Embed Size (px)
Citation preview
MARIBORSKA LITERARNA DRUŽBA
MLnta!
Mila Vlašic: GORA SA SEDAM CUDESA
K izidu knjige je pripomogel .Javni sklad Republike Slovenijeza kulturne dejavnosti.
Mila Vlašic
GORA SA SEDAMCUDESA
ŠEHEREZADEJE 5ili .
pjesme S Krša našega
Maribor 2010
© 2010 Mila Vlašic, Krešimir Šego, Marjan Pungartnik,Mariborska literarna družba
CIP - Kataložni zapis o publikacijiUniverzitetna knjižnica Maribor
821.163.4(497.4)-1
VLAŠIC, MilaGora sa sedam cudesa. Šeherezadeje 5 / Mila
Vlašic Gvozdic ; [spremni besedi MarjanPungartnik, Krešimir Šego]. - Maribor: Mariborskaliterarna družba, 2010. - (Zbirka Oglej; 17)
ISBN 978-961-6483-97-1
COBISS.SI-ID 66112513
GOR A S A SEDAM CUDESA
Antunu Branku Šimicu s dubokom !Jubav!Ju
za 110. obb'etnicu roilef!ia.
Mo/im dragim rodite!Jima na spomen
kq;i isto imaju 110. ob!Jetnicu roilef!ia.
Oni meni u!Jepšaše cfjetif!jstvo.
DRAGITATAKAKO eu DoeI DO MOGA
RODNOG KRAJA
- To je zaselak VlašiCi, SoviCi, Grude.Od glavne ceste po puteljku vrcom podi.Na de snoj je strani kuCa ronaka Vlade,na lijevoj Tomasušina kuCa.
Vrcom podi naprijed. Prvo cd ugledatikamenu terasu kuce.
To je stara kuCa..
Otraga je vrta. Tu je vinograd i neštonalijevo ulište, pcelinjak i još jednostablo jabuke i košcela. -
IZ moga mladalackoga dnevnika
1.
SEDAM IZULA
Od svih putovaizabrah put radosti.Staze poduge.
RAZABIRAM NA STRAND
Iz minula Vremena
Sve što bi mi mogloPomutiti radost
Iz prašume osjeeanjaU raskošno proljeceIzbi cudo ljepote
Pridoh ljubavi
13
14
Svemir mi dade
suncev pram da ga nosimsvakog proljeca.
U TVRDIM KRŠEVIMA
Divlja krševina
Krševina Krša
Kamena golet
Na kršnom Kršu
Žedno zemljište
Brdo zemjišteSa sedam zlaeanih Gora
Svaka GoraSa sedam cudesa
Svako cudo
Ispod sedam zvijezda
Ja kršnaU svojim Gorama
Kao stijena hercegovska
PREKO PRAGA
PrenosiMeSuncevTracakUOdajeMojihGora
Trdnjevo stablonajnježnije se budimisleCi na me.
15
16
KAD POSTADOH
KRALJICA
1 kad naumih
Uselit zdanjeSvoje kraljevine
Bez grade sagradene
Vidjeh crnu macku
Akad naumih
Prag prekoracitDvorca svoga
Crna mackaU tren oka
Opsta
Put meni
Prešla nije
Udoh upredvorjeŽivota svoga
Cuvam u sebione tihe korake
sa staza plavih.
SEDMORA SUNCEVAVRATA
OtvarajuGore moje
U Gorama
Ja s trnjem
U njedrima miNapitak prastari
Napitak omamni
Napoj cudotvorniPola ja ispilaPola
Dragom ostavila
Crvena ruža
Trnjem prepletena
Prastara pjesmapomaže mi otkritisvitanje dana.
17
18
SEDAM KULA
Dvorca magaUGorama
Ponosno se
Raskriljuju
U njimaJe kucanica
Na vrh kula
Ptice slijecu
Na svakoj kuliRešetaka sedam
Rešetke blistave
Suze isplakane
Zamre zvijezda.S prvim zrakama Suncarosa nestaje.
Crvena ruža
trnjem dan uljepšavasprženoj Gori.
REŠETKE ISPLAKANESUZE BLISTAVE
Iza rešetke prveJedna ružaBoje crvene
Iza rešetke drugeJedna ljubavBoje sanjajuce
Iza rešetke trece
Veliki plamVode pjevajuce
19
20
Prirodo cama
taj dar plodnostik meni pristiže.
BLIJESAK OCIJU MOJIH
Svijede odaje tamneMoje kraljevine
Dah mojSan ruže crvene
Napojom omamljene
Sanje mojeKule visoke
Dvorca moje kraljevine
Izdarovah sve sevdahePlave
Suncev izlazak
prikloni se tišini.Ona ga mami.
JA VLADARICASVOJE KRALJEVINE
Lutam, lu tam sa Suncem i MjesecomDrugujem sa zvijezdama
Ratujem s vjetrimaTugujem s kišama
Treptaj mi treperiŽeaam za žedi
Zvijezde mi sjajnijeNoCi mi najtamnije
Svijet mi najveceLjubav mi najljepše
Sve to nazivam
Srecom
21
22
S kapljom mudrostiizlije se blagoslovvjecna svemira.
MAGICNI SVIJET PREBIVA
Ukraljevini mojoj
Nevidljiva cudesa
Ja se po odajamaKao kraljica krecem
U žilama mojimVjecno proljece tece
Moja vjecna ljubavKao život vjecan
Svemirski konjKrila srebrnih
JezdiSamo jezdi
RžeSamo rže
Nit vodu pijeNiti zob zoblje
Pjesme mojeCesme rajske
U tom svijetuPlove
Vode plamene
23
24
BIJELI KAMENE
Ja nemirne noCiDo tebe putujem
Nisam umorna
ŽelimDa se uz tebe
Privijem
1na tvom ramenu
Zaspati želim
Da povratimVrijeme
Kad bijahNestaška
Spletenicama
Šipci miruju.Cuje se šaputanjestoljetnog hrasta.
NAVIRUMI
BESJEDE
za pJesmuja ihdocekujem1 s nJ1mase
razgovaram
Zamre zvijezdaS prvim zrakama Suncapocnem novi dan.
25
II.
PCELA U TRAVI
ZAPLELA SE PCELA U TRAVI
Kad je lahor put sebiUtirao
Povede me u krajZacaran
Gdje vladajuNjegovi zakoniOd iskona
Nadahnu me
AjaKao da razumjehNijemi jezik ljubavi
29
30
PRICALE MI SMIL]KE
Da je cežnja velikaKao i ljubav
Našla sam se
U carolijiRazdragana proljeea
Umisli mojojKrletka ljubavi
Sami gugutavi golubi
SAMO MO] DAH
1 zore znajuBure i kiše
Samotna prirodaNeponovljiva
U krajicku rajaDozivam se s grlicamaDa popunim vrijemeZemlje svoje
Dunja u škrinji zatvorena
31
32
SUNCE ZLATNIH PLETENICA
Pozdravljam te
Svakog dana
Ja tebi
Posvecena
Skladom tvojeVladavine
Ja ocarana
Ti ritam beskrajnog
Svitanja
Ja vjerna tvoja
Podanica
Cuvarka tvojih zraka
N euhvatljivih
JEDANPUTNI SEDEFASTI TRENI
Ljubav ta mi pogled zarobi
Ja grozdavo groždeIz vinograda oceva
Iz maj cine škrinjeDunja mirišljiva
Ja vocka trešnjinaJa pcelica zujava
Gizdava se ogledavamU bistroj Neretvi
Zapisah seZavicaju
33
34
PET STOTINA DVADESETE
IJOŠ JEDNE NaCI
Za ljubavU cežnjiDosanjahKraljevinu
S ljubavlju prirnihKicene ogrlice1 krunu zlatastu
Obistini se
Starodavno prorocanstvoNa listovima rosnim
Roctenoga Krša
SAMOSPJEVI MOJIHGORA
VjECNI SU
Vode plameneSvemocno žubore
Ce sme rajskeMoje pjesme toce
Sunce, MjesecZvijezde, VijetroviCeznutljivo se
Dozivlju
Sedam stotinaSedamdesetSedam noCi
1 beskrajne minuteneke
Sekundama
Nikada kraja
UprirodiMojih malih
Velikih Gora
III.
I<AMENJARA IZeI
CO/jecepazida ne ideš ma/en
ispod zvrijezda!
Antun Branko Šimic
KAMENJARA KCISRETNAJA
po zvjezdanojputanjihoda ponosnaZemlja moja
rodema
41
42
U IZUMRLOM ZASEOKU
uZ 4Jedovinu
nagrijaše se dlani za cio :(ivot
ŠipakKošeela
Pcelinji 'panjNekako
Još živeNa Kamenjaru
Cvrcci ihObilaze
PjevajuCiSuncevu
Pjesmu
BrijegPonosito
StojiKao da cuvaStražu
Da se korijeniNjegovihStabala
Ne iskorijene
UZASEOKU
Kada jeposljednjavinova lozaumrla
javiše se pticežalopojkomKamenjarusvom
napuštenom
Zanijemicio krajolikzavicajamog
43
44
MASLINA
Samo je jednajedina maslinana Kainenjaru
zapuštenom
Tiho žari
njeno bilo života
Sama se rodila
uz pomo~ sunaca
i blagodatinebesa
Nije sama
Da bi se uzdiglaživi sa suncevimzraClma
njihovim zarancimazora
inebeskim
slavujima
IV:
ZAUVII< OTIŠLOONOVRIME
ONO PRIJE
pjedovska pjesma
KuCa staraU srid Kamena
Njezini zidiDanas
Osamljeni
Nimi.
47
48
K IZVORUDODESRNA
TugujeProplanak
TugujeBistriIzvor
TugujeRadost
Dan dodeIz bezdana
Osuncan
Gorama
Se prošeta
Sva sam seU srnine ociPretvorila
KAD ME ZAROBICEŽNJA
TragamTragomTajne
Od svih
Ja drukcija
Ja izvorJa tok
Ja valovanje
Moje rijekeNeretve
49
50
ZATRAVILA NA KAMENU
BILJKA KADULJA
Krocila sudbonosno u svijet
Socnim nagonimaZemlje svojeSazrijevala
IZroz tumaranjaU sebi
Spas našla
U SLOVENIJIZASADIT CU LIPU
Kad moja lipaProcvjetaUpijat cu svojeMirišljavoDj etinj stvo
Njen cvijet ceSnivati snoveKako stižu
Sretniji dani
Moga zavicaja.
51
52
BJEŽIM OD NEPRIJATNIHDOŽIVLJAJA
Na brdo mogaDj etinjstva
Da iz sebe
Svoga utocišta
Pratim nadolazece
Vrijeme
Sunceve zalaske
I njegove iznovicneIzlaske .
Ocarana izvornomPrirodom
Zamirisa mi polje
Cetvorolisnom
Djetelinom
CESTO SANJAMZEMLJU SVOJU
Želim k njojVuceme mojeKorijenje
Cim prije na putPoCimoram
Da prstima svojimIz KorijenjaDragu ZemljuIzvadim
Da je još topluNa dlanu
Dugo, dugoDržim
Pregršt ZemljeZAVJETMOJGRUDA RODENA
53
54
MUZA JE MOJA
Razmišljanje mojihBregova
Muza je mojaVecernja sigurnostS Mjesecom u pratnjiSiguran korak
Niz rijeku
Muza je mojaJutarnja nevinost'
Muza je moja suncevina
Koja stazu novuTraži
SRETNI TRENueI
Moji su sretni trenuciKada u zrcalu
Rijeke LjubljaniceVidim mostarsko plavo nebo1 jasno cujem malog cvrckaŠto se napreže da svojNeobicni starodavni pjevDaruje rod:enom Kamenjaru
FJevac zvizdana
poce sejav!Jat jutrom
U žaren kamen.
Vicjjeh Neretvu.
Kako cu dori do 1?je
da me os1!ie:ij.
55
56
NEKIH DAVNOPROŠLIH VREMENA
Tece vodabezimena
grgoljiva
Tece kroz
vr1Jemei klisuresuretecelomeCi
stijene
Napravisebikorito1
postaderijeka
Dadoše
JOJlmeNarona
KADASUNCE
POHODI MOJU RIJEKU
Svekoliki životSe razbudi
Krš zaiskri
Vodilja misaoRasplamsa
Blag moj osmijehOsta
U šipcima
57
58
MENI JE MOJ KAMENPLODNA ZEMLJAŽITNIH POLJA
Iz njegova skladaRaste pšenica zlatasta,
Zrnasto klasjeNeba se dotice
Kamen rod:eni
N erazdružljivi
U PROLJETNE NOVEORANICE
ZEMLJE SVOJE
Sijem željeZatitrane na strunama
Duše moje
Da iznikne
Umrlo zrnje
Pšenicno
59
60
ZATREPERI OZRACJEU OSVITU JUTRA
Kadulja se ogrnuRosom
Sva sjemenaZemlje rodeneIsklijašeU srcu mome
Prosu se proljece
Obeeani plodoviRaznose cari
LIJEPO MI JEU DJECJEM SNU
Volim gašto se moguosloniti na nj.
Volim gašto me ne može
napustiti nikada.
U društvu s njimkoracam,koracam
što dalje mogumojim dugim stazama
sve do osuncanogdana
61
62
BADEMOV LIST
Jesen medocliruje
posebnimodsjajemlista badema
da bibilašto
prirodnija:
VRAC:AM SE PO CESTO
u svoJzavicajpozdraviti
djetinjstvoi zadržati ga
da mine utekne
63
64
S ONU STRANU
OGOL]ENIH BRDA
SidošeSedam vilaNa krševe
I Kamenjare
Obadoše
Sve krajolike
Jedna vila rece:- Sutra ce biti
PodnebljePod vreliffiSuneem.
NapunišeRuke mjesecinomIodoše
Istim putomOdakle suDošle
NA NOVIM
POLJIMA ŽIVOTA
odsjevamjutro svježezajedno s Neretvom
Proljece se užurbalo.Najljepše ruhodaruje drvecu
kao da
priroda sva
koraca u mojimsnovuna.
65
66
PUTUJU PROZIRNIVALI MOJE RIJEKE
U more svojeU društvu gllleba
PutujuGrleni glasoviDahamoga
U širine nebeskeKao sunceve zrake
Rasprostriše se
Svemirom
ZA ODBJEGLIM VALOVIMA
U žuboru
TecešPrema maslinama
Brzac napuštašPlaninska rijeko
Teci
Dostigni svaOdbjegla proljeca
Grijeh bi bioDa drevna nebeska plavetPrije tebe poljubiPrve trešnjeve cvate
UPociteiju
67
v.
STARI MOST SE DVIGUJESTARI MOST SE PODrŽE
***
Iz dna Neretve
stari most se je dvignilkrepak in stasit
***
Dozdeva se mi
kakor da je še lepšiin še bolj bel.
***
Klicem lepotiskalnate obale
kanjon klesani
***
Išcem otroštvo
v ozracju radostiin najdem reko.
***
Iz dna Neretve
Stari most se podižekrepak istasit
***
Ucini mi se
kao da je još ljepšijoš i bjeliji
***
Klicem ljepotistjenovite obalekanjon klesani
***
Tražec djetinjstvou ozracju radostinaooh rijeku.
71
72
***
Zagledam Hribez velikanskih kamnov
jaz, cisto mala.
***
Vsemir rece: Mir
golobi preletavajododam: Ljubezen
***--
Plamen radosti
Mir in Ljubezen prišli staz valom Neretve
Prevod· Marjan Pungartnik
***
U gledah Brdas velebnih kamenova
ja, maleckana.
***
Svemir rece: Mir
golubi preletavahuja dodah: Ljubav
***
Plamena radost
Mir i Ljubav dOGoševalom Neretve.
VI.
ZADRŽAVAM SE
u cistim odajamasvoga snagdje se ljubav probijai nalazi put ubeskraj
75
76
PIDDODNEMSRCUSVOMENOVESNOVE
da se nikadane satare
Ritam mag srcak' o tiho šaputanje
pro!Jetne kiše.
MO]AMISAO
Misao mojaleti li bezgranicneprostore sna.Zaleprša iz gnijezdada novi sanzasruva.
77
RUKUPRUŽIHMISLIMA
da mi se ne izgubekao ona pticašto za,lutau oblacima
tracak suncame dodirne
ne zaboravi
cvijece na poljima.
KAO DA SAM SUNCEVA
PRIJATELJICA
sa njim obilazimbašce i vrtvovebrda i doline
u svom zavicaju.
79
80
KAODASAMPLAMICAK
u zalazu sunca
koje stalno svijetline gaseCi se.
KAO DA SAM ROSA USVITANJU
polegla na cvijetustrpljivo cekajuCina Sunce
81
82
KAODASAMPCELICA UPANJU
umem
pJesmamedi
jednogadana
izlet jet cesama
DOTICE ME SAMO
nabujalo vreloživota
ja se predaj emzagrljjaju lahora
Promatrammilo mi stabioono Ima
najnjdniji cvijet
Cini mi sekao da se
bijeli leptiri
na njem odmaraju
83
84
PONOVNO ME TRAZE
MOJE PESMICEDRAGE PRIJATELJICE
Prosipam melemiZ svoga peražudeCi sve višeza snom.
Livadu u sebi
obradujem.Svoj sutrašnji danuoblicih.
MILU SUNCEVUNARAV
raznosim
prva sam suncevasavezruca
i posljednjasuputnica
85
S6
JA NE MOGU BEZ SNA
pmoramti SVOJ san
ti njegovzagrljaj
tek ti njem
)asamJa
DOBRO]E
što mi
ništa ne rece
Išcezle bi
rijeci
Ovakoosta
jedan lijepi
san
S'
88
KAD ME NE BUDEVIŠE
obecalo mi srceda ce otkucavati
i bez mene
sve neprobudenecežnje moje
NAjCAROBNIJE M]ESTONASVI]ETU
mOJ Je san
kroz njega hodamsmjelim dahom
S akri me lvijesec
u carne svrje dvore.
Bih lvijesecina.
Sakri me Sunce
u žarki svrj zagr!jq;:Bzh Suncevina.
89
90
MAMI ME TIŠINA
Sva prostranstvazauzeo lahor
meni put sprijeciosamo da ne odem
iz proljeea
BUJNO PREDIVOMOJIH MISLI
srice mi život
nosim tisuce cari
u izvornom doživljajuporodenog za mojnajljepši dan
Sutra
VII.
GOSTUJOCE PESMI
NEKAJ IŠCEM
Išcem
in išcem,ne moremse ustaviti
Ko sem že
mocno utrujena,koncno najdemnovo livada
v sebi.
Recem si:
Moram joobdelati
96
ŽE DOLGO
Ze dolgo je od tega,že dolgo,ko sem prenehalameriti Cas.
Ze dolgo jeod tega.
Sedajse iztrgam.
Ujamemsvoj ritemv tem bucnem
življenju.
Prisluškujem
svojemu snuin ga objemamz obema rokama.
DOTIKA SE ME VSA NARAVA
Dotika se me
dišece cvetje,ko krasi vrtove.
Dotika se me
zreli sad z dreves,
ko se opojno razdaja.
Dotika se me
jutranja zora,
ko dnevu podarja sij.
Dotika se me
vecerna zarja,ko noci podarja mir.
MILA VLAŠIC - GORA SA SEDAM CUDESA,ili cudesno vraeanje u djetinjstvo
Cijeli svoj stvaralacki vijek pjesnikinja Mila Vlašic, roaena uSovicima u Hercegovini, provodi u Ljubljani, u Sloveniji. Vec tacinjenica cini je posebnom u hrvatskoj književnosti uBosni i
Hercegovini. S jedne strane, u njezinu slucaju, cini je izdvojenom iz toga pjesnickog toka a, s druge strane, omoguCilo joj jeda sacuva vlastitu izvornost, bez snažnijega utjecaja drugih,uvjetno receno, zavicajnih auto ra. Ovdje, naravno, izuzimamAntuna Branka Šimiea, pjesnika koji je snažno obilježio hrvatsko pjesništvo dvadesetoga stoljeea, a kojem.u je Mila Vlašic i
zemljopisno, a ne samo duhovno, bliska. Naime, mjesta roaenja ovih dvoje pjesnika dijeli samo jedno neveliko polje, koje jesamo po sebi, izvor mnogih nadahnuea. Njezin predšasnik, Ši
mic, prenio je svoje razmišljanje o zvijezdama, plavim brdima,cestama, duhovnom ozracju pjesnikinji koja je sve to, kao dijete, udisala i gledala. Stoga ne zacuauje ni njezina bliskost Šimicuu formi i izricaju, a, opet, njegova snažna rijec nije ju sputavalana putu samosvojnosti.
Vracam sepocestol I u moji zavicq}, kaže u jednoj pjesmi MilaVlašic. No, to pocesto može se išcitati i kao vdo cesto, jer sunjezine pjesme, u ovoj zbirci, ali najveCim dijelom i u drugimnjezinim knjigama, uranjanje u zavicaj, traganje za najudaljenijim prostorom djetinjstva. Na samom pocetku knjige, kaoprogramatski uvod stoji njezino pitanje ocu - Dragi tata, kako cu
dori do moga rodnog krqja - i, na stranicama kojima nas daruje,slijedi ocevodgovor. A tu, na tim stranicama, nalazimo starukamenu kucu, pcelinjak, jabuku, trešnju u cvatu, vinograd, vrt... do gore sa sedam cudesa, koja narasta od rijeci, od sna, odljubavi kojom Mila Vlašic piše. Njezina je rijec svježa, cista, pit
ka, amisao duboko prožeta sjeeanjem i traganjem za minulim,99
ali i sadašnjim, što nalazimo u gostujucim pjesmama zbirke, pisanim slovenskim, dak1e jezikom njezine druge domovine, koji je
s ljubavlju prihvatila i na kojemu može pisati jednako uspješno,i s istim pitanjima i dvojbama kao i na hrvatskom jeziku, što je,naravno, obogacenje i jednoga i drugoga pjesništva, slovensko-
ga i hrvatskoga.Gora sa sedam cudesa, još, osim otvorenosti zavicajnim pu-
tovima, bilju, kršu, ljudi~a, zvijezdama, potraga je za ljubaviju,za onom ljubavlju koja nam se ne da izgubiti, koliko god današ
nji svijet u kojemu živimo bio nesk10n ljubavi. Ljubav Mila Vlašic pronalazi upravo u vec opisanu svijetu djetinjstva, u prvimdodirima s tim svijetom koji katkada znade biti nemilosrdan,tud i nesk10n osobi koja ljubi. Pa i njega, taj zavicaj. Jer, razvid
no je iz pjesama, zavicaj se stubokom promijenio, a znaci njegova davnog života vidljivi su upravo u onome što citamo upjesništvU ove pjesnikinje - ustarim kueama, zaraslim putovi-ma, zapuštenim vrtovima. --
Moram opet spomenuti ono p1.tanje ocu s pocetka knjige:
Mila je dobro razumjela i cula ocevodgovor te pošla njegovim
uputama, u samu srciku djetinjstva. A iz njega, djetinjstva, namdolazi snovito i snivano, snovima pronadeno, puno cudesa
vrijeme i život. Time, svojim lirskim traganjem i ostvarenjem,Mila Vlašic ispisala je vrijednu, pjesnicki znacajnu knjigu. Umnogocemu drukciju i razlicitu od mnogih pjesnickih knjigakoje danas nastaju. Ponajprije mislim na njezinu toplinu, ljubav i žar traganja koji su, na koncu, bliski svakom srcu, a svako
je srce imalo svoje djetinjstvo, i svako traga za njim. Stoga samuvjeren da ce i kod hrvatskog i kod slovenskog citatelja pojavaove knjige biti istinski blagdan.
Krešimir Šego
100
PESNICA NEULOVLnvIH SONCNIH ŽAR
V poeziji Mile Vlašic igra podvajanje med tistim, kalzemlji, in tistim, kar je na nebu, pomembno vlogo. Že v n:pricujoce pesniške zbirke najdemo goro, ki je del tostrarfizicnega sveta, in cudesa, ki izvirajo iz onostranstva. Ne grko za kršcansko pojmovanje te delitve kolikor za primarstarejše, tisto, ki obstaja v jeziku kot samoraslo, na kar ne]mo vplivati, ampak ga lahko samo razkrijemo v trenutksami postanemo jezik in govorimo z njegove nicne tocke.
Topos ima dvojni pomen - ti!>ti,ki sledi grškemu kot nkraj, in se širi na temo, in drugi, ezotericni, ki se nanapojem hiše. V pesmih Mile Vlašic nastopa ta hiša Vlašicev kipos, a hiša je rod, ki odslikava stanje na nebu. Vlašici so nahrvaško ime za Plejade, Gostosevce, ki jih je v ljudskem izrsedem, koliko se jih pac vidi s prostim ocesom, kar pa jetako carobno število. To nas pelje k zelo prvinski vlogi pc- k zacaranosti in zacaranju, pravzaprav plesu pod nebazazrtju v skrivne konstelacije, katerih izraz je clovek. Ta jev definiciji poezije - kozmicen. V njem ni niti konca in nicetka, temvec je vrtenje, ples, zamaknjenje: O tem govOlsem »Magicni svijet prebiva«: F:jesmemqje / Cesme rqjske (str..
- To je stara hiša, govori miticni glas Oceta, kajti rod po:trajanje nebesne opredelitve, identifikacija z nebesnim ro<Cas (Razabiram na stranu, str. 13). Zbirka se zacenja s spnom na otroštvo, na bližino rojstva in Zacetka. A hkratizazrtje vase, v najbolj elementarne podobe, simbole, kot jeko roža (vrtnica) v smislu prikritega božanskega znamenja.nas opozarja, da ne gre za kršcansko simboliko, kajti vdbolj na simboliko Sonca in Meseca, nebesnih podvojitev zerskega Oceta in Matere, ki jima je zbirka pravzaprav posvece
V zacetnih pesmih je vidna tudi druga podvojitev - spremljajo jih meditativne haiku kot utrinki, v katerih nastopajo kozmicna bitja v diegeticni vlogi. S tem se subtilno uravnoveša pripovedni (miticni) naklon osnovnega besedila in ga vraca v pesniško vse-sedanjost.
Tudi sicer se pesnica ne odreka posebnemu položaju pesnice kot varuhinje tvo/ih ~aka / neuhvatIJivih (Sunce zlatnih pletenica, str. 32), ocetovstva, ki se deli na rodno in na pesniško. VMilini poeziji je pustilo' trajno sled pesništvo Antuna BrankaŠimiea, ki mu tudi tokrat z epigrafom dodeljuje vidno mesto.Prav ocaranost je prvina, ki jo razvija iz njegove poezije. S tempotrjuje pravilo, da samo pesnik rodi pesnika in tudi da lahkosamo pesnik slavi pesnika.
V zbirki je našla mesto tudi tema premešcenosti. Z njo šelerazumemo nenehno vracanje Mile V1ašic k izvoru, domu, hiši
Vlašicev, kamniti krajini rodnega kraja, tudi rodnemu vernikularju, ki mu je posvecen ciklus »Zauvik otišlo ono vrime«.S recni trenutki (str. 53) so pravzaprav samo v primerljivosti novekrajine z izvorno, rodno: Kada u ~calu / Rjjeke ljublJanice / Vi
dim mostarskoplavo nebo ...
Svojo pripadnost novemu okolju izraža skozi vrsto paratekstnih prvin, posvetilu Prešernu in Župancicu in tudi v»Gostujocih pesmih«, ki so stalnica pesniških zbirk Mile V1ašic. Znjimi pocasti Slovenijo, hkrati pa spregovori kot pesnica izsamega trenutka sedanjosti. Zanimivo je, kako je v njih poenostavila stavek in nas nagovarja z neko f1lozofsko preprostostjo.
Naj ob sklepu poudarim, da redko najdemo tako kompleksno grajene zbirke s tako skrbnim, vcasih skopo-radodarnimjezikom, kakor jih podarja Mila Vlašic.
Marjan Pungartnik
102
KAZALO
DRAGITATA
1. SEDAM KULAOd svih putovaRAZABIRAM NA STRANUSvemir mi dadeU TVRDIM KRŠEVIMATrešnjevo stabioPREKO PRAGACuvam u sebi
KAD POSTADOH KRALJICAPrastara pjesmaSEDMO RA SUNCEVA VRATAZamre zvijezdaSEDAM KULACrvena ruža
REŠETKE ISPLAKANE SUZE BLISTAVEPrirodo carna
BLIJESAK OCIJU MOJIHSuncev izlazak
JA VLADARICA SVOJE KRALJEVINES kapljom mudrostiMAGICNI SVIJET PREBIVAŠipci mirujuBIJELI KAMENEZamre zvijezdaNAVIRU MI BESJEDE
II. PCELA V TRAVIZAPLELA SE PCELA U TRAVIPRICALE MI SMILJKESAMO MOJ DAH
LJNCE ZLATNIH PLETENICA~DANPUTNI SEDEFASTI TRENI
ET STOTINA DVADESETE IJOŠ JEDNE NOCIAMOSPJEVI MOJIH GORA VjECNI SU
II. KAMENJARA KCI JA0\MENJARA KCI SRETNA JAJ IZUMRLOM ZASEOKUJZASEOKUv1ASLINA
fV. ZAUVIK OTIŠLO ONO VRIME
JNO PRIJEi( IZVORU DODE SRNA
KAD ME ZAROBI CEŽNJAZATRAVILA NA KAMENU BILJKA KADULJA
U SLOVENIJI ZASADIT CU LIPUBJEŽIM OD NEPRIJATNIH DOŽIVLJAJACESTO SANJAM ZEMLJU SVOJUMUZAJEMOJA -SRETNI TRENUCINEKIH DAVNO PROŠLIH VREMENA
KADA SUNCE POHODI MOJU RIJEKU
MENI JE MOJ KAMEN PLODNA ZEMLJA ŽITNIHPOLJA
U PROLJETNE NOVE ORANICE ZEMLJE SVOJE
ZATREPERI OZRACJE U OSVITU JUTRALIJEPO MI JE U DJECJEM SNUBADEMOV LISTVRACAM SE POCESTO
S ONU STANU OGOLJENIH BRDA
NA NOVIM POLJIMA ŽIVOTAPUTUJU PROZIRNI VALI MOJE RIJEKEZA ODBJEGLIM VALOVIMA
V. STARI MOST SE DVIGUJE / STARI MOST SEPODIŽE
IZ dna Neretve
32
33
3435
41424344
47
48
49
505152
5354555657
58
59
60
61626364
65
66
67
71
VI. RUŽO CRVENAZADRŽAVAM SE
PRIDODAJEM SRCU SVOME NOVE SNOVEMOJAMISAO
RUKU PRUŽIH MISLIMA
KAO DA SAM SUNCEVA PRIJATELJICAKAO DA SAM PLAMIcAK
KAO DA SAM ROSA U SVITANJUKAO DA SAM PCELICA UPANJUDOTICE ME SAMO
PONOVNO ME TRAŽE MOJE PJESMICE DRAGEPRIJATELJICE
MILU SUNCEVU NARAVJA NE MOGU BEZ SNADOBRO JE
KAD ME NE BUDE VIŠE
NAJCAROBNIJE 11]ESTO NA SVIJETUMAMI ME TIŠINA
BUJNO PREDNO MOJIH MISLI
VII. GOSTUJOCE PESMINEKAJ IŠCEMŽE DOLGO
DOTIKA SE ME VSA NARAVA
Krešimir.š ego:Mila Vlašic - GORA SA SEDAM eUDESA ilicudesno vraca'!fe u tjjetinjstvo
Marjan Pungartnik: Spremna beseda
71
7(
T7!
7~8C
81
8~8~
84
8586
87
88
8990
91
95
9697
99
101
V zbirki Oglej je doslej izšlo:
Marjan Pungartnik: OGLEJMila Vlašic: CIJELI VIJEK TIHE CEŽNJEMila Vlašic: USRED JARKA SUNCAMila Vlašic: MOJ MOSTAR, LJUBAVI MOJAJadranka Matic Zupancic: ZASUTI OCEANŽeljko Perovic: KAPLJEVINESenada Smajic: KROZ ŽIVOT/SKOZI ŽIVLJENJEVladimir Vekic: POT SKOZI SAHARO/PUT KROZ
SAHARU
Angus Reid WHITE MEDICINEAntonija Baksa Smel: PESMI POROCENE ŽENEHeidi Inffeld: NACHTFLUG
Petra Petrovic Alekic: NA KRILIH MAJEVICETvrtko Šercar: NEBESKO SPLAVDENJECurt Schnecker: COULEURAGE - PRIPADNOST
Zdravko Kokanovic: LUTAJUCI SNOVIMA,ZALUTAH U ŽIVOT
Mila Vlašic: GORA SA SEDAM CUDESA
MARIBORSKA LITERARNA DRUZBA
Zbirka Oglej 17Urednik: Marjan Pungartnik
Mila Vlašic:GORA SA SEDAM CUDESA
ŠEHEREZADEJE 5ili pjesme s Krša našega
Uredil:
Marjan PungartnikSpremni besedi:Krešitnir ŠegaMarjan PungartnikAvtorica,§like »Ružo crvena«:Mila Vlašic
Oprema in stavek:Mariborska literarna družbaIzdala:Mariborska literarna družba
kot svojo258, publikacijoTisk:
Forma Film, Rado Zaže s,p,Prevaljev decembru 2010
ISBN 978-961-6483-97-1
