1

Mark Twain

Doivljaji Toma Sawyera

2

OVU KNJIGU S LJUBAVLJU POSVEUJEM SVOJOJ SUPRUZI

Predgovor

Veina pustolovina opisanih u ovoj knjizi zaista se i dogodila. Jednu ili dvije doivio

sam sm, a ostale su doivjeli moji nekadanji kolski drugovi. Hucka Finna preslikao

sam iz ivota, a isto tako i Toma Sawyera, ali ne po uzoru na jednu osobu Tom je

mjeavina bitnih osobina trojice djeaka koje sam poznavao pa zato pripada sloenom

graevinskom stilu.

Sve udne praznovjerice o kojima se ovdje govori, bile su rasprostranjene meu

djecom i robovima na Zapadu u vrijeme kada se dogaa ova pria, to znai prije

trideset-etrdeset godina.

Premda je glavna nakana moje knjige da poslui za zabavu djeacima i djevojicama,

nadam se da je zbog toga nee izbjegavati ni mukarci i ene, budui da mi je

djelomino na umu bio pokuaj da odrasle na aljiv nain podsjetim na ono to su i

sami nekada bili, kako su se osjeali, mislili i govorili te u kakve su se neobine

pothvate ponekad uputali.

PISAC

HARTFORD, 1876.

3

Prvo poglavlje

Tome!

Nema odgovora.

Tome!

Nema odgovora.

Kamo je nestao taj djeak? Hej, Tome!

Nema odgovora.

Stara gospoa spusti naoale i pogleda preko njih po sobi, zatim ih podie i pogleda

ispod njih. Malokad je gledala ili pak nikad nije gledala ravno kroz njih kad god bi

traila neto tako sitno kao to je nekakav djeak: bile su to njezine sveane naoale,

ponos njezina srca, a sluile su joj samo za ukras, a ne i za gledanje jednako je

toliko mogla vidjeti i kroz dva koluta sa tednjaka. Na trenutak je zbunjeno gledala, a

onda rekla, ne bijesno, ali ipak dovoljno glasno da je uje i namjetaj u sobi:

E, pa, ako te dohvatim, ja u

Nije dovrila reenicu, jer se ve bila sagnula i stala mlatarati metlom ispod postelje,

pa joj je trebalo daha da naglasi svoje udarce. Istjerala je samo maku.

Tom djeaku nigdje para nema!

Otila je do otvorenih vrata, zastala i zagledala se izmeu vitica rajice i kunjaka od

kojih se sastojao njezin vrt. Toma nigdje nije bilo. Stoga je podigla glas do visine

proraunate za veu udaljenost i povikala:

H-e-e-e-j, Tome!

Iza nje se zau slabaan zvuk pa se okrenula upravo na vrijeme da za skut na kaputiu

zgrabi jednog djeaia i sprijei ga u bijegu.

Gle, kako se nisam sjetila ostave! to si tamo radio?

Nita.

Nita! Pogledaj kakve su ti ruke. Pogledaj kakva su ti usta. Od ega ti je to?

Ne znam, tetko.

Zato ja znam. Od pekmeza eto od ega. Stoput sam ti rekla da u ti kou oderati

ako ne ostavi taj pekmez na miru. Dodaj mi ibu.

iba je ve lebdjela u zraku pogibelj je bila neizbjena

Ajoj, tetko! Pogledaj to je to iza tebe!

Stara se gospoa brzo okrenula i skupila suknje da izbjegne opasnost. Djeak je pak

umah utekao, uspentrao se preko visoke ograde i nestao.

4

Tetka Polly na trenutak iznenaeno zastade, a onda prasnu u dobroduan smijeh.

Vrag ga odnio, zar ja nikada nita neu nauiti? Zar me nije dovoljno puta nasamario

slinim smicalicama, pa barem da sam ovaj puta pripazila? Nema vee budale od stare

budale. Teko e stari pas nauiti nove vjetine, kao to se kae. Tako mi svega, taj

deko nikada ni dva dana za redom ne ponavlja istu varku pa kako da ovjek onda

pogodi to e uiniti? On kao da tono zna koliko me dugo moe muiti prije nego me

uhvati bijes, a zna i da e se, ako me samo na trenutak zadri ili nasmije, sve smiriti i

ja ga neu biti u stanju istui. Boe moj, iva je istina da ne izvravam svoju dunost

prema tom djeaku. tedi ibu i razmazi dijete, kao to Biblija kae. Znam da time

samo gomilam grijehe koje emo oboje morati okajati. On je ivi vrag, Boe oslobodi,

ali je jadnik sin moje pokojne sestre i nekako nemam srca da ga tuem. Svaki put kada

mu popustim, pee me savjest, a svaki put kada ga udarim, puca mi staro srce. Bome

je istina da je ovjek kojeg je ena rodila kratka vijeka i pun nevolja, kako kae Sveto

pismo, a i meni izgleda da je tako. Poslijepodne e opet pobjei iz kole, a ja u ga

naprosto morati natjerati da za kaznu sutra radi. Silno je okrutno tjerati ga na rad

subotom, kada se svi djeaci odmaraju, ali on mrzi raditi vie nego ita drugo, a ja

moram barem donekle izvravati svoju dunost prema njemu, inae u upropastiti to

dijete.

Tom je zaista pobjegao iz kole i izvrsno se proveo. Vratio se kui upravo na vrijeme

da malom crncu Jimu prije veere pomogne ispiliti drva i nasjei trijea za idui dan

odnosno, stigao je na vrijeme da Jimu ispria svoje pustolovine, a Jim je dotle

obavio tri etvrtine posla. Tomov mlai brat (tonije, polubrat) Sid ve je bio zavrio

svoj dio posla (pokupio iverje), jer je bio miran djeak i nije imao toliko pustolovnu i

nezgodnu narav.

Dok je Tom veerao i krao eer im bi mu se za to ukazala prilika, tetka Polly mu je

postavljala niz lukavih i vrlo otroumnih pitanja hotei ga namamiti na neko kobno

priznanje. Kao i mnoge druge bezazlene due, i ona je u sebi samodopadno njegovala

uvjerenje kako je obdarena sposobnostima za mranu i tajnovitu diplomaciju te je

svoje najprozirnije smicalice rado smatrala udesima prave pravcate lukavosti. Ona

ree:

Bilo je prilino toplo u koli, je li, Tome?

Da, tetko.

Jako toplo, je li?

Da, tetko.

Zar nisi poelio otii na kupanje, Tome?

Toma malice uhvati strah, neka neugodna slutnja. Ispitivao je lice tetke Polly, ali mu

ono nije nita kazivalo, pa odgovori:

Nisam, tetko. Zapravo, nisam ba jako.

Stara gospoa isprui ruku, opipa Tomovu koulju i ree:

Sada ti ipak nije prevrue. Laskala joj je pomisao to je otkrila da je koulja suha, a

da nitko nije posumnjao kako je upravo to namjeravala otkriti. No, Tom je unato

tome znao odakle vjetar pue. Tako je preduhitrio njezin sljedei potez:

Nas nekoliko polijevali smo se na pumpi vodom po glavi. Moja je jo vlana, vidi?

Tetku Polly naljuti injenica to je previdjela ovu okolnost koja je posredno mogla

posluiti kao dokaz pa joj se lukavtina izjalovila, ali onda dobi novo nadahnue:

5

Tome, ako si se samo polijevao po glavi, nisi morao otparati ovratnik koulje koji

sam ti priila. Otkopaj kaputi!

Uznemirenosti nestade s Tomova lica. On otkopa kaputi. Ovratnik koulje bio je

vrsto priiven.

Nije valjda! Dobro, hajde-de. Bila sam sigurna da si pobjegao iz kole i otiao na

kupanje. Opratam ti, Tome. Izgled esto vara, kao to se kae, pa si i ti bolji nego to

izgleda. Ovaj put.

Napola joj je bilo ao to je njezina otroumnost zakazala, a napola drago to je,

barem jednom, Tom ispao posluan.

No, Sidney ree:

Gle, ja sam mislio da si mu ovratnik priila bijelim koncem, a ovaj je crn.

Pa i priila sam ga bijelim koncem! Tome!

No, Tom nije ekao nastavak. Na izlasku ree s vrata:

Siddy, izmlatit u te zbog ovoga.

Na sigurnom mjestu Tom ispita dvije dugake igle koje su mu bile zabodene u

suvratke kaputia i omotane koncem jedna bijelim, a druga crnim. Onda ree:

Nikad ona to ne bi primijetila da nije bilo Sida. Dobijesa! Katkad ije bijelim, a

katkad crnim. Volio bih vie od svega da se dri ili jednoga ili drugoga ovako nikad

ne mogu pogoditi koji je sljedei put na redu. No, bogami, namlatit u Sida zbog

ovoga. Pokazat u ja njemu!

Tom u svojem selu nije vaio za uzorna djeaka. Vrlo je dobro znao kako bi trebao

izgledati uzoran djeak i to mu se gadilo.

Za dvije minute ili ak i manje zaboravio je na sve svoje brige. Ne zato to bi te brige

za nj bile ita manje teke i gorke no to su za odrasla ovjeka brige koje su njemu

primjerene, nego zato to ih je potisnulo neto novo i silno uzbudljivo te mu ih na

neko vrijeme otjeralo iz misli ba kao to odrastao ovjek zaboravlja svoje nevolje u

uzbuenju zbog novih pothvata. Tu je novu zabavu predstavljala vrijedna novina u

zvidanju, nain to mu ga je nedavno bio pokazao neki crnac pa ga je sada nastojao

na miru uvjebati. Sastojao se u posebnom urliku, nalik na ptiji, svojevrsnom

titravom cvrkutu koji se izvodio tako da jezik usred zvidanja u kratkim razmacima

dodiruje nepce ako je ikada bio djeak, italac e se vjerojatno sjetiti kako se to radi.

Marljivou i ustrajnou uskoro je svladao tu vjetinu i zakoraio niz ulicu usta

ispunjenih skladom i due ispunjene milinom. Osjeao se kao to se osjea

zvjezdoznanac koji je otkrio novi planet u pogledu snage i dubine nepomuenog

zadovoljstva, djeak je nesumnjivo bio u prednosti pred zvjezdoznancem.

Ljetne su veeri bile duge. Jo se nije bilo smrailo. Najednom Tom prestade

zvidukati. Ispred njega je stajao neznanac djeak neto malo vei od njega. Doljak

bilo koje dobi ili spola pobudio bi znatielju u jadnom i bijednom seocetu St.

Petersburgu. Ovaj je djeak bio i dobro odjeven previe dobro za radni dan. Ma,

udo nevieno! Kapa mu je bila neto predivno, kratki kaputi od plava sukna i s

gustim kopanjem nov i uredan, a isto tako i hlae. Imao je i cipele na nogama a bio

je tek petak. ak je nosio i kravatu, komadi nekakve svijetle vrpce. Izgledao je i

ponaao se kao da dolazi iz grada, a to je Tomu ilo na jetra. to je Tom due piljio u

ovo sjajno udo, to je vie dizao nos zbog neznaneve otmjenosti, vlastita mu se

vanjtina inila sve jadnijom. Obojica su djeaka utjela. Ako bi se jedan od njih

6

pomaknuo, pomaknuo bi se i drugi ali samo postrance, kruno se kreui i cijelo

vrijeme ostajui licem u lice, okom u oko. Konano Tom progovori:

Ja sam jai od tebe!

E, ba bih to volio vidjeti.

Pa, bome i jesam.

Ni sluajno.

O, jesam.

Ne, nisi.

Jesam.

Nisi.

Jesam!

Nisi!

Neugodna stanka, a onda Tom upita:

Kako se zove?

To se tebe uope ne tie.

Ticat e me se kad ti pokaem to te ide.

Pa zato mi ne pokae?

Samo reci neto, pa i hou.

Neto neto neto. Eto ti!

O, misli da si jako duhovit, ha? Mogao bih te istui s jednom rukom vezanom na

leima, samo da hou.

Pa zato to onda ne napravi? Samo puno pria.

Pa i hou, samo me izazivaj.

O, da mnogi su ve tako nadrapali.

Pametnjakovi! Misli da si netko i neto, ha? O, kakav eir!

Samo ga pipni ako ti se ne svia. Hajde, zbaci mi ga s glave tko god se to usudi,

skupljat e zube po praini.

Lae!

Ti lae.

U laganju si glavni, a ni prstom se ne usuuje maknuti.

Ajde proei.

Dosta! Ako i dalje bude lupao gluposti, bacit u ti kamen u glavu.

Ma, da ne bi.

Bome hou.

Pa zato to onda ne napravi? Zato samo stalno pria o tome? Zato to ne napravi? Boji se, eto, to je.

Ne bojim se.

Boji se.

Ne.

Da.

7

Opet stanka, opet su se malo odmjeravali i obilazili jedan oko drugoga, a onda se

naoe rame uz rame. Tom ree:

Mii se odavde!

Mii se ti

Neu.

Neu ni ja.

Stajali su tako, svaki s koso ispruenom nogom radi boljeg oslonca, uzajamno se

gurajui iz sve snage i pogledom punim mrnje strijeljajui jedan na drugoga. No,

nijedan nije uspijevao nadjaati protivnika. Natezali su se tako sve dok se obojica ne

zacrvenjee u licu i ne ugrijae se, a onda i jedan i drugi s krajnjim oprezom popustie

stisak. Tom sada ree:

Ti si kukavica i blesan. Tuit u te svom starijem bratu: on te moe smlaviti malim

prstom, a ja u mu i rei da to napravi.

Briga mene za tvog starijeg brata! Moj je brat stariji od tvoga tovie, moj brat

moe baciti tvoga preko one ograde. (Oba su brata bila izmiljena.)

To je la.

im ti tako kae, znai da nije tako.

Tom nonim palcem povue crtu u praini i ree:

Usudi se ovo prekoraiti i istui u te tako da nee moi ni ustati. Tko god se to

usudi, nadrapat e.

Novi je djeak brzo prekoraio crtu i rekao:

uli smo to e uiniti, pa da te sad vidimo.

Nemoj me pourivati. Bolje se pazi.

Pa rekao si to e napraviti zato to onda i ne napravi?

Ti bokca! Za dva centa i hou.

Novi djeak izvadi iz depa dva bakrena novia i s prezirom ih prui Tomu. Tom ih

tresne o zemlju. Uas su se oba djeaka valjala i kotrljala po praini pograbivi se kao

make. Cijelu su se minutu natezali i vukli jedan drugoga za kosu i odjeu, udarali se i

grebli po nosu, a na njih se polagano sputale praina i slava. Najednom se zbrka

raistila i kroz maglu se bitke ukazao Tom koji je bio uzjahao na novog djeaka i

sada ga je udarao akama.

Vii dosta! govorio mu je.

Djeak se borio da se oslobodi. Plakao je uglavnom od bijesa.

Vii dosta! i udarci su se nastavljali.

Napokon je stranac izustio prigueno Dosta! pa ga je Tom pustio da ustane i rekao

mu:

Ovo ti je bila dobra kola. Drugi put bolje pazi koga e izazivati.

Novi djeak ode otresajui prainu s odijela, jecajui, mrcajui, povremeno se

osvrui, odmahujui glavom i prijetei to e sve uiniti Tomu drugi put kad ga

uhvati. Tom na to odgovori ruganjem i kooperno se udalji, no tek to je novom

djeaku okrenuo lea, ovaj zgrabi kamen, baci ga i pogodi Toma izmeu lopatica, a

onda podvi rep i pobjee kao zec. Tom je podmuklicu gonio sve do njegove kue i

tako otkrio gdje stanuje. Onda je neko vrijeme straario pred ulazom i izazivao

neprijatelja da izae, ali mu se neprijatelj samo kreveljio kroz prozor i odbijao svaki

8

izazov. Na kraju se pojavila neprijateljeva majka i nazvala Toma zloestim,

pokvarenim i neodgojenim djetetom te ga otjerala. Tom je otiao, ali je vrsto

odluio da e onog djeaka ve srediti.

Te se veeri prilino kasno vratio kui, pa kada se oprezno popeo kroz prozor, otkrio

je zasjedu u liku svoje tetke; a kada je tetka vidjela u kakvu mu je stanju odjea,

njezina je odluka da mu subotnji odmor pretvori u suanjstvo i prisilan rad postala

vra od kremena.

9

Drugo poglavlje

Osvanulo subotnje jutro, cijela je ljetna priroda bila bistra i svjea i sve je odisalo

ivotom. Sva su srca pjevala, a ako je srce bilo mlado, pjesma je sama navirala na

usta. Na svaijem je licu sjala radost, a noge same poskakivale. Bagremi su cvjetali i

njihov je miomiris ispunjavao zrak. Cardiff Hill to se nalazio nakraj sela i uzdizao se

nad njim, obrastao zelenilom, leao je upravo dovoljno daleko da bi se doimao kao

obeana zemlja: sanjiv, spokojan i primamljiv.

Tom se pojavi na ploniku nosei vjedro puno vapna i etku dugaka drka. Oima

premjeri ogradu i namah ga napusti sva radost, a duboka mu potitenost pade na duu.

Daana ograda dugaka gotovo trideset jardi i visoka devet stopa! ivot mu se uini

ispraznim, a ivljenje tek kao teak teret. Uzdahnuvi, umoi etku i prijee njome

du najgornje daske. Ponovi postupak jednom, pa jo jednom. Onda tu beznaajnu

prugu to ju je netom bio premazao vapnom, usporedi s podrujem neobijeljene

ograde koje se prualo do u nedogled pa obeshrabreno sjede na jednu ogradicu oko

drveta. Uto se skakuui na ulazu pojavi Jim: u ruci je nosio limeno vjedro i pjevao

Cure u Buffalu. Donoenje vode s javne crpke u Tomovim je oima ranije uvijek

bilo mrzak posao, ali mu se sada nije tako inilo. Sjetio se da oko crpke uvijek ima

nekakva drutva. Uvijek je tamo bilo bijele djece, mulata, crnih djeaka i djevojica

ekali su u redu, odmarali se, razmjenjivali igrake, svaali se, tukli i alili. Jo se

sjetio i da se Jim s vjedrom vode, iako je crpka bila udaljena od kue samo sto i

pedeset jardi, nikad ne bi vratio za manje od sat vremena a ak i onda bi redovito

netko morao otii po njega. Tom ree:

Sluaj, Jime, ja u donijeti vodu ako e ti malo kreiti.

Jim odmahnu glavom i ree:

Ne moi, gosn Tom. Staro gospoa meni reklo ja morati ii po vodu i ne se

natjeravati sa svako. Ona kazati ona oekivati da gosn Tom hoe da ja kreiti, ali

ona meni reklo da se ne obazirim, nego radim svoj poso. Ona rei da ona

nadgledavati kreenje.

O, ba te briga to ona kae, Jime. Ona uvijek tako govori. Daj mi kantu, vraam se

za minutu. Nee ona ni znati.

O, ne smjeti, gosn Tom. Staro gospoa meni skiniti glava. Zaista hoe.

Ona! Ona nikada nikog ne tue. Samo te vrkne naprnjakom po glavi, a htio bih

znati tko mari za to. Ona govori strane stvari, ali rijei ne bole naravno, ako se ne

rasplae. Jime, dat u ti neto posebno. Dat u ti bijelu kuglicu od pravog kamena!

Jim se poinjao kolebati.

10

Bijelu pekulu, Jim! To je prvoklasna pekula.

Ojoj, pikula je divota stvar, ja ti rei! Ali gosn Tom, ja silno bojim staro gospoa

Osim toga, ako hoe, pokazat u ti svoj ranjeni noni prst.

Jim je bio samo ljudsko bie i ta je napast bila za njega prevelika. Spustio je vjedro i

uzeo bijelu kuglicu, a zatim se, dok je Tom odmotavao zavoj, sa silnom radoznalou

nadnio nad njegov noni prst. U iduem je trenutku letio s vjedrom niz ulicu eui se

po stranjici, Tom je vapnom odluno premazivao plot, a tetka Polly povlaila se s

bojnog polja s papuom u ruci i pobjedom u oku.

No, Tomova odrjeitost nije dugo trajala. Poe razmiljati o svakojakim zabavama

koje je bio smislio za taj dan i njegovi su jadi bivali sve brojniji. Uskoro e naii

slobodni djeaci pa e proskakutati pored njega spremajui se na raznovrsne divne

pothvate i na sve e se mile i nemile naine zabavljati na raun toga to on mora

raditi. I sama pomisao na to pekla ga je kao vatra. Izvadi svoje ovozemaljsko blago i

pregleda ga: komadii igraaka, pekule i razni otpaci. Moda bi time i mogao nekoga

potplatiti da ga odmijeni na poslu, ali ne bi bilo ni upola dovoljno za barem pola sata

prave slobode. Stoga je ta oskudna sredstva vratio u dep i ostavio se pomisli na to da

pokua potkupiti nekoga od drugih djeaka. I u tom se mranom i beznadnom

trenutku u njemu rodilo nadahnue! Ni vie ni manje nego veliko, velianstveno

nadahnue.

Podigao je etku i mirno nastavio raditi. Na vidiku se pojavi Ben Rogers, od svih

djeaka ba onaj ijega se izrugivanja najvie plaio. Ben je iao poskakujui,

cupkajui i ipajui, to je bio dovoljan dokaz za to da mu je srce bezbrino, a

oekivanja visoka. Jeo je jabuku i od vremena do vremena isputao neko dugo i

zvuno tuljenje poslije kojega bi uslijedilo duboko ding-dong-dong, ding-dong-dong

to se on igrao parobroda. Kada se pribliio, smanji brzinu i uputi prema sredini ulice,

nagnu se, to je vie mogao, na desni bok pa stade zaokretati sporo i sa silnom

uzvienou i ozbiljnou oponaao je Veliki Missouri i zamiljao da mu gaz

iznosi devet stopa. On je bio brod, kapetan i brodska zvona, sve u isti mah, tako da je

sebe u mati morao doivljavati kao da istodobno stoji na vlastitoj gornjoj palubi,

izdaje zapovijedi i izvrava ih:

Zaustavi, mome! Cin-cilin-cin-cin! Gotovo je posve izgubio brzinu i polako poeo

pristajati uz plonik.

Nazad uzvodno! Cin-cilin-cin! Ispruio je ruke niz kukove i ukoio ih.

Desnim kotaem jo malo nazad! Cin-cilin-cin! Pljus, pljuuusss, pljuuusss, pljus!

Za to mu je vrijeme desna ruka dostojanstveno opisivala krugove, jer je predstavljala

kota od etrdeset stopa.

Jo malo nazad lijevim! Cin-cilin-cin! Pljus, pljuuusss, pljus! Sada je i lijeva ruka

poela opisivati krugove.

Desni stoj! Cin-cilin-cin! Lijevi stoj! Naprijed desnim! Zaustavljaj! Polako okrei

vanjskim! Cin-cilin-cin! Pljuusss! Izvuci glavno ue! ivlje, daj! Bacaj pomono ue!

to ekate? Nabaci omu oko stupia! Pripremi mosti sputaj! Zaustavi strojeve!

Cin-cilin-cin! ! (Ovo je bilo ispitivanje oduaka na parnom stroju.)

Tom je i dalje premazivao ogradu vapnom ne obraajui ni najmanju panju na

parobrod. Ben se na trenutak zapilji u njega, a onda ree:

E-he-hej! Dolijao si, je li? Odgovora nije bilo. Tom je umjetnikim okom

promatrao svoj zadnji potez, onda je jo jednom lagano povukao etkom pa, kao i

11

maloprije, ponovno promotrio ishod. Ben se smjestio pokraj njega. Iako mu je voda

dolazila na usta pri pomisli na jabuku, Tom je i dalje radio. Ben ree:

Hej, stari, mora raditi, ha?

Tom se naglo okrenu i ree:

A, to si ti, Bene! Nisam te ni primijetio.

uj, idem se kupati. A i ti bi, samo da moe, ha? Ali ti vie voli raditi, je li?

Naravno!

Tom malo odmjeri djeaka i zapita:

to ti naziva radom?

Eto, zar ovo nije rad?

Tom nastavi bijeliti i nehajno odgovori:

Moda jest, a moda i nije. Samo znam da Tomu Sawyeru to odgovara.

O, hajde, ne misli valjda rei da ti se to svia?

etka se nije zaustavljala.

Svia? Pa ne vidim zato mi se ne bi svialo. Zar ti se svaki dan prua prilika da

krei ogradu?

To je stvar prikazivalo u sasvim novom svjetlu. Ben prestade grickati jabuku. Tom je

paljivo povlaio etkom amo-tamo, odmicao se da vidi to je napravio, dodavao

ovdje-ondje pokoji potez i ponovno procjenjivao svoje djelo, a Ben je, promatrajui

paljivo svaki njegov pokret, pokazivao sve jae zanimanje i sve veu opinjenost.

Zatim ree:

uj, Tome, daj i meni da malo kreim.

Tom se zamisli i ve se inilo da e pristati, ali se onda predomisli:

Ne, ne, izgleda mi da bi to teko ilo, Bene. Vidi, tetka Polly strano pazi na ovu

ogradu. Zna, na samoj je ulici. Da je to stranja ograda, bilo bi mi svejedno, a isto

tako i tetki. Da, tetka jako pazi na ovu ogradu. Treba je jako paljivo okreiti. Izgleda

mi da bi jedva jedan djeak od tisuu, moda i od dvije tisue, mogao to napraviti ba

kako treba.

Nije valjda? Daj, pusti me da pokuam. Samo malo. Tome, da sam ja na tvom

mjestu, ja bih tebe pustio da krei.

Bene, rado bih ti ja to dopustio, majke mi, ali tetka Polly Eto, i Jim je htio kreiti,

ali mu nije dala. I Sid je htio, ali nije dopustila ni Sidu. Vidi i sam kako je to gadno

za mene. Ako ti pone raditi na ovoj ogradi i neto se dogodi

Oh, kojeta, pa pazit u. Daj mi sad da pokuam. Evo, dat u ti ogrizak od jabuke.

No, dobro. Ipak ne, Bene, ne mogu. Bojim se

Dat u ti sve to je ostalo!

Tom mu predade etku neodluna lica, ali s veseljem u srcu. I dok je bivi parobrod

Veliki Missouri radio i znojio se na suncu, bivi je umjetnik sjeo u hlad na oblinju

bavu, mlatarao nogama, mljackajui jeo jabuku i smiljao daljnji pokolj nevine

djeice. rtava mu nije ponestajalo jer bi onuda svaki as proao neki djeak. Dolazili

su se rugati, a ostajali bi bijeliti ogradu. Kada se Ben umorio, Tom je sljedeu priliku

prodao Billyu Fisheru za dobro pokrpana papirnatog zmaja. A kada je pak Billy ispao

iz igre, njegovo je mjesto kupio Johnny Miller za crknutog takora i uzicu na kojoj se

taj takor mogao vitlati i tako dalje, i tako dalje, sat za satom. Jo ujutro Tom je bio

12

jadan, siromaan djeak, a oko sredine poslijepodneva doslovce je plivao u obilju.

Pored ranije spomenutih stvari, imao je i dvanaest pekula, dio drombulje, komadi

plavog stakla kroz koji se moglo gledati, top nainjen od drvenog kalema za konac,

klju kojim se nita nije moglo otkljuati, komadi krede, stakleni ep za bruenu

bocu, limenog vojnika, dva punoglavca, est praskavih abica, jednooku makicu,

mjedenu kvaku s vrata, pseu ogrlicu bez psa, drak od noa, etiri naranine kore i

stari rasklimani prozorski okvir.

Sve je to vrijeme proveo lijepo, ugodno i dokono te ujedno i u velikom drutvu, a na

ogradi su se na kraju nala ak tri vapnena premaza! Da mu nije ponestalo vapna, bio

bi otjerao u steaj svakog djeaka u selu.

Tom zakljui da svijet, na kraju krajeva, ba i nije tako besmislen. I nehotice je bio

otkrio najvaniji zakon prema kojem se ravna ljudsko djelovanje naime, da je, ako

ovjeka ili djeaka hoe natjerati da neto poeli, samo potrebno to uiniti teko

dostupnim. Da je on bio velik i mudar filozof, kao pisac ove knjige, tada bi shvatio

kako se rad sastoji u onome to ovjek mora uiniti, a igra u onome to se ne mora. To

bi mu pomoglo da shvati zato je pravljenje umjetnog cvijea ili okretanje kotaa za

navodnjavanje rad, dok su kuglanje ili penjanje na Mont Blanc samo zabava. U

Engleskoj ima bogate gospode koja ljeti svakodnevno, na udaljenosti od dvadeset ili

trideset milja, tjeraju etveroprene putnike koije zato to ih ta povlastica stoji svu

silu novaca, no da im netko za taj isti posao ponudi plau, sve bi se pretvorilo u rad, a

oni bi odustali od te zabave.

Djeak je neko vrijeme mozgao o vanoj promjeni koja se dogodila u njegovu

imovinskom stanju, a onda se uputi u glavno sjedite da ondje podnese izvjetaj.

13

Tree poglavlje

Tom se pojavi pred tetkom Polly koja je sjedila kraj otvorenog prozora u ugodnoj

prostoriji u stranjem dijelu kue, prostoriji koja je u isti mah bila spavaa soba,

blagovaonica u kojoj se i dorukovalo i objedovalo te knjinica. Blagi ljetni zrak,

umirujua tiina, miris cvijea i sanjivo zujanje pela uinili su svoje i ona je

zadrijemala nad pletivom jer nije imala drugoga drutva osim make koja joj je

spavala u krilu. Naoale je za svaki sluaj bila podigla na vrh sijede glave. Mislila je,

naravno, da je Tom ve odavno nekamo pobjegao i zaudila se to joj se on tako

neustraivo opet predaje u ruke. Tom upita: Tetko, mogu li se sada ii igrati?

to, zar ve? Koliko si napravio?

Sve, tetko.

Tome, ne lai. To ne podnosim.

Ne laem, tetko, sve je napravljeno.

Tetka Polly nije ba vjerovala takvoj izjavi te izae da se uvjeri kako stvari stoje: bila

bi zadovoljna i da je dvadeset posto Tomove tvrdnje bilo istinito. Kada je vidjela da je

cijela ograda obijeljena, i ne samo obijeljena, ve i paljivo namazana i premazana, a

du nje, tovie, po zemlji povuena i dodatna pruga, njezino je iznenaenje bilo

gotovo neizrecivo. Rekla je:

No, tako neto! Tome, bome se mora priznati da zna raditi kad se na to odlui. A onda je ublaila pohvalu dodavi: Samo moram rei da se na to vrlo rijetko

odluuje. Dobro, moe se ii igrati, ali pazi da se vrati jo u toku ovog tjedna, inae

u te istui.

Tomov ju je sjajni uspjeh toliko oduevio da je odvela djeaka u smonicu, izabrala

najljepu jabuku i pruila mu je zajedno s poticajnom poukom o tome kako vie

vrijedi i bolje prija poslastica do koje doemo bez grijeha i kreposnim naporom. I ba

kad je taj govor zavravala sretno naenim biblijskim ukrasom, Tom joj zdipio i

jedan utipak.

Onda je pojurio van i ugledao Sida kako ba kree uz vanjske stepenice koje su vodile

do stranjih soba na katu. Za tren oka zrakom poletjee grude zemlje to su se Tomu

nale pri ruci. Bjenjele su oko Sida kao oluja praena tuom. Prije no to se tetka

Polly uspjela pribrati od iznenaenja i pohitati Sidu u pomo, est-sedam gruda

pogodilo je cilj, a Tom preskoio ogradu i nestao. Na ogradi su postojala i vrata, ali je

on, kao i inae, bio u prevelikoj urbi da bi se njima posluio. Srce mu je sada bilo na

mjestu jer se obraunao sa Sidom zbog onog upozorenja na crni konac i nevolja u koje

ga je uvalio.

14

Obiao je ugao ograde i izaao na blatnu stazu koja je vodila iza staje u kojoj je tetka

Polly drala krave. Uskoro se nae izvan tetkina dohvata i siguran od kazne pa pouri

prema seoskom trgu, gdje su se prema prijanjem dogovoru trebale sukobiti dvije

vojske djeaka. Tom je bio general jedne od njih, a Joe Harper (njegov najbolji

prijatelj) general druge. Ova se dva velika zapovjednika nisu udostojala osobno

sudjelovati u borbi to je vie priliilo sitnijoj ribi nego su zajedno sjedila na

povienom mjestu i upravljala bitkama izdajui naredbe preko autanata. Tomova

vojska, nakon duge i teke borbe, odnese veliku pobjedu. Tada prebrojie mrtve,

razmijenie zarobljenike, ugovorie uvjete idueg nesporazuma i dogovorie dan

neizbjene bitke. Zatim se vojnici svrstae u redove i odmarirae, a Tom sam krenu

kui.

Dok je prolazio pored kue u kojoj je ivio Jeff Thatcher, ugleda u vrtu nepoznatu

djevojicu draesno malo plavooko stvorenje ute kose spletene u dvije duge

pletenice, u bijeloj ljetnoj haljinici i vezenim dugakim enskim gaama. Upravo

ovjenani junak pade bez boja. Stanovita Amy Lawrence ieznu mu iz srca i u njemu

za sobom ne ostavi ak ni uspomenu. Mislio je da je voli do ludila i svoju je strast

smatrao oboavanjem, a gle! bila je to tek prolazna siuna naklonost. Osvajao ju je

mjesecima, a ona mu je jedva prije tjedan dana priznala svoju ljubav. Bio je najsretniji

i najponosniji djeak na svijetu tek sedam kratkih dana, a sada mu je ona u jednom

jedinom trenutku nestala iz srca poput kakve sluajne doljakinje iji je posjet zavrio.

Iz prikrajka je s oboavanjem promatrao ovoga novog anela sve dok nije opazio da

ga je djevojica otkrila. Onda se pretvarao da ne primjeuje njezinu prisutnost i poeo

se epiriti izvodei kojekakve djetinjaste budalatine ne bi li stekao njezino

divljenje. Neko je vrijeme ovako blesavo lakrdijao, ali je uskoro, usred neke opasne

gimnastike toke, letimino pogledao u stranu i vidio da se ona uputila prema kui.

Priao je ogradi i sav se alostan naslonio na nju u nadi da e se djevojica ipak neto

due zadrati. Ona je naas zastala na stepenicama, a onda krenula prema vratima.

Kad je nogom stupila na prag, Tom duboko uzdahnu, ali mu se lice odmah ozari jer

mu je, as prije no to e nestati, preko plota dobacila mauhicu.

Djeak potra onamo, zaustavi se na stopu-dvije od cvijeta, zasjeni rukom oi i

zagleda se niz ulicu kao da je otkrio da se tamo neto zanimljivo dogaa. Zatim s tla

podie slamku i, zabacivi glavu, pokua je zadrati u ravnotei na nosu. Njiui se

ovamo-onamo, u tom se nastojanju sve vie pribliavao mauhici. Napokon bosom

nogom dotaknu cvijet, spretno ga uhvati nonim prstima i sa svojim blagom u dva

skoka nestade iza ugla. No, samo na trenutak, samo da bi mogao staviti cvijet pod

kaput blizu srca ili moda blizu eluca, jer se nije mnogo razumio u anatomiju, a i

inae nije obiavao previe cjepidlaiti.

Zatim se vratio, do mraka se motao oko ograde i epirio se kao i prije. No,

djevojica se vie nije pokazivala, premda se Tom donekle tjeio nadom da ona u

meuvremenu stoji blizu nekog prozora i promatra njegovo udvaranje. Napokon je

nerado otiao kui, a jadna mu je glava bila ispunjena matarijama.

Za veerom je cijelo vrijeme bio tako dobre volje da se tetka udila to je ulo u to

dijete. Poteno ga je izgrdila zato to je Sida gaao grudama zemlje, ali se inilo da

to njega ni najmanje ne smeta. Pokuao je tetki ispred nosa krasti eer i zbog toga je

dobio po prstima. Rekao je:

Tetko, kad Sid uzme eera, njega nikad ne udari.

Sid ne dodijava svima oko sebe kao ti. Da ja ne pazim, ti bi stalno bio u tom eeru.

15

Uskoro je otila u kuhinju, a Sid je, sretan u svojoj nepovredivosti, tako pobjedonosno

posegnuo za zdjelicom za eer da je Tomu to bilo gotovo nepodnoljivo. No, prsti su

mu se omaknuli, a zdjelica pala i razbila se. Tom se oduevio. Oduevio se do te

mjere da je ak obuzdao jezik i utio. Odluio je da nee progovoriti ni kada tetka ue

u sobu, nego e sjediti savreno mirno, sve dok ona ne upita tko je napravio ovu tetu,

a tada joj sve objasniti i nita na svijetu nee biti tako dobro kao gledati kako uzorni

mezimac dobiva svoje. Bio je toliko razdragan da se jedva suzdravao kad se stara

gospoa vratila i stala iznad razbijene zdjelice, a iz oiju joj sijevale gnjevne munje.

Rekao je sam sebi: Sad poinje! U iduem se trenutku naao ispruen na podu.

Kada se snana aka dignula da ga ponovno udari, on povika:

Stani, zato mene tue? Sid ju je razbio.

Tetka Polly zbunjeno zastade, a Tom je oekivao blagotvornu samilost. No, kada se

tetki vratio dar govora, ona samo ree:

Hm? Pa, izgleda mi da te nisam uzalud lupila. Dok nisam bila ovdje, vjerojatno si

napravio neku drugu drsku nepodoptinu.

Poslije ju je pekla savjest i eznula je za time da mu kae neto ljubazno i njeno, ali

je zakljuila da bi se to moglo protumaiti kao priznanje vlastite pogreke i protivilo

bi se pravilima dobrog odgoja. Zato je utjela i teka srca krenula za svojim poslom.

Tom se mrtio u kutu i preuveliavao svoje boli. Znao je da tetka u dui klei pred

njim i zlurado je u tome uivao. Nikakva miga nije davao od sebe niti se obazirao na

tetkine migove. Znao je da kroz koprenu od suza povremeno na njega baca eznutljiv

pogled, ali se pravio da to ne primjeuje. Zamiljao je kako lei smrtno bolestan, a

tetka se naginje nad njega i moli ga za jednu jedinu rije u znak da joj oprata, ali on

okree lice k zidu i umire ne izrekavi tu rije. Ah, kako bi se ona onda osjeala? I

zamiljao je kako ga kui donose mrtva, izvukavi ga iz rijeke, uvojci mu posve

mokri, a ranjeno srce spokojno. Kako bi se ona bacila na njega, kako bi joj suze tekle

kao kia, usne molile Boga da joj vrati njezina djeaka, a ona ga vie nikada, nikada

nee zlostavljati! No, on bi leao hladan, blijed i bez znaka ivota jadni mali patnik

ije su muke napokon prestale. Toliko se raznjeio nad tim dirljivim snovima da ga je

stalno neto stezalo u grlu i gotovo se guio, a oi su mu bile zamagljene od vode koja

je lila iz njih kad god bi trepnuo te klizila i kapala mu s vrha nosa. Podilaenje toj boli

priinjalo mu je silnu nasladu pa nije mogao podnijeti da je ometa kakvo svjetovno

veselje ili radost. Bila je isuvie sveta za dodir s time, pa kada je malo zatim u sobu

doplesala njegova sestrina Mary, sva sretna to se ponovno vratila kui nakon

beskonano dugih sedam dana provedenih u gostima, Tom je ustao te mraan i mrk

izaao na jedna vrata, dok je ona kroz druga unosila pjesmu i sunce.

Lutao je daleko od mjesta na kakva djeaci obino zalaze i traio samotne predjele

koji su odgovarali njegovu raspoloenju. Na rijeci ga je primamila splav nainjena od

trupaca, pa je sjeo na njezin vanjski rub i promatrao turobnu, golemu rijeku poeljevi

na trenutak da se utopi, ali da to bude najednom i da prije toga izgubi svijest kako ne

bi morao prolaziti kroz sve uobiajene neugodnosti koje je izumila priroda. Onda se

sjetio cvijeta. Izvadio ga je, uvela i zgnjeena, a to mu je samo jo vie povealo

sjetno blaenstvo. Pitao se bi li ga ona alila da zna za ovo? Bi li plakala, poeljela da

mu smije oviti ruke oko vrata i utjeiti ga? Ili bi se hladno okrenula od njega kao i sav

ovaj laljivi svijet? Od ove su mu se slike tako bolno uskomeale ugodne patnje da ju

je u sebi neprestano preraivao i osvjetljavao je sad ovim, sad onim svjetlom, sve dok

je nije sasvim iscrpio. Napokon je s uzdahom ustao i otiao u mrak.

16

Oko devet i pol ili moda deset prolazio je pustom ulicom u kojoj je stanovala

oboavana neznanka. Zastao je na trenutak: nikakav mu zvuk nije dopirao do

nauljena uha. Jedna je svijea bacala mutno svjetlo na zavjesu kojom je bio zastrt

prozor na katu. Je li ondje predivna djeva? Pope se preko ograde i stade se kradom

provlaiti kroz razno bilje, sve dok se nije naao pod onim prozorom. Dugo je

uzbueno gledao gore, onda legao na zemlju ispod prozora i ispruio se na lea, a

ruke prekriio na grudima drei u njima onaj jadni uveli cvijet. Ovako e umrijeti

vani, u hladnom svijetu bez krova nad beskunikom glavom, bez prijateljske ruke

koja bi mu otrla samrtniki znoj s ela i bez ljubljenog lica koje bi se u posljednjem

asu samilosno nadvilo nad njega. Ovako e ga ona sutra ugledati kada kroz prozor

pogleda u vedro jutro: oh, hoe li proliti makar jednu suzicu nad njegovim jadnim

beivotnim tijelom, hoe li uzdahnuti kada vidi kako je grubo uniten i prerano

prekinut ovaj blistavi mladi ivot?

Prozor se otvori, grubi glas neke sluavke oskvrnu svetu tiinu, a mlaz vode smoi

posljednje ostatke ispruenog patnika.

Zamrli junak skoi s uzdahom olakanja. Onda zrakom prozuja neki baeni predmet

popraen tihom kletvom, uslijedi zvuk kao od razbijena stakla, a mala, nejasna prilika

skoi preko ograde i odjuri u mrak.

Malo kasnije, kada je Tom, ve se razodjenuvi za odlazak u postelju, uz svjetlo

lojanice pregledavao mokru odjeu, probudi se Sid. No, ako je i imao kakvu nejasnu

zamisao o tome da neto neodreeno napomene, predomislio se i odutio jer je

nazreo opasnost u Tomovu oku.

Tom lee bez dodatne gnjavae kakvu je za nj znaila molitva, a Sid taj propust dobro

zapamti.

17

etvrto poglavlje

Sunce je izalo nad spokojnim svijetom i obasjalo mirno selo poput blagoslova.

Nakon doruka tetka Polly odra obiteljsko bogotovlje: poe s molitvom sazdanom

od biblijskih navoda sloenih jedan na drugi kao opeke i spojenih tankom bukom

vlastitog miljenja, a s vrha te graevine, kao sa Sinaja, potom izgovori i jedno

mrano poglavlje iz nauka Mojsijeva.

Zatim Tom zasuka rukave, da tako kaemo, i dade se na posao da nabuba zadane

retke. Sid je svoju zadau bio nauio ve prije nekoliko dana. Tom skupi svu snagu

ne bi li upamtio pet redaka, a izabrao ih je iz Govora na gori, jer nije mogao pronai

nita krae. Poslije pola sata imao je nejasnu i openitu predodbu o svojoj zadai, ali

nita vie od toga, jer je u mislima prelazio cjelokupno podruje ljudske mudrosti, a

ruke mu se bavile kojekakvim igrama, to mu je odvraalo panju od uenja. Mary mu

uze knjigu da ga ispita, a on je kroz maglu pokuavao pronai pravi put:

Blago a a

Siromasima

E, da siromasima: blago siromasima a a

U duhu

U duhu. Blago siromasima u duhu jer je njima njima

Njihovo

Jer je njihovo. Blago siromasima u duhu jer je njihovo kraljevstvo nebesko. Blago

onima koji tuguju jer jer

Jer e a

E S

Jer e S Oh, ne znam to je to!

Jer e se!

Oh, jer e se! Jer e se jer e sea a isplakati a a Blago onima koji e

se koji e a koji e se isplakati jer e a to e napraviti? Zato mi ne kae, Mary? Zato si takva?1

1 Ispravan zavretak ovoga navoda glasi: jer e se utjeiti. (Biblija, Stvarnost, Zagreb 1968.) nap.

prev.

18

Oh, Tome, jadni tupoglave, pa ne muim ja tebe namjerno. Ni govora. Morat e se

opet prihvatiti uenja. Nemoj se obeshrabriti, Tome, svladat e ti to a ako uspije,

dobit e od mene neto jako lijepo. Hajde sada, budi dobar deko.

Vai! A to to, Mary, reci mi to e mi to dati.

Ni brige te, Tome. Zna da, kad kaem da je lijepo, onda je zaista lijepo.

Onda je sigurno tako, Mary. U redu, ponovno u zapeti.

I zaista je ponovno zapeo pa je, pod dvostrukim pritiskom znatielje i nade u

dobitak, uio s takvim arom da je postigao sjajan uspjeh. Mary mu pokloni posve

nov depni no vrijedan dvanaest i pol centa: gr ushita proleti mu tijelom i uzdrma

ga do temelja. Istina, noem se nita nije moglo rezati, ali je to bio bome pravi

Barlow,2 u emu se i sastojala njegova neshvatljiva veliina premda je bila golema

tajna, a vjerojatno e to i ostati, kako su djeaci sa Zapada doli do uvjerenja da je to

oruje opasno. Tom je uspio noem izrezuckati ormar i ba se spremao prijei na

komodu, kad ga pozvae da se spremi za nedjeljnu kolu.

Mary mu dade limeni umivaonik i komad sapuna, pa on izae na dvorite i stavi

umivaonik na klupicu: onda umoi sapun u vodu i odloi ga, potom zavrnu rukave,

paljivo izli vodu na zemlju, a zatim ue u kuhinju i marljivo poe brisati lice

runikom koji je visio iza vrata. No, Mary odmaknu runik u stranu i ree:

Sram te bilo, Tome! Ne budi tako zloest! Voda ti nee nakoditi.

Tom se mrvicu zbuni. Umivaonik je ponovno bio pun, pa on ovaj put asak postaja

nad njim skupljajui odvanost, a onda duboko udahnu i poe se prati. Kada se malo

zatim vratio u kuhinju sklopljenih oiju i rukama naslijepo traei runik, s lica su mu

kao uvjerljivo svjedoanstvo kapale sapunica i voda. No, kada je provirio iza runika,

nije bio ba najbolje umiven jer se isto podruje iznenada prekidalo na bradi i

eljustima, poput obrazine. Ispod te crte i iznad nje lealo je tamno prostranstvo

nenakvaena tla koje se sprijeda prualo prema dolje, a prema otraga oko itava vrata.

Na to ga Mary uze u ruke pa je Tom, kada je bila s njim gotova, opet bio pravi ovjek

i brat, bojom koe ravnopravan sa svima, kose mokre i uredno poeljane, a kratki mu

uvojci bijahu dotjerani tako da su pobuivali milovidan i skladan opi dojam.3 (On ih

je potajno nastojao izravnati, marljivo i tekom mukom, lijepei kosu sasvim uz

tjeme, jer je uvojke smatrao znakom enskosti, pa su mu stoga vlastite kovre

zagoravale ivot.) Onda je Mary izmeu njegove odjee izabrala odijelo koje je ve

dvije godine nosio samo nedjeljom zvali su ga jednostavno drugo odijelo po

tome znamo koliko je uope imao odjee. Poto se obukao, ona ga jo malo dotjera:

zakopa mu isti kaputi sve do brade, iroki ovratnik namjesti na ramenima, ietka

ga i stavi mu na glavu aren slamnati eir. Sada je izgledao izrazito pristalo, a vidjelo

se i da se nelagodno osjea. I zaista se osjeao upravo toliko nelagodno koliko se to na

njemu i vidjelo: izjedala ga je sputanost to su mu je priinjavale sva ta odjea i

istoa. Nadao se da e Mary zaboraviti barem na cipele, ali mu se ta nada izjalovila:

ona mu ih donese, prethodno ih temeljito premazavi lojem, kako je to ve bio obiaj.

Na to Tom izgubi strpljenje i ree kako ga uvijek tjeraju raditi sve ono to ne eli. No,

Mary uvjerljivo kaza:

Molim te, Tome, budi dobar.

2 Depni no s jednom otricom, nazvan tako prema noarskoj obitelji iz Sheffielda koja je navodno

proizvodila takve noeve jo u 16. stoljeu nap. prev. 3 Izraz ovjek i brat dio je mota koji se nalazio na peatu Proturobovlasnikog drutva, a napomena o

boji koe jo je jedna aluzija na robovlasnitvo nap. prev.

19

I tako je, premda gunajui, obuo cipele. I Mary se brzo spremi pa se troje djece uputi

u nedjeljnu kolu mjesto koje je Tom mrzio cijelim srcem; ali su ga Sid i Mary

voljeli.

Nedjeljna je kola trajala od devet do pola jedanaest, a onda je slijedila misa. Od ovo

troje djece dvoje je dobrovoljno ostajalo na propovijedi, a s njima je ostajalo i tree

samo zbog jaih razloga. U gole crkvene klupe s visokim naslonom moglo se smjestiti

oko tri stotine osoba, a sama je crkva bila mala, neugledna zgrada s nekakvom

ogradom od borovih dasaka na vrhu umjesto zvonika. Na vratima Tom malo zaostade

i oslovi jednoga od svojih drugova u nedjeljnom ruhu:

uj, Billy, ima li utu cedulju?

Imam.

to trai za nju?

to daje?

Komadi slatkia i udicu.

Daj da vidim.

Tom pokaza ponudu. Zadovoljavala je pa vlasnitvo prijee iz ruke u ruku. Zatim

Tom dvije bijele kamenke zamijeni za tri crvene potvrde, a neke sitnice za nekoliko

plavih papiria. Redom je presretao djeake kako bi god koji od njih stigao i jo deset-

petnaest minuta kupovao cedulje razliitih boja. Onda, zajedno s gomilom istih i

bunih djeaka i djevojica, ue u crkvu, uputi se na svoje mjesto i zapoe svau s

prvim djeakom na kojega je naletio. Uitelj, ozbiljan, stariji ovjek, umiri ih, a onda

im naas okrenu lea pa Tom povue za kosu djeaka u klupi ispred sebe i zadubi se u

knjigu jo prije nego se deko uspio i osvrnuti,. Domalo iglom ubode drugog djeaka

da bi uo njegovo Joj! te zaslui nov uiteljev ukor. Cijeli je Tomov razred bio na

isto brdo tkan nemiran, buan i svadljiv. Kada je trebalo naizust izgovoriti zadau,

nitko ne bi u potpunosti znao ponoviti zadane retke, nego mu se cijelo vrijeme moralo

pomagati. Uza sve to, nekako su se provlaili i svatko bi na kraju dobio nagradu

malenu plavu potvrdu s otisnutim odlomkom iz Svetog pisma. Svaki je plavi papiri

bio nagrada za dva izgovorena retka. Deset je plavih potvrda vrijedilo koliko i jedna

crvena, a mogle su se za nju zamijeniti. Deset je pak crvenih papiria vrijedilo kao

jedan uti, a za deset utih potvrda od kolskoga je ravnatelja uenik dobivao vrlo

skromno uvezanu Bibliju (u ona je lijepa vremena stajala etrdeset centi). Koliko bi

mojih italaca bilo tako marljivo i uporno da napamet naui dvije tisue biblijskih

redaka, pa ak i za Dorovu Bibliju?4 Mary je ipak na taj nain stekla dvije Biblije

bio je to strpljiv dvogodinji trud a jedan ih je djeak njemakog podrijetla zasluio

etiri ili pet. Jednom je bez stanke izgovorio tri tisue stihova; ali je taj napor bio

prevelik za njegove umne sposobnosti pa je od toga dana gotovo posve enuo teak

udarac za kolu jer je u sveanim prigodama i pred mnotvom svijeta ravnatelj

obiavao upravo tog djeaka pozvati da se iskae (kako je Tom to zvao). Samo su

stariji uenici uspijevali zadrati svoje cedulje i ustrajati na tom dosadnom poslu

dovoljno dugo da dobiju Bibliju, pa je zbog toga dodjela ove nagrade bila rijedak i

znaajan dogaaj: zasluni bi uenik toga dana bio tako vana i znamenita osoba da bi

u srcu svakog aka smjesta ponovno usplamtjela elja za slavom koja bi esto

potrajala i nekoliko tjedana. Premda Tom u svojem duhovnom elucu nikada nije

4 Paul-Gustave-Louis-Cristophe ili krae samo Gustave Dor (1832 1883), francuski slikar, kipar i

grafiar, jedan je od najplodnijih i najuspjenijih ilustratora svojega vremena nap. prev.

20

zaista osjeao glad za takvim nagradama, cijelo mu je bie bez sumnje ve dugo

udjelo za slavom i sjajem to su ih one donosile.

U danom trenutku za propovijedaonicu stade ravnatelj, drei u ruci zatvorenu

pjesmaricu, a kaiprst izmeu njezinih listova, pa zatrai tiinu. Kad god neki

ravnatelj nedjeljne kole dri svoj uobiajeni govori, pjesmarica u ruci isto mu je

toliko nuna kao to su neizbjene note u ruci pjevaa koji na koncertu stoji u

prednjem dijelu pozornice i izvodi solo toku premda je razlog tomu tajna: takvi se

patnici, naime, nikad ne slue ni pjesmaricom ni notama. Ovaj je ravnatelj bio

slabaan tridesetpetogodinji stvor sa ukasto-crvenkastom kozjom bradicom i

ukasto-crvenkastom kratkom kosom, nosio je kruti uspravni ovratnik iji mu je

gornji rub gotovo dopirao do uiju, a otri mu se vrhovi sprijeda svijali prema

kutovima usta ta ga je ograda prisiljavala da gleda ravno preda se, kao i na to da se

okree cijelim tijelom kad god je htio pogledati ustranu. Podbradak mu je pak

podupirala prostrana kravata, iroka i dugaka kao kakva novanica, a krajevi joj bili

ukraeni resicama. Vrhovi su mu se izama, prema tadanjoj modi, otro uzvijali

nagore poput salinaca na saonicama ovo su mladi ljudi postizali ustrajnou i

trudom, i to tako to bi satima sjedili, ujedno pritiui o zid vrhove cipela. U

gospodina je Waltersa bio silno ozbiljan izraz lica, a veoma iskreno i poteno srce:

svete je stvari i mjesta tako potovao i dijelio ih od svjetovnih zbivanja, da je u

nedjeljnoj koli njegov glas i nehotice dobivao neki poseban prizvuk kojega u njemu

nije bilo obinim danom. Poeo je ovako:

A sada, djeco, svi sjednite to uspravnije i ljepe pa as-dva paljivo sluajte to u

vam rei. Eto, tako. Ovako se dobri djeaci i djevojice i trebaju ponaati. Vidim tamo

jednu djevojicu da gleda kroz prozor njoj se, bojim se, ini da sam ja negdje vani

moda na nekom drvetu drim govor ptiicama. (Hihotavo odobravanje.) elio bih

vam rei koliko mi je drago to vidim toliko ozarenih i istih malih lica koja su se

okupila na ovakvu mjestu da se naue kako e initi ono to je pravo i biti dobra. I

tako dalje, i tako dalje. Nije potrebno iznositi ostatak govora. Bio je sastavljen po

stalnom obrascu kakav svi dobro poznajemo.

Posljednju su treinu govora pokvarili neki zloesti djeaci nastavkom tunjave i

drugim zabavama, kao i nemir i apat to su se bili nadaleko i nairoko proirili,

podrivajui ak i temelje usamljenih i neunitivih stijena, kao to su bili Sid i Mary.

No, kada je gospodin Walters spustio glas, iznenada prestade i svaka buka, a zavretak

govora bi primljen s iskazom tihe zahvalnosti.

Dobar je dio aputanja bio izazvan jednim vie-manje rijetkim dogaajem ulaskom

posebnih gostiju: bili su to odvjetnik Thatcher u pratnji vrlo slabana starijeg

gospodina, zatim neki stasit i naoit sredovjeni gospodin elino-sive kose te

dostojanstvena gospoa, nedvojbeno njegova supruga, s djevojicom koju je vodila

uza se. Tom je do tada bio nemiran, pun nezadovoljstva i zlovolje, a isto tako i grinje

savjesti nije mogao u oi pogledati Amy Lawrence, nije mogao izdrati njezin

zaljubljeni pogled. No, kada je ugledao malu pridolicu, duu mu u trenu zahvati

plamen radosti. Idueg se trenutka poe epiriti iz petnih ila udarati djeake, vui

ih za kosu, kreveljiti se rijeju, primjenjivati svako umijee kojim se moe oarati

neka djevojica i stei njezino udivljenje. Na njegovu je zanosu bila tek jedna mrlja

sjeanje na ponienje to ga je doivio u vrtu ovoga anela ali su taj zapis u pijesku

hitro ispirali valovi sree koji su ga zapljuskivali.

Gosti dobie poasna mjesta, a gospodin Walters ih, im je zavrio govor, predstavi

uenicima. Pokazalo se da je sredovjeni gospodin silno ugledna osoba nita manje

21

nego pokrajinski sudac zacijelo najuzvieniji stvor kojeg su djeca ikad ugledala pa

ih je zanimalo kakvoj vrsti pripada: napola su mu htjeli uti gromki glas, a napola su

se bojali da bi im se to zaista moglo dogoditi. Bio je on iz Constantinoplea, mjesta

udaljena ak dvanaest milja, to je znailo da je putovao i vidio svijeta njegove su

oi gledale zgradu pokrajinskog suda za koju se govorilo da ima limeni krov.

Strahopotovanje to su ga nadahnula ovakva razmiljanja, potvrivali su

velianstvena tiina i nizovi ukoenih pogleda. Bio je to veliki sudac Thatcher, brat

njihova mjesnog odvjetnika. Jeff Thatcher odmah mu pristupi u namjeri da pokae

prisnost s velikim ovjekom i izazove zavist cijele kole. uti ovakav apat, za

njegovu bi duu bilo kao kakva glazba:

Pogledaj ga, Jime! Ide gore. Ma, gledaj! Rukovat e se s njim doista se rukuje s

njim! Ti bokca, zar ne bi sad rado bio na Jeffovom mjestu?

Gospodin Walters stade se epiriti u svoj svojoj slubenoj uurbanosti u vezi s

raznoraznim poslovima, izdajui nareenja, dajui savjete, dijelei upute lijevo i

desno, svugdje gdje bi to naao za shodno. Knjiniar se pak epirio trkarajui

amo-tamo s naramcima knjiga i stvarajui buku i galamu u kojoj uivaju sitni

slubenici. Mlade su se uiteljice epirile blago se naginjui nad uenike koje su

nedugo prije toga bile ispljuskale, podignutim prstom ljupko opominjui male

zloeste djeake, a njeno milujui dobre. Mladi su se uitelji pak epirili pokojom

grdnjom i ostalim vidovima pokazivanja vlasti i pozivanja na besprijekoran red, a

veina je uitelja i uiteljica imala nekakva posla u knjinici, naime, kraj

propovjedaonice i taj je posao valjalo ponavljati i po dva do tri puta (uz mnogo

prividne ljutnje). Djevojice su se epirile na razliite naine, a djeaci su u

epirenju pokazali takvu marljivost da je zrak bio ispunjen kuglicama od papira i

amorom nereda. Iznad svega je toga sjedio veliki ovjek, velianstvenim sudakim

smijekom obasjavao cijelu prostoriju i grijao se na suncu vlastite veliine pa se

tako i on epirio.

Gospodinu je Waltersu za potpunost njegova ushita nedostajalo samo jedno, naime,

prilika da nekom ueniku urui Bibliju kao nagradu i pred svima prikae to udo od

djeteta. Nekoliko je uenika imalo vie utih potvrda, ali ih nijedan nije imao

dovoljno bio se raspitao meu najboljim uenicima. Bio bi dao sve na svijetu da je

onaj njemaki deko opet ovdje i pri zdravoj pameti.

I u tom trenutku, kada je ve bilo nestalo svake nade, istupi Tom Sawyer s devet utih

potvrda, devet crvenih potvrda i deset plavih te zatrai Bibliju. Bio je to grom iz vedra

neba. S te strane Walters nije barem jo sljedeih deset godina oekivao takav zahtjev.

No, nije ga mogao zaobii pred njim su bili ovjereni nalozi za isplatu i izgledali su

posve ispravno. Toma zato pozvae do povienog mjesta na kojem su sjedili sudac i

ostali izabrani gosti, a vrhovna uprava objavi veliku novost. Bilo je to

najnevjerojatnije iznenaenje desetljea, a dogaaj tako nepojmljiv da se novi junak

uzdigao gotovo u sudake visine, a kola je zurila u dva uda, umjesto u jedno. Svi su

se djeaci izjedali od zavisti, ali su najgore muke trpjeli oni koji su prekasno shvatili

da su sami pridonijeli ovome mrskom sjaju jer im je Tom potvrde platio blagom to

ga je bio skupio prodajui im povlastice za bijeljenje ograde. Prezirali su sami sebe jer

ih je budalama napravio podmukli varalica, ta lukava zmija skrivena u travi.

Ravnatelj je Tomu predao nagradu s onoliko oduevljenja koliko ga je u ovim

okolnostima mogao iz sebe iscijediti: nije tu bilo istinskog izljeva osjeaja jer je

jadniku nagon govorio da tu postoji neka tajna za koju bi moda bilo bolje da ne izae

na vidjelo. Bilo je naprosto nezamislivo da bi ovaj djeak u svojem taglju mogao

22

uskladititi dvije tisue snopova biblijske mudrosti bez sumnje bi ve i tuce toga

bilo previe za njegove mogunosti.

Amy Lawrence bila je ponosna i sretna pa je nastojala da Tom to zapazi na njezinu

licu ali je on nije ni gledao. Zaudila se, onda se malo uznemirila, a zatim se u njoj

javila nejasna sumnja, nestala, pa se opet javila. Bolje promotri Toma i jedan joj

njegov potajice baeni pogled sve ree pa joj se tada slomi srce, obuzee je

ljubomora i bijes, suze joj navrijee i ona zamrzi sve i svakoga. Toma najvie od svih

(kako je mislila).

Toma predstavie sucu, ali se djeaku jezik bio svezao, jedva je disao, srce mu je

podrhtavalo djelomino zbog silne veliine toga ovjeka, ali uglavnom zato to je

bio njezin otac. Da je bio mrak, najradije bi pao na koljena i poklonio mu se kao

boanstvu. Sudac poloi Tomu ruku na glavu, nazva ga krasnim mladiem i zapita ga

kako se zove. Djeak zamuca i dah mu zastade, a onda konano protisnu:

Tom.

Oh, ne, ne ba Tom nego

Thomas.

E, to je ve bolje. Mislio sam ja da to mora biti neto dulje. Odlino. No, rekao bih

da ima i prezime, pa e mi i to rei, je li?

Reci gospodinu kako ti je prezime, Thomase, ree Walters, i kai gospodine sue.

Ne zaboravi na lijepo ponaanje.

Thomas Sawyergospodine sue.

Tako je. Dobar si ti djeak. Krasan djeak. Krasan, pravi mali ovjek. Dvije tisue

stihova uistinu je mnogo veoma velik broj. I nikada ti nee biti ao truda koji si

uloio u to da ih naui jer znanje vrijedi vie no ita drugo na svijetu: znanje stvara

velike i dobre ljude. Jednoga dana, Thomase, i ti e biti velik i dobar ovjek, a onda

e se osvrnuti iza sebe i rei: Sve to zahvaljujem dragocjenom radu nedjeljne kole

koju sam u djetinjstvu imao prilike pohaati, sve to zahvaljujem svojim dragim

uiteljima koji su me nauili kako valja uiti, sve to zahvaljujem onom dobrom

ravnatelju koji me hrabrio, pazio na mene i od kojeg sam dobio divnu Bibliju sjajnu

prekrasnu Bibliju koju sam smio zadrati i sauvati kao svoju Sve to zahvaljujem

pravom odgoju! Tako e rei, Thomase, i osjeat e kako te dvije tisue stihova ne

bi dao ni za kakve novce, zaista ne bi. A sada, nee ti biti teko da meni i ovoj

gospoi ispria neto od onoga to si nauio znam da nee jer se mi ponosimo

takvim djeacima koji vole uiti. No, sigurno zna imena dvanaestorice Isusovih

uenika. Hoe li nam rei imena prve dvojice izabranih?

Tom je natezao rupicu za dugme i izgledao kao da se smeo. Onda je pocrvenio i

oborio pogled. Gospodinu Waltersu stade srce. Ree sam sebi kako je nemogue da

djeak odgovori i na najjednostavnije pitanje zato ga je sudac ba morao neto

pitati? Ipak se osjeti prisiljen da progovori pa ree:

Odgovori gospodinu sucu, Thomase, ne boj se.

Tom je jo uvijek oklijevao.

Hajde, znam da e meni rei, rekla je gospoa. Prva dvojica uenika bili su

DAVID I GOLIJAT!

Spustimo zastor milosra nad nastavkom ovoga prizora.

23

Peto poglavlje

Oko pola jedanaest zazvoni napuklo zvono na malenoj crkvi pa se ljudi doskora

poee okupljati za jutarnju propovijed. Uenici nedjeljne kole razmjestie se po

crkvi i zauzee mjesto uz roditelje da tako budu pod njihovim nadzorom. Stie i tetka

Polly pa Tom, Sid i Mary sjedoe uz nju, pri emu Toma smjestie tik do sredinjeg

prolaza eda bi sjedio to dalje od otvorena prozora i zavodljivih ljetnih prizora koji su

se vani pruali. Gomila je nadirala kroz crkvene prolaze: postariji siromani potar

koji je vidio i bolje dane; gradonaelnik i njegova ena jer je to mjesto, pored ostalih

nepotrebnih stvari, imalo i gradonaelnika, pa mirovni sudac, udovica Douglas, lijepa

i pristala etrdesetogodinjakinja, plemenita, dobroduna i imuna osoba ija je kua

na brijegu bila jedina raskona zgrada u mjestu, a usto najgostoljubivija i

najdareljivija prilikom raznih svetkovina kojima se ponosio St. Petersburg, za njom

pogureni i potovani major Ward sa suprugom, zatim doe i odvjetnik Riverson, novi

uglednik pristigao izdaleka, iza njega seoska ljepotica praena mnotvom mladih

osvajaa odjevenih u lanena odijela i iskienih vrpcama, nakon toga cijelo drutvo

mladih trgovakih pomonika iz mjesta oni su prije toga bili stajali u predvorju

grickajui drke na svojim tapovima, kako kakav kruni zid sastavljen od

oboavatelja uljem namazane kose i s glupavim osmijehom na licu, sve dok i

posljednja djevojka nije prola izmeu njih kao kroz ibe, a na kraju pristie i uzorni

djeak Willie Mufferson koji je sa svojom majkom postupao tako briljivo kao da je

ona od bruena stakla. Uvijek je pratio majku u crkvu i bio dika svih ozbiljnih starijih

gospoa. Svi su ga djeaci pak mrzili zbog tolike uzornosti, kao i zbog toga to su im

ga stalno isticali kao primjer. Bijela maramica mu je, kao i obino nedjeljom,

visjela iz depa toboe sluajno. Tom nije imao maramice pa je djeake koji su je

nosili smatrao umiljenima.

Kada su se svi upljani nali na okupu, zvono jo jednom zazvoni opominjui spore i

okanjele, a onda se na crkvu spusti sveana tiina prekidana samo hihotom i aptom

crkvenog zbora na galeriji. Zbor je uvijek hihotao i aptao za vrijeme cijeloga

bogosluja. Neko je postojao i neki crkveni zbor koji je bio pristojno odgojen, ali

sam sada zaboravio gdje je to bilo. Zbilo se to prije mnogo, mnogo godina i jedva da

se iega o njemu sjeam, ali mislim da je to bilo u nekoj stranoj zemlji.

Sveenik najavi pjesmu i proita je s uitkom na onaj poseban nain kojemu su se u

ovom kraju silno divili. Glas bi mu isprva bio srednje visine, a potom bi se postupno

dizao, sve dok ne bi stigao do odreene toke, tu bi snaan naglasak istaknuo najviu

rije, a onda bi se sveenikov glas strmoglavio kao s kakve skakaonice:

24

Na nebo zar u dospjeti na cvjetnom

leaju

dok ostali e broditi po moru

krvavu?

Cijenili su ga kao odlina itaa. Na crkvenim domjencima uvijek su ga pozivali da

ita pjesme, a kada bi zavrio, gospoe su podizale ruke i bespomono ih sputale u

krilo, prevrtale oima i tresle glavom, ba kao da kau: Rijeima se to ne moe

izraziti, to je prelijepo, prelijepo za ovaj smrtni svijet.

Poto nakon toga i otpjevae pjesmu, veleasni gospodin Sprague pretvori se u

oglasnu plou pa stade itati obavijesti o sastancima, drutvima i drugim stvarima,

sve dok se nije uinilo da e se popis otegnuti do sudnjega dana udan obiaj koji se

jo uvijek uva u Americi, ak i u velikim gradovima, pa i u dananje doba koje

obiluje dnevnim i ostalim listovima. esto se to tee rijeiti kakva vjekovnoga

obiaja, to za nj ima manje opravdanja.

Zatim sveenik otpoe s molitvom. Bila je to lijepa, velikoduna molitva koja je

zalazila u razne pojedinosti: molio je za crkvu i sitnu djeicu crkvenu, za druge crkve

u selu, za selo samo, za pokrajinu, za dravu, za dravne slubenike, za Sjedinjene

Drave, za crkve u Sjedinjenim Dravama, za Kongres, za Predsjednika, za vladine

slubenike, za jadne mornare to ih oluje bacaju amo-tamo po raznim morima, za

milijune potlaenih koji stenju pod izmom evropskih kraljeva i istonjakih

vlastodraca, za one do kojih su doprle svjetlost i radosna vijest, a oni nemaju oiju da

vide ni uiju da uju, za neznaboce na dalekim otocima usred mora, a zavravala je

smjernom molbom da sveenikove rijei naiu na milost i blagonaklonost i budu

poput sjemena koje e, padne li na plodno tlo, s vremenom donijeti bogatu etvu

dobra. Amen.

Zau se utanje haljina i upljani, koji su do tada, stajali, posjedae. Djeak iju priu

iznosi ova knjiga, nije uivao u molitvi, ve ju je samo podnosio a moda ak ni to.

Vrpoljio se cijelo vrijeme, a pojedinosti je molitve biljeio na rova, i to nesvjesno, jer

nije sluao, nego je ve odavno poznavao to podruje i uobiajeni put kojim ga je

sveenik prelazio pa ako bi negdje u sadraju iskrsnula ma i najmanja novost,

njegovo bi uho to otkrilo i sve bi se u njemu pobunilo: smatrao je ove dodatke

nepotenima i huljskima. Usred molitve na naslon se klupe pred njim spustila muha i

muila mu duu mirno trljajui prednje noice, dok je srednjim nogama obuhvatila

glavu i tako je odluno istila da se inilo kako e joj se ona otkinuti od trupa, a

pogledu se ukazivao vrat tanak poput konia. Stranjim je nogama strugala krila i

priljubljivala ih trupu kao da su repovi na fraku, cijelo se vrijeme tako mirno

dotjerujui kao da zna kako joj ne prijeti nikakva opasnost. A doista je i bilo tako, jer

koliko god da su Toma ruke svrbjele od elje da je zgrabi, ipak se na to nije usuivao:

vjerovao je da bi mu dua smjesta bila osuena na propast kada bi tako neto napravio

za vrijeme molitve. No, kod zavrne reenice aka mu se poela skupljati i pomicati

prema naprijed pa u istome asu kada bi izgovoren amen, muha postade ratnim

zarobljenikom. Tetka opazi ime se on bavi i natjera ga da pusti muhu.

Sveenik je bio najavio predmet propovijedi pa sada stade jednolino razglabati o

nekome tako dosadnom sadraju da mnoge glave malo-pomalo klonue koliko god

da se propovijed bavila vjenom vatrom i sumporom, a broj onih koji su predodreeni

da se spase u njoj bio sveden na tako malu drubu da ih gotovo nije imalo smisla ni

spaavati. Tom je brojao stranice propovijedi: uvijek je poslije crkve znao koliko je u

25

propovijedi bilo stranica, ali je rijetko znao neto vie o propovijedi samoj. Ovaj je

put, meutim, naas pokazao pravo zanimanje. Sveenik im je predoavao

velianstvenu i dirljivu sliku o skupu svih bia na svijetu o prijelazu iz jednoga

tisuljea u drugo, kada e lav i janje zajedno leati, a djetece e ih voditi. Djeak

nije shvaao zanos, pouku i smisao toga velebnog prizora: mislio je samo o slavi koju

e taj glavni lik uivati kod naroda to u nj upiru oi pa mu se na tu pomisao ozarilo

lice i poelio je u sebi da on bude to dijete pod uvjetom da lav bude pitom.

Tada pria opet postade dosadna i Tomove se muke nastavie. Zatim se sjeti blaga

koje je imao u depu pa ga izvadi. Bio je to krupan crni kukac s velikim eljustima

zvao ga je jelenak i drao ga u kutiji za naboje. Kukac ga za poetak utipnu za prst,

na to ga Tom posve prirodno kvrcnu te kukac koprcajui se pade na lea u prolaz

izmeu klupa, a ozlijeeni prst zavri u djeakovim ustima. Kukac je leao

bespomono maui noicama, nesposoban da se okrene. Tom ga je promatrao i udio

za njim, ali mu je kukac bio izvan dosega. I drugi ljudi koje propovijed nije zanimala

naoe olakanje u tome da promatraju kukca. Malo potom onamo lijeno doskita

nekakav pudl, alostan, trom zbog ljetne vruine i tiine, umoran od zarobljenitva i

eljan promjene. Spazi kukca pa mu se sputeni rep podie i razmaha. Pseto je

razgledavalo plijen, obilazilo ga, njuilo sa sigurne udaljenosti, a zatim ga ponovno

obie; ohrabri se i uze ga njukati iz vee blizine. Iza toga podie labrnju i pokua ga

oprezno zgrabiti, no za mrvu promai i pokua jo jedanput, pa onda jo jednom. Sada

je ve poeo uivati u razonodi: legao je na trbuh s kukcem meu apama i nastavio

pokuse. Naposljetku se umori te postade ravnoduan i rastresen. Glava mu zakimala, a

podbradak se malo-pomalo spusti i dotae neprijatelja koji ga odmah zgrabi. Pudl

otro zacvili, strese glavom, a kukac odleti nekoliko jardi i opet pade na lea. U

najbliim gledaocima zatitra neko blago unutranje veselje, nekoliko se lica sakri iza

lepeza i maramica, a Tom je bio sav blaen. Pas je izgledao glupo, a vjerojatno se tako

i osjeao, ali ga je isto tako u srcu peklo ponienje i udio je za osvetom. Zato prie

kukcu i opet oprezno krenu u napad: skakao je na njega sa svake toke u krugu,

doekujui se na prednje ape tek koji palac od toga stvora, ak je iz bliega za njim

posezao zubima i tresao glavom tako da su mu ui lamatale ovamo-onamo. No, nakon

nekog se vremena umori; pokua se zabaviti muhom, ali u tome ne nae razonode.

Vukui njuku po podu pratio je nekog mrava, ali mu je i to brzo dosadilo pa je

zijevnuo, uzdahnuo, posve zaboravio na kukca i sjeo na njega! Zau se bjesomuan i

bolan cvile, a onda pudl poletje niz prolaz izmeu klupa. Cvile se nije smirivao, a

nije ni pas: projuri poprijeko kroz crkvu ravno ispred oltara, sunu uz drugi prolaz,

prijee ispred vrata na drugu stranu, potkraj trkaline staze zavijanje mu postade

glasnije jer mu je i bol rastao s kretanjem, pa se psi ubrzo pretvori u vunenu repaticu

koja se gibala po svojoj putanji, sjajna i brza poput svjetlosti. Mahniti muenik

napokon skrenu sa staze i skoi u krilo svojem vlasniku. Vlasnik ga pak izbaci kroz

prozor pa bolni lave brzo oslabi i zamrije u daljini.

Do tada su ve svi u crkvi bili crveni u licu i guili se od suspregnuta smijeha, a

propovijed je bila zapela na mrtvoj toki. Ubrzo se nastavila, ali neuvjerljivo i

pentavo, jer se svaka mogunost primanja dubljih utisaka bila okonala, a ak je i

najozbiljnije osjeaje neprestano doekivala priguena provala bezbonog veselja, u

zaklonu iza nekoga udaljenog naslona klupe, kao da je jadni pop rekao neku rijetko

aljivu stvar. Svi upljani iskreno odahnue kada proe ovo teko iskuenje i bi

podijeljen blagoslov.

26

Tom Sawyer krenu kui prilino radostan, razmiljajui o tome kako se u slubi

Bojoj moe nai i nekog zadovoljstva kada se u nju unese malo raznovrsnosti. Samo

mu je jedna pomisao kvarila dobro raspoloenje: nije imao nita protiv to se pas

igrao s njegovim jelenkom, ali je mislio kako od njega nije bilo u redu da mu ga i

odnese.

27

esto poglavlje

U ponedjeljak se ujutro Tom Sawyer jadno osjeao. Uvijek se tako osjeao

ponedjeljkom ujutro jer je ponedjeljak bio poetak novoga tjedna ispunjenog

dugotrajnom kolskom patnjom. Taj mu je dan obino poinjao eljom da krajem

tjedna uope ne bude blagdana jer mu se zbog blagdana povratak u ropstvo i okove

inio jo mnogo mrskijim.

Tom je leao razmiljajui. Odjednom mu pade na pamet kako bi bilo zgodno da se

razboli: onda e ostati kod kue i nee ii u kolu. Nazre u tome nejasnu mogunost

pa preispita stanje svojega tijela. Ne nae nikakve boljetice te se ponovno dade u

istraivanje. Ovaj mu se put uini da nasluuje neke greve u trbuhu pa ih s velikom

nadom stade prizivati, ali oni brzo popustie i domalo nestadoe. Razmiljao je dalje.

Najednom neto otkri. Klimao mu se jedan od dva gornja prednja zuba. Bila je to

prava srea; ve je za poetak, kako je to nazivao, htio poeti jaukati, kadli mu pade

na um da e mu tetka, istupi li s takvim dokazom pred nju kao pred kakav sud,

izvaditi zub, a to e ga boljeti. Zato odlui da e za sada zub ostaviti u rezervi te

nastavi s potragom. Neko vrijeme nita ne nae, a onda se sjeti da je lijenik priao o

nekoj boljci koja je nekoga njegova bolesnika na dva-tri tjedna spremila u postelju, a

gotovo je zbog nje ostao i bez jednoga prsta na ruci. Djeak stoga ispod plahte hitro

izvue svoj ranjeni noni prst i uze ga razgledavati. No, nije poznavao tone znakove

spomenute bolesti. Uini mu se ipak vrijednim pokuati pa poe svojski stenjati.

Sid je, meutim, spavao kao top.

Tom glasnije zastenja umiljajui da ga prst ve poinje boljeti.

Na Sida ni to nije djelovalo.

Do toga se vremena Tom ve bio zadihao od napora. Malo se odmori, a onda skupi

svu snagu i nekoliko puta zaredom upravo predivno zastenja.

Sid je i dalje hrkao.

Toma ovo ozlojedi. Ree: Side! Side! i prodrma ga. Ovaj se postupak pokaza

uspjenim, pa Tom opet poe jaukati. Sid zijevnu, protegnu se, osloni se na lakat

glasno puhnuvi kroz nos i zapilji se u Toma. Tom je i dalje stenjao. Sid ree:

Tome! Hej, Tome! (Odgovora nije bilo.) uj, Tome! Tome! Tome, to ti je?

Prodrma ga i uznemireno mu se zagleda u lice.

Tom prostenja:

Joj, nemoj, Side. Ne tresi me tako.

Zato, to ti je, Tome? Moram pozvati teticu.

28

Ne, ne treba. Sad e to proi moda. Nemoj nikoga zvati.

Ali moram! Nemoj tako stenjati, Tome, to je uasno. Koliko dugo ti je zlo?

Satima. Jao! Oh, ne drmaj me tako, Side, ubit e me.

Tome, zato me nisi ranije probudio? O, Tome, nemoj! Koa mi se jei kad te ujem.

Tome, to ti je sad?

Side, sve ti opratam. (Jauk.) Sve to si mi ikad uinio. Kad mene vie ne bude.

Oh, Tome, pa valjda ne umire? Nemoj, Tome, oh, nemoj. Moda

Opratam svima, Side. (Jauk.) Reci im to, Side. I Side, moj prozorski okvir i moju

maku s jednim okom daj onoj novoj djevojici koja je dola u nae mjesto. I reci

joj

No, Sid je ve bio zgrabio odjeu i odjurio. Toma je sada ve uistinu boljelo jer mu je

mata tako krasno radila da mu je stenjanje zvualo ba kao pravo.

Sid je sletio niz stepenice i viknuo:

Jao, tetko Polly, doi! Tom umire!

Umire?

Da. Pouri, brzo doi!

Gluposti! Ne vjerujem.

No, ipak potra gore, a Sid i Mary za njom. Lice joj je bilo problijedjelo, a usne joj

drhtale. Stigavi do Tomove postelje, izusti bez daha:

Tome, Tome, to je to s tobom?

Oh, tetice, ja

to ti je, to ti je, dijete moje?

Oh, tetice, obamro mi je onaj ranjeni prst na nozi!

Stara gospoa klonu na stolicu: malo se smijala, pa malo plakala, a onda se stade

smijati i plakati u isti mah. Oporavivi se od toga, ree:

Tome, kako si me uplaio! A sada prestani s tim budalatinama i izvlai se iz tog

kreveta!

Stenjanje prestade, a iz prsta ieznu sav bol. Djeak se malo postidje pa ree:

Tetko Polly, inilo mi se da je obamro, a tako me boljelo da sam posve zaboravio na

zub.

Na zub! A to ti je sa zubom?

Klima mi se i nevjerojatno grozno me boli.

Dobro, dobro, samo nemoj opet poeti sa stenjanjem. Otvori usta. Tako zub ti se

zbilja klima, ali od toga nee umrijeti. Mary, donesi mi svileni konac i ugarak iz

kuhinje.

Tom ree:

Oh, molim te, tetice, nemoj mi ga upati. Ne boli me vie. Ne maknuo se s mjesta

ako boli. Molim te, tetice. Ne bih htio izostati iz kole.

O, izostati iz kole, je li? Dakle, cijelu ovu strku napravio si zbog toga to si

namjeravao izostati iz kole i otii na pecanje? Tome, Tome, ja tebe toliko volim, a ti

kao da mi na sve mogue naine pokuava nepodoptinama slomiti staro srce. Do

tog je asa zubarski pribor ve bio spreman. Stara gospoa jedan kraj svilenoga konca

u vidu petlje privrsti oko Tomova zuba, a drugi kraj sveza za stup na postelji. Onda

29

zgrabi ugarak i naglo zamahnu gotovo ga gurnuvi djeaku u lice. Zub se uas zanjiha

uz posteljni stup.

No, gdje je jada, tu je i nagrada. Kada se Tom nakon doruka otputio u kolu,

zavidjeli su mu svi djeaci koje je sreo jer je zbog rupe u gornjem redu zuba mogao

pljuckati na nov i prekrasan nain. Skupila se oko njega prava sljedba sastavljena od

djeaka koje je zanimao taj prizor. Jedan od njih, koji je zbog porezanoga prsta do

tada bio u sreditu panje i potovanja, sada je najednom ostao bez ijednog pristae i

lien slave. Bilo mu je teko pri srcu pa je rekao s prezirom koji zapravo nije osjeao,

kako pljuvati kao Tom Sawyer i nije ne znam to, ali mu je neki drugi djeak rekao:

Kiselo je groe! pa se udaljio kao svrgnuti junak.

Malo potom Tom naie na Huckleberryja Finna, mlaahnog seoskog izopenika iz

drutva i sina mjesnog pijanca. Huckleberryja su iskreno mrzile i bojale ga se sve

majke u selu jer je bio lijen i razuzdan, prost i zloest a i zato to su mu se sva djeca

toliko silno divila, unato zabrani uivala u njegovu drutvu i prieljkivala da budu

nalik na nj. Tom je, kao i svi ostali pristojni djeaci, zavidio Huckleberryju na

njegovu raznovrsnom izopenikom ivotu, a bilo mu je strogo zabranjeno da se s

njime igra. Zato se i jest igrao s njime kad god bi mu se za to pruila prilika.

Huckleberry je uvijek nosio iznoenu odjeu namijenjenu odrasloj osobi, odjeu koja

je bila u vjenom cvatu i leprala u dronjcima. eir mu je bio preiroka podrtina

kojoj je na obodu nedostajao komad u obliku polumjeseca, kaput mu je, kada bi ga

obukao, visio gotovo do peta, a stranja mu se dugmad sputala duboko niz lea.

Samo mu je jedna naramenica pridravala hlae, stranji mu je dio na njima visio i u

njemu nije bilo niega, a ako ih ne bi podvio, nogavice, iskrzane po rubovima, vukle

bi mu se po blatu.

Huckleberry je iao kamo god bi mu se prohtjelo. Po lijepom je vremenu spavao na

stepenicama pred kunim vratima, a kada bi padala kia, u praznim bavama, nije

morao ii u kolu ni u crkvu, nikoga nije morao zvati gospodarom ili mu se

pokoravati, mogao je ii na pecanje ili na kupanje kad god bi se na to odluio i ostati

ondje koliko god bi mu se svidjelo, nitko mu nije branio da se tue, uveer je mogao

bdjeti do mile volje, u proljee je uvijek prvi hodao bosonog, a u jesen posljednji

obuvao cipele, nikada se nije morao umivati ni oblaiti ista odijela, a umio je

udesno psovati. Jednom je rijeju taj djeak imao sve to ivot ini dragocjenim.

Tako je mislio svaki kinjeni, sputani i pristojni djeak u St. Petersburgu.

Tom pozdravi romantinog izopenika:

Zdravo, Huckleberry!

E, zdravo. Vidi malo kako t ovo izgleda.

to ti je to?

Crknita maka.

Daj da vidim, Huck. Bome, dobrano je ukoena. Gdje si je nabavio?

Kupija san ju od jednog deka.

to si dao za nju?

Jednu plavu ceduljku i mjehur kojeg san dobija u klaonci.

Otkuda ti plava cedulja?

Kupija san ju prije dva tjedna od Bena Rogersa za tap kojizin se era obru.

uj, Huck, a emu slue crknute make?

30

emu slue? To ti je za bradavce liit.

Nemoj! Zaista? Ja znam neto bolje od toga.

Moren se okladit da ne zna. A ta to?

Pa, kinica iz trulog panja.

Gnjile-voda! Ne bi t ja za gnjile-vodu da ni upljoga boba.

Ne bi dao, ne bi? Jesi li kada pokuao?

Ja ne. Al Bob Tanner jest.

Tko ti je to rekao?

Pa, on je reka Jeffu Thatceru, a Jeff je reka Bakeru, Johnny je reka Hollisu, a Jim

je reka Rogersu, Ben je reka nekom crnji, a crnjo je reka meni. Eto ti!

No, pa to onda? Svi oni lau. U najmanju ruku, svi osim crnca. Njega ne poznajem.

Ali nikad nisam vidio crnca koji ne lae. Kojeta! Ma, reci ti meni, Huck, kako je Bob

Tanner to napravio.

Pa, otia je i umoija ruku u gnjili panj s kinicom.

Po danu?

Jasno.

I okrenuo se licem prema panju?

Da. Bar bi ja tako reka.

Je li to izgovorio?

Reka bi da nije. Ne znaden.

Aha! Ma, priaj mi malo o tome da se bradavice lijee gnjile-vodom na tako blentav

nain! Pa to uope niem ne slui. Mora otii potpuno sam, i to duboko u umu,

tamo gdje zna da ima neki panj pun kinice, a onda se mora tono u pono leima

nasloniti na panj, gurnuti ruku unutra i izgovoriti:

Jeam tri, a rakija vie,

Gnjile-voda bradavice mie!

Onda zatvorenih oiju odbroji jedanaest koraka od panja, okrene se tri puta u mjestu

i ode kui, ali ne smije ni s kim progovoriti ni rijei, jer ako bilo to kae, arolija

propadne.

Zbiljam, zvui uvjerljivo, al Bob Tanner nije tako postupija.

Ne, dragi moj, sigurno nije, zato on u naem mjestu i ima najvie bradavica. Ne bi

bilo nijedne bradavice na njemu da je znao kako treba napraviti to s gnjile-vodom. Ja

sam se na taj nain rijeio tisua i tisua bradavica koje sam imao po rukama, Huck.

esto se igram sa abama pa od toga dobivam svu silu bradavica. Katkad ih skidam i

grahom.

Da, graj je dobar. I ja sam tako radija.

I ti? A kako?

Uzme zrno graja i raskoli ga, onda zaree bradavcu dok ti krv ne potee, pa krv

stavi na jednu polovcu graja, iskopa rupu i tu polovcu zakopa na raskru oko

ponoa kad nima misene, a unda drugu polovcu spali. Vidi, ona polovca koju si

namaza krvlju stalno e vu i vu i nastojat da se spoji s drugom polovcom, pa e

tako krv na kraju izvu bradavcu i bradavce e ti brzo otpast.

31

Da, tako je, Huck, tako je, ali je jo bolje ako, dok zakapa tu polovicu, izgovori

Idi, grahu! Bradavico, poi! Nikad vie ti meni ne doi! Tako radi Joe Harper, a on

je bio blizu Coonvilla i gotovo svagdje. Nego uj kako se lijee bradavice uz pomo

crknute make?

Vako, uzme maku i ode na groblje, malo prije ponoi, i to na oni dan kad tamo

pokopaju nekog zlog ouka. U pono e do vrag, a moda i dva ili tri vraga, al ti

njih ne mere viet, moe ut samo neto ko vjetar ili moebit njihov razgovor.

Kad oni dovate onog ovu da ga odvuku sa sobon, baci za njizin maku i kae:

Vrag na le, maka na vraga, bradavce na maku, a na meni nito! To e ti oistit

svaku bradavcu.

Zvui dobro.Jesi li to kad iskuao, Huck?

Ne, al mi je to pripovidla baba Hopkins.

O, onda mi izgleda da je tako. Za nju kau da je vjetica.

Kau! Ma, Tome, ja znaden da ona to jest. Ona je zaarala tatu. To mi je sam tata

reka. Ide ti on jedan dan i vidi da ga ona oe zaarat, pa ti on uzme kamencu i da se

nije sagnila, pogodija bi ju. E, a onda se iste noi skotrlja sa upe na kojoj je pijan

spava i slomija ruku.

Pa to je strano. Kako je on znao da ga je ona htjela zaarati?

Bogo moj, tata t to lako prokljuvi. Veli da to, kad gledaju ravno u tebe, znai da

neta araju. Posebno ako usput neta i mrmljaju, jer kad mrmljaju, to t one govoru

Oena naopake.

Reci, Huck, kad e napraviti to s makom?

Noas. Izgleda mi da e noas do po starog Hoosa Williamsa.

Ali njega su pokopali u subotu. Zar ga nisu odnijeli jo iste noi?

Svato pria! Pa arolja ne mere djelovat prije ponoi! A onda, tu ti j i nedilja.

Izlgeda mi da se vragovi nediljom ba mnogo ne petljaju okolo.

Toga se uope nisam sjetio. Tako je. Mogu i ja s tobom?

Naravno, ak te nee bit stra.

Strah! E, da ne bi. Hoe li mi mijauknuti?

Da, al i ti meni odmijaukni ako bude moga. Zadnji put san zbog tebe mijauka

okolo sve dok stari Hays nije doa i poeja bacat kamence i vikat Maketna

prokleta! i tako ti ja bacija njemu ciglu u prozor al o tom ne smi ni pisnit.

Neu. One noi nisam mogao mijaukati, jer je tetica pazila na mene, ali ovaj put

hou. Hej, ta ti je ovo?

Ma, nekaki krpelj.

Gdje si ga naao?

U umi.

to trai za njega?

Ne znam. Ne mislim ga prodavat.

U redu. Ionako je jako mali.

O, svako moe podcinjivat tueg krpelja. Ja sam s ovin zadovoljan. Meni je sasma

dobar.

Pih, krpelja ima cijela gomila. Da hou, mogao bih ih imati i tisuu.

32

I? Zato i onda nema? Zato to jako dobro znade da ne mere. Ovo t je jedan od

prvi krpelja, izgleda mi. Prvi kojog sam ja vidija ove godine.

uj, Huck, dat u ti za njega svoj zub.

Da vidim.

Tom izvadi komadi papira i paljivo ga razmota. Huckleberry je pun enje

promatrao zamotuljak. Bijae to veoma jako iskuenje. Najzad upita:

Je l pravi?

Tom podie usnicu i pokaza rupu.

Dobro, moe, ree Huckleberry, gotov posa.

Tom zatvori krpelja u kutiju za naboje u kojoj je donedavno amio onaj jelenak pa se

djeaci rastadoe, a svaki se od njih pritom osjeao bogatijim no to je prije bio.

Kada je Tom stigao do male osamljene daane kolske zgrade, ue u nju ustro kao

netko tko se svojski urio da stigne ovamo. Objesi eir na klin i s velikim se arom i

marom srui na svoje mjesto. Uitelj se bio dostojanstveno zavalio u veliki naslonja

s pletenim sjeditem postavljen na povienom mjestu i dremuckao, uljuljan u san

uenikim mrmljanjem. Tomov ga upad prenu.

Thomase Sawyeru!

Tom je znao da, kad god ga netko zove punim imenom, to ne znai nita dobro.

Izvolite, gospodine!

Doi ovamo. A sada mi, molim te lijepo, objasni zato si opet zakasnio, kao i

obino?

Tom je ve htio pribjei lai, ali uto ugleda dvije dugake plave pletenice to su

padale niz neija lea, a on ta lea prepoznade zahvaljujui ljubavi koja ga je u taj as

stresla: pokraj te je osobe bilo jedino prazno mjesto na enskoj strani uionice. Zato

smjesta ree:

ZADRAO SAM SE U RAZGOVORU S HUCKLEBERRYJEM FINNOM!

Uitelju zastade srce i on se nemono zapilji preda se. Bruj djejeg uenja prestade.

Uenici su se pitali nije li ovaj ludo odvani djeak skrenuo umom. Uitelj ree:

to? S kim si se zadrao?

U razgovoru s Huckleberryjem Finnom.

Vie nije moglo biti nikakve zabune u pogledu Tomovih rijei.

Thomase Sawyeru, ovo je najnevjerojatnije priznanje koje sam ikada uo. Za ovaj

prijestup nee biti dovoljne samo packe. Svuci kaput.

Uiteljeva je ruka udarala dok se nije umorila, a zaliha se iba znatno smanjila. Onda

uslijedi zapovijed:

A sada, mladiu, idi i sjedi s djevojicama. Neka ti to bude opomena.

inilo se da je hihot koji je prostrujao uionicom zbunio djeaka, ali su tome uzrok

zapravo u veoj mjeri bili strahopotovanje pred oboavanom neznankom i strahovit

uitak zbog silne sree to ga je dopala. Sjede na rub borove klupe, a djevojica se

odmae od njega zabacivi glavu. U razredu nastade ope gurkanje laktovima,

namigivanje i doaptavanje, ali je Tom mirno sjedio drei ruke na dugakoj i nisko

postavljenoj plohi za pisanje ispred sebe i doimao se zadubljen u knjigu.

Malo-pomalo prestadoe obraati panju na njega i uobiajeno mrmljanje ponovno

ispuni zaguljivi zrak. Djeak doskora poe kriom pogledavati djevojicu. Ona to

33

primjeti, nakrivi usta i na cijelu minutu okrenu glavu od njega. Kada se opet

oprezno osvrnula, pred njom je leala breskva. Ona je odgurnu. Tom paljivo stavi

breskvu natrag. Ona je opet odgurnu, ali manje neprijateljski. Tom strpljivo vrati

breskvu na ranije mjesto. Ovaj je put djevojica ostavi gdje je i bila. Tom navrlja na

ploici za pisanje: Molim te, uzmi je, imam ih jo. Djevojica letimino pogleda

napisane rijei, ali ne dade nikakva znaka od sebe. Onda djeak poe neto crtati po

ploici skrivajui lijevom rukom svoj rad. Djevojica se neko vrijeme pravila da nita

ne primjeuje, ali se u nekim jedva primjetnim znacima uskoro kod nje poe oitovati

uroena ljudska radoznalost. Djeak je i dalje radio kao da nita ne opaa. Djevojica

je suzdrano virkala u njegovu ploicu, ali djeak nije pokazivao da to primjeuje.

Napokon ona popusti i oklijevajui apnu:

Daj da vidim.

Tom djelomino otkri turobno nakaznu sliku nekakve kue s dva zabata i s dimom

koji se poput svrdla izvijao iz dimnjaka. U djevojice se tada probudi tako jako

zanimanje za njegovo djelo te ona zaboravi na sve drugo. Kada je crte bio dovren,

zagleda se trenutak u nj i proapta:

Zgodno. Nacrtaj ovjeka.

Umjetnik u prednje dvorite smjesti ovjeka koji je veliinom bio nalik na dizalicu.

Mogao je i kuu prekoraiti, no djevojica nije previe cjepidlaila. udovite joj se

svidje i ona proapta:

ovjek je krasan, a sada nacrtaj mene kako idem prema kui.

Tom nacrta pjeani sat, privrsti mu na vrh pun mjesec, dodade mu udove nalik na

slamke, a meu rairene prste utakne udovinu lepezu. Djevojica ree:

Kako je to zgodno. Kad bih bar ja znala crtati.

To je lako, aptom e Tom, ja u te nauiti.

Zbilja? A kada?

U podne. Ide li kui na ruak?

Ostat u ovdje ako treba.

Onda, to je dogovoreno. Kako se zove?

Becky Thatcher. A ti? Oh, znam. Thomas Sawyer.

Pod tim imenom izvlaim batine. Kad sam dobar, zovu me Tom. Ti me zovi Tom,

moe?

Moe.

Tom tada uze neto vrljati na ploici skrivajui od djevojice ono to je napisao. No,

ovaj se put ona nije ustezala, ve ga zamoli da joj pokae ploicu. Tom ree:

Oh, nema se tu to vidjeti.

Ma, ima.

Ma, nema. Bolje da ne vidi.

Nije bolje, uope nije bolje. Molim te, pokai mi.

Priat e okolo.

Neu. Naj-naj-najozbiljnije ti kaem da neu.

Nee nikom rei? Nikad, dok si iva?

Ne, nikom nikad neu rei. Daj da sad vidim.

34

Oh, bolje da ne vidi!

Kad si takav prema meni, ba u vidjeti. Pa stavi ruicu na njegovu i stadoe se natezati. Tom se pretvarao da se ozbiljno odupire, ali je postupno povlaio ruku sve

dok se ispod nje ne otkrie ove rijei: Volim te.

Oh, sram te bilo! I ona ga estoko lupi po ruci, no porumenje i inilo se da joj je

drago to to je maloas vidjela.

Ba u tom presudnom trenutku djeak osjeti kako mu netko polako i zlokobno stee

uho i nesmiljeno ga povlai uvis. Na taj nain bi prenesen preko cijele prostorije i

posaen na svoje pravo mjesto uz popratnu paljbu sveopega uenikog hihota. Tada

se na nekoliko stranih trenutaka uitelj ustoboi nad njim, a onda se bez rijei udalji

prema svojem prijestolju. No, Tomu je, premda mu je uho bridjelo, srce klicalo od

sree.

Kada se uenici smirie, Tom svojski pokua prionuti na uenje, ali je uzbuenje u

njemu bilo preveliko. Na satu itanja sve je p