni komfor i izbirljivim lovcima. Lovna

klijentela koja dolazi iz cijelog svijeta ne može skriti odu-

ševljenje ne samo bogatstvom životinjskog svijeta, već i

ljepotom krajolika naših lovišta. U vrijeme prošle jesenske

rike jelena u njemu su boravili gosti iz Španjolske, s Kra-

ljevskog dvora, iz američke Bijele kuće, iz Danske, Slove-

nije, Belgije, Švicarske, Lihtenštajna, Francuske, Norveške,

Austrije kao i domaći gosti, koji su doživjeli čudesan spoj

prirode, divljači i lova. Jelena, zajedno s medvjedom, nazi-

vaju kraljevskom divljači, nekada su ga mogli loviti samo

vladari i njihovi gosti pa je jelenski trofej i najpoželjniji.

Domaći lovac prošle je godine odstrijelio kapitalnog jele-

na od 233,98 CIC-točaka.

Drugo po veličini državno lovište XIV/ 20 „Podrav-

lje“, kojim gospodari tvrtka „Fermopromet“, među lovač-

kom klijentelom je poznato kao Židopustara, površine

9270 ha, nalazi se pretežito u poplavnom području rije-

ke Drave, obilježavaju ga rukavci prijašnjih tokova Drave,

močvare i trstici. Šumske sastojine dobrim dijelom pod-

sjećaju na prašumu, gdje su glavne vrste drveća doma-

će i EA topole, bijela vrba, poljski jasen i hrast lužnjak na

gredama. Ovo stanište jedno je od najboljih za jelensku

divljač u Hrvatskoj. Prema zadnjem prebrojavanju div-

ljači, procjenjuje se kako ovdje obitava oko 700 grla vrlo

kvalitetne jelenske divljači, a potvrdu za to nalazimo u do

sada odstrijeljenih visoko vrijednih trofeja. U lovnoj sezo-

ni 2008./2009. odstrijeljen je do sada najjači trofej jelena

od 247,54 CIC točaka u povijesti Baranje. Ali, i prethod-

nih godina odstrijeljeni su visoko vrijedni trofeji, u sezoni

2007./2008. od 247,44 točke, u sezoni 2005./2006. trofej

Kopački rit otpada 7.300 ha gdje nije dozvoljen lov, te

predstavlja jedno od najvažnijih europskih lovnih pre-

djela. Smješteno je u tipično nizinskom panonskom

području osobite plodnosti, a obuhvaća ritske šume

bogate krupnom divljači, posebno jelenom običnim i

divljom svinjom. Lovište se prostire na području četiri-

ju Šumarija – Batina, Tikveš, Darda i Osijek. Na Šumariju

Tikveš, koja za lovce svih dosadašnjih generacija ima

prepoznatljivo značenje i izgovara se s dubokim po-

štovanjem, otpada najviše, 11.000 hektara. Poznatije

pod imenom lovište Tikveš, oduvijek je zauzimalo sam

vrh u svijetu lovnog gospodarenja, a stanište tog lovi-

šta bilo je raj za kralja baranjskih šuma, jelena običnog

(Cervus elaphus, L.). Domovinski rat prekinuo je dolazak

inozemnih lovaca, a danas, nakon dvanaest godina od

povratka u Baranju, Tikveš ponovno sjaji prijeratnim sja-

Baranjske stoljetne ritske šume i močvarna

staništa puna divljači, prije svega jelenske i

divljih svinja, jedan su od najjačih aduta Baranje.

Jelen obični u vrijeme Jelen obični u vrijeme jesenske rikejesenske rike

Omanja pripadnica obitelji vrana, šojka krešta-

lica šumska je ptica, naša gnjezdarica i stana-

rica. Velika je kao svraka, ali ima kraći rep. Du-

gačka je 34 cm, a raskriljena mjeri do 56 cm.

Obojena je crvenkasto sivosmeđe s crnim “brkovima”,

bijelim podbratkom i crnim repom. Na krilima ima bije-

lo polje, jasno vidljivo osobito u letu. Krilašce i pokrovna

krilna pera su plava s poprečnim crnobijelim prugama.

Na glavi ima kukmu, koja je, ovisno o podvrsti, sivobije-

la, rđastosmeđa ili crna. Kljun je kratak i snažan, noge su

umjereno visoke i čvrste.

Životna sredina šojke kreštalice su šume listača,

četinjača i mješovite, koje nisu previše duboke. Hrastove

šume joj pružaju najpovoljnije uvjete i najbolje odgova-

raju njenim životnim potrebama. Šojka se nađe i u većim

parkovima, izvan perioda gniježđenja i u voćnjacima, a

zimi je bliže ljudskim naseljima, tamo gdje ih ima.

Svuda gdje šojka živi, poznaju je po živahnosti i

lijepoj boji perja, ali i kao pticu s neprijatnim, kreštavim

glasom. Osobito nije omiljena kod lovaca, jer upozorava

i ostale stanovnike šume na nazočnost čovjeka i drugo

opasno i neobično i tako zna pokvariti lov. No, ne javlja

se šojka uvijek neprijatno, jer zna oponašati glasanje dru-

gih ptica i druge zvukove.

od 245,23 CIC točke. Ostala, po površini

manja državna lovišta, u koncesiji su XIV/3

Haljevo, XIV/4 Karaš, XIV/5 Koha – Kozarac,

XIV/10 Munjoroš i XIV/Šakanj – Vrblje, ništa

manje ne zaostaju po brojnosti i kvaliteti je-

lenske divljači i divljih svinja.

Na kraju ne možemo ne sjetiti se ri-

ječi pokojnog, dr. sc. Jana Brne, čovjeka koji

je cijeli svoj život posvetio razvoju i promi-

canju baranjskog lovstva, posebno jelenu

običnom: „Stanište, genetika i selekcija, tri

su izvora moguće morfološke varijabilnosti

jelenskog roga.“ A jelensko rogovlje i danas

je najpoželjniji lovni trofej.

Šumska je ptica,

gnjezdarica, velika

otprilike kao

svraka, dužine

30-35 cm. Poznata

je po živahnosti i

lijepoj boji perja,

ali i kao ptica

s neprijatnim

kreštavim glasom

kojim upozorava i

susjede na moguću

opasnost pa time

može upropastiti

lov grabežljivcima i

lovcima

Šojka kreštalica je prilagođena da vješto leti

među krošnjama drveća ili grmlja ili da se

skakućući kreće ili stoji po granama i grančicama.

Van sezone lova, kočije mogu biti Van sezone lova, kočije mogu biti vrlo korisne brojnim ljubiteljima vrlo korisne brojnim ljubiteljima

fotosafarija u našim lovištimafotosafarija u našim lovištima

Odrasla šojkaOdrasla šojka


Lovišta

XIV/9 Podunavlje-Podravlje 26.810 ha

XIV/20 Podravlje 9.270 ha

Manja

XIV/3 Haljevo,

XIV/4 Karaš,

XIV/5 Koha – Kozarac,

XIV/10 Munjoroš

XIV/Šakanj – Vrblje,

Kao i velika većina šumskih ptica, šojka krešta-

lica je prilagođena da vješto leti među krošnjama drve-

ća ili grmlja ili da se skakućući kreće ili stoji po granama

i grančicama. Može se i kao sjenica držati za koru debla

ili debljih grana. Izvan šume šojka nije tako upečatljiva.

Za vrijeme gniježđenja šojke žive manje ili više skri-

veno i ponašaju se tiše, a u jesen se više pokazuju i druš-

tvene su. U proljeće mužjak tiho pjeva, a u njegovu pje-

smu je uključeno mnoštvo dijelova iz pjesama drugih

ptica i drugih zvukova. Tako šojka može vjerno opona-

šati blejanje ovce ili meketanje koze, što može navesti

pastira da ide tražiti “zalutalu” ovcu ili kozu.

Šojka kreštalica se nekada zna posebno zanimljivo

ponašati: sjedne na mravinjak i rašušuri perje i još uzme

mrava u kljun i njime tare perje. Nadraženi mravi se

brane mravljom kiselinom. To je dio osobne higijene -

mravljom kiselinom se šojka oslobađa vanjskih namet-

nika koji se obično nalaze u perju.

Krajem travnja ili početkom svibnja par šojki

gradi gnijezdo na drveću ili grmlju. Rjeđe je gnijezdo u

poludupljama ili dupljama ili u dovoljno velikim umjet-

nim kućicama za gnijezda. Češće je gnijezdo u tamnim

dijelovima šuma s gustim podrastom i mladikom, kako

u dubini šume, tako i bliže njenim rubovima i čistinama.

Smješteno je na mladom drveću i grmlju 2 do 6 m vi-

soko, ali i na srednjedobnim visokim stablima 15 i više

metara od tla. Na starim visokim stablima rjeđe gnijez-

di. Nekada je gnijezdo uz samo deblo, nekada podalje

od njega na debljoj grani.

Neveliko gnijezdo je zdjelastog oblika, prilično vje-

što načinjeno. Vanjski dijelovi su isprepleteni od tankih

grančica, unutrašnjost od suhih stabljika trave.

Leglo se sastoji od 5 do 7, iznimno više, žućkasto-

bjelkastih ili sivozelenkastih jaja,

koja su poprskana sivosmeđim

točkicama ili pjegicama, gušćim

na tupim krajevima. Inkubacija

traje 16 do 17 dana, a na jajima

sjede oba roditelja koji ih i zajed-

no hrane. Hrane ih iz voljke, tako

da se ne može vidjeti sastav pre-

hrane.

Iako se uglavnom zadrža-va u krošnjama drveća, ona je

svejed, biljnu i životinjsku hranu

pretežito traži na tlu prevrćući

opalo lišće. Kao i druge njene ro-

đake, može kljunom “kopati” ze-

mlju. Biljna hrana je: žir, bukvica,

lješnjak i drugo sjeme i plodovi.

U hrastovim šumama žir čini gro

prehrane šojke. Tamo gdje su po-

lja uz šume, jede i sjeme kulturnih

biljaka i male gomolje krumpira.

Životinjska hrana su kukci u svim razvojnim fazama,

osobito gusjenice i drugi beskičmenjaci, uključujući

mekušce. Hrani se jajima i mladuncima ptica, a navod-

no pronalazi gnijezda oponašajući glasanje roditelja

svojih žrtava. Držeći nogama, može kljunom ubiti ma-

nju odraslu pticu. Hrana su joj i sitni sisavci - miševi, vo-

luharice i rovke.

U jesen šojke kreštalice, kao da su zaboravile na

sve drugo, skupljaju i skladište hranu za zimu. Tada se

mogu vidjeti kako lete sa žirom u kljunu, a nose ga i u

jednjaku. Šojka može prenijeti do šest žirova odjednom.

Žir sprema u jamice iskopane kljunom u tlu, u pukotine

stijena, duplje drveća i druga pogodna mjesta.

Tako sprema i veće zalihe, koje na jednom mje-

stu mogu sadržati i nekoliko kilograma žira.

Dogodi se da šojka ispusti žir, bukvicu i lješ-

njak, ne pojede sve, a zalihu ne pronađe netko

drugi pa tako doprinosi sijanju vrsta drveća i gr-

mlja koje ima teško sjeme. Primjerice, usamljeni

hrastovi koji su niknuli i nekoliko kilometara da-

leko od roditeljskog stabla mogu biti djelo šojke

kreštalice.

U tome se ogleda korisnost te ptice, kao

i u činjenici da, za razliku od nekih drugih vr-

sta ptica, uništava šumske štetočine i u dubini

šuma. Zaštićena je samo djelomično u vrijeme

razmnožavanja.

Meso šojke je ukusno, a specijalitet je

juha. Prije pripremanja treba oguliti kožu, što je

i lakše nego čerupanje. Plava perca s crnobijelim

prugama lijepi su ukras za lovački šešir.

Mlada šojka se može lako pripitomiti. Tada

može slobodno letjeti oko kuće i naučiti repro-

ducirati melodije i neke riječi.

šumske ptice

kreštalicakreštalica

Dogodi se da šojka

ne pojede sve, ispusti žir,

bukvicu i lješnjak pa tako

doprinosi sijanju vrsta

drveća i grmlja.

Primjerice, usamljeni

hrastovi koji su niknuli

i nekoliko kilometara

daleko od roditeljskog

stabla mogu biti djelo

šojke kreštalice.

Gnijezdo s jajimaGnijezdo s jajima

Poodrasli ptići u gnijezduPoodrasli ptići u gnijezdu


Piše: Zoran Timarac

Foto: Z. Timarac i arhiva


Ostatci tih kovačnica (vodenica) i danas se mogu vi-

djeti u čabarskom kraju (najočuvanija je Urhova kovač-

nica nedaleko izvora rijeke Čabranke kod Čabra).

Goranskom je drvosječi željezni alat bio dra-

gocjena pomoć ne samo za radove u šumi, već i kod

poljoprivrednih radova, ali i u kućanstvu. Kod izrade

željeznog alata kovači su posebno pazili da se zadrži

njegova žilavost, tvrdoća i „reskost“.

Za obradu zemlje kovali su motike, plugove (noževe

i lemeše), alat za obradu drva namijenjen drvosječama,

tesarima, bačvarima, kolarima, a kasnije su izrađivali i

capine za drva te željezne dijelove za mlinove i pilane,

te potkivali tegleću marvu.

Što se tiče alata za obradu drveta, povjesničari

uglavnom spominju: sjekiru, bradvu i bradvilj, te pile

(poprečnu, podužnu, mehaničku

i kružnu).

Sjekiru je stanovništvo Gorskog kotara počelo upotre-

bljavati još u davnim vremenima,

no njen izgled i uporaba nije se

promijenila do današnjih dana.

Služi većinom za podsijecanje

stabala, kresanje grana, cijepanje

drva, ali i otkoravanje oborenog

stabla. Doseže težinu i do dva

kg. Sjekira koja se koristila pre-

težno za radove u šumi znatno je

„deblja“ od one koja se koristi u

domaćinstvima za npr. cijepanje

drva. Sjekire su se prije izrađivale

u tzv. „kućnoj radinosti“ i to u Ča-

bru (obitelji Trope, Koritnik i Urh),

ali i u drugim naseljima uz rijeke

Kupu i Čabranku te u Delnicama

i Crnom lugu.

U uporabi su bili često i kli-

novi od kovanog željeza, dužine

od 12 do 15 cm, glatkih ploha

pod kutom od 15 do 20 stupnje-

va. Koristili su ih uglavnom kod

obaranja stabala te prerezivanja i

cijepanja „žilavijeg“ drva.

Za vrijeme vladavine Zrinskih u 16. stoljeću, u

potrazi za željeznom rudačom otvarali su se

u Gorskom kotaru rudnici, podizale topionice

i kovačnice željeza. U njima se željezo topilo i

kovalo na žaru od drvenog ugljena dobivenog od bu-

kovog drva.

Pri kovanju željeza starim je kovačima bila najbolji

pomagač voda, otuda još jedna povezanost željeza i dr-

veta kroz povijest ovog kraja.

Usporedo s povećanim potrebama za drvom,

kovači (vodeničari) postajali su i pilanari. Vrlo često pila-

na i kovačnica gradile su se jedna pored druge, radile su

na pogon istog vodenog kola. Tako je kolo istovremeno

pokretalo bat za kovanje, pilu jarmaču ili je pak vodeni

mlaz punio kace zrakom upuhujući ga u kovačku vatru.

povijest šumarstva STARI ALATI

Uporaba „capina“, Uporaba „capina“, „kantajzna“, „vinte“ „kantajzna“, „vinte“ i ostalih starih alata i ostalih starih alata u šumarstvuu šumarstvu

Goranski je čovjek kroz

povijest, kako smo već

mnogo puta pisali,

živio uglavnom od

šume, koristeći drvo za

svoje egzistencijalne

potrebe. Da bi ga

mogao iskoristiti u

potpunosti, kako

je želio, trebali su

mu određeni alati,

najčešće izrađeni od

željeza ili drveta.

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše i arhiva

Tesanje gredaTesanje greda Stari i novi šumarski Stari i novi šumarski alati (Muzej Krasno)alati (Muzej Krasno)


Uz željezne koristili su i klinove izrađene od tvrdog

drveta (bukve, jasena, graba). Veličinom su drveni klino-

vi bili različiti, ali su bili veći od željeznih. Šumski radnici

koristili su ih rađe od željeznih, jer tako nije postojala

opasnost od „zatupljivanja sjekire.

Drveni bat izrađen uglav-nom od crne grabovine, okovan

na krajevima željezom, koristio se

za zabijanje klinova u radovima

obaranja, prerezivanja i cijepanja

stabala.

U radovima piljenja drva često

su se koristile pile, redovito dvo-

ručne (njemačkog ili američkog

podrijetla) nazvane čavlarice, jer su

se svi zupci jednako brusili. Pred II. svjetski rat istisnule

su ih „pile amerikanke“, koje su u uporabi sve do pojave

prvih motornih pila.

Zanimljivo je da su poprečnu pilu Hrvati počeli upo-

trebljavati pri obaranju stabala već u 13. stoljeću. Vrlo je

stara i tzv. podužna pila koju su Talijani donijeli u naše

primorske krajeve već u 11. stoljeću.

Pri izradi tesane građe koristio se bradvilj. Najstariji

bradvilji kovali su se već u 15. stoljeću.

Od ostalih alata koristile su se i vagača i maklja.

Vagača je tanko metalno naoštreno sječivo dugač-

ko oko trideset cm te nasađeno na držalicu od 50 cm.

Služila je za cijepanje dužica i šindre.

Maklja je sječivo sa dvije ručke izrađeno od kovanog

željeza. Oštrili su ga samo s jedne strane, a služilo je za

obradu celuloze, dužica i šindre te izradu držalica i dru-

gih kućnih potrepština.

Guljač, oruđe za guljenje kore, nije bilo često u upo-

rabi kao alat od strane šumskog radnika. U Gorskom ko-

taru počeo se relativno kasno upotrebljavati.

Capinom su se koristili kod spuštanja trupaca niz

strminu, kod utovara, istovara i vuče trupaca konjima.

Okretaljka („kantajzn“) nije bila u velikoj pri-

mjeni, ali je bila neophodan alat kod sječe grana, uto-

vara, istovara i sortiranja trupaca. Njome su se često

šumski radnici koristili i prigodom obaranja stabala, kad

bi se oboreno stablo zadržalo „naslonjeno“ na krošnju

drugog stabla.

Često se koristila i ručna dizalica („vinta“). Služila je

za utovar trupaca. Pomoću nje je kirijaš sam ili u surad-

nji s drugim kirijašem podizao vrlo teške trupce te ih

tovario na sanjke ili kola.

Treba napomenuti još jednom

da je ovakav način rada, uz pomoć

spomenutih alata, bio vrlo težak i

zahtjevan, ali su ga goranski drvo-

sječe obavljali stručno i kvalitetno.

Taj posao iziskivao je dosta znanja,

ali i fi zičke snage i izdržljivosti. U

našim šumama ovakav način rada

zadržao se skoro do šezdesetih go-

dina prošlog stoljeća, kada se po-

malo u sve faze rada u šumi počinje

uključivati mehanizacija. Od tada se brže poboljšavaju

uvjeti rada i života šumskih radnika u našim šumama.

Sjekiru je stanovništvo Gorskog

kotara počelo upotrebljavati još u

davnim vremenima, no njen izgled

i uporaba nije se promijenila do

današnjih dana

Starine u Muzeju grada ČabraStarine u Muzeju grada Čabra

Brušenje pileBrušenje pile

Alati za poljoprivredu i Alati za poljoprivredu i izradu drvenog ugljenaizradu drvenog ugljena


Mnogobrojni kulturno-historijski spomenici,

te arheološka nalazišta iz davnih vremena

svjedoče o burnoj, ali i bogatoj prošlosti

Senja.

U vrijeme vladavine Rimljana bio je važno središte i

municipij provincije Liburnije. Od doseljenja Hrvata na

ove prostore pa sve do XII. stoljeća u sastavu je Gacke

župe. Godine 1885. gospodari su mu templari, a 1271.

prelazi u posjed krčko-vinodolskih knezova (Frankopa-

na). Slobodnim kraljevskim gradom i sjedištem novoo-

snovane senjske kapetanije postaje 1469., što će u bu-

dućnosti obilježiti i začetak hrvatske Vojne krajine. Od

1527. do 1689. središte je senjskih uskoka.

U interesu bolje obrane grada, senjski kapetan

Ivan Lenković (imenovan na tu dužnost 1539.) kao isku-

sni vojskovođa zalaže se za gradnju jedne moderne i

snažne tvrđave na obližnjoj uzvisini. Ona je bila izgra-

đena 1558. godine na 62 metra visokom brdu Nehaj po

kojemu je i dobila ime i značila je puno za sigurnost i

obranu grada od osvajača kroz povijest. Da bi je izgra-

dio, kapetan Lenković je od vojnih i crkvenih vlasti do-

bio odobrenje da se poruše sve javne i crkvene zgrade

van gradskih zidina. Od obrađenog kamena izvađenog

iz ruševina podignuta je nova tvrđava koja je prošle go-

dine u srpnju mjesecu prigodnim manifestacijama pod

nazivom „Uskočki dani“ obilježila 450 godina postojanja.

Tvrđava Nehaj je po svom izgledu zaista impozan-

tna. Kockastog je oblika, široka 23,50 m i visoka 18 m.

Debljina zidova tvrđave iznosi 3,20 m u prizemlju, pre-

ma vrhu se sužavaju na 2,50 m. Zidovi završavaju s pet

malih ugaonih kula. U zidinama se nalazi oko stotinjak

puškarnica i jedanaest velikih otvora za topove. Sasto-

ji se od prizemlja, dva kata i vidikovca, restaurirana je

1977. U njoj je smještena zbirka „Senjski uskoci“ s pred-

metima od 15. do 17. stoljeća. Danas je spomenik kultu-

re visoke kategorije koju posjećuju brojni turisti.

Pored tvrđave Nehaj, u gradu ima i drugih zna-

čajnih spomenika kulturne baštine. Na trgu Mala placa

nalazi se gotička Gradska vijećnica s gradskom ložom

iz 14. stoljeća. Važne su arhitektonske cjeline kuća s re-

nesansnim lavljim dvorištem iz 15. stoljeća, gotičko-re-

nesansna kuća Vukasović iz 15. stoljeća, kuća uskočkog

kneza Martina Posedarskog s renesansnim kamenim

baština SENJ

TvrđavaTvrđava Nehaj Nehaj zaštitni zaštitni je znak gradaje znak grada Senja Senja

Za Senj, grad i luku u

Velebitskom kanalu,

ispod padina Kapele i

Velebita, može se reći da

je jedan od najstarijih

gradova na Jadranu.

Utemeljen je prije više

od 3000 godina, a isprva

je na ovom području

obitavalo i ilirsko pleme

Japodi. Ponad Senja diže

se tvrđava Nehaj koja je

prošle godine obilježila

450 godina osnutka.

Važne su arhitektonske cjeline kuća s

renesansnim lavljim dvorištem iz 15.stoljeća,

gotičko-renesansna kuća Vukasović iz 15.

stoljeća, kuća uskočkog kneza Martina

Posedarskog s renesansnim kamenim pročeljem i

kuća Domazetović zvana „Ferajna“ iz 18. stoljeća.

Piše: Vesna Pleše

Foto: V. Pleše i arhiva

Tvrđava Nehaj Tvrđava Nehaj

SunčanikSunčanik


kojima završava Jozefi nska cesta

Karlovac-Senj. Sa svake strane vrata

upisane su oznake udaljenosti izme-

đu Senja i ostalih gradova izražene u

njemačkim miljama.

Gradski muzej osnovan je 1962.

Sjedište mu je u gotičko-renesan-

snoj palači Vukasović (zbirka arhe-

oloških nalaza, lapidarij, etnografski

predmeti, povijesni razvoj, glagolji-

ca i sl.

Na području Senja i čitave nje-

gove biskupije od 10. stoljeća upo-

trebljavala se glagoljica, a liturgija

se služila isključivo na hrvatskom

jeziku. Od mnogih glagoljskih napi-

sa najstarija je Senjska ploča iz 11. i 12. stoljeća. Tu je

1493./94. osnovana i Prva hrvatska glagoljska tiskara.

U Senju su živjeli i stvarali i najpoznatiji hrvatski

književnici: Silvije Strahimir Kranjčević, Milutin Cihlar

Nehajev, Milan Ogrizović, Pavao Ritter Vitezović. Njiho-

ve biste postavljene su u Parku književnika iznad stare

gradske plaže.

Okolica ovog prelijepog starog hrvatskog grada

obiluje nizom prirodnih ljepota i izletišta koje valja po-

sjetiti. Jedno od takvih mjesta je prijevoj Vratnik s kojeg

se pruža prekrasan pogled na obalu i obližnje otoke,

te Senjsku Dragu gdje se može pogledati i klasicistički

mauzolej iz 1848. U blizini Senja nalazi se i Nacionalni

park sjeverni Velebit, Hajdučki i Rožanski kukovi, Lukina

jama i dr.

U Senju se tijekom godine održavaju i brojne ma-

nifestacije poput: zimskog karnevala (siječanj i veljača),

smotra klapa (srpanj) te ljetni karneval u kolovozu. Kroz

Senj prolazi i 45 paralela, a ta zanimljivost obilježena

je prikladnom skulpturom od kamena pod nazivom

Sunčanik.

Od gospodarskih grana u gradu najrazvijeniji je tu-

rizam, ribarstvo i poljoprivreda (okolica grada).

pročeljem i kuća Domazetović zvana „Ferajna“ iz 18. sto-

ljeća. Znakovita građevina je i jednobrodna romanička

katedrala sv. Matije, sagrađena oko sredine 12. stolje-

ća. U Parku senjskih književnika renesansna je zavjetna

mornarska crkva sv. Marije barokizirana u 18. stoljeću.

U palači Carina iz 18. stoljeća (župni dvor) smješteni su

biskupski i kaptolski arhiv, velika knjižnica i zbirka sa-

kralne umjetnosti od 13. do 20. stoljeća. Na južnoj strani

grada izgrađen je gradski kaštel-kneževska rezidencija,

tvrđava u kojoj je poslije bilo sjedište senjske kapeta-

nije (od kraja 19. stoljeća preuređen je u dom učenika

senjske gimnazije-poznati zavod Ožegovićianum). Veli-

činom i oblikom ističe se i renesansno-barokni trg Veli-

ka placa s klasicističkom fontanom u sredini. S istočne

strane trga uz kaštel nalaze se Velika vrata iz 1779. na

Tvrđava Nehaj kockastog

je oblika, široka 23,50 m

i visoka 18 m. Debljina

zidova tvrđave iznosi 3,20 m

u prizemlju, prema vrhu se

sužavaju na 2,50 m. Zidovi

završavaju s pet malih

ugaonih kula.

Pogled na SenjPogled na Senj

Velika vrataVelika vrata

Ulaz u tvrđavu NehajUlaz u tvrđavu Nehaj


Kao zaštićeni spomenik parkovno-vrtne arhi-

tekture i jedan od triju značajnih na području

Požeško-slavonske županije, park u Kutjevu

osnovan je potkraj 19. stoljeća, uz kompleks

isusovačkoga dvorca i crkve. Njegov projekt izradili su

ondašnji školovani vrtlari Austro-ugarske, u sastavu koje

je bila i Hrvatska, a naručitelj obitelj Turković, vlasnici

kutjevačkoga vlastelinstva. Park je po svojoj strukturi

i stilskim značajkama, s baroknim i klasicističkim obi-

lježjima, sličan ostalim

parkovima podignu-

tim u to vrijeme, uz

barokne dvorce konti-

nentalnoga područja

Hrvatske. Ima značajke

“engleskoga parka” jer

je u njemu uklonjena

razlika između kulti-

viranog i slobodnoga

dijela parkovne po-

vršine, slične onoj u

prirodi (šumi). S jedne

je strane “dio prirode”,

a s druge djelo vrtne

arhitekture. U njemu

je do današnjih dana

ispred pročelja dvorca

zadržana kultivirana

ornamentalna forma

tzv. historicističkoga

vrta. U okolišu dvorca

nalazi se autohtono

i uneseno drveće i

grmlje, razmaknuto i

kombinirano sa zelenim travnatim površinama.

Doprinos šumarskih stručnjaka - Činjenica je da

do današnjih dana kompleks parka-perivoja nije detalj-

no istražen, a u literaturi 20. stoljeća spominju ga po-

jedini povjesničari, parkovni arhitekti,

povjesničari umjetnosti i urbanisti.

Sveobuhvatnu studiju o kompleksu

isusovačkoga samostana te parkov-

noj arhitekturi izradio je 1988. godine

Institut za povijesne znanosti u Zagre-

bu. Vrijedan doprinos istraživanju hor-

tikulturnoga dijela kompleksa samo-

stana i crkve Blažene Djevice Marije

dali su arhitekti Dragutin Kiš, Obrad i

Bojana Šćitaroci te šumarski stručnjaci

prof. dr. sc. Đuro Rauš i dr. sc. Ivica Sa-

marđić. Današnje drveće i grmlje, njihov položaj i ras-

pored, parkovni i građevinski objekti (travnjaci, putovi,

staze, ograde i dr.) rezultat su podizanja parka u doba

vlastelina Turkovića, ali i vremena poslije Drugoga svjet-

skog rata. Premda su Rauš (1977.) i Samarđić (1996.) na-

činili detaljniju registraciju drveća i grmlja, stanovit broj

tih drvenastih vrsta danas se ne nalazi u parku ili su se

naknadno pojavile, te je nužna sanacija, popuna i zna-

lačka obnova postojećega stanja. Prof. dr. sc. Đuro Rauš

sa Šumarskog fakulteta utvrđuje 1977. godine 50 vrsta

drveća i grmlja, od kojih su mnoge autohtone te obita-

vaju u šumama kutjevačkog podneblja, a neki njihovi

varijeteti uzgojeni su u domaćim vrtovima ili hortikul-

turnim rasadnicima, kao što su crvenolisna i uskolisna

bukva. Od unesenih (introduciranih) drvenastih vrsta,

koje se nalaze ili su se nalazile u kutjevačkom parku,

su: kavkaska jela, ginko, američki borovac, paulovnija,

platana, crveni hrast, šećerni javor,

negundovac, divlji kesten, katal-

pa, gimnoklad, Judino drvce, bijeli

i crni dud, kampsis i dr. Zanimljivo

je da Samarđić bilježi manjak ne-

kih vrsta drveća i grmlja u odnosu

na popis iz 1977. godine („izumrle”

i posječene). To su kavkaska jela,

Banksov bor, Be-

tula nigra, obična

katalpa, Judino

drvce, gimnoklad,

maklura, jablan,

bagrem i nizinski

brijest. Osim s po-

pisa prof. Rauša, u

parku su 1996. na-

đene i sljedeće vr-

ste drveća i grmlja:

obična i kavkaska

jela, javor mliječ (“Atropurpurea”),

šimšir, crvena bukva (“Pendula”),

nove knjigePark u Kutjevu iz 19. Park u Kutjevu iz 19. baroknim i klasicističbaroknim i klasicistič

Osnovan potkraj 19.

stoljeća, s baroknim

i klasicističkim

obilježjima i

značajkama engleskog

parka, uz kompleks

isusovačkoga dvorca i

crkve, kutjevački park

je zaštićeni spomenik

parkovno-vrtne

arhitekture, jedan

od triju značajnih na

području Požeško-

slavonske županije

Piše: Ivica Tomić

Foto: J. Zelić, T. Ivčetić

Naslovnica knjige s Naslovnica knjige s parkovnim kompleksom parkovnim kompleksom u Kutjevu (perivoj, crkva u Kutjevu (perivoj, crkva i dvorac)i dvorac)

Zaslužni za osnivanje parka-braća Turković Zaslužni za osnivanje parka-braća Turković (slijeva: Milan i Petar Dragutin)(slijeva: Milan i Petar Dragutin)

Knjiga može poslužiti kao

svojevrsni dendrološko-

hortikulturni priručnik,

ali i povijesno-kulturni,

prirodoslovni, gospodarski i

turistički vodič grada Kutjeva

i okolice.

bodljikava smreka (varijetet glauca), sofora, velelisna

lipa i azijska tuja.

Kontrast između listopadnih i zimzelenih vr-sta - Sadnja drveća u parku je tako zamišljena da su vi-

soke vrste sađene uz rub ograde kamenoga zida, a ovi-

sno o prostoru više ili manje grupimično. Na zapadnoj

su strani oblikovane grupe lipa, ukrasnih bukvi, drvore-

da divljih kestenova i obične smreke, a uz južni zid une-

seni su javori, crni dud i brijest, te strane parkovne vrste:

ginko, sofora i virdžinijska borovica. Između listopadnih

vrsta drveća, kao kontrast bjelogoričnim, posađeni su

zimzeleni borovi, jele i srebrne smreke. Na sličan je način

sađeno na jugoistočnoj strani parka, a na sjeveroistoč-

noj su grupirani crveni hrast, obični orah, divlja trešnja,

lipa i divlji kesten, a unutar njih crnogorica. Sjeverna

strana prepoznatljiva je po grupama srebrnih smreka

i osamljenog staroga bagrema. Prostor ispred pročelja

19. st. odiše 9. st. odiše cističkim obilježjimaičkim obilježjima

U parku se nalaze 84 hortikulturne biljke,

među kojima su najzastupljenije obična

smreka, divlji kesten, bodljikava smreka i

europska tisa. Na oko 2 ha autori su registrirali

35 autohtonih i unesenih vrsta, od čega 26

listopadnih i 9 zimzelenih

Crvena bukva Crvena bukva visećih grana visećih grana

(Fagus silvatica (Fagus silvatica Atropurpurea Atropurpurea

Pendula)Pendula)

Obična smreka (Picea abies)-Obična smreka (Picea abies)-najzastupljenija vrsta u parkunajzastupljenija vrsta u parku

Europska tisa (Taxus baccata)- Europska tisa (Taxus baccata)- autohtona vrsta ovoga područjaautohtona vrsta ovoga područja

Kavkaska jela (Abies nordmanniana) Kavkaska jela (Abies nordmanniana) -otpornija od smreke-otpornija od smreke

dvorca je prazan, a može se

hortikulturno urediti orna-

mentalnom, geometrijskom

formom tzv. historicističko-

ga vrta, u kojemu prevlada-

vaju cvijetne trajnice, cvijeće

i niski grmovi.

Potreba za njegom, zaštitom i sustavnim održavanjem - Danas je

park narušen različitim in-

tervencijama te traži znatno

više njege i zaštite i sustav-

no održavanje, uz uvaža-

vanje njegove povijesne

koncepcije. Potaknuti time

te nepostojanjem novijeg

istraživanja i literature, mr. sc. Juraj Zelić, umirovljeni po-

žeški šumarski stručnjak i mr. sc. Tomislav Crnjac, ravna-

telj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjem

Požeško-slavonske županije, napisali su vrijednu knjigu

“Park u Kutjevu-zaštićeni spomenik parkovne arhitekture

(perivoj, crkva i dvorac)”. Knjiga u prvome dijelu obrađuje

Kutjevo tijekom pretpovijesti i povijesti (antičkog doba,

helenske i rimske kulture i civilizacije, doba Huna, Avara i

Slavena, prvo spominjanje Kutjeva 1232. godine, za vrije-

me Turaka, Austro-ugarskoga carstva, isusovaca, obitelji

Turković, od 1882.-1945., iza Drugoga svjetskog rata) te u

današnje vrijeme. Posebno su obrađena prirodna obiljež-

ja, fl ora, vegetacija i fauna kutjevačkog područja te gos-

podarsko-društvene prilike. U sklopu poglavlja “Park u

Kutjevu” obrađeni su podaci o gradnji crkve te isusovačke

rezidencije ili kutjevačkog dvorca. Posebno vrijedan dio

knjige, za šumare, biologe, arhitekte, hortikulturne i dru-

ge stručnjake, je onaj koji obuhvaća procjenu današnjega

stanja i valorizaciju parka-perivoja u Kutjevu, s detaljnim

popisom i opisom drveća i grmlja, koje su autori zatekli

u ljeto 2009. Pritom nisu ulazili u to da su neke vrste pri-

je toga pogrešno determinirane ili su u međuvremenu

nestale sječom i odumiranjem, a druge prethodno posa-

đene. Sve vrste drveća i grmlja pri-

kazali su fotografi jama u boji, a uz

njih su dali kratak opis habitusa, li-

sta, cvijeta, ploda, porijekla, staro-

sti i dr. Na oko 2 ha registrirali su 35

parkovnih vrsta, od čega 32 vrste

drveća, jedan grm i dvije zeljaste

biljke (povijuše). Veći broj vrsta su

listopadne (26), a ostalo zimzelene

(9). U parku se nalaze 84 hortikul-

turne biljke, među kojima su naj-

zastupljenije obična smreka (12),

divlji kesten (9) bodljikava smreka

(7) i europska tisa (7).

Park u relativno dobrom stanju - Autori Zelić i Crnjac za-

ključuju da je kutjevački park, una-

toč navedenim manjkavostima,

danas u relativno dobrom stanju,

a iznimke su samo tri jedinke dr-

veća (javor mliječ, kavkaska jela i

poljski brijest). Potonje treba hitno

sanirati (čišćenje od suhih grana i

agresivnih povijuša, zaštita rana).

Mjesta gdje su ostaci panjeva pri-

jašnjeg drveća treba posaditi no-

vim, ali istim vrstama, primjerice

katalpom, liriodendronom, Judi-

Svojevrsni dendrološko-hortikulturni priruč-nik - Knjiga sadrži 145 stranica s mnoštvom kvalitetnih

fotografi ja u boji, iznimno vrijednih i starih crno-bije-

lih fotografi ja, crteža, planova (skica) i karata. Na kra-

ju ovog korisnog i grafi čki lijepo uređenog priručnika

nalazi se bilješka o autorima, popis korištene bogate

literature i dokumentacije, turistička mapa Požeško-sla-

vonske županije, te mapa s popisom drveća i grmlja u

kutjevačkom parku. Knjiga može poslužiti kao svojevr-

sni dendrološko-hortikulturni priručnik, ali i povijesno-

kulturni, prirodoslovni, gospodarski i turistički vodič

grada Kutjeva i okolice. Nakladnik je javna ustanova za

upravljanje zaštićenim područjem Požeško-slavonske

županije, a urednik mr. sc. Juraj Zelić.

Vrijedan doprinos

istraživanju

hortikulturnoga

dijela kompleksa

samostana i crkve

dali su arhitekti

Dragutin Kiš, Obrad

i Bojana Šćitaroci te

šumarski stručnjaci,

prof. dr. sc. Đuro

Rauš i dr. sc. Ivica

Samarđić.

Obnovljeni isusovački dvoracObnovljeni isusovački dvorac

Primorski bor Primorski bor (Pinus maritima)(Pinus maritima)

Javor mliječ (Acer Javor mliječ (Acer

3838 Broj Broj 159 159 •• ožujak 2010. ožujak 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME

nim drvcem, hrastom lužnjakom, grmovima kampsisa,

šimšira i dr. Budući da obična smreka nije autohtona

vrsta drveća ovoga kraja, te obolijeva u starijoj dobi,

umjesto nje treba unositi otporniju kavkasku jelu. Od

crnogoričnih vrsta prednost treba dati jeli, tisi i borovici,

s njihovim mogućim formama, varijetetima i kultivari-

ma, jer su to jedine tri samonikle vrste četinjača ovoga

područja. Valja unositi i neke prilagođene (aklimatizira-

ne) crnogorične vrste, kao što su borovi, cedrovi, tak-

sodiji i dr.


Jedna od dviju žena u dobi iznad pedeset godi-

na doživjet će u svom životu neki lom kosti koji

je posljedica osteoporoze. Međutim, to će isto

doživjeti i neke žene već u svojim dvadesetim

ili tridesetim godinama. Mnogim či-

tateljima vjerojatno nije poznat po-

datak da ta bolest krhkih, lomljivih

kostiju odnese više života nego rak

dojke.

Ovdje navodimo nekoliko upo-

zoravajućih istina koje bi mogle

ugroziti vaše zdravlje kostiju;

Kalcij u obliku dodataka nije jedino rješenje - Kalcij je od kritič-

ne važnosti za održavanje zdravlja

kostiju, međutim, on nije sve što je

potrebno. Ustvari, mnoga ispitivanja

pokazuju da određene vrste hrane

zaštićuju kosti djelotvornije nego

tablete. Održavanje kostiju zdravima

može se pomoći konzumiranjem hrane koja sadrži

vitamin D, potreban za resorpciju kalcija; (mlijeko,

žumanjak, pojačane žitne pahuljice) i vitamin K, koji

također može pomoći resorpciju kalcija (prokulica,

tamnozeleno lisnato povrće kao špinat, kelj, kupus).

Organizam valja redovito izlagati sunčevom dnev-

nom svijetlu.

Slomiti kost u 30-im godinama života nije

samo loša sreća. Osim ako se ne radi o prometnoj

nezgodi ili padu s prozora, mlada žena ne bi trebala

slomiti kost. Ako žena slomi kost, već nakon običnog

posrtanja za vrijeme hoda ili doživi frakturu bez ne-

kog očitog razloga, doktor bi ju trebao poslati na test

za mjerenje gustoće koštane mase. Razumljivo, to se

odnosi i na muškarce.

Loše držanje tijela vaših roditelja je i vaš

problem. Osteoporoza se javlja u obiteljima. Geneti-

ka je vrlo važna u toj bolesti. Ako su vaš otac, majka

ili baka izgubili četiri do pet centimetara na visini, ili

su se pogrbili ili je bilo koji roditelj doživio lom kosti

u svojoj odrasloj dobi, poduzmite preventivne mjere.

Zatražite od svog liječnika savjet bi li bilo korisno za-

početi s hormonalnom nadomjesnom terapijom, uz

to što ćete sprovesti i promjene u prehrani i krenuti s

redovnom tjelovježbom.

Nisu u pitanju samo žene - Mnogi muškarci

misle da je osteoporoza bolest žena. Pogrešno. Miliju-

ni muškaraca imaju osteoporozu. Premda je gubitak

koštane mase manji u muškaraca, oni također doživ-

ljavaju bolove u leđima i frakture, uglavnom na kičmi,

kuku i ručnom zglobu. Muškarci u dobi od 25 do 65

godina trebali bi konzumirati barem jedan gram kal-

cija, a oni stariji od 65 godina, jedan

i pol gram. Tjelovježba je također

važna; (hodanje, jogging, itd.) jer za-

štićuje gustoću koštane mase.

Testovi za koštanu gustoću

mogu ne otkriti rizično stanje. Ako se

ti testovi provedu samo na nekim di-

jelovima kostura (recimo ručni zglob,

prsti, pete) mogu dati normalan na-

laz, ali to ne mora značiti da je to

precizna procjena zdravlja kostura.

Gubitak koštane mase nije jednak u

cijelom tijelu. Čovjek može više iz-

gubiti na jednom mjestu, nego na

drugom. Važno je izvršiti mjerenje na

kritičnim mjestima (kuk, kičma), gdje

se najozbiljnije frakture događaju.

Ne postoje tablete za izlječenje osteoporoze.

Ipak, farmaceutska industrija stavlja na tržište lijekove

koji mogu nadomjestiti nešto koštane mase koja je iz-

gubljena i mogu smanjiti rizik lomova kostiju, ali, na-

žalost, ne mogu potpuno vratiti ono što je izgubljeno.

Slično je s hormonalnom nadomjesnom terapi-

jom koja povećava resorpciju kalcija, smanjuje gubi-

tak kalcija i inhibira destrukciju kostiju, međutim, bilo

kakva zaštita kostiju prestaje jednom kad se prekine s

hormonskom nadomjesnom terapijom.

zdravi život OSTEOPOROZA, BOLEST KOSTIJU

Brinemo li dovoljno Brinemo li dovoljno o svojim kostima?o svojim kostima?

Ako mislite da ste

premladi da bi

se zabrinuli zbog

osteoporoze,

razmislite još

jednom. Kosti postaju

lomljivije kako čovjek

stari, međutim,

strukturno slabljenje

počinje mnogo ranije

i nevidljivo je.

Osteoporoza, ta bolest krhkih, lomljivih

kostiju odnese u populaciji žena više života

nego rak dojke.

Loše držanje tijela vaših

roditelja je i vaš problem.

Osteoporoza se javlja u

obiteljima. Genetika je

vrlo važna u toj bolesti.

Ako su vaš otac, majka ili

baka izgubili četiri do pet

centimetara na visini, ili

su se pogrbili, poduzmite

preventivne mjere.

Rizik od razvoja osteoporoze

se povećava ako (ste)..

• žensko

• nakon 30-te godine života doživjeli lom kosti,

koji nije bio uzrokovan nekom traumom

• je vaša majka, baka, ili sestra doživjela lomove

kostiju kao odrasla osoba

• stariji od 65 godina

• pušite

• nježne građe

• uzimate neke lijekove, posebno

kortikosteroide

• tjelesno ne vježbate, nego vodite uglavnom

sjedeći način života

• je u prehrani stalno prisutan manjak kalcija

Piše: dr. Ivo Belan

(Acer cer


dječji kutakHrvatske šume

nastavljaju suradnju

s dječjim vrtićima

„Sesvete“ iz Sesveta,

„Josipdol“ iz Josipdola,

„Ivana Brlić Mažuranić“

iz S. Broda, i „Šumska

jagoda“ iz Zagreba,

s novim programom

koji je opet osmislila

naša suradnica, i sama

odgojiteljica, Ljiljana

Ivković. Projekt je

jednostavno nazvan

„TKO TO IDE“, a cilj

ove suradnje i dalje je

i uvijek isti: djecu od

najranijeg doba učiti

kako i zašto voljeti

šumu i prirodu i kako ih

čuvati. Šuma ima svoje

stanovnike, šumske

životinje i ptice. Kako

one žive, što rade, što

vole, kako, naposljetku,

izgledaju, saznat ćete od

naših dječjih suradnika

(dakako uz pomoć

njihovih vrijednih

odgajatelja!) koji će vam

kroz naredne brojeve

našeg časopisa reći

što misle o vuku, lisici,

medvjedu, fazanu,

vjeverici i ostalim

stanovnicima šume!

Pročitajte kako djeca

vide jelena i košutu!

- Jelen je smeđe boje i ima veeelike rogove

(Dominik, 7 g.)

- Jedan je jelen kralj i on čuva druge košute

i jelene. (Maja, 4 g.)

- On ima duge noge i može brzo trčati

(Antonija, 5,5 g.)

- Žena od jelena se zove košuta, a njihovo

dijete je bambi. Zovemo ga i lane

(Ivana, 7 g.)

(Predškolska skupina u OŠ pri Specijalnoj

bolnici Krapinske Toplice)

TKO TO IDE / JELEN / KOŠUTA

Pripremila: Ljilja Ivković Košuta Košuta izgleda izgleda kao sob kao sob ili jelen!ili jelen!

- Košuta je žena od jelena. Oni žive

u šumi. (Ana Gregorović, 6 g.)

- Košuta izgleda kao sob ili jelen.

(Roko Lukenda, 6,3 g.)

- Košuta i jelen imaju četiri noge,

rep, tijelo, rogove i kopita. (Sara

Malinović, 6,5 g.)

- Košuta se hrani kao i konj, sa sla-

mom i travom.

(Mia Stanić, 6,4 g.)

- Kopito je šapa na kojoj košuta i je-

len hodaju. (Paula Đaković 6,5 g.)

(DV „Radost“ Slavonski Brod)

Krunoslav, 6 g. (K. Toplice)

Lovro, 6 g. (K. Toplice)

Tia Tomakić, 6,2 g. (DV S. Brod)

Paola Pelcl, 6,3 g. (DV S. Brod)

Lucija Lubina 6 g. (DV Sesvete)

Barbara Andabak 6,5 g. (DV Sesvete)

Naslovna stranica:

Bit će badema!

Marinko Bošnjaković

Zadnja stranica:

Šafran

Željko Gubijan

Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101

e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska 19Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .

Turizam je jedna od strateških odrednica

razvoja Hrvatske. Fantastične klimatske po-

godonosti i prirodne ljepote kakve se mogu

samo poželjeti svakako su adut za takvo opre-

djeljenje. Ulaganja daju rezultate, od turizma

se godišnje „ubere“ 7,8 mld. eura. No, uvijek

ostaje u zraku pitanje je li to dovoljno, može li

se više. Evo jedne priče za usporedbu.

Ako malo pratite sport, pa silne (zimske)

pripreme sportaša, posebno nogometaša, ne

možete ne primijetiti da je svima, ili gotovo svi-

ma, (od klubova iz Koreje, Japana, do Europe!)

zimi odredište Turska, točnije pokrajina Antal-

yja. Pa kakvi to med i mlijeko teku Antalyjom i

što to ima tamo, a ne, npr. u Istri, Dalmaciji, po-

kušao je dočarati novinar Sportskih novosti koji

je pratio Dinamo, koji se također polovicom ve-

ljače našao u Antalyji, u gradu Beleku.

Prije svega (a) uvjeti, pa (b) cijene, konač-

no i (c) klima.

Teško je i povjerovati, ali jest tako: na po-

dručju na kojem živi oko milijun stanovnika,

gdje je nedavno, početkom 90-ih bila mo-

čvara, šaš, izgrađeno je 280 hotela s 5 (pet!)

zvjezdica. Boravak u njima-fantazija, velik dio

posluje po „all inclusive“ principu. Dakle, osim

tri obroka, sve po izboru, u cijenu je uključeno

sve piće koje možete popiti (!), ponoćni buff et,

a u caff eu ne plaćate ni kavu ni čaj, ni bilo što

i tu je sve besplatno. Ne plaća se, naravno, po-

sebno ni bazen, ni sauna, ni fi tness, teretana

(samo masaža!), niti korištenje igrališta (ima ih

oko 100, samo neki hoteli imaju po četiri svoja

igrališta!), niti pranje dresova. A cijena: 65 eura

dnevno! U sobama, uz turske, možete gledati

i mnogobrojne druge programe (njemačke,

Šumarstvo i drvna industrija u FBiH pro-

lazi kroz mnogobrojne probleme, zbog čega

oba sektora u protekloj godini imaju pad i

proizvodnje i izvoza, a tu se prvenstveno tre-

ba osvrnuti na sredstva iz izdvajanja za Opće

korisne funkcije šuma (OFKŠ), nepostojanje

zakona o šumama, rad nelegalnih pilana, fa-

voriziranje kod snabdijevanja sirovinom, kao

i ispravnost rada inspekcijskih organa, rečeno

je u Sarajevu na konferenciji Grupacije šumar-

stva i drvne industrije pri Privrednoj komori

FBiH.

Vlada FBiH donijela je Uredbu o šumama

s rokom trajanja od 90 dana, ali to i nije neko

rješenje s obzirom na to da su uposlenici u

Unatoč recesiji koja je zadesila svijet i

Europu, najnoviji izvještaj britanskog Forest

Market Report-a pokazuje kako je šumarstvo

i drvna industrija jedna od najmanje pogo-

đenih gospodarskih grana. Poseban interes

ulagača odnosi se na mješovite plantaže,

te na tradicionalno drvo (trupac), ali i drvnu

masu za biogorivo. U prošloj godini potra-

žnja za drvnom masom u Velikoj Britaniji se

udvostručila te je iznosila 48,2 milijuna funti.

„Potražnja za drvom se znatno povećala po-

sljednjih nekoliko godina. Ulagači ne samo da

cijene drvo kao materijal, već i šumu s aspekta

zaštite, kao izvor održive bioenergije, zeleno

sredstvo te mjesto stvaranja kisika“ objasnio

je Crispin Golding investicijski savjetnik UPM

Tilhill-a.

Poseban interes ulagača usmjeren je pre-

ma mješovitim plantažama. Izvješće pokazuje

kako je industrijski sektor sve više zainteresi-

ran za drvnu biomasu, a potražnja uvelike

premašuje domaće zalihe.

Šume i šumarstvo u Velikoj Britaniji tako

su ostali izolirani od naleta recesije te se oče-

kuje da i u ovoj godini ostvare napredak u po-

slovanju. (PropertyWire) (idb)

U Federaciji BiH ne postoji U Federaciji BiH ne postoji Zakon o šumamaZakon o šumama

šumarstvu i drvnoj industriji skeptični prema

parlamentarnoj brzini donošenja zakona.

Proizvodnja šumskih sortimenata u deset

mjeseci 2009. g. smanjena je za 19 posto, nji-

hova prodaja za 18,5 posto, a prerada drveta u

11 mjeseci 2009. g. za oko 20 posto, kao i pro-

izvodnja namještaja. Velika većina šumarskih

poduzeća pred stečajnim je postupkom, te

su kreditno zadužena, a potraživanja radnika

nisu isplaćena.

U šumarstvu i drvnoj industriji FBiH radi

oko 20.000 zaposlenih. Osim zakonske regula-

tive, nedostaju certifi kati za izvoz pa je upitno

hoće li se za dvije do tri godine uopće moći

izvoziti (biznis.ba) (idb)

Povećana Povećana potražnja za potražnja za plantažama plantažama u Velikoj u Velikoj BritanijiBritaniji

280 hotela s pet zvjezdica!280 hotela s pet zvjezdica!američke, hrvatske, kineske...), a tek kolike no-

gometne utakmice uživo! Pa sad vi vidite!

Antalyija je na obali Mediterana, klima,

znači ugodna, ali ništa drugčija, niti bolja

nego na našoj obali.

Sve te pogodnosti privuku zimi (od pro-

sinca do ožujka) oko 1250 nogometnih mom-

čadi koje ostave milijardu dolara.

Ljeti ovdje dolaze golferi te brojni turisti iz

Europe i Antalija godišnje „bere“ oko 10 mld.

dolara, dakle više nego Hrvatska. (m)

FEDERACIJA BIH

VELIKA BRITANIJA

TURSKA

MIROVINE

U Njemačkoj je podignuta života dob umi-

rovljenja na 67 godina starosti (žene i muškar-

ci izjednačeni). U Hrvatskoj je ta granica 65

godina, odnosno 60 za žene, Grci, npr. idu u

mirovinu s 55 godina! I država im je, narav-

no, ne samo zbog brojnih penzionera, nego i

ukupne zaduženosti pred kolapsom („Dužan

ko’ Grčka“, poštapalica je odavno poznata, no

možda nikad tako primjerena kao danas!)

Hoće li se, zbog enormne potrošnje i ogro-

mnog javnog sektora u Hrvatskoj (387.000 za-

poslenih u državnoj upravi i javnim službama,

javnim poduzećima te lokalnoj samoupravi,

ili 8,7% ukupnog broja stanovnika), i kod nas

pristupiti nekim rezovima? Stvar je vlasti, a mi

ćemo se ovdje pozabaviti jednim segmen-

tom, penzionerima.

Mini mirovinska reforma koju će Hrvatska

morati obaviti, a koju potiče Svjetska banka,

Kada u mirovinuKada u mirovinukako piše Večernji list od 11. veljače, obuhva-

tit će izjednačavanje dobi muškaraca i žena

prilikom umirovljenja; destimuliranje prije-

vremenog odlaska u mirovinu te povećanje

izdvajanja za II. stup. Ovo izjednačavanje mo-

ralo bi se provesti najkasnije do 2018. g., no

bilo bi dobro da to bude što prije. Jednako

kao i produženje radnog vijeka na 67 ili 68 go-

dina. To su neke europske države već napra-

vile (Norveška, Njemčka). Jer živi se sve duže,

a izdaci za mirovine teret su svim državama.

Hrvatska je i tu posevna, na 4,5 milijuna sta-

novnika čak je oko 900 tisuća umirovljenika,

odnosno 1:1,3 umirovljenika prema radno ak-

tivnom stanovniku. To teško može izdržati pri-

vreda i puno jača od hrvatske, pogotov kada

u sektorima koji proizvodne novu vrijesnot

radi teko oko 700 tisuća (od ukupno nešto

preko 1,1 mil. zaposlenih). (m)

Tradicionalno natjecanje šumskih radni-

ka, “drvosječa”, kako ih se u nekim zemljama

običava zvati, ima dugu povijest. Prvo takvo

prvenstvo održano je 1970., a domaćini su za-

jednički bili Mađarska i Jugoslavija i sljedeće

godine (1971.) bivša je država samostalno or-

ganizirala natjecanje i otad se svjetska prven-

stva više nisu održavala na ovim prostorima.

Neposredni domaćin 29. okupljanja naj-

boljih svjetskih sjekača bit će Zagreb, odno-

sno jezero Jarun koje je već jednom, 2001.,

položilo ispit kao domaćin natjecanja sjekača

Hrvatske.

najavljujemonajavljujemoSVJETSKO PRVENSTVO SJEKAČA,

ZAGREB, 23.-27. RUJNA 2010.

Hrvatska Hrvatska ove godine ove godine

domaćin 29. svjetskog domaćin 29. svjetskog prvenstva sjekača!prvenstva sjekača!

- Zagreb je izabran zbog dobrih tran-sportnih i smještajnih mogućnosti, milijun-

ski je grad što je, s druge strane, dobra okol-

nost za povećani interes sponzora, kaže Ratko

Matošević, član Upravnog odbora IALC-a (In-

ternational Association Logging Champion-

ship-Svjetsko udruženje natjecanja sjekača),

neposredno uključen u organizaciju predsto-

jećeg događaja.


U rujnu ove

godine, od

23.-27., Hrvatske

šume su domaćin

29. svjetskog

prvenstva

sjekača što će

svakako biti

prilika da se

(i) hrvatsko

šumarstvo

promovira izvan

granica, na

svjetskoj sceni.

Svjetsko prvenstvo sjekača održava

se po pravilima i standardima koje je propisao

IALC. I u Hrvatskim šumama se takva natje-

canja održavaju po istim pravilima, s jednom

malom razlikom; na svjetskim prvenstvima

obaraju se prava stabla, dok se u domaćim

natjecanjima za tu priliku koriste manji jarboli

koji se obaraju na balon, a zasjek i defi nitivni

prerez se obavljaju na trupcu koji simulira sta-

blo. Na Jarunu će se po prvi puta, pojašnjava

Matošević, u jednoj od šest disciplina, zaista

obarati veliki jarbol (veličine 16 m i promjera

35 cm), ukopan u zemlju.

Prije svjetskoga trebalo je biti održano i

domaće natjecanje sjekača kao izlučno, no

zbog mjera štednje neće ga biti. Ipak, Hrvat-

ska kao domaćin ima pravo na dvije ekipe s

time da se druga natječe izvan konkurencije.

To su prve informacije, a do jeseni ćemo

o natjecanju u časopisu još pisati.

info

Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 ISSN 1330-6480

Zaštita šumaZaštita šuma 2

Zemljani su djeca vodesu djeca vode 11

Divlji kesteniDivlji kesteni 2323

Damask 20

Slovensko Slovensko šumarstvošumarstvo 16

Tvrđava NehajTvrđava Nehaj 34

broj

159Godina XIV.,

Zagreb

ožujak

2010.

Documents

broj Godina XIV., Zagreb ožujak 2010.casopis.hrsume.hr/pdf/159.pdf · 2010-03-09 · Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 Zaštita šuma 2 Zemljani su djeca vode