Master rad - Ekološka klasifikacija šuma pitomog kestena

VISOKA POSLOVNA ŠKOLA

STRUKOVNIH STUDIJA

ČAČAK

MASTER RAD

Ekološka klasifikacija šuma pitomog kestena

Mentor:_________ Student: ___________

Profesor: _________ Br.Indeksa: ___________

Mesto, mesec, godina

1

1. UVOD I CILJ

Pitomi kesten ( Castanea sativa Mill.) predstavlja vrlo korisno i vrijedno drvo sa stanovišta naše privrede, čiji se ekonomski značaj može sagledati sa više aspekata. O njemu, kao vrsti drveća i kestenovim šumama kao posebnim vegetacijskim jedinicama, postoje podaci i naučni radovi kako kod nas tako i u Europi. Bez obzira na sve navedeno, pitomi kesten je još uvijek nedovoljno istražena i proučena vrsta drveća. Pošto proces podizanja šuma i njihovo osposobljavanje za što veću proizvodnju traje relativno dugo vremena, to interesi zajednice nalažu da se u navedene svrhe koristimo prvenstveno onim šumama i onim vrstama drveća koje mogu u našim uslovima da proizvedu potrebnu sirovinu za što kraće vrijeme i sa što manje ulaganja.

Ovakva svojstva brzog rasta i razvoja, te ostvarivanje velikog prinosa i to bez velikih ulaganja, od naših domaćih vrsta ima upravo pitomi kesten, koji uz pomenuta svojstva, predstavlja još i našu najbolju industrijsku sirovinu za proizvodnju tanina. Njegove niske šume se mogu sa lakoćom porediti sa visokim šumama nekih drugih vrsta. U današnje vrijeme, kad su potrebe za drvetom sve veće, gazdovanje ovakvim šumama predstavlja pravu dragocjenost.

Pored odličnih prirodnih svojstava za hemijsku sirovinu, pitomi kesten se može svestrano iskoristiti za sve građevinske, stolarske, brodarske, tokarske, rezbarske i mnoge druge potrebe, za koje se inače mogu rijetko iskoristiti druge vrste drveća.

Dok je sa jedne strane pitomi kesten ekonomski značajna vrsta drveća, čije su forsiranje i proširivanje areala zahtjevali interesi šumarske privrede radi obezbjeđivanja sirovine za taninsku industriju, sa druge strane zbog veoma različitih uslova sredine u pojedinim krajevima naše zemlje, on se pokazao kao vrsta prilagodljiva na različite uslove sredine, sa priličnim dijapazonima valenci pojedinih ekoloških činilaca.

U BiH ova vrsta drveća je takoreći ugrožena vrsta zbog vjekovnog antropogenog uticaja, a u novije vrijeme i pojave raka kore pitomog kestena Endothia parasitica (Murill) Anderson, koji prijeti opstanku pitomog kestena na ovim prostorima.

Što se tiče stanja na ŠPP ”Kozaračko” u Š.G. Prijedor , u P.J. Pastirevo , kestenove šume predstavljaju pravo bogatstvo s obzirom na njegovu malu rasprostranjenost u Republici Srpskoj i u BiH. Osim navedenih osobina kestena jedna od možda najvažnijih je upravo njegova izuzetno jaka izdanačka moć, koja nas interesuje sa aspekta gajenja.

U radu ćemo pokušati pobliže prikazati bio-ekološke i druge značajne podatke navedene vrste, te dati sintaksonomski značaj šuma pitomog kestena na području istraživanja, koristeći se prvenstveno datim ekološkim parametrima i florističkom građom fitocenoza. Rezultat ovog rada, nadamo se pored teoretskog značaja, trebao bi pridonijeti boljem poznavanju pitomog kestena i njegovih zajednica, odnosno sa kojim vrstama drveća pitomi kesten kao vrsta gradi zajednice na ovom području, na kojem zemljištu, kao i to, koje se još biljne vrste javljaju u tim zajednicama.

2

2. ISTORIJAT I PORIJEKLO PITOMOG KESTENA KOD NAS

Rod Castanea Mill. (fam. Fagaceae) obuhvata desetak vrsta listopadnog drveće i grmlja, rasprostranjenih u toplijim predjelima umjerene zone sjeverne hemisfere. U Evropi je zastupljena samo jedna vrsta – Castanea sativa (C. vesca Gaertn., C. vulgaris Lam.) – pitomi kesten. Ime: grčki “kastanon”, vjerovatno od jermenskog “kaskeni”. U vezi sa kestenom su nazivi nekih mjesta u Grčkoj: Kastaniá, u Tesaliji i Kastanéai, u Trakiji. (Ne zna se da li ime ove vrste drveća potiče od toponima, ili obratno.) Naziv sativus – pitomi, gajeni; vescus – jestiv, slabo uhranjen. U jugoslovenskim jezicima prema raznim autorima postoji veliki broj naziva za pitomi kesten (Glišić, 1975). Stefanović – Karadžić (1827) ga naziva kesten ili koštanj. Pančić (1874) upotrebljava naziv kesten za drvo, a koštanj za plod. Petrović (1882) ga naziva kesten. Prema Kušanu (1939) je kesten, kesten gorski i koštanj. U "Botaničkom rečniku" Simonovića (1959) nalaze se i podaci nekih drugih autora: Šulek (1879) – maron, marun i klijesten; Pihler – ćesten; Lazić – kesten pitomi. Prema Simonoviću (1959) u Baniji se za kesten koriste nazivi: goran, goraš i gorskać. Za pitomi kesten u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj koristi se naziv – kesten, u južnim dijelovima Srbije, Kosovu, Metohiji i Crnoj Gori – koštanj, u Makedoniji – kosten, u Hrvatskom Primorju, Dalmaciji i Istri – maroni i u Sloveniji – kostanj. U srednjevjekovnoj staroslovenskoj književnosti u Srbiji kesten se javlja pod imenom "grunes, slatki krušavac", a kako riječ "krušavac" potiče od riječi kruh (hljeb) iz toga proističe da se u srednjem vijeku kesten koristio za pripremu hljeba.

Najstariji istorijski pomeni o kestenu potiču iz III vijeka pr. Hr. i to iz grčkih izvora. U staroj Jeladi (Grčkoj) plod kestena su nazivali "Dios balanos" (= žir bogova) ili "Kastanaikon karion" (kestenov orah), drvo kestena "Kastanon" (Merz, 1919). Stari Latini su naziv kestena preuzeli od Jelina, pa se u latinskoj transkripciji javlja pod imenom "Castanea", a iz latinskog jezika ovaj naziv je ušao kasnije transkripciom u sve ostale jezike.

Starost vrste: Pitomi kesten je tercijerni relikt. Prema Jovanoviću (2000), do nastupa-nja ledenog doba bio je rasprostranjen širom Evrope. Horvat e t al . (1974) navode da je ova vrsta Iliriju (zapadni dio Balkanskog poluostrva) naselila u predborealu, za vrijeme borove faze. Zolle r (kod Hegi-a, 1981) smatra da je ova vrsta kolhidski ili kolhidsko-mauritanski reliktni elemenat. A prema Gajiću (1980), ona pripada istočnosubmediteranskom flornom elementu.

Areal pitomog kestena je disjunktan. To su submediteranski (djelom i mediteranski) krajevi južne Evrope od Portugala do Kaspijskog mora, priatlantske oblasti Francuske, Portugala i Španije, Pirineji i Alpi, sjeverno primorje Male Azije, Krim, Kavkaz i neka mjesta u primorju sjeverne Afrike.

Na prostoru bivše Jugoslavije je rasprostranjen u dvije velike disjunkcije: sjeverozapad-noj, u arealu klimatogene šume kitnjaka i graba (Slovenija, sjeverozapadna Hrvatska i sjevero-zapadna Bosna) i jugoistočnoj, u području šume cera i sladuna (Metohija, Kosovo i Makedonija), te trećoj, najmanjoj, disjunkciji u arealu submediteranske klimatogene zajednice bjelograbića i medunca (Istra, Krk, Cres; hrvatsko primorje; dolina Neretve; okolina Bara, Ulcinja i Skadarskog jezera). Nalazišta u užoj Srbiji su rijetka, jer kontinentalna klima ne odgovara ovoj vrsti. Veće sastojine se nalaze u Metohiji (između Peći i Đakovice) i u susjednoj Makedoniji (Šar-planina, Belasica). Pitomi kesten je vrlo rasprostranjen i u Grčkoj (Trakija, Tesalija), a malo u Albaniji, Bugarskoj, Rumuniji i Mađarskoj.

3

Karta br. 1. Areal pitomog kestena (Castanea sativa Mill.) po atlasu Europe

4

Areal pitomog kestena u Bosni i Hercegovini

Površine kestenovih šuma u BiH nisu relativno velike i može se u cjelini govoriti o tri područja:

1. Na površini oko 200 ha u dolini Neretve i Rame (Jablanica, Konjic i Prozor) – često se naziva samo Neretvansko područje

2. Na površini oko 800 ha u dolini Drine oko Srebrenice i Bratunca 3. Na površini oko 7000 ha u Bosanskoj Krajini oko Cazina, Bos. Kladuše, Bos. Krupe,

Novog Grada, Dubice, Kostajnice, Gradiške, Laktaša i dr.

Na prvom području dominiraju privatni posjedi gdje se pitomi kesten koristi uglavnom za dobijanje ploda. Neretvansko područje gdje se koristi samo za dobijanje ploda, a sastojine su uglavnom degradirane sa tendencijom dalje degradacije i devastacije, što otežava prirodnu obnovu sastojina pitomog kestena. Kako su potrebe stanovništva sve veće za sirovinskom bazom ove vrste, teži se za proširivanjem areala pitomog kestena.

Drinsko područje predstavljeno je iscjepkanim arealom sa manjim površinama sastojina i velikim uticajem mjesnog stanovništva, a uticaji su uglavnom negativni pa se površine smanjuju. Međutim, poznato je da postoje i površine gdje se nalaze sjemenske sastojine (generativnog porijekla) npr. kod utoka Bjelovačke- Saske rijeke, u čijem sastavu se nalaze pojedina stabla impozantnih veličina. To su naši najbolji kestenici ali su i oni danas u veoma lošem položaju jer su pod velikim uticajem stanovništva, gdje im je osnovna uloga prikupljanje plodova.

Krajiško područje je najveće i tu su najveće površine kestena u državnoj svojini. Ovdje se nažalost ne raspolaže sa tačnim podacima o površinama u privatnom vlasništvu kestenovih šuma kao i njihovom uzgojnom obliku, ali se s obzirom na stanje na terenu može istaći da se radi uglavnom o sastojinama koje su tzv. niskog uzgojnog oblika ili pak panjače, dakle sastojinama izdanačkog porijekla.

Još jedan nedostatak kod gazdovanja ovim šumama je taj što se sastojine u kojima kesten predstavlja glavnu vrstu drveća obično svrstavaju u sastojine tzv. ostalih lišćara što otežava provođenje potrebnog urednog gazdovanja ovim šumama, tj. uzgoja, zaštite i iskorišćavanja.

Kod nas se kestenici mogu svrstati u dvije kategorije, sa aspekta:

Korišćenja plodova, Korišćenja drveta i drvnih sortimenata.

Kod državnih šuma preovladava niski uzgojni oblik, jer su te šume kao takve nastale zbog

prekomjernih sječa za potrebe proizvodnje sirovine za taninsku industriju.

Vrste sa kojima kesten gradi šume su: Quercus petraea, Carpinus betulus, Quercus cerris i Fagus sylvatica.

5

Porijeklo pitomog kestena na području Bosne i Hercegovine uglavnom je objašnjeno za

Krajiško područje, koje smatramo prirodnim proširenjem područja kestena iz Hrvatske i Slovenije, dok za područje Srebrenice i Konjica to pitanje nije rješeno, te neznamo da li je kesten na tome području autohton, tj. samonikao ili je donesen u dalekoj prošlosti. Ima različitih mišljenja o tome. Postoje razlozi po kojima možemo zaključiti da je kesten donesen od strane Rimljana, u okolinu Srebrenice i u dolinu Neretve. Ova dva područja nemaju nikakve prirodne povezanosti sa ostalim nalazištima pitomog kestena na području bivše Jugoslavije. U pogledu istorije navedene vrste znamo tačno da je kod nas u Bosni, kao i u ostalim dijelovima Evrope, kesten postojao od najstarijih vremena, tj. od završetka mezozojsko-kenozojske ere. On je tada kod nas bio široko rasprostranjen. Fosilni nalazi stabla sa velikim lišćem pronađeni su u mioceonskim naslagama. Navedeni nalazi govore da je taj tip kestena sa velikim i neizdiferenciranim lišćem bio predak našeg domaćeg kestena. Prirodnim centrom postojanja pitomog kestena u Bosni smatramo Krajiško područje i vezujemo ga za granice njegovih prirodnih nalazišta u Evropi.

Površine oko Srebrenice i Konjica smatramo vještačkim sastojinama, koje su nastale iz ekonomskih razloga, a tu su ih forsirali i unosili narodi ili stanovnici pojedinih krajeva. Kod nas su to, izgleda, činili Rimljani gdje su obilno iskorišćavali rudno bogatstvo toga kraja. Isto tako, u dolini Neretve oni su imali svoja naselja i živi vojnički promet, što pokazuju razna arheološka otkrića i stari spomenici koji su pronađeni u ovim krajevima.

Današnja nalazišta kestena i razmatranja pokazuju da se on u posljednje vrijeme nemilosrdno koristio, a posebno u ovom stoljeću.

Negativan uticaj čovjeka na smanjivanje kestenovog areala uzrok je oštećivanja i lomljenja dijelova grana prilikom sakupljanja plodova, čime se stvaraju povoljni uslovi za razvoj oboljenja kestena, od kojeg je najznačajnije: rak kore pitomog kestena - Endothia parasitica (Murill) Anderson.

6

3. BIOEKOLOŠKE OSOBINE PITOMOG KESTENA ( Castanea sativa Mill. ) 3.1. SISTEMATSKA PRIPADNOST VRSTE Carstvo (regnum). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . EUCARYOTA Podcarstvo (subregnum). . . . . . . . . . . . . . . . . . CORMOBIONTA Odjeljak (phylum). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . SPERMATOPHYTA Pododjeljak (subphylum). . . . . . . . . . MAGNOLIOPHYTINA (ANGIOSPERMAE) Klasa (classis). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . MAGNOLIATAE (DICOTYLEDONEAE) Podklasa (subclassis). . . . . . . . . . . . . . . . HAMAMELIDIDAE (AMENTIFERAE) Red (ordo). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Fagales Porodica (familia). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Fagaceae Rod (genus). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Castanea Vrsta (species). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Castanea sativa

Slika br. 1. List i plod pitomog kestena

7

3.2. MORFOLOŠKE OSOBINE VRSTE Castanea sativa Mill (Sin. : C. vesca Gaertn, C. vulgaris Lam.) Habitus - listopadno drvo visine 20-30 (-40) m i sa znatnim prsnim prečnikom; krošnja gusta. Kora – u mladosti glatka, maslinastosmeđa sa svjetlijim lenticelama, kasnije smeđesiva i uzdužno ispucala. Korijenov sistem – dubok, sa žilom srčanicom od koje se bočno granaju jake i duboke bočne žile. Pupovi – vršni pup veći od bočnih. Ljuske dosta krupne, crvenosmeđe, gole, sjajne. Listovi – naizmjenični, lisna plojka tvrda, kožasta, 8-23 cm duga i 4-8 cm široka, na licu gola, tamnozelena, sjajna, na naličju dlakava, kasnije ogoli, svjetlozelena do sivkasta, peteljka 0,5-3 cm duga, zalisci 1,5- 2 cm dugi, dlakavi, dosta rano opadaju, lista u maju mjesecu. Cvjetovi – muški u grupicama od po 3 i više sakupljeni u uspravne 10-30 cm duge prividne klasove sa dlakavim vretenom, pri njihovoj osnovi nalaze se ženski cvjetovi, ponekad muški cvijet sa zakržljalim tučkom (hermafroditan). Ženski cvjetovi sakupljeni u grupicama od po 3 (-7), koji se nalaze u zajedničkom omotaču (kupuli). Plod – jednosjemena, rjeđe dvosjemena orašica (kesten), sa kožastom, tamnosmeđom, sjajnom ljuskom. U zajedničkoj kupuli razvija se najčešće po 3 ploda (rjeđe 2 ili samo 1), kupula loptasta, kožasta i ježasta – gusto pokrivena igličastim bodljama. Biologija – jednodomna, entomofilna vrsta, sa ektotrofnom mikorizom. Pitomi kesten živi preko 500 (i do 1000) godina. U ranoj mladosti raste sporo, zatim brže. Zrelost za plodonošenje postiže: na osami u starosti od 20-30, u sklopu od 40-50 godina; stabla izdanačkog porijekla čak i u 6. godini. Cvjeta poslije listanja (u junu), a oprašuje se insektima (entomofilno). Učestalost plodonošenja: druge do treće, u povoljnim uslovima svake godine. Plod sazrijeva IX-X, a rasijavaju ga ptice i glodari. Klijavost sjemena je do 70% i traje pola godine. Izdanačka sposobnost kestena je vrlo jaka i dugotrajna. Razmnožavanje – sjemenom i vegetativno

8

3.3. UZGOJNE KARAKTERISTIKE VRSTE U pogledu svjetlosti pitomi kesten je polusciofita, prema toploti termofilna, prema vlazi mezofilna, a prema reakciji geološke podloge i zemljišta je acidofilna vrsta. Osjetljiv je na niske temperature. Spaja dvije osobine ekološki dijametralno različitih vrsta: toplotni režim bjelograbića (amplituda srednjih godišnjih temperatura od 9 -15 C) i odnos prema vlazi mezijske bukve (relativna vlažnost vazduha 65-80%). Raste na staništima sa dugim vegetacionim periodom (6-7 mjeseci), bez ranih jesenjih i kasnih proljetnih mrazeva (područja uspijevanja vinove loze). U umjerenokontinentalnom klimatskom području takve uslove nalazi na toplijim staništima zone hrastova. Međutim, prema Lakušiću (1980), apsolutne minimalne temperature na staništima kontinentalnih populacija pitomog kestena se spuštaju i do -30C, a apsolutne maksimalne, na staništima submediteranskih populacija, penju i do oko 40C. Vrsta je otporna na snijeg, vjetar i štetne gasove.

Matični supstrati na ovim staništima su silikatne i silikatno-karbonatne stijene: gnajs, granit, porfir, porfirit, silikatni pješčari, škriljci, glinci, laporci, fliš i sl. Kesten je kalcifob. Zemljišta su najčešće duboka, rastresita i umjereno vlažna, jako do umjereno kisele reakcije (pH vrijednost između 4 i 6). Procenat humusa varira od 5-15%, sa tendencijom obrazovanja moder-humusa. Na Jadranskom primorju raste i na dubokim zemljištima karbonatne serije: crvenici i smeđem krečnjačkom zemljištu, ali kisele reakcije. Pozivajući se na Zoller-a i Ellenberg-a, Horvat et al. (1974) zastupaju stanovište da pitomi kesten uopšte nije vezan za zemljišta siromašna bazama, mada se najčešće tamo nalazi. Slično lužnjaku i kitnjaku, on, navodno, mnogo bolje uspijeva na manje kiselim zemljištima bogatim hranljivim materijama, ali tu ne može izdržati konkurenciju hrastova, lipa, običnog graba, bukve i drugih sjenoljubivijih vrsta. Ima velike zahtjeve za mineralnim sastojcima u zemljištu. Raspadanje šušnja mu je slabo. Kulminacija visinskog prirasta se javlja oko 30 god., a kulminacija debljinskog prirasta 45-50 god., dok način obnove karakteriše oplodna sječa. Rasprostire se na nadmorskoj visini do 1000 m i odgovaraju mu južne ekspozicije i srednje strm nagib terena, a konfiguracija terena srednje kupiran. Gradi zajednice: šuma kitnjaka i kestena (Querco-Castanetum illyricum Horv. et al. 1974) i šuma bukve i kestena (Castaneo-Fagetum submontanum Gliš. 1975).

9

3.4. OBOLJENJA PITOMOG KESTENA (Castanea sativa Mill.)

Endothia parasitica (Murill) Anderson – rak kore pitomog kestena syn. Criphonectria parasitica (Sacc.) Sacc. (klasa: Pyrenomicetes /Euascomicetes/ ; red: Diaportales) Anamorf: Endothiella parasitica Sacc. (klasa: Coelomicetes ; red: Sphaeropsidales)

S t r o m a: u vidu jastučaste ili izdužene prevlake, pojavljuje se iz pukotina u kori, sa crvenom spoljašnjom površinom. Broj peritecija u stromi je do 60 (obično 15-30), smještene su u osnovi strome, imaju oblik boce, prečnika do 0,4 mm, sa dugim, tankim, nešto talasastim vratovima koji se pojavljuju kao male bradavičaste ostiole na površini strome. A s k u s i: cilindrično paličasti, veličine do 509 mikrona, tankih zidova, sa dobro razvijenim prstenastim zadebljanjem na vrhu, sadrže 8 askospora. A s k o s p o r e: su poredane u jednom ili dva reda, eliptične, veličine 9-104-5 mikrona, obično sužene pri jedinoj septi oko središnjeg dijela, bezbojne. P i k n i d i: se obrazuju u istoj stromi, pojedinačni ili u grupama, crveni do naranđžastosmeđi. K o n i d i j e: jednoćelijske, cilindrične, bezbojne, veličine 3-51,5-2 mikrona. Parazit prouzrokuje rak kore pitomog kestena. Kod mladih stabala prvo se zapažaju promjene na kori. Na mjestu infekcije nastaje plitko ulegnuće, boja kore je nešto zagasitija, a ispod nje svjetla boja kambija postaje smeđa. Ubrzo zatim zagasita boja kore se mijenja, postaje crvenkasta, uzdužno puca i postepeno se odvaja od drveta, tako da nastaju rak-rane otvorenog tipa. Ispod kore, u kori i na površini drveta razvijaju se guste naslage žućkaste micelije koja se lepezasto širi i čija se boja lako uočava i u pukotinama i na površini kore. Lišće na zaraženim stablima ne opada uvijek. Na starijim stablima , gdje proces sušenja teče sporije, pored promjena na lišću, pouzdan znak za otkrivanje bolesti jesu žbunaste formacije adventivnih izbojaka koje se formiraju neposredno ispod mjesta infekcije i rak-rana. U fazi pucanja kore i formiranja rak-rana javljaju se i hipertrofije dijela biljke koji je zaražen. Suzbijanje zaraze vrši se primjenom slijedećih mjera: preventivno-karantinskih, propagandnih, represivnih (mehaničke, hemijske i biološke) i indirektnih. Phytophtora cambivora (Pet.) Muism Mastiljava bolest pitomog kestena Ova gljiva napada stabla pitomog kestena svih dobi. Konstatovana je i u našoj zemlji. Napada tkiva kore žila i pridanka stabla. Kada se sa zaraženih stabala skine kora, primjećuje se u drvetu, koje je vlažno i trulo, mrka tečnost, koja kasnije poplavi i podsjeća na mastilo, po čemu je bolest i dobila ime. Zaraza se širi dodirom žila, zatim micelijom kroz humus i zaraženim materijalom. Borba protiv ove bolesti svodi se takođe na primjenu karantinskih propisa i na unošenje otpornih azijskih vrsta. U nekim slučajevima, u kulturama, može se primjeniti i kopanje jaraka oko zaraženih stabala.

10

Mycosphaerella maculiformis (Pers.) Ospičavost lista pitomog kestena

Ova gljiva prouzrokuje sitne nekroze na listu pitomog kestena. Od značaja je u rasadnicima i kulturama, gdje se primjenom uobičajenih hemijskih sredstava lako suzbija. Nema posebnog značaja.

Melanconis modonia Tul.

Nekroza kore pitomog kestena Ova bolest česta je u zajednici sa mastiljavom bolesti. Prouzrokuje sušenje grana. Mjere za borbu protiv nje nisu poznate, ali se u praksi preporučuje sasijecanje i spaljivanje grana. Razni oblici rak-rana pitomog kestena - Endothia parasitica Mill.

Slika br. 2. Slika br. 3.

Slika br. 4. Slika br. 5.

11

4. PROBLEMATIKA GAZDOVANJA KESTENOVIM ŠUMAMA

Sa istorijskim promjenama i razvojem načina života i potreba stanovništva Bosne i Hercegovine mijenjala se i uloga proizvodnje, kao i privredni značaj kestenovih šuma.

Razvoj produkcionih snaga uslovljavao je i odgovarajuće potrebe i načine korišćenja. U rano doba pa sve i do današnjih dana, kestenove šume su služile prvenstveno za ishranu, a poslije toga i za podmirivanje potreba u drvetu. Dok je ljudska privreda i kultura bila nerazvijena, potrebe čovjeka, a i društva, bile su manje i drukčije nego što su danas, kad su proizvodni odnosi dostigli mnogo veći razvojni stepen. S obzirom na to i ekonomski ciljevi budućeg gazdovanja kestenovim šumama uveliko bi se trebali razlikovati od dosadašnjih. U okviru toga nameće se odmah i pitanje da li je za društvo rentabilnije i ekonomičnije da se iz kestenovih šuma proizvodi pretežno drvo ili plod, ili možda neki drugi sporedni proizvodi. S obzirom da je rentabilnost vezana za cijenu, odnosno za vrijednost i potražnju proizvoda, sa jedne strane, a zatim za troškove proizvodnje sa druge strane, to u konkretnom slučaju plodovi kestena i njegovi ostali sporedni proizvodi imaju sekundaran značaj u odnosu na drvnu masu, koja je znatno skuplja, naročito kada se preradi u određene sortimente značajne ekonomske vrijednosti.

Ono što je bitno u okviru postavljenog pitanja i što je odlučujuće u pogledu postizanja veće vrijednosti kestenovog drveta odnosno njegovih proizvoda, zasnovano je na dužini trajanja procesa proizvodnje (ophodnja).

Da bi obilno plodonosila potrebno je da kestenova stabla dostignu maksimalne dimenzije, za što je potreban dug vremenski period, odnosno duža ophodnja, dok za dobivanje drveta, naročito vrijednijih tanjih sortimenata, može odgovarati mnogo kraća ophodnja, koja značajno snizuje trajanje procesa proizvodnje, a samim tim i troškove.

Pored ovoga, nameće se i pitanje da li je rentabilnije odgajati stabla većih ili manjih dimenzija radi dobivanja drvne mase, opet s obzirom na dužinu trajanja procesa proizvodnje, a zatim i na vrijednost samih sortimenata.

Ovo pitanje je usko vezano za ogromnu izbojnu moć kestenovih panjeva, posebno za inzvanredno brz rast kestenovih izdanaka, odnosno za kestenove niske šume koje su nastale iz panja. Utvrđeno je da kulminacija prosječnog prirasta ukupne drvne mase u visokim kestenovim šumama nastupa tek između 80-100 godina, postigavši maksimalnu količinu 5m³ po 1 ha, dok je u kestenovim izdanačkim šumama ova kulminacija mnogo ranija, već između 25-30 godina (a najviše 40 god.), postižući skoro istu količinu prirasta od 5m³ po 1 ha. Prema tome, prinosi kestena u okviru izdanačkog načina gazdovanja sa kraćom ophodnjom (najviše do 40 godina), kojom se proizvode stabla pretežno tanjih dimenzija, mogu biti 2-3 puta veća nego u kestenovim visokim šumama koje inače služe za proizvodnju sortimenata većih i debljih dimenzija, a isto tako i za proizvodnju ploda.

Iz svega navedenog očigledno je da je svakako rentabilnije odgajati stabla tanjih dimenzija, u kraćoj ophodnji, tj. u okviru izdanačkog načina gazdovanja, a s obzirom što su ovi tanji sortimenti, kao što su TT-stubovi, a posebno sirovina za taninsku industriju, veoma traženi i što imaju značajnu ekonomsku vrijednost. To nam sve govori da kestenovo drvo ima drugačiju vrijednost od ostalih vrsta drveća, pošto vrijednost drvne mase i njenih sortimenata pitomog kestena ne raste sa povećanjem njihovih dimenzija, nego upravo obrnuto.

12

U pogledu proizvodnje drvne mase sastojine pitomog kestena ne treba se orjentisati, radi postizanja veće cijene, na proizvodnju debelih stabala (za furnirske trupce, trupce za ljuštenje, pilanske trupce većih dimenzija itd.) u dugačkoj ophodnji, nego treba težiti proizvodnji tanjih, vrijednijih i vrlo potrebnih sortimenata, prvenstveno rudnog drveta, TT-stubova i električnih stubova, taninskog drveta itd., i to u što kraćoj ophodnji, što sve odgovara ogromnoj izbojnoj snazi i brzoj produkciji izdanačkih kestenovih šuma, a i potrebama, na kojem je uglavnom bila velika potražnja za ovim sortimentima. Tu još treba naglasiti da kulminacija prosječnog prirasta, koja u izdanačkim šumama kestena nastupa, kako je rečeno, znatno ranije, predstavlja, pored ophodnje, istovremeno i ekonomsku zrelost sastojine, te je i sa tog stanovišta rentabilnost izdanačkog gazdovanja u ovim šumama opravdana. Kako je navedeno, kulminacija prosječnog prirasta (kako visinskog tako i debljinskog) nastupa između 20-40 godina, pa se prema ranijim vršenim ispitivanjima za to vrijeme na zemljištu srednjeg boniteta proizvede 200m³ mase po 1ha, na zemljištu dobrog boniteta 350m³, a na zemljištu najboljeg boniteta i do 450m³ mase po 1ha.

Na povećanje prirasta, odnosno povećanje proizvodnje, kako u kvantitativnom tako i u kvalitativnom pogledu se može uticati pravilnim uzgojno-tehničkim mjerama, vršeći u kestenovim izdanačkim šumama pravovremene selekcije izdanaka, čišćenjem i prorjeđivanjem. Kako je poznato današnje stanje u kestenovim šumama je alarmantno iz prostog razloga što je velik dio stabala (skoro 100%) obolio od raka kore pitomog kestena Endothia parasitica (Murill) Anderson, koje u velikim razmjerima prijeti opstanku pitomog kestena. U uslovima ekstenzivnog gazdovanja bez pravovremenih intervencija i izvođenja završnog sijeka, stabla gornjeg sprata su prezrela ili bolesna, zatim, u određenim područjima ove površine su zapuštene, bez ikakve uzgojne i zaštitne brige, prepuštene najneracionalnijem iskorišćavanju i oštećivanju, a negativne posljedice se ogledaju u slijedećem:

slab kvalitet i loši financijski efekti zbog malog kvaliteta prestarjelih kestenovih stabala,

mali urod plodova, velike štete na podmlatku kod sječe i izvlačenja posječenih stabala, čime se

stvaraju povoljni uslovi za napad gljivice Endothia parasitica, otežani uslovi za rast i razvoj stabala donjeg sprata, paša uništava svaku pojavu podmlatka i izbojaka iz panjeva itd.

13

4.1. VRSTE KESTENOVIH ŠUMA PREMA ŠUMSKO-UZGOJNOJ NAMJENI

Kod nas se danas najčešće razlikuju 3 (tri) kategorije šuma kestena s obzirom na šumsko – uzgojnu namjenu:

1. Kestenove šume za proizvodnju plodova, 2. Kestenove šume za proizvodnju drveta, 3. Kestenove šume za dobijanje sporednih šumskih proizvoda.

Kestenjaci za proizvodnju plodova - uglavnom su kod prirodnih sastojina visokog uzgojnog

oblika sa stablima granati. Kestenjaci za plodove predstavljaju uglavnom iste sastojine bez primjesa drugih vrsta drveća. Ovom prilikom se vrši i kalemljenje drugih sorti i kultivara na naše domaće vrste. Kod podizanja kestenjaka namjenjenih za proizvodnju plodova vrši se sadnja 300 do 400 biljaka po ha na razmaku 5 do 6 m pa i više. Uzgojena i odrasla stabla se ne smiju doticati granama, da bi stabla imala dovoljno svjetlosti i da bi što obilnije plodonosila. Ovakvih kestenjaka kod nas ima u Neretvanskom području i na području Srebrenice i Bratunca. Ovi stari kestenjaci nažalost danas nisu u zadovoljavajućem stanju i trebala bi im se posvetiti znatno veća pažnja sa aspekta uzgoja i zaštite.

Pitomi kesten se kao vrsta odlikuje velikom otpornošću na razne negativne uticaje biotičke i abiotičke prirode, kao i dugovječnošću, tako da obilno plodonošenje možemo očekivati i u dubokoj starosti.

Kestenjaci koji se uzgajaju pružaju pored proizvodnje ploda i druge koristi zato što proizvode veliku količinu šumske prostirke i tako povećavaju stabilnost zemljišta i otpornost prema erozivnim procesima, zatim imaju dekorativne osobine u doba cvijetanja, s tim što je nedostatak u čistim kestenovim šumama velika količina organske prostirke koja se teško razlaže zbog velikog sadržaja taninskih materija u listincu i to uveliko utiče na zakiseljavanje i snižavanje pH vrijednosti i iz tog razloga je potrebno gajiti mješovite sastojine pitomog kestena (sa grabom, lipom pa i bukvom).

Kestenjaci za drvo - to su uglavnom niske šume nastale iz izdanaka i izbojaka. Ove šume su kod nas nastale djelimično planskim gazdovanjem sa prethodno poznatim bioekološkim osobinama i načinima gazdovanja kestenovih šuma, ali i većim dijelom zbog antropogenog uticaja i pretjeranih sječa u našim visokim kestenovim šumama.

Osnovna osobina sa uzgojnog stanovišta je da kestenove šume u današnje vrijeme ne daju one prinose koji bi inače ove šume mogle imati prema svojim uzgojnim i ekonomskim osobinama. Očuvane izdanačke šume djeluju povoljnije na stanišne uslove nego visoke šume, a naročito na edafske prilike. Ove šume imaju gušći sklop i zaštićuju zemljište od isparavanja i degradiranja.

Izdanačke šume naravno vodeći računa o sjekoredu predstavljaju uglavnom jednodobne sastojine niskog uzgojnog oblika sa kratkom ophodnjom koja je često puta ista ili nešto duža od ophodnjice kod raznodobnih šuma.

14

4.1.1. Značajne karakteristike kestenovog drveta i ploda

Pitomi kesten počinje rano da plodonosi, obično oko 5 - 6 godine ako je na osami ili 8 - 9 godine ako je u sklopu. Po mnogim autorima (Merz, 1919; Dinand, 1930; Kušan, 1938; Schönfelder, 1939; Jakovljević, 1948; Černjavski i saradnici, 1959 i dr.) njegovi plodovi imaju visoku hranjivu vrijednost, jestivi su i upotrebljavaju se u ljudskoj ishrani kao i u ishrani domaćih životinja i divljači.

Po Wolfu (Tricaud, 1913), svježi plodovi pitomog kestena imaju slijedeći hemijski sastav:

vode - 49,2 % masnih materija - 1,0 % mineralnih materija - 1,4 % albuminoidne

azotne materije - 5,1 % nealbuminoidne

azotne materije - 1,3 % razni ugljeni hidrati - 34,8 % celuloza - 2,9 %

100,0 %

Rezultati hemijske analize dobijeni ispitivanjem svježih plodova pitomog kestena koje je izvršio Gay (Trycaud, 1913) iznosili su:

azotne materije - 4,5 % masne materije - 2,0 % ugljeni hidrati - 42,9 % voda - 50,6 %

100,0 %

Dinand (1930), kao i Černjavski i saradnici (1959), navode slijedeći hemijski sastav plodova pitomog kestena:

voda - 39,00 % azotnih materija - 3,80 % masnih materija - 2,49 % skrob i šećer - 43,70 % celuloza - 8,58 % mineralnih materija - 2,09 %

100,00 %

15

Ispitivanja koja su izvršili Carriere i Vieles (Le Chataignier et sa culture, III edition, Nancy, 1949) na plodovima pitomog kestena iz pokrajine Lasalle (Francuska) pokazala su da plodovi pitomog kestena prosječnog kvaliteta (80 - 100 plodova u 1 kg) sadrže 65 % vode u momentu ubiranja, dok već nekoliko dana kasnije udio vode opadne na 55 %. Hemijskom analizom potpuno dehidratisanih plodova, dobijeni su slijedeći udjeli materija:

šećernih materija - 83,0 % masnih materija - 2,7 % azotnih materija - 6,4 % nešećernih materija - 5,5 % pepela - 2,4 %

100 % Rusel Smith (Dinand, 1930) je izvršenom hemijskom analizom svježih i suvih plodova

pitomog kestena dobio slijedeće odnose: Plodovi pitomog kestena svježi suvi

vode 43,0 % 6,1 % proteina 6,4 % 10,7 % masnih materija 6,0 % 7,8 % ugljenih hidrata

- šećer i skrob 41,3 % 70,1 % - sirova vlakna 1,5 % 2,9 %

pepeo 1,4 % 2,4 % otpadak 15,7 % 23,4 %

Za dobijanje taninskog ekstrakta, kao vrsta drveća, pitomi kesten je upravo najekonomičnija vrsta za dobijanje sirovine za preradu, jer sadrži najviše procenata taninskih materija. Kod starosti 15 – 20 godina kestenovina ima 6 – 10 % taninskih materija, dok hrastovina iste starosti samo 2,5 – 3,5 %.

Prema podacima Paessler-a (Sarnavka, 1946), najeksploatabilnije procente taninskih materija kestenovina ima u periodu 30 – 35 godina starosti i iznosi 10 – 13,5 %, dok se sa povećanjem starosti procenat taninskih materija skoro i ne povećava, a u nekim slučajevima i smanjuje ( kestenovina 70 – ih godina sadrži samo 10 – 11 % taninskih materija. U poređenju sa hrastom za navedene procente potrebna je starost

Po Sarnavki (1946), sadržaj taninskih materija iznosi:

u kori - 12 – 16 % u bjeljici - 7,4 % u srčici - 8,7 % u okoranom drvetu - 8,5 % u ježici - 10 – 20 % u spoljnjoj kožastoj mrkoj

16

ljuspi ploda - 7 – 9 % Pitomi kesten je veoma značajna biljna vrsta i u pčelarstvu. Kod pčelara je cijenjen kao

visokoproduktivna medonosna biljka, jer ima obilan polen i mnogo nektarija, te ga pčele rado posjećuju za vrijeme cvjetanja. Mnogi autori ( Porsch, 1950; Černjavski, 1959; Walter, 1962; i dr.) posebno ističu da pitomi kesten ima mnogo nektara. Kestenov med (kestenovac) ima tamno žutu boju i pored velike slasti u ukusu ima i neku ljutu oporost, koja pali usnu duplju. S' obzirom da pitomi kesten cvjeta dosta kasno, u početku ljeta i to kada pčele nemaju dosta "paše", on im dođe u to vrijeme skoro jedini izvor za sakupljanje polena i nektara. Iz tog razloga pčelari ga i smatraju za značajnu medonosnu biljku, a kako su prilikom "paše" kestena pčele jako razdražljive (ljute) oni to pripisuju "ljutini" koja se nalazi u polenu i nektaru kestena. Kestenov med oni smatraju hranljivijim i ljekovitijim od ostalih vrsta meda.

Mnogi autori ističu ljekovitost pitomog kestena ( Schröter, 1845; Dinand, 1930; Kušan, 1938; Jakovljević, 1948; Černjavski, 1959; Tucakov i dr.). Drvo, kora i ježica ( plodni omotač) kestena imaju visok procenat tanina, te služe kao adstringens. U listu kestena ima veoma mnogo vitamina "K" koji služi za zaustavljanje krvarenja.

Poznato je da je odvar od lišća kestena odlično sredstvo protiv katara pluća i bronhijalne astme i to tako što se 5 gr lišća kestena prelije sa ¼ litra ključale vode i taj odvar se pije u toku dana. U farmaciji se tečni ekstrakt lišća kestena miješa u podjednakim dijelovima sa drugim antikataralnim supstancama ( npr. sa ekstraktom majkine dušice – Thymus serpyllum) u svrhu izrade sirupa za ublažavanje kašlja. Ekstrakt iz kestenove kore i ježice (20 gr kore kestena na 1 litar kipuće vode), zbog znatnog sadržaja tanina, koristi se za zaustavljanje proliva. Ulje iz kestenovih plodova ima raznovrsnu primjenu u medicini (npr. kao sastojak lijekova za stomačna oboljenja.

Pored svega navedenog treba spomenuti i to da su plodovi kestena inzvanredno sredstvo za gojenje, pa se preporučuje u ishrani rekonvalescenata. Kako su plodovi kestena teško svarljivi, oni se konzumiraju u kombinaciji sa jabukamama ili limunom. U Hilandarskom medicinskom kodeksu br. 517 o zaraznim bolestima, koji potiče iz XV vijeka i smatra se kao prvo medicinsko djelo kod Srba (Katić, 1956), preporučuje se uzimanje plodova kestena u ishrani nakon preležanih bolesti. U istom djelu se spominje i da kestenovo brašno (pored pirinčanog) služi za posipanje ospica kod malih, velikih, i ovčih boginja, kako bi se ospice brže osušile.

17

4.2. SISTEM GAZDOVANJA U KESTENOVIM ŠUMAMA

Pod sistemom gazdovanja, u širem smislu podrazumjevamo biološko-tehničke, tehnološke i ekonomske mjere koje se primjenjuju u procesu gazdovanja šumama, kako u cilju proizvodnje žive drvne mase i njenog iskorišćavanja, tako i u cilju obezbjeđivanja svih ostalih takozvanih opštekorisnih funkcija šume.

Prilikom izbora sistema gazdovanja šumama treba zadovoljiti dva osnovna zahtjeva, tj. da prinos bude što vrijedniji, kao i upotreba šumske mehanizacije, naročito u fazi primicanja i privlačenja, a treba da bude što obimnija i racionalnija.

Prema ŠPO, ŠPP "Kozaračko" za šume pitomog kestena izdvojena je gazdinska klasa 4405 - Izdanačke šume pitomog kestena (sa bukvom i sa cerom) na dubokim kiselo-smeđim i ilimerizovanim zemljištima na kiselim silikatnim stijenama predviđeni sistem gazdovanja je: Čiste sječe na velikim površinama.

Sastojine ove gazdinske klase zastupljene su na površini od 373,61 ha ili 3,08 % u odnosu na površinu izdanačkih šuma ovog ŠPP i to u PJ" Kozara Mlječanica" 65,72 ha , a u PJ "Pastirevo" 307,89 ha. Procenat zastupljenosti u odnosu na ukupne nesporne površine šumsko-privrednog područja je 0,89 %.

Pojedine sisteme gazdovanja šumama karakterišu:

- načini sječa koji se primjenjuju pri iskorišćavanju, obnavljanju i njezi šumskih sastojina,

- veličina površina na kojima se sječe izvode, - vrijeme kad se sječe izvode, - način planiranja obima sječa.

U jednoj gazdinskoj klasi šuma primjenjuje se jedan sistem gazdovanja.

Pod gazdinskom klasom podrazumjeva se skup sastojina sličnih ekološko-proizvodnih karakteristika, za koji se planira jedinstven cilj gazdovanja, što znači između ostalog, da se primjenjuje jedan sistem gazdovanja. Čista sječa je način obnavljanja šuma kada se na određenoj površini šume sva stabla odjednom posjeku, uključujući i stabla podrasta. Mlada šuma nastaje iz sjemena stabala koja se sjeku i bočnim osjemenjivanjem sječine- naletom sjemena sa strane, ili iz izdanaka i izbojaka (panjeva i žila) posječenih stabala.

U našim uslovima ovaj način obnavljanja može da se primjeni samo u šumama onih vrsta čiji je podmladak otporan na ekstremne temperature, insolaciju, isušivanje zemljišta, zatim kod vrsta koje imaju lako sjeme, često i obilno plodonose, a nemaju veliku izdanačku sposobnost. Površina na kojoj se vrši uklanjanje svih stabala dostiže i do nekoliko desetina ha. Ovakve sječe su kod nas mahom zabranjene osim kad se radi o introdukciji novih vrsta, totalnoj rekunstrukciji ili pri korišćenju tzv. tehničke ophodnje. Stabla koja se nalaze na većoj udaljenosti od sječine- njihovim sjemenom obnavljanje je jako otežano.

18

Ophodnja kod ovakvog prirodnog načina obnavljanja je jako duga. Postoji i tzv. " koncentrisana čista sječa" na velikoj površini koja se izvodi na površinama od nekoliko stotina ha, i ona se izvodi u uslovima Sibirske tajge, Centralne Azije i šumama vrsta sa sitnim sjemenom.

Dobre strane čistih sječa:

vrše se bez doznaka, što je mnogo ekonomičnije, maksimalna koncentracija rada i mehanizacije na sječini, podmladak brže raste (pun uticaj svjetlosti- naročito gornje), dobijaju se jednodobne sastojine (visoka uređenost), period obnavljanja je kratak u odnosu na oplodnu i prebirnu sječu, može da se izvrši izmjena vrsta, može da se reguliše ispaša stoke u šumi.

Nedostaci čistih sječa:

prevođenje visoke šume u nisku mogu da se stvore nepovoljni uslovi za razvoj ponika,

- isušivanje zemljišta (naročito na suvim staništima), - zakorovljenost zemljišta, - izloženost ekstremnim temperaturama, - zabarivanje (kod zemljišta sa visokim nivoom podzemne vode).

na kupiranim terenima dolazi do erozije, nepoželjna zamjena vrsta, pri sječi se nagomilava mnogo otpatka (povoljni uslovi za fitopatološke i

entomološke napade), estetski su jednolične, u mladom dobu prijeti opasnost od štetnog uticaja sunca i vjetra.

Novija dostignuća u gazdovanju kestenovim šumama u Evropi ukazuju na moguće povećanje prihoda, naročito povećanje proizvodnje plodova pitomog kestena. Osnovne uzgojne mjere zasnivaju se na kalemljenju pitomog kestena (Castanea sativa Mill.). Ova iskustva su prenešena i na područje Republike Srpske i BiH. Ove uzgojne mjere vezane za kalemljenje su povezane sa uzgojnim mjerama čistih sječa i gazdovanje šumama pitomog kestena niskog uzgojnog oblika. Gazdovanje ovim šumama nije samo u cilju proizvodnje što veće količine drvne mase nego i proizvodnju veće količine plodova koje opet ima višestruku namjenu.

19

5. METODE PRIKUPLJANJA I OBRADE PODATAKA

Prilikom proučavanja i karakterisanja zajednica pitomog kestena, a za potrebe ekološke klasifikacije šuma pitomog kestena na području Privredne jedinice “Pastirevo” kod Kostajnice, korišten je standardni analitičko-sintetski fitocenološki metod (Braun-Blanquet 1932, Horvat 1949). Subjektivnim metodom na terenu je izdvojeno 20 karakterističnih sastojina na kojima su prikupljeni fitocenološki snimci. Od navedenih sastojina, 10 sastojina pripada asocijaciji Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus, a ostalih 10 asocijaciji Querco-Castanetum varijanta Genista tinctoria. Kod obilježavanja istraživanih površina na terenu, korišten je princip homogenosti stanišnih uslova, a za svaku vrstu registrovanu u fitocenološkom snimku prikazane su kombinovane procjene brojnosti i pokrovnosti te združenosti po spratovima. Prikupljanje podataka je vršeno u periodu maj-oktobar 2010. godine. Podaci su sintetizovani u fitocenološku tabelu, nakon čega je vršena obrada i analiza po standardnim metodima.

Lokacije fitocenoloških snimaka su snimljene GPS-om, čime je izgrađena prostorna baza podataka koji su kasnije obrađeni u GIS softveru. Pregledne karte su izrađene na osnovu digitalnog modela terena rezolucije 20 x 20 m, iz čega je dobijena podloga za utvrđivanje reljefnih karakteristika područja istraživanja.

Geološke i pedološke karte izrađene su digitalizacijom osnovnih državnih geoloških i pedoloških karata. Za potrebe determinacije biljnih vrsta korištena je literatura koja je bila dostupna ( Tutin et al. 1964-1980, Javorka i Csapody, 1979), a prema digitalnoj bazi podataka, Flora Europaea, usaglašena je nomenklatura taksona.

Sinekološka analiza izvršena je primjenom petostepenih ekoloških indeksa za vlažnost, reakciju, hranljivost, svjetlost i temperaturu, prema (Kojić i dr, 1979).Geoelementi su određivani prema Gajiću (1980) i prema areal kartama iz Meusel et al. (1965-1992). Životni oblici su određeni po klasifikaciji Raunkier-a (1934). Cenoelementi su dodjeljivani po dostupnoj novijoj međunarodnoj literaturi uz prilagođavanje našim lokalnim uslovima. Sintaksonomija djelimično usaglašena te je na kraju data najnovija evropska prema Rodwell et al. (2002).

Klimatske karakteristike područja istraživanja su uzete iz prethodnih šumskoprivrednih osnova za PJ "Pastirevo" kao i hidrometeoroloških godišnjaka.

Za analizu i obradu podataka korišteni su softverski paketi ESRI ArcGIS 9.3, Statistica 7.0 i Microsoft Excel.

20

6. PREDMET I KARAKTERISTIKE PODRUČJA ISTRAŽIVANJA 6.1. GEOGRAFSKI POLOŽAJ Kozaračko šumskoprivredno područje se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Republike Srpske. Granice područja detaljno su opisane u Odluci Vlade RS o izmjenama Odluke o formiranju šumskoprivrednih područja u Republici Srpskoj ( Sl. Glasnik 10/07.). S obzirom da je ovo rubno područje Republike Srpske, sjeverna i sjeverozapadna granica poklapa se sa državnom granicom BiH prema Republici Hrvatskoj prateći tok rijeke Une i Save. Istočni dio područja nastavlja se na Posavsko i Donjevrbasko šumskoprivredno područje dok južna granica prati međuentitetsku liniju razgraničenja sa Federacijom BiH sve do rijeke Une na jugozapadu. Kako P.J. “Pastirevo“ najvećim dijelom površine pripada Opštini Novi Grad poslužiće podaci vezani za istoimenu Opštinu i bivše ŠPP “Novigradsko“.

Karta br. 2. Položaj područja istraživanja u BiH

21

Prikupljanje fitocenoloških snimaka, kao i proučavanje pedoloških profila je vršeno u Privrednoj jedinici "Pastirevo" koja je u sklopu ŠPP "Kozaračko" i to u slijedećim odjeljenjima i odsjecima:

- Odjeljenje br. 6, odsjek "d", - Odjeljenje br. 10/1, odsjek "b" i - Odjeljenje br. 12/2, odsjek "b".

Fitocenološki snimci su prikupljeni na 3 (tri) lokaliteta: Trešnjica, Čučukov vis i Miletina kosa. Nadmorske visine, na navedenim lokalitetima gdje je vršeno prikupljanje podataka su iznosile od 280 – 300 m. Zastupljene ekspozicije su: I, SI, Z, SZ, JI i JZ. Vrijednosti nagiba su se kretale u rasponu od 3° - 23 °.

Karta br. 3. Granice PJ “Pastirevo” sa položajem područja istraživanja

22

6.2. OROGRAFSKE I HIDROLOŠKE KARAKTERISTIKE

U pogledu orografije karakteristika područja je nadmorska visina koja ne prelazi 1000 m. Dijapazon nadmorskih visina je 100-980 m, dok se najveći dio područja nalazi na nadmorskoj visini 300-400 m. Sjeverozapadno od rijeke Une sve do Kostajnice ističe se brežuljkasto područje ispresjecano rijekama i potocima čija visina ne prelazi 489 m nadmorske visine. Najniža tačka iznosi 102 m nadmorske visine i nalazi se na rijeci Uni kod mjesta Balvanište. Orografski ovo područje pripada sredogorju sa jače izraženim grebenima i dolinama, odnosno pojasu niskih sjeverno-bosanskih planina ( Kozare, koja zauzima centralni dio područja ). U pogledu hidrografije ovo područje je bogato manjim i većim vodotocima, a sve zahvaljujući činjenici da se veći dio područja proteže uz obalu rijeke Une. Registrovanih bujičnih tokova nema, a cijelo područje je bogato izvorima. Geomorfološki područje je ispresjecano uskim dolinama mnogobrojnih vodotoka od kojih su pored rijeke Une najznačajniji: Sana, Japra i Vojskova. Sve navedeno ukazuje na opštu povoljnost za razvoj šumske vegetacije na datom području. 6.3. KLIMATSKE PRILIKE PODRUČJA

Određivanje karaktera klime na osnovu podataka osnovnih klimatskih pokazatelja (temperature i padavina), vršeno je po metodi Thornthweite-Matera. Za obradu klimatskih prilika područja (temperature, količine padavina i vlažnosti vazduha), poslužili su podaci meteoroloških osmatranja na meteorološkoj stanici u Novom Gradu za period 1975-1984. godine.

Meteorološka stanica u Novom Gradu se nalazi na nadmorskoj visini 119 m, a njene geografske koordinate su SGŠ 45º 03´ i IGD 16º 23 .́ 6.3.1. Temperatura vazduha Temperatura vazduha ima veliki značaj za pedogenetske i druge procese, a na zemljinu površinu dolazi od sunca kao glavnog izvora toplotne energije, direktnim sunčevim zracima i posredstvom atmosfere kao temperature vazduha. Radi toga su njene srednje mjesečne i godišnje vrijednosti presudne za genezu zemljišta i pojavu vegetacije na datom području čije vrijednosti iznose srednja januarska temperatura vazduha nalazi se između 0C i -2C, izoterma od -1C nalazi se na nadmorskoj visini od oko 500 m, a u najvišim dijelovima područja srednja januarska temperatura pada na -2C, najosjetniji porast temperature je između aprila i maja mjeseca, a najveći pad između oktobra i novembra, najtopliji mjesec je juli sa srednjom temperaturom od 19C, pojava kasnog proljetnog mraza zabilježena je na samom početku maja mjeseca (3. maja), a ranog jesenjeg mraza nešto prije polovine mjeseca oktobra (10. oktobra).

23

Tabela br. 1. Srednje mjesečne temperature vazduha za posmatrani period od 10. godina

Mjesec I IV V VI VII VIII IX X XI XII Prosjek t (ºC) - 0,25 1,38 6,43 9,47 14,21 17,69 18,97 18,33 15,55 11,15 5,04 1,58 9,99

Iz tabele se vidi da je prosječna godišnja temperatura vazduha 9,99 °C. Najtopliji mjesec je jul sa 18,97 °C, a najhladniji januar sa - 0,25 °C 6.3.2. Padavine

- najniže količine padavina su na sjeveru i sjevero-istoku područja ( 800-900 mm god.) i prema jugu rastu do 1049,4 mm u toku godine, - na vegetacioni period otpada prosječno oko 50% od ukupne godišnje količine padavina, pojava grada je rijetka, - u dijelovima područja ispod 500 m nadmorske visine snježni pokrivač se zadržava manje od 30 dana, dok je najveći dio područja iznad 500 m pokriven snijegom oko 30-40 dana. Najviši dijelovi područja imaju snježni pokrivač i preko 40 dana tokom godine. Tabela br. 2. Srednje mjesečne i godišnja količina padavina za posmatrani period od 10. godina Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Σ mm/m² 66,6 69,3 83,0 88,3 103,4 94,9 83,7 84,1 87,8 98,4 85,3 105,1 1049,4

Iz tabele se vidi da je prosječna godišnja količina padavina 1049,4 mm. Maksimum padavina je u decembru 105,1 mm i u maju 103,4 mm, a minimum u januaru 66,6 mm. 6.3.3. Vlažnost vazduha

- relativna vlaga vazduha u svim mjesecima je preko 70%, a srednja godišnja vrijednost iznosi nešto više od 80%, 6.3.4. Vjetrovi i njihova učestalost na području

Učestalost i brzina vjetrova po Boforovoj skali (0-12) na području ove meteorološke stanice nije utvrđena za navedeni period, ali je poznato da na ovom području zimi preovlađuju vjetrovi u narodu poznati pod nazivom bura, a u ljetnom periodu preovlađuju južni vjetrovi koji značajno utiču na visinu padavina i temperaturu vazduha. Dominiraju zapadna i sjeverna strujanja i ona imaju i najveću prosječnu brzinu. Vjetrovi su uglavnom male do srednje jačine, nisu česti i ne čine veće štete. Vegetacioni period počinje oko 30. IV. i traje do oko 30. IX.

24

6.3.5. Vodni bilans Obradom podataka izračunati su sljedeći parametri: - srednje mjesečne temperature vazduha za posmatrani period od 10 god. – t (°C), - srednje mjesečne količine padavina za posmatrani period od 10 god. – (mm/m²), - višak vode – V (mm), - manjak vode – M (mm), - rezerva vode u zemljištu – R (mm), - potencijalna evapotranspiracija – PET (mm i %), - stvarna evapotranspiracija – SET (mm), - odnos viška – V, manjka – M i rezerve vlage (bilans hidrični).

Tabela br. 3. Analiza klime po metodu Thornthweite-a

Meseci T (ºC) PET (mm) P (mm) Rlpv (mm) Rlpv (%) SET (mm) M (mm) V (mm) I -0.25 0.00 67 100.00 100.00 0.00 0.00 66.60 II 1.38 4.03 69 100.00 100.00 4.00 0.03 65.30 III 6.43 27.27 83 100.00 100.00 26.03 1.24 56.97 IV 9.47 43.88 88 100.00 100.00 40.67 3.21 47.63 V 14.21 78.62 103 100.00 100.00 68.32 10.30 35.08 VI 17.69 96.49 95 100.00 100.00 80.97 15.52 13.93 VII 18.97 108.95 84 96.28 96.28 87.42 21.53 0.00 VIII 18.33 97.08 84 100.00 100.00 79.59 17.49 4.51 IX 15.55 67.95 88 100.00 100.00 60.25 7.70 27.55 X 11.15 44.77 98 100.00 100.00 41.43 3.34 56.97 XI 5.04 15.83 85 100.00 100.00 15.41 0.42 69.89 XII 1.58 4.60 105 100.00 100.00 4.56 0.04 100.54

God. 9.99 589.46 1049 508.66 80.80 544.97 IV-IX 492.97 542 417.23 75.74 128.70

Klima jako humidna, u vegetacionom periodu subhumidna vlažna

Iz tabele se vidi da prosječna godišnja temperatura vazduha (T) iznosi 9,99 °C, U toku cijele godine računski postoji rezerva vode koja obezbjeđuje vlažnost koju bi

zemljište imalo pri poljskom vodnom kapacitetu, izuzev mjeseca jula. Indeks od 100 mm uzimamo zato što se radi o distričnom kambisolu. Stvarna evapotranspiracija (SET) iznosi 508,66 mm na godišnjem nivou i manja je od

potencijalne (PET) čija je vrijednost 589,46 mm, a to znači da moguća količina vode koja se evapotranspiriše iz biljaka i iz zemljišta je veća od količine vode koja se stvarno evapotranspiriše. Stvarna evapotranspiracija u vegetacionom periodu iznosi 417,23 mm, a potencijalna 492,97 mm. Višak vlage (V) u zemljištu godišnje iznosi 544,97 mm, dok u vegetacionom periodu 128,70mm.

Područje se odlikuje stalnim prisustvom viška vlage u zemljištu izuzev mjeseca jula. Maksimalni višak vlage je u decembru mjesecu sa 100,54 mm.

25

Tokom godine najveći manjak vlage (M) u zemljištu javlja se u mjesecu julu sa 21,53 mm. Ukupni manjak vlage u toku godine se ne javlja u mjesecu januaru dok je u februaru i decembru relativno mali.

Opšti klimatski indeks izračunat je na osnovu indeksa aridnosti i indeksa humidnosti i iznosi 84,23 prema kome se područje odlikuje pojačanom humidnom klimom u toku cijele godine, a u vegetacionom periodu klimatski indeks izračunat na isti način iznosi 16,89 prema kome se područje odlikuje subhumidnom vlažnom klimom. mm

mjeseci Grafikon br. 1 Klima dijagram po Thornthweite-Matter

Na osnovu grafikona br. 1. možemo zaključiti da su vrijednosti stvarne evapotranspiracije (SET) manje od vrijednosti potencijalne evapotranspiracije (PET). Njihove mjesečne vrijednosti počinju od minimalnih 0,00 mm u mjesecu januaru, dok maksimum postižu u julu mjesecu kada vrijednosti stvarne evapotranspiracije (SET) iznose 87,42 mm, a vrijednosti potencijalne evapotranspiracije (PET) 108,95 mm. Dalje vrijednosti opadaju tako da u mjesecu decembru stvarna evapotranspiracija iznosi 4,56 mm, a potencijalna evapotranspiracija 4,60 mm.

Količina padavina (P) u januaru mjesecu iznosi 67 mm, dok maksimalne vrijednosti postiže u mjesecu maju 103 mm, a u mjesecu decembru 105 mm.

0

20

40

60

80

100

120

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

PET P SET

26

6.4. GEOLOŠKE I PEDOLOŠKE PRILIKE ISTRAŽIVANOG PODRUČJA 6.4.1. Geološke prilike područja Prema podacima uzetih sa geološke karte, na ovom šumsko-privrednom području uočava se dosta velika razlika u geološkoj građi pojedinih dijelova područja. Brda i brežuljci koji se nalaze u P.J. "Pastirevo" su najvećim dijelom izgrađeni od eoceonskih naslaga. Mioceonske naslage su predstavljene različitim klastitima (razni pijeskovi, gline, laporci i šljunci), a mjestimično krečnjaci. Eoceonske naslage su predstavljene tipičnim flišnim serijama sa pješčarima, laporcima i konglomeratima. 6.4.2. Pedološke prilike područja

Opšta pretpostavka je da su za ovo relativno novo i neistraženo područje karakteristična (kisela) smeđa zemljišta, ilimerizovana zemljišta na silikatima i rankeri. Pedogeneza i osobine zemljišta su u velikoj zavisnosti od osobina matičnog supstrata, pa je on uzet kao osnova za podjelu na grupe zemljišta:

- zemljišta na flišnim naslagama, - zemljišta na aluvijalnim nanosima.

Na ovom području se uglavnom radi o kiselim nekarbonatnim podlogama na kojima se razvilo kiselo smeđe zemljište (distrični kambisol).

U svrhu utvrđivanja tipova zemljišta na području istraživanja, vršeno je kopanje pedoloških profila na postavljenim oglednim površinama. Pedološki profili su kopani na slijedećim oglednim površinama: OP 1, OP 2, OP 3, OP 4, OP 5, OP 6, OP 9, OP 10 i OP 11., radi utvrđivanja na kojem se tipu zemljišta javlja određena zajednica pitomog kestena.

Slika br. 6. Stanje sastojine na oglednoj površini OP 1.

27

Slika br. 7. Pedološki profil br.1.

Morfologija i opis pedološkog profila br. 1.: Ol = 0-3, Of = 3-5, Oh = 5-7, Aoh = 7-13, boja sivo-žuta, pjeskovita ilovača, mrvičaste strukture oko 3 mm, umjereno vlažno, E = 13-37, boja smeđe-žuta, pjeskovita ilovača, mrvičaste strukture oko 3-5 mm, rastresito, propusno, umjereno vlažno, B = 37-90, boja žuto-smeđa, ilovača, orašaste strukture oko 6 mm, rastresito, propusno, umjereno vlažno, C > 90, Stijena: dijabaz, Zemljište determinisano kao: luvisol, Asocijacija: Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus

28


Slika br. 9. Pedološki profil br.2.

29

Morfologija i opis pedološkog profila br. 2.: Ol = 0-5, Of = 5-8, Oh = 8-10, Aoh = 10-15, boja sivo-žuta, pjeskovita ilovača, mrvičaste strukture oko 3 mm, propustljivo, umjereno vlažno, E = 15-40, boja smeđe-žuta, pjeskovita ilovača, mrvičaste strukture oko 6 mm, rastresito, propusno, umjereno vlažno, B = 40-100, boja žuto-smeđa, ilovača, orašaste strukture oko 6 mm, rastresito, propusno, umjereno vlažno, Stijena: dijabaz, Zemljište determinisano kao: luvisol - ilovast, Asocijacija: Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus


30

Slika br. 11. Pedološki profil br. 3.

Morfologija i opis pedološkog profila br. 3.: Ol = 0-3, Of = 3-5, Oh = 5-6, Aoh = 6-12, boja sivo-žuta, pjeskovita ilovača, mrvičaste strukture oko 3 mm, umjereno vlažno, E = 12-45, boja smeđe-žuta, pjeskovita ilovača, mrvičaste strukture oko 5 mm, rastresito propusno, umjereno vlažno, B = 45-97, boja žuto-smeđa, ilovača, mrvičaste strukture oko 5 mm, rastresito, propusno, umjereno vlažno, C1 > 97, Stijena: dijabaz, Zemljište determinisano kao: luvisol – dubok, Asocijacija: Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus

31



32

Morfologija i opis pedološkog profila br. 4.: Ol = 0-5, Of = 5-7, Oh = 7-8, Aoh = 8-15, boja žuto-siva, pjeskovita ilovača, mrvičaste strukture oko 5 mm, rastresita, nepravilan do postepen prelaz, umjerena vlažnost, AE = 15-35, boja sivo-žuta, pjeskovita ilovača, mrvičaste strukture oko 3 mm, umjereno vlažno, Eg = 35-53, boja smeđe-žuta, ilovača, mrvičaste strukture oko 5 mm, kompaktna, konkrecije crne mrlje, umjereno vlažno, Bg = 53-92, boja žuto-smeđa, glinovita ilovača, poliedrične strukture oko 11 mm, kompaktna, sive i rđaste mrlje, pseudoglejni dio profila praškasto-ilovast , glinovite strukture, umjereno vlažno, Stijena: dijabaz, Zemljište determinisano kao: pseudoglej, Asocijacija: Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus


33


Morfologija i opis pedološkog profila br. 5.: Ol = 0-4, Of = 4-6, Oh = 6-7, Aoh = 7-20, boja žuto-siva, ilovača, poliedrične strukture oko 8 mm, rastresito, propustljivo, umjereno vlažno, (B) = 20-60, boja žuto-smeđa, glinovita ilovača, poliedrične strukture oko 10 mm, skelet 10 mm pojedinačno, rastresito, propusno, umjereno vlažno, C1 > 60-93, Stijena: dijabaz, Zemljište determinisano kao: distrično-smeđe zemljište, Asocijacija: Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus

34



35

Morfologija i opis pedološkog profila br. 6.: Ol = 0-6, Of = 4-6, Oh = 6-7, Aoh = 7-14, boja žuto-siva, pjeskovita ilovača, mrvičaste strukture oko 4 mm, umjereno vlažno, E = 14-42, boja smeđe-žuta, pjeskovita ilovača, mrvičaste strukture oko 5 mm, rastresito, propusno, umjereno vlažno, B = 42-91, boja žuto-smeđa, ilovača, mrvičaste strukture oko 5 mm, rastresito, propusno, Skeleta nema, umjereno vlažno, Stijena: dijabaz, Zemljište determinisano kao: distrično smeđe zemljište, Asocijacija: Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus


36

Slika br. 19. Pedološki profil br. 7. Morfologija i opis pedološkog profila br. 7.: Ol = 0-5, Of = 5-8, Oh = 8-9, Aoh = 9-19, boja žuto-siva, pjeskovita ilovača, mrvičaste strukture oko 3 mm, rastresito, propusno, umjereno vlažno, E = 19-42, boja sivo-žuta, pjeskovita ilovača, mrvičaste strukture oko 3-4 mm, rastresito, propusno, vlažno, B = 42-75, boja žuto-smeđa, ilovača, mrvičaste strukture oko 5 mm, rastresito, srednje propusno, vlažno, Bg = 75-100, boja žuto-smeđa, glinovita ilovača, orašaste strukture oko 10 mm, kompaktno, teško propustljivo, ima skeleta, rđaste i sive mrlje, vlažno, Stijena: dijabaz, Zemljište determinisano kao: luvisol-oglejen, Asocijacija: Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus

37



38

Morfologija i opis pedološkog profila br. 8.: Ol = 0-3, Of = 3-4, Aoh = 4-11, boja žuto-siva, pjeskovita ilovača, mrvičaste strukture oko 4 mm, propustljivo, rastresito, umjereno vlažno, E = 11-41, boja žuto-siva, pjeskovita ilovača, mrvičaste strukture oko 4 mm, rastresito, propustljivo, umjereno vlažno, B = 41-78, boja sivo-žuta, pjeskovita ilovača, orašaste strukture oko 6 mm, rastresito, srednje propustljivo, umjereno vlažno, C1 > 78, Stijena: dijabaz, Zemljište determinisano kao: luvisol tipičan, dubok, Asocijacija: Querco-Castanetum varijanta Genista tinctoria


39

Slika br. 23. Pedološki profil br. 9. Morfologija i opis pedološkog profila br. 9.: Ol = 0-4, Of = 4-6, Oh = 6-7, Aoh = 7-16, boja mrko-siva, pjeskovita ilovača, mrvičaste strukture oko 5 mm, rastresito, propustljivo, vlažno, AE = 16-27, boja žuto-siva, pjeskovita ilovača, mrvičaste strukture oko 5 mm, rastresito propustljivo, vlažno, E = 27-49, boja smeđe-žuta, ilovača, mrvičaste strukture oko 5 mm, rastresito, propusno, skelet ćoškast oko 10 cm pojedinačno, vlažno, B = 49-91, boja oker, glinovita ilovača, poliedrične strukture oko 7 mm, rastresito, srednje propustljivo, vlažno, Stijena: dijabaz, Zemljište determinisano kao: luvisol, Asocijacija: Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus

40

Nakon obrade pedoloških profila utvrđeno je da se na oglednim površinama javljaju tri tipa zemljišta i to: luvisol, distrično smeđe zemljište i pseudoglej te ćemo karakteristike ovih zemljišta prikazati u narednom dijelu teksta.

6.4.2.1. Luvisol

Naziv ilimerizovano zemljište predložio je Fridland (1958) uzimajući za osnovu latinsku

riječ ilimare – ispirati glinu i ovaj naziv adekvatnije ističe bitno svojstvo ovog zemljišta nego naziv lesivirano zemljište koje potiče iz francuskog jezika i znači isprano zemljište(Sol lessivee), ne označavajući da podliježe ispiranju. Još se upotrebljavaju i nazivi «Parabraunerde» (njemački naziv), pseudopodzolasto zemljište itd.

Ova zemljišta se obrazuju na ilovastim supstratima ili na stijenama čijim raspadanjem može da se obrazuje dublji ilovasti profil. Najčešći supstrat je les, stari aluvijalni i jezerski nanosi, glečerski nanosi i dr. Luvisol se ne obrazuje na pjeskovitim i kvarcom bogatim supstratima jer na tim supstratima nema dovoljno gline koja bi se premještala, dok jako ispiranje i zakiseljavanje usmjeravaju procese ka opodzoljavanju.

Luvisoli su vezani za humidne regione u kojima se mogu formirati descendentni tokovi vode. Kod nas su to regioni sa više od 700 mm taloga i sa srednjom godišnjom temperaturom od 8 – 11 °C. Pozivajući se na više autora Schefer-Schachtschabel (1966), ističu značaj postojanja sušnog perioda kada se stvaraju sušne pukotine koje se smatraju kao glavni putevi migracije gline. S obzirom da se luvisol nalazi pretežno na zaravnjenim terenima (najviše na starim terasama i platoima) i u nižim pojasevima, njihovu prirodnu vegetaciju čine najčešće hrastove, a rijeđe i bukovo-jelovo-smrčeve šume.

Ilimerizovana zemljišta su rasprostranjena u zapadnim dijelovima bivše Jugoslavije, na lesnim platoima, na starim riječnim i jezerskim terasama i na drugim zaravnjenim terenima. Javljaju se najčešće u pojasu od 200 do 1000 m nadmorske visine. U krečnjačkim regionima ova zemljišta zauzimaju karstne zaravni i vrtače. Što se tiče fonda BiH ova zemljišta zauzimaju oko 13 % od ukupnih površina obraslih šumom, dok se pod šumskim goletima nalazi oko 6 %.

Postoji prilično velika razlika između svojstava luvisola obrazovanih na silikatnim supstratima i onih obrazovanih na čistim krečnjacima, a kako su na području istraživanja ova zemljišta zastupljena na silikatima prikazaćemo karakteristike istih.

Luvisol na silikatnim stijenama može imati profil sa litičnim i regolitičnim kontaktom i ukupnu dubinu i višu od 70 cm. Humusni horizont je ohričnog tipa, ima ugasitosivu boju i slabo izraženu strukturu (graškastu ili poliedričnu). O – horizont se rjeđe javlja s odlikama sirovog humusa. Dubina A – horizonta varira od 5 – 15 cm, dok pod livadskom vegetacijom on može iznositi i 20 cm. Debljina E – horizonta se kreće od 10 – 20 cm, a na varijetetima lakšeg granulometrijskog sastava i do 30 cm. Ovaj horizont obično ima žutosivu boju i najčešće je kompaktan i bestrukturan. U eluvijalnom horizontu moguća je i pojava sitnih mekih konkrecija ferihumita, a naročito u hrastovim šumama. Debljina B – horizonta varira od 30 – 80 cm, a morfološki se izdvaja smeđom bojom i orašastom ili prizmatičnom strukturom i koloidnim opnama na površini strukturnih agregata.

Površinski horizonti su po granulometrijskom sastavu obično pjeskovite ili praškaste ilovače pri čemu je sadržaj gline uvijek nešto viši u E – horizontu nego u A - horizontu. U Bt – horizontu se najčešće javlja ilovača ili glinovita ilovača, koja ima 1,5 do 2,5 puta više gline nego u E – horizontu.

41

S obzirom na opisanu teksturu i građu profila ova zemljišta se mogu smatrati zemljištima koja mogu imati nešto otežanu dreniranost, a naročito na prelazu u Bt – horizont, ali se ne javlja izrazitija stagnacija vode. Sposobnost zadržavanja vode zavisna je od teksture, ali uglavnom je povoljna. U nižim pojasevima sadržaj humusa iznosi 3 – 5 %, a u višim regionima i do 10 %, dok sa pojavom polusirovog tipa sadržaj humusa može da iznosi i više od 20 %. Na obradivim površinama udio humusa se kreće od 1 – 2 %. U svim navedenim slučajevima sadržaj humusa naglo opada u E – horizontu. Reakcija je slabo do umjereno kisela (pH 5-6, rijeđe ispod 5). Sa dubinom reakcija može neznatno da raste ali i da opada. Stepen zasićenosti bazama iznosi najčešće 40 – 70 %, dok u odnosu sa dubinom obično pokazuje slične promjene kao i pH vrijednost. Azotom i kalijumom su luvisoli srednje obezbijeđeni, dok je sadržaj pristupačnog fosfora vrlo nizak (ispod 1 mg/100g).

Luvisoli na silikatima su duboka zemljišta povoljnih fizičkih svojstava. S obzirom da se nalaze u humidnijim regionima i da imaju dobar poljski vodni kapacitet ova zemljišta imaju povoljan režim vlaženja. Izuzetak su varijeteti sa jakom teksturnom diferencijacijom koja uzrokuje zastoj ocjedne vode iznad B horizonta i pojavu pseudooglejavanja. Tipični luvisol je uglavnom visoko produktivno zemljište koje u bonitetnoj skali šumskih zemljišta stoji na vrhu i ocjenjuje se najvećim brojem bodova. Silikatni luvisoli se kao dosta produktivna zemljišta koriste većim dijelom u poljoprivredi, ali se još uvijek nalazi dosta površina pod hrastovim, bukovim i bukovo-jelovo-smrčevim šumama. U nižim pojasevima i suvljim regionima (npr.u Srbiji) na ovim zemljištima se nalaze šume sladuna i cera, a u humidnijim zapadnim oblastima šume hrasta kitnjaka i običnog graba.

6.4.2.2. Distrično-smeđe zemljište (distrični kambisol) Naziv distrično-smeđe zemljište odnosi se na smeđe zemljište koje pruža loše uslove za ishranu biljaka (loše plodnosti). Distrična smeđa zemljišta se obrazuju na kvarcno-silikatnim supstratima sa malom količinom bazičnih katjona.

Ona su većinom rasprostranjena u humidnim oblastima (godišnje količine padavina iznad 700 mm) u kojima se bazični katjoni lakše ispiraju. Distrični kambisol je zemljište brdsko-planinskih regiona, gdje pretežno zauzima sjeverne strmije padine. To su zemljišta najčešće dubine veće od 30 cm, najčešće 60-80 cm, i zavisno od tvrdoće stijene mogu imati litični i regolitični kontakt, sa tipom profila A-(B)-C R ili A-(B)-R. Humusni horizont je najčešće 5-10 cm debljine i javlja se u formi zrelog humusa i prelaznog moder humusa. Debljina kambičnog (B) horizonta varira 20-60 cm. Struktura je slabo izražena u oba horizonta, a može biti zrnasta, graškasta ili poliedrična. Granulometrijski sastav distričnog kambisola varira zavisno od prirode supstrata, ali se najčešće nalazi u području pjeskovito-ilovastog supstrata uz često prisustvo veće ili manje količine skeleta. Teksturno diferenciranje profila je neznatno, a nekada uopšte ne postoji. S obzirom na takvu teksturu, ova zemljišta su uglavnom propusna za vodu i dobro aerisana. Sadržaj humusa u distričnom kambisolu jako varira, a najviše zavisi od nadmorske visine, sadržaja gline i nagiba terena. Sadržaj azota varira paralelno sa sadržajem humusa i to u intervalu 0,2-1 % , a odnos C:N iznosi 1,5 i više.

42

Reakcija zemljišta je kisela i kreće se najčešće od 4,5-5,5 , a stepen zasićenosti bazama varira najčešće od 30-50 %. Iako je pri izdvajanju podtipova matični supstrat uzet posebno u obzir kao faktor koji uslovljava pojavu različitih procesa, još uvijek se unutar izdvojenih podtipova može javiti variranje mineralnog i granulometrijskog sastava koji utiče na produktivnu sposobnost ovih zemljišta. Izdvojeni su podtipovi: tipični, humusni, ilimerizovani, pseudoglejni i opodzoljeni. Variranje dubine distričnog kambisola najčešće se odražava na produktivnost ovog zemljišta, pa je taj kriterijum iskorišten u najnižem taksonomskom nivou.

Sadržaj pristupačnih hranjivih materija uglavnom je nizak (osim sadržaja K2O) jer fosfor sa Al gradi nerastvorna jedinjenja, a N se zbog obrazovanja moder humusa isključuje iz biološkog ciklusa i inaktivira.

Nizak stepen zasićenosti baza i nizak nivo trofičnosti su glavni ograničavajući faktori produktivnosti distričnih kambisola, dok njihova dubina i ostala fizička svojstva nisu nepovoljna, pa se ova zemljišta u prosjeku mogu smatrati srednje produktivnim šumskim zemljištem.

U bonitetnoj skali, prema produktivnosti, ova zemljišta zauzimaju mjesto nešto iznad sredine (56 bodova od 100 mogućih).

Budući da su fizičke osobine ovih zemljišta uglavnom povoljne, kao i uslovi za razvoj korjenovog sistema, korekcijom hemijskih svojstava putem fertilizacije (N, P) može se na ovim zemljištima očekivati značajan meliorativni efekat. Zato je distrični kambisol jedno od najznačajnijih šumskih zemljišta čija se efektivna plodnost može znatno poboljšati u odnosu na prirodnu. Ukupna dubina ovih zemljišta varira između 30-70cm. Po granulometrijskom sastavu to su lakša zemljišta ilovastog sastava. Dobro su propustljiva za vodu i dobro aerisana. Zemljište je kiselo pH 4,8-5,5; stepen zasićenosti bazama nizak (20-25 %), količina hranjivih materija je mala. 6.4.2.3. Pseudoglejevi Pseudoglejevi predstavljaju zemljišta u čijem se profilu na manjoj ili većoj dubini nalazi jedan nepropustljivi ili slabo propustljivi horizont na vodu. Na njemu se duže ili kraće vrijeme zadržavaju padavinske vode izazivajući oksido-redukcione procese uslovljene smjenom vlažne i suve faze, koje su karakteristična za ova zemljišta. Pseudoglejevi su u najvećoj mjeri rasprostranjeni u umjerenoj zoni dosežući i do južnog dijela borealne zone. Njihovo nastajanje je vezano prvenstveno za humidne oblasti umjerene zone. Pseudoglejevi se takođe često obrazuju u semihumidnim oblastima (Mückenhausen, E, et all. 1962). Pored toga oni se javljaju u suptropskoj pa i u tropskoj zoni. Najpovoljniji supstrati za obrazovanje pseudoglejeva su prvenstveno sedimenti bogati frakcijom praha, a u manjoj mjeri i koloidnom frakcijom. Osim toga pogodni su i dvoslojni supstrati pri čemu niži dio profila predstavlja manje ili više teška glina, a gornji dio relativnolako propusni materijali kao što su les ili aluvijalni nanosi. Najveće površine pseudoglejeva kod nas su upravo na takvim dvoslojnim supstratima u dolinama velikih rijeka: Save, Drave i drugih. Teški supstrati na kojima se neposredno mogu obrazovati pseudoglejevi mogu biti i razvijeni tipovi zemljišta kao npr.: vertisoli (smonice), pelosoli, pa čak i černozemi (livadski černozem). Lesivirana zemljišta u stvari najčešće predstavljaju supstrate na kojima se razvijaju pseudoglejevi.

43

Osnovni uslovi za nastajanje pseudoglejeva je već u početnoj fazi izdiferenciranost profila po mehaničkom sastavu. Na dodiru dva sloja različitog mehaničkog sastava postoji front zadržavanja padavinskih voda koje u isto vrijeme zasićavaju čitav gornji dio profila. Procjeđivanje vode kroz profil je svedeno na minimum. Ovo se odvija u zimskom i proljetnom periodu poslije topljenja snijega i kada su padavine obično obilne. Suštinu procesa pseudooglejavanja čine sa jedne strane redukcioni, a sa druge oksidacioni procesi koji se naizmjenično odvijaju smjenom vlažne sa suvom fazom. U vrijeme vlažne faze zasićenost zemljišta vodom je potpuna i gvožđeva i manganova jedinjenja u ovakvoj sredini postaju pokretna, prelazeći iz višeg u niže valentno stanje.

U sušnom periodu profil se brzo oslobađa vode i počinje intenzivno odvijanje oksidacionih procesa koji se manifestuju u tome što su gvožđe i mangan koji su nekada prožimali zemljišnu masu koncentrisani sada na pojedinim tačkama. Ove reakcije se naizmjenično stalno smjenjuju i kao rezultat toga nastaje sve više rđasto tamnih fleka i konkrecija. Istovremeno sa odvijanjem redukcionih i oksidacionih procesa dolazi do jačeg ili slabijeg premještanja čestica gline i koloida oslobođenih u procesu redukcije, a na taj način dobija se potpuno izražena slika diferencijacije profila kako po boji tako i po mehaničkom sastavu i drugim osobinama.

Pseudoglejevi imaju bogatu morfogenetsku sliku. Pored diferencijacije profila u mehaničkom sastavu izrazita je i diferencijacija po boji i prisutnim flekama, kao i konkrecijama gvožđa i mangana. Oksido – redukcioni procesi ne zahvataju samo A i g - horizont, nego se katkad uvlače duboko, u vidu jezičaka, u B - horizont. Ovdje karakterističan g – horizont se izdvaja svojom sivom bojom, praškastom strukturom kod koje se strukturni agregati pod prstima lako pretvaraju u prah. Iznad tipičnog g - horizonta obično se nalazi plitak humusno akumulativni horizont mrko sive boje, slabo izražene strukture, a katkada protkan u manjoj mjeri sitnijim flekama i konkrecijama gvožđa i mangana. Bt – horizont je obično velike moćnosti (preko 50 cm i više) i u osnovi je smeđe boje koja je prošarana uzdužnim sivo-zelenim trakama. Ove trake označavaju odvijanje redukcionih procesa u dubljim dijelovima profila. Posmatran u cjelini Bt – horizont ima izgled jednog marmoriranog horizonta.

Od hemijskih osobina totalni kapacitet (T) najbolje odražava promjene izazvane procesom pseudooglejavanja, slično lesiviranim zemljištima, samo još u većoj mjeri. Tu se javljaju razlike u veličini ove vrijednosti između Bt i g horizonta. U tom slučaju T vrijednost je 1,5 do 2 puta veća u Bt – horizontu nego u g – horizontu, a slično vrijedi i za sumu baza (S), s tim što je taj odnos ovdje još širi (5 - 6 puta). Iz ovakvog sastava adsorptivnog kompleksa proističu potpuno odgovarajuće vrijednosti za stepen zasićenosti bazama (V %). Hemijske osobine na ovaj način jasno ocrtavaju proces pseudooglejavanja.

44

6.5. EKOLOŠKO - VEGETACIJSKE KARAKTERISTIKE

Prema ekološko-vegetacijskoj rejonizaciji Bosne i Hercegovine područje istraživanja spada u sjeverozapadno bosansko područje koje se prostire od rijeke Une ka jugoistoku, uvlačeći se uz Vrbanju iznad Kotor Varoši (karta br. 4.). Pripada pretežno brdskom pojasu, a manjim dijelom dolinskom (kotlinskom) u visinskom intervalu od 130 do 500 m nadmorske visine.

Ovo područje se karakteriše umjereno kontinentalnom klimom koja ima znake uticaja atlantske klime. Koeficijent kontinentalnosti je manji (oko 54 %), a odnos potencijalne evapotranspiracije i padavina u vegetacionom periodu je povoljniji (oko 0,98). Vegetacioni period traje 195 – 200 dana (manja varijabilnost u odnosu na sjeverobosansko područje je rezultat manje varijabilnosti nadmorskih visina meteoroloških stanica u ovom području.

Navedeno područje je izgrađeno od aluvijalnih ravni u dolinama rijeke Une, Sane i Vrbasa, te od tercijernih sedimenata, a manje od paleozojskih pješčara i škriljaca, eruptive i krečnjaka.

Od zemljišta na ovom području, najzastupljeniji su pseudoglejevi sa distričnim kambisolom, a još dolaze semiglejevi, fluvisoli, vertisoli, eutrični kambisoli, pelosoli i kalkokambisoli na krečnjaku.

Što se tiče realne šumske vegetacije, najrasprostranjenije su klimatogene šume kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetum Horv. et al. 1974), sa kojim na hladnijim položajima alterniraju brdske šume bukve (Fagetum submontanum). U nizinama i diluvijalnim terasama zastupljene su šume lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli – Quercetum roboris Anić 1959). Na krajnjem sjeverozapadnom dijelu zastupljene su šume pitomog kestena (šire područje Kostajnice). Na orografski izraženim položajima rasprostranjene su šume kitnjaka (Quercetum montanum illyricum Stef. 1961).

45

Karta br. 4. Eko-Vegetacijska područja BiH

46

6.6. FITOCENOZE PITOMOG KESTENA U EVROPI I BIVŠOJ JUGOSLAVIJI

Fitocenoze pitomog kestena pripadaju svezi acidofilnih šuma kitnjaka i lužnjaka Quercion robori-petraeae Br.-Bl. 1932, (red Quercetalia robori-petraeae Tx. (1931) 1937. i razred Querco-Fagetea Br.-Bl. et Vlieg. 1937).

U zapadnoj Evropi, gdje je težište recentnog areala ove vrste, opisano je više zajednica: Phyteumo betonicifoliae – Quercetum castanosum Ellenberg – Klötzli 1972 (Švajcarska), Arunco-Fraxinetum castanosum Ellenberg-Klötzli 1972 (takođe Švajcarska, na silikatnoj i karbonatnoj podlozi), Cruciato glabrae – Quercetum castanosum Ellenberg-Klötzli 1972, Digitalo luteae ssp. australis – Castanetum sativae Gamisans 1976 (na Korzici), itd.

Na prostoru bivše Jugoslavije opisane su zajednice:

- u sjeverozapadnom dijelu: (slovenačko-hrvatsko-bosanska disjunkcija): Querco-Castanetum austroalpinum i Querco-Castanetum illyricum Ht. 1938;

- u zapadnom dijelu: Castanetum sativae submediterraneum Anić 1953, Castanetum sativae hercegovinicum M. Wraber (1958) 1961. i Querco-Castanetum montenegrinum Černj., Greb. et Z. Pavlović 1949;

- u jugoistočnom dijelu (metohijsko-makedonska disjunkcija): Querco-Castanetum metochi-ense Glišić (1969) 1975. i Castanetum sativae macedonicum (Rudski 1938) Nikolovski 1951.

Ekološke i florističke razlike kestenovih šuma Balkanskog poluostrva: na sjeverozapadu

su mezofilnije i acidofilnije (posljedica vlažnije klime); na jugoistoku kserofilnije i neutrofilnije, sa elementima šuma cera i sladuna.

Beck von Mannagetta (1901) je zapazio da kesten ima vrlo široku valencu u odnosu na

pojedine ekološke činioce, pa ga tako ima: u formacijama lovorovih šuma (Istra, Boka Kotorska), u formaciji litoralnih hrastovih šuma u Primorju (sa vrstom Quercus ilex), zatim u formaciji bosanskih hrastovih šuma, u formaciji šikara u Hrvatskoj i Bosni i u formaciji bukve.

Adamović (1909) smatra da kesten obrazuje posebnu formaciju i konstatuje da u oblasti submontanih hrastovih šuma kesten raste pojedinačno, dok u submontanskoj oblasti srednjeevropske flore obrazuje posebnu formaciju, obrazujući na silikatnim tlima često čiste sastojine između 600 – 1200 m nadmorske visine. Po njemu se ova formacija nalazi u donjem toku Drine (Loznica), na planini Jelici (kod Čačka), kod Berkovice u Bugarskoj. I on konstatuje da se u glavnoj etaži kestenove formacije javlja, pored kestena, kitnjaka,cera, sladuna i graba, još i bukva.

Mayr (1909) je u okviru zone Castanetum obuhvatio prostrano i prilično raznovrsno klimatsko područje – topliji dio umjerene zone listopadnog drveća u srednjoj i južnoj Evropi, gdje se spontano javljaju: kesten, hrast lužnjak, sitna granica, cer, sladun, grab, bijeli grab, crni grab, platan, divlji kesten, čempres, mediteranski borovi, crni i bijeli bor i dr.

47

Fekete i Blatny (1913 i 1914) su konstatovali da kesten u mediteranskom području

obrazuje posebnu formaciju , a u unutrašnjosti kopna se kesten miješa sa hrastom kitnjakom, cerom, sladunom, lužnjakom i bukvom.

Pavari (1931) je konstatovao u uslovima Italije da kesten ulazi u pojas bukve. I u makedonskoj kestenovoj šumi ima površina gdje se kesten miješa sa bukvom.

Sa novijim istraživanjima Ema (1960), u kestenovim šumama na Bjelasici (Makedonija) konstatovano je da je šuma kestena i bukve i u Makedoniji jedna vegetacijska realnost i opisana je kao Castanetum sativae macedonicum subasocijacija fagetosum. Na Bjelasici se ova šuma nalazi između 430 – 800 metara nadmorske visine sa posebnim naglaskom da u njenom sastavu ima dosta biljaka iz sveze Fagion.

Wraber (1958), smatra da se kesten u Bosni javlja u slijedećim fitocenozama:

Querceto-Castanetum, Querto-Carpinetum subasocijacija castanetosum, Luzulo-Fagetum subasocijacija castanetosum.

Prva fitocenoza se javlja u sjeverozapadnoj Bosni, kao nastavak kestenovog areala iz

Slovenije i Hrvatske. U drugoj fitocenozi je konstatovano da u kestenovim šumama kod Srebrenice hrasta kitnjaka skoro i nema pa je nelogično njezino izdvajanje kao takve fitocenoze. Treća fitocenoza je unijela najviše dilema u fitocenološkoj literaturi jer je određena kao Luzulo-Fagetum subasocijacija castanetosum iako se kesten javlja kao dominantni edifikator (Glišić, 1975).

Istraživane sastojine pitomog kestena fitocenološki pripadaju asocijaciji: šuma kitnjaka i pitomog kestena Querco-Castanetum illyricum Horv. et al. 1974.

Rasprostranjena je u Sloveniji, većem dijelu sjeverne Hrvatske (na Medvednici, oko Kostajnice, Karlovca, na Petrovoj i Zrinskoj gori ) kao i u sjeverozapadnoj Bosni gdje je češća oko Novog Grada, Krupe, Cazina i Kladuše.

Ona zauzima brežuljkaste ocjedite padine, na 150-600 m nadmorske visine. Nalazi se u zoni klimatogene šume kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetum illyricum Ht. Et al. 1974), a često i u neposrednom dodiru s njom. Rasprostranjena je na silikatima, na ispranim kiselo smeđim, smeđe podzolastim ili ilimerizovanim zemljištima. U spratu drveća jedan od edifikatora je upravo pitomi kesten koji se ovdje zadržao iz glacijalnih doba zahvaljujući toplijoj klimi na rubovima Panonske nizije (Anić, 1940). Tu se nalaze još: Quercus petraea, Fagus sylvatica, Betula verrucosa, Carpinus betulus.

U spratu grmlja i prizemne flore zastupljene su acidofilne vrste: Genista tinctoria, Genista germanica, Juniperus communis, Frangula alnus, Rubus hirtus, Vaccinium myrtillus, Hieracium murorum, Hieracium umbellatum, Lazula pilosa, Lazula albida, Veronica officinalis, Pteridium aquilinum, Calluna vulgaris, Potentilla erecta, Melampyrum pratense ssp. vulgatum. Često je vrlo razvijen i sloj mahovina, sa vrstama: Polytrichum formosum, Leucobrium glaucum, Dicranum scoparium i drugim.

48

Karakteristični skup zajednice na području Bosne sačinjavaju (prema Glišiću, Korici i

Wraberu, kod Horvata et al ., 1974): Castanea sativa, Carpinus betulus, Fagus sylvatica, Crataegus sp., Rubus hirtus; Hieracium silvaticum, H. umbellatum, Potentilla erecta, Veronica officinalis, Luzula pilosa, Pteridium aquilinum; Fragaria vesca, Mycelis muralis, Primula vulgaris, Veronica chamaedrys, Viola reichenbachiana; Dicranum scoparium, Hypnum cupres-siformae i Polytrichunm formosum. Kitnjak je zastupljen sa III stepenom prisutnosti. Sprat grmlja i prizemne flore dosta su oskudni, slični istima kod brdske šume kitnjaka Quercetum montanum illyricum Stef. 1961. U poređenju sa zajednicom kitnjaka i graba, šuma kestena je floristički siromašnija.

Većina sastojina pitomog kestena su, manje ili više, degradirane. Konačni stadij degradacije je vrištinska zajednica Genisto-Callunetum.

Za razliku od zajednice kitnjaka i graba, koja je složenije strukture i gdje je sloj grmlja daleko bolje razvijen, ova zajednica se odlikuje jednoličnošću građe i dominacijom acidofilnih vrsta. Degradacijom njenih sastojina prelazi u vrištine.

U Sloveniji je rasprostranjena šuma kitnjaka i kestena (Querco-Castanetum austroalpinum Wrab.) sa raznim varijantama (pinetosum, fagetosum, abietetosum) i prelaznim stadijima ka vrištini.

Šuma kestena i bukve ( Castaneo-Fagetum submontanum Glišić, 1975) je posebna

fitocenoza kestena, koja se i floristički i ekološki izdvaja od šume kestena i kitnjaka (Querco-Castanetum).

Prema Glišić (1975), dijapazon ekološke valence kestena je dosta širok i kesten se javlja i u Hrvatskoj u stvari u dvije jasno izdeferencirane šumske fitocenoze: u šumi kestena i kitnjaka (Querco-Castanetum) i u šumi kestena i bukve (Castaneo-Fagetum submontanum), gdje se javljaju uglavnom biljne vrste karakteristične za svezu Fagion.

Šuma kestena i bukve u Metohiji je vegetacijska realnost i ona je floristički i ekološki jasno ograničena šumska fitocenoza. U sloju drveća se konstantno javlaju bukva i kesten, dok od drugih vrsta značajnije učešće ima obični grab, a ostale se javljaju pojedinačno.

U sloju prizemnog bilja najčešće se javljaju slijedeće vrste: Pteridium aquilinum, Euphorbia amygdaloides, Sanicula europaea, Circaea lutetiana, Viola silvestris, Melica uniflora, Luzula forsteri, Primula vulgaris, Campanula trachelium, dok manju stalnost javljanja imaju još: Brachypodium silvaticum, Dentaria bulbifera, Galium schultesii, Aremonia agrimonioides, Galium vernum, Asarum europaeum, Lactuca muralis, Dactylis glomerata, Fragaria vesca i Lapsana communis. Sloj mahovine je u ovoj šumi obilniji nego što je u šumi kestena i kitnjaka. Dosta veliku stalnost javljanja imaju: Polytrichum attenuatum, Leucobryum glaucum, Hypnum cupressiformae, Catharinaea undulata i Cladonia rangiferina.

49

Šuma kestena i kitnjaka (Querco-Castanetum) se nalazi u pojasu hrastova (Glišić, 1975). Njena gornja granica je 1 050 m nadmorske visine (Rina i Kodra Čavza kod manastira Dečana). Nalazi se pretežno na istočnim i južnim ekspozicijama, rjeđe prema zapadu, a na nižim položajima (ispod 800 m nadmorske visine) nalazi se i prema jugu.

U ovoj fitocenozi se u sloju drveća konstantno javljaju kesten i kitnjak, dok se druge vrste javljaju rijetko i pojedinačno. U sloju žbunja, pored kestena i kitnjaka, najčešće se javljaju obična kleka i obični grab, dok manje učešće imaju: ljeska, žešlja i ruža, a pored toga značajnije je još učešće crnograbića, divlje trešnje, oskoruše, javora gluhaća, crnog jasena, klena i divlje kruške, s tim da je njihovo javljanje rijeđe. U sloju prizemnog bilja, pored edifikatora, konstantno se javljaju: Pteridium aquilinum, Veronica officinalis i Fragaria vesca. Veliki stepen prisutnosti imaju još: Viola silvestris, Galium schultesii, Juniperus communis, Primula vulgaris, Calamintha officinalis, Luzula pilosa, Aremonia agrimonioides, Potentilla micrantha i Dactylis glomerata. Značajnije učešće imaju još: Acer tataricum, Festuca ovina, Galium cruciata, Hieracium pilosella, Teucrium chamaedrys, Festuca heterophylla, Euphorbia amygdaloides, Achillea millefolium, Geum urbanum, Glechoma hirsuta, Epilobium montanum, Genista ovata, Potentilla erecta, Lactuca muralis, Sanicula europaea, Anemone ranunculoides, Galium verum, Lathyrus vernus i Hieracium bauchini.

U Hrvatskoj kestenovoj šumi ima srednjeevropskih, južnoevropskih i ilirskih elemenata, dok se u kestenovim šumama istočne Bosne, Srbije, Metohije i Makedonije javlja aralo-kaspijski florni element (žešlja), što ukazuje na uticaje sa istoka. Spisak acidofilnih biljaka u kestenovim šumama Metohije je prilično raznovrstan: Castanea sativa, Pteridium aquilinum, Veronica officinalis, Juniperus communis, Luzula pilosa, Potentilla micrantha, Potentilla erecta, Hieracium pilosella, Hieracium bauchini, Genista ovata i dr. Iako se acidofilne vrste javljaju konstantno, one nemaju veću brojnost i socijalnost, što je posljedica manje kiselosti zemljišta. Sloj mahovina se javlja često i ukazuje prije na povećanu vlažnost vazduha i zemljišta nego na ekstremnu kiselost zemljišta.

Submediteranske (i mediteranske) šume kestena

Zajednica Castanetum sativae submediterraneum je rasprostranjena u Istri, Castanetum sati-vae hercegovinicum u dolini Neretve, a Querco-Castanetum montenegrinum na Crnogorskom primorju. Njihova staništa su dublja zemljišta: na flišu, krečnjaku, gabru i dijabazu. Diferencijalne vrste, u odnosu na ilirsku šumu kestena, su: Carpinus orientalis, Quercus pubescens, Q. cerris, itd.

50

7. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Na terenu je prikupljeno dvadeset fitocenoloških snimaka, prikupljeni su podaci o vrstama: brojnost i pokrovnost, združenost, o tipu zemljišta, stjenovitosti, kamenitosti, nagibu, ekspozicijama, nadmorskim visinama, porijeklu sastojina, sklopu, maksimalnim visinama i maksimalnim prečnicima stabala. Podaci su uzimani posebno i za pokrovnost svakog sprata.

Spratovi su podijeljeni prema visini na: A1 – sprat visokog drveća (>20 m) A2 – drugi sprat drveća (od 10 do20 m) B1 – sprat visokog žbunja (od 5 do 10 m) B2 – srednji sprat žbunja (od 1,5 do 5 m) B3 – donji sprat žbunja (< 1,5 m) C – sprat zeljastih biljaka

Snimci su sintetizovani u fitocenološku tabelu (tabela br. 4), po standardnom metodu

Braun- Blanquet 1932, Horvat 1949. Fitocenološka tabela prikazuje sastav i strukturu istraživane asocijacije Querco-

Castanetum varijanta Carpinus betulus i varijanta Genista tinctoria. Istraživane fitocenoze se razlikuju prema stanišnim prilikama gdje se uočavaju razlike u sklopu, toplotnom režimu i režimu vlage. 7.1. FITOCENOLOŠKA ANALIZA KESTENOVIH ZAJEDNICA NA

PODRUČJU ISTRAŽIVANJA 7.1.1. Morfologija i struktura zajednice

Fitocenološka tabela (tabela br. 4) kako je gore navedeno prikazuje sastav i strukturu istraživanih fitocenoza. Uočljivo je da asocijacija Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus i varijanta Genista tinctoria nisu svugdje jednake građe. Pojedine sastojine se razlikuju prema stanišnim prilikama, usljed čega se javljaju razlike u sklopu, toplotnom režimu i režimu vlage. Ovom prilikom izdvojene su vrste koje karakterišu ovu asocijaciju sa navedenim varijantama, a to su: Castanea sativa, Fagus sylvatica, Sorbus torminalis, Fraxinus ornus, Rubus hirtus, Pteridium aquilinum i Corylus avellana.

U tabeli je očigledno diferenciranje asocijacije Querco-Castanetum na varijantu Carpinus betulus i varijantu Genista tinctoria.

51

52

53

54

Navedenu diferencijaciju kestenovih šuma istraživanog područja potvrdila je i multivarijaciona (klaster) analiza čiji je prikaz vidljiv na Dijagramu br. 1. Za ovu analizu su korišćene matrice sličnosti između snimaka, koje su dobijene računanjem koeficijenta sličnosti po metodu Čekanovskog (Czekanowski coefficient), (Campbell,1978).

Dijagram br. 1.: Klaster dendrogram za snimke istraživane fitocenoze

U klasterovanju je korišćen metod standardne Euklidske udaljenosti, sa kompletnim povezivanjem. Kod računanja koeficijenata sličnosti nisu korišćeni samo podaci o prisustvu vrste, što bi dovelo do prenaglašavanja značaja vrsta sa slabom brojnosti i pokrovnosti. Nije korišten ni metod transformacije brojnosti i pokrovnosti u relativne pokrovne vrijednosti , jer bi to dovelo do isključivanja vrsta male brojnosti i pokrovnosti. Kod navedenog računanja koeficijenata korišten je metod transformacije prema Coetzee & Wergeru, koji prema Campbell-u (1978), daje najbolje rezultate. Ova transformacija je prikazana u slijedećoj tabeli: Tabela br. 5.: Transformacija Braun-Blanquet-ove skale brojnosti i pokrovnosti u Coetzee & Werger-ovu

Braun-Blanquet-ova skala r + 1 2 3 4 5 Coetzee & Werger 1 5 10 20 30 40 50

55

7.1.2. Sinekološke karakteristike

S obzirom nedostataka korišćenja jedne transformacije, bilo da je u pitanju korišćenje samo pokrovnih vrijednosti ili same prisutnosti, ekološki indeksi su dati prema dva kriterijuma: pokrovnim vrijednostima i prisutnosti. Transformacija Braun-Blanquet-ovih vrijednosti brojnosti i pokrovnosti u pokrovne vrijednosti i ordinatnu skalu data je u tabeli br. 5. koja slijedi.

Tabela br. 6.: Transformacija Braun-Blanquet-ove skale brojnosti i pokrovnosti Braun-Blanquet r + 1 2 3 4 5 Pokrovne vrijednosti 0,05 0,5 5,5 17,5 37,5 62,5 87,5

Ekološki indeksi za pojedine vrste su uzeti prema Kojić i dr. (1997), a za vrste kojih nema u navedenom radu indeksi su procjenjivani. Za sve vrste zabilježene na području istraživanja ekološki indeksi su prikazani u tabeli u pregledu konstatovanih vrsta na području istraživanja.

Na dijagramu br. 2. prikazane su vrijednosti ekoloških indeksa asocijacije Querco-Castanetum varijante Carpinus betulus, a na dijagramu br. 3. prikazane su vrijednosti ekoloških indeksa asocijacije Querco-Castanetum varijante Genista tinctoria.

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

V K N S T

Pokrovne vrijednostiPrisutnost

Dijagram br. 2.: Vrijednost ekoloških indeksa asocijacije Querco-Castanetum varijante Carpinus betulus (V - vlažnost, K - reakcija, N - hranjivost, S - svijetlost, T - temperatura)

56

Iz dijagrama br. 2. se vidi da vrijednost vlažnosti prema pokrovnim vrijednostima iznosi 3,48, dok prema prisutnosti iznosi 3,02, vrijednosti reakcije su prema pokrovnim vrijednostima 2,57, a prema prisutnosti 3,20, hranjivost prema pokrovnim vrijednostima iznosi 2,78, a prema prisutnosti 2,72, što se tiče svjetlosti prema pokrovnim vrijednostima iznosi 2,73, dok prema prisutnosti 2,75 i za vrijednosti temperature vezano za ekološke indekse iznose prema pokrovnim vrijednostima 3,49, dok prema prisutnosti 4,07.

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

V K N S T

Pokrovne vrijednosti Prisutnost

Dijagram br. 3.: Vrijednost ekoloških indeksa asocijacije Querco-Castanetum varijante Genista tinctoria. (V - vlažnost, K - reakcija, N - hranjivost, S - svijetlost, T - temperatura)

Iz dijagrama br. 3. se vidi da vrijednost vlažnosti prema pokrovnim vrijednostima iznosi 3,34, dok prema prisutnosti iznosi 2,92, vrijednosti reakcije su prema pokrovnim vrijednostima 2,43, a prema prisutnosti 3,02, hranjivost prema pokrovnim vrijednostima iznosi 2,74, a prema prisutnosti 2,46, što se tiče svjetlosti prema pokrovnim vrijednostima iznosi 2,83, dok prema prisutnosti 2,88 i za vrijednosti temperature vezano za ekološke indekse iznose prema pokrovnim vrijednostima 3,53, dok prema prisutnosti 3,23. Upoređivanjem ova dva dijagrama vidljiva su manja odstupanja i to najviše prema vlažnosti s tim da prva varijanta ima nešto veće zahtjeve za vlagom.

57

Na dijagramu br. 4. koji slijedi prikazane su vrijednosti različitih ekoloških indeksa sveukupno za asocijaciju Querco-Castanetum varijantu Carpinus betulus i varijantu Genista tinctoria.

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

V K N S T

Pokrovne vrijednosti

Prisutnost

Dijagram br. 4.: Vrijednost ekoloških indeksa (sveukupno); (V - vlažnost, K - reakcija, N - hranjivost, S - svijetlost, T - temperatura)

Iz dijagrama br. 4. se vidi da vrijednost vlažnosti prema pokrovnim vrijednostima iznosi 3,42, dok prema prisutnosti iznosi 2,97, vrijednosti reakcije su prema pokrovnim vrijednostima 2,51, a prema prisutnosti 3,12, hranjivost prema pokrovnim vrijednostima iznosi 2,76, a prema prisutnosti 2,60, što se tiče svjetlosti prema pokrovnim vrijednostima iznosi 2,78, dok prema prisutnosti 2,81 i za vrijednosti temperature vezano za ekološke indekse iznose prema pokrovnim vrijednostima 3,51, dok prema prisutnosti 3,69.

58

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20

V

K

N

S

T

Dijagram br. 5.: Vrijednost ekoloških indeksa po fitocenološkim snimcima (V - vlažnost, K - reakcija, N - hranjivost, S - svijetlost, T - temperatura) Po fitocenološkim snimcima (dijagram br. 5.) vidi se da je za vlažnost najniža vrijednost od 3,17 zabilježena na snimku br. 18., dok je najviša vrijednost zabilježena na snimku br. 2. i iznosi 3,59. Najniža vrijednost reakcije zabilježena je na snimku br. 18. i iznosi 2,18, dok je njena najviša vrijednost zabilježena na snimku br. 4. i iznosi 2,73. Što se tiče hranjivosti njena najniža vrijednost je zabilježena na snimku br. 12. i iznosi 2,61, dok je njena najviša vrijednost na snimku br. 18. gdje iznosi 2,91. Najniža vrijednost za svjetlost se nalazi na snimku br. 6. i iznosi 2,53, dok je najviša vrijednost za svjetlost na snimku br. 13. gdje iznosi 3,01. U pogledu temperature najniža vrijednost se nalazi na snimku br. 4. gdje iznosi 3,29, a njena najviša vrijednost je na snimku br. 13. i iznosi 3,77.

59

7.1.3. Biospektri 7.1.3.1. Spektar životnih oblika Životni oblici su određeni prema Rankier-u (1934). Izdvojeno je 5 životnih oblika: Ph – fanerofite, Ch – hamefite, H – hemikriptofite, G – geofite, T – terofite. U dijagramu koji slijedi prikazani su životni oblici u asocijaciji Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus, a u odnosu na pokrovne vrijednosti i prisutnost.

%

0102030405060708090

100

Ph Ch H G T


Dijagram br. 6.: Životni oblici u asocijaciji Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus

U asocijaciji Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus, što je vidljivo iz dijagrama br. 6., najveće učešće imaju fanerofite (s obzirom na pokrovne vrijednosti 98,4 %, a s obzirom na prisutnost učestvuju sa 70,9 %), zatim slijede hemikriptofite ( prema pokrovnosti 1,0 %, a prema prisutnosti 14,6 %), iza njih slijede geofite ( prema pokrovnosti 0,5 %, a prema prisutnosti 12,3 %), terofite ( prema pokrovnosti 0,1 %, a prema prisutnosti 1,4 %) i hamefite ( prema pokrovnosti 0,1 %, a prema prisutnosti 0,8 %).

60

%

0102030405060708090

100

Ph Ch H G T


Dijagram br. 7.: Životni oblici asocijaciji Querco-Castanetum varijanta Genista tinctoria

Što se tiče asocijacije Querco-Castanetum varijanta Genista tinctoria, najveće učešće imaju fanerofite (s obzirom na pokrovne vrijednosti 92,0 %, a s obzirom na prisutnost učestvuju sa 56,8 %), zatim slijede hemikriptofite ( prema pokrovnosti 2,53%, a prema prisutnosti 28,5 %), iza njih slijede geofite ( prema pokrovnosti 4,8 %, a prema prisutnosti 5,9 %), hamefite ( prema pokrovnosti 0,8 %, a prema prisutnosti 6,1 %) i terofite ( prema pokrovnosti 0,1 %, a prema prisutnosti 2,7 %). U odnosu na asocijaciju Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus, asocijacija Querco-Castanetum varijanta Genista tinctoria ima manje učešće fanerofita, a veće učešće hemikriptofita jer je , asocijacija Querco-Castanetum varijanta Genista tinctoria heliofilnija.

U odnosu na ukupni spektar životnih oblika, vezano za obadvije varijante, najveće učešće imaju fanerofite (s obzirom na pokrovne vrijednosti 95,5 %, a s obzirom na prisutnost učestvuju sa 64,6 %), zatim slijede hemikriptofite ( prema pokrovnosti 1,5 %, a prema prisutnosti 20,9 %), iza njih slijede geofite ( prema pokrovnosti 2,4 %, a prema prisutnosti 9,4 %), hamefite ( prema pokrovnosti 0,4 %, a prema prisutnosti 3,2 %) i terofite ( prema pokrovnosti 0,1 %, a prema prisutnosti 2,0 %). Ovdje konstatovano se jasno vidi u dijagramu br. 8.

61

0%

20%

40%

60%

80%

100%

120%

P h C h H G T

P okrovne vrijednos ti

P ris utnos t

Dijagram br. 8.: Životni oblici (sveukupno) Generalno može se zaključiti da u šumama pitomog kestena na području istraživanja najveće učešće imaju fanerofite (prema pokrovnim vrijednostima 95,5 %, a prema prisutnosti 64,6 %), zatim slijede hemikriptofite (prema pokrovnim vrijednostima 1,5 %, a prema prisutnosti 20,9 %), iza njih geofite (prema pokrovnim vrijednostima 2,4 %, prema prisutnosti 9,4 % ), iza njih slijede hamefite (prema pokrovnim vrijednostima 0,4 %, prema prisutnosti 3,2 % ) i terofite (prema pokrovnim vrijednostima 0,1 %, a prema prisutnosti 2,0 % ), 7.1.3.2. Geospektar Geoelementi su dodjeljivani prema Gajiću (1980), dok je za vrste kojih nema u literaturi vršena procjena na osnovu areal-karata iz Meusel et al. (1965-1992).

Analizom geoelemenata za asocijaciju Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus na području istraživanja zastupljenost flornih elemenata je slijedeća: najviše zastupljeni su Evropski i srednjeevropski sa 59 %, zatim Cirkumpolarni i kosmopolitski sa 16%, Mediteranski 14 %, Balkanski 5 %, Pontski 3 %, Evroazijski 3 %, dok Arkto-alpski i borealni kao i Adventivni u ovoj zajednici nisu zastupljeni. Ova zastupljenost je prikazana u dijagramu br. 9.

62

59%

5%

14%

3%3%

16% Evropski isrednjeevropskiBalkanski

Mediteranski

Pontski

Evroazijski

Cirkumpolarni ikosmopolitski

Dijagram br. 9.: Geospektar za asocijaciju Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus

Analizom geoelemenata za asocijaciju Querco-Castanetum varijanta Genista tinctoria na području istraživanja dobijena zastupljenost flornih elemenata je slijedeća: najviše zastupljeni su Evropski i srednjeevropski sa 49 %, zatim Cirkumpolarni i kosmopolitski sa 14%, Mediteranski 14 %, Evroazijski 12 %, Arkto-alpski i borealni 5 %, dok su Balkanski, Pontski i Adventivni u ovoj zajednici zastupljeni sa samo 2%. Zastupljenost ovih elemenata je prikazana u dijagramu br. 10.

49%

2%14%

2%

12%

14%

5% 2%

Evropski isrednjeevropskiBalkanski

Mediteranski

Pontski

Evroazijski

Cirkumpolarni ikosmopolitskiArkto-alpski i borealni

Adventivni

Dijagram br. 10.: Geospektar za asocijaciju Querco-Castanetum varijanta Genista tinctoria

63

Analizom geoelemenata na dijagramu koji slijedi uočavamo da je na području istraživanja zastupljenost flornih elemenata slijedeća: najviše zastupljeni Evropski i srednjeevropski 49 %, zatim Cirkumpolarni i kosmopolitski 16 %, Mediteranski 12 %, Evroazijski 11 %, a manje zastupljeni Arkto-alpski i borealni 4 %, Balkanski 4%, Pontski 4 % i Adventivni 2 %.

4%

49%

4%

12%

4%

11%

16%2%

Arkto-alpski iborealniE vropski isrednjeevropskiBalkanski

Mediteranski

Pontski

E vroazijski

C irkumpolarni ikosmopolitskiAdventivni

Dijagram br. 11.: Geospektar (sveukupno) Da bi se dobio detaljniji pregled flornih elemenata u daljem dijelu teksta prikazane su tabele pregleda flornih elemenata za asocijaciju Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus i asocijaciju Querco-Castanetum varijanta Genista tinctoria, kao i pregled flornih elemenata na području istraživanja.

64

Tabela br. 7. Pregled flornih elemenata za asocijaciju Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus Naziv skupine flornih

elemenata Skraćenice Florni element Vrsta Ukupno %

Arkto-alpski i borealni alp-carp alpsko-karpatski 0 subbor-eur-ocsib subborealno-evro-zapadnosibirski 0 0 0

Evropski i srednjeevropski

meur srednjeevropski 11 submeur subsrednjeevropski 11 22 59

Balkanski illyr-apenn ilirsko-apeninski 1 subbalc subbalkanski 1 2 5

Mediteranski subatl-submed subatlantsko-submediteranski 1 submed submediteranski 4 5 14

Pontski pont-submed pontsko-submediteranski 1 subpont-submed subpontsko-submediteranski 0 1 3

Evroazijski euras evroazijski 0 subeuras subevroazijski 1 1 3

Cirkumpolarni i kosmopolitski

circ cirkumpolarni 2 cosm kosmopolitski 4 6 16

Adventivni adv adventivni 0 0 0 U tabeli se vidi da je zastupljenost Evropskog i srednjeevropskog elementa najveća i iznosi 59%, zatim slijedi Cirkumpolarni i kosmopolitski sa 16 %, Mediteranski 14 %, Balkanski 5 %, Pontski i Evroazijski sa 3 %, dok Arkto-alpski i borealni i Adventivni nisu zastupljeni.

65

Tabela br. 8. Pregled flornih elemenata za asocijaciju Querco-Castanetum varijanta Genista tinctoria Naziv skupine flornih











Adventivni adv adventivni 1 1 2

Za asocijaciju Querco-Castanetum varijanta Genista tinctoria na području istraživanja zastupljenost flornih elemenata je vidljiva u tabeli br. 8. i iznosi: najviše zastupljeni su Evropski i srednjeevropski sa 49 %, zatim Cirkumpolarni i kosmopolitski sa 14%, Mediteranski 14 %, Evroazijski 12 %, Arkto-alpski i borealni 5 %, dok su Balkanski, Pontski i Adventivni u ovoj zajednici zastupljeni sa samo 2%. U tabeli br. 9. je prikazan pregled flornih elemenata područja istraživanja.

I u njoj je vidljivo da su na području istraživanja najviše zastupljeni Evropski i srednjeevropski florni elementi sa 49 %, zatim Cirkumpolarni i kosmopolitski 16 %, Mediteranski 12 %, Evroazijski 11 %, a manje zastupljeni Arkto-alpski i borealni 4 %, Balkanski 4%, Pontski 4 % i Adventivni 2 %.

66

Tabela br. 9. Pregled flornih elemenata područja istraživanja Naziv skupine flornih











Adventivni adv adventivni 1 1 2 7.1.3.3. Cenospektar Analizom cenološke pripadnosti za asocijaciju Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus utvrđeno je da su najviše zastupljene mezo-neutrofite sa 57 %, zatim slijede termokserofite sa 24 %, acido-oligofite sa 14 %, nitrofite sa 5 %, a pratilice nisu zastupljene.

57%

14%

5%

24%

0%

Mezo-neutrofiteAcido-oligofiteNitrofiteTermokserofitePratilice

Dijagram br. 12.: Cenospektar za asocijaciju Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus

67

Što se tiče asocijacije Querco-Castanetum varijanta Genista tinctoria mezo-neutrofite su zastupljene sa 37 %, zatim slijede termokserofite i acido-oligofite sa 26 %, nitrofite sa 9 %, a pratilice sa 2 %.

37%

26%

9%

26%

2%

Mezo-neutrofiteAcido-oligofiteNitrofiteTermokserofitePratilice

Dijagram br. 13.: Cenospektar za asocijaciju Querco-Castanetum varijanta Genista tinctoria

Za područje istraživanja utvrđeno je da najveći broj vrsta pripada grupi mezo-neutrofita i to sa 42 %, zatim slijede termo-kserofite sa 28 %, acido-oligofite sa 19 %, nitrofite učestvuju sa 9 % i pratilice sa svega 2 %. Navedena pripadnost prikazana je u dijagramu br. 14.

42%

19%

9%

28%

2%

Mezo-neutrofite

Acido-oligofite

Nitrofite

Termokserofite

Pratilice

Dijagram br. 14.: Cenospektar (sveukupno)

68

Detaljniji prikaz cenološke pripadnosti je prikazan u tabelama koje slijede. Tabela br. 10. Cenološka pripadnost biljnih vrsta za asocijaciju Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus

skr. Sintaksonomska grupa Vrsta % Grupa Vrsta % QF3 QUERCO-FAGETEA Br.-Bl. et Vlieg. 1937 8 21,6

Mez

o-ne

utro

fite

16 37,2

F2 Fagetalia sylvaticae Pawl. 1928 10 27,0 Cb1 Carpinion betuli Issler 1931 3 8,1 Ae1 Arrhenatherion elatioris Br.-Bl. 1925 0 0 Gsp1 Galeopsion speciosae-pubescentis Kojić 1972 1 2,7

CU3 CALLUNO-ULICETEA Br.-Bl. et R.Tx. ex Westhoff et al. 1946 0 0

Aci

do-o

ligof

ite

11 25,6

VP2 Vaccinio-Piceetalia Br.-Bl. 1939 em. K.Lund 1967 0 0 VP3 Vaccinio-Piceetea Br.-Bl. in Br.-Bl. et al. 1939 1 2,7 Qrp2 Quercetalia robori-petraeae R.Tx. 1937 3 8,1 Qrp1 Quercion robori-petraeae Br.-Bl. 1932 0 0 Ai1 Alnion incanae Pawl. 1928 0 0 Aa1 Adenostylion alliariae Br.-Bl. et r.Tx. 1943 1 2,7 Ch3 Chenopodietea Br.-Bl. 1951 0 0

Nitr

ofite

2 5,4

Ab2 Atropetalia belladonnae Vlieg. 1937 0 0 FA1 Fraxino-Acerion Fukarek 1969 1 2,7 Ps1 Prunion spinosae Soo 1940 1 2,7

Term

o-ks

erof

ite

9 24,3

Be2 Brometalia erecti Br.-Bl. 1936 0 0 FB3 FESTUCO-BROMETEA Br.-Bl. et R.Tx. 1943 0 0 OE1 Orno-Ericion Ht. 1958 0 0 OF Ostryo-Fagenion Borhidi 1963 2 5,4 Qp2 Quercetalia pubescentis Br.-Bl. 1932 3 8,1 Qi3 Quercetea ilicis Br.-Bl. ex A. de Bolòs y Vayreda 1950 1 2,7

Qpp1 Quercion pubescentis-petraeae Br.-Bl. 1931 1 2,7

RP3 RHAMNO-PRUNETEA Rivas, Goday et Borja Carbonell 1961 1 2,7

p Pratilice 0 0 pratilice 0 0

69

Tabela br.11. Cenološka pripadnost biljnih vrsta za asocijaciju Querco-Castanetum varijanta Genista tinctoria


Mez

o-ne

utro

fite

16 37,2

F2 Fagetalia sylvaticae Pawl. 1928 4 9,3 Cb1 Carpinion betuli Issler 1931 3 7,0 Ae1 Arrhenatherion elatioris Br.-Bl. 1925 1 2,3 Gsp1 Galeopsion speciosae-pubescentis Kojić 1972 1 2,3

CU3 CALLUNO-ULICETEA Br.-Bl. et R.Tx. ex Westhoff et al. 1946 1 2,3

Aci

do-o

ligof

ite

11 25,6

VP2 Vaccinio-Piceetalia Br.-Bl. 1939 em. K.Lund 1967 2 4,7 VP3 Vaccinio-Piceetea Br.-Bl. in Br.-Bl. et al. 1939 1 2,3 Qrp2 Quercetalia robori-petraeae R.Tx. 1937 5 11,6 Qrp1 Quercion robori-petraeae Br.-Bl. 1932 1 2,3 Ai1 Alnion incanae Pawl. 1928 1 2,3 Aa1 Adenostylion alliariae Br.-Bl. et r.Tx. 1943 1 2,3 Ch3 Chenopodietea Br.-Bl. 1951 1 2,3

Nitr

ofite

4 9,3 Ab2 Atropetalia belladonnae Vlieg. 1937 1 2,3 FA1 Fraxino-Acerion Fukarek 1969 0 0 Ps1 Prunion spinosae Soo 1940 0 0

Term

o-ks

erof

ite

11 25,6

Be2 Brometalia erecti Br.-Bl. 1936 1 2,3 FB3 FESTUCO-BROMETEA Br.-Bl. et R.Tx. 1943 1 2,3 OE1 Orno-Ericion Ht. 1958 1 2,3 OF Ostryo-Fagenion Borhidi 1963 0 0 Qp2 Quercetalia pubescentis Br.-Bl. 1932 6 14,0 Qi3 Quercetea ilicis Br.-Bl. ex A. de Bolòs y Vayreda 1950 0 0


RP3 RHAMNO-PRUNETEA Rivas, Goday et Borja Carbonell 1961 0 0

p Pratilice 1 2,3 pratilice 1 2,3

70

Tabela br. 12. Cenološka pripadnost biljnih vrsta na području istraživanja


Mez

o-ne

utro

fite

24 42,1

F2 Fagetalia sylvaticae Pawl. 1928 9 15,8 Cb1 Carpinion betuli Issler 1931 4 7,0 Ae1 Arrhenatherion elatioris Br.-Bl. 1925 1 1,8 Gsp1 Galeopsion speciosae-pubescentis Kojić 1972 1 1,8

CU3 CALLUNO-ULICETEA Br.-Bl. et R.Tx. ex Westhoff et al. 1946 1 1,8

Aci

do-o

ligof

ite

11 19,3

VP2 Vaccinio-Piceetalia Br.-Bl. 1939 em. K.Lund 1967 2 3,5 VP3 Vaccinio-Piceetea Br.-Bl. in Br.-Bl. et al. 1939 1 1,8 Qrp2 Quercetalia robori-petraeae R.Tx. 1937 5 8,8 Qrp1 Quercion robori-petraeae Br.-Bl. 1932 1 1,8 Ai1 Alnion incanae Pawl. 1928 1 1,8 Aa1 Adenostylion alliariae Br.-Bl. et r.Tx. 1943 1 1,8 Ch3 Chenopodietea Br.-Bl. 1951 1 1,8

Nitr

ofite

5 8,8 Ab2 Atropetalia belladonnae Vlieg. 1937 1 1,8 FA1 Fraxino-Acerion Fukarek 1969 1 1,8 Ps1 Prunion spinosae Soo 1940 1 1,8

Term

o-ks

erof

ite

16 28,1

Be2 Brometalia erecti Br.-Bl. 1936 1 1,8 FB3 FESTUCO-BROMETEA Br.-Bl. et R.Tx. 1943 1 1,8 OE1 Orno-Ericion Ht. 1958 1 1,8 OF Ostryo-Fagenion Borhidi 1963 2 3,5 Qp2 Quercetalia pubescentis Br.-Bl. 1932 6 10,5 Qi3 Quercetea ilicis Br.-Bl. ex A. de Bolòs y Vayreda 1950 1 1,8


RP3 RHAMNO-PRUNETEA Rivas, Goday et Borja Carbonell 1961 1 1,8

p Pratilice 1 1,8 pratilice 1 1,8

71

Tabela br. 13. Cenološka pripadnost biljnih vrsta – značenje skraćenica Legenda:

skr. Sintaksonomska grupa QF3 Listopadne svježe i subkserofilne šume umjerene i subborealne Evrope F2 Šume bukve, bukve i jele, mezofilno-sciofilnog karaktera

Cb1 Srednje i zapadnoevropske mezofilne šume sa običnim grabom Ae1 Mezofilne dolinske, submontane i montane livadske zajednice

Gsp1 Segetalne korovske zajednice usjeva strnih žita na siromašnijem i manje više kiselim zemljištima

CU3 Umjerene i borealne vrištine i slične travne zajednice siromašnih zemljišta VP2 Acidofilne četinarske šume VP3 Borealne četinarske šume Qrp2 Acidofilne šume hrastova Qrp1 Acidofilne šume kitnjaka

Ai1 Šumske zajednice sive jove na aluvijumima gornjih tokova rijeka i planinskih potoka

Aa1 Vegetacija visokih zeleni Ch3 Nitrofilne ruderalne zajednice zapuštenih terena Ab2 Vegetacija šumskih čistina, progala i požarišta FA1 Mezofilne šume plemenitih lišćara Ps1 Kserotermne i heliofitne fitocenoze šibljaka

Be2 Subatlantsko-submediteranske livadske zajednice, uglavnom, kserofilnog karaktera

FB3 Kontinentalne kserofilne i polukserofilne livadske, livadsko-stepske i stepske biljne zajednice umjerene i subborealne Evrope

OE1 Borove šume na serpentinima i dolomitima OF Termofilne šume bukve Qp2 Kserotermofilne, svjetle zajednice listopadnih šuma i šikara Qi3 Mediteranske zimzelene šume i makije

Qpp1 Šumske zajednice kitnjaka i medunca RP3 Zajednice šibljaka u zoni umjerenih listopadnih šuma

p Pratilice

72

7.2. FLORISTIČKA ANALIZA ZAJEDNICE

Nakon obrade podataka za predmetno područje istraživanja konstatovano je ukupno 58 različitih biljnih vrsta. Broj ovih vrsta varira od snimka do snimka. Na dijagramu koji prikazuje broj vrsta po snimcima uočavamo da je na snimcima broj 6 i 13 konstatovan najmanji broj vrsta (9 biljnih vrsta), dok je na snimcima 1 i 5 zabilježeno najviše vrsta (24 biljne vrste).

0

5

10

15

20

25

30

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20

Dijagram br. 15.: Broj vrsta po snimcima

Na dijagramu br. 16. dat je prikaz rodova koji se javljaju na snimcima, iz kojeg uočavamo da su najzastupljeniji rodovi Acer i Carex (po 3 vrste), zatim slijede Crataegus, Galium, Luzula i Potentilla (sa po 2 vrste), a ostali su zastupljeni sa po jednom vrstom.

Acer

Ajug

a An

emon

eAt

hyriu

mC

arda

min

eC

arex

Car

pinu

sC

asta

nea

Circ

aea

Clin

opod

ium

Cor

nus

Cor

ylus

Cra

taeg

usC

ycla

men

Dac

tylis

Dry

opte

risFa

gus

Fest

uca

Frag

aria

Frax

inus

Gal

eops

isG

aliu

mG

enis

taG

entia

naH

iera

cium

Lem

botro

pis

Luzu

laM

elam

pyru

mM

ycel

isPo

lyst

ichu

mPo

lytri

hum

Pote

ntilla

Prun

ella

Prun

usPt

erid

ium

Pyru

sQ

uerc

usR

osa

Rub

usR

uscu

sSa

lvia

Sam

bucu

sSo

rbus

Stel

laria

Sten

actis

Sym

phyt

um Tilia

Ulm

usVe

roni

caVi

ola

S1

Dijagram br. 16.: Zastupljenost rodova

73

Najzastupljenija familija je Rosaceae (sa 10 rodova), zatim slijedi Lamiaceae (sa 5 rodova), Aceraceae, Asteraceae, Cyperaceae i Fagaceae su zastupljene sa po 3 roda, Corylaceae, Dryopteridaceae, Fabaceae, Juncaceae, Poaceae, Rubiaceae i Scrophulariaceae sa po dva roda, a ostale familije sa po samo jednim rodom. U dijagramu br. 8. se jasno vidi zastupljenost familija na osnovu svih fitocenoloških snimaka.

AceraceaeAsteraceaeBoraginaceaeBrassicaceaeCaryophyllaceaeCornaceaeCorylaceaeCyperaceaeDennstaedtiaceaeDryopteridaceaeFabaceaeFagaceaeGentianaceaeJuncaceaeLamiaceaeLiliaceaeOleaceaeOnagraceaePoaceaePolytrichaceaePrimulaceaeRanunculaceaeRosaceaeRubiaceaeSambucaceaeScrophulariaceaeTiliaceaeUlmaceaeViolaceaeWoodsiaceae

Dijagram br. 17.: Zastupljenost familija Spisak vrsta sa ekološkim indeksima i validnim nazivima je urađen prema digitalnoj verziji Florae Europae (http://rbg-web2.rbge.org.uk/FE/fe.html).

U tabeli br. 14 je detaljnije prikazan pregled biljnih vrsta registrovanih na objektu istraživanja, pripadnost određenoj familiji, vrijednost ekoloških indeksa za sve navedene vrste, životne forme, te geoelementi i cenoelementi.

74

Tabela br. 14.: Pregled biljnih vrsta registrovanih na objektu istraživanja

Vrsta Familija V KN S T ž Geoelement Ceno-

element Acer campestre L. Aceraceae 3 4 3 3 4 Ph submeur Cb1 Acer obtusatum Waldst. & Kit. ex Willd. Aceraceae 2 3 3 4 4 Ph ilir-apen OF Acer pseudoplatanus L. Aceraceae 3 3 3 2 3 Ph meur F2 Ajuga reptans L. Lamiaceae 3 3 3 3 3 H submeur QF3 Anemone nemorosa L. Ranunculaceae 3 3 3 2 3 G circ F2 Athyrium filix-femina (L.) Roth Woodsiaceae 4 3 3 2 3 H cosm Aa1 Cardamine bulbifera (L.) Crantz Brassicaceae 3 4 3 2 3 G submeur F2 Carex brizoides L. Cyperaceae 4 2 2 3 3 H meur Ai1 Carex ornithopoda Willd. Cyperaceae 2 4 2 3 3 H alp-carp Qp2 Carex pilosa Scop. Cyperaceae 3 2 3 2 3 H euras Cb1 Carpinus betulus L. Corylaceae 3 3 3 2 4 Ph meur Cb1 Castanea sativa Mill. Fagaceae 3 2 3 3 4 Ph submed Qrp2 Circaea lutetiana L. Onagraceae 4 3 4 2 4 G circ F2 Clinopodium vulgare L. Lamiaceae 3 4 2 4 3 H circ Qp2 Cornus sanguinea L. Cornaceae 3 4 3 3 3 Ph submeur RP3 Corylus avellana L. Corylaceae 3 3 3 3 3 Ph submeur QF3 Crataegus laevigata (Poir.) DC. Rosaceae 3 3 3 3 3 Ph submeur Ps1 Crataegus monogyna Jacq. Rosaceae 3 4 2 4 3 Ph submeur Qp2 Cyclamen purpurascens Mill. Primulaceae 3 4 3 2 4 G meur OF Dactylis glomerata L. Poaceae 3 3 4 3 3 H subeuras Be2 Dryopteris filix-mas (L.) Schott Dryopteridaceae 3 3 3 2 3 H cosm F2 Erigeron annuus (L.) Pers. Asteraceae 2 2 3 3 3 H adv p Fagus sylvatica L. Fagaceae 4 3 3 2 3 Ph meur F2 Festuca heterophylla Lam. Poaceae 2 2 2 2 3 H meur Qpp1 Fragaria vesca L. Rosaceae 3 3 3 3 3 H euras Ab2 Fraxinus ornus L. Oleaceae 2 4 2 3 4 Ph submed Qp2 Galeopsis pubescens Besser Lamiaceae 3 1 4 3 2 T meur Gsp1 Galium mollugo L. Rubiaceae 3 3 3 3 3 H submeur Ae1 Galium schultesii Vest Rubiaceae 3 3 2 3 2 H meur QF3 Genista tinctoria L. Fabaceae 3 2 2 4 3 Ch meur Qrp2 Gentiana asclepiadea L. Gentianaceae 3 4 3 3 3 H meur F2 Hieracium murorum L. ssp. silvularum Jordan Asteraceae 2 3 3 2 3 H submeur VP2 Lembotropis nigricans (L.) Griseb. Fabaceae 2 3 2 3 4 Ph subpont-submed OE1 Luzula forsteri (Sm.) DC. Juncaceae 2 3 2 2 3 H submed Qp2

75

Luzula luzuloides (Lam.) Dandy & Wilmott Juncaceae 3 2 2 2 3 H meur VP3 Melampyrum pratense L. Scrophulariaceae 3 1 2 3 3 T subbor-eur-ocsib Qrp1 Mycelis muralis (L.) Dumort. Asteraceae 3 3 3 2 3 H meur QF3 Polystichum setiferum (Forssk.) Woyn. Dryopteridaceae 2 3 3 3 2 H cosm F2 Polytrichastrum formosum (Hedw.) G.L.Sm. Polytrichaceae 2 3 2 1 2 ch circ VP2 Potentilla erecta (L.) Raeusch. Rosaceae 3 3 2 3 2 H euras CU3 Potentilla micrantha Ramond ex DC. Rosaceae 2 4 2 3 4 H submed Qrp2 Prunella vulgaris L. Lamiaceae 3 3 3 4 3 H subeuras FB3 Prunus avium L. Rosaceae 3 4 3 3 4 Ph submeur Cb1 Pteridium aquilinum (L.) Kuhn Dennstaedtiaceae 3 2 2 3 3 G cosm Qrp2 Pyrus pyraster Burgsd. Rosaceae 3 4 3 3 4 Ph submeur Qpp1 Quercus petraea (Matt.) Liebl. Fagaceae 3 3 2 3 3 Ph meur QF3 Rosa arvensis Huds. Rosaceae 3 4 3 3 4 Ph subatl-submed Qrp2 Rubus hirtus Waldst. & Kit. Rosaceae 4 3 2 3 3 Ph meur QF3 Ruscus aculeatus L. Liliaceae 3 3 2 4 2 Ch submed Qi3 Salvia glutinosa L. Lamiaceae 3 3 3 2 3 H submeur F2 Sambucus nigra L. Sambucaceae 3 3 4 3 4 Ph subeuras QF3 Sorbus torminalis (L.) Crantz Rosaceae 2 4 2 3 4 Ph subatl-submed Qp2 Stellaria media (L.) Vill. Caryophyllaceae 4 4 3 4 2 H cosm Ch3 Symphytum tuberosum L. Boraginaceae 3 4 3 2 3 G pont-submed QF3 Tilia tomentosa Moench Tiliaceae 3 4 2 4 4 Ph subbalc QF3 Ulmus glabra Huds. Ulmaceae 4 3 4 2 3 Ph submeur FA1 Veronica chamaedrys L. Scrophulariaceae 3 3 3 3 3 H submeur QF3 Viola reichenbachiana Jord. ex Boreau Violaceae 3 4 4 2 3 H meur F2

76

8. ZAKLJUČCI Na osnovu prikupljenih i analiziranih podataka o ekološkim i florističkim karakteristikama zajednica pitomog kestena (Castanea sativa Mill.) na području Privredne jedinice "Pastirevo" kod Kostajnice, kao i ostalih karakteristika ovog područja može se konstatovati slijedeće: Šume pitomog kestena na području Kostajnice predstavljaju po svom rasprostranjenju i

značaju, kako sa privrednog tako i sa stanovišta biodiverziteta, najvrijednije šume pitomog kestena u Republici Srpskoj i BiH,

Prema ekološko-vegetacijskoj rejonizaciji Bosne i Hercegovine područje istraživanja

spada u sjeverozapadno bosansko područje koje se prostire od rijeke Une ka jugoistoku, uvlačeći se uz Vrbanju iznad Kotor Varoši. Pripada pretežno brdskom pojasu, a manjim dijelom dolinskom (kotlinskom) u visinskom intervalo od 130 do 500 m nadmorske visine,

Kestenove šume ovog područja pripadaju šumi kitnjaka i kestena Querco-Castanetum

illyricum Horv. et al. 1974. Rasprostranjena je u Sloveniji, većem dijelu sjeverne Hrvatske (na Medvednici, oko Karlovca, na Petrovoj i Zrinskoj gori, oko Kostajnice) prelazeći u Bosnu gdje je češća oko Novog Grada, Krupe, Cazina i Kladuše. Ona zauzima brežuljkaste ocjedite padine, na 150-600 m nadmorske visine.U dodiru je sa šumom kitnjaka i običnog graba jer se nalazi u njenom području rasprostranjena na silikatima, na ispranim kiselo smeđim, smeđe podzolastim ili ilimerizovanim zemljištima. Šuma kestena i bukve ( Castaneo-Fagetum submontanum Glišić 1975) je posebna fitocenoza kestena, koja se i floristički i ekološki izdvaja od šume kestena i kitnjaka (Querco-Castanetum Horv. et al. 1974),

Što se tiče realne šumske vegetacije, najrasprostranjenije su klimatogene šume kitnjaka i

običnog graba (Querco-Carpinetum), sa kojim na hladnijim položajima alterniraju šume bukve (Fagetum montanum). U nizinama i diluvijalnim terasama zastupljene su šume lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli – Quercetum roboris). Na krajnjem sjeverozapadnom dijelu zastupljene su šume pitomog kestena (šire područje Kostajnice). Na orografski izraženim položajima rasprostranjene su šume kitnjaka (Quercetum petraeae montanum),

Prikupljanje fitocenoloških snimaka, kao i proučavanje pedoloških profila je vršeno u

Privrednoj jedinici "Pastirevo" koja je u sklopu ŠPP "Kozaračko" i to u slijedećim odjeljenjima i odsjecima: Odjeljenje br. 6, odsjek "d",Odjeljenje br. 10/1, odsjek "b" i Odjeljenje br. 12/2, odsjek "b",

Fitocenološki snimci su prikupljeni na 3 (tri) lokaliteta: Trešnjica, Čučukov vis i Miletina

kosa. Nadmorske visine, na navedenim lokalitetima gdje je vršeno prikupljanje podataka su iznosile od 280 – 300 m. Zastupljene ekspozicije su: I, SI, Z, SZ, JI i JZ. Vrijednosti nagiba su se kretale u rasponu od 3º do 23º,

77

U pogledu hidrografije ovo područje je bogato manjim i većim vodotocima, a sve zahvaljujući činjenici da se veći dio područja proteže uz obalu rijeke Une. Registrovanih bujičnih tokova nema, a cijelo područje je bogato izvorima. Geomorfološki područje je ispresjecano uskim dolinama mnogobrojnih vodotoka od kojih su pored rijeke Une najznačajniji još: Sana, Japra i Vojskova. Sve navedeno ukazuje na opštu povoljnost za razvoj šumske vegetacije na datom području,

Temperatura vazduha ima veliki značaj za pedogenetske i druge procese, a na zemljinu

površinu dolazi od sunca kao glavnog izvora toplotne energije, direktnim sunčevim zracima i posredstvom atmosfere kao temperature vazduha. Radi toga su njene srednje mjesečne i godišnje vrijednosti presudne za genezu zemljišta i pojavu vegetacije na datom području čije vrijednosti su konstatovane u dijelu rada koji se odnosi na klimatske karakteristike,

Što se tiče padavina, najniže količine padavina su na sjeveru i sjevero-istoku područja

(800-900 mm god.) i prema jugu rastu do 1040 mm god., maksimum padavina u ljetnom periodu je u maju i junu, a mjesec decembar je sa najvećom količinom padavina u posmatranom periodu. Na vegetacioni period otpada prosječno oko 50% od ukupne godišnje količine padavina. Pojava grada je rijetka. U dijelovima područja ispod 500 m nadmorske visine snježni pokrivač se zadržava manje od 30 dana, dok je najveći dio područja iznad 500 m pokriven snijegom oko 30-40 dana. Najviši dijelovi područja imaju snježni pokrivač i preko 40 dana tokom godine,

Relativna vlaga vazduha u svim mjesecima je preko 70%, a srednja godišnja vrijednost

iznosi nešto više od 80%, Na ovom području zimi preovlađuju vjetrovi u narodu poznati pod nazivom bura, a u

ljetnom periodu preovlađuju južni vjetrovi koji značajno utiču na visinu padavina i temperaturu vazduha. Dominiraju zapadna i sjeverna strujanja i ona imaju i najveću prosječnu brzinu. Vjetrovi su uglavnom male do srednje jačine, nisu česti i ne čine veće štete. Vegetacioni period počinje oko 30. IV. i traje do oko 30. IX.,

Analizom klime po metodu Thornthweite-a, ustanovljeno je da je klima jako humidna, a u

vegetacionom periodu subhumidna vlažna, Opšta pretpostavka je da su za ovo relativno novo i neistraženo područje karakteristična

(kisela) smeđa zemljišta, ilimerizovana zemljišta na silikatima i rankeri. Pedogeneza i osobine zemljišta su u velikoj zavisnosti od osobina matičnog supstrata, pa je on uzet kao osnova za podjelu na grupe zemljišta:

- zemljišta na flišnim naslagama, - zemljišta na aluvijalnim nanosima.

Na ovom području se uglavnom radi o kiselim nekarbonatnim podlogama na kojima se razvilo kiselo smeđe zemljište (distrični kambisol),

78

U svrhu utvrđivanja tipova zemljišta na području istraživanja, proučavani su pedološki profili na postavljenim oglednim površinama. Pedološki profili su kopani na slijedećim oglednim površinama: OP 1, OP 2, OP 3, OP 4, OP 5, OP 6, OP 9, OP 10 i OP 11. Cilj navedenog je bilo utvrditi na kojem se tipu zemljišta javlja određena zajednica pitomog kestena,

Nakon obrade pedoloških profila utvrđeno je da se na oglednim površinama javljaju tri

tipa zemljišta i to: luvisol, distrično smeđe zemljište i pseudoglej čije se karakteristike nalaze u dijelu: Pedološke prilike područja,

Područje se karakteriše umjereno kontinentalnom klimom koja ima znake uticaja

atlantske klime. Koeficijent kontinentalnosti je manji (oko 54 %), a odnos potencijalne evapotranspiracije i padavina u vegetacionom periodu je povoljniji (oko 0,98). Vegetacioni period traje 195 – 200 dana (manja varijabilnost u odnosu na sjeverobosansko područje je rezultat manje varijabilnosti nadmorskih visina meteoroloških stanica u ovom području,

Navedeno područje je izgrađeno od aluvijalnih ravni u dolinama rijeke Une, Sane i

Vrbasa, te od tercijernih sedimenata, a manje od paleozojskih pješčara i škriljaca, eruptive i krečnjaka. Od zemljišta na ovom području, po ekološko-vegetacijskoj rejonizaciji BiH, najzastupljeniji su pseudoglejevi sa distričnim kambisolom, a još dolaze semiglejevi, fluvisoli, vertisoli, eutrični kambisoli, pelosoli i kalkokambisoli na krečnjaku,

Na terenu je prikupljeno dvadeset fitocenoloških snimaka, prikupljeni su podaci o

vrstama: brojnost i pokrovnost, združenost, o tipu zemljišta, stjenovitosti, kamenitosti, nagibu, ekspozicijama, nadmorskim visinama, porijeklu sastojina, sklopu, maksimalnim visinama i maksimalnim prečnicima stabala. Podaci su uzimani posebno i za pokrovnost svakog sprata,

Snimci su sintetizovani u fitocenološku tabelu (tabela br. 4), po standardnom metodu

Braun- Blanquet 1932, Horvat 1949. Fitocenološka tabela prikazuje sastav i strukturu istraživane asocijacije Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus i varijanta Genista tinctoria. Istraživane fitocenoze se razlikuju prema stanišnim prilikama gdje se uočavaju razlike u sklopu, toplotnom režimu i režimu vlage,

Ovom prilikom izdvojene su vrste koje su karakteristične u istraživanoj asocijaciji

Querco-Castanetum s.lat i navedenim varijantama, a to su: Castanea sativa, Fagus silvatica, Sorbus torminalis, Fraxinus ornus, Rubus hirtus, Pteridium aquilinum i Corylus avellana. U tabeli je očigledno diferenciranje asocijacije što je vidljivo i na klaster dijagramu,

Navedene zajednice pripadaju mezofilnim šumskim zajednicama. Vlaga zraka je

uglavnom povoljna, te se šume dobro obnavljaju prirodnim putem, S obzirom na odnos fitocenoze prema toploti ove šume spadaju u mezotermne zajednice,

odnosno one zahtijevaju umjerenu količinu toplote u toku vegetacionog perioda,

79

U odnosu na hemijska svojstva zemljišta pitomi kesten spada u kalcifobne vrste, te se njegove šume javljaju na zemljištima koja imaju kiselu reakciju,

Što se tiče životnih oblika, sveukupno, najveće učešće imaju fanerofite (s obzirom na

pokrovne vrijednosti 95,5 %, a s obzirom na prisutnost učestvuju sa 64,6 %), zatim slijede hemikriptofite ( prema pokrovnosti 1,5 %, a prema prisutnosti 20,9 %), iza njih slijede geofite ( prema pokrovnosti 2,4 %, a prema prisutnosti 9,4 %), hamefite ( prema pokrovnosti 0,4 %, a prema prisutnosti 3,2 %) i terofite ( prema pokrovnosti 0,1 %, a prema prisutnosti 2,0 %),

U asocijaciji Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus najveće učešće imaju

fanerofite (s obzirom na pokrovne vrijednosti 98,4 %, a s obzirom na prisutnost učestvuju sa 70,9 %), zatim slijede hemikriptofite ( prema pokrovnosti 1,0 %, a prema prisutnosti 14,6 %), iza njih slijede geofite ( prema pokrovnosti 0,5 %, a prema prisutnosti 12,3 %), terofite ( prema pokrovnosti 0,1 %, a prema prisutnosti 1,4 %) i hamefite ( prema pokrovnosti 0,1 %, a prema prisutnosti 0,8 %).

U asocijaciji Querco-Castanetum varijanta Genista tinctoria, najveće učešće imaju

fanerofite (s obzirom na pokrovne vrijednosti 92,0 %, a s obzirom na prisutnost učestvuju sa 56,8 %), zatim slijede hemikriptofite ( prema pokrovnosti 2,53%, a prema prisutnosti 28,5 %), iza njih slijede geofite ( prema pokrovnosti 4,8 %, a prema prisutnosti 5,9 %), hamefite ( prema pokrovnosti 0,8 %, a prema prisutnosti 6,1 %) i terofite ( prema pokrovnosti 0,1 %, a prema prisutnosti 2,7 %),

Analizom geoelemenata u asocijaciji Querco-Castanetum varijanta Carpinus betulus na

području istraživanja zastupljenost flornih elemenata je slijedeća: najviše zastupljeni su Evropski i srednjeevropski sa 59 %, zatim Cirkumpolarni i kosmopolitski sa 16%, Mediteranski 14 %, Balkanski 5 %, Pontski 3 %, Evroazijski 3 %, dok Arkto-alpski i borealni kao i Adventivni u ovoj zajednici nisu zastupljeni,

Analizom geoelemenata u asocijaciji Querco-Castanetum varijanta Genista tinctoria na

području istraživanja dobijena zastupljenost flornih elemenata je slijedeća: najviše zastupljeni su Evropski i srednjeevropski sa 49 %, zatim Cirkumpolarni i kosmopolitski sa 14%, Mediteranski 14 %, Evroazijski 12 %, Arkto-alpski i borealni 5 %, dok su Balkanski, Pontski i Adventivni u ovoj zajednici zastupljeni sa samo 2%.

Analizom geoelemenata (sveukupno) vidljivo je da je su najviše zastupljeni Evropski i

srednjeevropski 49%, zatim Cirkumpolarni i kosmopolitski 16%, Mediteranski 12 %, Evroazijski 11 %, a manje zastupljeni Arkto-alpski i borealni 4 %, Balkanski 4%, Pontski 4 % i Adventivni 2 %.

Analizom cenološke pripadnosti za asocijaciju Querco-Castanetum varijanta Carpinus

betulus utvrđeno je da su najviše zastupljene mezo-neutrofite sa 57 %, zatim slijede termokserofite sa 24 %, acido-oligofite sa 14 %, nitrofite sa 5 %, a pratilice nisu zastupljene.

80

U asocijaciji Querco-Castanetum varijanta Genista tinctoria mezo-neutrofite su zastupljene sa 37 %, zatim slijede termokserofite i acido-oligofite sa 26 %, nitrofite sa 9 %, a pratilice sa 2 %.

Analizom cenološke pripadnosti (sveukupno) utvrđeno je da najveći broj vrsta pripada

grupi mezzo-neutrofita i to 42 %, zatim slijede termo-kserofite sa 28 %, acido-oligofite sa 19 %, nitrofite učestvuju sa 9 % i pratilice sa svega 2 %,

Prilikom florističke analize za predmetno područje istraživanja konstatovano je ukupno

58 različitih biljnih vrsta. Broj ovih vrsta varira od snimka do snimka. Na dijagramu koji prikazuje broj vrsta po snimcima uočavamo da je na snimcima broj 6 i 13 konstatovan najmanji broj vrsta (9 biljnih vrsta), dok je na snimcima 1 i 5 zabilježeno najviše vrsta (24 biljne vrste).Najzastupljeniji rodovi su Acer i Carex (po 3 vrste), zatim slijede Crataegus, Galium, Luzula i Potentilla (sa po 2 vrste), a ostali su zastupljeni sa po jednom vrstom. Najzastupljenija familija je Rosaceae (sa 10 rodova), zatim slijedi Lamiaceae (sa 5 rodova), Aceraceae, Asteraceae, Cyperaceae i Fagaceae su zastupljene sa po 3 roda, Corylaceae, Dryopteridaceae, Fabaceae, Juncaceae, Poaceae, Rubiaceae i Scrophulariaceae sa po dva roda, a ostale familije sa po samo jednim rodom,

Na području istraživanja se na kraju može zaključiti da raspored fitocenoza pitomog

kestena zavisi uglavnom od ekspozicija. Najtoplije položaje, južne strmije padine i grebene zauzimaju čiste kitnjakove šume, a najhladnije, sjeverne padine i uvale su pod bukovim šumama. Prelazni položaji, bliže kitnjakovim šumama pripadaju šumama kitnjaka sa pitomim kestenom i čistim kestenovim šumama, a položaji bliži bukovim šumama su pod šumama bukve sa pitomim kestenom.

81

9. LITERATURA 1. Bunuševac, T. (1951), Gajenje šuma I dio, udžbenik. Šumarski fakultet Univerziteta u

Beogradu. 2. Braun-Blanquet J. (1932): Plant sociology; the study of plant communities; authorized

English translation of Pflanzensoziologie, by Dr. J. Braun-Blanquet. Translated, revised and edited by George D. Fuller and Henry S. Conard. McGraw-Hill Book Company, New York and London.

3. Campbell B. M. (1978): Similarity Coefficiens for Classifying Relevès. Vegetatio, Vol. 37,

No. 2, pp. 101-109. 4. Černjavski P. (1950): Problem klasifikacije fitocenoza. Glasnik Šumarskog fakulteta, br.

1: 53-74, Beograd. 5. Ćirić M. (1991): Pedologija (udžbenik). III izdanje, "Svjetlost", Zavod za udžbenike i

nastavna sredstva, Sarajevo. 6. Gajić M. (1980): Pregled vrsta flore SR Srbije sa biljnogeografskim oznakama. Glasnik

Šumarskog fakulteta, Serija A "Šumarstvo", br. 54: 111-141, Beograd. 7. Glišić M. (1975): PITOMI KESTEN (Castanea sativa Mill.) U SRBIJI I NJEGOV

BIOLOŠKI I EKOLOŠKI VARIJABILITET, DOKTORSKA DISERTACIJA, INSTITUT ZA ŠUMARSTVO I DRVNU INDUSTRIJU, BEOGRAD.

8. Herak M. (1987): Geologija (udžbenik). Četvrto dopunjeno izdanje, Školska knjiga,

Zagreb. 9. Hidrometeorološki godišnjaci, (1975 – 1984). 10. Horvat I. (1939): Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. Glasnik za šumske pokuse 6: 127-279, Zagreb. 11. Horvat I. (1949): Nauka o biljnim zajednicama. Sveučilište u Zagrebu, Zagreb. 12. Horvat I. (1950): Šumske zajednice Jugoslavije. Institut za šumarska istraživanja, Zagreb 13. Isajev, V., Mančić, A.(2001), Šumsko semenarstvo, udžbenik, Šumarski fakultet

univerziteta u Beogradu, Šumarski fakultet univerziteta u Banja Luci. 14. Jalas J. & Suominen J. (1976): Atlas Florae Europae 3. The Committee for Mapping the Flora of Europae, Helsinki.

82

15. Janković M.M. (1970): Fitoekologija sa osnovama fitocenologije i pregledom tipova vegetacije na Zemlji (udžbenik). II neizmenjeno izdanje, Univerzitet u Beogradu, Naučna knjiga, Beograd. 16. Janković M.M. (1985): Fitogeografija (udžbenik). Prirodno matematički fakultet Univerziteta u Beogradu i Jugoslovenski zavod za produktivnost rada i informacione sisteme, Beograd. 17. Jàvorka S. & Csapody V. (1979): Ikonographie der Flora des südöstlichen Mitteleuropa. Akadémiai Kiadó, Budapest. 18. Jovanović B. (1991): Dendrologija (udžbenik). Peto izmenjeno izdanje, Naučna knjiga, Beograd. 19. Jovanović B. i dr.(1986a): Prodromus phytocoenosum Jugoslaviae ad mapam vegetationis m 1:200 000). Naučno veće vegetacijske karte Jugoslavije, Bribir-Ilok. 20. Jovanović, S. (1980), Gajenje šuma II dio, udžbenik, Šumarski fakultet univerziteta u Beogradu, 21. Kojić M., Popović R. i Karadžić B. (1997): Vaskularne biljke Srbije – kao indikatori staništa. Institut za istraživanja u poljoprivredi "Srbija" i institut za biološka istraživanja "Siniša Stanković", Beograd. 22. Lakušić R. i dr. (1978): Prodromus biljnih zajednica Bosne i Hercegovine. Godišnjak Biološkog instituta u Sarajevu, posebno izdanje, Vol. XXX, Sarajevo. 23. Lazarev, V. (2001), Infektivne bolesti šumskog drveća. Srbijašume: Institut za šumarstvo.

Beograd: " Finegraf ", 24. Maarel van der E. (1979): Transformation of Cover-Abundance Values in Phytosociology

and Its Effects on Community Similarity. Vegetatio, Vol. 39, No. 2, pp. 97-114. 25. Matić, V., (1977), Uređivanje šuma I i II dio, Sarajevo. 26. Meusel H. Et al. (1965-1992): Vergleichende chorologie der zentraleuropäischen flora.

Band I-III, Veb Gustav Fischer Verlag Jena-Stuttgart-New York. 27. Milosavljević M. (1988): Klimatologija (udžbenik). Naučna knjiga, Beograd. 28. Mišić V. i Dinić A. (2004): Ekološka diferencijacija vrsta šumskog drveća u Srbiji. Matica Srpska, Odeljenje za prirodne nauke, Beograd.cv. 29. Pamić J. (1987): Osnovi Petrografije (udžbenik). II dopunjeno izdanje, Univerzitet u

Sarajevu, Sarajevo.

83

30. Raunkiaer C. 1934. The life forms of plants and statistical plant geography. Clarendon, Oxford. 31. Rauš Đ. (1976): Šumarska fitocenologija (skripta). Šumarski fakultet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 32. Rodwell, J.S., J.H.J. Schaminée, L. Mucina, S. Pignatti, J. Dring & D. Moss (2002). The

Diversity of European Vegetation. An overview of phytosociological alliances and their relationships to EUNIS habitats. Rapport EC-Lnv 2000/054, Wageningen, 168 pp.

33. Stevanović V. (1992): Klasifikacija životnih formi biljaka u flori Srbije. U: Sarić M. (ed.),

Flora Srbije 1, SANU, Beograd, str. 39-46. 34. Stefanović, V., (1977), Fitocenologija sa pregledom šumskih fitocenoza Jugoslavije,

udžbenik, Šumarski fakultet univerziteta u Sarajevu, 35. Stefanović, V., (1990), Fitocenologija II (prošireno i dopunjeno izdanje). Svjetlost,

Sarajevo. 36. Stefanović, V. i dr., (1983), Ekološko-vegetacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine.

Šumarski fakultet u Sarajevu, Posebna izdanja: br. 17, Sarajevo. 37. Stojanović, Lj., Krstić, M., (2001), Gajenje šuma III dio, udžbenik, Šumarski fakultet Univerziteta u Beogradu, 38. Sučić, J., (1953), Rasprostranjenost pitomog kestena na području Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 39. Sučić, J., (1953), O arealu pitomog kestena na području Srebrenice sa kratkim osvrtom na

ostala nalazišta kestena u NR BiH, Sarajevo. 40. Sučić, J., (1959), Pitomi kesten u Bosni i Hercegovini, Sarajevo. 41. Šilić Č. (1990a): Šumske zeljaste biljke. IP "Svjetlost", Zavod za udžbenike i nastavna

sredstva, Sarajevo-Beograd. 42. Šilić Č. (1990b): Atlas drveća i grmlja. IP "Svjetlost", Zavod za udžbenike i nastavna

sredstva, Sarajevo-Beograd. 43. Šilić Č. (2005): Atlas dendroflore (drveće i grmlje) Bosne i Hercagovine. Matica

Hrvatska Čitluk, Franjevačka kuća Masna Luka. 44. Škorić A., Filipovski G. i Ćirić M. (1985): Klasifikacija zemljišta Jugoslavije. ANUBIH,

Posebna izdanja, Knjiga LXXVIII, Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka, Knjiga 13, Sarajevo.

84

45. Thornthwaite C.W. & Mater J.R. (1956): The Water Balance. Centerton, N.J. Publ. In: Climatology, vol. 8, no. 1, 104 pp.

46. Tomić Z. (2004): Šumarska fitocenologija (udžbenik). Šumarski fakultet Univerziteta u

Beogradu, Beograd. 47. Tutin T.G. et al. 1964-1980. Flora Europaea, Vol. 1-5. Cambridge Univ. Press. 48. Weber H.E., Moravec J. & Theurillat J,-P. (2000): International Code of Phytosociological Nomenclature. 3rd edition. Journal of Vegetation Science 11: 739-768, Opulus Press, Uppsala. 49. *** Poslovno udruženje šumarstva i industrije za preradu drveta, (1965), Uzgoj i zaštita pitomog kestena ( Castanea sativa Mill.), Sarajevo, 50. *** Šumskoprivredna osnova za bivše ŠPP ”Novigradsko” (01.01.2004. – 31.12.20013), Izradio: JPŠ “Srpske šume” RS, Istraživačko razvojni i projektni centar BANJA LUKA, 51. *** Šumskoprivredna osnova za ŠPP ”Kozaračko” (01.01. 2009 – 31.12. 2018), Izradio: JPŠ “ŠUME RS” a.d. SOKOLAC, Istraživačko razvojni i projektni centar BANJA LUKA,

85

10. PRILOZI Fitocenološki snimci, Karta br. 5. – Položaj fitocenoloških snimaka,

Karta br. 6.– Nagibi terena područja istraživanja,

Karta br. 7. – Ekspozicije područja istraživanja.

Gotovi seminarski, maturski, maturalni i diplomski radovi iz raznih

oblasti, lektire , puškice, tutorijali, referati - specijalizovan tim za usluge

visokokvalitetnog pisanja, istraživanja i obradu teksta za kompletan region

Balkana.

Posetite nas na sajtovima ispod:

WWW.MATURSKIRADOVI.NET

WWW.SEMINARSKIRAD.ORG

WWW.MATURSKI.NET

WWW.MATURSKI.ORG

WWW.SEMINARSKIRAD.INFO

Dostupni smo Vam 24h 365 dana u godini.

Za gotove verzije rada obratiti se na mail:

[email protected]

061/ 11-00-105

Seminarski, diplomski, maturski radovi, prevodi na engleski i eseji…

.

http://www.maturskiradovi.net/

http://www.seminarskirad.org/

http://www.maturski.net/

http://www.maturski.org/

http://www.seminarskirad.info/

Documents

Master rad - Ekološka klasifikacija šuma pitomog kestena