MARIBORSKA LITERARNA DRUŽBA

MLnta!

Mila Vlašic: GORA SA SEDAM CUDESA

K izidu knjige je pripomogel .Javni sklad Republike Slovenijeza kulturne dejavnosti.

Mila Vlašic

GORA SA SEDAMCUDESA

ŠEHEREZADEJE 5ili .

pjesme S Krša našega

Maribor 2010

© 2010 Mila Vlašic, Krešimir Šego, Marjan Pungartnik,Mariborska literarna družba

CIP - Kataložni zapis o publikacijiUniverzitetna knjižnica Maribor

821.163.4(497.4)-1

VLAŠIC, MilaGora sa sedam cudesa. Šeherezadeje 5 / Mila

Vlašic Gvozdic ; [spremni besedi MarjanPungartnik, Krešimir Šego]. - Maribor: Mariborskaliterarna družba, 2010. - (Zbirka Oglej; 17)

ISBN 978-961-6483-97-1

COBISS.SI-ID 66112513

GOR A S A SEDAM CUDESA

Antunu Branku Šimicu s dubokom !Jubav!Ju

za 110. obb'etnicu roilef!ia.

Mo/im dragim rodite!Jima na spomen

kq;i isto imaju 110. ob!Jetnicu roilef!ia.

Oni meni u!Jepšaše cfjetif!jstvo.

DRAGITATAKAKO eu DoeI DO MOGA

RODNOG KRAJA

- To je zaselak VlašiCi, SoviCi, Grude.Od glavne ceste po puteljku vrcom podi.Na de snoj je strani kuCa ronaka Vlade,na lijevoj Tomasušina kuCa.

Vrcom podi naprijed. Prvo cd ugledatikamenu terasu kuce.

To je stara kuCa..

Otraga je vrta. Tu je vinograd i neštonalijevo ulište, pcelinjak i još jednostablo jabuke i košcela. -

IZ moga mladalackoga dnevnika

1.

SEDAM IZULA

Od svih putovaizabrah put radosti.Staze poduge.

RAZABIRAM NA STRAND

Iz minula Vremena

Sve što bi mi mogloPomutiti radost

Iz prašume osjeeanjaU raskošno proljeceIzbi cudo ljepote

Pridoh ljubavi

13

14

Svemir mi dade

suncev pram da ga nosimsvakog proljeca.

U TVRDIM KRŠEVIMA

Divlja krševina

Krševina Krša

Kamena golet

Na kršnom Kršu

Žedno zemljište

Brdo zemjišteSa sedam zlaeanih Gora

Svaka GoraSa sedam cudesa

Svako cudo

Ispod sedam zvijezda

Ja kršnaU svojim Gorama

Kao stijena hercegovska

PREKO PRAGA

PrenosiMeSuncevTracakUOdajeMojihGora

Trdnjevo stablonajnježnije se budimisleCi na me.

15

16

KAD POSTADOH

KRALJICA

1 kad naumih

Uselit zdanjeSvoje kraljevine

Bez grade sagradene

Vidjeh crnu macku

Akad naumih

Prag prekoracitDvorca svoga

Crna mackaU tren oka

Opsta

Put meni

Prešla nije

Udoh upredvorjeŽivota svoga

Cuvam u sebione tihe korake

sa staza plavih.

SEDMORA SUNCEVAVRATA

OtvarajuGore moje

U Gorama

Ja s trnjem

U njedrima miNapitak prastari

Napitak omamni

Napoj cudotvorniPola ja ispilaPola

Dragom ostavila

Crvena ruža

Trnjem prepletena

Prastara pjesmapomaže mi otkritisvitanje dana.

17

18

SEDAM KULA

Dvorca magaUGorama

Ponosno se

Raskriljuju

U njimaJe kucanica

Na vrh kula

Ptice slijecu

Na svakoj kuliRešetaka sedam

Rešetke blistave

Suze isplakane

Zamre zvijezda.S prvim zrakama Suncarosa nestaje.

Crvena ruža

trnjem dan uljepšavasprženoj Gori.

REŠETKE ISPLAKANESUZE BLISTAVE

Iza rešetke prveJedna ružaBoje crvene

Iza rešetke drugeJedna ljubavBoje sanjajuce

Iza rešetke trece

Veliki plamVode pjevajuce

19

20

Prirodo cama

taj dar plodnostik meni pristiže.

BLIJESAK OCIJU MOJIH

Svijede odaje tamneMoje kraljevine

Dah mojSan ruže crvene

Napojom omamljene

Sanje mojeKule visoke

Dvorca moje kraljevine

Izdarovah sve sevdahePlave

Suncev izlazak

prikloni se tišini.Ona ga mami.

JA VLADARICASVOJE KRALJEVINE

Lutam, lu tam sa Suncem i MjesecomDrugujem sa zvijezdama

Ratujem s vjetrimaTugujem s kišama

Treptaj mi treperiŽeaam za žedi

Zvijezde mi sjajnijeNoCi mi najtamnije

Svijet mi najveceLjubav mi najljepše

Sve to nazivam

Srecom

21

22

S kapljom mudrostiizlije se blagoslovvjecna svemira.

MAGICNI SVIJET PREBIVA

Ukraljevini mojoj

Nevidljiva cudesa

Ja se po odajamaKao kraljica krecem

U žilama mojimVjecno proljece tece

Moja vjecna ljubavKao život vjecan

Svemirski konjKrila srebrnih

JezdiSamo jezdi

RžeSamo rže

Nit vodu pijeNiti zob zoblje

Pjesme mojeCesme rajske

U tom svijetuPlove

Vode plamene

23

24

BIJELI KAMENE

Ja nemirne noCiDo tebe putujem

Nisam umorna

ŽelimDa se uz tebe

Privijem

1na tvom ramenu

Zaspati želim

Da povratimVrijeme

Kad bijahNestaška

Spletenicama

Šipci miruju.Cuje se šaputanjestoljetnog hrasta.

NAVIRUMI

BESJEDE

za pJesmuja ihdocekujem1 s nJ1mase

razgovaram

Zamre zvijezdaS prvim zrakama Suncapocnem novi dan.

25

II.

PCELA U TRAVI

ZAPLELA SE PCELA U TRAVI

Kad je lahor put sebiUtirao

Povede me u krajZacaran

Gdje vladajuNjegovi zakoniOd iskona

Nadahnu me

AjaKao da razumjehNijemi jezik ljubavi

29

30

PRICALE MI SMIL]KE

Da je cežnja velikaKao i ljubav

Našla sam se

U carolijiRazdragana proljeea

Umisli mojojKrletka ljubavi

Sami gugutavi golubi

SAMO MO] DAH

1 zore znajuBure i kiše

Samotna prirodaNeponovljiva

U krajicku rajaDozivam se s grlicamaDa popunim vrijemeZemlje svoje

Dunja u škrinji zatvorena

31

32

SUNCE ZLATNIH PLETENICA

Pozdravljam te

Svakog dana

Ja tebi

Posvecena

Skladom tvojeVladavine

Ja ocarana

Ti ritam beskrajnog

Svitanja

Ja vjerna tvoja

Podanica

Cuvarka tvojih zraka

N euhvatljivih

JEDANPUTNI SEDEFASTI TRENI

Ljubav ta mi pogled zarobi

Ja grozdavo groždeIz vinograda oceva

Iz maj cine škrinjeDunja mirišljiva

Ja vocka trešnjinaJa pcelica zujava

Gizdava se ogledavamU bistroj Neretvi

Zapisah seZavicaju

33

34

PET STOTINA DVADESETE

IJOŠ JEDNE NaCI

Za ljubavU cežnjiDosanjahKraljevinu

S ljubavlju prirnihKicene ogrlice1 krunu zlatastu

Obistini se

Starodavno prorocanstvoNa listovima rosnim

Roctenoga Krša

SAMOSPJEVI MOJIHGORA

VjECNI SU

Vode plameneSvemocno žubore

Ce sme rajskeMoje pjesme toce

Sunce, MjesecZvijezde, VijetroviCeznutljivo se

Dozivlju

Sedam stotinaSedamdesetSedam noCi

1 beskrajne minuteneke

Sekundama

Nikada kraja

UprirodiMojih malih

Velikih Gora

III.

I<AMENJARA IZeI

CO/jecepazida ne ideš ma/en

ispod zvrijezda!

Antun Branko Šimic

KAMENJARA KCISRETNAJA

po zvjezdanojputanjihoda ponosnaZemlja moja

rodema

41

42

U IZUMRLOM ZASEOKU

uZ 4Jedovinu

nagrijaše se dlani za cio :(ivot

ŠipakKošeela

Pcelinji 'panjNekako

Još živeNa Kamenjaru

Cvrcci ihObilaze

PjevajuCiSuncevu

Pjesmu

BrijegPonosito

StojiKao da cuvaStražu

Da se korijeniNjegovihStabala

Ne iskorijene

UZASEOKU

Kada jeposljednjavinova lozaumrla

javiše se pticežalopojkomKamenjarusvom

napuštenom

Zanijemicio krajolikzavicajamog

43

44

MASLINA

Samo je jednajedina maslinana Kainenjaru

zapuštenom

Tiho žari

njeno bilo života

Sama se rodila

uz pomo~ sunaca

i blagodatinebesa

Nije sama

Da bi se uzdiglaživi sa suncevimzraClma

njihovim zarancimazora

inebeskim

slavujima

IV:

ZAUVII< OTIŠLOONOVRIME

ONO PRIJE

pjedovska pjesma

KuCa staraU srid Kamena

Njezini zidiDanas

Osamljeni

Nimi.

47

48

K IZVORUDODESRNA

TugujeProplanak

TugujeBistriIzvor

TugujeRadost

Dan dodeIz bezdana

Osuncan

Gorama

Se prošeta

Sva sam seU srnine ociPretvorila

KAD ME ZAROBICEŽNJA

TragamTragomTajne

Od svih

Ja drukcija

Ja izvorJa tok

Ja valovanje

Moje rijekeNeretve

49

50

ZATRAVILA NA KAMENU

BILJKA KADULJA

Krocila sudbonosno u svijet

Socnim nagonimaZemlje svojeSazrijevala

IZroz tumaranjaU sebi

Spas našla

U SLOVENIJIZASADIT CU LIPU

Kad moja lipaProcvjetaUpijat cu svojeMirišljavoDj etinj stvo

Njen cvijet ceSnivati snoveKako stižu

Sretniji dani

Moga zavicaja.

51

52

BJEŽIM OD NEPRIJATNIHDOŽIVLJAJA

Na brdo mogaDj etinjstva

Da iz sebe

Svoga utocišta

Pratim nadolazece

Vrijeme

Sunceve zalaske

I njegove iznovicneIzlaske .

Ocarana izvornomPrirodom

Zamirisa mi polje

Cetvorolisnom

Djetelinom

CESTO SANJAMZEMLJU SVOJU

Želim k njojVuceme mojeKorijenje

Cim prije na putPoCimoram

Da prstima svojimIz KorijenjaDragu ZemljuIzvadim

Da je još topluNa dlanu

Dugo, dugoDržim

Pregršt ZemljeZAVJETMOJGRUDA RODENA

53

54

MUZA JE MOJA

Razmišljanje mojihBregova

Muza je mojaVecernja sigurnostS Mjesecom u pratnjiSiguran korak

Niz rijeku

Muza je mojaJutarnja nevinost'

Muza je moja suncevina

Koja stazu novuTraži

SRETNI TRENueI

Moji su sretni trenuciKada u zrcalu

Rijeke LjubljaniceVidim mostarsko plavo nebo1 jasno cujem malog cvrckaŠto se napreže da svojNeobicni starodavni pjevDaruje rod:enom Kamenjaru

FJevac zvizdana

poce sejav!Jat jutrom

U žaren kamen.

Vicjjeh Neretvu.

Kako cu dori do 1?je

da me os1!ie:ij.

55

56

NEKIH DAVNOPROŠLIH VREMENA

Tece vodabezimena

grgoljiva

Tece kroz

vr1Jemei klisuresuretecelomeCi

stijene

Napravisebikorito1

postaderijeka

Dadoše

JOJlmeNarona

KADASUNCE

POHODI MOJU RIJEKU

Svekoliki životSe razbudi

Krš zaiskri

Vodilja misaoRasplamsa

Blag moj osmijehOsta

U šipcima

57

58

MENI JE MOJ KAMENPLODNA ZEMLJAŽITNIH POLJA

Iz njegova skladaRaste pšenica zlatasta,

Zrnasto klasjeNeba se dotice

Kamen rod:eni

N erazdružljivi

U PROLJETNE NOVEORANICE

ZEMLJE SVOJE

Sijem željeZatitrane na strunama

Duše moje

Da iznikne

Umrlo zrnje

Pšenicno

59

60

ZATREPERI OZRACJEU OSVITU JUTRA

Kadulja se ogrnuRosom

Sva sjemenaZemlje rodeneIsklijašeU srcu mome

Prosu se proljece

Obeeani plodoviRaznose cari

LIJEPO MI JEU DJECJEM SNU

Volim gašto se moguosloniti na nj.

Volim gašto me ne može

napustiti nikada.

U društvu s njimkoracam,koracam

što dalje mogumojim dugim stazama

sve do osuncanogdana

61

62

BADEMOV LIST

Jesen medocliruje

posebnimodsjajemlista badema

da bibilašto

prirodnija:

VRAC:AM SE PO CESTO

u svoJzavicajpozdraviti

djetinjstvoi zadržati ga

da mine utekne

63

64

S ONU STRANU

OGOL]ENIH BRDA

SidošeSedam vilaNa krševe

I Kamenjare

Obadoše

Sve krajolike

Jedna vila rece:- Sutra ce biti

PodnebljePod vreliffiSuneem.

NapunišeRuke mjesecinomIodoše

Istim putomOdakle suDošle

NA NOVIM

POLJIMA ŽIVOTA

odsjevamjutro svježezajedno s Neretvom

Proljece se užurbalo.Najljepše ruhodaruje drvecu

kao da

priroda sva

koraca u mojimsnovuna.

65

66

PUTUJU PROZIRNIVALI MOJE RIJEKE

U more svojeU društvu gllleba

PutujuGrleni glasoviDahamoga

U širine nebeskeKao sunceve zrake

Rasprostriše se

Svemirom

ZA ODBJEGLIM VALOVIMA

U žuboru

TecešPrema maslinama

Brzac napuštašPlaninska rijeko

Teci

Dostigni svaOdbjegla proljeca

Grijeh bi bioDa drevna nebeska plavetPrije tebe poljubiPrve trešnjeve cvate

UPociteiju

67

v.

STARI MOST SE DVIGUJESTARI MOST SE PODrŽE

***

Iz dna Neretve

stari most se je dvignilkrepak in stasit

***

Dozdeva se mi

kakor da je še lepšiin še bolj bel.

***

Klicem lepotiskalnate obale

kanjon klesani

***

Išcem otroštvo

v ozracju radostiin najdem reko.

***

Iz dna Neretve

Stari most se podižekrepak istasit

***

Ucini mi se

kao da je još ljepšijoš i bjeliji

***

Klicem ljepotistjenovite obalekanjon klesani

***

Tražec djetinjstvou ozracju radostinaooh rijeku.

71

72

***

Zagledam Hribez velikanskih kamnov

jaz, cisto mala.

***

Vsemir rece: Mir

golobi preletavajododam: Ljubezen

***--

Plamen radosti

Mir in Ljubezen prišli staz valom Neretve

Prevod· Marjan Pungartnik

***

U gledah Brdas velebnih kamenova

ja, maleckana.

***

Svemir rece: Mir

golubi preletavahuja dodah: Ljubav

***

Plamena radost

Mir i Ljubav dOGoševalom Neretve.

VI.

ZADRŽAVAM SE

u cistim odajamasvoga snagdje se ljubav probijai nalazi put ubeskraj

75

76

PIDDODNEMSRCUSVOMENOVESNOVE

da se nikadane satare

Ritam mag srcak' o tiho šaputanje

pro!Jetne kiše.

MO]AMISAO

Misao mojaleti li bezgranicneprostore sna.Zaleprša iz gnijezdada novi sanzasruva.

77

RUKUPRUŽIHMISLIMA

da mi se ne izgubekao ona pticašto za,lutau oblacima

tracak suncame dodirne

ne zaboravi

cvijece na poljima.

KAO DA SAM SUNCEVA

PRIJATELJICA

sa njim obilazimbašce i vrtvovebrda i doline

u svom zavicaju.

79

80

KAODASAMPLAMICAK

u zalazu sunca

koje stalno svijetline gaseCi se.

KAO DA SAM ROSA USVITANJU

polegla na cvijetustrpljivo cekajuCina Sunce

81

82

KAODASAMPCELICA UPANJU

umem

pJesmamedi

jednogadana

izlet jet cesama

DOTICE ME SAMO

nabujalo vreloživota

ja se predaj emzagrljjaju lahora

Promatrammilo mi stabioono Ima

najnjdniji cvijet

Cini mi sekao da se

bijeli leptiri

na njem odmaraju

83

84

PONOVNO ME TRAZE

MOJE PESMICEDRAGE PRIJATELJICE

Prosipam melemiZ svoga peražudeCi sve višeza snom.

Livadu u sebi

obradujem.Svoj sutrašnji danuoblicih.

MILU SUNCEVUNARAV

raznosim

prva sam suncevasavezruca

i posljednjasuputnica

85

S6

JA NE MOGU BEZ SNA

pmoramti SVOJ san

ti njegovzagrljaj

tek ti njem

)asamJa

DOBRO]E

što mi

ništa ne rece

Išcezle bi

rijeci

Ovakoosta

jedan lijepi

san

S'

88

KAD ME NE BUDEVIŠE

obecalo mi srceda ce otkucavati

i bez mene

sve neprobudenecežnje moje

NAjCAROBNIJE M]ESTONASVI]ETU

mOJ Je san

kroz njega hodamsmjelim dahom

S akri me lvijesec

u carne svrje dvore.

Bih lvijesecina.

Sakri me Sunce

u žarki svrj zagr!jq;:Bzh Suncevina.

89

90

MAMI ME TIŠINA

Sva prostranstvazauzeo lahor

meni put sprijeciosamo da ne odem

iz proljeea

BUJNO PREDIVOMOJIH MISLI

srice mi život

nosim tisuce cari

u izvornom doživljajuporodenog za mojnajljepši dan

Sutra

VII.

GOSTUJOCE PESMI

NEKAJ IŠCEM

Išcem

in išcem,ne moremse ustaviti

Ko sem že

mocno utrujena,koncno najdemnovo livada

v sebi.

Recem si:

Moram joobdelati

96

ŽE DOLGO

Ze dolgo je od tega,že dolgo,ko sem prenehalameriti Cas.

Ze dolgo jeod tega.

Sedajse iztrgam.

Ujamemsvoj ritemv tem bucnem

življenju.

Prisluškujem

svojemu snuin ga objemamz obema rokama.

DOTIKA SE ME VSA NARAVA

Dotika se me

dišece cvetje,ko krasi vrtove.

Dotika se me

zreli sad z dreves,

ko se opojno razdaja.

Dotika se me

jutranja zora,

ko dnevu podarja sij.

Dotika se me

vecerna zarja,ko noci podarja mir.

MILA VLAŠIC - GORA SA SEDAM CUDESA,ili cudesno vraeanje u djetinjstvo

Cijeli svoj stvaralacki vijek pjesnikinja Mila Vlašic, roaena uSovicima u Hercegovini, provodi u Ljubljani, u Sloveniji. Vec tacinjenica cini je posebnom u hrvatskoj književnosti uBosni i

Hercegovini. S jedne strane, u njezinu slucaju, cini je izdvoje­nom iz toga pjesnickog toka a, s druge strane, omoguCilo joj jeda sacuva vlastitu izvornost, bez snažnijega utjecaja drugih,uvjetno receno, zavicajnih auto ra. Ovdje, naravno, izuzimamAntuna Branka Šimiea, pjesnika koji je snažno obilježio hrvat­sko pjesništvo dvadesetoga stoljeea, a kojem.u je Mila Vlašic i

zemljopisno, a ne samo duhovno, bliska. Naime, mjesta roae­nja ovih dvoje pjesnika dijeli samo jedno neveliko polje, koje jesamo po sebi, izvor mnogih nadahnuea. Njezin predšasnik, Ši­

mic, prenio je svoje razmišljanje o zvijezdama, plavim brdima,cestama, duhovnom ozracju pjesnikinji koja je sve to, kao dije­te, udisala i gledala. Stoga ne zacuauje ni njezina bliskost Šimicuu formi i izricaju, a, opet, njegova snažna rijec nije ju sputavalana putu samosvojnosti.

Vracam sepocestol I u moji zavicq}, kaže u jednoj pjesmi MilaVlašic. No, to pocesto može se išcitati i kao vdo cesto, jer sunjezine pjesme, u ovoj zbirci, ali najveCim dijelom i u drugimnjezinim knjigama, uranjanje u zavicaj, traganje za najudalje­nijim prostorom djetinjstva. Na samom pocetku knjige, kaoprogramatski uvod stoji njezino pitanje ocu - Dragi tata, kako cu

dori do moga rodnog krqja - i, na stranicama kojima nas daruje,slijedi ocevodgovor. A tu, na tim stranicama, nalazimo starukamenu kucu, pcelinjak, jabuku, trešnju u cvatu, vinograd, vrt... do gore sa sedam cudesa, koja narasta od rijeci, od sna, odljubavi kojom Mila Vlašic piše. Njezina je rijec svježa, cista, pit­

ka, amisao duboko prožeta sjeeanjem i traganjem za minulim,99

ali i sadašnjim, što nalazimo u gostujucim pjesmama zbirke, pisa­nim slovenskim, dak1e jezikom njezine druge domovine, koji je

s ljubavlju prihvatila i na kojemu može pisati jednako uspješno,i s istim pitanjima i dvojbama kao i na hrvatskom jeziku, što je,naravno, obogacenje i jednoga i drugoga pjesništva, slovensko-

ga i hrvatskoga.Gora sa sedam cudesa, još, osim otvorenosti zavicajnim pu-

tovima, bilju, kršu, ljudi~a, zvijezdama, potraga je za ljubaviju,za onom ljubavlju koja nam se ne da izgubiti, koliko god današ­

nji svijet u kojemu živimo bio nesk10n ljubavi. Ljubav Mila Vla­šic pronalazi upravo u vec opisanu svijetu djetinjstva, u prvimdodirima s tim svijetom koji katkada znade biti nemilosrdan,tud i nesk10n osobi koja ljubi. Pa i njega, taj zavicaj. Jer, razvid­

no je iz pjesama, zavicaj se stubokom promijenio, a znaci nje­gova davnog života vidljivi su upravo u onome što citamo upjesništvU ove pjesnikinje - ustarim kueama, zaraslim putovi-ma, zapuštenim vrtovima. --

Moram opet spomenuti ono p1.tanje ocu s pocetka knjige:

Mila je dobro razumjela i cula ocevodgovor te pošla njegovim

uputama, u samu srciku djetinjstva. A iz njega, djetinjstva, namdolazi snovito i snivano, snovima pronadeno, puno cudesa

vrijeme i život. Time, svojim lirskim traganjem i ostvarenjem,Mila Vlašic ispisala je vrijednu, pjesnicki znacajnu knjigu. Umnogocemu drukciju i razlicitu od mnogih pjesnickih knjigakoje danas nastaju. Ponajprije mislim na njezinu toplinu, lju­bav i žar traganja koji su, na koncu, bliski svakom srcu, a svako

je srce imalo svoje djetinjstvo, i svako traga za njim. Stoga samuvjeren da ce i kod hrvatskog i kod slovenskog citatelja pojavaove knjige biti istinski blagdan.

Krešimir Šego

100

PESNICA NEULOVLnvIH SONCNIH ŽAR

V poeziji Mile Vlašic igra podvajanje med tistim, kalzemlji, in tistim, kar je na nebu, pomembno vlogo. Že v n:pricujoce pesniške zbirke najdemo goro, ki je del tostrarfizicnega sveta, in cudesa, ki izvirajo iz onostranstva. Ne grko za kršcansko pojmovanje te delitve kolikor za primarstarejše, tisto, ki obstaja v jeziku kot samoraslo, na kar ne]mo vplivati, ampak ga lahko samo razkrijemo v trenutksami postanemo jezik in govorimo z njegove nicne tocke.

Topos ima dvojni pomen - ti!>ti,ki sledi grškemu kot nkraj, in se širi na temo, in drugi, ezotericni, ki se nanapojem hiše. V pesmih Mile Vlašic nastopa ta hiša Vlašicev kipos, a hiša je rod, ki odslikava stanje na nebu. Vlašici so nahrvaško ime za Plejade, Gostosevce, ki jih je v ljudskem izrsedem, koliko se jih pac vidi s prostim ocesom, kar pa jetako carobno število. To nas pelje k zelo prvinski vlogi pc- k zacaranosti in zacaranju, pravzaprav plesu pod nebazazrtju v skrivne konstelacije, katerih izraz je clovek. Ta jev definiciji poezije - kozmicen. V njem ni niti konca in nicetka, temvec je vrtenje, ples, zamaknjenje: O tem govOlsem »Magicni svijet prebiva«: F:jesmemqje / Cesme rqjske (str..

- To je stara hiša, govori miticni glas Oceta, kajti rod po:trajanje nebesne opredelitve, identifikacija z nebesnim ro<Cas (Razabiram na stranu, str. 13). Zbirka se zacenja s spnom na otroštvo, na bližino rojstva in Zacetka. A hkratizazrtje vase, v najbolj elementarne podobe, simbole, kot jeko roža (vrtnica) v smislu prikritega božanskega znamenja.nas opozarja, da ne gre za kršcansko simboliko, kajti vdbolj na simboliko Sonca in Meseca, nebesnih podvojitev zerskega Oceta in Matere, ki jima je zbirka pravzaprav posvece

V zacetnih pesmih je vidna tudi druga podvojitev - sprem­ljajo jih meditativne haiku kot utrinki, v katerih nastopajo koz­micna bitja v diegeticni vlogi. S tem se subtilno uravnoveša pri­povedni (miticni) naklon osnovnega besedila in ga vraca v pes­niško vse-sedanjost.

Tudi sicer se pesnica ne odreka posebnemu položaju pesni­ce kot varuhinje tvo/ih ~aka / neuhvatIJivih (Sunce zlatnih ple­tenica, str. 32), ocetovstva, ki se deli na rodno in na pesniško. VMilini poeziji je pustilo' trajno sled pesništvo Antuna BrankaŠimiea, ki mu tudi tokrat z epigrafom dodeljuje vidno mesto.Prav ocaranost je prvina, ki jo razvija iz njegove poezije. S tempotrjuje pravilo, da samo pesnik rodi pesnika in tudi da lahkosamo pesnik slavi pesnika.

V zbirki je našla mesto tudi tema premešcenosti. Z njo šelerazumemo nenehno vracanje Mile V1ašic k izvoru, domu, hiši

Vlašicev, kamniti krajini rodnega kraja, tudi rodnemu verni­kularju, ki mu je posvecen ciklus »Zauvik otišlo ono vrime«.S recni trenutki (str. 53) so pravzaprav samo v primerljivosti novekrajine z izvorno, rodno: Kada u ~calu / Rjjeke ljublJanice / Vi­

dim mostarskoplavo nebo ...

Svojo pripadnost novemu okolju izraža skozi vrsto para­tekstnih prvin, posvetilu Prešernu in Župancicu in tudi v»Gos­tujocih pesmih«, ki so stalnica pesniških zbirk Mile V1ašic. Znjimi pocasti Slovenijo, hkrati pa spregovori kot pesnica izsamega trenutka sedanjosti. Zanimivo je, kako je v njih poeno­stavila stavek in nas nagovarja z neko f1lozofsko preprostostjo.

Naj ob sklepu poudarim, da redko najdemo tako kompleks­no grajene zbirke s tako skrbnim, vcasih skopo-radodarnimjezikom, kakor jih podarja Mila Vlašic.

Marjan Pungartnik

102

KAZALO

DRAGITATA

1. SEDAM KULAOd svih putovaRAZABIRAM NA STRANUSvemir mi dadeU TVRDIM KRŠEVIMATrešnjevo stabioPREKO PRAGACuvam u sebi

KAD POSTADOH KRALJICAPrastara pjesmaSEDMO RA SUNCEVA VRATAZamre zvijezdaSEDAM KULACrvena ruža

REŠETKE ISPLAKANE SUZE BLISTAVEPrirodo carna

BLIJESAK OCIJU MOJIHSuncev izlazak

JA VLADARICA SVOJE KRALJEVINES kapljom mudrostiMAGICNI SVIJET PREBIVAŠipci mirujuBIJELI KAMENEZamre zvijezdaNAVIRU MI BESJEDE

II. PCELA V TRAVIZAPLELA SE PCELA U TRAVIPRICALE MI SMILJKESAMO MOJ DAH

LJNCE ZLATNIH PLETENICA~DANPUTNI SEDEFASTI TRENI

ET STOTINA DVADESETE IJOŠ JEDNE NOCIAMOSPJEVI MOJIH GORA VjECNI SU

II. KAMENJARA KCI JA0\MENJARA KCI SRETNA JAJ IZUMRLOM ZASEOKUJZASEOKUv1ASLINA

fV. ZAUVIK OTIŠLO ONO VRIME

JNO PRIJEi( IZVORU DODE SRNA

KAD ME ZAROBI CEŽNJAZATRAVILA NA KAMENU BILJKA KADULJA

U SLOVENIJI ZASADIT CU LIPUBJEŽIM OD NEPRIJATNIH DOŽIVLJAJACESTO SANJAM ZEMLJU SVOJUMUZAJEMOJA -SRETNI TRENUCINEKIH DAVNO PROŠLIH VREMENA

KADA SUNCE POHODI MOJU RIJEKU

MENI JE MOJ KAMEN PLODNA ZEMLJA ŽITNIHPOLJA

U PROLJETNE NOVE ORANICE ZEMLJE SVOJE

ZATREPERI OZRACJE U OSVITU JUTRALIJEPO MI JE U DJECJEM SNUBADEMOV LISTVRACAM SE POCESTO

S ONU STANU OGOLJENIH BRDA

NA NOVIM POLJIMA ŽIVOTAPUTUJU PROZIRNI VALI MOJE RIJEKEZA ODBJEGLIM VALOVIMA

V. STARI MOST SE DVIGUJE / STARI MOST SEPODIŽE

IZ dna Neretve

32

33

3435

41424344

47

48

49

505152

5354555657

58

59

60

61626364

65

66

67

71

VI. RUŽO CRVENAZADRŽAVAM SE

PRIDODAJEM SRCU SVOME NOVE SNOVEMOJAMISAO

RUKU PRUŽIH MISLIMA

KAO DA SAM SUNCEVA PRIJATELJICAKAO DA SAM PLAMIcAK

KAO DA SAM ROSA U SVITANJUKAO DA SAM PCELICA UPANJUDOTICE ME SAMO

PONOVNO ME TRAŽE MOJE PJESMICE DRAGEPRIJATELJICE

MILU SUNCEVU NARAVJA NE MOGU BEZ SNADOBRO JE

KAD ME NE BUDE VIŠE

NAJCAROBNIJE 11]ESTO NA SVIJETUMAMI ME TIŠINA

BUJNO PREDNO MOJIH MISLI

VII. GOSTUJOCE PESMINEKAJ IŠCEMŽE DOLGO

DOTIKA SE ME VSA NARAVA

Krešimir.š ego:Mila Vlašic - GORA SA SEDAM eUDESA ilicudesno vraca'!fe u tjjetinjstvo

Marjan Pungartnik: Spremna beseda

71

7(

T7!

7~8C

81

8~8~

84

8586

87

88

8990

91

95

9697

99

101

V zbirki Oglej je doslej izšlo:

Marjan Pungartnik: OGLEJMila Vlašic: CIJELI VIJEK TIHE CEŽNJEMila Vlašic: USRED JARKA SUNCAMila Vlašic: MOJ MOSTAR, LJUBAVI MOJAJadranka Matic Zupancic: ZASUTI OCEANŽeljko Perovic: KAPLJEVINESenada Smajic: KROZ ŽIVOT/SKOZI ŽIVLJENJEVladimir Vekic: POT SKOZI SAHARO/PUT KROZ

SAHARU

Angus Reid WHITE MEDICINEAntonija Baksa Smel: PESMI POROCENE ŽENEHeidi Inffeld: NACHTFLUG

Petra Petrovic Alekic: NA KRILIH MAJEVICETvrtko Šercar: NEBESKO SPLAVDENJECurt Schnecker: COULEURAGE - PRIPADNOST

Zdravko Kokanovic: LUTAJUCI SNOVIMA,ZALUTAH U ŽIVOT

Mila Vlašic: GORA SA SEDAM CUDESA

MARIBORSKA LITERARNA DRUZBA

Zbirka Oglej 17Urednik: Marjan Pungartnik

Mila Vlašic:GORA SA SEDAM CUDESA

ŠEHEREZADEJE 5ili pjesme s Krša našega

Uredil:

Marjan PungartnikSpremni besedi:Krešitnir ŠegaMarjan PungartnikAvtorica,§like »Ružo crvena«:Mila Vlašic

Oprema in stavek:Mariborska literarna družbaIzdala:Mariborska literarna družba

kot svojo258, publikacijoTisk:

Forma Film, Rado Zaže s,p,Prevaljev decembru 2010

ISBN 978-961-6483-97-1