maticahrvatska-mostar.com...Osnivač i nakladnik Matica hrvatska u Mostaru Sunakladnik FPMOZ Sveučilišta u Mostaru Biblioteka Suvremena pitanja Za nakladnike Ljerka Ostojić Mario

Godiš

te XV

., bro

j 29.

‒ M

ostar

, lipa

nj 20

20.

Časo

pis

za p

rosv

jetu

i k

ultu

ru

Časopis za prosvjetu i kulturu

Godište XV., broj 29. Mostar, lipanj 2020.

ISSN 1840-1252

S U V R E M E N A P I T A N J A

SU

VR

EM

EN

A P

ITA

NJ

A

SUVREMENA PITANJAčasopis za prosvjetu i kulturu

br. 29.

Osnivač i nakladnikMatica hrvatska u Mostaru

SunakladnikFPMOZ Sveučilišta u Mostaru

BibliotekaSuvremena pitanja

Za nakladnikeLjerka OstojićMario Vasilj

Glavni i odgovorni urednikIvan Sivrić

UredništvoMarin Ćorluka (Mostar); Marko Dragić (Split);

Marinko Jovanović (Mostar); Zdenko Klepić (Mostar); Lidija Pehar (Sarajevo); Zoran Primorac (Mostar);

Sanja Tipurić Spužević (Mostar); Mario Vasilj (Mostar); Tea Vučina (Mostar).

Znanstveno vijećeMladen Bevanda (Sarajevo): Emil Brajković (Mostar);

Slavica Brkić (Mostar); Ante Čilić (Mostar); Ivo Čolak (Mostar); Nevenko Herceg (Mostar); Stjepan Ivanković (Mostar); Stjepan Krasić (Dubrovnik); Ljiljanka Kvesić (Mostar);

Ivan Madžar (Mostar); Vlado Majstorović (Mostar); Mirjana Milićević (Mostar); Šimun Musa (Zadar); Josip Muselimović (Mostar); Siniša Opić (Zagreb);

Zdenko Ostojić (Mostar); Mario Vasilj, predsjednik (Mostar); Tomislav Volarić (Mostar); Željko Šuman (Mostar);

Drago Žagar (Osijek).

Časopis Suvremena pitanja je referiran u Central and Easten European Online Library /Frankfurt am Main/ http://www.ceeol.com

ISSN 1840-1252

29SUVREMENA PITANJAčasopis za prosvjetu i kulturu

Mostar, lipanj 2020.

MHM

5

Odgovornost danas

Današnje je vrijeme puno iznenađenja. Čini se da je inače tako kada se radi o odgoju i

obrazovanju. Kad čitamo djela fra Petra Bakule koji kaže da je “lakše silnoj vojsci odolit’, nego jednom malom srdcu”, onda tu sentenciju razu-mijemo kao veliku odgovornost prema zahtje-vima naših gojenika, koja podrazumijeva svoje-vrsnu težinu. Napisao je on to u devetnaestom stoljeću, kada se na elementarne egzistencijalne potrebe odgovaralo mnogo teže nego danas. Navedimo i ilustrativan primjer pjesme libanon-skoga Amerikanca, kojom ukazuje na roditeljske dužnosti, odnosno, poziva pjesničkom imagina-cijom na silnu složenost odgojne paradigme. Pa pogledajmo:

(Khalil Gibran)Vaša djeca nisu vaša djeca ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.

Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas. i premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli. jer ona imaju vlastite misli. Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše. Jer njihove duše borave u kući od sutra koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas. Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele. strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko. Neka vaša savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću; kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

UZ DVADESET I DEVETI BROJ

SUVREMENA PITANJA

6

6

Može li današnji racionalni profesionalni odgojitelj uopće čuti poruke starih pisaca ili mislilaca koji su, kako se voli kazati, ostajali u metafi-zičkom ozračju, ili možda prihvatiti poruke kojima se nekada pridavala velika važnost. Najnovija iskustva nas mogu uputiti da se „metafizički diskurs“ preokreće u virtualni te „učenje na daljinu“ silom prilika postade jedini izbor. Kakva je sudbina žive riječi učitelja u institucionalnom od-goju, odnosno u nastavnom procesu, vidjet ćemo doskora, kad se saberu učinci pandemijske pošasti koja je učenike i učitelje (svih razina) priveza-la za računala i ostala elektronička pomagala.

U više zemalja koje je pogodila epidemija razmišljaju (u Italiji je do-nesena i odluka) da se sljedeće akademske godine nastava na fakultetima odvija online! Možda je to dobar izbor u aktualnom strahu od zaraze koja je poduprta medijskom obradbom ušla na vrata gotovo svih djelatnosti. Kada je riječ o našoj temi najavljuju se sumorne misli o nestanku prosvje-te kakvu smo do sada poznavali. Već su reagirali neki uglednici na takvu situaciju i čini se kako ne reagiraju bez razloga. Naime, u SAD-u već dugi niz godina na istaknutim sveučilištima može se studirati i diplomirati sjedeći kod kuće, za računalom, pa čak i da ne pređete Atlantik; može se iz Prknovčića ili Drljajica virtualno, i imati diplomu prestižna sveučilišta. Dakle, proces je započeo davno i vjerojatno je da se ne će zaustaviti ne-stankom koronavirusa. U tom galopirajućem nastupu digitalne komuni-kacije, naravno još se ne postavlja pitanje ograničenja takvih pristupa, ali korisno je podsjetiti na njih. Je li na sceni digitalna diktatura i tehnološko barbarstvo (kako reče Giorgio Agamben) ne znamo, ali ostaje bojazan da se završavaju neke dosadašnje odgojno-obrazovne paradigme.

Čini se da je učiteljima bilo mučno preorijentirati se na nov način komunikacije s učenicima, a vjerojatno je da ni učenici nisu bili oduševljeni. Posebne teškoće su nastale na polju provedbe nastave za praktična zani-manja. O tom ovom prigodom ne ćemo donositi konačne zaključke, nego tek otvoriti temu jer se o tom premalo javno govori. A trebalo bi. Jer ško-la, a osobito sveučilišta, su dugim nizom stoljeća izgradili osobit identitet koji se ne može ignorirati i koji čini snažan socijalni poticaj svim oblicima privatna i javna života.

Svatko tko je i nakratko ušao u učionicu može znati smisao i dosege tih socijalnih kontakata, uz onaj osnovni razlog učenja, studiranja i rada. Treba li se odreći tih plodova dosadašnjega načina u korist tobožnje ra-cionalizacije za koju se ne zna kakve sve posljedice može donijeti? Ovo pitanje ostavljamo našim vjernim suradnicima neka razmotre, je li korona poslužila kao inicijalna kapisla za pogodovanje interesima koji možda potiču aktualne tendencije.

7

Prof. dr. sc. Mladen Bevanda IVO ANDRIĆ O UČITELJU

7Ivan SivrićODGOVORNOST DANAS

Na koncu, je li spomenuta bojazan opravdana? Jesu li autoriteti po-put Agambena ili Rifkina pretjerali? Možda! No moramo prihvatiti da je tehnologija isto kao što su vatra i voda – dobre sluge, a loši gospodari. Da, „žive strijele“ neka lete prema vlastitoj sreći, a lukovi neka miruju i neka ne dospiju u pogrješne ruke. Moramo vjerovati, a u svojoj popudbini imati oprez i pribranost.

Ivan Sivrić, gl. urednik

PROSVJETA

Rizik, akril na platnu, 100 x 100 cm, 2020.

11

Poticanje i razvoj stvaralaštva u nastavi prirode i društva

Sažetak

Nastavni proces usmjeren na poticanje i razvoj stvaralaštva, njegovanje di-vergentna mišljenja te oslobađanje kreativnih potencijala učenika imperativ je suvremenoga odgoja i obrazovanja. U ovom radu razmatra se fenomen kreativnosti i njegov položaj u odgojno-obrazovnom procesu, s posebnim nag laskom na razmatranje različitih mogućnosti poticanja i razvoja stvara-laštva u nastavi prirode i društva. U tom kontekstu izloženi su različiti me-todički postupci za poticanje i razvijanje kreativnosti učenika utemeljeni na Torranceovim istraživanjima i suvremenim spoznajama ovoga fenomena. Takvim postupcima u nastavi nastoji se kod učenika potaknuti anticipiranje novih ideja i rješenja, otkrivanje novih značenja podataka, razvijanje origi-nalnih modela, postavljanje i verificiranje stvaralačkih hipoteza, razvijanje spoznajnoga divergentnoga stila i otvorenost prema novomu iskustvu. Ra-zvoj kreativnosti u nastavi prirode i društva svoje polazište ima u razvo-ju znanstvenoga načina promišljanja pri čem učenici znanje ne usvajaju u gotovom obliku nego na temelju samostalnih istraživačkih aktivnosti. Kako bi takav poticaj bilo moguće ostvariti potrebno je zadovoljiti određene predu-vjete koji se odnose prije svega na stručno osposobljavanje učitelja koji će znati učenike usmjeravati prema stvaralačkom djelovanju.Ključne riječi: divergentno mišljenje, kreativni potencijal, metodički postup-ci, poticanje kreativnosti.

Uvod

Tehnološki, kulturni, znanstveni i svaki drugi napredak ljudskoga društva oduvijek je počivao na razmišljanjima i spoznajama krea-

tivnih pojedinaca koji su svojim stvaralačkim načinom promišljanja pri-donosili stvaranju novih izuma i izuzetnih, do tada nepoznatih otkrića.

Mario Vasilj FMPOZ Sveučilište u Mostaru Alena Letina Učiteljski fakultet Sveučilište u Zagrebu Ivana Jovanović FMPOZ Sveučilište u Mostaru

UDK 37.036:3/5 Pregledni članak Primljeno: 25. veljače 2020.

SUVREMENA PITANJA

12

12

Aha doživljajem koji je svojstven kreativnoj izvedbi ostvaruje se napredak ljudskoga društva te stoga jedna od temeljnih zadaća odgojno-obrazov-noga djelovanja postaje oblikovanje kreativne osobnosti učenika, razvoj njihove samostalnosti, inventivnosti, istraživačkoga duha i slobode u izri-canju vlastitih stavova i ideja. U suvremenom svijetu, u kojem se mnoge informacije nalaze na dohvat ruke, više nije potrebno ustrajati na pam-ćenju brojnih podataka koji su podložni zaboravu, nego je cilj osposo-biti učenika za vrijednosnu procjenu i uporabu postojećih informacija, za stvaranje novih spoznaja i njihovu aktivnu promjenu. Stvaralačko i inovativno znanje umjesto dosadašnjega kataloškoga znanja postaju ci-ljem kojem streme suvremene škole. Škola sve više postaje mjesto stvara-lačkoga sučeljavanja učeničkih potencijala s prirodnim nepoznanicama i izazovima, umjesto mjesta odgajanja društvenih konformista te svoj od-gojno-obrazovni kurikul okreće prema budućnosti u kojoj će dominirati kreativan duh i ozračje koje ga potiče (Previšić, 2006).

1. Pojam kreativnosti/stvaralaštva i divergentno mišljenje

Kreativnost predstavlja kompleksan fenomen te je kao takav bio pred-metom intenzivna proučavanja mnogih znanstvenih disciplina tijekom povijesti. Ideja o razvoju kreativne i stvaralačke osobnosti pojedinca pri-sutna je još u staroj Grčkoj koja je kao odgojni ideal postavljala oblikova-nje skladna i svestrana bića. Kritika skolastičkoga načina učenja i mišlje-nja svojstvena razdoblju humanizma i renesanse zahtijevala je slobodniji odgoj i podizanje kreativnih osobnosti. Suvremena pedagogija potaknuta postmodernim društvenim zbivanjima i tehnološkim razvojem društva također sve intenzivnije istražuje mogućnosti primjene spoznaja o kre-ativnosti u odgoju i obrazovanju kako bi se nadišla načela tradicionalne škole i povećala njezina učinkovitost u odgoju i obrazovanju budućih ge-neracija.

Sustavnije istraživanje fenomena kreativnosti započelo je pedesetih godina dvadesetoga stoljeća djelovanjem američkoga psihologa Pau-la Guilforda, koji uvodi pojam divergentnoga mišljenja i povezuje ga sa stvaralaštvom. Za razliku od konvergentna mišljenja, u kojem je sve usmjereno prema jednom mogućem rješenju problema, u divergentnu mišljenju misli su raspršene na vrlo raznolika i brojno neograničena rje-šenja. Ovaj proces stvaranja novih rješenja nekoga problema glavni je ele-ment kreativna ponašanja i upravo on bi trebao biti temeljem suvremene nastave. Pritom valja naglasiti da u kreativnom (stvaralačkom) činu ne postoje gotova znanja te stoga možemo reći da se stvaralaštvo ne može

13

13

Mario Vasilj − Alena Letina − Ivana JovanovićPotIcAnJe I rAzVoJ stVArALAštVA u nAstAVI

PrIrode I društVA

naučiti, ono se može samo osloboditi, poticati, razvijati i odgajati (Polić, 1993).

U znanstvenoj i stručnoj literaturi pojam kreativnosti često se rabi u dva temeljna značenja: kreativnost kao stvaralaštvo, tj. stvaranje no-vih i originalnih proizvoda u važnim područjima ljudske djelatnosti, ili kreativnost kao osobina ili skup osobina koje će omogućiti, potaknuti, izazvati kreativan produkt (Čudina-Obradović, 1991).

Ozimec (1996) definira kreativnost kao skup ljudskih osobina i spo-sobnosti koje u jednom sinergetičnom djelovanju omogućavaju pojedin-cu uočavanje, otkrivanje, predviđanje, doživljavanje, prihvaćanje i kom-biniranje stvari i pojava na drukčiji, nov, svjež, neuobičajen i originalan način. Kreativnost podrazumijeva stvaranje nečega novoga, izvornoga, neponovljivoga i originalnoga. Od toga polazimo kada je riječ o poti-canju stvaralaštva u odgojno-obrazovnom procesu. Pritom valja uvažiti činjenicu da divergentno mišljenje ima složenu strukturu pa njegovu kva-litetu, vrijednost i razvoj prepoznajemo na temelju nekoliko kriterija koje je detaljno opisao Torrance (prema De Zan, 2005):• originalnost – sposobnost proizvodnje rijetkih ili posve novih ideja,

metoda i proizvoda mišljenja (Petz, 1992) • fleksibilnost – lako prelaženje iz jedne misaone sheme u drugu, brzo

pronalaženje drugoga rješenja i kombinacije rješenja• fluentnost – lako i maštovito smišljanje brojnih odgovora i ideja o

zadanom problemu te brza uporaba riječi (Petz,1992)• elaboracija – dodavanje detalja temeljnoj ideji; posebno značajna u za-

dnjoj etapi kreativna procesa u kojoj se provjerava upotrebljivost, pri-mjenjivost i izvedivost proizvoda stvaralačkoga mišljenja (Petz, 1992)

• redefinicija – sposobnost napuštanja starih načina tumačenja poznatih predmeta te uporaba predmeta na nov i neuobičajen način

• osjetljivost za probleme – sposobnost otkrivanja nedostataka ili potre-be za promjenama.Poticanje razvoja navedenih osobina stvaralačkoga mišljenja temelj je

odgojno-obrazovnoga procesa koji teži oblikovanju svestranih pojedinaca koji će u budućnosti tako stečene sposobnosti i osobine primjenjivati na produktivan i kvalitetan način.

2. Kategorije kreativnosti

Analitičkim razmatranjem mogu se izdvojiti četiri osnovne kompo-nente kreativnosti koje su ujedno i preduvjeti stvaralačkoga načina pro-mišljanja. To su:

SUVREMENA PITANJA

14

14

1. kreativna osoba i njezine individualne osobine 2. kreativan proces i njegova sloboda3. kreativan proizvod kao vidljiv rezultat inovacijskih procesa i 4. kreativna okolina koja podrazumijeva stimulativno ozračje spram kre-

ativnosti. Te su komponente međusobno neodvojive te u svojoj isprepletenosti

čine cjelinu kreativnosti. Ovaj pristup koji je utemeljio Rhodes predstav-lja i danas temeljni okvir za istraživanje kreativnosti (Arar i Rački, 2003).

Kreativnu osobnost odlikuje stvaralačka fantazija, otvorenost iskustva, kreativna generalizacija odnosno sposobnost povezivanja raznih poda-taka, tolerancija prema neodređenosti, nejasnoći i dvosmislenosti, rado-znalost i potreba za dostignućem, bogatstvo ideja, intrinzična motivacija, želja za različitošću i nezavisnim mišljenjem i sl. (Ozimec, 1996).

Kreativan proces predstavlja tijek kreativne aktivnosti odnosno način stvaranja kreativna proizvoda. To je prije svega mentalni proces stvaranja novih ideja, rješenja i produkata na nov i neobičan način (Previšić, 2006).

Kreativan proizvod kao konačan proizvod kreativnosti može biti izra-žen u obliku ekspresije (opipljiv produkt) ili impresije (zapažanja). On predstavlja određenu novinu u odnosu na postojeće stanje (Somolanji i Bognar, 2008).

Važan element kreativnosti je okolina koja utječe na stimulaciju krea-tivna razvoja pojedinca. Čimbenici koji mogu sudjelovati u njezinu obli-kovanju jesu obitelj, vrtić, škola, zajednica i u konačnici društvo u cjelini.

3. Kreativnost i stvaralaštvo u odgojno-obrazovnom procesu

Kreativnost i stvaralaštvo u nastavnom procesu trebali bi biti integri-rani u sve etape nastavnoga procesa od pripremanja, preko realizacije do evaluacije i praktične primjene. Uvažavajući osnovna obilježja kreativno-sti čitav nastavni proces trebao bi biti prožet izrazitom fleksibilnošću. To podrazumijeva odbacivanje starih metoda i puteva učenja, a uvažavanje originalnih ideja, razmišljanja, neobičnih hipoteza i postupaka za što je potrebno i stvaranje odgovarajućega ozračja koje stimulira takav način misaona djelovanja. Razmatrajući proces stvaralaštva u odgojno-obrazov-nom procesu možemo ga uočiti u poticanju i razvoju učenikovih vještina i sposobnosti.

Suvremena nastava traži fenomenologijsko-stvaralački pristup. Cilj je da se učenici raznovrsnim stvaralačkim aktivnostima pripreme i osposobe za život i rad u bližoj i daljoj budućnosti (Stevanović, 1997). Školska bi

15

15


PrIrode I društVA

praksa zbog toga trebala uvijek biti ispred postojećih trendova u društvu. Morala bi sagledavati buduće potrebe društva i u tom pravcu usmjeravati stvaralačko djelovanje učenika.

Suvremeno poimanje kreativna odgojno-obrazovna djelovanja podra-zumijeva učenje istraživanjem, učenje otkrivanjem te smisleno učenje s razumijevanjem (Klafki, 1992). Otkrivajuća, istraživačka, problemska i stvaralačka nastava predstavlja kvalitetu koja se očekuje u radu suvreme-nih škola. Učitelj pritom uvažava autonomiju i originalnost svojih uče-nika te afirmira alternativne postupke koji vode prema stvaralaštvu kao imanentnoj potrebi mlade osobnosti, a stvaralaštvo postaje dominantno obilježje svih aktivnosti u nastavnom procesu.

Učeniku je stvaralaštvo primarna i razvojna potreba. Samostalno istraživanje i osvajanje nepoznatih područja bez sputavanja ideja i ogra-ničavanja načina razmišljanja pruža neizrecive mogućnosti za oblikova-nje inventivnih, nekonformističkih, kreativnih osobnosti. Uloga učitelja u tom procesu je na razinama organizacije i koordinacije (Stevanović, 1997), a očituje se u kreativnoj primjeni inovacija i poticanju kreativnih i istraživačkih aktivnosti učenika. Takvo djelovanje učitelja podrazumijeva i njegovu osobnu kreativnost te želju za stalnim stručnim obogaćivanjem znanja vezanih za razvoj stvaralačkih potencijala učenika. Neki autori (Stevanović, 2000; Previšić, 2006; Bognar i Bognar; 2007) naglašavaju potrebu osposobljavanja učitelja za motiviranje i stimuliranje učenikova kreativna ponašanja te u tom kontekstu ističu potrebu njihova cjeloživot-na obrazovanja. Od takvoga se učitelja primarno očekuje da bude moti-vator, organizator i inspirator za razvoj stvaralaštva te da svoj edukativan rad oblikuje načelom učenja stvaralaštva pomoću stvaralaštva (Stevano-vić, 2000).

Postojeća situacija u nastavnoj praksi, nažalost, nije uvijek u suglasju sa suvremenim spoznajama i često ne uvažava potrebu poticanja dječje kreativnosti. Razlozi toga neuvažavanja su različiti. Stevanović (1997, 2002) ističe nekoliko najčešćih: neodgovarajuća osposobljenost učitelja za poticanje stvaralaštva kod učenika, preopširni nastavni kurikuli koji ne ostavljaju dovoljno mogućnosti za realizaciju ciljeva stvaralačke nastave nego ustraju na realizaciji odgojno-obrazovnih ishoda učenja koji nagla-šavaju gotova znanja, nedostatak kvalitetno oblikovanih istraživačkih i problemskih zadataka, velik broj učenika u razredu, tradicionalan pred-metno-satni sustav, vremenske dimenzije nastavnoga procesa, slaba mo-tivacija učitelja i sl. Preferiranje kognitivna razvoja učenikove osobnosti te deficijentnost i reduciranost nastavnih strategija glavni je nedostatak dosadašnje nastave koja je zanemarila izgrađivanje cjelovite učenikove

SUVREMENA PITANJA

16

16

osobnosti u smislu da se osim znanja razvijaju i druge mentalne i praktič-ne vještine. Usprkos ograničavajućim čimbenicima naša buduća nastoja-nja u odgojno-obrazovnoj praksi trebala bi stremiti promjenama koje će postaviti temelje za oblikovanje nastave kao stvaralačkoga procesa.

Previšić (2006) daje prijedlog različitih metodičkih postupaka u na-stavi koji pridonose razvoju kreativnosti. Među njima se ističu: učiti i razgovarati o pojmovima, odnosima i uzrocima, a ne samo o činjenicama; poticati individualne pristupe rješavanju problema; stvarati i osigurati po-ticajno, a ne sputavajuće razredno ozračje; poticati eksperimentiranje s pripremom i nadzorom; poticati razmišljanje učenika, organizirati aktiv-nosti koje stimuliraju divergentno mišljenje, prijedloge i produkte; poti-cati aktivnosti koje omogućuju i traže više točnih odgovora; rabiti oluju ideja, redefiniciju pristupa, originalnost i neobičnost odgovora, izvođenje zaključaka i traženje posljedica.

Bognar i Bognar (2007) iznose neke važne preduvjete stvaralačko-ga djelovanja. Među njima posebno ističu potrebu smanjivanje stresa i anksioznosti djece i učitelja. Također, naglašavaju veću vrijednost pro-cesa u odnosu na proizvod, potrebu uklanjanja vremenskoga ograničenja za učenikove stvaralačke aktivnosti, uspostavljanje slobodna i otvorena ozračja, ohrabrivanje samoizražavanja učenika te njihove međusobne in-terakcije u razmjeni ideja uz isticanje suradničkih odnosa i slobodne raz-mjene mišljenja. Navedene smjernice mogu se primijeniti i u oblikovanju nastave prirode i društva kao stvaralačkoga procesa.

4. Poticanje i razvoj kreativnosti u nastavi prirode i društva

Suvremeni prirodoznanstveni odgoj i obrazovanje uz promicanje ra-zvoja znanstvena konvergentna mišljenja, pruža mnogo mogućnosti i za razvoj stvaralaštva. Svaki važniji rezultat u povijesti prirodnih znanosti postignut je na jedinstven i originalan način te ovisi o kreativnu pristupu osobe, a ostvaruje se u kreativnu procesu koji karakterizira divergentno mišljenje (Svedružić, 2005). Ova činjenica predstavlja temeljno polazište razvoja kreativnosti učenika u nastavi prirode i društva te pretpostavlja osposobljavanje učenika za prirodoznanstven način razmišljanja.

Nastavni predmet priroda i društvo je kompleksan, interdisciplinaran nastavni predmet, čiji su sadržaji birani iz prirodnih, društvenih, huma-nističkih i interdisciplinarnih područja znanosti, a učenicima omogućava stjecanje cjelovite spoznaje o svijetu koji ga okružuje (De Zan, 2005). Svrha je poučavanja prirodoslovna područja razvoj prirodoslovne pisme-

17

17


PrIrode I društVA

nosti učenika, odnosno kompetencija koje ih uvode u znanstven način razmišljanja. Stoga je jedna od temeljnih metodičkih strategija priklad-nih za razvijanje kreativnosti u nastavi prirode i društva primjena mo-dela znanstvena istraživanja u nastavi. U početnoj nastavi prirodoslovlja aktivnost učenika trebala bi se temeljiti na njihovu samostalnu radu koji se sastoji u oblikovanju i izvedbi pokusa, uporabi znanstvenopopularne literature i izvedbi zaključaka (De Zan 1992). Primjena ovoga modela omogućava da svako učenikovo otkriće bude stvaralački čin, makar pred-stavljao dio već poznata znanja. Prednost ovakva načina stjecanja znanja sastoji se u tom što učenici znanje ne primaju u gotovu obliku, nego na osnovi samostalnih istraživačkih aktivnosti uz samostalan izbor sadržaja, metoda i oblika rada. Takva nastava njeguje radoznalost i maštu, afirmira originalne ideje, eksperimentiranje, osjetljivost za probleme, otkrivanje novih značenja podataka, kritičko mišljenje, razvoj divergentna kognitiv-na stila i sposobnost rješavanja problema.

Problemska nastava također na značajan način može pridonijeti ra-zvoju učeničkoga stvaralaštva. Učenjem rješavanjem problema čimbenici stvaralačkoga mišljenja zastupljeni su u svim etapama: postavljanju pro-blema te eksperimentalnoj provjeri i kritičkom odnosu spram nađenih rješenja (De Zan 1992). Učenici su potpuno stvaralački usmjereni te vlastitim naporima otkrivaju relevantne podatke i tako dolaze do novih spoznaja. Tako učenike osposobljava za uključivanje u aktivan život po završetku školovanja.

U oblikovanju nastavnoga procesa nužna je fleksibilnost kako bi istra-živačke aktivnosti koje poduzimaju učenici predstavljale zaokruženu cje-linu.

Uz istraživačke aktivnosti, rješavanje problema i učenje otkrivanjem stvaralaštvo se u nastavi prirode i društva može razvijati i brojnim postup-cima koje je razvio Torrance, utemeljitelj teorijskoga sustava razvoja stva-ralačkih sposobnosti učenika. Neki od tih postupaka su: stvaranje rečeni-ca na temelju zadanih riječi, kombiniranje dijelova i ideja, manipuliranje predmetima i sadržajima, razvijanje stvaralačkoga mišljenja čitanjem, razvoj stvaralačkoga ozračja u razredu itd. (De Zan, 2005).

Cvetković-Lay i Sekulić-Majurec (1998) predlažu načine razvoja di-vergentna načina mišljenja nizom didaktičkih igara podijeljenih u nekoli-ko kategorija. To su igre za poticanje kreativna mišljenja, igre za razvija-nje kreativna izražavanja pokretom, igre za poticanje kreativna rješavanja problema i igre za poticanje kreativnih verbalnih sposobnosti učenika. U tablici 1 prikazane su neke od igara i postupaka primjenjivih u nastavi prirode i društva.

SUVREMENA PITANJA

18

18

Tablica 1: Postupci i igre za poticanje kreativna mišljenjaNAZIV OPIS PRIMJERI

PREDVIĐANJE ISHODA

Učenike se potiče na izricanje originalnih

rješenja određena problema.

Što bi se dogodilo kad bi…… svaki dan bila nedjelja?

… stali svi satovi na svijetu? … zauvijek zavladala zima?

ŠTO SVE MOŽE BITI NEOBIČNO?

Učenici zamišljaju neobične situacije

čime se nastoji postići odmak od

postojećega, ustaljenoga i formalnoga načina razmišljanja. Pred

učenike se postavljaju hipotetske situacije koje

trebaju razmotriti.

Neobične kućeKako bi bilo živjeti u kući pod

morem? Kako ćeš disati? Što ćeš jesti? Hoćeš li moći otvoriti prozor?

Gdje ćeš spavati? Koga ćeš pozvati u goste?

Razmisli kakvi bi se problemi mogli javiti da živiš u kući pod

morem i kako bi ih riješio/riješila.

Nacrtaj svoja rješenja i svoju kuću.

NEOBIČNE ŽIVOTINJE/

BILJKE

Učenici smišljaju nove vrste biljaka

ili životinja čime se potiče divergentan

način razmišljanja te povezivanje stečenih

spoznaja u novu, originalnu cjelinu.

Zamisli da si znanstvenik koji smišlja i pronalazi nove vrste životinja/ biljaka. One nastaju križanjem dviju poznatih vrsta

životinja/biljaka. Od kojih su biljaka/životinja

nastale te nove vrste? Nacrtaj ih i osmisli njihovo

nazivlje i obilježja.

NEOBIČNA UPORABA OBIČNIH

PREDMETA

Smišljanje neobične uporabe običnih predmeta potiče

učenike na stvaranje kreativnih rješenja, a

prikladno uz ekološku problematiku.

Razmisli i napiši više načina kako bi se mogla uporabiti

prazna plastična boca, staklenka, čarapa, kutija od

cipela i sl.

EMPATIČKA IDENTIFIKACIJA

Postupak kojim se angažiraju

učenikovi osjećaji i mašta. Uključuje

identifikaciju učenika s nekim živim bićem te od njega zahtijeva

da opiše što doživljava u toj ulozi.

Identifikacija s biljkom/životinjom

Ispričaj kako postojeće onečišćenje ekosustava utječe na

tvoj život.Identifikacija s povijesnom

osobomOsmisli dijalog povijesnih osoba s obzirom na povijesni kontekst.

19

19


PrIrode I društVA

Igre za razvijanje kreativna izražavanja pokretomOsim poticanja intelektualnih kreativnih procesa stvaralaštvo bi tre-

balo obuhvatiti čitavu osobnost pojedinca. Igre za razvijanje kreativna izražavanja pokretom predstavljaju poticaje korisne za učenje neverbalne komunikacije te ostvarivanje psihomotorne kreativne ekspresije. Uteme-ljene su na Torranceovim istraživanjima kreativnosti kroz pokret. Igre se temelje na uporabi niza situacijskih kartica koje pozivaju na rješava-nje problema pokretom, uporabom divergentna mišljenja i uživljavanja u zadanu situaciju. Situacijske kartice sadrže opis određenih situacija koje učenik treba prikazati ostalim učenicima, pokretom, bez uporabe govora ili odgovarajućom dramatizacijom. U nastavi prirode i društva ovakve se igre mogu rabiti kada učenici uče o zanimanjima kojima se ljudi bave, ži-votnim situacijama u obitelji, navikama za održavanje osobne čistoće i sl.

Igre za poticanje kreativna rješavanja problema Ova kategorija igara usmjerena je na poticanje fleksibilnosti mišljenja

te pridonosi cjelokupnom socijalnom i emocionalnom sazrijevanju uče-nika. Jedan od primjera takvih igara je igra uloga koja omogućava brzo i lako učenje te stvaralački način prikazivanja rješenja zadanih problema (npr. Ostao/ostala si sam/sama kod kuće. Nepoznat čovjek kuca na vrata tvoga stana. Igrom uloga pokaži kako ćeš postupiti u toj situaciji.).

Poticanje verbalnih kreativnih sposobnosti učenika možemo ostvariti do-vršavanjem započete priče, pričanjem priče po nizu slika ili objašnjava-njem značenja poslovica.

Strategije ERR sustava (evokacija, razumijevanje značenja, refleksija) ERR sustav je proces učenja u kojem kroz evokaciju, razumijevanje

značenja i refleksiju, primjenom strategija aktivna učenja, učenik uči na vlastitu iskustvu, razumije nove spoznaje i primjenjuje ih u drukči-jim situacijama na nov način (Steele i sur., 2001a, 2001b). Takav proces također može doprinijeti razvoju kreativnosti učenika osobito stoga što ukazuje na neke strategije koje su usmjerene na ostvarivanje upravo toga cilja, a mogu se učinkovito povezati s nastavom prirode i društva.

Grozdovi predstavljaju tehniku kojom se potiče učenikovo slobodno razmišljanje o određenoj temi i stvaranje novih veza među pojmovima. U nastavi prirode i društva može se primijeniti tako da učenici napišu ključ-nu riječ ili frazu na sredini papira (primjerice naziv godišnjega doba), a potom zapisuju riječi kojih se dosjete, a vezane su za zadanu temu. Pritom povezuju pojmove za koje smatraju da se mogu na bilo koji način dovesti u međusobnu korelaciju.

SUVREMENA PITANJA

20

20

Kockarenje je strategija poučavanja koja omogućuje analizu neke teme iz različitih perspektiva. Osnovno sredstvo ove tehnike je kocka na či-jim plohama su napisane natuknice za razmišljanje i pisanje, primjerice: opiši (učenik ima zadatak opisati što vidi, boju, veličinu, oblik nečega), usporedi (utvrditi sličnosti i razlike s nečim), poveži (dovesti zadano u vezu s još nečim uvažavajući sve ideje učenika), raščlani (razmišljati o strukturi, pretpostaviti proces nastanka nečega), primijeni (smisliti nove načine primjene), za/protiv (zauzeti stav glede zadane teme) i slično. U nastavi prirode i društva učenici prema natuknicama koje se nalaze na kocki mogu razmatrati prirodne pojave i procese, čimbenike koji utječu na onečišćenje okoliša i druge sadržaje.

Brainstorming (oluja ideja) je kreativna tehnika kojoj je cilj pronalazak inovativnih i korisnih ideja. Korisna je za rješavanje problema u skupini pri čem se iznose ideje o mogućim rješenjima problema o kojima se po-tom raspravlja. Podrazumijeva ohrabrivanje neobičnih ideja te prihvaća-nje svake ideje bez njezina prosuđivanja. Izuzetno je primjenjiva u nastavi prirode i društva kada želimo motivirati učenike za određene sadržaje. Slična tehnika je zapisivanje misli (eng. brainwriting). Cilj joj je prikupiti što veći broj ideja unutar skupine u zadanom vremenu. Ideje se zapisuju na papir koji dijele svi članovi skupine kako bi mogli međusobno vidjeti zapisane ideje. Ova tehnika pogodna je za poticanje učenika koji osjećaju nelagodu kada moraju svoje ideje izreći naglas što ih može ograničiti u razvoju njihove kreativnosti.

Suradnička diskusija je tehnika u kojoj skupine učenika surađuju u du-binskoj raspravi o određenom pitanju otvorena tipa. Ova tehnika također promiče promišljanje i usvajanje novih zaključaka vezanih uz neka važna poglavlja o prirodi i društvu. Primjerice, to može biti diskusija vezana uz moguće načine očuvanja prirodnih ljepota i ekološke raznovrsnosti, diskusije o čimbenicima koji pridonose zdravlju, o prometu i putovanju različitim prometnim sredstvima itd.

Tehnika predviđanja je tehnika zaključivanja što bi se moglo dogoditi, a na temelju obrazaca otkrivenih u onom što se do sada dogodilo. Važna je jer osposobljava za primjenu već usvojenih spoznaja u novim situaci-jama na drukčiji, neuobičajen način. Tako učenici na temelju spoznaja stečenih izvedbom određenih pokusa mogu predviđati ishode novopo-stavljenih problema.

Nazivlje unaprijed zanimljiva je tehnika u kojoj se učenicima prije spoznavanja neke teme daje kratak popis pojmova o kojima će biti riječ, a potom učenici individualno, u paru ili u skupinama predviđaju i smišljaju tekst u kojem će primijeniti zadano nazivlje. Nakon toga utvrđuju jesu li nazivlje uporabili na ispravan način.

21

21


PrIrode I društVA

Slobodno pisanje pretpostavlja slobodno učenikovo pisanje o nečem što znaju, osjećaju ili se pitaju u vezi s određenom temom, prije negoli što otkriju nove spoznaje o određenoj temi.

Scamper tehnikaScamper je tehnika sustavna načina postavljanja pitanja u kreativnu

promišljanju. Naziv tehnike je mnemoničke prirode, a dolazi od prvih početnih

slova engleskih riječi substitute (zamijeni), combine (kombiniraj), adapt (prilagodi), modify (izmijeni), put it to some other use (pronađi drukčiju primjenu), eliminate (eliminiraj), reverse (preokreni). Cilj je ove tehnike nizom navedenih aktivnosti i postavljanjem pitanja uz pomoć navedenih glagola pronaći odgovor na određeno pitanje ili problem.

TEHNIKA OPIS PRIMJER 1

S SubstituteZAMIJENI

Razvijanje alternative za nešto što već postoji.

Što možeš uporabiti umjesto...?

C CombineKOMBINIRAJ

Kombiniranje starih ideja da bi od njih dobilo nešto

novo.

Kako možeš kombinirati različite dijelove da bi dobio

nešto korisno?A Adapt

PRILAGODIPrilagođavanje dimenzija i

obilježja.Što će se dogoditi ako se

uvjeti izmijene?

M ModifyIZMJENI

Promjena perspektive iz koje promatramo.

Promijeni obilježja nečega...

P Put it to some other use

PRONAĐI DRUKČIJU PRIMJENU

Smišljanje kako se nešto može iskoristiti na drukčiji

način.

Kako možeš nešto praktično rabiti na drukčiji/novi način?

E EliminateELIMINIRAJ

Uklanjanje dijelova kako bi ono što ostaje postalo

nešto drugo.

Što možemo maknuti kako bi nešto bilo ekološki

prihvatljivo?R Reverse

PREOKRENIPromišljanje o tom što bi se dogodilo kada bi neki proces počeo od kraja.

Promišljanje iz perspektive neke posve drukčije osobe.

Pokušaj zamisliti suprotan proces...

Ostale tehnike za poticanje kreativna mišljenjaBognar (2004.) analizira različite tehnike za poticanje kreativna mi-

šljenja te razmatra mogućnost njihove primjene u nastavi. Neke od teh-

SUVREMENA PITANJA

22

22

nika koje obrazlaže su izradba umnih mapa, četiri zašto, provokacija, šest šešira i vođena fantazija.

Umne mape predstavljaju kreativan prikaz i organizaciju postojećih spoznaja pomoću razgranata crteža. U nastavi prirode i društva pogodne su za stvaralačko ponavljanje te dovođenje u vezu starih i novih spoznaja.

Četiri zašto je tehnika koja započinje postavljanjem pitanja zašto se neki problem dogodio te se nastavlja poticanjem učenika na formulaciju četiri pitanja koja počinju pitanjem zašto, a važno je i da učenici pokušaju dati što kreativnije odgovore na ta pitanja.

Provokacija je tehnika koja zahtijeva lateralno mišljenje koje istražuje različite i često neobične mogućnosti, a ne samo jednu mogućnost. Pro-vokacija mora biti toliko neobična da izazove šok, izbaci iz uobičajena načina mišljenja i tako oblikuje polazište za kreativno mišljenje.

Šest šešira je tehnika za povećanje produktivnosti, kreativnosti i ino-vativnosti pojedinaca te poticanje kritičkoga i analitičkoga mišljenja, rje-šavanja problema i odlučivanja. Pretpostavlja podjelu mišljenja na šest različitih načina koji su metaforički prikazani šeširima. Bijeli šešir zani-maju informacije, crveni šešir se povezuje s osjećajima i intuicijom. Crni šešir nas poziva na oprez. Pod žutim šeširom nastojimo pronaći sve ono što je pozitivno. Zeleni šešir je kreativan šešir, a plavi je namijenjen raz-matranju samoga procesa mišljenja. Neki ekološki problemi ili situacije iz obiteljskoga života mogu biti izvrsno polazište za diskusiju u nastavi prirode i društva primjenom tehnike šest šešira pri čem će učenici poku-šati zauzeti različita stajališta vezana uz neku temu ovisno o boji šešira koju dobiju.

Vođena fantazija u nastavi prirode i društva može biti dobro polazište za zamišljanje određenih situacija, uz poticaj da sve što zamišljamo može imati neke nove, neobične karakteristike.

Zaključak

Kreativnost, stvaralaštvo, istraživački duh, želja za stvaranjem i ot-krivanjem novih spoznaja značajne su osobine koje odgojno-obrazovni proces utemeljen na suvremenim spoznajama o kreativnosti treba poticati i razvijati u svakom učeniku. Taj je cilj moguće ostvariti promjenama postojećega načina rada u školama i implementacijom strategija, tehnika i metodičkih postupaka za poticanje razvoja stvaralačkoga načina mišlje-nja.

Nastava prirode i društva obuhvaća niz različitih odgojno-obrazovnih ishoda učenja koji se mogu ostvariti tako da se u učenicima probudi i

23

23


PrIrode I društVA

oslobodi sputan ili skriven stvaralački potencijal koji će omogućiti pri-mjenu spoznaja i informacija na nov i originalan način. U tom procesu važna je uloga učitelja koji kao moderator odgojno-obrazovnoga procesa i sam treba ovladati strategijama, metodama i postupcima koji otvaraju mogućnost učeničkoj kreativnosti te koji će u nastavi poticati ozračje su-radnje, stvaralaštva i međusobna prihvaćanja različitih ideja.

Literatura – Arar, LJ., Rački, Ž. (2003). Priroda kreativnosti, Psihologijske teme,

12 (1), 3. – 21. – Bognar, B. (2004). Poticanje kreativnosti u školskim uvjetima, Na-

predak, 145 (3), 269. – 283. – Bognar, L., Bognar B. (2007). Kreativnost učitelja kao značajna

kompetencija nastavničke profesije. U: Kompetencije i kompetentnost učitelja (ur. N. Babić), Učiteljski fakultet u Osijeku, Osijek, str. 421. – 428.

– Cvetković-Lay, J., Sekulić-Majurec, A. (1998). Darovito je, što ću s njim, Alinea, Zagreb .

– Čudina-Obradović M. (1991). Nadarenost – razumijevanje, prepo-znavanje, razvijanje, Školska knjiga, Zagreb.

– De Zan, I. (1992). Poticanje stvaralaštva nastavom prirodoslovlja u razrednoj nastavi. U: Prema slobodnoj školi (ur. B. Ličina, V. Previšić, S. Vučak), Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskoga fakulte-ta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, str. 177. – 183.

– De Zan, I. (2005). Metodika nastave prirode i društva, Školska knjiga, Zagreb.

– Klafki, W. (1992). Didaktičke teorije, Educa, Zagreb. – Ozimec, S. (2006). Otkriće kreativnosti, Tonimir, Varaždinske Topli-

ce. – Petz, B. (1992). Psihologijski rječnik, Prosvjeta, Zagreb. – Polić, M. (1993). Odgoj i svije(s)t, Hrvatsko filozofsko društvo, Za-

greb. – Previšić, V. (2006). Kreativan učitelj – kreativan učenik. U: Prema

suvremenoj školi, sedmi dani Mate Demarina (ur. Matas, M., Vučak, S., Šagud, M., Rupčić S.), Visoka učiteljska škola u Petrinji, Petrinja, str. 9. – 20.

– Somolanji, I., Bognar, L. (2008). Kreativnost u osnovnoškolskim uvjetima, Život i škola, 19, 87. – 94.

– Steele, J. L., Meredith, K. S., Temple, C., Walter, S. (2001a), Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje: Okvirni sustav kritičkog mišljenja u cjelini nastavnog programa, Forum za odgoj, Zagreb.

SUVREMENA PITANJA

24

24

– Steele, J. L., Meredith, K. S., Temple C., Walter, S. (2001b), Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje: Metode za promicanje kritičkog mišljenja, Forum za odgoj, Zagreb.

– Stevanović, M. (1997). Edukacija za stvaralaštvo, Tonimir, Varaž-dinske Toplice.

– Stevanović, M. (2000). Modeli kreativne nastave, R&S, Tuzla. – Stevanović, M. (2002). Škola i stvaralaštvo, Media design, Labin. – Svedružić, A. (2005). Kreativnost i divergentno mišljenje u nastavi

prirodoslovlja, Metodički ogledi, 12 (2), 103. – 118.

STIMULATION AND DEVELOPMENT OF CREATIVITY IN TEACHING NATURAL AND SOCIAL SCIENCE

Summary

The teaching process aimed at stimulation and development of creativity, at fostering of divergent opinion, and at releasing of creative potentials of stu-dents is an imperative of modern education. This paper examines the phe-nomenon of creativity and its position in the educational process with a spe-cial emphasis on the consideration of various possibilities of stimulating and developing creativity in teaching natural and social sciences. In this context different methodical procedures for encouraging and developing the creativity in students based on Torrance’s tests and the present-day knowledge of this phenomenon were explained. With such teaching procedures one tries to en-courage in students: the anticipation of new ideas and solutions, the discovery of new meanings of data, the development of original models, setting and verification of creative hypotheses, the development of the cognitive divergent style, and openness to new experience. The development of creativity in teach-ing natural and social sciences has its point of departure in the development of scientific mode of thinking whereby student do not acquire knowledge in a ready-made form but rather on the basis of independent research. In order for this stimulation to be realized, it is necessary to satisfy certain prerequisites related to, first of all, professional training of teachers who would know how to stream students to creative activity. Key words: divergent opinion, creative potential, teaching methods, stimu-lation of creativity.

25

Pomoćni glagoli u pasivu u tradicionalnim gramatikama engleskoga jezika

Sažetak:

U većini tradicionalnih gramatika engleskoga jezika, glagolska fraza u pa-sivnoj konstrukciji opisana je kao kombinacija odgovarajućega oblika po-moćnoga glagola i prošloga participa glavnoga glagola. Predmet ovoga rada su pomoćni glagoli u pasivnoj glagolskoj frazi. Cilj ovoga rada je ponuditi pregled opisa pomoćnih glagola u nekim od najpoznatijih i najčešće upotre-bljavanih tradicionalnih gramatika engleskoga jezika, kako bi se na osnovi njega stekao uvid u vezi s tim kako i u kolikoj mjeri je ovaj segment pasiv-ne konstrukcije proučavan u njima. Značenje ovakva pregleda je višestruko. Naime, pored bitnih spoznaja koje nam pruža u vezi s načinom na koji su pomoćni glagoli shvaćeni i opisani u tradicionalnim gramatikama engleskoga jezika, ovaj rad nam također pruža uvid u to u kolikoj mjeri i na koji način se suvremeni opisi pomoćnih glagola u pasivu oslanjaju na tradicionalne. U isto vrijeme, cilj ovoga rada je proširiti svijest o bitnosti i kompleksnosti ovoga segmenta pasivne konstrukcije, i tako nam poslužiti kao inspiracija za buduća istraživanja o ovoj temi. Ključne riječi: pasiv, pomoćni glagoli, zastupljenost, tretman, gramatika engleskoga jezika, pregled.

1. Uvod

U većini tradicionalnih gramatika engleskoga jezika, pasiv je definiran kao konstrukcija koju dobivamo transformacijom iz njoj odgovara-

jućega ekvivalenta u aktivu (Poutsma 1926; Kruisinga 1931, 1953; Zan-dvoort 1948; Jespersen 1949; Curme 1964). Prilikom ove transformacije subjekt aktivne rečenice postaje objekt pasivne, dok njezin objekt zauzi-ma mjesto subjekta pasivne rečenice u kojoj se javlja u okviru prepozicij-

Maja R. Kujundžić Filozofski fakultet Pale Katedra za anglistiku Univerzitet Istočno Sarajevo

UDK 811.111’367.625.5 811.111’366.573 Primljeno: 14. siječnja 2020. Izvorni članak

SUVREMENA PITANJA

26

26

ske by-fraze, koja može biti i opcionalni element. Ovom prilikom dolazi također i do promjene u glagolskoj frazi. Naime, glagolski oblik iz aktiva, u pasivu biva usložnjen – javlja se kao kombinacija odgovarajućega oblika pomoćnoga glagola i prošloga participa glavnoga glagola, kao u sljedećem primjeru (Huddlestone i Pullum, 2002: 426):a) Oswald assasinated Kennedy. b) Kennedy was assasinated by Oswlad.

Predmet ovoga rada su pomoćni glagoli koji se u pasivnoj konstrukciji javljaju u kombinaciji s prošlim participom glavnoga glagola. S obzirom na to da se prikazi pasiva, u većoj ili manjoj mjeri, razlikuju kada je u pita-nju opis pomoćnih glagola u ovoj konstrukciji, u ovom radu ćemo ponu-diti sažet pregled njihovih opisa u nekim od najučestalije upotrebljavanih tradicionalnih gramatika engleskoga jezika.

Cilj nam je uz pomoć takva pregleda pokazati kako i u kolikoj mjeri su predstavljeni pomoćni glagoli u opisima pasivne konstrukcije kod tradici-onalnih gramatičara. Također ćemo nastojati definirati izvjesne zaključke u vezi s tim koje pomoćne glagole ovi gramatičari smatraju karakteristič-nim za pasivnu konstrukciju, koji su više, a koji manje zastupljeni, u kojim tipovima pasiva i u kojim registrima te koje su razlike u njihovu značenju.

U poglavlju koje slijedi dat ćemo pregled opisa pomoćnih glagola u tradicionalnim gramatikama engleskoga jezika. U trećem poglavlju ćemo iznijeti uvide koje smo stekli na osnovi danoga pregleda, dok ćemo u četvrtom, ujedno i posljednjem, poglavlju dati zbir dobivenih rezultata i zaključaka.

2. Pomoćni glagoli u tradicionalnim gramatikama engleskoga jezika

2.1. PoutsmaPrema Poutsmi pasivna konstrukcija nastaje kao rezultat procesa kon-

verzije prilikom čega logički objekt rečenice postaje njezin gramatički subjekt. Ovom prilikom dolazi do promjene glagola u „konvertiranoj” tj. u pasivnoj rečenici, u kojoj se javlja kao kombinacija pomoćnoga glagola i prošloga participa glavnoga glagola iz aktivne rečenice (1926: 92):

...the logical object of a sentence may be made its grammatical subject. This is mostly done by a change in the form of the predicate, affected, in English, by combining a form of the verb to be with the past or passive participle. This combination is called the passive voice of the verb.

27

27

Maja R. KujundžićPoMoćni glagoli u Pasivu u tRadicionalniM gRaMatiKaMa

englesKog jeziKa

U Poutsminoj definiciji pasivne konstrukcije, osnovni pomoćni glagol koji sudjeluje u tvorbi njezina glagolskoga segmenta je to be. Prilikom analize ovoga pomoćnoga glagola, Poutsma ukazuje na mogućnost nje-gove dvojake primjene. Kombinacija ovoga pomoćnoga glagola s proš-lim participom glavnoga glagola može izraziti kako radnju, tako i stanje koje je nastalo kao rezultat određene radnje. U slučaju kada spomenuta glagolska konstrukcija ukazuje prije na stanje, nego na radnju, pomoćni glagol to be poprima osobine kopule, a prošli particip, umjesto glagolskih, pridjevske karakteristike. U tom slučaju, ovakva konstrukcija će biti pri-je protumačena kao kombinacija kopule i dodatka subjektu (eng. subject complement) u obliku prošloga participa u ulozi pridjeva, nego kao pri-mjer prave pasivne konstrukcije u kojoj prošli particip ima prvenstveno glagolske osobine. Ovakve konstrukcije se, zbog navedena razloga, na-zivaju pseudopasivi (eng. pseudo-passives, Svartvik 1966) ili polupasivi (eng. semi -passives, Quirk et al. 1985). Kako bi se izbjegla zabuna do koje može dovesti mogućnost dvojaka tumačenja kombinacije pomoćnoga glagola to be i prošloga participa, autor predlaže zamjenu pomoćnoga glagola to be nekim drugim kopulativnim ili njima sličnim glagolima “co-pula-like verbs”, poput to feel i to stand “if we do not want to express the passive force” (1926: 101).

Pored navedenih glagola, Poutsma upućuje na postojanje još jedne skupine pomoćnih glagola “of the third kind”, koji ukazuju na prelazak iz jednoga stanja u drugo, a to su to get, to become i to grow, pri čem ističe da kombinacija prošlih participa s ovim glagolima nije u potpunosti lišena pridjevskih karakteristika, ali da ipak i dalje zadržava jaku sličnost s pa-sivnom konstrukcijom (Poutsma 1926: 99). Od sve tri navedene kopule, samo je to get u frekventnoj upotrebi, i to u kolokvijalnom stilu, dok su to become i to grow u mnogo rjeđoj upotrebi te u zanemarivoj mjeri uka-zuju na pasivnu dimenziju danoga izraza. “Instances with to get are quite common, especially in a colloquial style; to become and to grow being far less frequent in this function” (Poutsma 1926: 100).

2.2. KruisingaU djelu A Handbook of Present-day English Kruisinga pasivne kon-

strukcije definira ovako (1931: 305):

[I]t has been shown (56 ff.) that the participles of transitive verbs can form a close group with verbs of little independent meaning to express an occurrence or an action. The most important verb giving rise to such a purely verbal group is to be. It is usual to call this verbal group the passive.

SUVREMENA PITANJA

28

28

Autor pri tom ističe da u slučaju kada navedena glagolska konstruk-cija umjesto zbivanja ili radnje (eng. occurrence or action) izražava sta-nje (eng. state or condition) ne možemo ju smatrati primjerom pasivne konstrukcije, pa se stoga rečenica: “The book is sold for 5 dollars”, koja izražava određenu radnju može smatrati primjerom pasiva, dok u slučaju iskaza kojim prodavač obavještava kupca: “that the book in the calogue is sold - the group expresses a state or a condition and it is not a passive” (1931: 305).

Pomoćnim glagolima u pasivnoj konstrukciji nije posvećena posebna pozornost. Prilikom analize različitih oblika i osobina pasiva, sa svrhom njihove ilustracije Kruisnga navodi primjere s pomoćnim glagolom to be. Na primjere pasiva s drugim pomoćnim glagolima ne nailazimo, kao ni na njihovo spominjanje u okviru prikaza ove konstrukcije.

U djelu An English Grammar (1953), objavljenom nešto kasnije, Kru-isinga se bavi pasivom veoma šturo i to na samom kraju poglavlja koje se, u prvom redu, bavi participima. Kruisinga negira postojanje termina „pasiv” jer smatra da je ušao u upotrebu zato da bi omogućio usporedbu sa sličnim konstrukcijama u latinskom jeziku, kako bi se tako olakšalo učenje i razumijevanje engleskoga jezika. To, međutim, ne samo da ne bi bio slučaj, nego bi nas spriječilo da spoznamo stvarno jezično stanje u engleskom jeziku.

Iako negira postojanje termina „pasiv“, pa samim tim i postojanje ove konstrukcije kao takve u engleskom jeziku, u poglavlju koje se bavi par-ticipom Kruisinga se bavi analizom participskih konstrukcija koje veći-na drugih tradicionalnih gramatičara prepoznaje kao očigledne primjere pasivne konstrukcije. Drugim riječima, on prepoznaje postojanje takvih konstrukcija, ali ih ne smatra specifičnim oblicima koji zavrjeđuju vlastiti naziv, niti posebno poglavlje koje se bavi njima, neovisno o onom koje se bavi participima.

Baveći se participskim konstrukcijama koje su istovjetne s konstrukci-jama koje nazivamo pasivnim, Kruisinga spominje pomoćne glagole koji se javljaju u kombinaciji s participima. Kruisinga participe dijeli na pre-dikativne participe stanja (eng. predicative participles of state) koji se upo-trebljavaju da izraze stanje ili promjenu stanja u kojem se nalazi subjekt te na predikativne participe radnje (eng. predicative participles of occurrence), koji ukazuju na radnju ili zbivanje koje vrši ili u koje je umiješan reče-nični subjekt. Oni koji prihvaćaju postojanje termina pasiv, participske konstrukcije koje sadrže predikativne participe radnje smatraju pravim primjerima pasiva (eng. factional or passives of occurence), nasuprot onima u kojima nalazimo predikativne participe stanja (1953: 209). U primjeri-

29

29


englesKog jeziKa

ma koje autor navodi za ilustraciju navedenih participskih konstrukcija, glagol to be se nalazi u funkciji pomoćnoga glagola.

Autor, međutim, napominje da usprkos tomu što participe dijeli na one koji označavaju stanje i one koji označavaju radnju, nekada je veoma teško uspostaviti jasnu klasifikaciju ove vrste, te utvrditi koja od nave-denih participskih osobina prevladava. Ono što nam može pomoći da utvrdimo o kojoj vrsti participa se radi, jesu upravo pomoćni glagoli u kombinaciji s kojim se ovi participi javljaju. Pomoćni glagoli koji ukazuju na stanje prije nego na zbivanje su sljedeći: to feel, to look, to stay, to rema-in, to stand. Isto se odnosi i na glagol to grow “which expresses a change of state rather than occurrence” (Kruisinga, 1953: 211).

Pomoćni glagoli koji označavaju kretanje ili određeni vid promjene, kombiniraju se s participima radnje ili zbivanja, a to su to come, to beco-me, to get. Dakle, pored pomoćnog glagola to be, u ulozi pomoćnih glagola mogu se naći i drugi navedeni glagoli. Kao što je već navedeno, kom-binacije pomoćnih glagola s predikativnim participima radnje smatraju se pravim primjerima pasiva ili centralnim pasivima, dok kombinacije pomoćnih glagola s predikativnim participima stanja možemo nazvati polupasivima ili pak primjerima pseudopasiva, u skladu s Quirkovom klasifikacijom pasiva (1985:). Kruisinga upotrebljava termin “formally passive verbs” (1953: 211) koji se odnosi na one glagolske konstrukci-je koje formalno nalikuju pasivu, ali nemaju svoje direktne ekvivalente u aktivu, što upravo i jest karakteristika konstrukcija koje se sastoje od pomoćnog glagola i predikativnog participa stanja ili, drugim riječima, polupasiva i pseudopasiva.

Usprkos tomu što Kruisinga negira postojanje termina „pasiv” i što se ovom konstrukcijom bavi u okviru poglavlja koje se u prvom redu bavi participima, način na koji opisuje kombinacije prošlog participa s razli-čitim pomoćnim glagolima, njihovu upotrebu i značenja, ne razlikuje se umnogo od opisa ove konstrukcije kod drugih tradicionalnih gramatiča-ra. Drugim riječima, osnovna razlika između njih je u nazivu koji upo-trebljavaju za navedene participske konstrukcije, te u načinu na koji su nominalno predstavljene u gramatikama, dok su njihove suštinske oso-bine jednake.

2.3. Zandvoort Zandvoort pasivnu konstrukciju definira ovako (1948: 53):

[V]erbal group consisting of one of the forms of to be plus the past parti-ciples of transitive verbs may denote an action undergone by the subject.

SUVREMENA PITANJA

30

30

The construction is known as the passive voice, or simply the passive. It is especially used in sentences in which it is unnecessary on undesirable to mention the agent, or, on the contrary, in which special attention is directed to the agent by means of an adjunct with by.

Prema Zandvoortu, pored pomoćnoga glagola to be, ulogu pomoćnih glagola u pasivu također mogu imati to get i to become. To get ima “muta-tive meaning” tj. označava prijelaz iz jednoga stanja u drugo, ili iz jedne situacije u drugu, kao rezultat radnje sadržane u prošlom participu, što ovakve konstrukcije čini drukčijima od običnoga pasiva, a što je ilustrira-no sljedećim primjerima (1948: 54):(1) Another of our new cups got broken last night.(2) One of his fingers got squeezed in the door.

Glagol to become, poput glagola to get, također ukazuje na stanje ili situaciju u koju subjekt prelazi kao u (1948: 55):(3) He became famous (4) They had become acquainted in Boston.

Ovaj glagol može ponekad slijediti i prošli particip koji označava rad-nju, pa u tom slučaju “may then be said to resemble the auxiliary of the passive” (1948:57), kao u: (5) The whole world is rapidly becoming Americanized.

U skladu s navedenim pojašnjenjima i primjerima, Zandvoort pasi-ve s to get naziva svršenim (eng. perfective), a one s to become trajnima (eng. durative).

U poglavlju koje se bavi isključivo pasivom, Zandvoort se ne bavi de-taljno pomoćnim glagolima u pasivu, niti ukazuje na mogućnost upotrebe drugih pomoćnih glagola osim tri navedena. Zanimljivo je, međutim, da u poglavlju koje prethodni, a koje se bavi prošlim participom, te kombi-nacijama u kojima tvori pasivnu konstrukciju, autor navodi mogućnost pojave i drugih pomoćnih glagola, ali u netipičnim pasivnim konstruk-cijama.

Zandvoort najprije govori o atributivnoj i predikativnoj upotrebi proš-lih participa. S obzirom na to da se bavimo pasivnom konstrukcijom čija uloga je predikativna, ovdje se ne ćemo baviti atributivnom nego predika-tivnom ulogom prošloga participa. U vezi s ovakvom upotrebom prošloga participa Zandvoort ističe da, kada je upotrijebljen predikativno, prošli particip prijelaznoga glagola može izraziti stanje koje je nastalo kao re-zultat radnje sadržane u glagolu. Glagol koji u tom slučaju povezuje prošli particip sa subjektom je najčešće to be (primjeri pod 6), međutim to može biti i jedan od sljedećih glagola - “but may also be one of the verbs to appear, to feel, to lie, to look, to remain, to seem” (primjeri pod 7) (1948: 50):

31

31


englesKog jeziKa

(6) a. The village was quite deserted.b. None of his poems are preserved.c. I am glad those letters are written at last.

(7) a. The village appeared (lay, looked, seemed) quite deserted.b. He felt thoroughly disappointed.c. The door remained locked. Zandvoort također navodi i primjere sa stand i come:

(8) I stand (= am) prepared to dispute it (COD)(9) I stand corrected (= accept correction), he stood convicted (was found

guilty) of robbery.(10) My shoe laces have come undone (= loose). (A. S. Hamby, A Guide to

Patterns and Usage in English, p. 122.).U primjeru (8) prepared zapravo ima pridjevsko značenje, dok come u

kombinaciji s participskim pridjevom undone (primjer 10) označava pre-lazak u neželjeno stanje. U primjerima pod 6, iako značenje prošlih parti-cipa podrazumijeva radnju, oni u prvom redu predstavljaju izvjesno stanje, a neki od njih su čak ekvivalentni s predikativnim pridjevima. U slučaju kada značenje radnje prevladava, a ne stanja, kombinacija “to be + past participle forms the category of the PASSIVE VOICE (1948: 50)”:(11) His letters were written by a secretary.

Autor naglašava da će se ovakvim konstrukcijama baviti u poglavlju koje se isključivo tiče pasivne konstrukcije. Zandvoort, dakle, poput Po-utsme i Krausinge, uočava da postoje konstrukcije koje formalno sliče na pasiv, ali u čijim -ed oblicima prevladavaju pridjevske karakteristike. U takvim konstrukcijama umjesto pomoćnoga glagola to be mogu se pojavi-ti to appear, to feel, to lie, to look, to remain, to seem, to stand, to come. Ovim jasno ukazuju na postojanje svijesti o nedoumicama koje mogu izazvati konstrukcije koje se sastoje od pomoćnoga glagola i -ed oblika u vezi s tim izražava li -ed oblik radnju, u kojem slučaju se radi o primjeru pra-voga pasiva, ili pak -ed oblik zapravo opisuje određeno stanje, pri čem u njem prevladavaju pridjevske karakteristike, a takve kombinacije su kako u tradicionalnim tako i u suvremenim prikazima pasiva označene kao pri-mjeri pridjevskih pasiva, polupasiva i pseudopasiva. Zamjena pomoćnoga glagola to be, gore navedenim drugim pomoćnim glagolima nam može poslužiti kao test za rješavanje takvih nedoumica. Detaljan opis razlika između spomenutih konstrukcija potkrijepljen relevantnim primjerima daju nam Quirk i suradnici u prikazu svoje skale pasiva (eng. passive gra-dient) (Quirk et al. 1985: 167).

SUVREMENA PITANJA

32

32

2.4. Jespersen U djelu Essentials of English Grammar (1948), svoj opis pasivne kon-

strukcije Jespersen otpočinje tvrdnjom da jedna te ista ideja može biti izražena kako u aktivu, tako i u pasivu: ”One and the same idea can often be expressed in two different ways, by means of an active, and by means of a passive construction” ( Jespersen 1948: 20). Iako tvrdi da se radi o jednoj te istoj ideji, iskazanoj na drukčiji način, Jespersen smatra da sama činje-nica da postoje dvije različite konstrukcije koje imaju istu svrhu, ukazuje na to da njihovo postojanje nije slučajno te da se njihova upotreba i svrha na izvjestan način razlikuje, pri čem pokušava utvrditi koje su razlike u pitanju. U vezi s tim Jespersen uočava da upotreba dviju navedenih kon-strukcija nije nasumična te da se pasiv javlja u sljedećim prilikama: ak-tivni subjekt je nepoznat ili ne može biti naveden zbog izvjesnih razloga, identitet aktivnoga subjekta možemo s lakoćom spoznati iz konteksta, aktivni subjekt se ne spominje zbog takta i osjetljivosti teme. Zanimljivo je da Jespersen agens pasivne rečenice naziva konvertiranim subjektom (eng. converted subject): “The converted subject of a passive sentence, i.e. what would have been the subject if the idea had been expressed in an active form, is now regularly indicated by means of the preposition by” (1948: 88).

Prema Jespersenu, pasivna konstrukcija se sastoji od pomoćnoga gla-gola i drugoga participa, tj. -ed ili prošloga participa (prvim participom se naziva -ing ili sadašnji particip). Pomoćni glagol koji se najčešće upo-trebljava u pasivu je to be, mada Jespersen također ukazuje na mogućnost pojave pomoćnih glagola to get i to become u pasivu – “The English passive is formed with an auxiliary, generally be, but often also get or become, and the second participle.” (1948:85). On također primjećuje da “[get] and become are now increasingly common as auxiliaries for the passive of becoming; with some verbs the distinction between them and be is parti-cularly useful” (1948: 201), što potkrjepljuje sljedećim primjerima (1948: 201):(12) He got (became) married in 1920.(13) He took it into his head rather late in life that he must get married(14) I have been acquainted with Morris for quite a long time; in fact, I

don’t know when and how I got acquainted with him.(15) The galleries became filled with people from the surrounding distri-

cts.Uz navedene pomoćne glagole, Jespersen ukazuje na mogućnost upo-

trebe glagola to stand u pasivnim konstrukcijama, posebno u izrazima

33

33


englesKog jeziKa

pravne prirode kao što su “stand condemned” i “stand rebuked” (1948: 202).

U svom drugom djelu, A Modern English Grammar, osim već spo-menutih pomoćnih glagola, Jespersen ukazuje i na mogućnost upotrebe pomoćnih glagola to grow, rest and sit, ne nudeći detaljnije informacije u vezi s tim kada i u kojim prilikama se ovi pomoćni glagoli kombiniraju s prošlim participom u pasivnoj konstrukciji ( Jespersen 1949: 58).

2.5. CurmeZa razliku od Poustme koji prilikom definiranja pasivne konstrukcije

polazi od objekta, Curme definira pasiv na osnovi toga kako ova kon-strukcija predstavlja subjekt u poredbi s njezinim ekvivalentom u aktivu, pri čem zaključuje da razlika između ove dvije konstrukcije počiva u tom što “the active voice indicates that the subject does something, or is be-coming something, the passive voice represents the subject as acted upon” (Curme 1964: 52-53).

Curme pravi razliku između dva oblika pasiva – uobičajeni književ-ni oblik (eng. common literary form) i kolokvijalni oblik (eng. colloquial form). Prvi oblik čine odgovarajući oblik pomoćnoga glagola to be i prošli particip, dok je u drugom obliku pomoćni glagol to get mnogo učestaliji. Curme smatra da se get-pasivi odnose na radnju, dok se be- pasivi odnose na stanje, pri čem zaključuje da “this fine literary distinction deserves to be carried into the literary language” (Curme 1964: 53). Pored ova dva oblika pasiva, Curme ističe i postojanje become- pasiva i trajnih oblika pa-siva. Osim toga što služi kao pomoćni glagol u pasivu, to become također “retain[s] its original effective aspect force, representing the act as the result of a development” (Curme 1964: 53). Trajni oblici pasiva s pomoć-nim glagolima be, get i become ukazuju na to da «the subject is receiving the action continuously” (Curme 1964: 52-53).

Curme pasivne konstrukcije također dijeli na osnovi glagolskoga vida, na pet različitih oblika, od kojih su četiri finitna i jedan infinitni. Ovako klasificirane oblike pasiva smo uzeli u razmatranje u vezi s pomoćnim glagolima koji se javljaju u njima.

Curme najprije opisuje opći akcijski pasiv (eng. Common Actional Pa-ssive) koji smatra uobičajenim književnim oblikom koji se sastoji od po-moćnoga glagola to be i prošloga participa glavnoga glagola. Ovaj oblik predstavlja radnju kao svršen čin, pri čem se ta radnja može odigrati je-danput ili da se, kao takva, učestalo ponavlja. Ako želimo izraziti nijanse značenja, tj. ukazati na početak, završetak radnje, ili njezinu progresiju, u

SUVREMENA PITANJA

34

34

tom slučaju prije pasiva možemo upotrijebiti glagole start i cease ili pro-šireni oblik, tj. oblik s nastavkom – ing (eng. expanded) – glagolski oblik koji ukazuje na trajnost radnje.

Autor zatim navodi neke novije oblike ove pasivne konstrukcije koji su se pojavili u modernom razdoblju, kao što je get- pasiv. Opći akcijski pasiv usprkos svom nazivu također može izraziti i stanje. S obzirom na to da ga njegove povijesne osobine povezuju s glagolom to be koji je imao efektivnu snagu i u tom smislu bio sličan glagolima get i become u njiho-vu suvremenu značenju, on je još uvijek zadržao nešto od svoga staroga značenja, te stoga još uvijek može izraziti radnju. Usprkos tomu, može se reći da se to ne događa često te da se danas mnogo češće upotrebljava da izrazi stanje nego radnju. Curme zaključuje da je naša potreba da napra-vimo jasnu distinkciju u vezi s tim govorimo li o radnji ili stanju dovela do tendencije da upotrebljavamo be ili get u ovisnosti o tom govorimo li o jednom ili drugom.

Get- pasivu slijedi become- pasiv, koji se, kako samo ime kaže, sastoji od odgovarajućega oblika glagola become i prošloga participa glavnoga glagola. Curme ističe da, usprkos tomu što get i become uopćeno imaju isto značenje, kada su upotrijebljeni u pasivnoj konstrukciji oni dobivaju razli-čita značenja. Get- pasiv izražava jednokratnu svršenu radnju dok become- pasiv izražava radnju koja je nastala kao rezultat razvoja i napredovanja izvjesne radnje. On napominje da je ovo „najmlađi” oblik pasivne kon-strukcije i smatra iznenađujućom činjenicu da je njegovo postojanje dugo vremena bilo zanemareno od velikoga broja gramatičara.

Pored navedenih oblika, Curme također spominje come-to pasiv i get-to pasiv, koji nastaju kombiniranjem come ili get s pasivom infinitiva (1964: 53). (16) He came (got to) be more respected.

Come-to pasiv se javlja u češćoj upotrebi nego get-to pasiv jer ovaj dru-gi, upotrijebljen u obliku prezent perfekta može izazvati nedoumicu, tj. može se javiti u obliku has got to koja ukazuje na neku vrstu moranja.

Sljedeći oblik pasiva Curme naziva iskustveni pasiv (eng. Passive of Experience), za koji smatra da je ušao u široku upotrebu u suvremenom engleskom jeziku. Ovaj naziv mu daje zato što njegov subjekt prolazi kroz određeno iskustvo. U ovakvoj pasivnoj konstrukciji prošli particip uvijek ima pasivno značenje i predstavlja objekatski predikat. Glavni po-moćni glagoli u ovoj pasivnoj konstrukciji su get i have (1964: 53):(17) Last week I had (got) my right leg hurt.

U vezi s iskustvenim pasivom, Curme ukazuje i na pasiv koji se javlja u kombinaciji s kauzalnim have. On nalazi njihov oblik istim, s tim da

35

35


englesKog jeziKa

je have u kauzalnom obliku naglašeno što ovoj konstrukciji daje drugu dimenziju i mijenja njezino značenje.

Kao treći oblik pasiva, Curme navodi trajne (eng. expanded) oblike pasiva koji s različitim glagolima imaju različito značenje. On ih dije-li na one s trajnim (eng. durative) i učestalim (eng. iterative) glagolima koji se javljaju u kombinaciji s pomoćnim glagolom u trajnim glagolskom obliku i prošlim participom glagola ukazujući tako da je subjekt izložen radnji u kontinuitetu. Ovakve konstrukcije se javljaju samo u jednostav-nom sadašnjem i prošlom vremenu, jer u drugim gramatičkim vremeni-ma poprimaju veoma kompleksne i glomazne forme koje nisu pogodne za upotrebu. Ovakvi složeni oblici su u kolokvijalnom govoru najčešće zamijenjeni oblikom koji se sastoji od pomoćnoga glagola get i prošloga participa glagola, koji može formirati sve vremenske oblike, a da pri tom nije glomazan te je u tom smislu pogodan za upotrebu (1964: 54):(18) A new bridge is getting build, was getting built, has been getting

built. Trajni oblici pasiva se također javljaju s glagolima da označe početak ili

konačnicu radnje uz pomoć proširenih oblika glagola become, get i come. Četvrti oblik pasiva je onaj koji se javlja u obliku aktiva, ali ima pasiv-

no značenje, pa ga u skladu s tim Curme i definira kao aktivnu formu s pasivnim značenjem.

Kao peti oblik Curme navodi infinitne pasive. S obzirom na to da se prvi oblik ne javlja s pomoćnim glagolima, te s obzirom na to da se u ovom radu fokusiramo samo na finitne pasive, ni jednom ni drugom obliku ne ćemo posvetiti više pozornosti.

3. Zaključak

Definicije pasiva u svih pet analiziranih tradicionalnih gramatičkih udžbenika engleskoga jezika, najprije navode glagol to be kao osnovni i je-dini pomoćni glagol u ovoj konstrukciji. Najčešće tek u tekstu koji slijedi, autori spominju i mogućnost pojave drugih pomoćnih glagola u pasivu.

Kada je u pitanju pomoćni glagol to be, navodi se da se on može kom-binirati s prošlim participima koji izražavaju izvjesnu radnju, kao i stanje koje je nastalo kao rezultat neke radnje. U slučaju kad -ed oblik izražava stanje, nekada je teško zaključiti prevladavaju li u njem participske ili pri-djevske osobine, tj. radi li se o kombinaciji pomoćnoga glagola i prošloga participa ili je u pitanju kombinacija kopule i pridjeva, koji u tom slučaju predstavlja dodatak subjektu (eng. subject complement). U prvom slučaju

SUVREMENA PITANJA

36

36

radi se o primjeru pravoga ili centralnoga pasiva, dok se u drugom slučaju može raditi o primjeru pridjevskoga pasiva, ili, pak, kako se još naziva-ju, primjerima polupasiva ili pseudopasiva (Quirk et al., 1985) ovisno u kojem stupnju pridjevske osobine prevladavaju u -ed obliku. Kako bi se izbjegla zabuna u vezi s tim o kojem od navedenih oblika se radi, predlaže se zamjena pomoćnoga glagola to be kopulama poput to feel, to look, to stay, to remain, to stand. U slučaju kada su ove kombinacije moguće radi se o primjerima polupasiva ili pseudopasiva.

Iako ga ne navode u osnovnoj definiciji pasiva, svi spomenuti tradi-cionalni gramatičari, nakon glagola to be, koji je predstavljen kao glavni i osnovni pomoćni glagol u ovoj konstrukciji, navode i mogućnost upo-trebe pomoćnoga glagola to get. Ovaj pomoćni glagol najčešće izražava radnju, kretanje te prelazak iz jednoga stanja u drugo, kao rezultat rad-nje sadržane u prošlom participu. Curme je jedini od spomenutih autora koji navodi postojanje get-to pasiva, koji nastaju kombinacijom s pasi-vom infinitiva kao i u tzv. iskustvenom pasivu (eng. Passive of Experience). Ovaj pomoćni glagol se također javlja u pasivima s trajnim glagolskim oblicima (Curme, 1964). U usporedbi s pomoćnim glagolom to be, ovaj pomoćni glagol se češće javlja u manje formalnim pisanim registrima i u kolokvijalnom govoru.

Pored pomoćnih glagola to be i to get, svih pet autora, kao treći po redu najučestaliji pomoćni glagol u pasivu, navode pomoćni glagol to become. Poput pomoćnoga glagola to get i ovaj pomoćni glagol ukazuje na kre-tanje, točnije na prelazak iz jednoga stanja u drugo, iz jedne situacije u drugu. Za razliku od pomoćnoga glagola to get, koji izražava jednokratnu svršenu radnju, pomoćni glagol to become stavlja akcent na trajnost rad-nje tj. izražava stanje koje je nastalo kao rezultat razvoja i napredovanja izvjesne radnje (Curme, 1964), pa su u skladu s tim pasivi s to get nekada nazvani i svršenim pasivima, dok su pasivi s become okarakterizirani kao trajni pasivi (Zandvoort).

Tri od pet navedenih autora također navode i mogućnost pojavljivanja glagola to grow u ulozi pomoćnoga glagola u pasivu. Poutsma ovaj glagol stavlja u istu skupinu s glagolima to get i to become, jer smatra da također ukazuje na prelazak iz jednoga stanja u drugo. S tim da je za razliku od ova dva u mnogo rjeđoj upotrebi. Kruisinga ga također vidi kao glagol koji se odnosi na promjenu stanja prije nego na samo događanje, dok Jespersen samo navodi mogućnost njegove upotrebe, ne nudeći detaljnije informacije o njegovoj upotrebi.

Pored pomoćnih glagola to get, to become i to grow koji ukazuju na promjenu iz jednoga stanja u drugo, Curme navodi mogućnost upotrebe

37

37


englesKog jeziKa

glagola to come u istoj funkciji. On također ističe da se od spomenutih glagola to get javlja često u svom trajnom obliku, a nešto rjeđe i to beco-me i to grow.

Na osnovi analize tretmana pomoćnih glagola u pasivu u tradicional-nim gramatikama engleskoga jezika, možemo zaključiti da se glagol to be smatra osnovnim i najučestalijim u ovoj konstrukciji, slijedi ga pomoć-ni glagol to get, dok se na posljednjem mjestu nalazi pomoćni glagol to become kao “najmlađi” pomoćni glagol u pasivu.

Pored ova tri najčešće spominjana pomoćna glagola, Jespersen ukazuje i na mogućnost pojavljivanja glagola rest, sit i stand u ulozi pomoćnih glagola.

Curme ukazuje na postojanje come-to pasiva i get-to pasiva, koji nasta-ju kombinacijom come pasivom infinitiva. On također ukazuje na pasive s have koji imaju isti oblik kao i kauzalno have, s tim da ovakvim pasivnim konstrukcijama have nije naglašeno što ovoj konstrukciji daje drukčiju dimenziju.

Pored navedenih glagola, u funkciji pomoćnih glagola se također spo-minju i glagoli to feel, to look, to stay, to remain, to stand, koje nalazimo u netipičnim primjerima pasiva, poznatim još kao pridjevski pasivi, polu-pasivi te pseudopasivi.

Nakon pregleda opisa pomoćnih glagola u pasivu, primijećeno je da se pomoćni glagol to be, kao najučestaliji pomoćni glagol u pasivu, smatra zagarantiranim pa mu se ne posvećuje posebna pozornost, u onom smislu u kojem se posvećuje glagolu to get, ili drugim pomoćnim glagolima čija je upotreba rjeđa te ograničena na specifične primjene i kontekste. Naime, bilo bi korisno imati slične informacije u vezi sa specifičnostima vezanim za upotrebu ovoga pomoćnoga glagola to be, kao što je frekventnost ra-zličitih oblika u kojima se javlja, registri u kojima su ti oblici učestali te kako su interpretirani. U vezi s tim, bilo bi korisno da buduća istraživanja pasivne konstrukcije posvete više pozornosti navedenim pitanjima, a da dobiveni rezultati budu uvršteni u gramatičke opise pasivne konstrukcije, točnije rečeno, pomoćnih glagola u njima.

Primijećeno je također da je opisima pasivne konstrukcije u nekim od najčešće upotrebljavanih tradicionalnih gramatika engleskoga jezika, u odnosu na druge segmente pasivne konstrukcije, poput osobina prošlih participa koji se kombiniraju s njima, zatim njihovih agenasa, te uvjeta pod kojima ovi bivaju ili ne bivaju izraženi, posvećeno manje prostora i pozornosti. Jedno od objašnjenja za ovakvo stanje možemo pronaći u samom nazivu ovih glagola, koji za razliku od glavnih glagola koji su nositelji značenja, a koji su sadržani u prošlom participu, ovi glagoli nam

SUVREMENA PITANJA

38

38

služe “samo” da izgradimo pasivnu glagolsku frazu i da uz njihovu pomoć izrazimo različite gramatičke dimenzije ove glagolske konstrukcije.

Cilj ovoga istraživanja je bio ukazati na bitnost uloge pomoćnih gla-gola u pasivu, proširiti saznanja i spoznaje u vezi s njima, potaknuti budu-ća istraživanja o ovoj temi te utjecati na način na koji je ova konstrukcija podučavana. Naime, s obzirom na to da je glagol to be u definicijama ove konstrukcije najčešće predstavljen kao jedini pomoćni glagol koji se javlja u pasivu, čak i u suvremenim gramatikama engleskoga jezika, nerijetko je slučaj da je svijest o postojanju drugih pomoćnih glagola nepostojeća. Ovaj prikaz je bitan i zbog toga što upućuje na kompleksnost ove teme te na raznolikost pomoćnih glagola i njihovih različitih oblika koji se mogu naći u pasivnoj konstrukciji, a na što nam je ukazano još u tradicionalnim gramatikama engleskoga jezika. U vezi s tim ovaj rad može poslužiti kao veoma bitna baza i inspiracija za proučavanje pomoćnih glagola u pasivu u suvremenoj gramatičkoj literaturi engleskoga jezika.

Literatura – Curme, George O. (1964). English Grammar. New York: Barnes

and Noble, INC. – Jespersen, Otto (1909-49). A Modern English Grammar on

Historical Principles. Parts 1-7. Copenhagen: Munksgaard. – Jespersen, Otto (1948) Essentials of English Grammar. London:

George Allen & Unwind Ltd. – Kruisinga, Etsko (1927-31). A Handbook of Present-Day Engli-

sh. Part 2.5th ed. Groningen: P. Noordhoof. – Kruisinga, Etsko (1953). An English Grammar. – Poutsma, Hendrik (1926). A Grammar of Late Modern English.

Part 2: The parts of speech, Section 2: The verbs and the Particles. Gro-ningen: P. Noordhoof.

– Quirk, Randolph, Sidney Greenbaum, Geoffrey Leech and Jan Svartvik (1985). A Comprehensive Grammar of The English Language. London: Longman.

– Zandvoort Reinard W. (1948). A Handbook of English Gram-mar. Groningen: ( J.B. Wolters’ Vitreversmaatschappij N.V.

39

39


englesKog jeziKa

THE TREATMENT OF AUXILIARY VERBS IN THE PASSIVE IN TRADITIONAL ENGLISH GRAMMARS

Summary

In some of the most frequently used traditional grammars of the English Lan-guage, the passive verbal phrase is described as consisting out of an auxiliary verb (most frequently to be) and a past participle of a main verb. The main subject of this paper are the auxiliary verbs in the passive. Its main aim is to give a summary of their treatments in some of the most frequently used tradi-tonal grammar books of the English language, on the basis of which we would be able to get insight into how and to what an extent they have dealt with this important segment of the passive verbal phrase. This paper will also attempt to give answers to the questions related to the frequency of their use, their spe-cific meanings, types of passives in which they appear, as well as registers in which they are commonly used. The importance of this paper is manifold, since along with the insights on how this segment of the passive construction is dealt with in traditional grammars of the English language, it can also give us an important insight into how and to what extent the treatments of auxiliary verbs in the passive in contemporary English grammars rely on those found in traditional grammars. This paper also rises the awareness of the importance and complexity of this segment of the passive, and as such can serve as an in-spiration for future research on this subject. Key words: passive, auxiliary verbs, frequency of use, specific meaning, dif-ferent registers

40

Antea Čilić FPMOZ Sveučilište u Mostaru

UDK 303.022:37 37.012 Primljeno: 10. svibnja 2020. Pregledni članak

Kvalitativni pristup istraživanjima u obrazovanju

Sažetak

Kvalitativna istraživanja imaju specifičnu povijest koja se ogleda kroz slo-ženost značajki i pretpostavki kao i jedinstvenost socijalnoga konteksta. U kvalitativnim istraživanjima postoji dinamična interakcija između sudio-nika. Razlika između kvantitativnih i kvalitativnih istraživanja ponajviše je u upotrebi različitih metoda i postupaka prikupljanja podataka, što vodi različitom pristupu obradbe i interpretacije podataka, kao i tumačenju re-zultata. Široko je prihvaćena činjenica da ne postoji najbolja metoda. Ipak, može se zaključiti da je najbolja metoda proučavanja ljudskoga ponašanja, ili bilo kojega drugoga fenomena, ona koja je u skladu s definiranim predmetom istraživanja.Ključne riječi: Kvalitativna istraživanja, mješoviti pristup, interpretativ-ni pristup, obrazovanje.

41

41

Antea ČilićKvAlitAtivni pristup istrAživAnjimA u obrAzovAnju

Uvodno razmatranje

Kvalitativna istraživanja u obrazovanju su specifično područje istraži-vanja sa svojim vlastitim legitimitetom. Ona objedinjuju kompleksnu i

međusobno povezanu skupinu srodnih termina, koncepata i pretpostavki. Tu se uključuju različite istraživačke paradigme i perspektive vezane za pozitivi-zam, postpozitivizam, modernizam i postmodernizam (Halmi, 2013).

Cilj ovoga rada jest pružiti pregled glavnih značajki kvalitativnih istraživanja na osnovi relevantnih dosadašnjih radova te uz originalne analize i zaključke dati prijedloge za daljnja istraživanja.

Primjena kvalitativnih istraživanja sve je više prisutna. No, promatrači još jasno ne vide i ne razumiju što se radi u kvalitativnim istraživanjima i zašto, odnosno koja je svrha kvalitativnih istraživanja. Potrebna je te-meljita analiza o prirodi, pretpostavkama, značajkama i ograničenjima kvalitativnoga istraživanja kako bi se dobila jasna slika o njegovoj funk-cionalnosti i svrhovitosti.

Kvalitativno istraživanje je empirijsko istraživanje koje polazi od po-stavljanja pitanja i usmjereno je na ispitivanje mogućnosti neposredna pristupa. U kvalitativnom istraživanju postavljaju se istraživačka pitanja na koja se traže konkretni odgovori. Cilj kvalitativnih istraživanja jest opisivanje i tumačenje iskustava, prikupljanje novih spoznaja te stjecanje znanja i razumijevanja bez polaznih pretpostavki. Važno je istaknuti da kvalitativna istraživanja polaze od intuitivne spoznaje, usmjerena su na produbljeno shvaćanje istraživane pojave te teže subjektivnosti.

1. Značajke kvalitativnih istraživanja u obrazovanju

Prema Halmiu (2013) međusobno povezane aktivnosti definiraju kvalitativno istraživanje u obrazovanju kao proces, a to su ontologija, epi-stemologija i metodologija. Ontologija postavlja pitanja o prirodi realite-ta koji nastojimo spoznati, epistemologija postavlja pitanja o prirodi naše spoznaje, a metodologija postavlja pitanja o logičkim okvirima znanstve-ne spoznaje, ali i o putevima i načinima kako do te spoznaje doći.

Gledajući kroz povijest, na istraživanja u obrazovnom kontekstu pre-težito je utjecala pozitivistička i post-pozitivistička paradigma, a kvanti-tativna metodologija pružila je podatke za rješavanje važnih obrazovnih pitanja (Paul i Marfo, 2001). Borba za kvalitativnu, interpretativnu me-todologiju, kako bi pronašla istaknuto mjesto u obrazovnom istraživanju, započela je u sjeni utjecaja pozitivističke i post-pozitivističke paradigme.

SUVREMENA PITANJA

42

42

Dolazi do prepoznavanja vrijednosti kvalitativnoga istraživanja koje „uk-ljučuje interpretativni, naturalistički pristup svijetu“ kako bi se potaknulo istraživanje iskustva pojedinaca i zajednice u obrazovnim sustavima i do-bili relevantni rezultati.

Prema Halmiu (2013) kvalitativna istraživanja razvila su se u mno-gim znanstvenim disciplinama, posebno u društveno-humanističkim znanostima, u kojima postoji različit opseg nacrta i ciljeva istraživanja. Svaka metoda temelji se na specifičnom razumijevanju subjekta istra-živanja. Bannister i sur. (1994) smatraju da je kvalitativno istraživanje pokušaj pronalaženja unutarnjega, “dubljeg” smisla; eksploracija, elabora-cija i sistematizacija značajnosti promatranoga fenomena; iluminacijska reprezentacija značenja neograničenih problema. Kako navodi Leburić (2001), karakteristike kvalitativnoga istraživanja su: prirodno okružje kao izvor podataka, istraživač kao ključni instrument prikupljanja podataka, prikupljanje podataka kao riječi ili slika, rezultat kao proces, induktivna analiza podataka s naglaskom na posebnosti, usmjerenost na perspektive sudionika, njihova značenja, uporaba izražajnoga jezika, uvjeravanje na-vođenjem razloga.

Glaser i Strauss (1967) su uvidjeli potrebu za formiranjem nove me-todologije istraživanja koja pruža induktivno generiranje (nove) teorije iz empirijskih podataka. Pokušali su se odmaknuti od hipotetsko-dedu-ktivnoga i kvantitativnoga pristupa u sociologiji, odnosno u društvenim znanostima. Dominantan kvantitativan i deduktivan pristup, u pravilu, nije pružao originalne teorije, nego samo provjeravanje postojećih (raci-onalno formiranih) teorijskih koncepata. Glaser i Strauss su imali za cilj unaprijediti kvalitativne metode istraživanja u društvenim znanostima.

Nadalje, Halmi (2013) smatra važnim dati opću definiciju kvalitativ-nih istraživanja u obrazovanju kao multiparadigmatski i multimetodski usmjerenih istraživanja koja uključuju naturalistički i interpretativan pri-stup predmetu proučavanja, što znači da kvalitativna metodologija uvijek proučava povijesni i socijalni kontekst nastojeći razumjeti i interpretirati smisao ili značenje radnji, doživljaja i svakodnevnoga iskustva.

Također navodi i analizira tri generičke aktivnosti koje čine proces kvalitativnoga istraživanja čiji logički slijed obuhvaća pet međusobno po-vezanih faza, a to su:

1. istraživač kao multikulturalni subjekt2. glavne paradigme i interpretacijske perspektive3. strategije istraživanja4. metode prikupljanja i analize empirijske građe5. umijeće interpretacije, evaluacije i prezentacije istraživačkih nalaza.

43

43


Deset glavnih karakteristika kvalitativnih istraživanja (Fraenkl i Wallen, 1993., prema Patton 1990).

1. PRIRODNO ISTRAŽIVANJE

Ispituju stvarne situacije u prirodnim uvjeti-ma, bez manipulacije, bez kontrole; otvoreni su prema svemu što se pojavi tijekom istraživanja.

2. INDUKTIVNA ANALIZA

Upliću se u detalje i specifičnosti podataka kako bi otkrili važne kategorije, dimenzije i odnose. Češće počinju istraživanja s otvorenim pitanjima nego testiranjem hipoteza derivira-nim iz teorija.

3. HOLISTIČKA PERSPEKTIVA

Čitav problem koji se istražuje uzima se kao kompleksan sustav koji je više od zbroja vlasti-tih dijelova.

4. KVALITATIVNI PODATCI

Upotrebljavaju detaljne opise, originalne citate sudionika kako bi zahvatili njihova iskustva. Podatci se prikupljaju narativnom metodom.

5. OSOBNI KONTAKT I UVID

Istraživač ima izravan kontakt s ljudima, sa si-tuacijom i s problemom koji se ispituje. Istraži-vačeva osobna iskustva i osobni uvid u problem su važan dio istraživanja te su ključni za razu-mijevanje ispitivanoga fenomena.

6. DINAMIČNI SUSTAV

Naglasak je na procesu. Pretpostavlja da je pro-mjena konstantna i uvijek prisutna, bilo da je fo-kus na pojedincu ili čitavoj kulturi. Promjena u jednom elementu sustava utječe na čitav sustav.

7. ORIJENTACIJA PREMA JEDINSTVENOM SLUČAJU

Svaki slučaj je poseban i jedinstven. Prva faza istraživanja je pronaći detalje o pojedinim slu-čajevima koji se proučavaju, nakon čega slijede analize između slučajeva koje ovise o kvaliteti individualnih slučajeva.

8. OSJETLJIVOST ZA KONTEKST

Podatci su dobiveni u socijalnom, povijesnom kontekstu i zbog toga ih ponekad nije oprav-dano generalizirati.

9. EMPATIČNA NEUTRALNOST

Iako će u kvalitativnom istraživanju stavovi i vrijednosti istraživača utjecati na definiciju problema i analizu, ta pristranost je prepozna-ta i razumije se; istraživači su dio podataka te da bi bili efektivni trebaju svoj konstrukt, pri-stranosti i preferencije objelodaniti svima.

10. FLEKSIBILNOST NACRTA

Otvorenost za upotrebu različitih nacrta i novih putova tijekom tijekom planiranja istraživanja.

SUVREMENA PITANJA

44

44

Kvalitativne istraživačke studije u obrazovanju uključuju različite teo-rijske paradigme i strategije istraživanja kao i metode prikupljanja i ana-lize empirijskoga materijala od konstruktivizma, kritičke teorije, fenome-nologije, etnometodologije, akcijskih istraživanja do dubinskoga inter-vjua i sudjelujućega promatranja (Halmi, 2013). Kvalitativna istraživanja primjenjuju različite metode prikupljanja podataka, odnosno multime-todski pristupaju problemu istraživanja, što vodi holističkom razumijeva-nju procesa, a samim tim i dobivenih rezultata. O metodama kvalitativ-noga istraživanja poželjno je napraviti posebne analize i dati cjelokupan pregled, sa svrhom dobivanja cjelovite slike kao i boljega razumijevanja primjene pojedinih metoda.

Sherman i Web (2005) iznose da kvalitativno istraživanje u obra-zovanju podrazumijeva subjektivan proces razumijevanja i ocjenjivanja obrazovnih pojava te da kvalitativni istraživači smatraju da se akcija najbolje može razumjeti ako se promatra u okružju u kojem se događa. Kvalitativno istraživanje je opisno te njim prikupljeni podatci imaju oblik riječi ili slike, a ne brojeva. Podatci uključuju prepiske, fusno-te, fotografije, videokasete, osobne dokumente, dopise i druge službene zapise. U potrazi za razumijevanjem, kvalitativni istraživači ne pretvaraju stranice pripovijedanja i druge podatke u numeričke simbole nego poku-šavaju analizirati podatke sa svim svojim bogatstvima i specifičnostima što je bliže obliku u kojem su zabilježeni ili prepisani, analiziraju Bogdan i Bilden (2006). Dakle, kvalitativno istraživanje prikuplja i radi s nenu-meričkim podatcima i nastoji protumačiti značenje iz tih podataka koji pomažu razumjeti društveni život kroz proučavanje ciljane populacije ili mjesta.

2. Mješovit pristup

Kvalitativno se istraživanje dugo tretiralo kao dio kvantitativno-ga istraživanja, a često kao njegov lošiji dio, upravo u smislu nedostat-ka znanstvene valjanosti. Prema Pattonu (1987) valjanost se oslanja na značenje, prikladnost i upotrebljivost rezultata, a pouzdanost na konzi-stentnost rezultata. U kvalitativnom istraživanju rezultati nisu pouzdani u smislu da će se dobiti isti podatci ako se provedu dva ista istraživanja. Valjanost i pouzdanost kvalitativnoga istraživanja mogu se povećati upo-trebom tehnike triangulacije odnosno tehnike upotrebe višestrukih po-dataka; upotreba različitih izvora podataka, različitih istraživača u priku-pljanju i analizi podataka, različitih perspektiva za interpretaciju i različi-

45

45


tih metoda za ispitivanje istoga problema (Dawidowsky, 2004). Često se kvalitativno istraživanje uspoređuje s kvantitativnim istraživanjima, koja rabe numeričke statističke obradbe za utvrđivanje uzročno-komparativ-nih i korelacijskih odnosa između varijabli. Zbog toga je važno poznavati njihove razlike, ali i razumjeti svrhu mješovita pristupa.

Kvalitativne i kvantitativne metode istraživanja često su suprotstav-ljene odnosno predstavljaju dva različita pogleda na svijet. Sherman i Web (2005) tumače kako se u kvantitativnim krugovima na kvalitativna istraživanja obično gleda sa sumnjom i smatra ih se laganim jer uključuje male uzorke koji možda nisu reprezentativni za širu populaciju. Nadalje, smatra se neobjektivnim, a rezultati se ocjenjuju kao pristrani vlastitim iskustvima istraživača ili njihovim mišljenjima. U kvalitativnim krugovi-ma kvantitativno istraživanje može se odbaciti kao pretjerano pojedno-stavljivanje pojedinačnoga iskustva u uzroku generalizacije, nepriznava-nje pristranosti i očekivanja istraživača u dizajnu istraživanja i zahtijeva nagađanje za razumijevanje ljudskoga značenja zbirnih podataka.

Pojedini istraživači primjenjuju mješovit pristup te naglašavaju da se kvalitativni podatci mogu upotrebljavati za dopunjavanje, potvrđivanje, objašnjenje, rasvjetljavanje ili reinterpretaciju kvantitativnih podataka prikupljenih od istih subjekata (Miles i Huberman, 1994).

Postoje studije s kvalitativnim i kvantitativnim komponentama. Naj-češće su deskriptivna statistika i kvalitativni nalazi predstavljeni zajedno. Iako je moguće, a u nekim slučajevima i poželjno, primijeniti dva pristupa zajedno, pokušaj provedbe sofisticirane kvantitativne studije uz istodob-nu kvalitetnu dubinsku studiju vrlo je težak.

Ova dva pristupa temelje se na različitim pretpostavkama (Smith i Heshusus, 1986). Iako je korisno imati međusobnu interakciju podataka koji se nadmeću, često takva istraživanja stavljaju naglasak na metode umjesto na sami problem istraživanja.

U metodološkoj literaturi danas još najčešće nalazimo posve odijelje-ne opise kako koncipirati i provoditi kvantitativno, a kako kvalitativno usmjerena istraživanja, kao i preporuke i naputke o njihovu ujedinjenju; zahtjev za povezivanje kvalitativnih i kvantitativnih postupaka, transfor-macija ili zahtjev za pretvaranje kvalitativnih podataka u kvantitativne i kvantitativnih u kvalitativne te triangulacija ili zahtjev za višestruko pri-kupljanje podataka o istoj pojavi različitim kvantitativnim i kvalitativnim postupcima (Mužić, 1996, u Sekulić-Majurec, 2007).

SUVREMENA PITANJA

46

46

Kvalitativna vs. kvantitativna istraživanja (Fraenkel i Wallen, 1993).

KVALITATIVNA KVANTITATIVNA

preferiraju se precizne hipoteze koje se postavljaju prije provedbe istraživanja

preferiraju se hipoteze koje nastaju dok se istraživanje razvija

preferiraju se prethodno postavlje-ne precizne definicije

preferiraju se definicije u kontekstu ili procesu istraživanja

podatci su reducirani na numeričke podatke

preferira se narativna deskripcija

polaže se mnogo pozornosti na is-pitivanje i poboljšavanje rezultata dobivenih na instrumentima

preferira se pretpostavka da je po-uzdanost zaključaka adekvatna

ispitivanje valjanosti pomoću ra-zličitih procedura s naglaskom na statističke pokazatelje

ispitivanje valjanosti pomoću više-strukoga provjeravanja izvora in-formacija (triangulacija)

preferiraju se tehnike slučajnoga izbora sudionika

preferira se izbor ekspertnih infor-manata; odabir se vrši u skladu s ciljevima istraživanja

preferiraju se precizni opisi postu-paka istraživanja

preferiraju se narativni/literarni opisi postupaka

preferira se kontrola sistematskih faktora pomoću nacrta istraživanja ili statističkih postupaka

preferira se logička analiza u kon-troliranju ili objašnjavanju siste-matskih faktora

preferira se kontrola utjecaja po-stupka ispitivanja pomoću nacrta istraživanja

prvenstveno se za utjecaj postupka ispitivanja na rezultate brine istra-živač

preferira se statistički sažetak re-zultata

preferira se narativni sažetak rezul-tata

preferira se razbijanje kompleksnih fenomena u specifične dijelove radi analize

preferira se holistička deskripcija kompleksnih fenomena

želja da se manipulira aspektima, situacijama i da bi se proučio kom-pleksan fenomen

želja da se manipulira fenomenima koji se prirodno događaju

Moguće je kombinirati kvantitativne i kvalitativne metode, prem-da treba paziti da se metode primjenjuju zbog odgovarajućih razloga.

47

47


Brannen (2005) temeljito opisuje primjenu mješovita pristupa: dvije me-tode se mogu primijeniti uzastopno (prvo kvantitativno, zatim kvalitativ-no istraživanje ili obrnuto), pri čem se prvi pristup upotrebljava za olak-šavanje dizajna drugoga. Nadalje, mogu se usporedo upotrijebiti kao ra-zličiti pristupi istom pitanju; ili dominantna metoda može biti obogaćena malom komponentom alternativne metode. Kvalitativne i kvantitativne metode mogu se primjenjivati zajedno za potpunu suradnju (nadajući se sličnim ishodima obje metode), razradbu (rabeći kvalitativne podatke za objašnjenje ili tumačenje kvantitativnih podataka ili za demonstriranje kako se kvantitativni nalazi primjenjuju u određenim slučajevima), kom-plementarnost (gdje se kvalitativni i kvantitativni rezultati razlikuju, ali stvaraju komplementarne uvide) ili kontradiktornost (gdje kvalitativni i kvantitativni podatci dovode do različitih zaključaka). Svaka od njih ima svoje prednosti i izazove.

Iako su kvantitativna istraživanja korisna za utvrđivanje odnosa izme-đu varijabli, kvalitativno istraživanje može objasniti zašto ta veza postoji ispitivanjem konkretna izvora podataka. Dakle, kvalitativno istraživanje osmišljeno je tako da otkrije značenja, interpretacije, simbole, procese i odnose društvenoga života.

3. Zaključak

Na kraju, možemo se složiti s Hammarbegom i sur. (2006.) koji kažu da kvalitativna istraživanja nisu jednostavan izbor. Obično uključuju slo-žen teorijski ili filozofski okvir. Istraživači moraju dokazati ispravnost svojih analiza i zaključaka, što rezultira duljim radovima i povremenom frustracijom zbog različitih ograničenja. Ipak, različite vrste dokaza koji se dobivaju kvalitativnim metodama su nam iznimno važne. Znanja ste-čena kvalitativnim istraživačkim metodama mogu znatno doprinijeti obrazovanju.

Prvi od prijedloga za daljnja istraživanja ove problematike su da kva-litativni istraživači trebaju biti ustrajni u dokazivanju važnosti i valjano-sti kvalitativnih istraživanja. Nadalje, iako postoji velik broj dosadašnjih radova, posebice stranih istraživača, potrebno je napraviti iscrpan prikaz svih značajki kvalitativnih istraživanja kao i metoda koje se upotrebljava-ju, kako bi novi istraživači, na našem području, ali i svi oni koji žele biti upućeni u razvoj i napredovanje metodologije istraživanja u obrazovanju, imali na jednom mjestu odgovore na sva pitanja koja se tiču kvalitativ-nih istraživanja. Na kraju, koliko god je dobro komparativno analizirati kvantitativna i kvalitativna istraživanja, ili rabiti mješovit pristup, treba

SUVREMENA PITANJA

48

48

postaviti jasna razgraničenja i poznavati razlike u procesu, primjeni i svrsi jednih i drugih.

Literatura – Bogdan, R., Knopp Bilden, S. (2016) Qualitative research for edu-

cation : an introduction to theory and methods /. University Library of Congress Cataloging-in-Publication Data -3rd ed. p. cm. ISBN 0-205-27564-8.

– Brannen, J. (2005.) Mixing methods: the entry of qualitative and quantitative approaches into the research process. Int J Soc Res Met-hodol. 8:173–184.

– Dawidowsky, Dunja. (2004). Ispitivanje valjanosti metode fokus grupe usporedbom s rezultatima na upitniku. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Psychology.

– Fraenkel, J. R. & Wallen, N. E. (1993). How to design and eva-luate research in education (2nd ed.). Boston, MA: McGraw Hill.

– Glasser, B. G., Strauss, D. L., (1967). The Discovery of Grou-nded Theory: Strategies for Qualitatve Research. Chicago, Aldine.

– Hammarberg, M. Kirkman, S. de Lacey, (2006.) Qualitative research methods: when to use them and how to judge them. Human Reproduction, Volume 31, Issue 3, 498–501.

– Halmi, A. (2005.) Strategije kvalitativnih istraživanja u primije-njenim društvenim znanostima. Zagreb: Naklada Slap.

– Leburić, A. (2001). Integracija kvalitativnih i kvantitativnih aspe-kata: perspektive empirijskih istraživanja otoka. Sociologija i prostor, 39 (1/4 (151/154)), 189-210.

– Miles, M. B., Huberman, A. M. (1994). Qualitative Data Analysis: An Expanded Sourcebook. SAGE.

– Paul, J. L., Marfo, P., K. (2001) Preparation of Educational Rese-archers in Philosophical Foundations of Inquiry. Review of Educatio-nal Research, Vol. 71, No. 4, pp. 525–547.

– Patton, M. Q., (1987) How to Use Qualitative Methods in Evalu-ation. SAGE.

– Sekulić-Majurec, A. (2007). Kraj rata paradigmi pedagoških istraživanja, Pedagogijska istraživanja, 4(2); 203-215.

– Sherman, R., Web, N. (2005) Qualitative Research in Education . Focus and methods.

– Smith, Jj. K., Heshusius, L. (1986) Closing Down the Conver-sation: The End of the Quantitative-Qualitative Debate Among Educational Inquirers. SAGE.

49

49


QUALITATIVE APPROACH TO RESEARCH IN EDUCATION

Summary

Qualitative research has a specific history that is reflected through the com-plexity of features and assumptions as well as the uniqueness of the social con-text. In qualitative research, there is a dynamic interaction between partici-pants. The difference between quantitative and qualitative research is mostly in the use of different methods and procedures of data collection, which leads to a different approach to data processing and interpretation, as well as the interpretation of results. It is a widely accepted fact that there is no best meth-od. Nevertheless, they say that the best method of studying human behavior or anything else in this regard is one that is consistent with the defined subject of research.Key words: qualitative research, mixed approach, interpretive approach, ed-ucation.

50

Olgica Marušić FPMOZ Sveučilište u Mostaru Ivan Madžar FPMOZ Sveučilište u Mostaru

UDK 371.214:3/5 Primljeno: 5. siječnja 2020. Pregledni članak

Analiza sadržaja nastavnih programa prirodoslovne skupine predmeta za osnovne škole

Sažetak

U radu se razmatra zastupljenost i realizacija tema zaštite okoliša (izravno i neizravno) u osnovnoj školi. Izdvojeni su i analizirani izravni sadržaji o zaštiti okoliša, a detektirani su uvidom u operativne planove i programe osnovnih škola na području Zapadnohercegovačke županije. U istraživanju su primijenjene metoda analize sadržaja (kvalitativna i kvantitativna), metoda analize i sinteze, komparativna metoda, deskriptivna metoda i me-toda kompilacije.Istraživanje ukazuje na nedostatnu zastupljenost i realizaciju ekoloških sa-držaja koja uvelike ovisi o motiviranosti i spremnosti nastavnika da je inte-griraju u nastavni proces. Uočavanje značaja okolišne problematike implicira razvoj i formiranje moralnih stavova, što izravno utječe na razvoj ekološke svijesti učenika.Cilj ovoga istraživanja je utvrditi zastupljenost sadržaja o zaštiti okoli-ša u nastavnim planovima i programima prirodoslovne skupine predmeta, utvrditi razinu implementacije ekološkoga odgoja i obrazovanja u osnovnim školama, njihovo kroskurikulsko povezivanje te uočavanje uzročno-posljedič-nih veza između fragmentiranih ekoloških sadržaja. Holistički pristup inte-griranja tema zaštite okoliša uvjet je kvalitetnijega obrazovanja i nužan je doprinos suvremenom nastavnom procesu.Ključne riječi: zaštita okoliša, ekološki sadržaji, prirodoslovna skupina predmeta, odgojno-obrazovni sustav.

51

51

Olgica Marušić − Ivan MadžarAnAlIzA sAdržAjA nAstAvnIh prOgrAMA prIrOdOslOvne

skupIne predMetA zA OsnOvne škOle

1. Uvod

Reforma provedena s ciljem poboljšanja odgoja i obrazovanja u Bo-sni i Hercegovini dovela je do uvođenja devetogodišnjega obveznoga

osnovnoga obrazovanja koje se počelo primjenjivati u školskoj 2004./05. godini, a u potpunosti je provedeno 2009./10. g. u cijeloj Federaciji BiH. Reforme nisu usklađene u čitavoj BiH, ne postoji nastavni plan i program u vidu jedinstvena dokumenta, nije koncipiran da potiče aktivnu nastavu, preobilan je sadržajno te ima i druge nedostatke.1

Na teritoriju Bosne i Hercegovine postoje tri nastavna plana i progra-ma kao posljedica zakonom propisanih nadležnosti na državnoj razini:

• u školama koje izvode nastavu na hrvatskom jeziku u uporabi je Nastavni plan i program na hrvatskom jeziku za devetogodišnje osnovne škole u Bosni i Hercegovini

• u školama koje izvode nastavu na bošnjačkom jeziku u uporabi je Okvirni Nastavni plan i program Federacije Bosne i Hercegovine

• Republika Srpska – obrazovanje je na razini entiteta i njim uprav-lja resorno ministarstvo preko Republičkoga pedagoškoga zavoda Republike Srpske.

Nastavni plan i program na hrvatskom jeziku za devetogodišnje osnovne škole u Bosni i Hercegovini temelji se na dosadašnjoj odgojno-obrazovnoj tradiciji u BiH, prateći suvremene međunarodne i vlastite dokumente, standarde, zakone i postignuća u oblasti odgoja i obrazovanja, Zajednič-ku jezgru i okvirne planove i programe BiH, dorađuje dosadašnji NPP i preuzima pozitivna iskustva iz zemalja užega i širega europskoga okružja. Nastao je suradnjom županijskih ministarstava obrazovanja, uključujući stručnjake različitih odgojno-obrazovnih područja kao i nastavnike ra-zredne i predmetne nastave te profesore gimnazija i srednjih strukovnih škola s područja županija koji su izravno uključeni u odgojno-obrazovni proces.2

U ovom radu se izdvajaju i analiziraju izravni sadržaji o problema-tici okoliša, a detektiraju se uvidom u operativne nastavne programe za osnovne škole odabrane u uzorku (osnovne škole na području Zapadno-hercegovačke županije). Jedinice analize su operativni nastavni programi

1 Nacionalni izvještaj o obrazovanju za održivi razvoj, Bosna i Hercegovina. Promen-te, Sarajevo.

2 Nastavni plan i program na hrvatskome jeziku za devetogodišnje osnovne škole u Bosni i Hercegovini za Županiju zapadnohercegovačku. Logotip, Ministarstvo prosvjete, zna-nosti, kulture i športa, Županija zapadnohercegovačka. Široki Brijeg, 2008.

SUVREMENA PITANJA

52

52

za pojedine škole, koje za svaki predmet popunjavaju predmetni nastav-nici, a koji su usklađeni s nastavnim planom i programom osnovnih škola.

Kvalitativna analiza urađena je s obzirom na distribuciju tema o pro-blematici okoliša kroz predmete prirodoslovne skupine predmeta (Geo-grafiju, Biologiju, Kemiju, Fiziku i Prirodu i društvo3 u nižim razredima devetogodišnje osnovne škole).

2. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Cilj rada je utvrđivanje zastupljenosti tema zaštite okoliša u nastav-nim sadržajima prirodoslovne skupine predmeta, Geografije, Biologije4, Kemije, Fizike u predmetnoj nastavi osnovnih i srednjih škola i Prirode i društva u nižim razredima osnovne škole te stavovi i mišljenja nastavnika o zastupljenosti i realizaciji tih sadržaja u nastavnom predmetu koji pou-čavaju i preprekama koje onemogućavaju njihovu realizaciju.

Istraživanja je provedeno uvidom u Nastavni plan i program na hr-vatskom jeziku za devetogodišnje osnovne škole u Bosni i Hercegovini i Nastavni plan i program za gimnazije u Bosni i Hercegovini, prvenstveno operativne, u svim osnovnim školama na području Zapadnohercegovač-ke županije. Uzorak čini četrnaest osnovnih škola iz Širokoga Brijega, Posušja, Gruda i Ljubuškoga, pri čem su uzete u obzir i područne škole. Istraživanje tema o zaštiti okoliša provedeno je metodom analize sadr-žaja, pri čem su izdvojeni i analizirani izravni sadržaji, pri čem su teme/varijable unaprijed određene.

Uvid u nastavne planove i programe obavljen je u suradnji s predmet-nim nastavnicima navedenih škola, pri čem je primijenjen deduktivan pristup. Jedinica analize je nastavni plan i program, a varijable su tražene teme u nastavnim sadržajima prirodoslovne skupine predmeta, Geogra-fije, Biologije, Kemije i Fizike u predmetnoj nastavi osnovnih i srednjih škola te u Prirodi i društvu u nižim razredima osnovne škole. Pri tom je primijenjena kvalitativna metoda analize sadržaja s unaprijed određenim temama/varijablama te su analizirani izravni sadržaji koji su detektirani u operativnim nastavnim planovima i programima. Nadalje, provedena je i komparativna analiza s ciljem utvrđivanja zastupljenosti istraživanih sadržaja ovisno o nastavnim predmetima te razredima u kojima se izu-čavaju.

3 Nastavni predmet Priroda i društvo se izučava od prvoga do petoga razreda deveto-godišnje osnovne škole.

4 Nastavni sadržaj se izučava pod nazivom Priroda u šestom i sedmom razredu, a kao Biologija u osmom i devetom razredu devetogodišnjeg primarnog obrazovanja.

53

53



Analizirane su sljedeće teme, odnosno varijable: (V.1) okoliš u BiH, (V.2) kvaliteta/zagađenje zraka, (V.3) kvaliteta/zagađenje vode, (V.4) kvaliteta/zagađenost hrane, (V.5) kvaliteta/zagađenost tla, (V.6) problem otpada, (V.7) čovjek i tehnologija, (V.8) čovjek i okoliš, (V.9) odgovor-nost za život/bioetička pitanja, (V.10) odgovornost za okoliš.5

3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Kvalitativna analiza urađena je s obzirom na distribuciju tema o pro-blematici okoliša kroz predmete prirodoslovne skupine predmeta (Geo-grafiju, Biologiju, Kemiju, Fiziku i Prirodu i društvo6 u nižim razredima devetogodišnje osnovne škole).

3.1.1. Analiza zastupljenosti ekoloških sadržaja u prirodoznanstvenoj skupini predmeta u nastavnim programima u razrednoj nastavi

Metoda analize sadržaja započeta je pregledom operativnih nastav-nih programa Prirode i društva u nižoj nastavi devetogodišnjih osnovnih škola na području Županije. Analizom operativnih planova i programa te uvidom u udžbenike, utvrđena je manja zastupljenost sadržaja tematski istraživane problematike u nastavnom sadržaju nižih razreda devetogo-dišnje osnovne škole, uzevši u obzir dob učenika te mogućnost usvajanja istraživane problematike.

Tablica 1: Zastupljenost tema o zaštiti okoliša u operativnim programima Prirode i društva u nižim razredima

Predmet V.1 V.2 V.3 V.4 V.5 V.6 V.7 V.8 V.9 V.10PiD 1 o o o o o + + + o +PiD 2 o o o + o + o + o +PiD 3 o o o o o + + + o +PiD 4 o + + + o + o + + +PiD 5 + + + o + + o + + +

Ukupno 1 2 2 2 1 5 2 5 2 5

5 Primijenjen je, djelomično izmijenjen za potrebe ovog istraživanja, pristup koji je implementiran u okviru projekta European BIOHEAD-CITIZEN (STREP, pri-ority 7 of F56: Knowledge-based Economy and Society, CIT2-2004-506015), pod nazivom „Biology, Health and Environmental Education for better Citizenship“.

6 Nastavni predmet Priroda i društvo se izučava od 1. do 5. razreda devetogodišnje osnovne škole.

SUVREMENA PITANJA

54

54

Kroz nastavnu temu Zaštita okoliša i ekološke aktivnosti obrađena je briga o čistoći školskoga dvorišta te općenito očuvanje okoliša kroz va-rijable 6, 8 i 10 u prvom razredu devetogodišnje osnovne škole. Djeci je ukazano na potrebu pravilna odvajanja otpada u posebne spremnike i značenje očuvanja okoliša općenito.

U drugom razredu kroz nastavnu temu čistoća okoliša obrađene su po-novo iste varijable s tim da je težište na odvojenom prikupljanju otpada i mogućnosti njegova recikliranja. Također, djeca se upoznaju sa štetnim otpadom, koji ima nesagledive posljedice po okoliš. Kroz nastavnu jedini-cu pravilna prehrana djeca se upoznaju s četvrtom varijablom, prvenstve-no kroz pravilnu prehranu uzimanjem raznovrsnih i zdravih namirnica te se samo uzgred spominje zaražena hrana, s obzirom na uzrast učenika.

Treći razred također oskudijeva istraživanom problematikom. Može se izdvojiti samo nastavna tema zaštita i čuvanje okoliša koja detaljno obrađuje problem otpada, odvojeno prikupljanje i zbrinjavanje te očuva-nje okoliša.

Četvrti i peti razred devetogodišnje osnovne škole imaju nešto veću zastupljenost ispitivanih varijabli, dijelom u sastavu nastavnih jedinica predviđenih Nastavnim planom i programom, ali i kao samostalne na-stavne jedinice iz područja zaštite okoliša.

Kroz nastavne sadržaje u četvrtom razredu detaljnije su obrađeni one-čišćenje i zaštita vode te zaštita i čuvanje okoliša kroz izdvojene nastavne jedinice. Također, kroz nastavnu jedinicu vode u zavičaju obrađen je živi svijet u vodi te se uzgred spominje odgovornost za život/bioetička pitanja i to kao biocentrična odgovornost (V.9).

U petom razredu devetogodišnje osnovne škole učenici se upoznaju s temama V.1 i V.5, okoliš u BiH i kvaliteta/zagađenost tla, koje se prvi put spominju u nižoj nastavi. Također, kroz temu priroda, moguće je istaknuti biocentričnu odgovornost za život, iako se izravno ne spominje. Teme zrak, voda i tlo detaljnije obrađuje istraživanu problematiku (varijable 2, 3 i 5), kao i problem otpada, s kojim se djeca upoznaju u prvom razredu te se značenje zbrinjavanja i razvrstavanja otpada naglašava tijekom svih razreda nižega devetogodišnjega osnovnoga obrazovanja.

3.1.2. Analiza zastupljenosti ekoloških sadržaja u prirodoznanstvenoj skupini predmeta u nastavnim programima u predmetnoj nastavi

Analizirani su sadržaji operativnih nastavnih planova i programa Ge-ografije, Prirode i Biologije, Kemije i Fizike, u ranije navedenim osnovnim školama koje djeluju na području Županije. Uvid u nastavne planove i programe obavljen je u suradnji s predmetnim nastavnicima navedenih

55

55



škola, pri čem je primijenjen deduktivan pristup. Jedinica analize je na-stavni plan i program, a varijable su tražene teme u nastavnim sadržajima istraživanih predmeta.

Analizirane sljedeće teme, odnosno varijable: (V.1) okoliš u BiH, (V.2) kvaliteta/zagađenje zraka, (V.3) kvaliteta/zagađenje vode, (V.4) kvaliteta/zagađenost hrane, (V.5) kvaliteta/zagađenost tla, (V.6) problem otpada, (V.7) čovjek i tehnologija, (V.8) čovjek i okoliš, (V.9) odgovornost za život/bioetička pitanja, (V.10) odgovornost za okoliš7, kao i u predmetnoj nastavi.

Analizom operativnih planova i programa te uvidom u udžbenike, utvrđena je veća zastupljenost sadržaja tematski istraživane problematike u nastavnom sadržaju Geografije, uzevši u obzir sve četiri godine izuča-vanja geografije kroz osnovnoškolsko obrazovanje (slika 1). Sadržaji su najviše zastupljeni kroz izborne teme, onečišćenje i zaštita okoliša, na kraju svakoga udžbenika te u malom opsegu, kroz redovite, planom i progra-mom predviđene teme.

Slika 1: Zastupljenost tema o zaštiti okoliša u operativnim nastavnim programima Geografije

U šestom razredu, kroz izučavanje nastavnoga sadržaja Geografije 6, učenici stječu osnovna znanja o prirodno-geografskim obilježjima Ze-mlje te kroz sastavnice prirodne osnove, u sklopu redovitih nastavnih sa-držaja, izučavaju vode, zrak, tlo, biljni i životinjski svijet, prirodna bogat-stva i njihovo očuvanje, a kroz izborne teme zavičaj i prirodna bogatstva 7 Primijenjen je, djelomično izmijenjen za potrebe ovoga istraživanja, pristup koji je

implementiran u okviru projekta European BIOHEAD-CITIZEN (STREP, pri-ority 7 of F56: Knowledge-based Economy and Society, CIT2-2004-506015), pod nazivom „Biology, Health and Environmental Education for better Citizenship“.

SUVREMENA PITANJA

56

56

užega zavičaja te se uvidom u operativni plan uočava najveća zastuplje-nost okolišne problematike s obzirom na ostale nastavne sadržaje nastave Geografije u primarnom obrazovanju.

Geografija 7, kroz nastavne cjeline, zemlja i ljudi, Azija, Afrika, Ame-rika, Australija, polarni prostori te izborne teme izučava različitost pojava i procesa i njihovu uzročno-posljedičnu povezanost. Navedeni parametri istraživanja su obrađeni uglavnom kroz izbornu temu – onečišćenje i zašti-ta okoliša, koja, ovisno o nastavniku, može biti uvrštena u operativni plan i program.

U osmom razredu učenici se upoznaju sa zemljopisnim obilježjima europskoga kontinenta s oskudnim naglaskom na ekološke probleme unutar nastavnoga sadržaja, što ipak ne isključuje mogućnost integriranja tih sadržaja kroz naglašene odgojne ciljeve pri obradbi pojedinih nastav-nih tema.

Operativnim planom Geografije 9 obuhvaćene su osnovne prirod-no-geografske karakteristike Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine te sažet prikaz susjednih država Srbije i Crne Gore. Pri tom je bitno naglasiti nastavnu temu onečišćenje i zaštita prirodnoga okoliša koja je uvr-štena u redovite u operativnom nastavnom planu i programu. Prilikom obradbe te teme naglašavaju se brojne mogućnosti naglašavanja prooko-lišne problematike, a analizom je izdvojeno osam varijabla, a izostavljene su kvaliteta/zagađenje tla i odgovornost za život/bioetička pitanja.

Geografija, kroz čitavo primarno obrazovanje, poglavito je pogodna za provedbu ekološkoga odgoja i obrazovanja, jer je u gotovo svakoj temi i nastavnoj jedinici moguće isticati suvremene ekološke probleme, odno-sno njihove uzroke i posljedice (Matas, 1995).

Nastavni predmet Priroda u šestom i sedmom razredu ima za cilj omogućiti učenicima stjecanje cjelovite spoznaje o prirodi te velike mo-gućnosti pri objedinjavanju, povezivanju i prirodoslovnom poimanju cje-lina s ciljem pripremanja temeljne podloge za predmete prirodoslovne skupine u višim razredima devetogodišnje osnovne škole.8

Nastavni sadržaji Prirode 6 oskudijevaju istraživanom problematikom, pa se samo neizravno spominju kroz planirane teme, više ili manje, ovisno o sposobnostima i interesu nastavnika. Istraživane varijable su detektira-ne u redovitim temama proizvodnja i potrošnja hrane kod nas i u svijetu i uzgoj i zaštita biljaka i životinja te kroz izborne teme pravilna prehrana i ribarstvo mora i kopnenih voda – izvor zdrave hrane, ako budu uvrštene u planiranu obradbu.

8 Nastavni plan i program na hrvatskom jeziku za devetogodišnje osnovne škole u Bosni i Hercegovini, str. 349.

57

57



Analizom operativnih nastavnih programa može se zaključiti da je okolišna problematika opsegom najzastupljenija u sedmom razredu u na-stavnom predmetu Priroda. Kroz nastavne sadržaje koji su najvećim dije-lom prožeti ekološkim temama, a svaka nastavna cjelina, ekološki sustav, završava iskorištavanjem i zaštitom, učenicima je omogućeno razumije-vanje odnosa u prirodi, njezina zaštita i očuvanje te, konačno, cjelovita briga za okoliš. Kroz nastavne cjeline biljke, gljive i životinje kontinentalne listopadne i vazdazelene šume, energija, životne zajednice mora i kopnenih voda, travnjaci te zasebnu cjelinu zaštita prirode detektirane su sve istra-živane varijable.

Pored navedenih, postoji i nastavna tema utjecaj čovjeka na okoliš i za-štita prirode, tema uvrštena u izvedbeni plan, detaljno izučava čovjekov utjecaj na prirodu, u svim segmentima, biodiverzitet i geodiverzitet te zavičajne osobitosti, iako u skromnom opsegu, uglavnom vezane za širi zavičaj. Operativnim programom predviđeno je četiri do šest sati teren-ske nastave (ovisno o nastavniku), što predstavlja dodatnu mogućnost u sustavnom razvijanju pravilna odnosa prema okolišu.

Analizom operativnih nastavnih planova i programa može se zaklju-čiti da je okolišna problematika opsegom najzastupljenija u sedmom ra-zredu u nastavnom predmetu Priroda (slika 2). Izučavajući na primjeren način ovaj nastavni predmet, učenici su u mogućnosti pojasniti osnovne zakonitosti prirode, razvijati svijest o njezinu očuvanju, razumjeti ulogu čovjeka kao integralna dijela prirode te primijeniti interdisciplinaran pri-stup kao primaran zahtjev i prednost u izučavanju okolišne problematike.

Slika 2: Zastupljenost tema o zaštiti okoliša u operativnim nastavnim programima Prirode i Biologije

SUVREMENA PITANJA

58

58

Biologija se izučava u osmom i devetom razredu devetogodišnje osnovne škole. U operativnom programu Biologije 8, kroz analizirane sa-držaje uočene su samo četiri teme vezane za istraživanu problematiku, ne kao samostalne nego skromno integrirane kroz nastavne cjeline sis-tematika beskralježnjaka i kralježnjaka te razvoj biljaka te je stoga uočena i najmanja zastupljenost istraživanih tema u osmom razredu, svega 40 % (slika 4), što je ujedno i najniža zabilježena vrijednost u istraživanju vezanom za nastavne predmete Priroda i Biologija. Također, ako se na-stavnik odluči za neku od izbornih tema, istraživanje u biologiji, štetnici u poljoprivredi i šumarstvu ili bioindikatori, moguće je navedene varijable izravno detektirati unutar njih. Nadalje, nužno je istaknuti da zbog kom-pleksnosti i opsežnosti nastavnih sadržaja predviđenih redovitim planom i programom, nastavnici rijetko imaju mogućnost implementirati izborne nastavne sadržaje.

Biologija 9, osim varijable odgovornost za život, izravno ne spominje niti jedan drugi segment zaštite okoliša, s obzirom na zadane teme. Nave-dena je mogućnost, neizravno, integriranja tema zaštita/zagađenost vode, hrane, tla i zraka kroz obradbu pojedinih organskih sustava sa svrhom preventivna djelovanja i zaštite zdravlja.

Kroz nastavu biologije u osmom i devetom razredu moguće je ekolo-gijski odgoj ostvariti kao načelo te razvijati stavove, uvjerenja i opredjelje-nja za zaštitu i unaprjeđenje okoliša i podizanja kakvoće života (De Zan, 1993), što iziskuje manje ili veće promjene u nastavnim sadržajima.

Odgovornost za život, i to prvenstveno kao antropocentrična9 odgo-vornost (status embrija, kloniranje, doniranje i transplantacija organa, genetički inženjering) je izravno zastupljena u nastavnom sadržaju kao jedina istraživana varijabla, ostale teme mogu, ali i ne moraju, biti imple-mentirane u nastavni sadržaj što uvelike ovisi o motiviranosti i zaintere-siranosti nastavnika.

Izborna tema civilizacija i prirodni okoliš daje obilje mogućnosti u razumijevanju okolišne problematike, ukazujući na dobre i loše strane civilizacijskih dostignuća, odnosno pozitivne i negativne učinke čovjeka na okoliš, planira se na samom početku školske godine, ali na žalost, vrlo rijetko realizira.

Usporedbom nastavnih predmeta Geografije, Biologije i Prirode te ana-lizirajući podatke kroz čitavo osnovnoškolsko obrazovanje, operativni na-stavni programi Geografije imaju zastupljenost tema istraživane proble-

9 Antropocentrična odgovornost – odgovornost za ljudski život; biocentrična odgo-vornost – odgovornost za sveukupnost života.

59

59



matike od 60 do 100 %, a u Prirodi i Biologiji taj postotak je nešto manji, od 40 do 100 % (slika 3).

Slika 3: Zastupljenost tema o zaštiti okoliša u operativnim nastavnim programima Geografije i Biologije

S obzirom na to da se Kemija izučava u osmom i devetom razredu devetogodišnje osnovne škole, u razmatranje su uzeta ova dva razreda u predmetnoj nastavi. U osmom razredu devetogodišnje osnovne škole de-tektirane su samo tri varijable (V.2 kvaliteta/zagađenje zraka, V.3 kvalite-ta/zagađenje vode i V.10 odgovornost za okoliš) unutar nastavnih cjelina sastav zraka i njegova svojstva te voda – dobivanje i svojstva. U navedenim cjelinama se detaljno obrađuju onečišćenje i zaštita zraka i voda te odgo-vornost za okoliš. Nadalje, nastavnik je u mogućnosti birati izbornu temu voda – temelj života, pri čem se naglašava značaj vode za život na Zemlji te problemi pitke vode i dalekosežne posljedice njezina zagađenja.

Deseta varijabla, odgovornost za okoliš, nije izravno detektirana u ostalim temama, ali postoji mogućnost implementacije kroz većinu na-stavnih sadržaja, ovisno o spremnosti i motiviranosti nastavnika.

U devetom razredu utvrđene su četiri varijable, izravno, (V.2 kvaliteta/zagađenje zraka, V.3 kvaliteta/zagađenje vode V.5 kvaliteta/zagađenost tla i V.10 odgovornost za okoliš (tablica 2), poglavito kroz nastavne teme kruženje ugljika u prirodi, ugljen i prirodni plin i nafta te kroz nastavne cjeline ugljikovodici i sapuni, deterdženti i polimeri. Ostale dvije, problem otpada (V.6) i čovjek i okoliš (V.8) se spominju (izravno ili neizravno) kroz većinu nastavnih tema, ali je nužno naglasiti mogućnost i potrebu integriranja i ostalih varijabla s obzirom na to da se radi, najvećim di-jelom, o oblasti organske kemije, stoga iznenađuje činjenica da izravno

SUVREMENA PITANJA

60

60

nisu detektirane. Sklonost zaštiti okoliša, kao osobno uvjerenje nastavni-ka, značajno utječe na brojne mogućnosti integriranja istraživane proble-matike unutar većine tematskih jedinica.

Tablica 2: Zastupljenost tema o zaštiti okoliša u nastavnom predmetu KemijaVarijable Kemija 8 Kemija 9

V.1V.2 + +V.3 + +V.4V.5 +V.6 +V.7V.8 +V.9

V.10 + ⁺

Nastavni predmet Fizika se također izučava u završnim razredima osnovne škole, u osmom i devetom razredu. Nastavni program se temelji na suvremenim znanstvenim spoznajama o prirodi, a korelacija Fizike s Biologijom, Kemijom i Geografijom omogućava stvaranje cjelovite pre-dodžbe o prirodnom okružju10, što nije u suglasju s operativnim planom i programom te udžbenicima u uporabi.

Fizika u osmom i devetom razredu devetogodišnje osnovne škole sa-držajno je iznimno siromašna istraživanom problematikom, s obzirom na to da se u oba razreda pojavljuje samo jedna varijabla V.7 čovjek i tehnologija, neizravno, detektirana uvidom u operativne planove i pro-grame. Nakon toga, urađena je detaljna analiza udžbenika, koja je također potvrdila nepostojanje izravne okolišne problematike unutar njih, koja je zastupljena samo kroz jednu temu tijekom dvije godine izučavanja fizike, što je i vidljivo u tablici 3. Kroz razgovor s predmetnim nastavnicima koji su sudjelovali u istraživanju, došlo se do spoznaje da se, zbog komplek-snosti nastavnih sadržaja, kroz redovitu nastavu spominje samo sedma varijabla (čovjek i tehnologija), a nastavnica Prve osnovne škole Široki Brijeg, kroz sekciju Mladi fizičari, detaljno obrađuje problem otpada (V.6), što čine i nastavnici ostalih škola, ali isključivo kroz izvannastavne aktivnosti.10 Mogućnost korelacije predmeta prirodoslovne skupine naglašena je u Nastavnom

planu i programu na hrvatskom jeziku za devetogodišnje osnovne škole u Bosni i Hercegovini, str. 379.

61

61



Tablica 3: Zastupljenost tema o zaštiti okoliša u nastavnom predmetu FizikaVarijable Fizika 8 Fizika 9

V.1V.2V.3V.4V.5V.6V.7 + +V.8V.9V.10

Usporednom analizom tema o okolišu u predmetima prirodoslovne skupine predmeta, od prvoga do devetoga razreda osnovne škole, najve-ća zastupljenost je uočena u nastavnom predmetu Geografija (N=32), a najmanja u nastavnim sadržajima Fizike (N=2), gdje su kroz obje godine poučavanja detektirane, neizravno, samo dvije varijable (tablica 4).

Tablica 4: Prikaz zastupljenosti tema o okolišu u operativnim nastavnim programi-ma nastavnih predmeta osnove škole

Nastavni predmeti N %Geografija (6. – 9. razred) 32 34,79

Fizika (8. – 9. razred) 2 2,17Kemija (8. – 9. razred) 9 9,78

Priroda i društvo (1. – 5. razred) 26 28,26Biologija (6. – 9. razred) 23 25

Grafički prikaz zorno predočava odnos istraživanih varijabla kroz osnovnoškolsko obrazovanje te se uočava nesrazmjer zastupljenosti istra-živane problematike s obzirom na to da se radi o prirodoslovnoj skupini predmeta (slika 4). Kao što je ranije navedeno, samo nastavni predmeti Geografija 6 i Priroda 7 u svojim sadržajima imaju zastupljene sve varija-ble te u potpunosti opravdavaju ciljeve i zadaće postavljene u NPP. Bitno je naglasiti da su pojedine varijable (V.2, V.3, V.4, V.5, V.6 i V.8) za-stupljene kroz većinu nastavnih tema navedenih predmeta, stoga su više puta detektirane tijekom analize. Nadalje, NPP daje detaljno pojašnjene te su dane i smjernice nastavnicima ako dvoje oko njihove metodičke obradbe, tako da nastavnik ima mogućnost, prema osobnim sklonostima ili mogućnostima, birati najprimjereniji način.

SUVREMENA PITANJA

62

62

Slika 4: Prikaz zastupljenosti tema o okolišu u operativnim nastavnim programima nastavnih predmeta osnove škole

3.1.3. Rasprava Uvidom u NPP, prvenstveno u operativni, najveći broj istraživanih

varijabla je u nastavnom predmetu Geografija (N=32) te Priroda i društvo (N=26) i Biologija (N=23), što ukazuje na veću zastupljenost istraživanih varijabla u odnosu na nastavne predmete Kemija (N=9) i Fizika (N=2), kroz osnovnoškolsko obrazovanje (tablica 5).

Tablica 5: Prikaz zastupljenosti tema o okolišu u operativnim nastavnim programima

Teme o zaštiti okoliša N %okoliš u BiH 5 15,15

kvaliteta/zagađenost zraka 22 66,67kvaliteta/zagađenost vode 23 69,70kvaliteta/zagađenost hrane 14 42,42

kvaliteta/zagađenost tla 16 48,48problem otpada 13 39,39

čovjek i tehnologija 22 66,67čovjek i okoliš 18 54,54

odgovornost za život/bioetička pitanja 14 42,42odgovornost za okoliš 23 69,70

Analizirani operativni programi sadrže sve istraživane varijable za-stupljene u različitom opsegu (tablica 5). Najzastupljenije su: kvaliteta/

63

63



zagađenost vode i odgovornost za okoliš (N=23) te kvaliteta/zagađenost zraka i čovjek i tehnologija (N=22), nakon čega slijede čovjek i okoliš (N=18), kvaliteta/zagađenost tla (N=16), kvaliteta/zagađenost hrane i od-govornost za život/bioetička pitanja (N=14) te problem otpada (N= 13).

Osobito zabrinjava činjenica niske zastupljenosti čestice problem ot-pada, premda su brojne mogućnosti primjene otpada kao resursa u re-cikliranju ili kompostiranju ako se radi o organskom otpadu. Evidentna je zastupljenost u nižim razredima osnovne škole (u razrednoj nastavi) s tendencijom pada kroz osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Općenito problem otpada, a posebno opasnoga, nužno je naglasiti kroz nastavne predmete Kemija i Fizika te načine pravilna zbrinjavanja. Kroz obradbu većine nastavnih tema moguće je naglasiti značenje odvojena prikupljanja otpada radi recikliranja te iznaći načine motiviranja učenika da postupe u skladu s tim.

Premda se smatra da nastavni sadržaji prirodoslovne skupine predme-ta sadrže značajan udio tema o zaštiti okoliša, dobiveni rezultati ukazuju na njihovu značajniju zastupljenost u nastavnim sadržajima Geografije, Prirode i društva te Biologije. Istraživanje u Njemačkoj, pri čem je anali-ziran kurikul nižih razreda srednjih škola te njima pripadajući udžbenici, pokazalo je slične rezultate. Utvrđeno je da se dvije trećine tema o zaštiti okoliša nalaze unutar nastavnih sadržaja Geografije i Biologije (Schleicher, 1989). Autorice Jukić (2013) i Buzov (2014) došle su do sličnih rezulta-ta istražujući srednjoškolske nastavne planove i programe u Hrvatskoj ističući dominantnost Biologije i Geografije glede okolišne problematike ( Jukić, 2013, Buzov, 2014), dok autorica Turković (1989) okolišnu pro-blematiku vezuje prvenstveno za Biologiju (Turković, 1989). Komparativ-na analiza okolišne problematike Republike Hrvatske i Njemačke u istra-živanju autorice Baranović (1994) u skladu je s rezultatima istraživanja te upućuje na skroman opseg istraživane problematike u nastavnim sadrža-jima prirodoslovne skupine predmeta (Baranović, 1994). Zastupljenost okolišne problematike u osnovnoškolskim i srednjoškolskim programima u Republici Srpskoj istražio je Lugić (2012) koji je uočio veću zastuplje-nost u nastavnim predmetima Priroda i društvo i Biologija (Lugić, 2012). Pri istraživanju su izostavljeni ostali predmeti prirodoslovne skupine.

Zaključak

Zastupljenost i realizacija ekoloških sadržaja u nastavnom je procesu oskudna i ovisi o motiviranosti i spremnosti nastavnika da ju integriraju

SUVREMENA PITANJA

64

64

u nastavni proces. Ekološka problematika je dijelom zastupljena u pri-rodoznanstvenoj skupini predmeta dok se u ostalim predmetima samo naslućuje, pa je tim utjecaj na razvoj ekološke svijesti učenika minima-lan ( Jukić, 2013). Nastavne teme vezane za ekološku problematiku vrlo rijetko se pojavljuju kao zasebne, uglavnom su samo uzgred spomenute unutar pojedinih nastavnih cjelina te ta fragmentiranost onemogućava uzročno-posljedične veze između njih, stoga im ta izoliranost daje pot-puno drugi smisao u kontekstu sadržajno različitih predmeta, što otežava usvajanje spoznaja na primjereniji i cjelovitiji način.

Teme o problematici okoliša, kao što je i očekivano budući da se radi o prirodoznanstvenoj skupini predmeta, iako s različitom kvantitetom nalaze se u svim analiziranim operativnim programima istraživanih na-stavnih predmeta. Međutim, imajući u vidu činjenicu da se radi o manjoj kvantitativnoj zastupljenosti većine istraživanih tema koje se najčešće spominju samo jedanput, neke čak i neizravno, razvidno je da su nužne promjene kako u nastavnim planovima i programima istraživane skupine predmeta, tako i unutar odobrenih udžbenika, s ciljem veće zastupljenosti okolišne problematike. Dobiveni rezultati mogu poslužiti kao svojevr-sno upozorenje o nedostatnoj zastupljenosti okolišne problematike, i u udžbenicima i u nastavnim planovima i programima. Najmanje sadržaja pronađeno je u vezi s temama o okolišu u Bosni i Hercegovini, problem otpada, kvaliteta/zagađenost hrane te odgovornost za život/bioetička pitanja, a najviše o kvaliteti/onečišćenosti vode i zraka, odgovornost za okoliš te čovjek i tehnologija. Odgojna komponenta ima značajnu ulogu u realizaciji tema o okolišu, koje mogu biti izravno i neizravno integrirane u nastavni sadržaj. Naglašavanje značenja okolišne problematike impli-cira razvoj i formiranje moralnih stavova spram okoliša, a samim tim i podizanje ekološke svijesti pojedinca, pri čem je značajan utjecaj učitelja.

Po sadržajnom bogatstvu tema o problematici okoliša izdvajaju se Priroda 7 i Geografija 6, predmeti koji se izučavaju u višim razredima osnovne škole. Nastavni program Prirode 7 u cijelosti je posvećen eko-logiji i odgoju za zaštitu okoliša, sadrži sve istraživane teme, integrirane unutar obveznih nastavnih cjelina i tema te Geografija 6, gdje su teme samo dijelom integrirane u obvezne, a većim dijelom se nalaze u izbor-nom sadržaju, na kraju udžbenika. S obzirom na uvriježeno mišljenje da ekološke teme obrađuju uglavnom nastavnici prirodoznanstvene skupine predmeta, obeshrabruju rezultati istraživanja koji pokazuju na nedostatan opseg i nedovoljnu provedbu istraživane problematike u nastavnim pred-metima prirodoslovne skupine, kako u osnovnoj tako i u srednjoj školi, s iznimkom Geografije 6 i Prirode 7 u osnovnoškolskom obrazovanju u ko-

65

65



jima su detektirane sve istraživane varijable, izravno, kroz više tematskih jedinica. Istraživani sadržaji slabo su zastupljeni i u nastavnom predmetu Kemija, ali osobito zabrinjava (ne)zastupljenost istraživane problematike u operativnim programima (kao i u udžbenicima) Fizike, gdje je detekti-rana samo po jedna varijabla čovjek i tehnologija, kroz dvogodišnje izuča-vanje Fizike, i to uglavnom neizravno.

Najčešći razlozi zanemarivanja ili potpuna izbacivanja sadržaja o za-štiti okoliša su needuciranost nastavnika, preopširni nastavni sadržaji ili jednostavno nezainteresiranost za njih.

Literatura i izvori – Baranović, B. (1994): Ekološki sadržaji u srednjoškolskom obra-

zovanju u Hrvatskoj. Socijalna ekologija: časopis za ekološku misao i sociologijska istraživanja, 3(2), 149-162.

– Buzov, I. (2014): Zastupljenost tema o okolišu u srednjoškolskim nastavnim programima. Školski vjesnik: časopis za pedagogijsku teo-riju i praksu, 63(3), 353-365.

– De Zan, I. (1993): Ekologijski odgoj i odgoj za zaštitu okoliša u sustavu odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Socijalna ekologija: časopis za ekološku misao i sociologijska istraživanja, 2(2), 269-278.

– Jukić, R. (2013): Sadržaji ekološkog odgoja i obrazovanja u gi-mnazijskim programima. Socijalna ekologija: časopis za ekološku mi-sao i sociologijska istraživanja, 22(3), 221-245.

– Lugić, D. (2012): Ekološko vaspitanje i obrazovanje u osnovnim i srednjim školama u Republici Srpskoj. Prvi Međunarodni kongres ekologa „Ekološki spektar 2012“, Banja Luka, 1-13. Preuzeto s: https://scholar.google.hr/scholar?hl=hr&q=drago+lugić%-2C+ekološko+vaspitanje+i+obrazovanje&btnG

– Matas, M. (1995): Školski sustav i ekološka kriza. Hrvatska ob-zorja Split: časopis Matice hrvatske Split, 3(4), 826-830.

– Schleicher, C. (1989): Beyond Environmental Education: The Need for Ecological Awareness. International Review of Education, 35(3), 257-281.

– Turković, V. (1989): „Ekološke teme u obrazovanju“. U: I. Cifrić (ur.), Ekološke dileme, zbornik radova. Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 195 – 206.

– Nacionalni izvještaj o obrazovanju za održivi razvoj, Bosna i Her-cegovina. Promente, Sarajevo

SUVREMENA PITANJA

66

66

– Nastavni plan i program na hrvatskom jeziku za devetogodišnje osnovne škole u Bosni i Hercegovini za Županiju zapadnohercegovač-ku. Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa, Županija za-padnohercegovačka, Logotip, Široki Brijeg. 2008.

ANALYSIS OF THE CURRICULA OF THE NATURAL SCIENCE GROUP OF PRIMARY SCHOOL SUBJECTS

Summary

This paper discusses the representation and implementation of the environ-mental protection topics (directly and indirectly) in primary school. It sin-gles out and analyses direct contents of the environmental protection that are detected through the examination of the operational curriculum of primary schools in the West Herzegovina Canton. Methods used in the research were: the method of content analysis (qualitative and quantitative), methods of analysis and synthesis, the comparative, descriptive and compilation methods.The research indicates to insufficient presence and implementation of ecologi-cal contents, which significantly depends on the motivation and willingness of teachers to integrate them into the teaching process. The realization of the importance of ecological issues implies development and formation of moral attitudes, which directly influences the development of ecological awareness of students.The aim of this research is to determine the presence of environmental protec-tion topics in the curricula of the natural science group of subjects, to determine the level of implementation of the ecological education in primary schools, their cross-curriculum linking and to detect cause-and-effect links between fragmented ecological contents. A holistic approach to the integration of the environment protection topics is the prerequisite for higher quality education and is an essential contribution to the contemporary teaching process.Key words: environmental protection, ecological contents, natural science group of subjects, educational system.

67

Ivana Jovanović FPMOZ Sveučilište u Mostaru

UDK 371.111 371.16 Primljeno: 26. veljače 2020. Pregledni članak

Vođenje usmjereno na nastavni proces

Sažetak

U ovom radu analizira se proces vođenja usmjerena na nastavu i nastavni proces, plan i program odnosno kurikul, vrjednovanje učenika i nastavnika te njihov profesionalni razvoj. Vođenje ravnatelja poznatije pod nazivnom instrukcijsko (nastavničko) vođenje predstavljeno je u okviru povijesna ra-zvoja koji traje od 1980-tih godina. Predstavljene su osnovne dimenzije na-stavničkoga vođenja i pripadajuće funkcije. Na kraju rada predstavljeni su rezultati istraživanja provedeni na području Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.Ključne riječi: vođenje usmjereno na nastavu i nastavni proces, instrukcij-sko vođenje, učitelj, učenik, učenička postignuća, profesionalni razvoj.

1. Uvod

Današnju okolinu karakterizira visoka razina turbulencije, nesigurno-sti i kontinuirane promjene te globalne konkurentnosti (Sikavica i

sur., 2008). Kod suvremenih pristupa vođenja između kojih su transfor-macijsko, transakcijsko, sustavno, suradničko, individualno, zadnjih se go-dina posebno izdvaja instrukcijsko (nastavničko) vođenje. Instrukcijsko vođenje pojavilo se 1980-ih godina u ranim istraživanjima učinkovitosti škola (Edmonds, 1979). Isprva je zamišljeno kao jedinstvena uloga rav-natelja osnovnih škola, koji je supervizor, nadzornik i voditelj koji razvija kurikul, nastavne planove i programe (Leithwood i Montgomery, 1982; Bamburg i Andrews, 1990; Hallinger i Murphy, 1985). Instrukcijske vođe vode kombinacijom stručnosti i karizme, ne boje se prionuti u nastavni plan i program, raditi s nastavnicima na unaprjeđenju nastavnoga procesa (Cuban, 1984). Bush (2008) instrukcijske vođe opisuje kao one koji daju

68

upute i instrukcije nastavnicima, nagrađuju ih i promiču. Poljak i Babić (2015) navode da se model instrukcijskoga vodstva razlikuje od ostalih modela vođenja upravo po tom što se veća pozornost posvećuje uputama za poboljšanje procesa. Kako su u odgojno-obrazovnim ustanovama uče-nje i poučavanje temeljne aktivnosti, a temeljna zadaća instrukcijskoga vodstva je poboljšanje upravo tih procesa prvenstveno kroz profesionalno osposobljavanje učitelja. Najčešće rabljeno poimanje instrukcijskoga vod-stva razvio je Hallinger (2003).

2. Instrukcijsko vođenje

Hallinger (2003, 2007) razmatra konceptualni i empirijski razvoj in-strukcijskoga i transformacijskoga modela vodstva. Ističe kako su između ostalih transformacijsko i instrukcijsko vodstvo, eksplicitno primjenjivi u odgojno-obrazovnom vođenju. Kada se vođenje gleda iz kuta nastavnoga procesa, onda se upravo instrukcijsko vođenje predstavlja kao okvir u koji ulaze nastava, nastavni proces, plan i program/kurikul, vrjednovanje uče-nika i nastavnika, poticanje i promicanje profesionalna razvoja.

Model instrukcijskoga vodstva koji je razvio Hallinger sačinjen je od tri dimenzije instrukcijskoga vodstva: definiranja školske misije, rukovođe-nja nastavnim programom, promicanja pozitivne klime škole koja uči. Autor u te tri dimenzije smješta deset funkcija instrukcijskoga vođenja. Prva dimenzija, „definiranje školske misije“ sačinjena je od dvije funkcije: uo-kvirivanja i povezivanja ciljeva škole. Funkcije u okviru prve dimenzije čini uloga ravnatelja u radu s nastavnim osobljem, a njihovom se surad-njom osigurava da škola ima jasne, mjerljive ciljeve usmjerene na uče-ničko napredovanje. Ravnateljeva odgovornost je da školsku zajednicu upozna s ciljevima i da uživa njihovu potporu. Dimenzija „rukovođenje instrukcijskim programom“ konstruirana je za nadzor i vrjednovanje na-stave, koordiniranja kurikula te praćenja napretka učenika. Za razliku od prve i posljednje dimenzije, druga zahtijeva ravnateljevu duboku anga-žiranost u razvoj nastavnoga procesa. Iz modela se jasno vidi da u većim školama to ne može biti jedna osoba (ravnatelj) koja sudjeluje u vođenju i unaprjeđivanju nastavnoga programa, kurikula i same nastave. Ipak, ovaj okvir pretpostavlja da je ravnatelj u razvoju (unaprjeđenju) akademske jezgre škole ključna figura (Hallinger i Murphy, 1985). Posljednja di-menzija koja čini instrukcijsko vodstvo je šira i u opsegu i u namjerama. Sastavljena je od zaštite nastavnoga vremena, promicanja i poticanja pro-fesionalnoga razvoja, održavanja visoke vidljivosti, poticanja nastavnika i

68SUVREMENA PITANJA 68

69

69

Ivana JovanovićVOĐENJE USMJERENO NA NASTAVNI PROCES

poticanja učenika. Pregled sto dvadeset i pet istraživanja rabilo je upra-vo Hallingerov model instrukcijskoga vođenja od 1980. do 2000. godine (Hallinger, 2000; 2005). Utjecaj instrukcijskoga vođenja u radu ravnatelja treba se priznati, međutim, to nije jedina uloga koju obnaša školski ravna-telj. Ravnatelj ima i upravnu, političku, institucionalnu ulogu, usklađuje ljudske resurse i za kraj ima i simboličku voditeljsku ulogu, ističu Cuban (1988) i Balman i Deal (1992). Ostali kritičari ovoga modela vodstva ističu kako su prva istraživanja iz kojih je model iznjedren bila usredo-točena na siromašnu urbanu sredinu i prema školama kojima je bila po-trebna znatnija promjena. Zato i ne čudi zašto su ravnatelji bili zamišljeni kao jake i direktivne vođe (Hallinger i Murphy, 1986; Edmonds, 1979). Ukratko, instrukcijski vođe, odnosno ravnatelji usredotočeni su na cilje-ve i poboljšanja učeničkih postignuća, smatraju se graditeljima školske kulture, stvaraju akademski pritisak koji potiče visoka očekivanja i visoke standarde učenja kako za učenike tako i za nastavnike (Mortimore, 1993; Purkey i Smith, 1984; prema Hallinger, 2003). Stoll, (1999; prema Poljak i Babić, 2015) ističe kako je razlika između uspješnih i manje uspješnih škola upravo u razini instrukcijskoga. Nadalje, u školama u kojima ravna-telji primjenjuju vođenje usmjereno na nastavu i nastavni proces, postoji visoka razina međusobna uvažavanja među učiteljima koja posljedično može dovesti do veće učinkovitosti učitelja i općenito pozitivna radnoga okružja (Braš Roth i sur., 2014).

4

Model instrukcijskoga vođenja (prema Hallinger, 2003)

Kao i moderno vodstvo koje teži biti participativno, odnosno demokratsko,

tako i pedagoško vođenje uključuje suradnju i interakciju sa školskim dionicima,

komuniciranje, motiviranje, timski rad, nenasilno rješavanje sukoba i

demokratski stil rada. Takvim se vođenjem razvija socijalni i akademski kapital

učenika te intelektualni i profesionalni kapital nastavnika (Sergiovani, 1998,

prema Harris i sur., 2003) te se stvara ozračje koje podrazumijeva pružanje

stručne potpore, njegovanje partnerskih odnosa, poticanje kreativnosti i

inovativnosti, pokazivanje razumijevanja te ohrabrivanje suradnika. Kovač

(2018) instrukcijsko vođenje predstavlja kao vođenje koje karakterizira ulaganje

u razvoj socijalnih i akademskih kapaciteta učenika te profesionalnoga i

intelektualnoga kapitala učitelja, koji omogućuju napredovanje učenika, učenje

učitelja i veću učinkovitost nastave.

Istraživanja o instrukcijskom vođenju

Istraživanje u kojem se, između ostaloga, ispitivala i razina instrukcijskoga

vođenja u Republici Hrvatskoj provedeno je u sklopu TALIS (2013)

međunarodnoga projekta usmjerena na radne uvjete učitelja i okružja učenja u

Instrukcijsko vodstvo

Misija

Rad ravnatelja s nastavnicima u

oblikovanju jasnih, mjerljivih ciljeva

usmjerenih na postignuća učenika

Rukovođenje nastavnim planom i programom

₋ nadzor i vrednovanje nastave

₋ koordiniranje nastavnih planova i

programa ₋ praćenje napretka

učenika

Promicanje pozitivne školske klime

orijentirane prema učenju

₋ zaštita nastavnog vremena

- poticanje i promicanje

profesionalnog razvoja ₋ održavanje visoke

vidljvosti ₋ poticanje nastavnika

₋ poticanje učenika

Model instrukcijskoga vođenja (prema Hallinger, 2003)

SUVREMENA PITANJA

70

70

Kao i moderno vodstvo koje teži biti participativno, odnosno de-mokratsko, tako i pedagoško vođenje uključuje suradnju i interakciju sa školskim dionicima, komuniciranje, motiviranje, timski rad, nenasilno rješavanje sukoba i demokratski stil rada. Takvim se vođenjem razvija so-cijalni i akademski kapital učenika te intelektualni i profesionalni kapital nastavnika (Sergiovani, 1998, prema Harris i sur., 2003) te se stvara ozra-čje koje podrazumijeva pružanje stručne potpore, njegovanje partnerskih odnosa, poticanje kreativnosti i inovativnosti, pokazivanje razumijevanja te ohrabrivanje suradnika. Kovač (2018) instrukcijsko vođenje predstavlja kao vođenje koje karakterizira ulaganje u razvoj socijalnih i akademskih kapaciteta učenika te profesionalnoga i intelektualnoga kapitala učitelja, koji omogućuju napredovanje učenika, učenje učitelja i veću učinkovitost nastave.

3. Istraživanja o instrukcijskom vođenju

Istraživanje u kojem se, između ostaloga, ispitivala i razina instruk-cijskoga vođenja u Republici Hrvatskoj provedeno je u sklopu TALIS (2013) međunarodnoga projekta usmjerena na radne uvjete učitelja i okružja učenja u školama. U Bosni i Hercegovini, odnosno u Zapad-nohercegovačkoj i Hercegovačko-neretvanskoj županiji razine instruk-cijskoga vođenja utvrđivale su se u sklopu istraživanja koje je provela Jo-vanović (2019).

Ravnatelji obuhvaćeni TALIS-ovim (2013) istraživanjem, koji su pokazivali više razine instrukcijskoga vodstva, češće rabe ocjene učenika i rezultate njihovih vrjednovanja u razvoju obrazovnih ciljeva i progra-ma škole, češće izrađuju plan profesionalnoga razvoja škole te u okviru formalne evaluacije učitelja češće promatraju njihovu nastavu u razre-du. Više razine instrukcijskoga vodstva vezane su uz pozitivno školsko ozračje te višu razinu zadovoljstva poslom. Ravnatelji s višim razinama instrukcijskoga vođenja češće rade na poslovima vezanim uz kurikul (na-stavni plan i program) i poučavanja, što s druge strane također rezultira i većim radnim opterećenjem (Braš Roth i sur., 2014). Jovanović (2019) je utvrđivala povezanost indeksa instrukcijskoga vodstva s obzirom na relevantne karakteristike ravnatelja i škole na području Zapadnoherce-govačke i Hercegovačko-neretvanske županije. U tom istraživanju per-cepcija vlastite razine instrukcijskoga vodstva iz ravnateljske perspektive uspoređena je s obzirom na karakteristike ravnatelja (spol, godine prove-dene na ravnateljskoj funkciji, članstvo u udruzi ravnatelja i sudjelovanje

71

71

Ivana JovanovićVođenJe usmJereno na nastaVnI proces

na stručnim usavršavanjima) i karakteristike škole (veličina i vrsta škole, veličina stručnoga tima, županija u kojoj se škola nalazi te nastavni plan i program škole).

Rezultati analize instrukcijskoga vodstva s obzirom na ravnateljske karakteristike upućivali su na to da ne postoje razlike u ovoj karakteristici vodstva s obzirom na spol, što ukazuje na to da instrukcijsko vodstvo ravnatelja ne varira različito između ravnatelja ženskoga i muškoga spola. Također, instrukcijsko vodstvo je izjednačeno i među ravnateljima, neovi-sno o njihovu članstvu u udruzi ravnatelja, kao i sudjelovanju u stručnom usavršavanju. S druge strane, utvrđene su statistički značajne razlike ovi-sno o godinama koje su ravnatelji proveli na funkciji koju obnašaju. Na temelju prosječnih rangova jasno je da su povišene razine instrukcijskoga vodstva više svojstvene ravnateljima s manje godina staža na ravnateljskoj funkciji u odnosu na ravnatelje koji su na funkciji više od jedanaest godi-na. Ravnatelji s najviše staža ujedno su imali i najniže razine instrukcij-skoga vodstva. Međutim, naknadna testiranja među parovima kategorija pokazala su da statistički značajna razlika među skupinama ravnatelja postoji samo između ravnatelja koji relativno kratko vrijeme obnašaju dužnost (od jedne do pet godina) i ravnatelja s najdužim stažem (više od jedanaest godina). Ravnatelji s više od jedanaest godina obavljanja ravnateljske dužnosti procjenjuju najniže razine instrukcijskoga vodstva. Ovakve nalaze autorica je povezivala s činjenicama da su ravnatelji s du-žim radnim iskustvom ravnatelji „staroga kova“ i da su njima prirodniji transakcijski i tradicionalni oblici vođenja, a ravnatelji koji su relativno kratko na toj funkciji, oni koji nisu zasićeni poslom i koji ulažu mnogo vremena u administrativno upravljanje, a još više u stručno-pedagoško, više vremena provode razvijajući nove nastavne metode, kurikul/plan i program, unaprjeđenje kvalitete i ostalo.

Također, utvrđeno je da razlika postoji između malih škola, s manje od tri stotine učenika i onih većih koje broje više od pet stotina učenika. Ravnatelji većih škola u izraženijoj su mjeri demonstrirali instrukcijsko vodstvo u odnosu na ravnatelje manjih škola.

Ravnatelji koji raspolažu većim stručnim timom (dva člana i više) po-kazivali su statistički značajno više razine instrukcijskoga vodstva od svo-jih kolega u čijim je školama zaposlen samo pedagog. U istraživanju veći stručni tim bio je vezan uz veličinu škole, tako je s porastom broja učenika i djelatnika rastao i broj stručnih suradnika. Kako instrukcijsko vođenje označava i skup zadataka koje ravnatelj treba izvršavati sa svrhom poti-canja i poboljšanja učenja i poučavanja u školi (Odhiambo i Hii, 2012), potpuniji stručni tim u ispitivanoj populaciji škola očekivano je rezultirao

SUVREMENA PITANJA

72

72

da ravnatelji „pokazuju“ više razine instrukcijskoga vodstva. Širi stručni tim olakšava brigu za nastavni plan i program, uvođenje inovacija vezanih za metode i načine poučavanja, rezultira i većom usmjerenošću na struč-no-pedagoške poslove. Ovaj nalaz podupire tezu Lamberta (2002) prema Halinger (2003) koja ističe da jedna osoba više ne može pružiti instruk-cijsko vođenje za čitavu školu bez sudjelovanja ostalih odgojno-obrazov-nih djelatnika, a tim i samoga stručnoga tima.

Kad je riječ o drugim karakteristikama škola – vrsta škole (osnovna/srednja) te NPP, nisu utvrđene statistički značajne razlike u instrukcij-skom vodstvu.

4. Zaključak

Okolina koju karakterizira visoka razina turbulencije i promjena izi-skuje primjenu suvremenih načina vođenja školom. Vođenje koje za svoj cilj ima razvoj učeničkih i učiteljskih kapaciteta, koje potiče visoka očeki-vanja i stvara akademski pritisak za poboljšane i potiče pozitivnu školsku kulturu ističe se kao jedan od prikladnih i poželjnih modela. Osnovna karakteristika ovoga vođenja je da jedna osoba ne može samostalno nu-diti instrukcijsko vođenje, nego da ono ide ruku pod ruku sa suradničkim oblicima vođenja i da se uspješno poticanje razvoja nastave i nastavnoga procesa ostvaruje uključivanjem svih dionika nastavnoga procesa: učeni-ka, učitelja, stručnoga tima, ravnatelja, roditelja i lokalne zajednice.

Literatura: – Babić, I., Poljak, S., (2015). Transformacijsko vođenje u osnov-

nim školama grada Splita. Putokazi. 3 (2). Dostupno na http://putokazi.eu/?page_id=240, pristupljeno 26. 1. 2018.

– Bamburg, J., Andrews, R. (1990). School goals, principals and achievement, School Effectiveness and School Improvement, 2 (3), 175-191.

– Bush, T. (2008). Leadership and Management Development. Los Angeles: SAGE Publications Inc.

– Bolman, L., Deal, T. (1992). Reforming Organizations (San Fran-cisco, CA, Jossey-Bass).

– Braš Roth, M., Markovčić Dekanić, A. i Ružić D. (2014). TALIS 2013: Glas učitelja i ravnatelja za bolje ishode poučavanja. Zagreb: Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja – PISA centar.

73

73

Ivana JovanovićVođenJe usmJereno na nastaVnI proces

– Cuban, L. (1988). The Managerial Imperative and the Practice of leadership in Schools (Albany, NY, SUNY Press).

– Edmonds, R. (1979). Effective schools for the urban poor, Educa-tional Leadership, 37 15-24.

– Hallinger, P. (2000). A review of two decades of research on the principalship using the Principal Instructional Managment Ra-ting Scale. Paper presented at the annual meeting of the American Educational Research Association, Seattle, Washington.

– Hallinger, P. (2003). Leading educational change: Reflections on the practice of instructional and transformational leadership. Cambrige Journal of Education, 33 (3), 329-351.

– Hallinger, P. (2005). Instructional Leadership and the School Principal: A Passing Fancy that Refuses to Fade Away. Leadership and Policy in Schools, 4:1-20.

– Hallinger, P. (2007). Research on the practice of instructional and transformal leadership: Retrospect and prospect. http://rese-arch.acer.edu.au/research_conference_2007/7

– Hallinger, P., Heck, R., H. (2010). Does Collaborative Leader-ship Make a Difference in School Improvement. Educational Ma-nagment Administration & Leadership, 38 (6) 654-678.

– Hallinger, P., Murphy, J. (1986). The social context of effective schools, American Journal of Education, 94 (3), 328-355.

– Hallinger, P., Murphy, J. (1985). Assessing the instructional le-adership behavior of principals, Elementary School Journal, 86 (2), 217-248.

– Jovanović, I., (2019). Upravljanje u sustavu osnovnog i srednjeg školstva. Sveučilište u Mostaru, Fakultet prirodoslovno-matema-tičkih i odgojnih znanosti, Pedagogija, doktorska disertacija.

– Kovač, V., (2018). Kompetencije ravnatelja za primjenu in-strukcijskog školskog vođenja. Državni stručni skup ravnatelja srednjih škola i učeničkih domova RH, Opatija. Dostupno na: http://www.ssmb.hr/libraries/0001/3147/Vesna_Kova__Kompe-tencije_ravnatelja_za_primjenu_instrukcijskog.pdf (pristupljeno: 17. 1. 2019.).

– Odhiambo, G. i Hii, A. (2012). Key Stakeholders’ Perceptions of Effective School Leadership. Educational Management Admini-stration & Leadership, 40, 2, 232–247.

SUVREMENA PITANJA

74

74

ANALYSIS OF THE CONTENT OF THE CURRICULA OF THE NATURAL SCIENCE GROUP OF SUBJECTS FOR

PRIMARY SCHOOL

Summary

This paper analyses the process of leadership focused on instruction and the teaching process, on the curriculum, evaluation of students and teachers, and on their professional development. The principal’s leadership, better known under the name of instructional (teaching) leadership, is presented within the framework of historical development lasting since 1980s. Presented were the basic dimensions of instructional leadership and the appertaining functions. At the end the paper presents the results of investigations carried out in our areas, more exactly in the Republic of Croatia and Bosnia and Herzegovina.Key words: leadership directed to instruction and the teaching process, in-structional leadership, teacher, student, students’ achievements, professional development.

75

Olgica Marušić FPMOZ Sveučilište u Mostaru Ivan Madžar FPMOZ Sveučilište u Mostaru

UDK 371.3:502/504 37.016 Primljeno 5. svibnja 2020. Pregledni članak

Interdisciplinarno poučavanje tema zaštite okoliša – tematski i kurikularni pristup

Sažetak

Interdisciplinarni pristup najbolje odgovara učenju u stvarnom životu. Ta-kav pristup ponajbolje povezuje različita područja, omogućuje interdiscipli-narno razumijevanje, integriranje znanja i razmišljanja, stvaranje novih modela, sustava i struktura, razvijanje vještina višega reda te dodatno mo-tivira za izučavanje. Brojni autori podržavaju integriran (cjelovit) pristup, koji omogućava istraživanje različitih tema bez ograničenja nametnutih tra-dicionalnim predmetnim barijerama.Fundamentalan problem u obrazovnom sustavu ogleda se u zastarjelom di-daktičko-metodičkom pristupu s izraženom diferencijacijom nastavnih pred-meta, loše povezanim formalnim i neformalnim obrazovanjem te je eviden-tna dominantnost tradicionalna pristupa, što onemogućava fleksibilnost pri upotrebi inovativnijih strategija, metoda i oblika rada u nastavnom procesu. S obzirom na promjene koje su neminovne i u skladu s potrebama koje prate razvoj odgoja i obrazovanja u svim sferama, stavljen je naglasak na eko-lošku edukaciju koja će se provoditi kroz sastavnice okoliša interdisciplinar-nim pristupom, zajedničkim (timskim) radom svih prosvjetnih djelatnika na integriranju zaštite okoliša u odgojno–obrazovne programe osnovnih i srednjih škola. Nedvojben je i utjecaj tradicionalnoga pristupa, kao temelja interdisciplinarnom, s pozitivnim iskustvima dosadašnje nastavne prakse te međusobna prožimanja u pojedinim aspektima odgojno-obrazovnoga proce-sa. Evidentna je i potreba iznalaženja inovativnijih didaktičko-metodičkih pristupa, sintagmi aktivnoga učenja i poučavanja koja implicira promjene uloga sudionika u nastavnom procesu s ciljem povećanja kvalitete odgoja i obrazovanja.Ključne riječi: interdisciplinarni pristup, tematsko planiranje, kurikul, odgojno- obrazovni sustav.

SUVREMENA PITANJA

76

76

1. Uvodna razmatranja

Nova odgojno-obrazovna paradigma stremi radikalnim reformskim promjenama, jer kompleksnim društveno-ekonomskim promjena-

ma i napretkom tehnologije u dvadeset i prvom stoljeću, postavljaju se i novi zahtjevi prema školstvu. Zastarjeli didaktičko-metodički pristup nije u skladu s načelima suvremenoga kurikula koji teži holističkoj, ho-rizontalnoj i vertikalnoj povezanosti, međupredmetnoj korelaciji i inte-griranu poučavanju. Učinkovitost edukacijskoga sustava ogleda se u in-terakciji svih sudionika odgojno-obrazovnoga procesa i promjeni njihove uloge u organizaciji i realizaciji nastavnoga procesa kroz nužne izmjene didaktičko-metodičkoga pristupa.

Imperativ današnjice je društvo znanja koje se temelji na globalnoj koncepciji održiva razvoja i uvažavanju okolišne problematike kroz sve segmente obrazovanja. Primjenom interdisciplinarnoga pristupa u rea-lizaciji ekoloških tema implicira se upotreba metodičkih postupaka koji omogućavaju spoznaju višestruke povezanosti mnogobrojnih segmenata i problema okoliša i traži se viša razina znanja te razvoj općih i specifič-nih kompetencija nastavnika. Suvremena nastava treba biti usmjerena na učenike, a uloga nastavnika mijenja se iz direktivne uloge prema ulozi koordinatora, organizatora, mentora i potpore učenicima pri učenju. Na-dalje, aktivna nastava od nastavnika iziskuje prilagodbu te osuvremenji-vanje nastavnih metoda i strategija. Pozitivan aspekt interdisciplinarnoga pristupa je širenje znanstvenih pogleda i primjena novih metoda pouča-vanja (Sharp, 2015).

U radu se kroz relevantnu literaturu istražuje aktivno učenje i nastava usmjerena prema učeniku kroz različite strategije, metode i oblike rada pri čem je naglašena izmijenjena uloga sudionika nastavnoga procesa u skladu s novom odgojno-obrazovnom paradigmom. Uključivanjem uče-nika kao aktivnih sudionika nastavnoga procesa učeniku se daje partici-pativna uloga, pri čem se postiže viši stupanj samostalnosti i kritičkoga promišljanja, primjenjuju se različite misaone strategije i razvijaju speci-fične kognitivne vještine, povezivanjem novih spoznaja s već postojećim. Kroskurikulski pristup ekološkim sadržajima, analizira način integriranja temeljnih ekoloških vrijednosti u sadržajno različite nastavne predme-te, prevladavanjem krutoga tradicionalna pristupa, povezujući postojeće spoznaje s novim.

Posebice u ranoj školskoj dobi iznimno kvalitetnu podlogu za ostvari-vanje interdisciplinarnoga poučavanja i učenja pružaju sadržaji nastavno-ga predmeta Priroda i društvo.

77

77

Olgica Marušić − Ivan Madžar InterdIscIplInarnO pOučavanje teMa zaštIte OkOlIša –

teMatskI I kurIkularnI prIstup

Zaštita okoliša u višim razredima kroz nastavne sate Biologije, Ge-ografije i Kemije ukazuju na mogućnosti i važnost interdisciplinarnoga povezivanja nastavnih sadržaja na svim poljima obrazovanja. Interdisci-plinarna poučavanja i učenja u obrazovanju proizlaze iz potrebe da se njihovom uporabom ostvare ishodi učenja definirani kurikulskim pristu-pom. Profesori i nastavnici koji obrazovanje provode više interdiscipli-narno češće primjenjuju ponuđene metode, a učitelji koji ga provode kao izvannastavnu aktivnost ili kao projekt primjenjuju više različitih metoda poučavanja i učenja. Pravilan odabir metoda poučavanja i učenja u odgoj-no-obrazovnoj praksi od iznimne je važnosti za dostizanje ishoda učenja za što su potrebni kompetentni učitelji koji svojim znanjima, vještinama i vrijednostima potiču razvoj učeničkih kompetencija.

Težište je na međupredmetnim korelacijama zasnovanim na temat-skom planiranju te značenju timskoga rada i mogućnostima primjene interdisciplinarnoga pristupa u redovitoj nastavi i izvannastavnim aktiv-nostima.

2. Aktivno učenje i poučavanje – temelj interdisciplinarnoga pristupa

Pojam aktivnoga učenja implicira primjenu nastavnih strategija i metoda kojima se učenici, kao aktivni sudionici, u cijelosti uključuju u nastavni proces. Pri aktivnom učenju kroz primjenu raznovrsnih misao-nih strategija i specifičnih kognitivnih vještina omogućen je viši stupanj samostalnosti i samoregulacije. Učenici su u mogućnosti uočiti bitne in-formacije, raščlaniti ih i usporediti te povezati s postojećim znanjem, kao i kritički prosuditi njihovo značenje što omogućava dugoročno pamćenje (Ledić, 2006, prema Turk 2009).

S obzirom na intencije suvremenoga društva u osposobljavanju učeni-ka za permanentno učenje, nužno je osposobiti pojedince za aktivno uče-nje u skladu s brojnim znanstvenim informacijama kojima mogu ovladati ako se osposobe za lako, brzo, učinkovito i trajno usvajanje činjenica, pri čem je učenik u centru aktivnosti, razvijanjem učeničkih kompetencija (Omerović i Džaferagić-Franca, 2012). Aberšek (2014) naglašava znače-nje reformskih procesa u obrazovanju, inovativnijih strategija te potrebu za korjenitom rekonceptualizacijom poučavanja zasnovanu na informa-cijskim i komunikacijskim tehnologijama. Učenici moraju biti aktivni su-dionici nastavnoga procesa, a nastavnik tada mora djelovati kao facilitator i motivator (Aberšek, 2014).

SUVREMENA PITANJA

78

78

Suradnja i osobni doprinos u radu, osjećaj ugode i prihvaćenosti te zanimljivo prezentirani sadržaji bitni su preduvjeti ostvarivanja aktivne nastave, orijentirane na djelovanje i uspjeh, pri čem se nadilaze okviri tra-dicionalne nastave, koja je usmjerena isključivo na stjecanje znanja (Bu-ljubašić-Kuzmanović, 2006). Učinkovito poučavanje mora biti zanimljivo što motivira učenike na sustavno i aktivno učenje, učenje na vlastitom iskustvu te razumijevanje naučenoga (Kadum-Bošnjak, 2012).

Autori Mezak i Pejić Papak suvremeno poučavanje temelje na zajed-ničkom (timskom) radu, problemskoj i istraživačkoj nastavi, kreativnosti, kritičkom promišljanju, razumijevanju i mogućnosti primjene naučenoga te samostalnom zaključivanju (Mezak i Pejić Papak, 2019). Prema Kova-čević (2005), kvalitetno i trajno je ono znanje do kojega učenik dolazi vla-stitim naporom, doživljavanjem sadržaja poučavanja pri čem su uključena sva osjetila. Nove strategije poučavanja daju novu dimenziju nastavnom procesu, a potiču razvoj novoga sustava vrijednosti kod učenika, zasnova-na na interaktivnom odnosu sadržaja i poučavanja (Kovačević, 2005) te impliciraju usmjerenost prema podizanju kvalitete odgojno-obrazovno-ga sustava. U novije vrijeme uočavaju se značajnije promjene perspektive u pedagoškom diskursu glede moderniziranja i inoviranja suvremenoga obrazovanja te je evidentno da je dugotrajna usmjerenost na povećanje učinkovitosti poučavanja zamijenjena usmjerenošću na sam proces uče-nja (Rodek, 2011), koji preferira aktivno učenje i nastavu usmjerenu na učenika.

Cilj učenja nije samo stjecanje znanja, nego i razvijanje specifičnih vještina i potencijala pojedinca, što je moguće postići isključivo njegovom aktivnošću u nastavnom procesu (Šustek, 2016). Inovativne strategije i pristupi u nastavnom procesu iziskuju i promjene u načinu planiranja predmetnih sadržaja, njihovo povezivanje, odnosno međupredmetnu ko-relaciju.

3. Tematsko planiranje – međupredmetne korelacije

Međupredmetne korelacije omogućavaju dinamičnost i povezivanje različitih područja poučavanja, a korelirani sadržaji omogućuju interdis-ciplinarno razumijevanje i integriranje usvojena znanja koje se može pri-mijeniti u svakoj situaciji, a ne služi samo memoriranju i reproduciranju činjenica. Buljubašić-Kuzmanović (2007) smatra da interdisciplinarni pristup najbolje odgovara učenju u stvarnom životu, integrirajući i po-vezujući različita područja razvoja, dajući mu novu kvalitetu (Buljuba-

79

79



šić-Kuzmanović, 2007). Poticanje korelacije između nastavnih sadržaja različitih predmeta omogućuje organiziranje integrirane nastave koja se može realizirati u sklopu jednoga nastavnoga sata, blok-sata, poludnevne terenske nastave, ali i integrirana dana (Lorger i Braičić, 2014), a ako se radi o integriranu danu on mora biti pomno osmišljen, pripremljen i planiran na početku školske godine, u suradnji s nastavnicima i stručnim osobljem škole.

Tematsko planiranje omogućava usvajanje činjenica, razumijevanje i generalizaciju kompleksne problematike, sagledane s različitih aspekata. Planiranje se provodi timski, suradnjom nastavnika srodnih predmeta, a moguće je planirati i integrirane dane na razini čitave škole. Vladimir Poljak (1991) naglašava značenje funkcionalnoga povezivanja nastavnih sadržaja kroz različite predmete, što omogućava ekonomičnost i racio-nalizaciju nastavnoga procesa. Međupredmetna korelacija je nužna pri planiranju i pripremanju nastavnika na početku nastavne godine s ciljem usklađivanja nastavnih sadržaja, odnosno nastavnih tema u kojima je mo-guće realizirati korelaciju (Poljak, 1991).

Nadalje, tematsko planiranje omogućava sagledavanje središnje teme poučavanja s različitih aspekata, iznalaženje odgovarajućih strategija i metoda, s ciljem dobivanja jasnije predodžbe kompleksne problematike.

4. Kurikul ekološkoga odgoja i obrazovanja

Sam pojam kurikul (latinski curriculum: tijek, slijed) se različito tu-mači, a Previšić (2005), ga opisuje kao optimalan način djelovanja da bi se došlo do cilja, planiranjem, organizacijom, izvedbom, kontrolom (Pre-višić, 2007). Kurikul je razvojni i izvedbeni dokument, usvojen na razini države, a može se raščlaniti na: nacionalni, školski, nastavni, učenički i posebni kurikul, kao koncept novijega je datuma, usustavljen je u en-gleskom govornom području, a jedan od osnivača tog koncepta je R. W. Tyler (Previšić, 2007, prema Topolovčan, 2011). Previšić (2005) nadalje spominje i podjelu s obzirom na strukturiranost kurikula, pa razlikujemo zatvoreni, otvoreni i mješoviti kurikul. Zatvoreni kurikul je svojstven tra-dicionalnom načinu poučavanja, donosi detaljno razrađene programske sadržaje, tijek nastavnoga procesa, udžbenike te nastavna sredstva. Otvo-reni, samo okvirno daje upute prema kojima se operativni program rea-lizira na kreativan način. Model mješovitoga kurikula je najprimjereniji suvremenoj nastavi, nudi kurikulske jezgre kao radne cjeline, koje učitelj zajedno s učenicima, prevodi u izvedbene materijale kao projektne, istra-

SUVREMENA PITANJA

80

80

živačke i radne zadatke, pri čem je značajno izražena kreativnost. Stoga, ovaj vid kurikula, koji predstavlja prijelaz s normiranoga na humano-kre-ativni, odraz je suvremenoga odgoja i obrazovanja u školstvu (Previšić, 2005), bazira se na humanističkoj koncepciji otvorenosti i fleksibilnosti, pri čem je izražena aktivna uloga učenika.

Kurikul i nastavni plan i program nisu istoznačnice, premda se če-sto poistovjećuju. Kurikul je složeniji i širi pojam od nastavnoga plana i programa, sadržajno obuhvaća konkretne ili operacionalizirane ciljeve i sadržaje, nastavne metode, situacije i strategije te u konačnici, evaluaciju procesa učenja i ostvarenih ciljeva (Matijević, 1999). Nadalje, kurikul bi prvenstveno trebao omogućiti učenicima da postignu što više, što impli-cira razvijanje razumijevanja, sposobnosti i vrijednosti (Marsh, 1994), a sukladno tomu ekološki kurikul ima prioritetne ciljeve podizanje ekološ-ke svijesti te odgovornosti spram okoliša, kako nastavnika tako i učenika, kao aktivnih sudionika i korisnika školstva.

5. Kroskurikulski pristup ekološkim sadržajima

Ekološki sadržaji se krivo interpretiraju i povezuju isključivo s priro-doznanstvenom skupinom predmeta. Ekologijski odgoj i obrazovanje bi trebali prenositi znanja koja će se kroskurikulskim pristupom realizirati unutar svih nastavnih predmeta te integrirati temeljne ekološke vrijedno-sti u kurikul suvremenoga odgoja i obrazovanje mladih naraštaja ( Jukić, 2011) iako, s obzirom na društvo u vremenu nakon postmoderne, koje se odlikuje otvorenošću, raznolikošću i višedimenzionalnošću, postavlja se pitanje može li i nastava biti takva te na koji način pristupiti sadržajima ekološkoga odgoja: interdisciplinarno, višedimenzionalno, multimetodič-ki ili kroskurikulski ( Jukić, 2013b).

Istraživanja autorice Buzov (2014) su pokazala slabu kroskurikularnu distribuciju tema o zaštiti okoliša u srednjoškolskim nastavnim progra-mima u Republici Hrvatskoj te s obzirom na značenje razvijanja prooko-lišnih stavova i ponašanja, autorica naglašava potrebu uvođenja zasebna predmeta na razini srednjoškolskoga obrazovanja. Nadalje, podržava za-početu praksu ekologiziranja prvenstveno nastavnih predmeta Biologija i Geografija u kojima je detektiran najveći broj tema o zaštiti okoliša. Naglašava i značaj izvanučioničke nastave razmatrajući svjetska iskustva učinkovitosti kurikula obrazovanja za okoliš te potrebu fokusiranja i osta-lih predmeta na problematiku okoliša i to kroskurikularno (Buzov, 2014).

Kroskurikulski pristup je moguće ostvariti revizijom planova i pro-grama, primjenom interdisciplinarnoga i transdisciplinarnoga pristupa u

81

81



obrazovanju pri čem treba implementirati kroskurikulske teme formal-nih, neformalnih i informalnih obrazovnih programa (Kostović i Đerma-nov, 2009, prema Matoš, 2013). Pod kroskurikulskim temama, autorica između ostaloga navodi odgoj za okoliš, egzistenciju i održivu budućnost, zdrav način života, prava čovjeka i prava djeteta, socijalnu pravdu i rješa-vanje konflikata, razumijevanje vlastitoga mjesta u svijetu i osobni razvoj (Matoš, 2013). S obzirom na to da granice između prirodnih, društvenih i humanističkih znanosti pri istraživanju područja okoliša nisu uvijek u potpunosti jasne, u osnovi njihova djelovanja nalazi se tzv. odgojno-obra-zovni fenomen te stoga treba pronaći prikladno rješenje između primjene i učinaka primjene interdisciplinarnoga pristupa u tom području (Uzelac i Pejčić 2003b:331), pri čem bi bilo moguće kroskurikulski povezati eko-loške sadržaje.

U doktorskom radu Renate Jukić (2013a) pod naslovom „Didaktičko strukturiranje kurikuluma ekološkog odgoja i obrazovanja“ naglašava se značenje holistički koncipirana kurikula ekološkoga odgoja i obrazova-nja, znanstveno utemeljena, usmjerena na interakcijsko-komunikacijske odnose koji utječu na razvoj socijalnih kompetencija, uzajamno povezuje živi i neživi okoliš, pri čem se različita znanstvena područja isprepliću i smisleno nadovezuju, a to je moguće isključivo kroskurikulski orijen-tiranim interdisciplinarnim i interaktivnim pristupom. Autorica ističe da se kroskurikulskim strukturiranjem ekološkoga odgoja i obrazovanja otvaraju mogućnosti dijalektičkog suočavanja problema i proturječnosti prirodne i socijalne sredine i povezivanja s ciljem novoga, kvalitetnijega razumijevanja ( Jukić, 2013a).

Prema Mihelčić (2016) multidisciplinarno povezivanje sadržaja razli-čitih predmeta sve se više primjenjuje u nastavnom procesu, kao učinkovit pristup poučavanja, koji ukazuje na povezanost dvaju nastavnih predme-ta, prevladava kruti tradicionalan pristup, produbljuje i povezuje nauče-no te proširuje horizonte pojedinaca. Autorica je ukazala na mogućnost korelacije povijesti i tjelesnoga odgoja (Mihelčić, 2016) pri čem nije na-glašena ekološka dimenzija, premda ovisi o kreativnosti nastavnika da ju inkorporira u nastavni proces.

6. Interdisciplinarno poučavanje u razrednoj nastavi

Značenje interdisciplinarnoga poučavanja se ogleda kroz sve razine odgoja i obrazovanja, osobito u ranom uzrastu (Kostović-Vranješ i Vickov, 2013) te su stoga mogućnosti primjene interdisciplinarnoga poučavanja

SUVREMENA PITANJA

82

82

u razrednoj nastavi višestruke. Tijekom prvih pet godina osnovnoškol-skoga obrazovanja većinu nastavnih predmeta predaje jedan učitelj te su brojne mogućnosti povezivanja nastavnih sadržaja kako na horizontalnoj tako i na vertikalnoj razini. Kreativnost učitelja, izražena kroz specifične kompetencije osobito dolazi do izražaja kao i učinkovita suradnja s vje-roučiteljem, nastavnicima stranih jezika i glazbene kulture (iako rijetko angažiran) ako se interdisciplinaran pristup želi primijeniti u potpunosti. Najbrojnija istraživanja su provedena upravo u razrednoj nastavi. Učite-lji razredne nastave su svjesni značenja interdisciplinarnoga pristupa te mogućnosti umrežavanja nastavnih sadržaja, osobito, Prirode i društva s drugim predmetima, pri čem to povremeno čine s odgojnim, zanemaru-jući neopravdano ostale predmete (Dobrota i Kuščević, 2002, Kuščević i Mišurac, 2003, Hus i sur., 2008, prema Kostović-Vranješ i Vickov, 2013).

Učenicima mlađega školskoga uzrasta, prema autoricama Ševkušić i Šefer (2006), ovakav vid nastave zadovoljava dječju radoznalost, a usvaja-njem pojmova kroz praksu i osobno iskustvo djeca lakše usvajaju apstrak-tne i nerazumljive činjenice. Učenici izražavaju kreativnost izučavajući svijet u cijelosti, kako ga i doživljavaju, pri čem dolaze do većega broja ideja i različitih originalnih, neobičnih i nestereotipnih rješenja što potiče i divergentno mišljenje, kao temelj kreativnosti (Ševkušić i Šefer, 2006). Djeca ovoga uzrasta (kao i djeca predškolskoga uzrasta) prijemčivija su i prilikom usvajanja osnovnih pojmova okolišne problematike, koja ova-kvim pristupom omogućava ekološko promišljanje i utječe na razvoj eko-loške svijesti najmlađih naraštaja.

Primjeri iz prakse govore u prilog brojnim pokušajima implementa-cije, manje ili više uspješnim, prvenstveno nastavnoga predmeta Priroda i društvo s drugim predmetima predviđenim NPP za razrednu nastavu te nešto manje kroz izvannastavne aktivnosti što je vidljivo iz dosadašnjih istraživanja. S obzirom na brojne mogućnosti koje pruža razredna nasta-va glede interdisciplinarnoga pristupa, jednostavnijega načina suradnje između učitelja/ice, vjeroučitelja/ice i nastavnika/ice stranoga jezika koji sudjeluju u izvedbi nastavnoga procesa, ovaj pristup je u potpunosti pri-mjenjiv u ovom segmentu odgoja i obrazovanja.

7. Interdisciplinarno poučavanje u predmetnoj nastavi

Budući da se osjeća potreba za promjenama u školstvu, kao i potreba eksponencijalna povećavanja znanja u današnjem globaliziranu društvu, nužne su i promjene u svim sferama odgoja i obrazovanja. Tradicionalan

83

83



pristup, koji dominira u nastavnom procesu predstavlja ograničavajući čimbenik u novoj odgojno-obrazovnoj paradigmi te se osjeća potreba za inovativnijim strategijama, metodama i oblicima rada, kao i prividnim ukidanjem tradicionalnih predmetnih barijera.

Primjena interdisciplinarnoga pristupa u predmetnoj nastavi zahtijeva (kao i u srednjoškolskom obrazovanju) suradnju predmetnih nastavnika, tematsko planiranje kao i spremnost na dugotrajnije pripremanje sa svr-hom realizacije i implementacije interdisciplinarnoga pristupa u cjelovit nastavni proces ili u početku, u pojedine segmente. Brojni su pokušaji jednostavnijega, korelacijsko-integracijskoga vida interdisciplinarnoga pristupa koji se ogleda u povezivanju srodnih nastavnih predmeta me-đupredmetnom korelacijom, najčešće tematskim pristupom. Najučinko-vitija primjena se ogleda u planiranju ovih aktivnosti na samom početku nove nastavne godine, pri čem se izdvajaju srodne teme te planira njiho-va realizacija. U početku, najjednostavnije je pripremiti integrirani dan vezan uz ekološki značajne datume, pri čem se može iskazati značenje osobne brige za okoliš, kroz sve predmete, umrežavanjem njihovih sadr-žaja s ciljem podizanja svijesti o potrebi zaštite okoliša. Prije same reali-zacije integriranoga dana, poželjno bi bilo provesti edukaciju i nastavnika i učenika što bi rezultiralo učinkovitijim planiranjem i kreiranjem nastav-noga procesa, što bi ga u konačnici učinilo kvalitetnijim i svrsishodnijim.

Tematski pristup se može uspješno primijeniti i u izvannastavnim ak-tivnostima, prilikom realizacije različitih projekata, u koje su uključeni učenici različitih uzrasta, pri čem dolaze do izražaja i horizontalna i verti-kalna povezanost nastavnih sadržaja. Projektno-istraživački rad, vremen-ska neograničenost te maksimalna angažiranost učenika, potiču njihovu motivaciju i kreativnost te omogućavaju bolje razumijevanje prirodnih procesa i zakonitosti, ovisnost čovjeka o okolišu te kompleksnu proble-matiku okoliša sagledanu s različitih aspekata. Evidentan je i utjecaj na učeničku percepciju okolišne problematike i razvoj ekološke svijesti.

8. Interdisciplinarno poučavanje u srednjoškolskom obrazovanju

Srednjoškolsko obrazovanje također zahtijeva drukčiji, djelotvorniji pristup, s ciljem pripremanja mladih naraštaja za izazove koji ih čekaju u budućnosti. Zastarjeli tradicionalni didaktičko-metodički pristup nije u skladu s globalnim obrazovanjem, osobito kada je u pitanju okolišna problematika.

SUVREMENA PITANJA

84

84

Autorica Baranović (1994) smatra da je prookolišna problemati-ka neodgodiv, opći problem, ne rješava se odvajanjem u zasebne pred-mete i škole, nego zahtijeva široku mrežu, kako institucionalnih tako i izvaninstitucionalnih odgojno-obrazovnih oblika. Integriranje okolišne problematike, kao dominantna oblika odgojno-obrazovnoga djelovanja suvremenoga društva u postojeći školski sustav, zahtijeva novi, interdisci-plinarno-sintetički teorijsko-metodološki okvir oblikovanja ekološkoga diskur-sa (Brennan, 1991, prema Baranović, 1994). S obzirom na to da se radi o kompleksnoj problematici koju treba kontinuirano izučavati na svim ra-zinama obrazovanja, a srednjoškolsko obrazovanje predstavlja specifično razdoblje u razvoju psiho-fizičkih sposobnosti mladih naraštaja, veće su mogućnosti produbljivanja spoznaja koje su usvojili ranije.

Povezivanje sadržaja interdisciplinarnim pristupom omogućava bolje razumijevanje te primjenu naučenoga u svakodnevnom životu. Nedostat-nost primjene se opravdava velikim brojem nastavnih predmeta, lošom opremljenošću škola, nedovoljnom suradnjom svih sudionika nastavnoga procesa, kao i nezainteresiranošću za promjene u ustaljenom načinu rada. Mala zastupljenost okolišne problematike koja bi se mogla povezivati in-terdisciplinarno, osobito je vidljiva u pojedinim smjerovima strukovnoga obrazovanja.

Zaključak

Najjednostavnija primjena interdisciplinarnoga pristupa je na razini osnovnoškolskoga obrazovanja, prvenstveno u nižim razredima osnov-ne škole (u razrednoj nastavi), gdje su zabilježeni brojni, manje ili više uspješni, pokušaji umrežavanja nastavnoga predmeta Priroda i društvo s ostalim, najčešće odgojnim predmetima (vještinama) te povremeno s materinjim i stranim jezikom.

U višim razredima osnovne škole te u srednjoškolskom obrazovanju, s obzirom na veće kolektive, primjena ovoga pristupa zahtijeva veću surad-nju nastavnika, stručnih suradnika te uprave škole. Stoga, kao komplek-san didaktičko-metodički pristup zahtijeva i stanovite promjene u načinu učenja i poučavanja, kao i drukčiji način planiranja nastavnoga procesa. Individualno planiranje na početku nastavne godine, nužno je zamije-niti tematskim planiranjem u koje je uključen najveći dio kolektiva, a u najboljem slučaju, kolektiv u cijelosti. Sporadična primjena tematskoga planiranja, prvenstveno u izvannastavnim aktivnostima, onemogućava značajniju primjenu interdisciplinarnoga pristupa, što je opet posljedica neadekvatna i nedostatna stručnoga usavršavanja ispitanika.

85

85



Tematsko planiranje je nužan preduvjet provedbe interdisciplinar-noga pristupa, a osim dodatne edukacije, zahtijeva izraženiju suradnju između nastavnika na razini čitave škole, bezuvjetnu potporu stručnih suradnika i ravnatelja škole, ali i potporu roditelja i lokalne zajednice. Sukladno tomu, postignuta razina suradnje proporcionalna je (ne)uspješ-nom tematskom planiranju, a samim tim i provedbi ovog pristupa. Ne-dostatna primjena u redovitoj nastavi, govori u prilog slaboj suradnji na razini čitave škole, nedovoljnoj motivaciji predmetnih nastavnika, snažno ukorijenjenom tradicionalnom pristupu koji ne trpi inovacije, kao i nee-duciranosti nastavnoga i stručnoga osoblja u ovom području.

Literatura i izvori – Aberšek, B. (2014): Interdisciplinarity in education. Problems

of Educations int he 21st Century, 61(61), 5-8. Preuzeto s: http://oaji.net/articles/2015/457-1422203467.pdf

– Baranović, B. (1994): Ekološki sadržaji u srednjoškolskom obra-zovanju u Hrvatskoj. Socijalna ekologija: časopis za ekološku misao i sociologijska istraživanja, 3(2), 149-162.

– Buljubašić-Kuzmanović, V. (2006): Pedagoška radionica u funk-ciji aktivne nastave i učenja na uspjesima. Metodički ogledi: časopis za filozofiju odgoja, 13(1), 123-136.

– Buljubašić-Kuzmanović, V. (2007): Studentska prosudba učin-kovitosti integrativnog učenja. Odgojne znanosti, 9 (2): 147-160.

– Buzov, I. (2014): Zastupljenost tema o okolišu u srednjoškolskim nastavnim programima. Školski vjesnik: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, 63(3), 353-365.

– Jukić, R. (2011): Ekološko pitanje kao odgojno-obrazovna potre-ba. Socijalna ekologija: časopis za ekološku misao i sociologijska istraži-vanja. 20(3), 267-286.

– Jukić, R. (2013a): Didaktičko strukturiranje kurikuluma ekološkog odgoja i obrazovanja. Doktorska disertacija. Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zagrebu.

– Jukić, R. (2013b): Sadržaji ekološkog odgoja i obrazovanja u gi-mnazijskim programima. Socijalna ekologija: časopis za ekološku mi-sao i sociologijska istraživanja, 22(3), 221-245.

– Kadum-Bošnjak, S. (2012): Suradničko učenje. Metodički ogledi: časopis za filozofiju odgoja, 19(1), 181-199.

– Kostović-Vranješ, V., Vickov, G. (2013): Interdisciplinarno po-učavanje nastavnih sadržaja prirode i društva i engleskog jezika u

SUVREMENA PITANJA

86

86

ranoj školskoj dobi. Hrvatski časopis za odgoj i obrazovanje, 15(3), 823-848.

– Kovačević, M. (2005): Aktivno učenje u interaktivnom odnosu sa sadržajima iz prirodoslovno-matematičkog područja. Život i škola: časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja, 13(1), 7-15.

– Lorger, M., Braičić, Z. (2014): Orijentacijsko kretanje (trčanje) u nastavi nižih razreda osnovne škole – primjer interdisciplinar-nosti Tjelesne i zdravstvene kulture i Prirode i društva. Napredak: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, 154(4), 435-451.

– Matijević, M. (1999): Didaktika i obrazovna tehnologija. U: Mija-tović, A. (ur.), Osnove suvremene pedagogije. Hrvatski pedagoš-ko-književni zbor, Zagreb. 487 – 510.

– Matoš, N. (2013): Transkulturalne dimenzije kurikuluma. Peda-gogijska istraživanja, 10(1), 149-159.

– Marsh, C. J. (1994): Kurikulum: temeljni pojmovi. Educa, Zagreb. – Mezak, J., Pejić Papak, P. (2019). Problem Based Learning for

Primary School Junior Grade Students Using Digital Tools. U: K. Skala (ur.), MIPRO. Rijeka, 805-810.

– Mihelčić, N. (2016): Međupredmetno povezivanje sadržaja učenja u nastavi za odrasle. Andragoški glasnik: Glasilo Hrvatskog andragoškog društva. 20(1-2(35)), 85-94. Preuzeto s: http://hrcak.srce.hr/173604

– Omerović, M., Džaferagić-Franca, A. (2012): Aktivno uče-nje u osnovnoj školi. Metodički obzori: časopis za odgojno-obrazov-nu teoriju i praksu, 7(14), 167-181. Preuzeto s: http://hrcak.srce.hr/78852

– Poljak, V. (1991): Didaktika. Školska knjiga, Zagreb. – Previšić, V. (2005): Kurikulum suvremenog odgoja i škole: meto-

dologija i struktura. Pedagogijska istraživanja, 2(2), 165-172. – Previšić, V. (2007): Pedagogija i metodologija kurikuluma. U:

Previšić, V. (ur.), Kurikulum: teorije-metodologija-sadržaj-struktu-ra. Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Školska knjiga, Zagreb, 15-37.

– Rodek, S. (2011): Novi mediji i nova kultura učenja. Napredak: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, 152(1), 9-28.

– Sharp, E. (2015): Interdisciplinary experiences a postgraduate geographer′s perspective. Journal of Geography in Higher Educati-on, 39(2), 220-225. Preuzeto s: http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/03098265.2014.956295

87

87



– Ševkušić, S., Šefer, J. (2006): Akciono istraživanje novog pristu-pa u nastavi poznavanja društva u četvrtom razredu osnovne škole. Nastava i vaspitanje, 55(3), 269-283.

– Šustek, I. (2016): Aktivno učenje u kontekstu odgoja i obrazova-nja. Život i škola: časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja 62(3), 99-108.

– Topolovčan, T. (2011): Školski kurikulum kao prepoznatljivost škole. Bjelovarski učitelj, (1-2), 30-39.

– Turk, M. (2009): Utjecaj aktivnog učenja u visokoškolskoj nastavi na razvoj stvaralaštva budućih nastavnika. U: Bognar, L., White-head , J., Bognar, B., Perić Kraljik, M., Munk, K. (ur.), Poti-canje stvaralaštva u odgoju i obrazovanju, 107-115, Profil, Zagreb.

INTERDISCIPLINARY TEACHING OF ENVIRONMENTAL PROTECTION THEMES – THEMATIC AND CURRICULAR

APROACH

Summary

The interdisciplinary approach is best suited to real life learning. This approach best connects different fields, makes possible interdisciplinary understanding, intergration of knowledge and thinking, creation of new models, systems and structures, development of higher order skills, and additionaly motivates stu-dents to study. Many authors support an integrated (holistic) approach, which allows for the exploration of different topics without the constraints imposed by traditional subject barrieres.Fundamental problem in education system is reflected in outdated didac-tic-methodical approach with expressed differentiation of school subjects, in the poorly connected formal and informal education, so that the dominance of traditional approach is evident, which makes impossible the flexibility in using more innovative strategies, methods and forms of work in the teaching process. Considering the changes that are inevitable and in line with the needs that accompany the development of education in all spheres, the emphasis is placed upon the ecological education that would be implemented through the envi-ronment components by the interdisciplinary approach, mutual (team) work of all the educational workers on the integration of the environmental protec-tion into educational programs of primary and secondary schools. Indisputable is also the effect of the traditional approach as the foundation for the interdis-

SUVREMENA PITANJA

88

88

ciplinary one, with the positive experiences of the current teaching practice and the mutual interweaving in certain aspects of the educational process. There is also a clear need for finding the more innovative didactic-methodi-cal approaches, of syntagms of active learning and teaching that implies the change of the participants’ roles in the teaching process, with the aim of up-grading the quality of education. Keywords: interdisciplinary approach, thematic planning, curriculum, edu-cational system.

STUDIJA

Kupači, akril na platnu, 100 x 120 cm, 2018.

91

Sonja Jurić Filozofski fakultet Sveučilište u Mostaru

UDK 821.163.42-93(091) Primljeno 20. veljače 2020. Pregledni članak

Pregled hrvatske dječje književnosti

Sažetak

U radu je prikazan pregled hrvatske dječje književnosti od njezinih početaka do danas. Pregled sadrži četiri razdoblja te još jedno koje se odnosi na suvre-menu dječju književnost i živuće afirmirane pisce. Iz svakoga razdoblja oda-brani su najistaknutiji autori i njihova djela, uz tematska i stilska obilježja njihova književnoga stvaralaštva.Ključne riječi: dječja književnost, povijest književnosti, periodizacija, dječji pisci, poetska obilježja, dječja poezija, dječji roman, igrokaz.

Uvod

Predstavljanje dječje književnosti je složen postupak; naime, ono zahti-jeva bavljenje širom problematikom poput: problema periodizacije,

problema odabira autora, problema recepcije te problema književnopovi-jesnih istraživanja. Pored književno-povijesnoga, bit će govora i o poet-skom pristupu temi koji se odnosi na književne rodove, vrste i podvrste.

U uvodnom dijelu nužno je i definirati pojam dječje književnosti. To je književnost namijenjena djeci i okvirno obuhvaća sva književna djela od slikovnice do romana za tinejdžere, namijenjena je uzrastu od tri do četrnaest godina. Unutar prihvaćene dječje dobi postoje velike razlike u sklonostima i mogućnostima djece, njihovoj percepciji i valorizaciji knji-ževnih djela što dodatno opterećuje poimanje dječje književnosti. Naime, gornja granica djetinjstva se sve više snižava, pa se da primijetiti kako su se ranije pisci obraćali djeci do šesnaeste godine, zatim četrnaeste godine, a u novije vrijeme ta granica je dvanaesta godina života. Također smo

SUVREMENA PITANJA

92

92

svjedoci „književnosti za mlade odrasle“1 koja se odnosi na čitatelje od trinaeste do dvadesete godine života, a ta književnost je tematski, stilski i sadržajno sasvim različita od dječje.

Ovaj rad sadrži povijest hrvatske dječje književnosti u njezinim na-južim okvirima i izborima. Svako dodatno proširivanje (koje je moguće zbog velika broja autora i književnih djela) bilo bi materijal za doktorsku disertaciju ili knjigu. Ovaj pregled dječje književnosti samo je jezgra, nu-kleus hrvatske dječje književnosti od njezinih početaka do danas.

1. Poetička obilježja i vrste hrvatske dječje književnosti

Podjela na rodove, vrste i podvrste u dječjoj književnosti jednaka je kao i u književnosti za odrasle. Svi žanrovi zastupljeni u dječjoj književ-nosti prisutni su i u književnosti za odrasle, samo su drukčije zastupljeni i koncipirani. Primjerice, slikovnica je vrlo važna za dječju dob i bogato je zastupljena u dječjoj književnosti, dok se u tzv. velikoj skoro ne pojav-ljuje. Obratan je slučaj s feljtonom i esejom. Roman i kratke prozne vrste drukčije su strukturirani nego u dječjoj književnosti. Npr. postoji: povije-sni, pustolovni i obiteljski roman u dječjoj, a naturalistički ili roman toka svijesti u književnosti za odrasle (sukladno tematskom odabiru). Zatim postoje roman o djetinjstvu, nesretnom djetetu, o dječjim skupinama, i sl. Hrvatska dječja književnost javlja se u drugoj polovici devetnaestoga stoljeća, dakle u vrijeme hrvatskoga narodnoga preporoda kad se konsti-tuirao hrvatski standardni jezik i u vrijeme kada jača domoljublje. „U to vrijeme tematski se obrađuju pučki običaji i vjerski blagdani, a pjesnici su mahom učitelji koji su stih shvaćali kao sredstvo za promicanje na-cionalnih, vjerskih, odgojnih i obiteljskih vrijednosti. Ta književnost je dječja samo po tome što su je tako kvalificirali njezini autori.“ (Hranjec, 2006:8).

Tek početkom dvadesetoga stoljeća pojavom Jagode Truhelke i Ivane Brlić-Mažuranić govorimo o pojavi dječjih tema (autobiografske podlo-ge, dječja svakodnevica, život na selu, zgode iz školskih klupa, itd.). No-vija i suvremena dječja književnost obrađuje moderne teme; od urbanoga života do video-igara, zatim tabu-teme poput: zlostavljanja, droge, smrti, ratnih strahota, otuđenja i usamljenosti u društvu, krađa, i sl. Može se slobodno reći da tema za dječju književnost može biti doslovno svaka, ali bitno je kako je interpretirana.1 Drugi nazivi se: adolescent literature, teenage books, kod nas omladinska književnost,

te hit junior književnost i est književnost (završetci brojeva od 11 do 19 na est, od-nosno na engleskom od 13 do 19 na teen).

93

93

Sonja Jurić Pregled hrvatske dječje književnosti

Osim teme, važnu ulogu u dječjoj književnosti imaju fabula i likovi. Iako se fabula može organizirati kao stupnjevita, paralelna i prstenasta fabula, na njezinu složenost utječe autorov stav o organiziranju vremena i prostora u djelu. „Fabula je cjelokupnost događaja u njihovoj međusobnoj povezanosti“ (Tomaševski, 1998:10), a fabula u dječjoj prozi najčešće je pregledno nizanje događaja na temelju uzročno-posljedičnih veza i ispri-čana je kronološki. Teži se najčešće ostvariti linearnu kompoziciju jer je ona najjednostavnija i najprihvatljivija za maloga čitatelja i njegovo čitateljsko iskustvo. Ako se prisjetimo tipologije romana po Wolfgangu Kayseru (roman lika, roman zbivanja, roman vremena i roman prostora), roman u dječjoj književnosti najčešće je roman zbivanja koji je najprimje-reniji djetetovu psihološkom faktoru i svjetonazoru. Fabulu u dječjoj pro-zi, dakle, diktira upravo onaj komu je književno djelo namijenjeno. Od-mah iza fabule na drugom mjestu u priči su likovi. Događaji su neodvojivi od likova, uzajamno su povezani, a likovi u hrvatskoj dječjoj književnosti često su klape, družine, dakle kolektivni lik što nije prisutno u prozi za odrasle. Ako se prisjetimo družina iz Lovrakovih, Kušanovih, Hitrecovih ili Matoščevih romana, znamo da svaka družina ima svoj glavni lik koji je snalažljiv, inteligentan, optimističan, radoznao i svojom individualnošću je zaslužio biti vođom svoje skupine. Kao likovi u dječjoj književnosti po-javljuju se i pojedinci, dijete koje ima izuzetnu senzibilnost, zatim stariji koji su nositelji mudrosti te likovi učitelja/učiteljica koji uvijek predstav-ljaju moralnu vertikalu i zalog didaktičnosti teksta. U dječjoj književnosti često su zastupljeni i likovi životinja; oni su nerijetko dječji kućni ljubimci i djeca ih doživljavaju bliskima. Ti likovi su antropomorfizirani i njihove sudbine su povezane sa sudbinom djece što je tematski prihvatljivo dječ-joj čitateljskoj publici.

„Objava dječje književnosti stihom nedvojbeno je najprisutnija i naj-raznovrsnija u dječjem čitateljskom obzorju. Može se odmah reći da je dječji stih ritmizirana, vedra (humorna) jednostavna igra, odnosno jezik s estetskom funkcijom. On je ritmički organiziran kao posljedica dječje sklonosti ritmiziranom ponašanju“ (Hranjec, 2006:13) Uz ritam, humor, vedrinu i igru, stih u dječjoj književnosti ima i narativnost.

1.2. Vrste dječje književnostiU svakoj nacionalnoj književnosti zastupljena je usmena i pisana knji-

ževnost. Mogu funkcionirati usporedo te međusobno utjecati jedna na drugu, prožimati se i nadopunjavati. Usmena je starija pa se može reći da je tradicija pisanoj književnosti. Isto se ostvaruje i u dječjoj književnosti

SUVREMENA PITANJA

94

94

s tim da je „glavno obilježje dječje usmene književnosti jednostavnost“ (Hranjec, 2006:13). Usmeno-književni oblici su: bajke, legende, predaje, anegdote, basne, brojalice, rugalice, uspavanke, poslovice, pitalice i za-gonetke.

Daljnju podjelu dječje književnosti možemo svesti na: slikovnice, dječju poeziju, dječju prozu (priču i roman) i dječji igrokaz. Slikovnica je prva knjiga u djetetovu životu. Budući da je namijenjena „najmanjem čitaču u prvim godinama njegova agrafijskog života, uz tekst ravnopravno živi i slika, jedno drugo nadopunjuje, dakle dijete uz sliku veže tekst i tako ga memorira i reproducira“ (Hranjec, 2006:25). Postoje slikovnice bez teksta, ilustrirane priče, multimedijske slikovnice koje uz tekst i ilu-straciju imaju i zvukovni efekt i animaciju, zatim problemsku slikovnicu gdje dijete treba riješiti neki zadatak, te autorsku slikovnicu gdje je autor teksta i ilustracija ista osoba. Dječja poezija je ona koju su „stvorili odra-sli u izravnom dodiru s djecom“ (Crnković, Težak, 2002:17) i ona prati dijete od prvih koraka do kraja djetinjstva. Te pjesme su kratke, „vezane za svakodnevni život (uspavljivanje, igru, upoznavanje okoline, prirode, ljudi u okružju, tematski su vezane za djetetove želje i potrebe), funk-cionalne i vrlo često nonsensne“ (Crnković, Težak, 2002:17). Motivi u dječjoj poeziji su raznovrsni, od ruralnih do urbanih, idilični, nostalgični, vezani za emocije, razmišljanja, maštu, igru, plesanje, zabavu. Dječja po-ezija najčešće se izgovara u igri i ima zastupljen ritam, kratka je opsegom, vesela, slikovita i efektna; može biti i narativna karaktera, ali nikad nije poučna.

Pored dječje poezije, dječja proza je dominantan književni rod, a čine ga priča (pripovijetka i novela) i roman. Tako Crnković „uspostavlja ne-koliko razina (podjela): prema postanku – narodna i umjetnička; prema osnovnoj strukturi: bajka i fantastična priča; prema tipu čudesnoga: mito-loška, alegorijska, hiperbolična, nadrealistička; prema efektu ili namjeni: poučna, moralistička, basna, angažirana; prema tradiciji: klasična, starin-ska i moderna; prema junacima: o životinjama, biljkama, stvarima, djeci; prema završetku: nesretna, sretna, priča u kojoj se uopće ne odlučuje o sreći“ (Crnković, 1987:13-14).

Dubravka Težak dječju priču dijeli na bajku, fantastičnu priču i pripo-vijetku. U prvu idu usmene bajke, ali i pisane. Fantastičnu priču poznaje-mo po irealnom svijetu s neobičnim likovima, po nelogičnim odnosima i nonsensom, a pripovijetka bi bila podvrsta priče koja se temelji na stvar-nosnoj motivaciji (Težak, 1991:11). Najvažnija je činjenica da priče djeca rado čitaju i rado se poistovjećuju s njezinim svijetom, neovisno kojoj od spomenutih podvrsta priča pripada.

95

95


Definicija romana je nezahvalan pokušaj, kako u dječjoj tako i u knji-ževnosti za odrasle; najčešće kažemo da je roman životna priča o poje-dincu u nekoj društvenoj sredini. Dok je definicija dječjega romana Jože Skoka vrlo prihvatljiva: „Dječji roman je razvedena, složena, slojevita iz-mišljena ili stvarnosna priča o dječjem životu, s akterima koji pretežno pripadaju određenoj uzrasnoj dobi, ali i priča koja posjeduje svoju dina-miku i zasniva se ponajvećma na specifičnom dječjem motrištu svijeta u kojem se uzbudljivom radnjom djela oblikuju likovi, psihologijski i etički profilirani“ (Skok, 1991:339).

Dječji roman dijeli se na podvrste: roman o djetinjstvu, roman o živo-tinjama, avanturistički (pustolovni) roman, znanstvenofantastični roman i povijesni roman.

Dječji igrokaz je najčešće prozni (katkad i u stihu), za scenu prire-đen tekst čiji su priređivači najčešće njihovi autori. Ovaj književni rod je zapostavljen i u inferiornom je položaju u odnosu na spomenuta dva književna roda. „Usmeni dječji igrokazi bili su interpretirani kao dio igre ili nekog običaja. Znanost o usmenoj književnosti zapaža i poetski osmi-šljava nekoliko načina toga izraza: igre sa sjenama (pravljenje prstima figura i radnje igrom svjetla i sjene), lutkarske igre (igre s lutkama), igre s maskama (pri čemu je maska i osobit kostim temeljno sredstvo dramsko-ga čina) i scensko-glazbene igre (sa živim glumcem na sceni, simbolično kostimiranim). Svi ti oblici trebali bi naći mjesto u školskoj, a osobito u predškolskoj praksi.“ (Hranjec, 2006:29).

Pisani igrokaz prilagođen je dječjoj scenskoj percepciji ostvaren deko-rima, kostimima i rekvizitima. U tom scenskom uprizorenju važnu ulogu ima ples, pantomima i glazba te se tako realiziraju scenske bajke, razno-like dramatizacije i akcijske dječje igre.

Od ostalih vrsta u dječjoj književnosti pojavljuju se i putopisi, kao i životopisi istraživača i velikih ljudi koji su dali doprinos civilizaciji.

2. Pregled hrvatske dječje književnosti

Kako u svjetskoj tako i u hrvatskoj književnosti dječja književnost se pojavljuje znatno kasnije u odnosu na onu pisanu za odrasle. Cottonovo Duhovno mlijeko za bostonsku djecu (1646.) smatra se početkom svjetske dječje književnosti, dok ona kod Hrvata službeno nastaje dva stoljeća po-slije. Kad se radi pregled književnosti (bilo svjetske, nacionalne ili dječje) susrećemo se s problemima književnopovijesnih istraživanja, problemima periodizacije, problemima vrjednovanja, problemima recepcije i proble-

SUVREMENA PITANJA

96

96

mom nacionalne književnosti. „Periodizacija se zasniva na poetičkim, a ne na generacijskim načelima. Interpretacija književnoga teksta kao i njegovo vrednovanje određeno je prvenstveno sinkronijskom pozicijom, odnosno aktualnim povjesničarevim vremenom, pa se sukladno tomu, istraživanju recepcije u povijesnoj perspektivi ne pridaje velika važnost.“ (Meić, 2010:20).

Teško je odgovoriti na pitanje kada precizno počinje hrvatska dječja književnost. Crnković smatra da „do polovice 19. stoljeća malo je ili ništa u stvaranju hrvatskih pisaca bilo namijenjeno djeci“ (Crnković, 1978:12). Isti autor dalje spominje Marulićeve pjesme Poklad i Korizma koje bi se mogle uvrstiti u dječje, zatim Katančićevu Ševu, Relkovićeve Ezopove basne, te Filipovićevu Zabavnu čitaonicu; ipak Crnković drži početnom godinom hrvatske dječje književnosti 1850. jer tada Ivan Filipović objav-ljuje Mali tobolac raznog cvetja za dobru i pomnjivu mladež. Upravo je Ivan Filipović udario temelje dječjoj književnosti u Hrvata; radio je na pisanju, prevođenju i objavljivanju knjiga za djecu, objavljivao je prvi dječji časopis (Bosiljak), objavio je Zabavnu čitaonicu (1845.) u kojoj su prevedena djela iz više jezika te okupio velik broj suradnika oko Bosiljka, mahom učitelja, koji su to vrijeme bili promicatelji dječje književnosti.

Hrvatska dječja književnost obuhvaća razdoblje od stoljeća i pol. Zbog njezina specifična razvoja i njezina periodizacija treba biti speci-fična. Čitavo devetnaesto stoljeće (u svjetskoj dječjoj književnosti već su objavljena mnogobrojna djela visoke umjetničke vrijednosti) hrvatska dječja književnost se bori za normalan razvoj, za oslobođenje robovanja pedagogiji, za stvaranje čitateljske publike i početke hvatanja koraka sa svjetskom dječjom književnosti. Dječja se književnost ne može dijeliti na književne pokrete i formacije, npr. realizam, naturalizam, ekspresio-nizam i sl. „Traje stoljeće i pol pa se ne može dijeliti po stoljećima, nego se prikladno može podijeliti na četiri razdoblja2: prvo je pripremno, a započinje Filipovićevim Malim tobolcem i traje do 1913.; drugo započinje visoko vrijednim klasičnim djelom hrvatske dječje književnosti, roma-nom Šegrt Hlapić (1913.) Ivane Brlić Mažuranić; treće prvim romanima 1933. popularnoga Mate Lovraka; četvrto prvom knjigom zrele poezije Grigora Viteza (1956.)“ (Crnković, Težak: 2002:125).

Razdoblja se mogu nazvati po:• godinama: od početka do 1913., od 1913. do 1933., od 1933. do

1956., od 1956. do danas2 Ovakva periodizacije prvi put je predložena u studiji Milana Crnkovića Sto (i nešto)

godina hrvatske dječje književnosti, pisanoj u povodu stote godišnjice osnivanja Hr-vatskoga pedagoško-književnoga zbora 1971. godine.

97

97


• po djelima: od Maloga tobolca do Hlapića, od Hlapića do Družbe Pere Kvržice, od Pere Kvržice do Prepelice, od Prepelice nadalje

• glavnim predstavnicima: Filipovićevo doba, doba Ivane Brlić Ma-žuranić, Lovrakovo doba i Vitezovo doba.

2.1. Filipovićevo dobaPrvo razdoblje dječje književnosti u Hrvatskoj obuhvaća razdoblje od

njezinih početaka do 1913. godine. Kako smo već spomenuli, prema Mi-lanu Crnkoviću, to je vrijeme obilježeno književnim stvaralaštvom knji-ževnika Ivana Filipovića (1823. – 1895.), pokretača časopisa, organiza-tora preradbe tuđih tekstova i prijevoda sa stranih književnosti, urednika prvoga dječjega časopisa Bosiljka, autora brojnih biografija, basna, priča, pripovijedaka i pjesama za djecu.

Jasno je da „dječja hrvatska književnost 19. stoljeća – ukupno gledaju-ći – nije estetska činjenica, no zbog njezine uloge u konstituiranju dječje književnosti 20. stoljeća, tu literarnu produkciju ne možemo zanemari-ti“ (Hranjec, 2006:33). Prema Hranjecu nadalje saznajemo da se dječja književnost devetnaestoga stoljeća gradila višestruko: jednu su književnu stazu utirali pisci samostalnim izdanjima, drugu je činila usmena knji-ževnost, publicirana u periodici, treću su ulogu imali književni časopisi, a četvrtu prijevodi raznih stranih književnih djela. Od 1864. godine do kraja stoljeća pojavljuju se sljedeći časopisi koji potpuno ili djelomično objavljuju djela dječjih pisaca: Bosiljak, Bršljan, Smilje, Pobratim, Vjer-ni drug, Ljiljan, Hrvatska omladina, Glasnik. Sv. Josipa, Mali dobrotvor, Zlatni orasi, Ljubice, itd., a od posebne važnosti bitna su prva tri: Bosiljak, Smilje i Bršljan. U tim časopisima najčešći su prilozi učitelja, objavlju-je se poezija za djecu, tekstovi biblijske tematike, dramski ulomci, teme iz kućanstva, gospodarstva i obrta. Također su zastupljeni prijevodi B. Nemcove, H. Ch. Andersena, A. Puškina, Defoov Robinzon Crusoe itd.

Pisci okupljeni oko ovih časopisa odlikuju se ilirskim zanosom te kulturnim, prosvjetnim, moralno-etičkim orijentacijama pa često njiho-va književnost ima elemente patetično-domoljubna i odgojno-vjerskoga karaktera. Osim poezije, biblijskih tekstova i prijevoda stranih književnih djela, Filipović je objavio i zbirku proze pod nazivom Jagodnjak (1878.), gdje u svakoj priči provlači tezu da svako zlo mora biti kažnjeno.

Osim Ivana Filipovića, za ovo prvo razdoblje hrvatske dječje književ-nosti vežu nas imena: Ljudevita Varjačića, Josipa Milakovića, Augusta Harambašića i Krunoslava Kutena.

Zagrebački učitelj Ljudevit Varjačić (1852. – 1926.) slijedi Filipovića kako poetikom, tako i pozivom. U svojoj lirici svojski vlada domoljubnim

SUVREMENA PITANJA

98

98

temama i moralnim poukama za djecu te su njegove pjesme didaktične i prigodničarske. Ipak, njegova poezija za djecu ima i autentična obilježja pjesme: ritam, metriku i stanovitu modernost. Varjačić se bavio glazbom i bio je učenik Ivana Zajca te je uglazbljeno njegovih pedesetak pjesama. Nastojao je u poeziju unijeti onomatopeju i afirmirao je kratke basne te ritmičko-metričku parafrazu nekih usmenih oblika. Upravo zbog igre u poeziji, a ne pouke, zbog dotjerane forme oslobođeno Zmajeva utjeca-ja, te zbog upućivanja u usmeni model, Varjačić zaslužuje pozornost na dječjoj književnoj sceni devetnaestoga stoljeća.

Učitelj, profesor, suradnik Smilja Josip Milaković (1861. – 1921.) najplodniji je i za života najslavniji dječji pjesnik. Objavio je sljedeće zbir-ke pjesama: Božićnice (1883.), Mali sviet (1885.), Mali čestitari (1891.), Majčina dušica (1909.), Vedri danci (1911.), Ševine pjesme (1914.). Može se reći da su njegove pjesme pjesničke minijature, obiluju onomatopeja-ma, kolorima, najčešće pejzažne i bez pouka, metrički uređene, najčešće četverci u dvostisima, ritmički organizirane, s jakom metaforom i antro-pomorfizacijom. Spočitava mu se kako je sljedbenik Jovana Jovanovića Zmaja (1833. – 1904.) što se da uočiti u odabiru tema, leksika i forme (stihovi 8 6 8 6 i sl.). Unatoč zamjerkama na njegov književni rad kako je količina zaglušila kakvoću, Milaković je otvorio jedan put prema dječjem svijetu, dječjoj igri, prema prizorima iz dječjega života, prema vedrom djetinjstvu, prema jednostavnom izrazu i nonsensu. Zato i zaslužuje biti uvršten u najuži krug dječjih pisaca devetnaestoga stoljeća.

August Harambašić (1861. – 1911.) uglavnom se spominje kao pje-snik u nedječjoj književnosti, a „njegovi rodoljubni stihovi plemenita su nacionalna retorika. Njegove ljubavne pjesme su ljupke i teku neviđe-nom lakoćom, a vrijednost njegove poezije nije adekvatna broju njegovih stihova“ (Šicel, 1979:72). U Harambašićevoj poeziji valja izdvojiti dvi-je teme: domovinu i dječji svijet. Imao je samo jednu želju – probuditi Hrvatsku! Pod stijegom Stranke prava piše, sa žarom piše domoljubnu poeziju, odbijajući raditi kao odvjetnik i protiveći se khuenovštini. Bio je pjesnik gažena, ali nepokorena i nepokorna hrvatstva, a u njegovoj poetici sjedinjeni su kršćanstvo (vjera) i domoljublje. Objavljivao je dječju poezi-ju u Smilju, a objavio je i tri zbirke pjesama: Zlatna knjiga za djecu (1890., zajedno sa Zmajem), Mali raj (1891.) i Smilje i kovilje (1891.). Uranjajući u dječji svijet kroz likove junaka, kukca i sl., čitača prepušta mašti, zabo-ravljajući pouke, prateći sedmerac kao metrički model, Harambašić je kroz poeziju i crtice s pravom osigurao mjesto u hrvatskoj dječjoj poeziji devetnaestoga stoljeća.

Krunoslav Kuten (1855. – 1894.), Vrbovčanin i gradski oficijal, nije objavio niti jednu knjigu nego je objavio pedesetak pjesama u Smilju.

99

99


Dakle nije se istakao količinom stihova nego njihovom estetskom kakvo-ćom. Njegova poetika je prepuna usmeno-književnih preuzimanja, npr. tematski: trčanje ispod duge, igra prstima ili brojalica, uspavanke ili nina-lice; metrički: rado poseže za dvostihom s najjednostavnijom rimom aa, trohejskim osmercem što je tipično za usmenu lirsku pjesmu. U njegovoj poeziji su prisutni humor, igra i nonsens te ga neki kritičari nazivaju Vi-tezom devetnaestoga stoljeća.

Kad se sve sažme, može se reći da je dječja književnost devetnaestoga stoljeća – književnost pokušaja. Bila je sredstvo za postizanje cilja, od-nosno literarizirana pedagogija. Također je bila afirmacija domoljublja, vjerskih i moralno-etičkih načela. Pojedini umjetnički ostvaraji javljali su se kad se umjetnik nadahnjivao usmeno-književnom poetikom, jer je upravo ona svojom jednostavnošću i igrivošću pokazivala put do djete-ta. No, uza sve to, devetnaesto stoljeće je hrvatskoj dječjoj književno-sti iznjedrilo, barem djelomice, neka prava književna imena (prije svega Kutena) i vrijedne tekstove koji najavljuju bogatu književnu produkciju u dvadesetom stoljeću. Ovo stoljeće je prva karika u kontinuitetu naše dječje književnosti i s pravom možemo reći da hrvatska dječja književnost počinje u devetnaestom stoljeću.

2.2. Doba Ivane Brlić MažuranićTek na početku dvadesetoga stoljeća možemo govoriti o početku hr-

vatske dječje književnosti zahvaljujući Jagodi Truhelki i Ivani Brlić-Ma-žuranić. Vrijeme je to hrvatske moderne koja, prema Šicelu, započinje 1892. Matoševom pripovijetkom Moć savjesti, bizarne po temi, grotes-kno-simbolične po stilskim obilježjima3, dok prema Frangešu hrvatska moderna počinje godinu prije, kada u Vijencu Janko Leskovar objavljuje Misao na vječnost, u kojoj učitelj Đuro Martić, opterećen vječnošću, tra-gično svršava4. Vrijeme je to kada je jedan politički događaj uvjetovao gibanja na kulturnoj sceni. Naime, 1895. godine car Franjo Josip I. dolazi na otvaranje današnje zgrade HNK u Zagreb, a na poziv hrvatskoga bana Khuena Hedervaryja (koji je očito obuzet jakom dozom domoljublja, dao posipati mađarsku zemlju ispred kolodvora kako bi Habsburg stao na mađarsko tlo?!) i biva dočekan spaljivanjem mađarske zastave. Taj doga-đaj su organizirali zagrebački studenti, predvođeni Vladimirom Vidrićem

3 Miroslav Šicel: Hrvatska književnost 19. i 20. stoljeća, Školska knjiga, Zagreb, 1997., str. 119.

4 Ivo Frangeš: Povijest hrvatske književnosti, MH, Cankarjeva založba, Zagreb-Lju-bljana, 1987., str. 173.

SUVREMENA PITANJA

100

100

i Stjepanom Radićem, koji nakon suđenja odlaze na studije mahom u Beč i Prag. Tako nastaju dvije struje, bečka i praška, prva koja se zalaže za „umjetnost radi umjetnosti“ i ne dopušta nikakvu utilitarnu niti političku ulogu umjetnosti niti književnosti. Druga pak, praška struja, zalaže se za realnu i socijalnu sastavnicu umjetnosti.

Na polju dječje književnosti nema tako burnih događanja, hrvatski fin de siecle nije imao velik utjecaj na dječju književnost. I dalje izlaze časopisi za djecu kao i u devetnaestom stoljeću Smilje, Bršljan, Mali dobrotvor, Mladi Istran, a od 1909. Mladi Hrvat. Ovo drugo razdoblje obilježile su dvije dame, dvije književnice, dva klasična pera dječje književnosti:

Jagoda Truhelka (1864. – 1957.) rođena je u Osijeku, roditelji su joj doseljenici, otac Čeh i majka mađarska Njemica. Godine 1878. seli se u Zagreb s obitelji gdje završava Višu djevojačku školu. Iz Zagreba seli u Gospić u kojem je kao dvadesetjednogodišnjakinja imenovana predstoj-nicom Više djevojačke škole. Godine 1892. vraća se u Zagreb i predaje u zagrebačkom ženskom liceju, ali pored učiteljskoga posla djeluje kao književnica u raznim časopisima te uređuje časopis Domaće ognjište. Na početku stoljeća, točnije 1901. prihvaća mjesto ravnateljice u Višoj dje-vojačkoj školi u Banja Luci, a 1910. preseljava u Sarajevo gdje ostaje sve do 1925. kada se po treći put vraća u Zagreb u kojem intenzivno stvara; umire 1957. godine. Što se tiče književnoga stvaralaštva, pored niza ra-dova u časopisima, Truhelka 1894. objavljuje Tugomilu, sentimentalnu, tužnu priču, a 1899. objavljuje roman sa srednjovjekovnom temom pod nazivom Vojača. Zatim slijede: Božja ovčica (1923.), Pipo i Papa (1923.), Palčićev kraljevski let (1923.), Zlatko (1934.) te trilogija Zlatni danci (1918., 1929., i 1930.) najvažnije djelo Jagode Truhelke u okviru dječ-je književnosti. U svoju poetiku, koju odlikuje naglašena zaokupljenost unutarnjim portretiranjem ženskih likova i psihološkom analizom od-nosa spolova, uvrstila je Truhelka mnogo jednostavnih usmenih oblika poput pjesama i poslovica, frazeologizama, kolokvijalna, ruralna i zavi-čajna leksika, obilje kršćanskih i domoljubnih motiva i mnoštvo epiteta po uzoru na usmenu hrvatsku književnost.

Ivana Brlić-Mažuranić (1874. – 1938.) javila se u hrvatskoj književ-nosti za doba moderne, ali je veći dio svoga života stvarala izvan glavnih poprišta književnih sučeljavanja, u slavonskoj, obiteljskoj svakodnevici. Rođena je 18. travnja 1874. u Ogulinu, (otac joj, Vladimir, bio je sin ču-vena bana i književnika Ivana Mažuranića), a nakon dvije godine obitelj se seli u Karlovac, zatim 1882. u Zagreb. Na svoj osamnaesti rođendan 1892. Ivana se udaje za brodskoga odvjetnika Vatroslava Brlića i seli u Slavonski Brod gdje se kreće u utjecajnim kulturnim i političkim kru-

101

101


govima (poznanstvo s J. J. Strossmayerom). Ivana je rodila šestero djece (dvoje je umrlo nakon rođenja), te uskoro dobiva poticaj za pisanjem. Godine 1902. javlja se prvim djelom Valjani i nevaljani. Tri godine po-tom objavljuje knjigu proza i stihova pod nazivom Škola i praznici, te pjesničku zbirku Slike (1912.). Dječji roman Šegrt Hlapić objavljuje 1913. godine. Taj roman ima elemente bajke kao i elemente usmene književno-sti; autoričin stil je slikovit, radnja dinamična, a tema primjerena malom čitatelju. Priče iz davnine (1916.) zbirka je priča koja je do danas doživjela petnaestak izdanja i više prijevoda, a priče su sublimacija fantazije, mašte, slavenske mitologije, usmene književnosti, povijesnih i kršćanskih tema. U zbirci se smjenjuju tipični hrvatski pejzaži: mediteranski, dinarski, pri-gorski i panonski. Likovi su motivirani kršćanskim načelom o pobjedi dobra nad zlim, o snazi dobrote i ljubavi. U ovoj zbirci uočava se i stilska raskoš izražavanja, slikovitost, ekspresivnost, ritmička funkcionalnost na sintagmatskoj i strukturnoj razini te leksičko bogatstvo i arhaičnost. Go-dine 1937. objavljen je povijesni roman Jaša Dalmatin u kojem se radnja odvija krajem petnaestoga i početkom šesnaestoga stoljeća. Važno je spo-menuti da je tadašnja Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti u dva navrata, 1931. i 1937., predložila Ivanu Brlić-Mažuranić za Nobelo-vu nagradu. Potrebno je također naglasiti kako je upravo ova spisateljica začetnica i najblistavije ime hrvatske dječje književnosti.

Vladimir Nazor (1876. – 1949.) rođen je u Postirama na Braču, kao nastavnik djelovao u Pazinu, Kopru, Kastvu, Crikvenici i Zagrebu, pisao za djecu inspiriran djecom sestre Olge (nije imao svoju djecu). Za djecu je književno stvarao u prva dva desetljeća dvadesetoga stoljeća kad buja hr-vatska moderna te se u dječjoj književnosti pojavljuje u časopisima Mladi Istranin i Mladi Hrvat. Njegov opus dječje književnosti zastupljen je u sva tri književna roda: bajkovite stilizirane priče: Bijeli jelen, Minji (kastavski mali čovjek), Veli Joža, Halugica, Albus kralj, Dupin, Svjetionik, U šumi, Šuma bez slavuja, zatim poezija: Čudna kuća, Zlatna lađa, Željeznica, te igrokazi: Crvenkapica, Pepeljuga i Pionir Grujo (prva dva su pohrvaćena Grimmova i Perraultova djela, a treći je njegov igrokaz koji govori kako glavni lik pri kopanju tunela susreće patuljke). Vladimir Nazor sam sebe nije smatrao dječjim piscem, ali je njegov doprinos dječjoj književnosti neupitan zbog maštovite originalnosti, književne edukacije i vještine.

Pojava Nikole Pavića (1898. – 1976.) aktualizira pitanje dijalektne dječje književnosti. Pavić je objavio tri zbirke pjesama na standardnom jeziku: Zlatni orasi (1924.), Zvjezdano jezero (1925.) i Čudnovata školjka (1926.), koje samim naslovima sugeriraju izlete u maštovite svjetove. Kao mlad učitelj seli iz Zagreba 1921. godine u Čakovec i stvara poeziju na

SUVREMENA PITANJA

102

102

kajkavskom dijalektu te 1923. objavljuje zbirku pjesama Pozableno cvetje. Uz Domjanića i Galovića, njegovao je kajkavski stih, pišući poeziju malih ljudi međimurske zemlje, njegujući popevke kao način komunikacije ljudi najsjevernijega hrvatskoga kraja. Za Nikolu Pavića s pravom kažemo da je prvi pravi kajkavski dječji pjesnik.

Ime Josipa Cvrtile (1896. – 1966.) pedeset godina je sustavno pre-šućivano i nije mu objavljena niti jedna knjiga, priča, nijedan prikaz, ni osvrt. Rođen je u Jastrebarskom, učiteljevao je u široj zagrebačkoj oko-lini, a 1937. seli u Zagreb gdje se bavi književnim i uredničkim radom. Prvim svojim djelom javio se 1922. godine, zbirkom Ivanjska noć, zatim je objavljivao priloge po časopisima sve do 1944.; godinu kasnije bježi u emigraciju u Buenos Aires, gdje umire 1966. godine. Tek 1995. u Bje-lovaru objavljena mu je spomenuta knjiga s podnaslovom Izabrane priče i pripovijesti. Nakon Ivanjske noći, Cvrtila objavljuje roman Bijelo prijesto-lje, a dječjoj književnosti ostavio je priče i pripovijetke. Najpoznatije su: Zvijezde, Ivančice, S djedom u Betlehem, Legenda o lastavici, koje su pisane po modelu fantastične kršćanske priče.

Za ovo razdoblje dječje književnosti vežu se imena Bogumila Tonija (1874. – 1951.) i Rikarda Katalinića Jeretova (1869. – 1954.). Toni je rođen u Samoboru, u književnosti se javio u časopisu Bršljan; prvu zbirku Jagode objavio je 1906., a zbirku kajkavskih pjesama objavljuje 1943. pod naslovom Popevke od Samobora. Njegove pjesme su prigodnice pa i nisu ostavile dubljih tragova na stazi hrvatske dječje književnosti. Katalinić je rođen Voloskom u Istri. Objavljivao je poeziju u časopisu Smilje. Živio je u Opatiji, Splitu, Zadru, Zagrebu i inozemstvu, pisao je domoljubnu i zavičajnu poeziju i za života objavio samo jednu knjigu za djecu Vesela mladež (1897.).

2.3. Lovrakovo dobaTreće razdoblje u hrvatskoj dječjoj književnosti nastupa s pojavom

dvaju Lovrakovih romana 1933. godine: Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice. Ti romani i čitav Lovrakov rad donose preokret. „Zaustavlja se ili slabi razvoj priče, realizam s jakom socijalnom obojenošću pobjeđuje fantastiku i baca u sjenu trendove koji nastavljaju i razvijaju tradiciju“ (Crnković, Težak, 2002:347). Treće razdoblje dječje književnosti u prvi plan stavlja Matu Lovraka i njegov književni opus (mada je bilo i drugih kvalitetnih autora) i traje do 1956., do Vitezove poezije. Važno je napo-menuti da za vrijeme Drugoga svjetskoga rata (1941. – 1945.) nije bilo nekih umjetničkih doprinosa na polju dječje književnosti, a poslijeratno doba do Viteza bilo je u službi političkih ciljeva. Desetak poslijeratnih

103

103


godina obilježila je poezija u duhu “narodnooslobodilačke borbe” i roma-ni iste tematike.

Ako pogledamo povijesni okvir tridesetih godina dvadesetoga stolje-ća, to vrijeme je obilježila svjetska ekonomska kriza koja se reflektirala i u tadašnjoj Jugoslaviji, posebice siromašenjem sela; u lipnju 1928. izvršen je atentat na hrvatske parlamentarce u Beogradu (smrt Stjepana Radića); na književnom polju bio je to prestanak ekspresionizma koji je u hrvat-skoj književnosti doživio procvat. To je vrijeme kad umire Ulderiko Do-nadini 1923. i A. B. Šimić 1925. godine. Hrvatski pisci se nakon šestosi-ječanjske diktature vraćaju tradicionalnim vrijednostima i na književnoj sceni dolazi do polarizacije na građansku i ljevičarsku orijentaciju (ovu potonju čvrsto predvodi Miroslav Krleža). Iste godine kada su objavljeni Lovrakovi romani za djecu, Krleža objavljuje Predgovor podravskim mo-tivima Krste Hegedušića (1933.), da bi tri godine poslije objavio Balade Petrice Kerempuha, kada je objavljen i Sedmi be Jože Horvata. Književno dominantan postaje dakle „socijalni angažman izgrađen na lapidarnom izrazu i ideološki napredno lijevo orijentiran, a nerijetko potom lociran u širi autorov zavičaj“ (Šicel, 1979:126). Uz spomenute Lovraka i Horvata, u ovom trećem razdoblju pišu: Slavko Kolar, Mihovil Pavlek Miškina, Josip Pavičić, Ivan Goran Kovačić, Đuro Vilović i drugi.

Mato Lovrak (1899. – 1974.) rođen je u Velikom Grđevcu kraj Bje-lovara. Obitelj, selo i seoske prilike oblikovale su Lovraka kao pisca. Svoja književna djela smještao je u seoski, idilični svijet i okruženje, uz dozu didaktičnosti i blage tendencioznosti. „Uvijek govorim da ne proži-vi lijepo djetinjstvo onaj koji kao dijete, bosonog, ne trčkara slobodno po travnjacima“ (Hromadžić, 1963:6). Na Lovraka je također uvelike utje-cala škola; naime divio se svojoj učiteljici i učiteljima koji su utjecali na njegovo odrastanje i djetinjstvo, bio je „veliko dijete velikog sela“ kako je znao reći za sebe. John Milton nije uprazno rekao da se čovjek poznaje po djetinjstvu kao dan po jutru. Iako se zanimao za kazalište, glumu i režiju, Mato Lovrak je čitav život radio kao učitelj u širem bjelovarskom okružju i u svom rodnom selu, da bi se potkraj života preselio u Zagreb gdje umire 14. ožujka 1974. godine.

Iako je u književnosti poznat kao klasik dječjega romana, Lovrak se u književnosti javio dramskim tekstovima (danas uglavnom zaboravljenim, a za života ih je objavio pedesetak). Njegova prva pripovijetka objavljena je 1924. pod nazivom Strašan san, zatim su uslijedile zbirke: Slatki potok (1930.), Divlji dječak (1934.), Neprijatelj br. 1 (1938.), Doka Bedaković i Francek Drugi Hrabri (1938.), Anka Brazilijanka (1939.), Naši dječaci (1954.), Tri dana života (1957.), Dobra oluja (1959.), Putovanje od 35

SUVREMENA PITANJA

104

104

koraka (1963.) i Katićev dom (1964.). Tematski, stilski i sadržajno svi obuhvaćaju selo i prirodu koja očarava pisca, a kada priču locira u gradsku sredinu, naglašavaju se socijalne tenzije i glavni likovi su uvijek dječaci sa sela, čije je ponašanje, navike i sklonosti Lovrak dobro poznavao. A posebno je portretirao lik učitelja kao vrijedna divljenja zbog moralnih i drugih vrjednota, kroz kojega bi pisac prožimao didaktične i pedagoške naputke malim čitateljima.

Njegov književni rad obilježila su dva romana, kako je već spome-nuto, a to su: Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice. U svojim književ-nim djelima, Lovrak povezuje igru i rad, radnju smješta u selo (u vrijeme agrarne krize), kreira kolektivne likove (poput Kastera i Molnara), piše realističnu prozu u kojoj dominira lik učitelja vrijedna strahopoštovanja; u njegovoj poetici prisutan je pedagoški i didaktički udio, uz objektivna, sveznajuća pripovjedača. Ime Mate Lovraka u samom je vrhu hrvatske dječje književnosti, gdje zasluženo i pripada.

Josip Pavičić (1895. – 1969.) rođen je u Požegi, a 1917. godine biva teško ranjen na ruskoj fronti, što je itekako djelovalo na njegov književni rad. O tom svjedoči njegova prva zbirka Memento (1937.). Nakon Dru-goga svjetskoga rata Pavičić objavljuje sljedeće pripovijetke: Djeca se igra-ju (1948.), Zapisi o djetinjstvu (1950.), Knjiga o davnini (1953.), Ivanjske krijesnice (1956.) i druge u kojima dominiraju autobiografski elementi i socijalistička tematika. Pisao je i animalističke pripovijetke: Velika pusto-lovina, Veliki nepoznati svijet, Veliki neprijatelj i Povratak. Ipak ostat će zapamćen po romanu Poletarci (1937.) u kojem aktualizira problem izo-lacije dječaka Mihajla od druge djece (živi u jako siromašnom kvartu, a otac mu ne dopušta da se igra s drugom djecom nego sanjari o tom da ga školuje i spasi iz bijede). Pavičić piše djela izrazito socijalne i socijalističke tematike što naglašava i njegova knjižica Socijalizam našoj djeci (1958.), gdje kaže da je literatura za djecu u prvi plan došla nakon „oslobođenja“ i da je dječja književnost prije toga rijedak događaj.

Đuro Vilović (1889. – 1958.) objavio je 1934. u okviru novopokre-nute „Omladinske biblioteke“ roman Pas Cvilek, dječak Ivek i dudaš Mar-tin. Nakon toga djelo nije doživjelo nijedno ponovljeno izdanje i danas je gotovo posve zaboravljeno. Književna kritika ga je ocijenila najboljim romanom za djecu između dva rata. Vjerojatni je uzrok zaboravu taj što se Vilović potkraj rata priključio četnicima Draže Mihajlovića te mu je nakon rata bilo suđeno.

Zlata Kolarić-Kišur (1894. – 1990.) stvara za djecu u nekoliko raz-doblja: pojavila se i afirmirala u tridesetim godinama dvadesetoga sto-ljeća, za vrijeme Drugoga svjetskoga rata nije ništa objavila, da bi se pe-

105

105


desetih godina opet pojavila na dječjoj književnoj sceni. Godine 1972. objavljuje Moja zlatna dolina, svojevrstan lirski dnevnik. Autobiografski poetični zapisi iz djetinjstva koje je provela u Požegi. Ona u mnogočem ponavlja Truhelkin pristup, piše o djetinjstvu s poveće distance, u dobi od sedamdeset i osam godina. Nostalgično poetizira dom i obitelj, oživljuje davno prošlo vrijeme i s dozom humora pripovijeda o djetinjstvu. Zlata Kolarić-Kišur pisala je i igrokaze: Nadinom velikom tajnom (1934.), zatim zbirku igrokaza Dječje kazalište (1937.), a godinu potom komediju Ljeto-vanje tetke Anastazije te igrokaz Kristalni zvončići gdje ističe didaktičnost. Njezina poetika se tematski i izrazom naslanja na tradiciju, ali je uvela igriv i humoran pristup dječjoj poeziji te lirsku notu naracije u proznim djelima.

Slavko Kolar (1891. – 1963.) svojim književnim djelom otvara ra-spravu o kriterijima za pripadanje nekoga pisca korpusu dječje književno-sti. U književnosti se javio pripovijestima: Nasmijane pripovijesti (1917.), Ili jesmo ili nismo (1933.), Mi smo za pravicu (1936.) i to je uglavnom literatura za odrasle. Zatim slijede pripovijetke: Breza i Svoga tela gospo-dar, koje su 1957. dramatizirane. U ovim djelima Kolar prikazuje ruralni svijet, afirmira kajkavsko narječje zagrebačke okolice te su ove dvije pri-povijetke uvrštene u školske udžbenike i lagano se u njegovu stvaralaštvu dokidaju granice između dječje i nedječje književnosti. Djelo namijenje-no djeci je zbirka Na leđima delfina (1953.) u kojoj se radnja uglavnom odvija u urbanoj sredini, a onda se seli u primorje. Vješt u čakavštini kao i u kajkavštini, Kolar ipak ostaje u nedječjoj književnosti, poznat kao vješt humorist, pri čem je funkcija humora zapravo balans između komičnoga i tragičnoga.

Ivo Kozarčanin (1911. – 1941.) pjesnik je tamnih tonova i sumornih raspoloženja u svom književnom opusu za djecu i odrasle; poput Ivana Gorana Kovačića naslutio je svoju tragičnu smrt (ispred zagrebačke vo-jarne ustrijelio ga je jugoslavenski žandar). „Nitko u hrvatskoj književ-nosti nije govorio toliko o krvi, o mraku, o kišama, provincijskoj tuzi, ljudskoj mržnji, maglama i mrtvacima kao Kozarčanin, te čovjek dobiva dojam da je naslućivao svoju strašnu smrt“ (Frangeš, 1987:312). Takve su mu pripovijetke i novele u zbirci: Mati čeka (1934.); čak i one s vjerskom tematikom, Sveti Nikola, Badnje veče i sl., završavaju tužno i ne izaziva-ju zanimanje maloga čitača. Zbirka pjesama za djecu Sviram u sviralu (1935.) nešto je vedrijega raspoloženja i pjeva o djeci i odraslima u pri-rodi. Ta pejzažna lirika je ritmički i metrički dotjerana, vrlo jednostavne strukture. Za svoga kratka života objavio je zbirke pjesama: Sam čovjek (1937.) i Mrtve oči (1938.), pa se da zaključiti da Kozarčanina ipak ubra-

SUVREMENA PITANJA

106

106

jamo u pisce za odraslije čitatelje. Za dječju književnost ga veže jedino pejzažna lirika.

Ivan Goran Kovačić (1913. – 1943.) u hrvatskoj dječjoj književnosti vrjednujemo po onom što je dao u stihu, a dječjim stihom bavio se usput-no. Kao urednik kolumne u „Hrvatskom dnevniku“ trebao je osigurati priloge i za dječju književnost pa je često pisao stihove na kajkavskom. Osnovno ishodište mu je zavičaj, a tematski oslikava portrete seoskih osobenjaka. On u pjesmama ne pripovijeda nego gradi zgusnut izraz i sliku, unoseći u stih specifičan kajkavski govor. Zbirka pjesama Ognji i rože tiskana je posthumno 1945., a neki naslovi: Mali oblak, Potok, Prole-će, Martinova brada, Beli most, i druge idu u sam vrh dječje kajkavske po-ezije. To su zapravo pjesničke bajke, razigrane, ritmizirane, s pojačanim metaforama idealno štivo za malena čitatelja. Goran je objavio i zbirku novela za djecu Dani gnjeva (1937.), te se zbog ove dvije zbirke ubraja i u dječje pisce, iako je afirmiran pisac za odrasle.

Klasik hrvatske književnosti Dragutin Tadijanović (1905. – 2007.) uvijek i nanovo pokreće pitanje pripadnosti dječjoj književnosti, posebno pjesništva. O kvalifikaciji bi se dalo raspravljati, ali u prvim dvjema zbir-kama: Sunce nad oranicama (1933.) i Dani djetinjstva (1936.) nailazimo na stihove koji posve odgovaraju dječjoj recepciji. Ključne riječi u ovim zbirkama su: zavičaj, autobiografija, ruralizam, djetinjstvo, slobodan stih. Rođen u Rastušju, u slavonskom selu, Tadijanović je u pjesmu pretočio nestašnosti i strahove iz djetinjstva, školske dogodovštine, prve ljubavi… Pjesme Moje igračke i Visoka žuta žita baština su jednoga djetinjstva, pre-plavljeni su biografskim motivima, zrelim žitima uz potok u rana jutra. Pitanje je znaju li danas uopće mladi čitatelji kako izgledaju klasovi žita, njive, konji, oranice. Između više antologijskih pjesama za djecu: Ledeni kurjak, Računska zadaća, Djevojčica i ja, Nosim sve torbe a nisam maga-rac, izdvaja se udžbenička Da sam ja učiteljica. Sve ih krasi slobodan stih, dječja radoznalost i začuđenost, ritam koji slijedi dječji misaoni proces. Zbirka pjesama Srebrne svirale (1960.) i zapisi Moje djetinjstvo (1985.) tematski govore o dječačkoj zaljubljenosti. Stilski, tematski i sadržajno Tadijanovićevim ciklusom Dani djetinjstva počinje moderna dječja hr-vatska poezija.

2.4. Vitezovo dobaKratko razdoblje NDH nije bilo plodonosno na polju dječje književ-

nosti, isključivo zbog ratnih neprilika. U to kratko vrijeme uklonjeni su Lovrakovi romani, u prvi plan se stavlja tradicija i obitelj, pa se ponovo čitaju djela Jagode Truhelke te niza dječjih pisaca: Zlatka Špoljara, Josipa

107

107


Cvrtile, Štefa Jurkića i Agata Truhelke. Nakon 1945. dolazi poslijeratno komunističko razdoblje te književnost mora služiti ciljevima “oslobodi-lačke borbe” i nove vlasti. Na polju proze afirmiraju se Lovrak, Pavičić i Nazor (Partizanka Mara), Vera Škurla-Ilijić (Tekla Sava mutna i krva-va), Danko Oblak (Priče pokraj logorske vatre), Anđelka Martić (Mali ko-njevodac i U vihoru), u poeziji Gustav Krklec (Pioniri gradu, Put u život), Grigor Vitez (San boraca u zoru, Pjesme), itd.

Nakon Rezolucije Informbiroa 1948., na Drugom kongresu Saveza književnika Jugoslavije, u Zagrebu 1949., godine Petar Šegedin u refe-ratu O našoj kritici opire se utilitarnoj ulozi književnosti, a 1952. godine Miroslav Krleža na Trećem kongresu u Ljubljani brani slobodu umjet-ničkoga stvaranja. Iste 1952. pojavljuje se časopis Krugovi i Vlatko Pavle-tić objavljuje esej Neka bude živost u kojem ističe da se umjetnost može razvijati samo na načelu stvaralačke slobode. Sve te promjene osjetile su se i na polju dječje književnosti: Zlata Kolarić-Kišur najavljuje nov, non-sensan model pjesništva, blizak djeci; 1956. godine Grigor Vitez objav-ljuje zbirku pjesama Prepelica, a Ivan Kušan roman Uzbuna na Zelenom Vrhu. Ova dva književnika uistinu su začetnici i najavljivači suvremenoga pristupa u dječjoj književnosti.

Grigor Vitez (1911. – 1966.) rođen je u Okučanima. Djetinjstvo je proveo u rodnom selu što će za njega biti vrelo inspiracije. Nakon osnovne škole, 1927. upisuje Učiteljsku školu u Pakracu i počinje se intenzivnije zanimati za književnost. Do 1944. Vitez učiteljuje po osnovnim školama u Slavoniji i u Bosni, a iste godine priključuje se partizanima. Nakon rata radi u Ministarstvu prosvjete i u zagrebačkoj Mladosti pokreće biblioteku Vjeverica. Bavio se prevođenjem sa slovenskoga, francuskoga i ruskoga, a njegova djela prevedena su na desetak stranih jezika. Umro je na zagre-bačkom Rebru 23. studenoga 1966. godine.

Zbirka Prepelica (1956.) bila je prekretačka, njegov stih je postao „au-tonomna dječja kreacija, umjetnost riječi kojom se izražava cjelovit do-življaj svijeta“ (Skok, 1987:7). Vitez postaje sinonim za drukčiju dječju poetiku, afirmirao je posve drukčiji stih i najavio nov dječje-književni naraštaj (Balog, Kanižaj, Paljetak, Femenić, i dr.). Grigor Vitez obja-vio je sljedeće zbirke pjesama: Sto vukova (1957.), Kad bi drveće hodalo (1959.), Jednog jutra u gaju (1961.), Iza brda plava (1961.), Hvatajte lopo-va (1964.), Gdje priče rastu (1965.) i Igra se nastavlja (posthumno, 1967.). Napisao je stihove za sljedeće slikovnice: Vesele zamke, Medvjed kao pudar, Dva pijetla, Tko će s nama u šumicu, Životinje spavaju i Maksimir. „Grigor Vitez iznimna je pojava u razvojnom tijeku hrvatskog dječjeg pjesništva. Njegovi stihovi kameni su međaši u tom pjesništvu jer su dokinuli njiho-

SUVREMENA PITANJA

108

108

vu poučavateljsku ulogu i ponudili se kao samosvojna književna činjenica ponikla i izrasla iz dječje naravi i dječjeg svijeta“ (Hranjec, 2006:100).

Ivan Kušan (1933. – 2012.) rođen je u Sarajevu, a u svojoj šestoj go-dini seli u Zagreb gdje živi do kraja života. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje završava i poslijediplomski studij te se podjednako bavi slikarstvom i književnošću. Radio je na zagrebačkom radiju, uređivao Telegram i Most, zatim kao urednik u Školskoj knjizi, po-krenuvši Smib i Modru lastu, časopise za djecu, a od 1980. do 1994. radio je kao profesor na Dramaturškom odjelu Akademije dramske umjetno-sti u Zagrebu. Začetnik je modernoga, suvremenoga, urbanoga dječjega romana. Romani za djecu koje je objavio su: Uzbuna na Zelenom Vrhu (1965.), Koko i duhovi (1958.), Domaća zadaća (1960.), Zagonetni dje-čak (1963.), Lažeš Melita (1965.), Koko u Parizu (1972.), Strašni kauboj (1982.) (zbirka pripovijedaka), Ljubav ili smrt (1987.) i Koko u Kninu (1996.). Objavio je trinaest romana za odrasle i osam drama. Zastupljen je u antologijama dječje proze i obveznim lektirama za osnovnoškolce. U njegovim romanima za djecu, radnja se odvija u urbanim sredinama, za razliku od Lovrakovih romana, te su likovi samostalni i ravnoprav-ni, žive u svojim svjetovima, problemima i pustolovinama, nisu ni dobri ni zli, vole preuveličavati, suprotstavljaju se roditeljima, to su djeca koja govore gradskim slengom i šatrovačkim jezikom (žargonom). Najčešće imaju nadimke, djeluju u družinama, iste su dobi (otprilike), a kad Kušan pravi dječji krimić, gradi napetu fabulu s djecom kao istražiteljima. I sam Kušan kaže da je pisao pod utjecajem Kästnera, i na planu fabule, i na planu likova, ali izgradio je svojstven stil, utemeljio novi prozni pristup u hrvatskoj dječjoj književnosti.

Milivoj Matošec (1929. – 1982.) rođen je u Zagrebu gdje je diplomi-rao pravo. Nije se bavio strukom, nego je čitav život u cijelosti bio posve-ćen djeci. Bio je novinar i urednik listova te urednik radijskih i televizij-skih emisija posvećenih djeci. Svoj prvi roman Tragom brodskog dnevnika Matošec objavljuje 1957., a potom slijedi niz izvrsnih romana: Posada oklopnog vlaka (1959.), Tiki traži neznanca (1961.), Suvišan u svemiru (1961.), Kapetan Tornado (1962.), Admiralov otok (1963.), Veliki skitač (1965.), Strah u Ulici lipa (1968.), Okuka na Zlatnoj rijeci (1973.), Dječak sa Sutle (1975.), Tri kapetana traže blago (1976.), Pustolovina u dimnjaku (1977.) i Slučaj Č (1978.). Matošecovi romani tematski i stilski su razno-vrsni; pokraj realističnih romana nailazimo na avanturističke, fantastične, neki se zbivaju za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, drugi u svemiru. Mje-sto događanja je pretežito grad (kao kod Kušana, suprotno od Lovraka). Svi njegovi romani imaju pustolovnost i napetu fabulu, te portretirajući

109

109


likove dječaka buntovnika i kontraša, individualaca i znatiželjnika Mato-šec potvrđuje da zna način kako privući maloga čitača.

Zvonimir Balog (1932. – 2014.) rođen je u Križevcima, a Školu pri-mijenjenih umjetnosti završio u Zagrebu, kao i Pedagošku akademiju. Neko vrijeme radio je kao nastavnik u školi i bio urednik časopisa Smib i Modra lasta. Autor je više zbirka pjesama za odrasle, a za djecu je objavio sljedeće stihozbirke: Male priče o velikim slovima (1970.), Nevidljiva Iva (1970.), 365 braće (1972.), Pjesme sa šlagom ili šumar nosi šumu na dla-nu (1975.), Šašavi (1975.), Zlatna nit (1978.), Kako sam došao na svijet (1981.), Veseli zemljopis (1983.), Ide jedna iduskara (1988.), Bijesne gliste (1989.), Sto najzanimanja (1990.), Ljubav za početnike (1991.) i Pusa za Krampusa (1993.) Objavio je i nekolika knjiga proze za djecu: Ja magarac (1973.), Zeleni mravi (1977.), Bonton (1986.), roman Bosonogi general (1988.) te Male ljudetine (1993.). Za života je objavio stotinjak naslova za djecu i odrasle. Urednik je dviju antologija hrvatskoga pjesništva (dječ-jega i humorističnoga). Njegovo pjesništvo prevedeno je na devetnaest jezika. Bavio se i likovnim stvaralaštvom. Igra riječima ili maštovita lek-sička igra gdje riječ postaje motiv, znak označeno, preoblikovanje riječi u nizu asocijacija, samo su neke odlike Balogova pjesništva

Pajo Kanižaj (1939. – 2015.) rođen je u Koprivnici gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u kojem je proveo većinu života. Bio je glavni urednik časopisa Paradoks i Žalac, te uređivao humorne rubrike u Studentskom listu, Vjesni-ku i Večernjem listu. Na HRT-u uređivao je zabavne emisije i emisije za djecu. Autor je četrnaest knjiga za odrasle, a za djecu je objavio: Bila jed-nom jedna plava (1970.), Prsluk pucam (1976.), Šarabara (1976.), Zeleni brkovi (1986.), Zdrprmapan (1990.), 3čave pjesme (1993.), Čudo u djetetu (2002.), Kad sam bio odrastao (1983.), Ta divna čudovišta (1988.), Druge i treće priče (1995.), Prozor u prozu (2003.). Napisao je četrdeset i dvije sli-kovnice i mnoge kazališne predstave te desetak radiodrama. Teško je reći što je zajedničko svim navedenim knjigama koje je napisao Pajo Kanižaj, ali sve ih odlikuje humorističan ton, ležeran govor, lak i nesputan, prepun svih mogućih i nemogućih zamišljaja.

Luko Paljetak (Dubrovnik, 1943.) ili dječji književni glas hrvatskoga juga rođen je u Dubrovniku u kojem još uvijek živi i književno stvara. Diplomirao je anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zadru, u istom gra-du je do 1978. bio redatelj i dramaturg u lutkarskom kazalištu, sveuči-lišni asistent i urednik Zadarske revije. Doktorirao je u Zagrebu tezom o književnom djelu Ante Cetinea. Nakon Zadra, vraća se u rodni grad u kojem je urednik časopisa Dubrovnik, još uvijek se bavi prevođenjem

SUVREMENA PITANJA

110

110

(sa španjolskoga i engleskoga) i redoviti je član HAZU. Paljetak je do-sad objavio šezdesetak djela: zbirke za odrasle čitatelje, dramske tekstove, niz studija i eseja o književnim, kazališnim i likovnim temama, autor je više knjiga prijevoda svjetskih klasika (F. G. Lorce, W. Shakespearea, O. Wildea, E. A. Poa, i dr.) i autor dječjih zbirka pjesama: Miševi i mač-ke naglavačke (1973.), Slastičar orangutan (1982.), Ledomat tata (1985.), Roda u drugom stanju (1988.), Priče iz male sobe (1989.), slikovnice: Lavice na kavici (1990.), zbirka igrokaza Duhovi sa Strahurna (1995.), i druge. Poetski, Paljetak se nastavlja na Vitezov pristup, stvarajući humorističnu poeziju, njegujući igriv model; njegovi stihovi odišu svježinom i duho-vitošću, on poetizira trivijalnost; naime na banalnom humusu nikli su dopadljivi, razigrani i vedri stihovi. Česti motivi i likovi u njegovoj knji-ževnosti za djecu su životinje.

Hrvoje Hitrec (Zagreb, 1943.) diplomirao je komparativnu književ-nost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1974. godine kada postaje i glavnim urednikom lista Paradoks, a zatim Kerempuh, a 1985. postaje ravnateljem kazališta Trešnja. Od 2005. predsjednik je Hrvatskoga kul-turnoga vijeća. Osim romana za odrasle, autor je čuvenih romana za dje-cu: Smogovci (1976.), Smogovci i strašni Bongo (1987.), Zbogom Smogovci (1989.), Smogovci i biće iz svemira (1992.), Smogovci u ratu (1996.), te je autor tri slikovnice. Serijal o Smogovcima u pet knjiga prilagođen je ne-što većem dječjem uzrastu, omladini, i urbani svijet ulazi na velika vrata u dječju književnost. Romani o Smogovcima su povezani istim likovima, radnja je smještena u gradskom kvartu, a svi likovi su okarakterizirani kao humoristični. Svi govore gradskim slengom, u skupinama su, ali ipak individualisti, s drukčijim navikama i nazorima, odgojem i govorom od likova u romanima za djecu ranije objavljenim u hrvatskoj dječjoj knji-ževnosti. Opravdano se može reći kako je Hitrec utemeljitelj jeans-proze u hrvatskoj dječjoj književnosti.

Sunčana Škrinjarić (1931. – 2004.) rođena je u Zagrebu, diplomirala je na Pedagoškoj akademiji, ali nikad se nije bavila učiteljskim radom. Radila je u zagrebačkoj redakciji Borbe, u redakciji Dječjega obrazovnoga programa Radio Zagreba, te kao profesionalna spisateljica. Književni rad započela je zbirkom pjesama Sunčanice (1946.), a prvu knjigu za djecu objavljuje u trideset i devetoj godini pod nazivom Kaktus bajke (1970.). Škrinjarić je autorica bajkovitih priča poput: Plesna haljina žutog maslač-ka, Ljeto u modrom kaputu, Čovječuljak od plamena, Dva smijeha (1973.), Zmaj od stakla (1975.), Svaštara (1977.), Knjiga o pajacima (1980.), Kuća od slova (1986.) i Kakva je to ljubav bila (1995.). Knjiga Pisac i vrijeme (1978.) kombinacija je bajki i romana, zatim slijedi roman Pisac i prin-

111

111


ceza (1983.), zatim realistična proza Ulicom predaka (1980.), te romani Čarobni prosjak (1999.) i Ispit zrelosti (2002.). Sunčana Škrinjarić autorica je brojnih igrokaza i radiodrama, a njezina proza može se iskazati sinta-gmom “bajkovita priča”.

Nada Iveljić (1931. – 2009.) rođena je u Zagrebu gdje je i diplomirala na Filozofskom fakultetu. U književnosti se javila kao studentica objav-ljujući poeziju u Krugovima, Mogućnostima i Reviji. Nakon svršenoga studija više od dvadesetak godina predavala je po zagrebačkim osnovnim i srednjim školama što joj je bilo dragocjeno iskustvo za stvaranje na knji-ževnom polju. Bila je dugogodišnja urednica časopisa Radost. Prvo djelo namijenjeno djeci bila je zbirka od dvadeset i šest pripovijedaka Konjić sa zlatnim sedlom (1968.). Otada je objavila četrdeset knjiga za djecu, što romana, što pripovijedaka i pjesama, sedam slikovnica, radio i TV igre, te desetak knjiga za odrasle. Godine 1979. zbog bolesti odlazi u miro-vinu i posvećuje se samo pisanju. Neka od njezinih djela su: Dođi da ti pričam, Šestinski kišobran, Hvala ti, vjetre, Zagrebački vrapčići (1974.), Ko-librić Lili i druge priče (1976.), Zvijezda na krovu (1978.), Vodena sokolica (1982.), Pozdravite novog jahača (1982), Kiosk na uglu ulice (1983.), Dječji dom (1989.), Doviđenja Lunjo (1990.), Klokan u dizalu (1991.), Lutkama s dušom (1996.) Želiš li vidjeti bijele labudove (1998.), Bakino srce (2002.) i mnoge druge (ukupno šezdeset i jedno književno djelo).

Višnja Stahuljak (1926. – 2011.) rođena je u Zagrebu gdje je di-plomirala na Glazbenoj akademiji i na Filozofskom fakultetu (hrvatski i njemački jezik i etnologija). U književnosti se javila 1953. u Krugovima, a dvije godine kasnije piše igrokaz Tko traži – taj nađe, koji je uprizoren u zadarskom kazalištu pod nazivom Zvjezdice padaju. Objavila je brojna prozna i scenska djela za djecu (kojima je poveznica fantastičnost) od kojih su najpoznatija: roman Začarani putovi (1968.), zbirke priča Ku-ćica sa crvenim šeširom (1974.) i (1974.), romani: Čarob-njak (1988.), Djevojčica i paun (1979.) i Don od Tromeđe (1987.), zbirka igrokaza Darovi Djeda Mraza (1985.), slikovnica Čudna šuma (1983.), i druge. „Višnja Stahuljak je svojim književnim opusom u kontekstu dječje proze otvorila čudesnu škrinjicu, niz fantastičnih zamišljaja. Polazna joj je pozicija stapanje dviju zbilja, čime uspostavlja treću stvarnost, mašto-vito sanjarenje na javi“ (Hranjec, 2006:153).

Anto Gardaš (1938. – 2004.) rođen je u Derventi, gimnaziju završio u Našicama, a Pravni fakultet u Zagrebu. Čitav svoj radni vijek proveo je u Osijeku. Prvu pjesničku zbirku objavio je 1968. pod naslovom Na jednoj obali. Zatim slijede: Uvijek netko nekog voli (1986.), Prvi suncokreti (1987.) i Plavokrila ptica (1998.), te nekoliko haiku zbirka koje su mu

SUVREMENA PITANJA

112

112

donijele popularnost u Japanu i Engleskoj. Može se reći da se Gardaš više afirmirao kao pripovjedač nego lirik. Zbirka fantastično-bajkovitih priča Jež i zlatni potok (1978.) predstavlja jedan animalan svijet, zatim slijede zbirke priča: Zaboravljena torba (1982.), Zvijezda u travi (1986.), Priče iz Kopačkog rita (1993.), Damjanovo jezero (1996.) i Igračke gospođe Nadine (2003.). Gardaš je prvenstveno romanopisac, ne samo zbog broja objavljenih književnih djela nego i zbog poželjna modela. Tematski ih je moguće razvrstati u znanstveno-fantastične priče (Izum profesora Leopo-lda, Ljubičasti planet, Tajna jednog videozapisa), krimiće (Pigulica, Duh u močvari, Prikaza, Miron na tragu Svetog Grala, Miron u škripcu, Krađa u galeriji ili sve se urotilo protiv malog Terzića), realističko-psihološke (Filip, bez imena) i pustolovne (Tajna zelene pećine). Gardaš je stvorio uzorak dječjega krimića s napetom fabulom, pitkim diskursom, bogat događaj-nošću, akcijom, kratkim i funkcionalnim dijalozima, čime Gardaš stoji uz bok Kušanu. Pretežito mjesto zbivanja je Osijek s okolicom, a pove-znica je glavni lik Miron.

Nikola Pulić (1926. – 2005.) rođen je Bićinama, na ušću Krke; na polju književnosti tematski je ukorijenjen u zavičaj, a marginaliziran radi, pejorativno rečeno „ognjištarenja“ i domoljublja. Autor je više putopisa: Krkom uzvodno (1967.), Proljeće na Griču (1976.), More i more (1987.) i Sakralni Zagreb (1991.) i romana: Posljednja igra (1971.), Zli brodo-vi (1976.), Prpilova škola (1980.) i Panika u nacionalnom parku (2002.). Zbirke priča Dolina zečeva (1976.) i Morska prašina (1976.), kao i roma-ni, radnjom su smješteni u zavičajni ambijent. Roman Ključić oko vrata (1985.) uvršten je u osnovnoškolske lektire, a tematski govori o djeci koja u školu nose ključ od stana (oko vrata), gdje pripovjedač kroz „infantil-no ja“ jednostavnošću i uvjerljivošću predočava dječju psihu čitatelju, te poruku o osamljenosti i zapostavljenosti suvremenoga djeteta. Pulić je autor i sljedećih romana: Sablja Vuka Mandušića (1989.), Strah me mama (1992.), Čuvari amfora (1994.), Maksimirci (1995.), Kormoran (1997.) i Ljubav na Petom jezeru (2003.).

3. Suvremena strujanja u hrvatskoj dječjoj književnosti

U ovom poglavlju izdvojit ćemo živuće autore u okviru hrvatske dječje književnosti koji su svojim iznimnim književnim radom za djecu ostvarili vrhunska književna djela te su za života uvršteni u antologije i zbornike dječje književnosti, pokrenuli su i uređivali brojne časopise, uvršteni su u lektire i udžbenike za osnovne škole. To su mahom autori rođeni četr-desetih, pedesetih i šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća, a svoja djela

113

113


za djecu objavljivali su od sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća pa naovamo. To je vrijeme obilježeno dramatičnim događajima na hrvat-skoj književnoj pozornici; nakon Deklaracije o hrvatskom jeziku 1971. godine uslijedilo je hrvatsko proljeće, pa represija, a od 1989. početak osamostaljivanja R Hrvatske, te od 1991. do 1995. Domovinski rat. Svi ti događaji odrazili su se na književnost; kako na onu za odrasle tako i na dječju književnost.

Općenito za dječju književnost se može reći da se u tom razdoblju piše mnogo i dobro. Osim pojave novih mladih imena imamo i proši-renu tematiku, verbalnu igru, nonsens i nelogične jezične sklopove, za-igranost, ironizaciju, ludizam, hiperboličnost, žanrovsku neodređenost, uporabu slenga, anglizama, suprotstavljanje pedagogizaciji u književnosti i sl. Ukratko riječ je o posve drukčijem pristupu malom čitatelju nego u vitezovsko-kušanovskom modelu (matrici) pisanja.

Tito Bilopavlović (Nova Gradiška, 1940.), diplomirao je pravo u Zagrebu, radio na poslovima kulture, bio tajnik u DHK, kolumnist u tjednicima i listovima, urednik dječjega časopisa Smib. Objavio je slje-deće zbirke pjesama: Knjiga za male i velike igračke (1978.), Oprostite, volim vas (1998.) i Dvorska luda i ostala rodbina (2000.), a u serijalu pod nazivom Slatka moja šeprtljo (1986. – 1988.) objavio je četiri slikovnice: Zlatica i bubamara, Zlatica Blatica, Zlatica i ptica i Zlatica i Ivica Glji-vica. Zatim slijede slikovnice Čoko i lada (1989.) i Pužić slikar (2000.), te romani Paunaš (1978.), Filipini iza ugla (1988.), Otmica Labinjanki (1988.) i Čitaj gospodine balavče (2002.). Prilog Tita Bilopavlovića dječjoj književnosti ogleda se u novom zamišljaju, novoj poziciji te književnosti. „U poeziji dokida uštogljenu formu, a isto tako u prozi teži za original-nim strukturama, umnogo komplementarnima odrasloj književnosti. Na tematskom planu doprinosi detabuizaciji književnosti za mlade. Nevelika književna opusa, Bilopavlović je ipak stihom, pripovijetkom i romanom ugradio svoj prepoznatljiv rukopis u hrvatsku dječju književnost“ (Hra-njec, 2006:208).

Tin Kolumbić (Hvar, 1936.) završio je Pedagošku akademiju u Mo-staru, radio u Požegi i na Hvaru kao nastavnik. Objavio je dvadeset i osam književnih djela, mahom igrokaze, priče i romane, ali ga u dječjoj književnosti najviše zapažamo po njegovim stihovima iz zbirke pjesama Sunčano zvono (1989.). Njeguje kratku formu, prepoznatljivu strukturu, jednostavnost, metaforičnost i zavičajnu motivaciju. Antologijske pjesme: Galeb, Hrvatski zvonici, Križ na Srđu, Dubrovnik 1991. i druge naginju slikovnom pjesništvu uprizorenom u zavičaj te za Kolumbića kažemo da kao dječji pjesnik šalje jasne poruke, bez velikih riječi i ideja, iskrena i bliska pristupa djetetu.

SUVREMENA PITANJA

114

114

Božidar Prosenjak (Kuzminec, 1948.) novinar i profesionalni knji-ževnik osigurao je trajno mjesto u hrvatskoj dječjoj književnosti roma-nom Divlji konj (1989.), ali je mlađoj čitateljskoj publici poznat kao autor slikovnica: Sveta Lucija (1988.) i Legende o Svetom Nikoli (1996.), koje su didaktične i motivirane moralnim i kršćanskim načelima. Zbirka priča Sijač sreće (1995.) je uvrštena u osnovnoškolske lektire s jasnim poukama o ljubavi, sreći, savjesti, oholosti, mržnji te žrtvi za bližnjega. Objavio je i nekoliko ilustriranih priča: Domaća zadaća (2004.) i Kućni ljubimci (2004.), a iste godine objavio je i zbirku pjesama Krilato dijete. Tematski i stilski blizak djetetu, kako u poeziji tako i u prozi, Prosenjak kroz svoju dječju književnost razumije i osjeća sve što dijete čini. Živi u Zagrebu i urednik je dječje biblioteke u nakladničkoj kući Alfa.

Zlatko Krilić (Osijek, 1955.) završio je Pedagošku akademiju u Za-grebu, gdje i danas živi i stvara. Radi kao urednik u nakladničkoj kući Alfa. Autor je brojnih igrokaza Krilate lutke (1994.) – knjiga koja sadrži sedam igrokaza, te Kazalište lutaka i drugi igrokazi. Autor je zbirka priča: Početak plovidbe (1982.), Prvi sudar (1979.), Veliki zavodnik (1984.), Ša-ljive priče i priče bez šale (2001.), te romana Čudnovata istina (1980.), Za-gonetno pismo (1987.) i Krik (2001.). Nevelik književnim opusom, „Krilić oduševljava naraštaje malih čitatelja i spada uz bok najvažnijim postignu-ćima u hrvatskoj dječjoj književnosti pronašavši ključ za tu vrstu litera-ture; u atraktivnu, lepršavu ambalažu umotao je plemenitost i humanost, ono zbog čega književnost i postoji“ (Hranjec, 2006:240).

Sanja Pilić (Split, 1954.) završila je Školu primijenjene umjetnosti, nikada nije bila stalno zaposlena, a dječjoj je književnosti dala trideset i četiri naslova (plus trideset slikovnica) od kojih su najvažniji: O mama-ma sve najbolje (1990.), Mrvice iz dnevnog boravka (1995.), Zafrkancije, zezancije, smijancije i ludancije (2001.), Sasvim sam popubertetio (2002.), zbirke kratkih priča: E, baš mi nije žao (1998.) i Hoću i ja (2004.).

Višestruko nagrađivana književnica, zastupljena u antologijama i zbornicima, afirmirana spisateljica za djecu prepoznatljiva je po jezičnoj igri, otkvačenosti, duhovito izokrenutom pogledu na svijet i snažnim po-zitivnim porukama, istodobno moderna i tradicionalna.

Miro Gavran (Gornja Trnava, 1961.) afirmiran je pisac kako u dječ-joj tako i u književnosti za odrasle. Dramaturg je i ravnatelj teatra ITD, urednik časopisa Plima, začetnik „Epilog teatra“ i nakon toga „Gavran teatra“. Knjiga Igrokazi glavom i repom (1995.) sadrži osam igrokaza, a autor je i brojnih romana za djecu: Zaboravljeni sin ili Anđeo iz Omorine (1989.), Svašta u mojoj glavi (1991.), Oproštajno pismo (1994.), Zaljubljen do ušiju (1994.), Kako je tata osvojio mamu (1994.), Sretni dani (1994.) i

115

115


Pokušaj zaboraviti (1996.). Dosadašnji prilog Mire Gavrana dječjoj knji-ževnosti izuzetan je. Afirmiranjem ključnih pojmova prijateljstva, ljubavi i obitelji, izgradio je prepoznatljiv stil s istančanim osjećajem za struktu-ru, za sintaktičku organizaciju, za funkcionalnost dijaloga i prezentiranje psiholoških procesa u srcu i duši mladih ljudi. Najpoznatiji je i najprevo-đeniji naš autor za mlade.

Maja Brajko-Livaković (Bol na Braču, 1959.) diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; danas radi kao djelatnica knjižnice u Zagrebu. Autorica je nekoliko romana, pripovijedaka i slikovnica te suradnica brojnih časopisa za djecu. U književnosti se javila 1995. fanta-stičnom pripovijetkom Finka Fi i fantastičnom pričom Sirena i oblak iste godine. Slijede romani: Kad pobijedi ljubav (1997.), Nije fer (2000.) i Za-točenici Alge (2000.). Smještajući radnju najčešće na morsku obalu (otok Brač), dakle zavičajni svijet, Maja Brajko-Livaković obrađuje u svojim djelima vječnu temu o borbi dobra i zla i konačnoj pobjedi dobra, svjesna da je vrijeme u kojem žive mladi ljudi danas ozbiljno i kaotično te njezine knjige služe kao putokazi na stazi malenoga čitatelja.

Nada Zidar-Bogadi (Zagreb, 1957.) autorica je stihova, igrokaza i priča, javlja se i kao ilustratorica, a stalna je suradnica listova Radost, Smib i Modra lasta. Objavila je četiri pjesničke zbirke: Mjesečev sin (1984.), Nikad bliže Mjesecu (1992.), Šešir pun mjesečine (1994.) i Sudbina ruže (1997.), a sve ih povezuje riječ mjesec. Ona u poeziji afirmira svijet pri-rode i onoga što narušava njezin sklad. Autorica je igrokaza Jutro mravlje kraljice te zbirki priča: Sretan cvrčak (1996.) i Lopoč Priče (2003.). Nada Zidar-Bogadi ne unosi neka nova osvježenja na polju proznoga i poet-skoga polazišta i strukture, ali afirmira suodnos i suživot s prirodom oko nas.

Sanja Polak (Zagreb, 1968.) diplomirala je na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu u kojem je od 1991. uposlena kao učiteljica u osnovnoj školi. Suradnica je časopisa Smib, Radost i Prvi izbor. Autorica je autobiograf-ske proze iskazane prvim romanom Dnevnik Pauline P. (2000.), a onda njegovim nastavkom Drugi dnevnik Pauline P. (2004.) te kroz svjetonazor desetogodišnje djevojčice opisuje i aktualizira temeljna pitanja s kojima se susreću mladi. Sanja Polak autorica je i zbirke priča Petrica Pričalica (2005.). Zatim slijede: Pobuna Pauline P., Mali Jan ima plan, Dnevnik dobrih anđela te Gorski dnevnik Pauline P.

Odabir pisaca u ovom poglavlju je sveden na najzaslužnije u smislu afirmacije, nagrađivanja književnih djela, uvrštenosti u udžbenike i lektir-ne programe te uređivanju i pokretanju časopisa za djecu, kao i raznih ak-tivnosti koji motiviraju najmlađe čitatelje na čitanje i pisanje lijepe riječi.

SUVREMENA PITANJA

116

116

Zaključak

U ovom radu predstavljen je pregled hrvatske dječje književnosti od njezinih prvih ostvaraja do suvremenih reprezentativnih djela. U tom razdoblju koje obuhvaća otprilike sto pedeset godina, napravljena je peri-odizacija u četiri razdoblja te još jedno koje se odnosi na živuće pisce. Ta-kođer je bitno spomenuti da su se u prva četiri dijela spomenuli pisci koji su utemeljili dječju književnost i u svakom razdoblju ostavili trag i pečat svojim angažmanom, književnim i kulturnim stvaranjem. U suvremenim strujanjima u dječjoj književnosti predstavljeni su živući pisci koji su još za života dali velik doprinos te su uvršteni u lektire i u osnovnoškolske udžbenike. U usporedbi s književnošću za odrasle, dječja književnost nije imala tako dug povijesni slijed (od srednjovjekovne književnosti do po-stmodernizma), nego je nastala i razvijala se od polovice devetnaestoga stoljeća do danas te je odabir autora i periodizacija znatno drukčija nego u književnosti za odrasle.

Važnost dječje književnosti neupitna je; naime ta književnost je uti-litarna, poučna, u ulozi je oblikovanja karaktera djeteta i istovremeno je odgojiteljica i prijateljica, ali je i zabavna, potiče maštu, kreira u dječjim glavama nove svjetove, katkad je bijeg od stvarnosti, katkad spasiteljica. Iako je nekada bila marginalizirana, danas dječja književnost opravdano ima zasluženu ulogu, rame uz rame s onom pisanom za odrasle.

Popis literature – Stjepan Hranjec: Pregled hrvatske dječje književnosti, Školska

knjiga, Zagreb, 2006. – Milan Crnković, Dubravka Težak: Povijest hrvatske dječje knji-

ževnosti, od početaka do 1955. godine, Znanje, Zagreb, 2002. – Milan Crnković: Sto lica priče, Školska knjiga, Zagreb, 1987. – Milan Crnković: Dječja književnost, Školska knjiga, Zagreb, X

izdanje, 1990. – Boris Tomaševski: Teorija književnosti (prev. Josip Užarević),

Matica hrvatska, Zagreb, 1998. – Dubravka Težak: Hrvatska poratna dječja priča, Školska knjiga,

Zagreb, 1991. – Joža Skok: Grigor Vitez – samostalno i autohtono poglavlje hrvat-

skog dječjeg pjesništva, Umjetnost i dijete, 1. – 2., Zagreb, 1987. – Joža Skok: Prozori djetinjstva (I), antologija hrvatskog dječjeg ro-

mana, Naša djeca, Zagreb, 1991.

117

117


– Perina Meić: Čitanje povijesti književnosti, Alfa, Mostar, 2010. – Miroslav Šicel: Pregled hrvatske dječje književnosti, Liber, Za-

greb, 1979. – Miroslav Šicel: Hrvatska književnost 19. i 20. stoljeća, Školska

knjiga Zagreb, 1997. – Ivo Frangeš: Povijest hrvatske književnosti, MH, Cankarjeva za-

ložba, Zagreb – Ljubljana, 1987. – Ahmed Hromadžić: Dječji pisci o sebi, Veselin Masleša, Sarajevo,

1963.

A REVIEW OF CROATIAN CHILDREN’S LITERATURE

Summary

The paper presents a review of Croatian children’s literature from its begin-nings up to the present day. The review includes four periods, and one that refers to contemporary children’s literature and to living established writers. The most prominent authors from each period were selected together with their works, and with thematic and stylistic features of their literary creation.Keywords: children›s literature, history of literature, periodization, chil-dren›s writers, poetic characteristics, children›s poetry, children›s novel, play.

IZ KULTURE

Distanca, akril na platnu, 150 x 150 cm, 2019.

121

Ivan Perutina FPMOZ Sveučilište u Mostaru Jelena Šimunović FPMOZ Sveučilište u Mostaru Jelena Putica Džajić FPMOZ Sveučilište u Mostaru

UDK 556.53(282.24 Jasenica) 627.1(282.24 Jasenica)Primljeno 27. ožujka 2020. Izvorni članak

Hidrološka analiza porječja Jasenice (Hercegovina)

Sažetak

Osnovna hidrološka značajka koja karakterizira vodne pojave u kršu je to što male promjene rubnih uvjeta uzrokuju velike promjene unutar vodnoga sustava gdje promjene uglavnom nisu linearne. U radu je izvršena hidrološka analiza vodostaja i protoka izmjerenih na dvije hidrološke postaje (Lištica na rijeci Lištici i Jasenica Dom na rijeci Jasenici) za razdoblje Lištica 1961. – 1986. i Jasenica Dom 1967. – 1986. i 2004. – 2014. te je utvrđeno sma-njenje protoka. Izvršena je klimatološka analiza srednjih temperatura zraka i godišnjih količina oborina za meteorološke postaje (Mostar, Široki Brijeg, Posušje i Rakitno). Na analiziranim meteorološkim postajama zabilježen je trend porasta srednje temperature zraka i trend smanjenja godišnjih oborina. Od ključnoga interesa je uporabom klimatoloških i hidroloških podataka sa slivnoga područja rijeke Jasenice utvrditi odnose nastalih promjena. Ključne riječi: temperatura zraka, oborine, Jasenica, protok, hidrološke pro-mjene, vodostaj.

SUVREMENA PITANJA

122

122

Uvod

Krški vodonosnici predstavljaju složene sustave koje je teško definirati. Velika heterogenost krških vodonosnika često otežava, a ponekad i

onemogućava određivanje smjerova tečenja podzemne vode u kršu. Zbog toga izučavanje krškoga sustava zahtijeva individualan pristup zasnovan na brojnim organiziranim mjerenjima različitih klimatoloških i hidrološ-kih parametara (Bonacci, Andrić, 2010). Rijeka Jasenica hrani se vodama Ugrovače i Lištice koje dolaze preko Mostarskoga blata te poniru u nje-govu jugoistočnom dijelu, a nakon toga izviru u naselju Rodoč – Vrelo. Vodni režim može se mijenjati uslijed promjene klime, uvjeta u porječju i antropogenoga utjecaja ili njihove kombinacije (Slišković, 2010). Hi-drološke značajke rijeke Jasenice prvi put su izmijenjene prokopavanjem kanala za potrebe poljoprivrede 1947. godine i drugi put puštanjem u rad HE Mostarsko blato 2010. godine. Analizom hidroloških i mete-oroloških raspoloživih informacija utvrdit će se do kakvih i kolikih je izmjena došlo u porječju rijeke Jasenice što je od ključnoga interesa za stanovništvo i gospodarstvo u istraživanom području. Prostor istraživanja obuhvaća područje Mostarskoga blata i porječja rijeke Jasenice smješte-ne u zapadnom obodu Mostarskoga polja koje karakterizira izmijenjena mediteranska klima (slika 1). Mostarsko blato vodom se hrani povreme-nim tokom rijeke Ugrovače za vrijeme visokih voda te stalnih vodoto-ka Lištice, Crnašnice i Žvatića (Slišković i dr., 2011). Slivno područje Mostarskoga blata iznosi oko 560 km². Zapadnim obodom Mostarskoga polja teče rijeka Jasenica u dužini od 9,4 km.

Geografska istraživanja analiziranoga prostora do sada su bila ma-lobrojna. Prethodna istraživanja uglavnom su se provodila za potrebe izradbe hidrogeoloških studija te izgradnje hidroelektrana, a vrlo malo su se bavila promjenama klimatoloških i hidroloških elemenata u porječju Jasenice. Povijest hidrogeoloških istraživanja analiziranoga prostora po-činje izradbom Osnovne hidrogeološke karte 1989. godine, nakon čega je izrađen katastar vodnih objekata i građevina. Autori Slišković i dr. (2000) su opisali hidrogeološke značajke sliva, veličinu sliva i trasiranje podze-mnih voda Mostarskoga blata. Studija utjecaja na okoliš HE Mostarsko blato urađena je 2001. godine. U studiji su predstavljena moguća rješe-nja odnosno izgradnja hidroelektrane, veća uporabljivost poljoprivrednih površina koje su ranije bile izložene plavljenju te nenarušavanje vodnoga režima rijeke Jasenice. U djelu Krš “Niske Hercegovine” i mogućnosti vodo-opskrbe autori Slišković i dr. (2011) opisuju hidrogeološke karakteristike slivova Hercegovine, ali i mogućnosti koje imaju krške zaravni. Autori u radu naglašavaju važnost pravilna crpljenja podzemnih voda, ali i veću zaštitu podzemnih voda.

123

123

Ivan Perutina − Jelena Šimunović − Jelena Putica DžajićHIDroloŠka analIza PorJečJa JasenIce (HercegovIna)

Slika 1: Položaj rijeke JaseniceIzvor: Topografska karta, 1 : 25000, Mostar 574-2-3, Vojno geografski

institut Beograd 1976.

1. Klimatološka analiza

Karakteristike malih krških vodonosnika su da male promjene ula-znih parametara uzrokuju značajne oscilacije toka pa tako i rijeke Jase-nice. Rijeka Jasenica je duga 9,4 km, izvire u naselju Rodoč – Vrelo, a u rijeku Neretvu ulijeva se u naselju Baćevići i njezina je desna pritoka u srednjem toku na području Bišća polja. U radu su analizirane promjene mjesečnih i godišnjih vrijednosti srednje temperature zraka i oborina te karakteristični vodostaji i protoci. Oborine kao glavna komponenta pro-cesa otjecanja, pokazuju značajnu vremensku i prostornu varijabilnost u promatranom području (Maradin, Madžar, Perutina, 2014).

SUVREMENA PITANJA

124

124

4

y = 0,0215x + 8,7041 R² = 0,2713

0,0°C 2,0°C 4,0°C 6,0°C 8,0°C

10,0°C 12,0°C 14,0°C 16,0°C

1960

19

63

1966

19

69

1972

19

75

1978

19

81

1984

19

87

1990

19

93

1996

19

99

2002

20

05

y = 0,0281x + 14,197 R² = 0,4569

0,0°C 2,0°C 4,0°C 6,0°C 8,0°C

10,0°C 12,0°C 14,0°C 16,0°C

1960

19

63

1966

19

69

1972

19

75

1978

19

81

1984

19

87

1990

19

93

1996

19

99

2002

20

05

2008

20

11

2014

y = 0,0083x + 9,1096

R² = 0,0481

0,0°C 2,0°C 4,0°C 6,0°C 8,0°C

10,0°C 12,0°C 14,0°C 16,0°C

1960

1963

1966

1969

1972

1975

1978

1981

1984

1987

1990

1993

1996

1999

2002

2005

y = 0,0227x + 12,582 R² = 0,2817

0,0°C 2,0°C 4,0°C 6,0°C 8,0°C

10,0°C 12,0°C 14,0°C 16,0°C

1960

19

63

1966

19

69

1972

19

75

1978

19

81

1984

19

87

1990

19

93

1996

19

99

2002

20

05

2008

20

11

2014

Slika 4: Srednje godišnje temperature zraka za razdoblje 1960. – 2006. Slika 5: Srednje godišnje temperature zraka za razdoblje 1960. – 2006.

Meteorološka postaja Posušje Meteorološka postaja Rakitno

Izvor: Autori prema FHMZ Izvor: Autori prema FHMZ

Slika 3: Srednje godišnje temperature zraka za razdoblje 1960. – 2015. meteorološka postaja Široki Brijeg Izvor: Autori prema FHMZ

Slika 2: Srednje godišnje temperature zraka za razdoblje 1960. – 2015. meteorološka postaja Posušje Izvor: Autori prema FHMZ Izvor: Autori prema FHMZ

Slika 2: Srednje godišnje temperature zraka za razdoblje 1960. – 2015. meteorološka postaja Posušje

Izvor: Autori prema FHMZ

4

y = 0,0215x + 8,7041 R² = 0,2713

0,0°C 2,0°C 4,0°C 6,0°C 8,0°C

10,0°C 12,0°C 14,0°C 16,0°C

1960

19

63

1966

19

69

1972

19

75

1978

19

81

1984

19

87

1990

19

93

1996

19

99

2002

20

05

y = 0,0281x + 14,197 R² = 0,4569

0,0°C 2,0°C 4,0°C 6,0°C 8,0°C

10,0°C 12,0°C 14,0°C 16,0°C

1960

19

63

1966

19

69

1972

19

75

1978

19

81

1984

19

87

1990

19

93

1996

19

99

2002

20

05

2008

20

11

2014

y = 0,0083x + 9,1096 R² = 0,0481

0,0°C 2,0°C 4,0°C 6,0°C 8,0°C

10,0°C 12,0°C 14,0°C 16,0°C

1960

1963

1966

1969

1972

1975

1978

1981

1984

1987

1990

1993

1996

1999

2002

2005

y = 0,0227x + 12,582

R² = 0,2817

0,0°C 2,0°C 4,0°C 6,0°C 8,0°C

10,0°C 12,0°C 14,0°C 16,0°C

1960

19

63

1966

19

69

1972

19

75

1978

19

81

1984

19

87

1990

19

93

1996

19

99

2002

20

05

2008

20

11

2014






Slika 3: Srednje godišnje temperature zraka za razdoblje 1960. – 2015. meteorološka postaja Široki Brijeg


125

125


4

y = 0,0215x + 8,7041 R² = 0,2713

0,0°C 2,0°C 4,0°C 6,0°C 8,0°C

10,0°C 12,0°C 14,0°C 16,0°C

1960

19

63

1966

19

69

1972

19

75

1978

19

81

1984

19

87

1990

19

93

1996

19

99

2002

20

05

y = 0,0281x + 14,197 R² = 0,4569

0,0°C 2,0°C 4,0°C 6,0°C 8,0°C

10,0°C 12,0°C 14,0°C 16,0°C

1960

19

63

1966

19

69

1972

19

75

1978

19

81

1984

19

87

1990

19

93

1996

19

99

2002

20

05

2008

20

11

2014

y = 0,0083x + 9,1096 R² = 0,0481

0,0°C 2,0°C 4,0°C 6,0°C 8,0°C

10,0°C 12,0°C 14,0°C 16,0°C

1960

1963

1966

1969

1972

1975

1978

1981

1984

1987

1990

1993

1996

1999

2002

2005

y = 0,0227x + 12,582 R² = 0,2817

0,0°C 2,0°C 4,0°C 6,0°C 8,0°C

10,0°C 12,0°C 14,0°C 16,0°C

1960

19

63

1966

19

69

1972

19

75

1978

19

81

1984

19

87

1990

19

93

1996

19

99

2002

20

05

2008

20

11

2014






Slika 4: Srednje godišnje temperature zraka za razdoblje 1960. – 2006. Meteorološka postaja Posušje


4

y = 0,0215x + 8,7041 R² = 0,2713

0,0°C 2,0°C 4,0°C 6,0°C 8,0°C

10,0°C 12,0°C 14,0°C 16,0°C

1960

19

63

1966

19

69

1972

19

75

1978

19

81

1984

19

87

1990

19

93

1996

19

99

2002

20

05

y = 0,0281x + 14,197 R² = 0,4569

0,0°C 2,0°C 4,0°C 6,0°C 8,0°C

10,0°C 12,0°C 14,0°C 16,0°C

1960

19

63

1966

19

69

1972

19

75

1978

19

81

1984

19

87

1990

19

93

1996

19

99

2002

20

05

2008

20

11

2014

y = 0,0083x + 9,1096 R² = 0,0481

0,0°C 2,0°C 4,0°C 6,0°C 8,0°C

10,0°C 12,0°C 14,0°C 16,0°C

1960

1963

1966

1969

1972

1975

1978

1981

1984

1987

1990

1993

1996

1999

2002

2005

y = 0,0227x + 12,582 R² = 0,2817

0,0°C 2,0°C 4,0°C 6,0°C 8,0°C

10,0°C 12,0°C 14,0°C 16,0°C

1960

19

63

1966

19

69

1972

19

75

1978

19

81

1984

19

87

1990

19

93

1996

19

99

2002

20

05

2008

20

11

2014






Slika 5: Srednje godišnje temperature zraka za razdoblje 1960. – 2006. Meteorološka postaja RakitnoIzvor: Autori prema FHMZ

Srednja godišnja temperatura zraka u referentom razdoblju za mete-orološku postaju Mostar iznosila je 14,6°C, a u promatranom razdoblju 14,8°C, za meteorološku postaju Široki Brijeg 12,8 °C u referentnom razdoblju i 13,1°C u promatranom razdoblju. U promatranom razdoblju za meteorološku postaju Posušje srednja godišnja temperatura zraka iznosila je 11,1°C, a u referentom 11,4°C u promatranom razdoblju i za meteorološku postaju Rakitno 9,1°C u referentom razdoblju i 9,3°C u promatranom razdoblju (slike 2, 3, 4 i 5). Srednje temperature zraka na promatranim postajama bilježe trend rasta za razdoblje od 1961. do

SUVREMENA PITANJA

126

126

2015., na meteorološkoj postaji Mostar Bijeli Brijeg od 0,28°C/10 god., na meteorološkoj postaji Široki Brijeg 0,22°C/10 god., na meteorološ-koj postaji Posušje 0,21°C/10 god. te na meteorološkoj postaji Rakitno 0,008°C/10 god. Na istraživanom području evidentan je trend porasta srednje godišnje temperature na sve četiri meteorološke potaje. Trend porasta srednje godišnje temperature zraka značajniji je kod postaja koje se nalaze na manjoj nadmorskoj visini (Mostar i Široki Brijeg) dok je kod postaja na većoj nadmorskoj visini (Posušje i Rakitno) trend porasta srednje godišnje temperature zraka manji.

6

y = -0,0283x + 4,5675 R² = 0,1971

y = 0,0266x + 11,731 R² = 0,1832

y = 0,0445x + 21,067 R² = 0,2837

y = 0,0087x + 13,329 R² = 0,0185

0,0°C 5,0°C

10,0°C 15,0°C 20,0°C 25,0°C 30,0°C

1961

19

64

1967

19

70

1973

19

76

1979

19

82

1985

19

88

1991

19

94

1997

20

00

2003

20

06

2009

20

12

2015

Zima Proljće Ljeto Jesen

y = 0,0228x + 5,5085 R² = 0,1256

y = 0,0299x + 13,237 R² = 0,2196

y = 0,053x + 22,816 R² = 0,4236

y = 0,013x + 15,1 R² = 0,0441

0,0°C 5,0°C

10,0°C 15,0°C 20,0°C 25,0°C 30,0°C

1961

19

64

1967

19

70

1973

19

76

1979

19

82

1985

19

88

1991

19

94

1997

20

00

2003

20

06

2009

20

12

2015


Slika 7: Trendovi prosječnih sezonskih temperature zraka za razdoblje 1960. – 2015. meteorološka postaja Široki Brijeg


Slika 6: Trendovi prosječnih sezonskih temperature zraka za razdoblje 1960. – 2015. meteorološka postaja Bijeli Brijeg Mostar Izvor: Autori prema FHMZ

Slika 6: Trendovi prosječnih sezonskih temperatura zraka za razdoblje 1960. – 2015. meteorološka postaja Bijeli Brijeg Mostar


6

y = -0,0283x + 4,5675 R² = 0,1971

y = 0,0266x + 11,731 R² = 0,1832

y = 0,0445x + 21,067 R² = 0,2837

y = 0,0087x + 13,329 R² = 0,0185

0,0°C 5,0°C

10,0°C 15,0°C 20,0°C 25,0°C 30,0°C

1961

19

64

1967

19

70

1973

19

76

1979

19

82

1985

19

88

1991

19

94

1997

20

00

2003

20

06

2009

20

12

2015


y = 0,0228x + 5,5085 R² = 0,1256

y = 0,0299x + 13,237 R² = 0,2196

y = 0,053x + 22,816 R² = 0,4236

y = 0,013x + 15,1 R² = 0,0441

0,0°C 5,0°C

10,0°C 15,0°C 20,0°C 25,0°C 30,0°C

1961

19

64

1967

19

70

1973

19

76

1979

19

82

1985

19

88

1991

19

94

1997

20

00

2003

20

06

2009

20

12

2015


Slika 7: Trendovi prosječnih sezonskih temperature zraka za razdoblje 1960. – 2015. meteorološka postaja Široki Brijeg


Slika 6: Trendovi prosječnih sezonskih temperature zraka za razdoblje 1960. – 2015. meteorološka postaja Bijeli Brijeg Mostar Izvor: Autori prema FHMZ

Slika 7: Trendovi prosječnih sezonskih temperatura zraka za razdoblje 1960. – 2015. meteorološka postaja Široki Brijeg


127

127


7

y = 0,0119x + 2,7169 R² = 0,028

y = 0,0219x + 9,8328 R² = 0,0712

y = 0,0468x + 19,132 R² = 0,3214

y = 0,0128x + 11,685 R² = 0,0291

0,0°C 5,0°C

10,0°C 15,0°C 20,0°C 25,0°C 30,0°C

1961

1964

1967

1970

1973

1976

1979

1982

1985

1988

1991

1994

1997

2000

2003

2006

Zima Proljeće Ljeto Jesen

y = 0,0051x + 0,9652 R² = 0,0081

y = 0,0072x + 7,9592 R² = 0,0101

y = 0,0233x + 17,246 R² = 0,1149

y = 0,0046x + 10,086 R² = 0,0042

-5,0°C 0,0°C 5,0°C

10,0°C 15,0°C 20,0°C 25,0°C 30,0°C

1961

1964

1967

1970

1973

1976

1979

1982

1985

1988

1991

1994

1997

2000

2003

2006


Slika 8: Trendovi prosječnih sezonskih temperature zraka za razdoblje 1960. – 2006. meteorološka postaja Posušje Izvor: Autori prema FHMZ

Slika 9: Trendovi prosječnih sezonskih temperature zraka za razdoblje 1960. – 2006. meteorološka postaja Rakitno Izvor: Autori prema FHMZ

Slika 8: Trendovi prosječnih sezonskih temperatura zraka za razdoblje 1960. – 2006. meteorološka postaja Posušje


7

y = 0,0119x + 2,7169 R² = 0,028

y = 0,0219x + 9,8328 R² = 0,0712

y = 0,0468x + 19,132 R² = 0,3214

y = 0,0128x + 11,685 R² = 0,0291

0,0°C 5,0°C

10,0°C 15,0°C 20,0°C 25,0°C 30,0°C

1961

1964

1967

1970

1973

1976

1979

1982

1985

1988

1991

1994

1997

2000

2003

2006


y = 0,0051x + 0,9652 R² = 0,0081

y = 0,0072x + 7,9592 R² = 0,0101

y = 0,0233x + 17,246 R² = 0,1149

y = 0,0046x + 10,086 R² = 0,0042

-5,0°C 0,0°C 5,0°C

10,0°C 15,0°C 20,0°C 25,0°C 30,0°C

1961

1964

1967

1970

1973

1976

1979

1982

1985

1988

1991

1994

1997

2000

2003

2006


Slika 8: Trendovi prosječnih sezonskih temperature zraka za razdoblje 1960. – 2006. meteorološka postaja Posušje Izvor: Autori prema FHMZ

Slika 9: Trendovi prosječnih sezonskih temperature zraka za razdoblje 1960. – 2006. meteorološka postaja Rakitno Izvor: Autori prema FHMZ

Slika 9: Trendovi prosječnih sezonskih temperatura zraka za razdoblje 1960. – 2006. meteorološka postaja Rakitno


Trend porasta prosječnih sezonskih temperatura zraka najizražajni-ji je za ljetnu sezonu i iznosi 0,55°C/10 god. za meteorološku postaju Mostar (slika 6) dok je najniži na meteorološkoj postaji Rakitno i iznosi 0,23°C/10 god (slika 9). Promatrani trendovi srednjih sezonskih tempe-ratura zraka imaju pozitivan predznak za sve promatrane meteorološke postaje i sve sezone osim srednje zimske temperature zraka na meteoro-loškoj postaji Rakitno koja ima blago negativan trend od 0,05°C/10 god. Možemo zaključiti kako je na meteorološkim postajama koje se nalaze na manjoj nadmorskoj visini kao što su Mostar i Široki Brijeg došlo do

SUVREMENA PITANJA

128

128

značajnijega porasta srednjih temperatura zraka, a najviše u ljetnom raz-doblju (slika 7) (Popov i sur. 2018).

8

Trend porasta prosječnih sezonskih temperatura zraka najizražajniji je za ljetnu sezonu

i iznosi 0,55°C/10 god. za meteorološku postaju Mostar (slika 6) dok je najniži na

meteorološkoj postaji Rakitno i iznosi 0,23°C/10 god (slika 9). Promatrani trendovi srednjih

sezonskih temperatura zraka imaju pozitivan predznak za sve promatrane meteorološke

postaje i sve sezone osim srednje zimske temperature zraka na meteorološkoj postaji Rakitno

koja ima blago negativan trend od 0,05°C/10 god. Možemo zaključiti kako je na

meteorološkim postajama koje se nalaze na manjoj nadmorskoj visini kao što su Mostar i

Široki Brijeg došlo do značajnijega porasta srednjih temperatura zraka, a najviše u ljetnom

razdoblju (slika 7) (Popov i sur. 2018).

Na promatranim meteorološkim postajama za razdoblje 1961. – 2010. (slika10)

vidljivo je kako je na sve četiri postaje količina oborina najveća u zimskom dijelu godine dok

je minimum oborina u ljetnom razdoblju, a pogotovo u kolovozu na sve četiri meteorološke

postaje. U promatranom razdoblju trend smanjena oborina je negativan na sve četiri

meteorološke postaje i iznos -22mm°/10 god. na meteorološkoj postaji Mostar do -55mm/10

god. na meteorološkoj postaji Rakitno. U ljetnom razdoblju u istraživanom prostoru je

najmanja količina oborina i uz povećanje srednje ljetne temperature zraka koje povećava

isparavanje utjecat će gubitak vode u čitavom slivnom području pa tako i u samom toku rijeke

Jasenice. Na meteorološkim postajama koje se nalaze na većim nadmorskim visinama kao što

su Posušje i Rakitno trend pokazuje smanjenje oborina značajnije nego na postajama koje se

nalaze na manjoj nadmorskoj visini kao što su Mostar i Široki Brijeg. Trend porasta

0,mm

50,mm

100,mm

150,mm

200,mm

250,mm

300,mm

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

Mostar Rakitno Široki Brijeg Posušje

Slika 10: Prikaz srednjih mjesečnih količina oborina za meteorološke postaje Mostar, Rakitno, Široki Brijeg i Posušje Izvor: Autori prema FHMZ

Slika 10: Prikaz srednjih mjesečnih količina oborina za meteorološke postaje Mostar, Rakitno, Široki Brijeg i Posušje


Na promatranim meteorološkim postajama za razdoblje 1961. – 2010. (slika 10) vidljivo je kako je na sve četiri postaje količina oborina najveća u zimskom dijelu godine dok je minimum oborina u ljetnom razdoblju, a pogotovo u kolovozu na sve četiri meteorološke postaje. U promatranom razdoblju trend smanjena oborina je negativan na sve četiri meteorološ-ke postaje i iznos -22mm°/10 god. na meteorološkoj postaji Mostar do -55mm/10 god. na meteorološkoj postaji Rakitno. U ljetnom razdoblju u istraživanom prostoru je najmanja količina oborina i uz povećanje srednje ljetne temperature zraka koje povećava isparavanje utjecat će na gubitak vode u čitavom slivnom području pa tako i u samom toku rijeke Jaseni-ce. Na meteorološkim postajama koje se nalaze na većim nadmorskim visinama kao što su Posušje i Rakitno trend pokazuje smanjenje oborina značajnije nego na postajama koje se nalaze na manjoj nadmorskoj visini kao što su Mostar i Široki Brijeg. Trend porasta temperature zraka u ljetnoj sezoni i smanjenja oborina pogotovo u sušnom dijelu godine ne-gativno će se odraziti na vode rijeke Jasenice.

129

129


10

y = -4,7534x + 1660,6 R² = 0,0441

0,mm 500,mm

1000,mm 1500,mm 2000,mm 2500,mm 3000,mm

1961

19

64

1967

19

70

1973

19

76

1979

19

82

1985

19

88

1991

19

94

1997

20

00

2003

20

06

y = -2,2514x + 1558,6 R² = 0,0115

0,mm

500,mm

1000,mm

1500,mm

2000,mm

2500,mm

3000,mm

1961

19

65

1969

19

73

1977

19

81

1985

19

89

1993

19

97

2001

20

05

2009

20

13

y = -1,8166x + 1691,7 R² = 0,006

0,mm

500,mm

1000,mm

1500,mm

2000,mm

2500,mm

3000,mm

1961

1965

1969

1973

1977

1981

1985

1989

1993

1997

2001

2005

2009

2013

y = -5,5568x + 1889,4 R² = 0,0387

0,mm 500,mm

1000,mm 1500,mm 2000,mm 2500,mm 3000,mm

1961

19

64

1967

19

70

1973

19

76

1979

19

82

1985

19

88

1991

19

94

1997

20

00

2003

20

06

Slika 13: Niz godišnjih količina oborina za meteorološku postaju Slika 14: Niz godišnjih količina oborina za meteorološku postaju Rakitno

Posušje 1961. – 2006. 1960. – 2006.


Slika 11: Niz godišnjih količina oborina za meteorološku postaju Bijeli Brijeg Mostar 1961. – 2015. Izvor: Autori prema FHMZ

Slika 12: Niz godišnjih količina oborina za meteorološku postaju Široki Brijeg 1961. – 2015. Izvor: Autori prema FHMZ

Sl. 14. Niz godišnjih količina oborina za meteorolku postaju Rakitno1961.-2006 Izvor: Autori prema FHMZ

Slika 11: Niz godišnjih količina oborina za meteorološku postaju Bijeli Brijeg Mostar 1961. – 2015.


10

y = -4,7534x + 1660,6 R² = 0,0441

0,mm 500,mm

1000,mm 1500,mm 2000,mm 2500,mm 3000,mm

1961

19

64

1967

19

70

1973

19

76

1979

19

82

1985

19

88

1991

19

94

1997

20

00

2003

20

06

y = -2,2514x + 1558,6 R² = 0,0115

0,mm

500,mm

1000,mm

1500,mm

2000,mm

2500,mm

3000,mm

1961

19

65

1969

19

73

1977

19

81

1985

19

89

1993

19

97

2001

20

05

2009

20

13

y = -1,8166x + 1691,7 R² = 0,006

0,mm

500,mm

1000,mm

1500,mm

2000,mm

2500,mm

3000,mm

1961

1965

1969

1973

1977

1981

1985

1989

1993

1997

2001

2005

2009

2013

y = -5,5568x + 1889,4 R² = 0,0387

0,mm 500,mm

1000,mm 1500,mm 2000,mm 2500,mm 3000,mm

1961

19

64

1967

19

70

1973

19

76

1979

19

82

1985

19

88

1991

19

94

1997

20

00

2003

20

06


Posušje 1961. – 2006. 1960. – 2006.





Slika 12: Niz godišnjih količina oborina za meteorološku postaju Široki Brijeg 1961. – 2015.


SUVREMENA PITANJA

130

130

10

y = -4,7534x + 1660,6 R² = 0,0441

0,mm 500,mm

1000,mm 1500,mm 2000,mm 2500,mm 3000,mm

1961

19

64

1967

19

70

1973

19

76

1979

19

82

1985

19

88

1991

19

94

1997

20

00

2003

20

06

y = -2,2514x + 1558,6 R² = 0,0115

0,mm

500,mm

1000,mm

1500,mm

2000,mm

2500,mm

3000,mm

1961

19

65

1969

19

73

1977

19

81

1985

19

89

1993

19

97

2001

20

05

2009

20

13

y = -1,8166x + 1691,7 R² = 0,006

0,mm

500,mm

1000,mm

1500,mm

2000,mm

2500,mm

3000,mm

1961

1965

1969

1973

1977

1981

1985

1989

1993

1997

2001

2005

2009

2013

y = -5,5568x + 1889,4 R² = 0,0387

0,mm 500,mm

1000,mm 1500,mm 2000,mm 2500,mm 3000,mm

1961

19

64

1967

19

70

1973

19

76

1979

19

82

1985

19

88

1991

19

94

1997

20

00

2003

20

06


Posušje 1961. – 2006. 1960. – 2006.





Slika 13: Niz godišnjih količina oborina za meteorološku postaju Posušje 1961. – 2006.


10

y = -4,7534x + 1660,6 R² = 0,0441

0,mm 500,mm

1000,mm 1500,mm 2000,mm 2500,mm 3000,mm

1961

19

64

1967

19

70

1973

19

76

1979

19

82

1985

19

88

1991

19

94

1997

20

00

2003

20

06

y = -2,2514x + 1558,6 R² = 0,0115

0,mm

500,mm

1000,mm

1500,mm

2000,mm

2500,mm

3000,mm

1961

19

65

1969

19

73

1977

19

81

1985

19

89

1993

19

97

2001

20

05

2009

20

13

y = -1,8166x + 1691,7 R² = 0,006

0,mm

500,mm

1000,mm

1500,mm

2000,mm

2500,mm

3000,mm

1961

1965

1969

1973

1977

1981

1985

1989

1993

1997

2001

2005

2009

2013

y = -5,5568x + 1889,4 R² = 0,0387

0,mm 500,mm

1000,mm 1500,mm 2000,mm 2500,mm 3000,mm

1961

19

64

1967

19

70

1973

19

76

1979

19

82

1985

19

88

1991

19

94

1997

20

00

2003

20

06


Posušje 1961. – 2006. 1960. – 2006.





Sl. 14. Niz godišnjih količina oborina za meteorološku postaju Rakitno 1960.-2006


2. Hidrološka analiza

U kontekstu klimatskih promjena, mediteranska i submediteranska regija percipirana je kao vrlo ranjivo područje koje prema izvješćima IP-CC-a i dosadašnjim istraživanjima do kraja 21. stoljeća očekuju toplija i suša razdoblja. Promatrano globalno i regionalno klimatske promjene pokazuju tendenciju povećanja temperature i smanjivanja oborina čija je promjena veoma varijabilna što za posljedicu ima promjene značajki ri-ječnoga režima na čitavom mediteranskom području (Giorgi, Linolleo, 2008).

131

131


12

0,cm 20,cm 40,cm 60,cm 80,cm

100,cm 120,cm 140,cm 160,cm 180,cm

I. II.

III.

IV. V.

VI.

VII.

VIII.

IX

. X.

XI.

XII.

SVV 1967.-1986. SV 1967.-1986.

SNV 1967.-1986.

Hidrološka analiza

U kontekstu klimatskih promjena, mediteranska i submediteranska regija percipirana

je kao vrlo ranjivo područje koje prema izvješćima IPCC-a i dosadašnjim istraživanjima do

kraja 21. stoljeća očekuju toplija i suša razdoblja. Promatrano globalno i regionalno klimatske

promjene pokazuju tendenciju povećanja temperature i smanjivanja oborina čija je promjena

veoma varijabilna što za posljedicu ima promjene značajki riječnoga režima na čitavom

mediteranskom području (Giorgi, Linolleo, 2008).

0,cm 20,cm 40,cm 60,cm 80,cm

100,cm 120,cm 140,cm 160,cm 180,cm

I. II.

III.

IV. V.

VI.

VII.

VIII.

IX

. X.

XI.

XII.

SVV 2004.-2014. SV 2004.-2014.

SNV 2004.-2014.

Slika 15: Prikaz karakterističnih mjesečnih (srednji visoki, srednji vodostaj i srednji niski mjesečni) vodostaja za vodomjernu postaju Jasenica Dom 1976. – 1986. Izvor: Autori prema FHMZ


Slika 15: Prikaz karakterističnih mjesečnih (srednji visoki, srednji vodostaj i srednji niski mjesečni) vodostaja za vodomjernu postaju Jasenica Dom 1976. – 1986.


12

0,cm 20,cm 40,cm 60,cm 80,cm

100,cm 120,cm 140,cm 160,cm 180,cm

I. II.

III.

IV. V.

VI.

VII.

VIII.

IX

. X.

XI.

XII.

SVV 1967.-1986. SV 1967.-1986.

SNV 1967.-1986.

Hidrološka analiza

U kontekstu klimatskih promjena, mediteranska i submediteranska regija percipirana

je kao vrlo ranjivo područje koje prema izvješćima IPCC-a i dosadašnjim istraživanjima do

kraja 21. stoljeća očekuju toplija i suša razdoblja. Promatrano globalno i regionalno klimatske

promjene pokazuju tendenciju povećanja temperature i smanjivanja oborina čija je promjena

veoma varijabilna što za posljedicu ima promjene značajki riječnoga režima na čitavom

mediteranskom području (Giorgi, Linolleo, 2008).

0,cm 20,cm 40,cm 60,cm 80,cm

100,cm 120,cm 140,cm 160,cm 180,cm

I. II.

III.

IV. V.

VI.

VII.

VIII.

IX

. X.

XI.

XII.

SVV 2004.-2014. SV 2004.-2014.

SNV 2004.-2014.



Slika 16: Prikaz karakterističnih mjesečnih (srednji visoki, srednji vodostaj i srednji niski mjesečni) vodostaja za vodomjernu postaju Jasenica Dom 2004. – 2014.


SUVREMENA PITANJA

132

132

13

Slika 17: Prikaz karakterističnih mjesečnih (srednji visoki, srednji vodostaj i srednji niski mjesečni) vodostaja za vodomjernu postaju Lištica 1960. – 1986.


Rijeka Jasenica pripada sredozemnom kišno-snježnom režimu tekućica s primarnim

maksimumima u zimskom dijelu godine i minimumima u ljetnom dijelu godine (slike 15 i

16). Trend porasta temperature i smanjenje oborina odrazili su se i na protoke rijeka Lištice i

Jasenice. Rijeka Jasenica bilježi trend pada srednjega protoka od 0,16 m³/10 god. za razdoblje

1967. – 1986., dok rijeka Lištica bilježi pad od 0,29 m³/10 godine (slika 18). U razdoblju od

2004. do 2014. god. protok na rijeci Jasenici na mjernoj postaji Jasenica Dom ima negativan

predznak od 2,4m³/10 god. zbog puštanja u rad odvodnoga kanala iz kompenzacijskoga

bazena u kojem postoje klapne za regulaciju toka vode prema rijeci Neretvi i količine vode

koja se ispušta u rijeku Jasenicu. Dio zapaženih promjena mogu se pripisati i već detektiranim

klimatskim promjenama.

Slika 18: Prikaz karakterističnih mjesečnih (maksimalni, srednji protok i minimalni godišnji) protoka Q za vodomjernu postaju Jasenica Dom 1967. – 1986. Izvor: Autori prema FHMZ

0,cm

20,cm

40,cm

60,cm

80,cm

100,cm

120,cm

140,cm

160,cm

180,cm

I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.

SVV 1960.-1986. SV 1960.-1986. SNV 1960.-1986.

y = 0,0024x + 0,2108 R² = 0,0012

y = -0,0129x + 9,2944 R² = 0,0046

y = -0,0164x + 3,8068 R² = 0,0132

0,Qm³/s 2,Qm³/s 4,Qm³/s 6,Qm³/s 8,Qm³/s

10,Qm³/s 12,Qm³/s

NQ 1967.-1986. VQ 1967.-1986. SQ 1967.-1986.



Rijeka Jasenica pripada sredozemnom kišno-snježnom režimu teku-ćica s primarnim maksimumima u zimskom dijelu godine i minimumima u ljetnom dijelu godine (slike 15 i 16). Trend porasta temperature i sma-njenje oborina odrazili su se i na protoke rijeka Lištice i Jasenice. Rijeka Jasenica bilježi trend pada srednjega protoka od 0,16 m³/10 god. za raz-doblje 1967. – 1986., dok rijeka Lištica bilježi pad od 0,29 m³/10 god. (slika 18). U razdoblju od 2004. do 2014. god. protok na rijeci Jasenici na mjernoj postaji Jasenica Dom ima negativan predznak od 2,4m³/10 god. zbog puštanja u rad odvodnoga kanala iz kompenzacijskoga bazena u ko-jem postoje klapne za regulaciju toka vode prema rijeci Neretvi i količine vode koja se ispušta u rijeku Jasenicu. Dio zapaženih promjena mogu se pripisati i već detektiranim klimatskim promjenama.

13



Rijeka Jasenica pripada sredozemnom kišno-snježnom režimu tekućica s primarnim

maksimumima u zimskom dijelu godine i minimumima u ljetnom dijelu godine (slike 15 i

16). Trend porasta temperature i smanjenje oborina odrazili su se i na protoke rijeka Lištice i

Jasenice. Rijeka Jasenica bilježi trend pada srednjega protoka od 0,16 m³/10 god. za razdoblje

1967. – 1986., dok rijeka Lištica bilježi pad od 0,29 m³/10 godine (slika 18). U razdoblju od

2004. do 2014. god. protok na rijeci Jasenici na mjernoj postaji Jasenica Dom ima negativan

predznak od 2,4m³/10 god. zbog puštanja u rad odvodnoga kanala iz kompenzacijskoga

bazena u kojem postoje klapne za regulaciju toka vode prema rijeci Neretvi i količine vode

koja se ispušta u rijeku Jasenicu. Dio zapaženih promjena mogu se pripisati i već detektiranim

klimatskim promjenama.

Slika 18: Prikaz karakterističnih mjesečnih (maksimalni, srednji protok i minimalni godišnji) protoka Q za vodomjernu postaju Jasenica Dom 1967. – 1986. Izvor: Autori prema FHMZ

0,cm

20,cm

40,cm

60,cm

80,cm

100,cm

120,cm

140,cm

160,cm

180,cm

I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.

SVV 1960.-1986. SV 1960.-1986. SNV 1960.-1986.

y = 0,0024x + 0,2108 R² = 0,0012

y = -0,0129x + 9,2944 R² = 0,0046

y = -0,0164x + 3,8068 R² = 0,0132

0,Qm³/s 2,Qm³/s 4,Qm³/s 6,Qm³/s 8,Qm³/s

10,Qm³/s 12,Qm³/s

NQ 1967.-1986. VQ 1967.-1986. SQ 1967.-1986.

Slika 18: Prikaz karakterističnih mjesečnih (maksimalni, srednji protok i minimalni godišnji) protoka Q za vodomjernu postaju Jasenica Dom 1967. – 1986.


133

133


14

y = -0,2418x + 10,77 R² = 0,0255

0,Qm³/s 5,Qm³/s

10,Qm³/s 15,Qm³/s 20,Qm³/s 25,Qm³/s 30,Qm³/s 35,Qm³/s 40,Qm³/s 45,Qm³/s 50,Qm³/s

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Slika 20: Prikaz karakterističnih mjesečnih (visoki, srednji protok i niski godišnji) protoka Q za vodomjernu postaju Jasenica Dom 2004. – 2014. Izvor; Autori prema FHMZ

y = 0,0295x + 7,4418 R² = 0,0268

0,Qm³/s 5,Qm³/s


1960

. 19

61.

1962

. 19

63.

1964

. 19

65.

1966

. 19

67.

1968

. 19

69.

1970

. 19

71.

1972

. 19

73.

1974

. 19

75.

1976

. 19

77.

1978

. 19

79.

1980

. 19

81.

1982

. 19

83.

1984

. 19

85.

1986

.

VQ 1960.-1986. SQ 1960.-1986. NQ 1960.-1986.

Slika 19: Prikaz karakterističnih mjesečnih (maksimalni, srednji protok i minimalni godišnji) protoka Q za vodomjernu postaju Lištica 1960. – 1986. – rijeka Lištica Izvor: Autori prema FHMZ

Slika 19: Prikaz karakterističnih mjesečnih (maksimalni, srednji protok i minimalni godišnji) protoka Q za vodomjernu postaju Lištica 1960. – 1986. – rijeka Lištica


14

y = -0,2418x + 10,77 R² = 0,0255

0,Qm³/s 5,Qm³/s


2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Slika 20: Prikaz karakterističnih mjesečnih (visoki, srednji protok i niski godišnji) protoka Q za vodomjernu postaju Jasenica Dom 2004. – 2014. Izvor; Autori prema FHMZ

y = 0,0295x + 7,4418 R² = 0,0268

0,Qm³/s 5,Qm³/s


1960

. 19

61.

1962

. 19

63.

1964

. 19

65.

1966

. 19

67.

1968

. 19

69.

1970

. 19

71.

1972

. 19

73.

1974

. 19

75.

1976

. 19

77.

1978

. 19

79.

1980

. 19

81.

1982

. 19

83.

1984

. 19

85.

1986

.

VQ 1960.-1986. SQ 1960.-1986. NQ 1960.-1986.

Slika 19: Prikaz karakterističnih mjesečnih (maksimalni, srednji protok i minimalni godišnji) protoka Q za vodomjernu postaju Lištica 1960. – 1986. – rijeka Lištica Izvor: Autori prema FHMZ

Slika 20: Prikaz karakterističnih mjesečnih (visoki, srednji protok i niski godišnji) protoka Q za vodomjernu postaju Jasenica Dom 2004. – 2014.


SUVREMENA PITANJA

134

134

15

Prikazom srednjih protoka modulnim koeficijentima na mjernim postajama Lištica na rijeci

Lištici i mjernoj postaji Jasenica Dom za razdoblje 1967. – 1986. možemo zamijetiti kako

imaju značajnu podudarnost hoda krivulja (slika 24). Prema tomu uz već detektirane

promjene klime te antropogene utjecaje na području Mostarskoga blata možemo zaključiti

kako će i male promjene u regulaciji voda značajno se odraziti na vodni režim ionako

osjetljive rijeke Jasenice. U razdoblju 2004. – 2014. na mjerenoj postaji Jasenica Dom sedam

od jedanaest godina imalo je modulni koeficijent manji od 1, dok je 2010. god. on iznosio

2,38 jer je to bila izuzetno kišna godina kada je na ovoj postaji zabilježen i maksimalan

protok od početka mjerenja. Rezultati istraživanja na priobalnom dijelu istočnoga Jadrana

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

Lištica Jasenica Dom

Slika 23: Prikaz srednjih protoka modulnim koeficijentima za hidrološke postaje Lištica i Jasenica Dom za razdoblje 1967. – 1986.

Slika 21: Pogled na donji kompenzacijski bazen Izvor: Autori

Odvođenje vode prelivenim kanalom

u rijeku Neretvu

Reguliranje vode u toku

rijeke Jasenice

Slika 22: Pogled na odvodni kanal u rijeku Neretvu Izvor: Autori


15










0

0,5

1

1,5

2

2,5

3





u rijeku Neretvu


rijeke Jasenice



Prikazom srednjih protoka modulnim koeficijentima na mjernim po-stajama Lištica na rijeci Lištici i mjernoj postaji Jasenica Dom za raz-doblje 1967. – 1986. možemo zamijetiti kako imaju značajnu podudar-

135

135


nost hoda krivulja (slika 24). Prema tomu uz već detektirane promjene klime te antropogene utjecaje na području Mostarskoga blata možemo zaključiti kako će i male promjene u regulaciji voda značajno se odra-ziti na vodni režim ionako osjetljive rijeke Jasenice. U razdoblju 2004. – 2014. na mjerenoj postaji Jasenica Dom sedam od jedanaest godina imalo je modulni koeficijent manji od 1, dok je 2010. god. on iznosio 2,38 jer je to bila izuzetno kišna godina kada je na ovoj postaji zabilježen i maksimalan protok od početka mjerenja. Rezultati istraživanja na prio-balnom dijelu istočnoga Jadrana ukazuju na trend povećanja temperatura i preraspodjelu i promjene u količini oborina što će se odraziti i na osjet-ljive vodne sustave u kršu kao što je i riječni sustav Jasenica (Gajić Čapka i sur. 2017; Patarčić i sur. 2014).

15










0

0,5

1

1,5

2

2,5

3





u rijeku Neretvu


rijeke Jasenice



16

ukazuju na trend povećanja temperatura i preraspodjelu i promjene u količini oborina što će

se odraziti i na osjetljive vodne sustave u kršu kao što je i riječni sustav Jasenica (Gajić Čapka

i sur. 2017; Patarčić i sur. 2014).

Broj sušnih dana u koritu rijeke Jasenice na VP Jasenica Dom za razdoblje 1967. – 1987.

iznosio je 41,3 d prosječno godišnje s tim da je 1983. god. korito bilo suho 122 dana (slika

25). Broj sušnih dana u koritu rijeke Jasenice na VP Jasenica Dom za razdoblje 2004. – 2014.

iznosio je 53,1 prosječno godišnje s tim da je 2011. god. korito bilo suho 122 dana. Broj

sušnih dana na VP Kruševo ponor za razdoblje 1967. – 1986. iznosio je 111,1 dana prosječno

godišnje s tim da je 1975. zabilježeno 259 dana. Trend broja sušnih dana bio je značajniji na

mjernoj postaji Jasenica Dom te su sušna razdoblja u tom dijelu korita sve češća i duža. Trend

porasta temperature zraka i smanjenja količine oborina odrazit će se na povećanje srednjega

broja sušnih dana u koritu rijeke Jasenice. Moguća sve češća i duža sušna razdoblja u koritu

rijeke Jasenice.

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014.

Slika 24: Prikaz srednjih protoka modulnim koeficijentima za hidrološke postaje Lištica i Jasenica Dom za razdoblje 2004. – 2014. Izvor: Autori prema FHMZ



SUVREMENA PITANJA

136

136

Broj sušnih dana u koritu rijeke Jasenice na VP Jasenica Dom za razdoblje 1967. – 1987. iznosio je 41,3 d prosječno godišnje s tim da je 1983. god. korito bilo suho 122 dana (slika 25). Broj sušnih dana u koritu rijeke Jasenice na VP Jasenica Dom za razdoblje 2004. – 2014. iznosio je 53,1 prosječno godišnje s tim da je 2011. god. korito bilo suho 122 dana. Broj sušnih dana na VP Kruševo ponor za razdoblje 1967. – 1986. iznosio je 111,1 dana prosječno godišnje s tim da je 1975. zabilježeno 259 dana. Trend broja sušnih dana bio je značajniji na mjernoj postaji Jaseni-ca Dom te su sušna razdoblja u tom dijelu korita sve češća i duža. Trend porasta temperature zraka i smanjenja količine oborina odrazit će se na povećanje srednjega broja sušnih dana u koritu rijeke Jasenice. Moguća su sve češća i duža sušna razdoblja u koritu rijeke Jasenice.

Slika 25: Pregled broja sušnih dana na VP Kruševo ponor Jasenica Dom Izvor: Autori prema FHMZ

Zaključak

Rijeka Jasenica ugrožena je klimatskim promjenama koje brojni stručnjaci objašnjavaju kao posljedicu globalnih antropogenih djelatno-sti, ali i uslijed lokalnih antropogenih utjecaja, prije svega nekontrolirane i pretjerane potrošnje vode Mostarskoga blata i okolnih podzemnih voda za potrebe HE Mostarsko blato i poljoprivredne proizvodnje. Promje-ne klimatskih elemenata od 1980-tih utječu na protočne režime rijeka Mediterana. U radu su prikazane klimatske i hidrološke karakteristike porječja rijeke Jasenice. Utvrđeno je povećanje temperature zraka tijekom proljeća i ljeta, dok je u ljetnim, jesenskim i zimskim sezonama opaže-

137

137


na tendencija smanjenja količine padalina kao i blag porast u proljeće na slivnom području rijeke Jasenice, što će za posljedicu imati povećanje evapotranspiracije te će se uz antropogeni učinak još više negativno odra-ziti na vodni režim rijeke Jasenice. Iako kontinuirane dugotrajne nizove podatka ima mali broj postaja zbog ratnih prilika na ovom području i raznih promjena vlasti i ustroja hidrometeorološke mreže, analize osnov-nih hidroloških elemenata s raspoloživih postaja pokazale su da postoje trendovi smanjenja godišnjih oborina i povećanja njihove varijabilnosti te smanjenja protoka i njihove drukčije sezonske raspodjele. Svrha istraživa-nja rada je analiza promjena koje su uočene u promatranom klimatskom razdoblju te antropogenih utjecaja na tok i vodni režim rijeke Jaseni-ce. Od značajna je interesa praćenje daljnje hidrološke situacije posebice zbog odvođenja vode prelivenim kanalom u rijeku Neretvu zbog čega je još izražajniji nedostatak vode u ljetnim mjesecima koji je veoma bitan za ovo tradicionalno poljoprivredno područje na dijelu toka ispod mjerne postaje Jasenica Dom. Preporuka za daljnji razvoj istraživanja na porječju rijeke Jasenice odnosi se na unaprjeđivanja sustava praćenja hidroloških i meteoroloških mjerenja te na pojedina područja istraživanja za koja se podatci dosadašnjim monitoringom nisu mogli osigurati.

Literatura – Bonacci, O., Andrić, I. (2010): Hidrološka analiza krške rijeke Do-

bre, Hrvatske vode, 18(72) 127-138. – Gajić-Čapka, M., Güttler, I., Cindrić, K. and Branković,

Č. (2017): Observed and simulated climate and climate change in the lower Neretva river basin, Journal of Watter and Climate Change 9 (1): 124-136.

– Giorgi, F., Lionello, P. (2008): Climate change projections for the Mediterranean region. Glob Planet Change 63:90–104.

– Majstorović, Ž. (2017): Klimatske promjene i vodni bilans u BiH, Voda i mi, Vol 21. No.95., str. 34-41.

– Maradin, M., Madžar, I., Perutina, I. (2014): Geografska raspo-djela varijabilnosti padalina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Hr-vatski Geografski glasnik, 76(2), 5–26.

– Patarčić, M., Gajić-Čapka, M., Cindrić, K., & Branković, Č. (2014): Recent and near-future changes in precipitation-extreme indices over the Croatian Adriatic coast. Climate Research, 61(2), 157–176.

SUVREMENA PITANJA

138

138

– Popov, T., Gnjato, S., Trbić, G. and Gnjato R., (2018): Climate Change in South-East Europe: A Case Study of Bosnia and Herze-govina, Известия Географического общества Узбекистана, 53, 145-158.

– Slišković, I. (2014): Vode u kršu slivova Neretve i Cetine, Hrvat-ski geološki institut, Zagreb.

– Slišković, I., Bilopavlović, V., Terzić, J., (2000); Hidrogeološke značajke sliva Mostarskog Blata, Zbornik radova 2. hrvatski geološ-ki kongres, Dubrovnik, 773-778.

– Slišković, I., Terzić, J., Buljan, R., (2011): Krš “Niske Hercegovi-ne” i mogućnosti vodoopskrbe; u Zbornik Sažetaka, IV. savjetovanje geologa Bosne i Hercegovine sa međunarodnim učešćem, ur. Sko-pljak F., Sarajevo: Udruženje/udruga geologa Bosne i Hercegovi-ne, 275-292.

HYDROLOGICAL ANALYSIS OF THE JASENICA CATCHMENT AREA (HERZEGOVINA)

Summary

The basic hydrological feature that characterizes water phenomena in karst is that small changes in boundary conditions cause major changes within the water system where generally changes are not linear. The paper carried out hydrological analysis of water levels and flows measured at two hydrological stations (Lištica on the Lištica River and Jasenica Dom on the Jasenica Riv-er) for the period Lištica 1961-1986, and Jasenica Dom 1967, 1986, 2004, 2014, and a decrease in flow was detected.A climatological analysis of mean air temperatures and annual precipitation for meteorological stations (Mostar, Široki Brijeg, Posušje and Rakitno) was performed. At the analyzed meteorological stations, there was a trend of mean air temperature increase and a trend of annual precipitation decrease. It is of crucial interest to determine the relationships of the changes that have occurred using the climatological and hydrological data from the Jasenica catchment area.Key words: air temperature, precipitation, Jasenica, flow, hydrological chan-ges, water level

139

Ivica Skoko FPMOZ Sveučilište u Mostaru Silvana Marić-Tokić FPMOZ Sveučilište u Mostaru

UDK 316.774:323.266 316.776 Primljeno 20. veljače 2020. Pregledni članak

Uloga dezinformacije u informacijskom ratovanju

Sažetak

Postavljanjem informacije kao ključnoga sredstva današnjice, sredstva koje posjeduje moć dolazi se do potrebe za izučavanjem i drugih vidova infor-macije poput dezinformacije i pogrješne informacije. S izmijenjenom ulogom informacije mijenja se i uloga medija koji postaju „oružje današnjice“. S utje-cajem na velike mase ljudi mediji oblikuju sliku svijeta, a kako su glavni prenositelji informacija odnosno dezinformacija ta slika svijeta je vrlo često iskrivljena.Razvojem medija i moći njihova utjecaja značaj dezinformacije postaje sve veći posebno za različite interesne skupine koje tako ostvaruju vlastitu korist.Primjerima koje ćemo navesti u radu ćemo prikazati na koji način se upora-bom lažnih informacija utječe na javno mnijenje. Cilj ovoga rada je upoznati nas s pojmom dezinformacije, ulogom medija u prenošenju dezinformacija te utjecajem koji dezinformacija ostavlja na određene ciljane skupine kojima je namijenjena u informacijskom dobu koje je prepuno informacija, ali i dezin-formacija koje nisu dovoljno proučene.Ključne riječi: informacija, dezinformacija, mediji, javno mnijenje, intere-sne skupine, trojanski konj.

UVOD

O važnosti informacije zapravo njezina oponenta dezinformacije u in-formacijskom prostoru, a napose u informacijskom ratovanju nije

dodijeljeno dovoljno prostora. Informacijski prostor nije prostor koji je načinjen samo od točnih i provjerenih informacija nego i od niza dezin-formacija i pogrješnih informacija.

Ovaj rad ima za cilj prikazati ulogu dezinformacije u informacijskom ratovanju koje nije novijega vijeka, ali u doba „prevlasti“ informacija zasi-

SUVREMENA PITANJA

140

140

gurno zauzima jednu od ključnih značajki. Širenje velika broja informa-cija i njihovo enormno povećanje doveli su samu informaciju (dezinfor-maciju) u središte svih ljudskih djelatnosti. Informacije se upotrebljavaju kao sredstvo kojim se ostvaruje vlastita korist, a nanosi se šteta protivniku. Jačanjem moći informacije jača i moć komunikacijskih kanala kojima se te informacije prenose, posebice masovnih medija.

Masovni mediji su sredstvo utjecaja na velike mase ljudi, preko njih se ovladava ljudskim mišljenjima i ponašanjima. Informacije odnosno dezinformacije se najlakše prenose putem medija odnosno najlakše do-laze do velikoga broja ljudi koji su njima izloženi. Danas imati pristup informacijama ne znači biti informiran nego vrlo često dezinformiran. Dezinformacija kao pojam nije novijega vijeka, nema točnoga određe-nja njezina početka. Ona je uvijek tu samo se mijenjaju načini njezina prenošenja, a s većim komunikacijsko-tehnološkim napretkom jača moć njezina utjecaja.

Kroz ovaj rad ćemo pokušati doći do određenja što je dezinformacija te što je utjecalo na njezino širenje, odnosno koji su to čimbenici kroz povijest koji su dezinformaciju odredili kao pojam koji se proučava iz niza različitih kutova. Postoji mnoštvo definicija dezinformacija od ra-znih autora te različitih znanstvenih gledišta što predstavlja dezinforma-cija. Dezinformacija je mješavina laži i istine konstruirana s namjerom da onaj koji ju odašilje ostvaruje vlastitu korist, a nanosi štetu onomu tko ju usvaja kao istinitu informaciju.

Sadržaj ovoga rada nije konačno definiranje pojma dezinformacije, nego traženje zajedničkih karakteristika u nizu definicija koje dezinfor-maciju čine učinkovitom kao sredstvom nefizičke prisile. Dezinformaci-ja uključuje niz elemenata poput manipulacije, javnoga mnijenja, ciljane javnosti, korist ili profit, sredstva širenja, pošiljatelja, primatelja itd. Koji od elemenata prevladava ovisi o situaciji u kojoj je dezinformacija po-slana no bez javnosti na koju se djeluje dezinformacijom ona ne može niti ostvariti svoj utjecaj. Posljedice koje ostvaruje dezinformacija kroz primjere koji će biti navedeni u radu će pokazati opseg njezina djelova-nja. Dezinformacija kao i informacija nema vijek trajanja i nije uništiva u fizičkom smislu, ona se može mijenjati, nadograđivati, prilagođavati, što joj otvara neograničen prostor djelovanja.

U radu je prikazan jedan od poznatijih primjera dezinformacije priča o trojanskom konju, kroz ovu dezinformaciju autori žele navesti potrebne elemente koje jedna dezinformacija treba sadržavati. Počevši od ovoga primjera moći ćemo na nizu drugih primjera širenja „(dez)informacija“ vidjeti što je sve potrebno za uspješnu dezinformaciju. Mijenjaju se samo

141

141

Ivica Skoko − Silvana Marić-TokićUloga dezInforMacIje U InforMacIjSkoM raTovanjU

načini i tehnike prenošenja dezinformacija, ali cilj stoljećima ostaje isti, ostvariti utjecaj na čovjekove emocije.

Osim pojma dezinformacije rad će u kratkim crtama objasniti i pojam intoksikacije koja je slična pojmu dezinformacije, ali s ciljem utjecaja na upravljačke strukture, dok dezinformacija utječe na šire javno mnijenje.

1. BITNOST INFORMACIJE

Koliko god su se oratori na agori trudili da budu glasni i uvjerljivi, njihov govor i njihovo uvjeravanje ograničeno je bilo na malu skupinu slušatelja koji su na osnovi tih govora mogli postupati, reagirati u odre-đeno smjeru. Prošlo je dosta vremena od toga razdoblja komuniciranja i toga da je informacija „zarobljena“ kod manje skupine ljudi. Od poja-ve tiskarskoga stroja, telegrafa, radija, televizije, informacija je postajala dostupnija, a pojavom interneta i informacija postaje dostupna širokom auditoriju u kratkom vremenu te smo došli u situaciju da imamo više informacija od onoga što nam je potrebno, kako navodi Balle, previše in-formacija ubija informaciju (Belle, 1997, 13). Kako se povećao broj ljudi kojima je dostupna informacija, tako i posljedice tih informacija dobivaju na važnosti. Prepoznata kao sredstvo čijim se djelovanjem može ostvariti određena korist, uz kontrolu komunikacijskih kanala, informacija postaje poželjna za manipulaciju. S obzirom na to da istinitost nije ono čime se vode interesne skupine, koje kreiraju sadržaj i kontroliraju komunikacij-ske kanale, dolazi se u situaciju štetnosti tih informacija, jer koga zanima istina ako ne donosi korist (profit). Tako da se te skupine vode tim, ako ne mogu mijenjati stvarnost, onda mogu mijenjati percepciju te stvarnosti. Ako ne može na neki način utjecati na pojave, može utjecati na stavove o tim pojavama (Šušnjić, 1995, 47).

Bez obzira na navedeno, čovjek je postao ovisan o informacijama i njihovoj uporabi, nebitno iz kojega izvora dolazile ili kojim komunikacij-skim kanalima se plasirale. Zašto je to tako? Zbog potrebe, kako navodi M. Tuđman, i zato što čovjek nema više neposredno iskustvo o pojavama i činjenicama, zato što ne može neposredno iskusiti realnost nastalo je vremensko i prostorno „odvajanje riječi od realnosti“ i ljudi svoj život, od-luke i ponašanje organiziraju na temelju onoga što čuju i vide u medijima (Tuđman, 2008, 123). Tako da se formiraju određeni sudovi na osnovi vjerovanja koja imamo, a do kojih smo došli jer su nam određeni komuni-kacijski kanali na osnovi njihovih podataka dali informaciju o određenom predmetu događanja. Tako da se može reći da ljudi žive u svjetovima iz

SUVREMENA PITANJA

142

142

druge ruke. Njihove predstave o svijetu i sebi daju im gomile svjedoka koje oni nikada nisu poznavali i nikada ne će poznavati (Šušnjić, 1995, 181) te će zbog nedostatka neposredna iskustva vjerovati tim neznancima, koji-ma nije primarno promovirati istinu. A to je, kako navodi Balle, naročito tada kada procjenjujemo da pojedinci, izolirani jedni od drugih, u okviru usitnjena društva, predstavljaju lak plijen za masovne medije (Balle, 1997, 68). Neprovjereno vjerovanje može se razlikovati od činjenica i predstav-lja mišljenje koje se može pokazati pogrešnim. Odluke utemeljene na uvjerenjima umjesto na činjenicama uvijek su rizične. Ako znamo da se podatci tumače i pridaju im se značenja te da je informacija rezultat in-terpretacije podataka, onda je vjerovanje posljedica procesa vrjednovanja podatka i razumijevanja informacije (Tuđman, 2008, 119). Upravo to vje-rovanje bez neposredna iskustva o predmetu događanja može dovesti do pogrješnih zaključaka. Mi vjerujemo da se nešto dogodilo onako kako su nam prenijeli mediji koje pratimo i kojima vjerujemo. Kako većina ljudi prati i čita određene medije, koji su u suglasju s njihovim uvjerenjima, upravo ti mediji su pogodni za plasiranje dezinformacija određenoj ci-ljanoj javnosti. Mediji koji su u vlasništvu određenih interesnih skupina osiguravaju kanal kojim se utječe na informacije, tako da oni koji kontro-liraju medije i pristup obavijestima gospodari su, a korisnici jedva da su svjesni kako su „sluge“, jer prividno imaju pristup mnoštvu informacija (Tuđman, 2008, 124). Kako je u nekadašnje vrijeme bio otežan pristup informacijama, današnje vrijeme nudi pregršt informacija, a konzument tih informacija se ne snalazi u „izobilju“ te ulazi u „brisani“ prostor gdje je izložen informacijskom „udaru“ za koji nije pripremljen. U takvoj si-tuaciji konzument postaje dio informacijske bojišnice, a da ni sam nije svjestan da je regrutiran za takav rat. Moć informacije u modernom dobu je presudna, kao što je u industrijskom dobu bila ruda, tako onaj tko ima informaciju u prednosti je nad svojim neprijateljem u ratu i konkurentom u gospodarstvu. Nastojanje da se realnost prikaže samo pomoću jednoga komunikacijskoga kanala ili informacijskoga „jezika“ te da se u informa-cijskom prostoru prikazuje samo pomoću jedne (vladajuće) paradigme. Takvi pokušaji, čak i da je sadržaj obavijesti točan a fragmentiran, ne mogu postići ništa drugo nego – dezinformaciju (Tuđman, 2008, 127). Dezinformacijom se nastoji javnost pridobiti za interese onih koji su tu dezinformaciju i pokrenuli. Ako shvatimo da je određena tvrdnja dezin-formacija, nastojat ćemo otkriti gdje je vrelo, ali ne ćemo daleko odmaći. Ne ćemo saznati tko ju je pokrenuo, tko je razglasio, samo ćemo se suočiti s njezinim posljedicama.

143

143


2. DEZINFORMACIJA KAO FORMA INFORMACIJE

Dezinformacija nije pronalazak moderna doba, njom se koristilo od postanka ljudskoga roda, preko trojanskoga konja pa sve do interneta. Ljudi su spoznali da uporabom i širenjem lažnih, netočnih i poluistinitih informacija mogu ostvariti korist za sebe. Mijenjali su se samo kanali prenošenja informacija, odnosno dezinformacija. Što su kanali bili razvi-jeniji, tehnološki napredniji, dostupniji, s više utjecaja, tako je jačala i moć dezinformacija. Razvojem medija, koji su uz informacije postali i osnovni prenositelji dezinformacija, stvorile su se pretpostavke da se u kratkom vremenskom roku i u daleka odredišta plasiraju kako informacije tako i dezinformacije. Odluke onih koji su vjerovali u te dezinformacije bile su u korist interesnih skupina koje su pokretale te dezinformacije. Za-ključujemo da su mediji, barem dio njih, stvarani kao sredstvo širenja dezinformacija. Mediji nisu ispunili ni u svojim početcima, a niti danas, ulogu istinita i objektivna informiranja što se navodi kao postulat novi-narskoga rada i djelovanja, njihova svrha je postala ovladavanje ljudskim mišljenjem i ponašanjem.

Riječ dezinformacija se najprije pojavila u ruskom jeziku, neposredno poslije Drugoga svjetskoga rata i, navodno, označava praksu kojom su se isključivo kapitalisti služili da bi tlačili i držali u podčinjenosti široke narodne mase. Termin je zatim prešao u engleski jezik (desinformation). Rječnik Chambers Twentieth Century Dictionary, London, 1972., ne-pristrano je definira kao namjerno, sračunato puštanje u optjecaj lažne informacija koja treba zavesti i obmanuti (Volkov, 1998, 20). Mada se de-zinformacije vežu za totalitarne režime, one u demokratskim društvima dosežu svoj maksimum, jer totalitarni režimi ne prežu i od drugih „ek-stremnijih“ sredstava prinude kako bi „disciplinirali“ svoje javno mnijenje, a demokratska društava to rade mnogo suptilnije. Demokracija je postala „oružje“ u borbama suvremena svijeta kada klasični oblici sukoba sve više gube na važnosti. Prevlast u informacijskom prostoru ili cyber-prostoru (iako nema službena prijevoda za ovaj pojam) postiže se dugoročnim utjecajem na to kako ljudi odlučuju ili kako postupaju u određenim si-tuacija. Razlika između totalitarnih i demokratskih sustava, ako ih više možemo tako podijeliti, jest u načinu prisile, prvi češće primjenjuju fizič-ku prisilu, što nije ostvarilo dugoročan učinak, dok demokratski sustavi primjenjuju neprisiljavajuću prisilu, tj. nema tjeranja na nešto, nego pri-vole nečemu. Sloboda mišljenja koju propagiraju suvremena društva je samo jedan od načina na koji se šire dezinformacije. Bez odgovornosti

SUVREMENA PITANJA

144

144

za javno izgovorenu riječ koja se koristi dezinformacijom kao sredstvom utjecaja, ne može doći do smanjenja dezinformiranosti društva kojemu je dezinformacija namijenjena.

Širenje dezinformacije i njezina učinka pojavilo se uslijed tehnološko-ga i komunikacijskoga razvoja društva. Može se reći da su tri bitna doga-đaja pomogla dezinformaciji razvoj i usavršavanje. Prvi je Gutenbergov izum – tiskarski stroj, koji je omogućio reprodukciju mnogih dezinfor-macija jer usmena predaja i drevno pisanje nisu mogli u značajnijoj mjeri „razvijati“ dezinformaciju. Značajno je bilo pokretanje prvih tiskovina koje su bile pogodne za širenje dezinformacija te su preteča današnjih masovnih medija koji su neizostavan alat za širenje dezinformacija. Ra-zvojem i dobivanjem na značenju javnoga mnijenja te bitnosti javnoga mnijenja u društveno-političkom životu, dezinformacija je dobila svoj jasniji cilj. Njezinim djelovanjem i mijenjanjem raspoloženja određene ciljane javnosti te dovođenje te javnosti u „potrebno“ raspoloženje, de-zinformacija je zadovoljila potrebe interesnih skupina koje su pokretač te dezinformacije. Kako bi interesne skupine koje rabe dezinformacije ostvarile korist od tih dezinformacija one artikuliraju dezinformaciju po određenim pravilima:

– dezinformacije su obmane kojima je cilj navesti protivnika na krivu odluku, a osigurati potporu javnosti vlastitom ponašanju

– dezinformacije su obmane kojima je cilj diskreditiranje protivnika u javnosti, a svrha osiguranje potpore vlastitom ponašanju, namje-rama i odlukama

– dezinformacije imaju dvostruku zadaću i smisao: opravdati vlastito ponašanje, namjere i ciljeve pogrješnim (neistinitim, lažnim) tu-mačenjem tuđih ponašanja, namjera i ciljeva

– dezinformacije imaju dvostruku zadaću i smisao: tumačiti vlastite (pogrješne, promašene ili krive) odluke, namjere i ciljeve falsifici-ranjem tuđih odluka, namjera i ciljevi (Tuđman, 2008, 143-160).

Za dezinformaciju možemo reći da je to način da se određena ciljana javnost dovede u poželjno stanje svijesti.

Niz je definicija ovoga pojma, no navest ćemo samo neke od njih koje će argumentirano potvrditi hipoteze ovoga rada. Za Volkova dezin-formacija je manipulacija javnim mnijenjem s političkim ciljem putem informacije obrađene zaobilaznim sredstvima. Za njega dezinformacija podrazumijeva tri elementa:

– manipulaciju javnim mnijenjem, bez čega bi bila intoksikacija – zaobilaznim sredstvima, bez čega bi bila propaganda – ima političke, unutarnjopolitičke, vanjskopolitičke ciljeve, bez čega

bi bila reklama (Volkov, 1998, 29).

145

145


Kroz prvu stavku Volkov razdvaja ciljeve dezinformacije, odnosno kada se izravno dezinformiraju oni koji odlučuju, bilo u vladi ili vojsci, to naziva intoksikacijom, što ćemo kasnije podrobnije objasniti. Kada spominje zaobilazna sredstva, ukazuje na sredstva i tehnike i načine dje-lovanja koja nisu transparentna i koja u svojim objavama sadrže laži, ne-istine, inverzije i sl. Mada Volkov dezinformaciju povezuje s politikom i političkim kretanjima, svjedoci smo da je dezinformacija sveprisutna u svakodnevnom življenju, bilo da se radi o ekonomskim ili društvenim zbivanjima, te da su mnoge tvrtke i korporacije ovladale elementima de-zinformacije. Te tehnike su poznate, tako da se današnja društvena kre-tanja ne mogu izuzeti od „napada“ dezinformacija, pa se dezinformaci-ja javlja u svim segmentima društva, kako gospodarstvu, tako u kulturi, znanosti, sportu i dr. U mnogim ljudskim djelatnostima upotrebljava se dezinformacija kao način manipulacije masama ljudi s ciljem ostvarivanja koristi koja proizlazi iz dezinformiranosti skupine kojoj je namijenjena.

Gotovo sve znanstvene grane definiraju pojam informacije, no tek u novije vrijeme imamo pokušaje razjašnjavanja pojma dezinformacije i po-grješne informacije, odnosno drugih vidova informacije. Znanost je, prije svega, tražila proučavanje istinitih informacija, vrlo često zanemarujući njezine druge oblike, no shvaćanjem da znanost ne može biti neovisna o društvenih događajima dolazi do zaokreta u samoj znanstvenoj zajedni-ci i znanstvenim istraživanjima koja se počinju baviti i samim pojmom dezinformacije, bez obzira na njezinu utemeljenost u znanstvenom radu. Je li informacija činjenica? Možemo li reći da su ono što vidimo, čuje-mo ili pročitamo u medijima činjenice? Ne, činjenica nije informacija. Činjenica postaje informacijom tek kada ju informator prenese nekomu tko se informira. „Pada kiša“, nije informacija sve dok vam, na primjer, ne telefoniram i ne priopćim da pada kiša (Volkov, 1998, 17). Ovisno o informatoru ove činjenice će biti objektivne i informirani će imati točnu informaciju ili će informator svojim djelovanjem utjecati na kreiranje in-formacije, što informiranoga može dovesti u zabludu te će na osnovi toga pogrješno zaključiti.

Prema Volkovu svaka informacija pretpostavlja prisustvo tri promje-njive veličine u koje se ne može imati apsolutno povjerenje: informator, sredstvo komunikacije i informirani, koje svojim djelovanjem, svaka na svoj način, mogu doprinijeti pogrješnom zaključivanju. Postoji dosta eleme-nata koji nenamjerno mogu utjecati na stvaranje pogrješne obavijesti. O tom govori ruska priča o sinu na odsluženju vojnoga roka i nepismenu ocu: Sin pošalje pismo u kojem piše: „Dragi tata, ja sam dobro, nadam se da ste svi vi kući dobro, ako možeš pošalji mi koju rublju“. Nepismeni

SUVREMENA PITANJA

146

146

otac zaustavi nekoga prolaznika, kojemu se žurilo i koji je bio loše volje, i zamoli ga da mu pročita pismo. Prolaznik je pismo pročitao tako bahato da je otac pomislio kako je čuo: „Tata, ja se odlično zabavljam, nadam se da je i vama isto tako dobro, što mi je svejedno. Pošalji mi novac za piće“. „Ne ću mu ništa poslati, kada mi piše takvim tonom“ reče otac. Poslije mjesec dana stiže novo pismo i otac zamoli drugoga prolaznika, koji je upravo saznao da je postao otac i koji je bio sav euforičan, da mu pročita pismo. Otac zamijeni pisma i novom prolazniku dadne staro pismo. Sav euforičan prolaznik pročita pismo tako da je otac shvatio: „Dragi tatice, obožavam te, brinem se za tebe, svaki dan se molim da ti i obitelj bude-te dobro, ako možeš pošalji mi koju kopejku“. „Aha! Lijepo“, reče otac kojemu se dopala sinova uljudnost. „Poslat ću mu dvije rublje u sljede-ćem pismu.“ Različito interpretiranje teksta iz pisma, mada bez namjere, dovelo je oca do pogrješnih zaključaka, na osnovi čega je odlučio. Kroz ovu priču je naglašena pogrješna informacija, koja je učinjena bez namje-re, a ta nenamjerna pogrješka može se dogoditi kroz sve tri naznačene promjenjive veličine (informator, sredstvo komunikacije i informirani). Nejasna razlika između dezinformacije i pogrješne informacije također može odvesti u kriv smjer onoga tko prima poruku. Pogrješne informacije nisu uvijek lažne i nisu uvijek poslane s porukom, dok je dezinformacija čista namjera obmanjivanja onoga komu je namijenjena.

Vidljivo je da informacija ne mora nužno sadržavati stopostotnu isti-nu. Često informator funkcionira na pretpostavci mijenjanja percepcije o događaju, upravo onako kako je Goran Milić rekao, ne postoji istina, samo interpretacija događaja, iz čega možemo zaključiti kako nije bitno što se dogodilo nego je bitno kako vam je informator prenio događaj. Znači da je informacija „kvarljiva“ roba. Kada se pogrješka u interpretaciji dogodi bez namjere, bez obzira koja od tri promjenjive veličine zakaže, to podvodimo/nazivamo pogrješnom obavijesti. Međutim, kada se ta po-grješka dogodi s namjerom, planirano s ciljem utjecaja na ciljanu javnost, onda to nazivamo dezinformacijom. Cilj djelovanja dezinformacije nije uskratiti informaciju, njezin cilj je zadovoljiti potrebe informiranja onako kako to odgovara kreatorima dezinformacije, odnosno odaslati lažnu, fra-gmentiranu, falsificiranu informaciju koja će protivnika dovesti u zabludu i navesti ga na pogrješnu odluku.

Ako postavimo pitanje je li dezinformacija istinita, uvijek ćemo dobiti odgovor da nije, zato se i zove dezinformacija. Odgovor možemo sma-trati polovično točnim jer po definiciji dezinformacija je neistinita, ali je dezinformacija istinita po svojim posljedicama. Što to znači? Da oni prema kojima je usmjerena trpe posljedice te dezinformacije. Znači, bez

147

147


obzira je li potkrijepljena ili ne, dezinformacija dobiva određen kredibi-litet u umu pojedinca te skup pojedinaca djeluje i razmišlja sukladno toj dezinformaciji. S povećanjem dezinformacija dolazi do povećanja njezi-ne učinkovitosti, potrebno je složiti samo matricu dezinformacije koja će biti dovoljno uvjerljiva da informirani ne će dovesti u pitanje njezinu istinitost, odnosno primit će ju kao točnu informaciju. Sve ostalo je samo nadogradnja na poslanu dezinformaciju.

Bez medija kao sredstava širenja poruka, doseg dezinformacija bi bio ograničavajući na manju skupinu ljudi kao što je to bilo u prošlosti. Neza-obilazan dio dezinformacije su mediji koji svojim djelovanjem „podmet-nu“ tu dezinformaciju javnom mnijenju, a vlasnička i upravljačka struk-tura medija je u rukama određenih interesnih skupina. Tako da se može reći da je dezinformacija moćno strjeljivo u oružju medija koji se nalaze u rukama interesnih skupina, koje uz pomoć dezinformacije manipuliraju i usmjeravaju određene društveno-političke događaje.

Kao definiciju dezinformacije razni autori imaju svoj izričaj, ali svi se slažu da je cilj utjecati na javno mnijenje radi određene koristi. Tako M. Tuđman smatra da se dezinformacije „proizvode“ s namjerom da protiv-nika navedu na promjenu mišljenja te da odlučuje i prosuđuje u korist vlastite štete. Pojam dezinformacije je opisala i Visoka ekspertna skupina Europske komisije o lažnim vijestima i online dezinformacijama: „Pojam koji uključuje sve oblike lažnih, netočnih ili zavaravajućih informacija koje su osmišljene, predstavljene i promovirane kako bi nanijele štetu jav-nosti ili radi stjecanja profita“ (Ciboci, Kanižaj, Labaš, 2018, 7).

Razmatranjem dezinformacije u poslovnom svijetu, prema M. Bilan-džiću, možemo razlikovati dva temeljna procesa: u prvom slučaju dezin-formacija je usmjerena na širu javnost, a ne odnosi se na inicijatora nego na njegove konkurente; u drugom slučaju inicijatori dezinformiranja na-mjerno lažno informiraju svoju konkurenciju o sebi kako bi konkurenta naveli na pogrješne zaključke (Bilandžić, 2008, 54). Kako je navedeno u prvoj situaciji korporacije dezinformiraju o svojoj konkurenciji, bilo da su u fokusu te dezinformacije proizvodi koje pravi ili prodaje konkuren-cija ili način na koji se ti proizvodi prave, bilo da se radi o materijalima, procesima proizvodnje, ljudskim resursima u proizvodnji ili nešto dr. U drugom slučaju, kada se o sebi dezinformira konkurencija nailazimo na elemente intoksikacije, gdje se upravljačka struktura konkurencije nastoji navesti na pogrješne zaključke koji će dovesti do pogrješnih odluka. Upo-treba dezinformacije u raznim društvenim segmentima dovodi do potpu-ne obmanutosti širih društvenih masa, što više nije ograničeno samo na političku ili vojnu javnost nego na niz javnosti.

SUVREMENA PITANJA

148

148

3. CILJEVI DEZINFORMACIJSKOGA UTJECAJA

Da bi dezinformacija dala željene rezultate potrebno je poznavati ci-ljanu javnost kako bi se toj javnosti plasirala odgovarajuća dezinformacija, jer dezinformacija pogađa uglavnom emotivni, manje razumski aspekt čovjeka, odnosno javnoga mnijenja. Tako da onaj tko kreira dezinforma-ciju mora biti poznavatelj trenutna raspoloženja i naboja javnoga mni-jenja, kako bi pogodio emotivnu nit javnosti u određenu vremenskom kontekstu. Već smo rekli da je dezinformacija po svojoj definiciji neistina, ali ako se želi eksploatirati ona mora imati smisla. “Ribari ljudskih duša”, kako ih naziva Đ. Šušnjić, svjesni su i koriste se razlikom između istine i smisla. A to znači da jedan iskaz ili sustav iskaza ima smisla bez obzira je li istinit ili ne. Laž nije istinita, ali ima smisla, zato je ljudi i upotre-bljavaju. Bajka nije istinita, ali ima smisla, zato ju pričamo djeci. Istinit iskaz mora imati smisla, dok smislen iskaz ne mora biti istinit (Šušnjić, 1995, 4). Kako navodi Tuđman, pristup sadržaju informacije nije presu-dan samo za strukturu znanja, nego i za strukturu pamćenja (Tuđman, 2008, 125). Ako se na informaciju namjerno djelovalo te ju pretvorilo u dezinformaciju, teško je posljedice „istisnuti“ iz pamćenja, a te posljedice ponekad prerastu u predrasude i traju. Predrasude koje su izgrađene do-vode do ozbiljnih društvenih posljedica, a vrlo često i pogrješnih odluka, na individualnoj, ali i na kolektivnoj razini.

Predrasude koje su posljedica dezinformacije nalazimo u Protokolima sionskih mudraca. „Protokoli“ su nastali kao zapisnik s niza sastanaka na Prvom cionističkom kongresu održanom u Baselu, Švicarska, od 29. do 31. kolovoza 1902. godine. Svojim sadržajem (iako često kontradiktor-nim) „Protokoli“ upućuju na stvaranje, u neodređenoj budućnosti, jedne i jedinstvene svjetske vlade i vlasti pod kontrolom maloga broja odabranih Židova koji predvode čitav židovski narod. Zbog toga su „Protokole“ pri-hvatili totalitarni režimi koji su time pokušavali opravdati holokaust (u nacističkoj Njemačkoj „Protokoli“ su bili dio obvezatne školske literatu-re) te u arapsko-islamskim zemljama koje u Izraelu vide svoga povijesno-ga, političkoga i vjerskoga protivnika. „Protokoli“ su ipak otkriveni kao namjerno plasirana dezinformacija s ciljem nanošenja štete židovskom narodu i opravdavanja za progone Židova u carskoj Rusiji, ali i kao poku-šaj nametanja takva obrasca postupanja prema Židovima u tadašnjoj Eu-ropi (Akrap, 2012, 68). U novije vrijeme se upotrebljava društvene mreže i javne izjave da bi se određene ljude ili organizacije prozivalo neljudima, što bi značilo da se prema tim ljudima može djelovati ekstremno. Sve što nije u skladu s interesom određene društvene skupine koja se koristi

149

149


dezinformacijom za vlastitu korist se proglašava neslobodnim, ograniča-vajućim, fašističkim itd. „Sloboda bez ograničenja“ je moto koji šire proi-zvoditelji dezinformacija. Ljudska prava i odgovornosti moraju biti točno određeni u protivnom se mogu uvijek dovesti u pitanje od onih kojima cilj nije društvena dobrobit nego osobna ili dobrobit manje skupine ljudi.

Kako bi se dezinformacija „plasirala“ u javno mnijenje upotrebljavaju se određeni komunikacijski kanali, kako su ti kanali uglavnom kontroli-rani od interesnih skupina koje i kreiraju dezinformaciju, ti kanali nisu vjerodostojni i često prenose nepotpunu (fragmentiranu) sliku događaja. Svaka dezinformacija mora imati istinite dijelove kako bi lakše prodrla u ciljanu javnost. Na te fragmente istine doda se lažna konstrukcija i onda se sve prezentira kao cjelovita istina. Bitno je da je fragment istine temelj dezinformaciji i da je provjerljiv, jer to daje mogućnost obrane dezinfor-macije te je lakše prihvatljiv ciljanoj javnosti. Istina se izvlači iz konteksta lažne obmanjujuće dezinformacije. Kada dezinformator želi da do onoga kojega se dezinformira stigne kreirana poruka u odgovarajućem obliku i sadržaju koji ide njemu u korist i služi postizanju njegovih ciljeva, izmi-jeni poruku tako da smanji originalni informacijski sadržaj dodavanjem svoga sadržaja, ali tako da originalnu poruku ne izmijeni u potpunosti. Za dodavanje svoga sadržaja primjenjuju se razne tehnike manipulacije, vađenje sadržaja iz konteksta, inverzija događaja, fragmentiran prikaz, va-đenje iz konteksta argumenata koji koriste dezinformatoru, upravo onako kako je pisao F. Nietzsche: „Oni mute svoju vodu da bi voda izgledala dublje“.

Kako navodi M. Tuđman, često se rabi ilustracija nepotpuna, fra-gmentirana pristupa, koja je najupečatljivije prikazana kroz priču o četiri slijepca koji su opisali slona: prvi je tvrdio da je slon poput stupa, drugi da je poput zmije, treći da je poput bačve, četvrti da je poput konopa. Jedan je opipao slonu nogu, drugi surlu, treći trup, četvrti rep. Svaki je dao točan opis svoga iskustva, ali to nije cjelovita slika slona. Upravo fragmentar-nost, nepotpuna obavijest, koja daje jednu sliku s točnim, ali necjelovitim, sadržajem osnova je na kojoj nastaje dezinformacija. Volkov navodi da uvijek postoji način kako se obraniti od dezinformacije. Međutim, radije podliježemo sljepilu, čime se, tehnički rečeno, postiže suglasnost žrtve (Volkov, 1998, 31). Lakše je vjerovati u nešto o čem nije potrebno dodat-no misliti ili trošiti vrijeme nego tražiti dublji smisao nečega. Odnosno lakše je vjerovati u poruku koja potvrđuje sumnju koja je rođena širenjem dezinformacije nego u istinu do koje je puno teže doći. Za širu sliku je potrebna širina promatranja iz više kutova koja u pitanje dovodi primlje-ne poruke. Tu suglasnost žrtve i sljepila možda je najbolje dočarao Victor

SUVREMENA PITANJA

150

150

Hugo, koji je napisao: „Kepec ima odlično sredstvo da bude viši od diva kada mu se popne na ramena. Čudno je što mu div tako nešto dopušta, a glupo je što se još i divi kepecovoj veličini. O ljudska naivnosti.“ Je li div, kojega možemo usporediti s javnim mnijenjem, toliko naivan da se divi i veliča razumski neprihvatljive elemente.

To sljepilo može dolaziti iz čovjekove potrebe „privrženosti“ svojim opredjeljenjima i da teško dopušta nove mogućnosti i nove komunikacij-ske kanale, koji bi iznijeli stavove koji su u suprotnosti s njegovim. Upra-vo taj „tvrdi“ pristup stavovima daje dezinformatoru priliku plasirati fra-gmentiranu informaciju koja će dovesti do željene reakcije, a to potvrđuje ranije izneseno da dezinformator mora poznavati ciljanu javnost. Najteže je mijenjati ljudsko mišljenje, ali mišljenja koja su poljuljana sumnjom u sve oko sebe su lako promjenjiva. Odnosno gubitkom neposredna isku-stva o stvarima i događajima gubi se snaga vlastita mišljenja čime učinak dezinformacije postaje jači i veći.

4. DEZINFORMACIJA OD TROJANSKOGA KONJA

Da bi se osmislila i „plasirala“ dezinformacija ima nekoliko elementa. Za plasiranje „kvalitetne“ dezinformacije potrebno je ispuniti neke od elemenata: skupina, tema, posrednik, prenositelj, rezultat. Interesna sku-pina (bilo politička, ekonomska i dr.) kojoj je interes nastajanje dezinfor-macije. Tema koja je pogodna, odnosno odgovara za kreiranje dezinfor-macije ovisno o ciljanoj skupini. Posrednik koji temu čini uvjerljivom i koji pojačava utjecaj dezinformacije. U moderno doba to se može odnositi na medije i javne osobe koje će podržavati određene dijelove dezinformacije. Nesvjesni prenositelji koji će dalje širiti dezinformaciju. Nerijetko se doga-đa da dezinformirani dalje šire dezinformaciju a da toga nisu ni svjesni. Rezultat je prihvaćanje dezinformacije od ciljane javnosti, čime se izaziva „poželjno stanje“ javnosti u odnosu na određene odluke ili stajališta ono-ga tko odlučuje.

Kroz mitologijsku priču o trojanskom konju Volkov u svojoj knjizi Dezinformacija od Trojanskog konja do interneta je pojasnio djelovanje de-zinformacije i njezine elemente koji su Grke doveli do željenih rezultata, osvajanja Troje, upotrebljavajući trojanskoga konja kao sinonim za dezin-formaciju.

Poslije deset godina opsade i nemogućnosti osvojiti Troju, Grci su pribjegli ratnom lukavstvu: pretvarajući se da odlaze, zapravo su povukli svoje vojnike u obližnji zaljev, a na čuđenje Trojanaca Grci ostavljaju di-

151

151


vovskoga drvena konja većega od ulaznih vrata u Troju. Za ovaj postupak nije bilo nikakva razumna objašnjenja i izazvao je čuđenje Trojanaca, jer nisu očekivali takav oblik lukavstva. Oduševljeni zbog ukidanja opsade obišli su grčki tabor i u nagađanjima oko drvena konja podijeliše se oko čudne naprave na one koji su smatrali da treba konja spaliti i one koji su smatrali da konja (tj. nositelja dezinformacije) treba uvesti u grad. Tro-janci su oklijevali što učiniti sve dok nije došao Sinon, koji je za Volkova agent za širenje utjecaja, koji objašnjava da su se Grci ogriješili o svoje bogove i da su kao znak pokore napravili drvena konja koji je veći od vrata Troje kako ga Trojanci ne bi unijeli u grad. Ako Trojanci oskrnave konja bijes bogova će se sručiti na trojanski narod, objašnjavao je Sinon dezinformirajući ih. Onaj dio Trojanaca koji je ranije bio protiv, okreće se taboru optimista koji je za uvođenje konja i zahtijevaju da se konj uvede u grad te su oni koji su dezinformirani postali sami dezinformatori (tzv. rezonantne kutije). Svi su euforično krenuli gurati konja prema gradskim vratima te su, s obzirom na to da je konj bio veći od gradskih vrata sami srušili ulazni dio da konj može ući. Ono što Grci nisu mogli učiniti deset godina, Trojanci su sami učinili, a euforija zbog konja je sve više rasla. Fenomen odobravanja i aplaudiranja onom što vodi k vlastitom uništenju nije rijedak u povijesti. Nastavak je predvidiv, čim su Trojanci zaspali, Grci su izašli iz konja, pobili stražu i omogućili svojoj vojsci, koja je pri-stigla iz zaljeva, ulazak u Troju i osvajanje.

Kroz kontekst ove priče oslikava se dezinformacija s većinom elemen-ta koji su potrebni za provedbu dezinformacije. Nositelj dezinformacije – drven konj, tema – bogovi će biti blagonakloni prema trojanskom narodu ako uvedu konja, agent za širenje utjecaja (posrednik) – Sinon koji temu činu uvjerljivom, rezonantne kutije – za širenje i jačanje kobne zablude. Volkov za izraz „rezonantna kutija“, kao metaforu za nesvjesne prijeno-snike ili glasnogovornike dezinformacije (Vokov, 1998, 33), odnosno one koji su od dezinformiranih postali sami dezinformatori a da toga nisu ni svjesni. Rezultat – euforija koja je dovela do odobravanja unošenja konja (dezinformacije) u grad, što dovodi do uništenja. Njihova euforija je bila potaknuta i zbog oslobađanja od dugotrajne opsade, upravo onako kako je govorio Schopenhauer: „Emocije imaju moć zamračiti um do te mjere da se gubi razum“.

Kako smo već naznačili, kod kreiranja dezinformacije izvor je nepo-znat (Trojanci nisu znali odakle potječe konj). Upravo zbog toga su medi-ji današnjice najbolji širitelji dezinformacija jer vrlo često nema podataka o vlasništvu medija. Mediji traju dok ne ispune svrhu dezinformatora da dezinformacija poluči željeni rezultat. Dezinformacija pogađa emotivni

SUVREMENA PITANJA

152

152

aspekt, uvijek postoji Sinon, a dezinformirani postaju dezinformatori, re-zultat ide u prilog kreatorima dezinformacije. Ljudi su oduvijek podložni emocijama, čovjekov emotivni aspekt je najranjiviji. Ovladati emocijama znači ovladati čovjekom, njegovim postupcima.

Priča o trojanskom konju daje jasniju sliku koji su elementi potrebni da dezinformacija ima učinak. Kroz povijest postoji još mnoštvo prošire-nih dezinformacija koje su čak našle mjesto u knjigama povijesti. Pored ove mitske priče postoje mnoge prepoznate dezinformacije i one za koje još uvijek vjerujemo da su istina.

Kao primjer dezinformacije sa svim elementima možemo navesti do-gađaje od 22. listopada 2018. godine vezane za migrantsku krizu. Naime, u Velikoj Kladuši – Maljevac, na granici između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske skupilo se oko dvije stotine i pedeset migranata među kojima se proširila vijest da će Hrvatska otvoriti granicu za mi-grante. Osim ovih dvije stotine i pedeset migranata iz unutrašnjosti BiH prema granici s RH krenuli su mnogi autobusi s migrantima. Policija obje države spriječila je nelegalne prelaske granice, a poticatelj prodora, koji je obilazio Veliku Kladušu i Bihać i dovodio migrante u ovu situaciju, je hr-vatski državljanin podrijetlom iz Irana, koji je u Hrvatskoj privođen više puta zbog krijumčarenja ljudi. Isto tako, policija je došla u posjed cedulji-ce na kojoj je na engleskom i arapskom jeziku bilo napisano: „Monday in 10 00 o“clocthe 22 October 2018, we invite the all emigration to going to the boundary. We want find the salution for that problem because all imigration want going to another country.”

Koje su poveznice navedene situacije u BiH i Troji? Koji su elementi koji su „pokrenuli“ migrante? Prvi element je da je dezinformacija djelo-vala na emotivni aspekt migranata, odnosno na njihove životne težnje da idu na bolje mjesto. Nije se uključio razumski element iz kojega bi bilo jasno da se ne može granica prijeći ilegalno, bez valjanih dokumenta. Drugi element je da se ne zna izvor dezinformacije, odnosno jesu li to kriminalne skupine koje zarađuju novac u ovom poslu, a razlog se može tražiti u nekoliko elemenata, bilo da je to što je hrvatska policija osnažila svoje snage na granici i tako spriječila mnoge ilegalne prelaske, bilo da je razlog što su bosanskohercegovačke sigurnosne snage privele više osoba koje su organizatori krijumčarenja ljudi, a strani su državljani. A razlog može biti i dolazak zime koji će usporiti migracije, što će umanjiti zara-du kriminalnih skupina. Treći element je hrvatski državljanin iranskoga podrijetla koji je bio neka vrsta Sinona (agent za širenje utjecaja) i koji je poticao migrante i davao im lažnu nadu. Rezonantna kutija bili su sami emigranti koji su od dezinformiranih postali dezinformatori i koji su iz-

153

153


među sebe „hranili“ tu dezinformaciju. Rezultat je pokušaj proboja, što je dovelo do sukoba s policijom.

Ako usporedimo ova dva primjera, mada u značajnom vremenskom razmaku, uočavamo da se elementi koji su doveli do pokretanja dezinfor-macije u znatnoj mjeri podudaraju i da se tehnika dezinformacije nije u većoj mjeri promijenila.

5. TROVANJE INFORMACIJAMA (INTOKSIKACIJA)

Djelovanje dezinformacije se uglavnom odnosi na utjecaj na javno mnijenje te promjene njegova raspoloženja u odnosu na određeni pro-blem. Kada govorimo o izravnom utjecaju na upravljačke strukture, to su uglavnom vojni zapovjednici i državnici na koje se djeluje kako bi njihove odluke bile u protivnikovu korist, Volkov uvodi termin intoksi-kacija (trovanje informacijama). Intoksikacija ima isti način djelovanja kao i dezinformacija, ali je usmjerena, prema upravljačkoj/zapovjednoj strukturi. Dezinformacija djeluje na širu populaciju, javno mnijenje, dok intoksikacija djeluje na one koji odlučuju. Jedan od najpoznatijih primje-ra intoksikacije iz Drugoga svjetskoga rata odnosi se na savezničko iskr-cavanje na Siciliju. Ojačavanjem njemačke obrane na Siciliji, saveznici su došli u dilemu kako izvesti iskrcavanje, a da ne pretrpe velike gubitke. Kako bi uvjerili Nijemce da će iskrcavanje biti na Sardiniji ili u Grčkoj, pristupili su suptilnoj metodi kojom su zavarali samoga Hitlera i njegove najbliže suradnike tako da su im pružili mnogo informacija koje su ih navele na pogrješne odluke.

U mrtvačnici u Londonu pronašli su tijelo muškarca koje su obukli u englesku časničku odoru, a u unutarnji džep su mu stavili nekoliko pisama koje je brižljivo pripremila obavještajna služba. Ta pisma su bila prijepiska s prijateljem koji je služio u Africi i pisma koja je „mrtvi časnik“ napisao djevojci. Iz tih pisama se dalo naslutiti da će savezničko iskrcavanje biti u Grčkoj i na Sardiniji te da će saveznici praviti privid da će se iskrcati na Siciliju jer je ona najpogodnija za iskrcavanje. „Mrtvog časnika“ su bacili u more, vodeći računa o tom da ga struje donesu do španjolske obale. Španjolske vlasti su ga pronašle na obali i, s obzirom na to da su tada imale neku vrstu neutralnosti ali su ipak bili zemlja s fašističkim reži-mom, obavijestili su Nijemce. Pronađena pisma su analizirana i olakšala su odluku njemačkih generala da rasporede vojsku u Grčkoj i na Sardiniji, kako bi adekvatno odgovorili na savezničko iskrcavanje. „Časnikovo“ ti-

SUVREMENA PITANJA

154

154

jelo je uredno s pismima vraćeno u London. S obzirom na to da je dano do znanja kako će saveznici praviti privid o iskrcavanju na Siciliju, sve stvarne pripreme saveznika Nijemci su shvaćali u tom kontekstu. Kada su se 1943. godine saveznici iskrcali na Siciliji, Nijemci su bili zatečeni zbog vjerovanja u „slučajno pronađene dokumente“ na španjolskoj plaži.

Djelovanje kroz intoksikaciju poznato je i u davna vremena, tako da Sun Tzu na određen način u Umijeću ratovanja spominje pet vrsta tajnih agenata, a petu vrstu naziva potrošenim agentima. To su agenti koji su trebali prenijeti određenu poruku neprijateljskim zapovjednicima da ih navedu na pogrješne zaključke (Sun Tzu, 2009, 117).

Intoksikacija je provedena tako da načelnik vojske pomiluje osuđe-nika, preruši ga u svećenika i da mu voštanu kuglicu da ju proguta te ga pošalje među neprijatelje. Kada lažnoga svećenika otkriju i uhite, ovaj im ispriča sve o voštanoj kuglici koju ubrzo izbaci s izmetom. Otvorivši kuglicu neprijatelj u njoj pronađe pismo koje je načelnik vojske uputio nekom od protivničkih ministra ili zapovjednika. Kada vladar sazna za „dopisivanje“ neprijatelja s njegovim podređenima, zapovjedi da se pogu-be i njegov podređeni i lažni svećenik.

Kroz povijest je zabilježeno više primjera intoksikacije, tako da ju su-srećemo i u borbi Alžiraca za oslobođenje od francuske okupacije. Naime, alžirski pokret otpora bio je suočen sa stalnim strahom od izdaje, što su prepoznali francuski časnici zaduženi za psihološko ratovanje. Francuzi su zatvorenim Alžircima prilikom puštanja iz zatvora dali da ponesu ne-koliko jednostavnih pisama u kojima je bila pomiješana istina i laž, a što je dovodilo u sumnju lojalnost mnogih pripadnika alžirskoga pokreta ot-pora. U strahu od izdaje vodstvo pokreta otpora je dalo na mučenje i ubilo skoro dvije tisuće svojih pristalica koji su bili nedužni (Berton, 2000, 7).

Jedan od načina kako dezinformirati one koji odlučuju, kako primi-jeniti intoksikaciju, je i primjer trostruke provjere. Praksa je kod vojnih, obavještajnih i sličnih struktura da se određena saznanja provjeravaju na više strana. Kreatori moraju kod odašiljanja dezinformacije odabrati tri pogodna prenositelja, za koje postoje saznanja da imaju uspostavljene ka-nale do glavne mete, koji će tu dezinformaciju proslijediti. Prema njima odašilju dezinformaciju, koja s tri ili više strana dolazi do glavne mete. S obzirom na to da je „vjerodostojnost“ informacije provjerena na više strana, u glavama i percepciji onih koji odlučuju ona će dobiti kredibilitet na osnovi koje će se razmatrati odluke. Prikazan je grafički prikaz takva načina dezinformiranja (intoksikacije).

155

155


Slika 1: Primjer dezinformiranja

18

Slika 1: Primjer dezinformiranja

Ovakav pristup utjecaju na odluke onih koji odlučuju poznat je na „nižim“

razinama odlučivanja, ali je učinkovit i ostaje kao neizbrisiv dio pamćenja te kroz

svoje djelovanje doprinosi stvaranju percepcije o određenom problemu koji

rješavaju oni koji odlučuju.

Kao vid intoksikacije navest ćemo i primjer iz Domovinskoga rata, kada je

služba za političku djelatnost, kako se tada zvala, početkom ljeta 1995. godine

na Livanjskom polju, gdje su bile prve crte Hrvatskih snaga, organizirala prijam

stranih novinara koje je namjeravala informirati o događajima koji su bili aktualni

u tom razdoblju. Skupini stranih izvjestitelja je bilo omogućeno razgovarati s

pojedinim zapovjednicima i postavljati im pitanja koja su bila bitna za njihova

izvješća. Prilikom obilaska novinari su zamijetili skupinu vojnika koja je bila u

hladu drveta, a koja je odudarala od izgleda i ponašanja spomenutih

zapovjednika koji su s novinarima prije razgovarali. Vođeni novinarskom

znatiželjom i mogućnošću da od ove skupine vojnika dobiju odgovore koji će se

razlikovati od šturih odgovora koje su im dali zapovjednici, novinari su vojnicima

postavljali brojna pitanja ne obazirući se na svoje domaćine koji su ih upozoravali

da ti vojnici nisu dovoljno informirani i da su tek stigli s bojišnice. Poslije pola

sata razgovora s vojnicima novinari su otišli zadovoljni jer su, preko vojnika,

dobili uvid u, kako su oni mislili, pravu situaciju na bojištu. To bi vjerojatno i bilo

Dezinformator

Prenositelj dezinformacije



Dezinformirani

Ovakav pristup utjecaju na odluke onih koji odlučuju poznat je na „nižim“ razinama odlučivanja, ali je učinkovit i ostaje kao neizbrisiv dio pamćenja te kroz svoje djelovanje doprinosi stvaranju percepcije o odre-đenom problemu koji rješavaju oni koji odlučuju.

Kao vid intoksikacije navest ćemo i primjer iz Domovinskoga rata, kada je služba za političku djelatnost, kako se tada zvala, početkom lje-ta 1995. godine na Livanjskom polju, gdje su bile prve crte Hrvatskih snaga, organizirala prijam stranih novinara koje je namjeravala informi-rati o događajima koji su bili aktualni u tom razdoblju. Skupini stranih izvjestitelja je bilo omogućeno razgovarati s pojedinim zapovjednicima i postavljati im pitanja koja su bila bitna za njihova izvješća. Prilikom obilaska novinari su zamijetili skupinu vojnika koja je bila u hladu drve-ta, a koja je odudarala od izgleda i ponašanja spomenutih zapovjednika koji su s novinarima prije razgovarali. Vođeni novinarskom znatiželjom i mogućnošću da od ove skupine vojnika dobiju odgovore koji će se ra-zlikovati od šturih odgovora koje su im dali zapovjednici, novinari su vojnicima postavljali brojna pitanja ne obazirući se na svoje domaćine koji su ih upozoravali da ti vojnici nisu dovoljno informirani i da su tek stigli s bojišnice. Poslije pola sata razgovora s vojnicima novinari su otišli zadovoljni jer su, preko vojnika, dobili uvid u, kako su oni mislili, pravu situaciju na bojištu. To bi vjerojatno i bilo tako da skupina vojnika koja se izležavala u hladu drveta nisu bili, zapravo, djelatnici službe za političko djelovanje koji su bili pripremljeni za kontakte s novinarima i ciljano su

SUVREMENA PITANJA

156

156

ih čekali. Novinari koji su zadovoljno otišli nisu ni slutili da se s njima manipuliralo, a samim tim i izvješćima koja su poslali svojim redakcijama, koja su bila budno praćena od neprijatelja.

Ratne situacije suočavaju medije s posebnim izazovima. Zaraćene strane se medijima koriste kao propagandnim instrumentom kako bi dobili potporu javnosti u vlastitoj zemlji, oblikovali sliku neprijatelja, demoralizirali protivnika ili dezinformacijama utjecali na tijek borbenih aktivnosti (Kunczik, Zipfel, 2006, 258).

ZAKLJUČAK

Razvojem informacijsko-komunikacijskih tehnologija, pojavom no-vih vrsta medija, novih znanstvenih disciplina i niza drugih promjena, dolazi do smještaja informacije u središte društvenih, političkih, kultur-nih, ekonomskih, obrazovnih i drugih područja. Informacijama se „trgo-valo“ kroz povijest od samih početaka razmjene ljudske riječi no s poja-vom većega broja zapisa, dokumenata, ona sve više dobiva na važnosti. Dvadeseto i dvadeset prvo stoljeće informaciju prikazuju kao faktor moći. Posjedovanje informacija u društvu koje sebe naziva informacijskim (iako je po nizu karakteristika daleko od toga pojma) donosi pobjedu u infor-macijskom ratu.

Izmjenama u čovjekovom doživljaju okoline, događaja, osoba, koje je prije bilo neposredno dolazi do toga da informacija mijenja čovjekov do-življaj svijeta. Ljudi odlučuju na osnovi velikoga broja komunikacijskih kanala kojima se prenose informacije, odnosno dezinformacije. Postulati poput slobode govora, slobode izražavanja, pravo na javno izgovorenu riječ, vlastito mišljenje su otvorili vrata svima onima koji informaciju upotrebljavaju s manipulativnom svrhom i ciljem utjecaja na mase ljudi. Kontrola nad informacija donosi kontrolu nad svim ostalim područjima. Sve ovo dovodi do stvaranja velikoga broja dezinformacija i pogrješnih informacija.

Pojavom interneta i niza društvenih mreža, informacijski prostor je teško kontrolirati zato dolazi do niza informacijskih ratova. Informacij-sko ratovanje predstavlja borbu za ljudsko mišljenje koje se gradi na os-novi informacija koje primamo. Informacijsko društvo, kako ga se često naziva, nije dovelo do veće informiranosti ljudi nego do veće dezinfor-miranosti.

Pojava novih oblika medija i novih oblika informacija dovela je do kontaminacije informacija. Informacije su danas najmanje istinite i

157

157


objektivne iako ih se takvima prikazuje, broj informacija i njihova dostu-pnost ne povećavaju njihovu točnost i provjerenost. Mediji kao ključni i najbrojniji oblici prenošenja informacija su postali oružje u rukama onih koji se služe dezinformacijama kao sredstvom utjecaja na ljudske mase. Dezinformacija u nizu definicija se prikazuje kao pojam koji ima za cilj promjenu mišljenja i ponašanja suparnika sa svrhom ostvarivanja vlastite koristi, a nanošenja štete drugomu. Kroz povijest se mijenjaju samo nači-ni i tehnike prenošenja dezinformacija, a cilj uvijek ostaje istovjetan: utje-cati na čovjekov emotivni dio koji će poslije ovladati razumskim dijelom.

Informacije nisu energenti kao nafta, plin ili neki drugi, one nema-ju precizno određen rok trajanja, nisu ograničene na prostor i vrijeme. Bez obzira na to što neka informacija zbog protoka vremena ili promjene društveno-političkoga konteksta nije više aktualna u punom kapacitetu, pojedini fragmenti te informacije se mogu rabiti sa svrhom ostvarivanja određenih interesa. Svi elementi koji sudjeluju u stvaranju informacija ili dezinformacija su podvrgnuti nekoj vrsti šuma, što je šum jači to je veća mogućnost manipulacije nad ljudima kojima su informacije odnosno de-zinformacije namijenjene.

Prostor koji se naziva informacijskim nije idilično mjesto razmjene točnih i istinitih informacija koje će svima biti dostupne kako ga prika-zuju „upravitelji“ toga prostora. Informacijski prostor je prostor kaosa u kojem se sukobljavaju razne interesne skupine s ciljem utjecaja na različi-te ciljane javnosti upotrebom dezinformacije kao namjere da se protivni-ku na brojnim poljima nanese šteta. Njihova je zadaća dvojaka opravdati vlastite postupke, a istovremeno postupke suprotne strane prikazati kao pogrješne i iskrivljene.

Odnos dezinformacije i informacije možemo shvatiti kao odnos real-na i virtualna svijeta, a virtualni svijet iako je nevidljiv u svom fizičkom obliku ostavlja posljedice u stvarnom realnom svijetu, tako i dezinforma-cija bez obzira je li ona istinita ili potpuno lažna proizvodi željene po-sljedice. Ukorijenjenost ljudi u vlastite stavove dovodi do toga da širitelji dezinformacija proizvode jači učinak. Uskogrudnost mišljenja je otvorila vrata za širenje lažnih vijesti. Ono što je dovelo do toga da dezinformaci-je proizvode željeni učinak je gubitak neposredna doživljaja svijeta. Fra-gmentiranost u pristupu stvaranja informacije gdje imamo kombinaciju istine i laži s izostavljanjem važnih dijelova dovodi do željenih učinaka dezinformatora. Ispravljanje posljedica dezinformacije je dugotrajan i teško izvediv proces zbog stalna priljeva velika broja informacija od kojih je i dalje jedan velik broj dezinformacija.

SUVREMENA PITANJA

158

158

Izvori: – Akrap, Goran: Specijalni rat, knjiga prva, Večernji list, Zagreb,

2012. – Balle, Francis: Moć medija mandarin i trgovac, Clio, Beograd,

1997. – Berton, Filip: Izmanipulisana riječ, s francuskog prevela Marija-

na Ivanović, Clio, Beograd, 2000. – Bilandžić, Mirko: Poslovno-obavještajno djelovanje, AGM, Za-

greb, 2008. – Ciboci, Lana, Kanižaj, Igor, Labaš, Danijel: Kako prepoznati

dezinformacije i lažne vijesti, Zagreb, Agencija za elektroničke me-dije i UNICEF, travanj 2018.

– Đuro Šušnjić: Ribari ljudskih duša, Čigoja štampa, Beograd, 1995. – Kunczik, Michael, Zipfel Astrid: Uvod u znanost o medijima i

komunikologija, Zaklada Fridrich Ebert, Zagreb, 2006. – Sun Tzu: Umijeće ratovanja, Beograd, Babun, 2009. – Tuđman, Miroslav: Informacijsko ratište i informacijska znanost,

Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2008. – Tuđman, Miroslav: Programiranje istine, Zagreb, Hrvatska sve-

učilišna naklada, 2012. – Volkov, Vladimir: Dezinformacija, od trojanskog konja do interne-

ta, Naš dom Beograd, 2002.

159

159


THE ROLE OF MISINFORMATION IN INFORMATION WARFARE

Summary

Setting up information as a key instrument of the present, an instrument that possesses power, calls for the study of other forms of information such as misin-formation or wrong information. With the changed role of information, also changed is the role of media that are becoming “the weapon of today”. With their effect on huge masses of people, media shape a picture of the world, and since they are principal carriers of information or misinformation, that picture of the world is often distorted. With the development of media and the power of their influence the impor-tance of information is increasing, especially for certain groups of interest that in this way make their own benefit. With the examples provided in the paper, we will exemplify the way in which one influences public opinion by using false information. The aim of this paper is to familiarize us with the notion of misinformation, with the role of media in transmitting misinformation and with the effect misinformation makes on certain target groups for which it is intended in an information era that is overfull of information and misinformation, nonetheless, that have not been studied enough. Key words: information, misinformation, media, public opinion, interest groups. Trojan horse.

160

Lucija Hrstić Mostar

UDK 785.11(497.6 Mostar) “1999/2019“ Primljeno 22. veljače 2020. Stručni članak

Djelatnost Simfonijskoga orkestra Mostar od 1999. do 2019.

Sažetak

U ovom članku pobliže se utvrđuje način djelovanja Simfonijskoga orkestra Mostar kao zasebne kulturne institucije i nositelja glazbenoga života grada. Budući da su ratna razaranja negativno utjecala na sve kulturne čimbenike pa tako i razvoj orkestra, ovim člankom želimo detaljnije prikazati djelova-nje orkestra nakon završetka rata (točnije, od 1999. godine) do danas. Za potrebe rada je rabljena dostupna arhivska građa (arhivska knjiga s no-vinskim člancima, programske knjižice koncerata, fotografije s Facebook pro-fila orkestra) kao i intervju s njegovim istaknutim članovima. Ovaj članak ima i svrhu prikazati uspon orkestra teškoćama unatoč te poticaj dubljega zanimanja za njegovo usavršavanje. Ključne riječi: koncerti, orkestar, arhiv, intervju.

1. Kratak pregled arhivske građe Simfonijskoga orkestra Mostar

Kao što je ranije navedeno, pri istraživanju su upotrijebljeni sačuvani dokumenti arhiva Simfonijskoga orkestra Mostar. Sačuvana doku-

mentacija obuhvaća: – arhivsku knjigu s novinskim člancima i programskim knjižicama

(kontinuirano vođenu prema kronološkom slijedu koncerata od 2001. godine)

– prikaz sačuvanih programskih knjižica – prikaz kronologije koncerata od aktiviranja Facebook profila or-

kestra.

161

161

Lucija HrstićDjeLatnost simfonijskog orkestra mostar oD 1999. Do 2019.

Jasno, valja napomenuti kako će svakom pobrojanom elementu arhiva biti posvećeno kraće poglavlje rada. Intervju s istaknutim članovima or-kestra obrađeni su u zasebnom, tj. drugom poglavlju članka.

1.1. Arhivska knjigaArhivska knjiga najopsežniji je dio arhivske građe. U kontinuitetu je

vođena od 2001. godine. Od 2001. (kada datira prva programska knji-žica) zajedno su ju uređivali svi članovi orkestra, a kasnije je djelatnost vođenja knjige pripala Luciji Zovko (Mostar, 29. kolovoza 1991.)1, danas stalnoj zaposlenici orkestra. Arhivska knjiga kontinuirano prati koncertni tijek orkestra od 23. prosinca 2001. do 5. lipnja 2019. godine.

U arhivskoj knjizi se tako nalazi stotinu sedamdeset i šest novinskih članaka (vidi prilog 1), stotinu i deset programskih knjižica (slikovni pri-log 2.1) te osam ulaznica za koncert (koje u prodaju stupaju od Božićnoga koncerta 2011. godine). Svakako valja istaknuti i sačuvanih trideset foto-grafija (dvije crno-bijele i dvadeset i osam u boji) iz razdoblja od 16./17. rujna 2005. do 12. veljače 2007. godine. Od 12. veljače 2007. godine više nisu zabilježeni fotografski prilozi. No, u arhivskoj knjizi postoji neko-liko neispunjenih prostora koji će kasnije biti ispunjeni fotografijama. Rezervacije za njih ubilježene su grafitnom olovkom pokraj odgovarajuće programske knjižice ili novinskoga članka.

Iz arhivske knjige mogu se zaključiti pojedinosti o novinskim kriti-kama kulturnoga života grada, dugotrajnijim gradskim manifestacijama (kao što su Mostarski bal, Mostarsko proljeće – Dani Matice hrvatske, Božićni i Uskrsni koncert), suradnja s istaknutim glazbenicima te odaziv bosanskohercegovačkih medija, pisanje i izvještavanje o radu Simfonij-skoga orkestra Mostar. Od 2015. godine zainteresiranost medija postaje izraženija tako da pozivnice za koncert oglašavaju domaće radiopostaje i portali (Bljesak info, Hercegovina info, Jabuka tv, Prvi tv i sl.).

Također su iz arhivske knjige preneseni podatci o broju izvedenih skladatelja (vidi prilog 3) skladba i djela (178), veća zastupljenost stranih skladatelja i djela u odnosu na domaće kao i kontinuitet suradnje orkestra s glazbenicima iz BiH, Hrvatske, Japana i Austrije.

No, statistički pokazatelji zbroja izvedenih skladba domaćih i stra-nih skladatelja pokazuju kako je udio izvedbi djela stranih skladatelja dvostruko veći od izvedbi djela domaćih autora. Tako je na repertoaru šezdeset i sedam skladba stranih te trideset i pet domaćih skladatelja, s izvedenih stotinu četrdeset i devet stranih i pedeset i četiri domaće sklad-

1 Podatci naknadno poslani za potrebe ovoga članka.

SUVREMENA PITANJA

162

162

be. Prosjek izvedbi je jedna skladba domaćega i dvije skladbe stranoga autora, što potvrđuje ranije navedene tvrdnje (prilog 3.2.).

Arhivska knjiga također predstavlja i svojevrstan podsjetnik na kori-jene orkestra (čiji početci sežu u 1888. godinu), te na noviju povijest od ponovna osnutka 1953. i prvoga nastupa u travnju 1954. godine. Iako u samoj arhivskoj knjizi nema podataka iz toga razdoblja, nekoliko novina-ra u svojim člancima navodi te podatke2. Kratke osvrte na povijest razvoja orkestra dali su najčešće novinari Večernjega lista.

Ne treba zaboraviti i nadopunu navedene arhivske knjige koju je od 13. siječnja 2014. do 13. ožujka 2019. uredno vodila Lucija Zovko (prilog 2.3.). U toj su nadopuni za spomenuto razdoblje upisana sedamdeset i dva projekta. Godišnji prosjek je desetak koncerata. Iznimka od ove sta-tistike svakako je 2017. godina u kojoj su izvedena dvadeset i tri projekta. Neki su od njih evidentirani i po dva puta, tj. u starom i novom dijelu arhivske knjige3.

Riječ je o popisu nastupa, koncerata i svirača u kojem su nazivi pro-jekata i raspored rada istaknuti bojama. No, u samoj nadopuni nema sli-kovnih i novinskih priloga. Evidencija spomenute nadopune započinje rasporedom proba za siječanj 2014., a završava Novogodišnjim koncer-tom 5. siječnja 2019. godine, a nakon toga istaknute su i redovite eviden-cije proba orkestra od 5. siječnja do 13. ožujka 2019. godine. Čitava na-dopunjena arhivska knjiga dostupna je u prilogu članka (prilozi 2.2 i 2.3).

Iz svega navedenoga može se zaključiti kako je arhivska knjiga bogat i najdugovječniji primjer prikaza orkestra od svršetka rata do danas te dokument koji svoj život nastavlja svjedočeći o povezanosti glazbenika sa svojim gradom.

Svakako valja spomenuti i neslužbeni YouTube kanal Simfonijskoga orkestra u kojem najstariji postavljeni video datira od 23. prosinca 2011., a posljednji od 20. prosinca 2019. godine. Kanal sadrži osamnaest videa međusobno neujednačena vremenskoga raspona koje su uz administrato-re kanala najčešće prenosili korisnici portala Prvi tv i Naša tv. Prosječna učestalost postavljanja videa je od dvije godine do četiri mjeseca, no to je razdoblje ponegdje i veće na što upućuju datumi prenesenih videa.

2 Za detaljniji uvid naveden je popis članaka u prilogu. Za detaljniji uvid pogledati popis članaka iz arhiva Simfonijskoga orkestra Mostar (prilog 1) kao i popis biblio-grafije.

3 Iz navedene nadopune arhivske knjige (prilog 2.3.) preuzeti su podatci o programu, sudionicima te broju obrađenih dijela i skladatelja od 2014. do 2019. godine. Isto je navedeno i u popisu bibliografije.

163

163


1.2. Programske knjižice Kao što je već rečeno, programske knjižice4 neizostavan su dio ma-

terijala iz arhivske knjige. U arhivskoj knjizi je tako stotinu i deset pro-gramskih knjižica iz razdoblja od 23. prosinca 2001. do 3. prosinca 2018. godine. Programske knjižice sadrže podatke o izvođačima, mjestu i vre-menu koncerta, programu, biografije izvođača, popis sponzora te navode autora članka. Među autorima svakako se ističu: Lucija Zovko (Mostar, 29. kolovoza 1991.) kao trenutna knjigovotkinja arhiva, Snježana Zovko (Mostar, 8. veljače 1965.), današnja ravnateljica orkestra te Lidija Vla-dić-Mandarić (Mostar, 28. kolovoza 1971.)5 pročelnica Studija glazbene umjetnosti na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znano-sti Sveučilišta u Mostaru. Popis programskih knjižica prema kronološ-kom redu koncerata može se vidjeti u 2. prilogu članka6.

Iz navedena popisa knjižica jasno se može zaključiti kako Simfonij-ski orkestar promovira izvedbe djela domaćih skladatelja od kojih je naj-poznatiji Boris Papandopulo7 (Honnef na Rajni, Njemačka, 25. veljače 1906. – Zagreb, 16. listopada 1991.) te njegove skladbe Mostarka poema. Tu su još i hrvatski skladatelji Luka Sorkočević8 (Dubrovnik, 13. siječnja 1734. – Dubrovnik, 11. rujna 1789.), Ivan Brkanović9 (Škaljari, Crna Gora, 27. prosinca 1906. – Zagreb, 20. veljače 1987.).

No, ne treba zaboraviti i promidžbu domaćih dirigenata kao što su Damir Bunoza10 (Mostar, 3. travnja 1980.) i Igor Tatarević11 (Mostar, 1975.). Od suvremenih skladatelja ističe se Dragan Filipović12 (Krehin Gradac, općina Čitluk, 4. siječnja 1958.) sa skladbama Via crucis, Dona eis 4 Detaljniji popis programskih knjižica i solista dostupan je u 2. prilogu članka. 5 Lidija Vladić-Mandarić, hrvatska muzikologinja. Izvor: https://www.facebook.com/SeminarFolkloraHrvataUBih/photos/

bez-kvalitetnog-glazbenog-obrazovanja-nema-kvalitetnog-folklornog-vo-ditelja-i-ko/748388925223934/. Preuzeto: 17. prosinca 2019.

6 Ista napomena o korištenju nadopune arhivske knjige od 2014. do 2019. vrijedi i za programske knjižice jer ih je većina prepisana prilikom izvješća o održanom koncer-tu kao npr. str. 99. u prilogu 2.3.

7 Boris Papandopulo, hrvatski skladatelj i dirigent. Izvor: https://www.biografija.com/boris-papandopulo/. Preuzeto: 17. prosinca 2019.

8 Luka Sorkočević, prvi hrvatski skladatelj simfonija. Izvor: https://povijest.hr/na-danasnjidan/luka-sorkocevic-prvi-hrvatski-skladatelj-simfonija-1734-2/. Preuzeto: 17. prosinca 2019.

9 Ivan Brkanović, hrvatski skladatelj i dirigent. Izvor: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=9584. Preuzeto: 17. prosinca 2019.

10 Podatci prikazani u sklopu intervjua u prilozima 2.3. i 6.3. 11 Podatci naknadno poslani za potrebe članka. 12 Podatci o mjestu i vremenu rođenja naknadno poslani za potrebe članka.

SUVREMENA PITANJA

164

164

requiem te operom Diva Grabovčeva u kojima je sudjelovao Simfonijski orkestar Mostar (prilog 3.2.).

U programskim knjižicama također se može pratiti i praksa izvedbe božićnih i uskrsnih koncerata (od 2001. godine), valentinovskih konce-rata (od 2013. godine) te koncerata mladih talenata (od 2013. godine).

Programske knjižice također pružaju i uvid u najčešće izvođene bo-žićne, uskrsne, filmske i ljubavne skladbe u interpretaciji Simfonijskoga orkestra Mostar. U nastavku je izdvojen popis navedenih skladba (prilozi 4 i 2.3.).

1.3. Solisti Simfonijskoga orkestra Mostar U nastavku slijedi popis glazbenika koji su kao solisti sudjelovali u

pratnji Simfonijskoga orkestra Mostar (prilog 5. 2., odnosno tablica 113). Iz tablice se može uočiti kako je u izvedbama sudjelovalo ukupno

stotinu šezdeset i sedam solista (prvi stupac tablice), s ostvarenih 2 135 nastupa (drugi stupac tablice) te 10 321 izvedenom skladbom (treći stu-pac tablice). Statistika također pokazuje kako je evidentirano četrdeset instrumentalnih solista te stotinu dvadeset i sedam vokalnih. Detaljniji je uvid prikazan u prilogu 5. 2. i 2.3.

1.4. Dirigenti Simfonijskog orkestra MostarU nastavku je abecedni popis dirigenata koji su ravnali Simfonijskim

orkestrom Mostar (prilog 5. 2, odnosno tablica 214).Iz navedena popisa jasno se uočava kako su orkestrom ravnala dva-

deset i dva dirigenta (prvi stupac tablice), s ostvarenih stotinu i šesnaest nastupa (drugi stupac tablice) te približno četiri stotine osamdeset i tri izvedene skladbe15 (treći stupac tablice). Detaljniji uvid u popis solista i dirigenata prikazan je u prilogu 5. 2. i 2.3.

1.5. Popis solističkih klapa u pratnji Simfonijskoga orkestra Mostar U nastavku je popis klapa koje su na božićnim koncertima sudjelovale

u pratnji Simfonijskoga orkestra Mostar. Njihovi su nastupi evidentirani u programima zapisanim u nadopuni arhivske knjige koja je ranije spo-menuta (prilog 2.3 i tablica 316).

13 Vidi: Dodatak prilozima s tabličnim prikazima. 14 Vidi: Dodatak prilozima s tabličnim prikazima. 15 Za detaljniji uvid angažiranih solista, dirigenata i klapa vidjeti prilog 5. 1 i 2.3. 16 Vidi: Dodatak prilozima s tabličnim prikazima.

165

165


Iz navedenoga se može uočiti kako je u izvedbama sudjelovalo pet klapa (prvi stupac tablice) s ostvarenih devet nastupa (drugi stupac tabli-ce) i deset skladba (treći stupac tablice). Klape su raznolika sastava: dvije muške (Krš i Studenac) i tri ženske klape (Bura, Drača i Narenta). Isti se popis angažmana klapa može vidjeti u prilogu 5.1 i 2.3.

Umjetnički voditelj gornjih četiriju klapa je Dragan Filipović, a klape Studenac Karlo Miličević (Mostar, 23. travnja 1987.). Spomenute klape zajedno sudjeluju na manifestacijama grada i orkestra od 2014. godine. Klapa Krš osnovana je 2014., klapa Drača 2008., klapa Studenac 2013., Narenta 2002., a klapa Bura djelovala je od 2015. do 2018. godine.17

1.6. Popis plakata Facebook profila Simfonijskoga orkestra Mostar Profil Simfonijskoga orkestra Mostar na Facebooku medijsko je gla-

silo koje plakatima, objavama te videoprilozima proba i nastupa prati rad Simfonijskoga orkestra Mostar, od koncerta održanoga 22. prosinca 2015. pa sve do danas. Zadnji plakat završetka sezone 2018./2019. obu-hvaćen ovim istraživanjem objavljen je 18. srpnja 2019. godine. Popis plakata objavljenih na Facebooku prema redoslijedu nastupa prikazan je u prilogu 4.5, a kronološka potvrda vidljiva je i u nadopuni arhivske knjige (prilog 2.3.).

Usporedbom tijeka vođenja profila na Facebooku s nadopunom ar-hivske knjige lako se može zaključiti relativno bliska vremenska podu-darnost njihova nastanka. Naime, nadopunjena je arhivska knjiga nešto starijega datuma od profila na Facebooku jer joj je prva evidencija une-sena za siječanj 2014., a objave na Facebooku započinje od Božićnoga koncerta 22. prosinca 2015. (otkada datiraju i sačuvani plakati u pdf-u).

Od 22. prosinca 2015. zajedno su podudarni s evidencijama projekata sve do Novogodišnjega koncerta 5. siječnja 2019. (gdje završava arhivska knjiga), a profil na Facebooku kronološki prati slijed ostalih koncerata do završnoga koncerta sezone 2018./2019., održanoga 18. srpnja 2019. (koji je posljednji obuhvaćen u ovom istraživanju) te ostale projekte na-kon njega.

1.7. Popis članaka u arhivi Simfonijskoga orkestra Mostar U nastavku je tablični prikaz rasporeda novinskih članaka prema bro-

ju angažiranih novinara (prilog 1 i tablica 418).

17 Godine osnutka istražne su na Facebook profilima klapa. Popis internetskih izvora naveden je u bibliografiji.

18 Vidi: Dodatak prilozima s tabličnim prikazima.

SUVREMENA PITANJA

166

166

Jasno valja istaknuti kako novinske članke od 2014. do 2019. možemo potvrditi i uvidom u nadopunu arhivske knjige (prilog 2.3.). Iz gornje tablice može se zaključiti kako su u pisanju članaka sudjelovala četrdeset i četiri novinara (lijevi stupac tablice) s ukupno napisanih stotinu sedam-deset i šest članaka (zbroj članaka u desnom stupcu tablice) što pokazuje i prosjek od četiri napisana članka po novinaru (prilog 1.). Novinski članci najčešće obrađuju najave i osvrte na nastupe (uz nešto rjeđe predstavljanje koncertnih programa), kritike i osvrte na kulturni život grada te neizvje-stan položaj Simfonijskoga orkestra Mostar kao samostalne institucije.

2. Intervjui s članovima Simfonijskoga orkestra MostarU nastavku donosimo intervjue s istaknutim članovima Simfonijsko-

ga orkestra Mostar kojima su se za potrebe ovoga članka odazvali svirači Anica i Goran Miličević, bivši dirigent Damir Bunoza, bivši ravnatelj orkestra Živko Ključe te sadašnja ravnateljica orkestra Snježana Zovko. Zbog ograničenosti rada predstavljeni su sažetci njihovih odgovora, a op-širniji tijek razgovora i popis pitanja vidljiv je u prilogu članka (prilog 6).

Zbog jednostavnosti izvedbe, svim sudionicima bio je ponuđen inter-vju otvorenoga tipa s istim pitanjima na koja su mogli slobodnije odgova-rati (prilog 6. 1.). Odgovori sudionika najčešće su pristizali elektroničkom poštom u pisanoj formi te amaterskom audiosnimkom mobitela, kao u slučaju intervjua sa Živkom Ključom (prilozi 6.5.2 i 6.5.4).

2.1. Anica Miličević Uspješan rad Simfonijskoga orkestra Mostar kao institucije potvrđuje

i iskaz mlade glazbenice Anice Miličević19 (Mostar, 10. travnja 1991.). Suradnju s orkestrom započela je kao srednjoškolka, a upisom na stu-dij glazbene umjetnosti u Mostaru dobila je priliku za stalnu suradnju. Njezina suradnja s orkestrom još uvijek traje, a ponosno ističe kako su zajedno ispratili deset koncertnih sezona sa stotinjak koncerata. Posebno su joj dragi koncerti s istaknutim solistima našega podneblja kao što su Jovan Bogosavljević (Beograd, 28. srpnja 1980.), Mihovil Karuza20 (Split, 29. siječnja 1975.), Ivan Galić (Split, 30. siječnja 1994.) i drugi. Ponosna je na članstvo u Simfonijskom orkestru Mostar što joj zbog ljubavi prema glazbi omogućuje i ostvarenje vlastitih ideala.

19 Sudionici Anica Miličević, Goran Miličević, Mihovil Karuza i Ivan Galić naknadno su poslali informacije o vremenu i mjestu rođenja za potrebe ovog članka.

20 Mihovil Karuza, hrvatski violončelist. Izvor: http://festivalursus.com/?page_id=1755&lang=en. Preuzeto: 19. prosinca 2019.

167

167


Članovima orkestra preporučuje rad jednakim žarom i entuzijazmom te uključenje domaćih glazbenika. Mostarskoj publici savjetuje veću po-sjećenost koncerata, a mladim glazbenicima ustrajnost u ostvarenju vla-stitih želja. Detaljniji opis intervjua vidjeti u prilozima 6.2.1. i 6.2.2.), a njezine novije angažmane u orkestru moguće je vidjeti u prilogu 2.3.

2.2. Goran Miličević U nastavku donosimo i kratak prikaz djelatnosti svirača SOM-a. Je-

dan od njih je i violinist Goran Miličević (Mostar, 1. lipnja 1988.). Nje-gova suradnja sa SOM-om počela je još od mladih dana, točnije pred kraj osnovne škole kada je sa svojim tadašnjim profesorom Markom Begićem svirao na Božićnom koncertu koji se tradicionalno održava svake godine. Od tada je nastupao na koncertima uz honoraran angažman da bi 2012. godine potpisao ugovor za stalno zaposlenje. Suradnja sa SOM-om je počela još 2002. godine kad je polazio sedmi razred osnovne škole. Za njega je bio poseban doživljaj svirati s velikim skladateljem i dirigentom Nikicom Kalogjerom21 (Beograd, Srbija, 19. svibnja 1930. – Zagreb, 27. siječnja 2006.) uz kompletan sastav orkestra. Uz završen studij računal-stva ostao je član Simfonijskoga orkestra u Mostaru. Stalnim članom službeno postaje 2012. godine, a suradnja traje i danas.

Budući da je njegova suradnja s orkestrom dugotrajna (2002. – 2019.) navodi velik broj koncerata koji se posebice odnose na djela klasične glaz-be pisana za komorne sastave, a rado ističe skladbe i koncerte zabavnoga karaktera namijenjene široj publici. Posebno ističe trud orkestra u or-ganizaciji koncerata punoga orkestralnoga sastava što ovisi o mnogim, poglavito financijskim čimbenicima. Iako posebno ne ističe niti jedan zaseban glazbeni projekt, ponosan je na članstvo u orkestru, na dirigenta Damira Bunozu i glazbenike koji kao ispomoć dolaze iz Dubrovnika, Sa-rajeva i Splita. Simfonijski orkestar smatra jednom od najvažnijih kultur-nih mostarskih institucija. Također, rado ističe suradnju s glazbenicima iz Zagreba, Splita, Dubrovnika i Sarajeva.

Mostarsku publiku i javnost želi motivirati za sudjelovanje i praćenje rada orkestra poglavito prisutnošću na koncertima, a mladim glazbenici-ma poručuje kako je nužno otkriti ljepotu glazbe i uživati u njoj za što je potrebno mnogo odricanja, truda i ljubavi (prilozi 6. 3. i 2.3.).

21 Nikica Kalogjera hrvatski je skladatelj i dirigent. Izvor: https://www.biografija.com/nikica-kalogjera/. Preuzeto: 17. prosinca 2019.

SUVREMENA PITANJA

168

168

2.3. Damir Bunoza Velik utjecaj na razvoj Simfonijskoga orkestra Mostar ostavio je i

ostvario Damir Bunoza22 (Mostar, 3. travnja 1980.) – prvi mostarski di-rigent nakon Darjane Blaće- Šojat 23 (Mostar, 15. ožujka 1966.).

Prvi nastup s orkestrom bilježi u ak. god. 2006./2007. kao ispit za odsjek dirigiranje te nakon nekoliko koncerata i diplomiranja na Muzič-koj akademiji u Sarajevu, tj. od 2009. godine, započinje stalnu suradnju. Dakle, cjelokupna aktivna suradnja trajala je od 2009. do 2017. godine. U tih osam sezona prosječno bi se po jednoj godini izvelo deset do dva-naest koncerata (ukupan broj angažmana tijekom suradnje je stotinjak koncerata).

Posebno je ponosan na koncerte klasične glazbe od kojih navodi koncert „Barokna večer J. S. Bacha“, „Koncert hrvatskih skladatelja“ te organizacije redovita valentinovskoga koncerta od 2013. godine. Jasno ističe idejnu misao projekta tj. aktivno sudjelovanje domaćih glazbenika, suradnju s akademskim zborom studija glazbene umjetnosti u Mosta-ru u izvedbi Pergolesijeve kantate Stabat Mater. Svakako rado izdvaja i koncert s češkim solistom na ksilofonu Janom Lotkom24 te koncert s pijanistom Ivanom Galićem. Tijekom rada s orkestrom aktivno je orga-nizirao godišnje božićne, uskrsne i valentinovske koncerte za koje je sam pisao aranžmane te dirigirao. Zbog velika zanimanja publike posebno ističe „Valentinovski koncert“ koji se osim po aranžmanima i skladbama prepoznaje i po velikom broju aktivnih mostarskih glazbenika koji na-stupaju kao solisti. Od sezone 2017./2018. suradnja s orkestrom je nešto rjeđa zbog različitih vizija o napretku orkestra te načinu na koje se one realiziraju.

Publici poručuje redovitu pratnju rada orkestra aktivnim dolaskom na koncerte, a mlade glazbenike potiče na pokretanje kulture u okolini u ko-joj djeluju što se postiže aktivnim sudjelovanjem u glazbenim događajima pjevanjem, sviranjem i posjećenošću koncerata.25

22 Damir Bunoza, prvi poslijeratni hercegovački dirigent. Izvor: http://m.pogled.ba/clanak/damir-bunoza-mostar-nema-aktivnih-kulturnih-institucija/19886. Preuze-to: 19. studenoga 2019.

23 Darjana Blaće-Šojat, hrvatska glazbenica i dirigentica koja je prve glazbene korake ostavila u rodnom Mostaru gdje je završila osnovnu i srednju glazbenu školu. Više o njezinoj djelatnosti vidi u prilogu 7.

24 Izvor biografije nepoznat. 25 Za detaljniji uvid u intervju s Damirom Bunozom vidjeti priloge 6.4. i 2.3.

169

169


2.4. Živko Ključe U nastavku donosimo i prikaz djelatnosti istaknutoga mostarskoga

glazbenika prof. Živka Ključe.26 Ovaj mostarski glazbenik četrdeset je godina proveo u Mostaru te značajno utjecao na kulturni život grada. U Simfonijskom orkestru Mostar djelovao je od 1979. godine, najprije kao aktivan svirač i vođa dionice kontrabasa, a potom od 1996. do 2006. i kao njegov ravnatelj.27

Na početak njegove suradnje sa Simfonijskim orkestrom utjecali su i brojni glazbenici kojima je i sam bio učenikom. Spomenut ćemo neke od njih: Franjo Peterner28, Izolda Ambrožić29 (Nova Gradiška, 1932. – 17. lipnja 2011., Zagreb), Niko Baća30, Josip Magdić31 (Ogulin, 19. ožujka 1937.) i drugi.

Ratnu djelatnost orkestra u razgovoru nismo obradili budući da je tema istraživanja zasnovana na radu orkestra po završetku rata.32

Ubrzo nakon završetka rata, Mostar također postaje gradom triju konstitutivnih naroda, no takva atmosfera nije umanjila entuzijazam glazbenika. Tako 1996. godine Živko Ključe postaje ravnateljem Sim-fonijskoga orkestra Mostar te na toj dužnosti ostaje sve do 2006. godine. Tijekom čitavoga desetljeća obnašanja ravnateljske i sviračke dužnosti, vodio je i osmislio niz projekata od kojih je spomenuo one manje poznate današnjoj mostarskoj javnosti.

Tako je sam osmislio godišnji božićni, valentinovski, korizmeni i uskrsni koncert, tj. općenito gledajući i godišnji plan izvedbi koncerata i glazbenih projekata što ranije nije bio slučaj. Svakako valja spomenuti i izvedbe nekoliko manjih kostimiranih opera33 kao što je La serva padrona

26 Živko Ključe (Opuzen, 1955.), istaknuti skladatelj glazbenik i pedagog. Više in-formacija o njegovu radu na linku: http://fdk.hr/osoba/zivko-kljuce/. Preuzeto: 4. studenoga 2019.

27 Podatci u članku dobiveni su intervjuom te iz dostavljenih programskih knjižica. Snimke razgovora i programske knjižice zasebno su priloženi (vidi prilog 6.5.3.).

28 Izvor biografije nepoznat. 29 Izolda Ambrožić hrvatska klavirska pedagoginja. Izvor: https://rateyourmusic.com/

artist/izolda-ambrozic. Preuzeto: 17. prosinca 2019. 30 Niko Baća, hrvatski glazbeni pedagog. Izvor: http://www.zborlibertas.hr/2016/05/

niko-baca/. Preuzeto: 17. prosinca 2019. 31 Josip Magdić, bosanskohercegovački skladatelj. Izvor: https://www.ogulin.hr/jo-

sip-magdic/. Preuzeto: 17. prosinca 2019. 32 Izravan i skraćen izvještaj intervjua može se vidjeti u prilogu 6.5.1. 33 Više o načinu izvedbe spomenutih kostimiranih opera može se poslušati u audio

snimci priloga 6. 5. 4. U njoj Ključe također spominje i istaknute dirigente koji su ravnali Simfonijskim orkestrom Mostar od 1999. do 2001. godine.

SUVREMENA PITANJA

170

170

(Služavka gospodarica) G. B. Pergolesija34 i Ritta G. Donizzetija35 (Ber-gamo, 29. studenoga 1797. – 8. travnja 1848.). Sa Stipicom Kalogjerom36 (Beograd, 29. svibnja 1934.) doprinio je izdanju prvoga CD-a hrvatskih božićnih, a kasnije i marijanskih pjesama.

Važan prikaz rada orkestra od 1999. do 2001. godine svakako daje i monografija zbora Brodosplit koji je u više navrata surađivao sa Simfonij-skom orkestrom Mostar. Od takvih suradnja valja izdvojiti izvedbu djela Muka Gospodina našeg Isukrsta Borisa Papandopula te izvedbu Requiema Luigia Cherubinija (Firenca, Italija 14. rujna 1760. – Francuska, Pariz, 15. ožujka 1842.).37 Izvedbama je ravnao već spomenuti dirigent Vlado Sunko, a u njima su sudjelovali članovi zbora Brodosplit i Simfonijski orkestar Mostar.38

Približila se i pedeseta obljetnica osnutka orkestra pa je tako 2004. godine izveden oratorij Drugo uskrsnuće Dragana Filipovića. Orkestraciju potpisuje Ljubo Kuntarić39 (Čakovec, 20. lipnja 1925. – Volosko, 4. li-stopada 2016.).

Uvelike se radilo na napretku i poboljšanju orkestra, uređenju arhiva kao i pokušaju da Simfonijski orkestar Mostar nosi istaknut hrvatski na-cionalni predznak. O svem navedenom Ključe je svakako razgovarao sa svojim suradnicima Draganom Filipovićem40, Igorom Kuljerićem41 (Ši-

34 G. B. Pergolesi, talijanski skladatelj kasnoga baroka. Izvor: https://www.britannica.com/biography/Giovanni-Battista-Pergolesi. Preu-

zeto: 17. prosinca 2019. 35 Gaetano Donizzeti, talijanski operni skladatelj prve polovice 19. stoljeća. Izvor: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=15929. Preuzeto: 17. prosin-

ca 2019. 36 Stipica Kalogjera, (Beograd, 24. svibnja 1935.), hrvatski skladatelj. Izvor: https://www.biografija.com/stjepan-kalogjera/. Preuzeto: 21. siječnja 2020. 37 Luigi Cherubini, talijanski skladatelj. Izvor: https://www.fdb.cz/lidi-zivotopis-bio-

grafie/102400-luigi-cherubini.html. Preuzeto: 28. siječnja 2020. 38 Više pročitaj u prilozima 5. 2. i 6.5.5. Opširnije o spomenutoj djelatnosti vidi u: Gr-

gić, Miljenko: Gradski zbor Brodosplit (1972. – 2002.), Split, Matica hrvatska Split, 2003.; str. 119. – 127.

39 Ljubo Kuntarić hrvatski suvremeni skladatelj. Izvor: http://www.novilist.hr/Scena/Skladatelj-Ljubo-Kuntaric-preminuo-nocas-nakon-kratke-i-teske-bolesti. Preuze-to: 17. prosinca 2019.

40 Dragan Filipović, hrvatski svećenik, glazbenik i pedagog. Izvor: https://www.hrsvijet.net/index.php/magazin/14-zvijezde/54909-don-dra-

gan-filipovic-zivot-se-davao-za-slobodu-i-normalno-zivljenje. Preuzeto: 5. veljače 2020.

41 Igor Kuljerić, hrvatski skladatelj. Izvor: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=34587. Preuzeto: 17. prosinca 2019.

171

171


benik, 1. veljače 1938. – Zagreb, 20. travnja 2006.). i Željkom Brkanovi-ćem42 (Zagreb, 20. prosinca 1937. – Crikvenica, 7. lipnja 2018.) od kojega je naručio skladbe Mostarska misa zahvalnica i Mostarski klavirski koncert. Naime, obje su skladbe prema ranijem dogovoru trebale biti izvedene kroz dvije uzastopne večeri prigodom obilježavanja pedesete obljetnice orkestra. Mostarska misa zahvalnica tako je trebala biti posvećena svim preminulim članovima orkestra, a Mostarski klavirski koncert izveden kao dar građanima. No, do izvedbe nije došlo. Oba su djela kasnije izvedena u Zagrebu o čem svjedoče ranije spomenute programske knjižice koje, uz detaljan opis svojstava i izvedbi skladbe, jasno potvrđuju Ključin idejni i realizacijski angažman kroz ravnateljstvo orkestra.

Također jasno valja istaknuti kako je Ključe djelovao i kao organizator koncerata posvećenih spomenu na prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana43 (Veliko Trgovišće, 14. svibnja 1922. – Zagreb, 10. prosinca 1999.) te prvoga ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška44 (Široki Brijeg, 16. ožujka 1945. – Zagreb, 3. svibnja 1998.) kao i konferencije pod nazivom „Želi li Mostar istinu?“ kojom je želio javnosti približiti rad Simfonijskoga orkestra.

Ključe je prvi započeo na promociji bisera glazbene literature u Mo-staru. Jedna od takvih ideja bila je i izvedba Requiema u d-molu K. V. 626 W. A. Mozarta45 (Salzburg, 27. siječnja 1756. – Beč, 5. prosinca 1791.) u suradnji sa zborom Palma46 – akademskim zborom Bazilike Srca Isusova u Zagrebu.

Zbog političkih previranja, o kojima ovdje ne će biti riječi, Ključe je po isteku ravnateljske dužnosti neko vrijeme vodio i čuvenu klapu Mo-star, a potom posve napustio glazbenu djelatnost u Mostaru te nastavio djelovati u Opuzenu kao voditelj klapa, skladatelj i pedagog.

42 Željko Brkanović, hrvatski skladatelj. Izvor: http://www.enciklopedija.hr/natukni-ca.aspx?id=9585. Preuzeto: 17. prosinca 2019.

43 Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik. Izvor: http://www.tudjman.hr/zivotopis. Preuzeto: 17. prosinca 2019.

44 Gojko Šušak, prvi ministar obrane Republike Hrvatske. Izvor: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/za-jedne-covjek-od-rijeci-za-dru-

ge-hercegovacki-mesetar-tko-je-zapravo-bio-ratni-ministar-obrane-goj-ko-susak-foto-20180502. Preuzeto: 17. prosinca 2019.

45 W. A. Mozart, austrijski skladatelj. Izvor: https://sites.google.com/site/wolfgangamadeusmozart8a/mozartova-bio-

grafija. Preuzeto: 17. prosinca 2019. 46 Zbor Palma iz Zagreba osnovan je početkom Drugoga svjetskoga rata te i danas

okuplja mlade glazbenike. Izvor: http://az-palma.hr/pocetna/. Preuzeto: 25. stude-noga 2019.

SUVREMENA PITANJA

172

172

Iz svega navedenoga može se jasno zaključiti kako je svojim glazbe-no-pedagoškim radom Ključe zadužio i obogatio glazbeni svijet Hrvatske i BiH, a Simfonijskom orkestru Mostar dao neizbrisiv pečat pokušavajući ga približiti tekovinama europske glazbene baštine. Ovaj hrvatski glazbe-nik s mostarskom adresom ističe, kako se teškoćama unatoč, nakon svega osjeća sretno i ispunjeno kao skladatelj.

Važno je napomenuti kako je zbog opsežnosti podataka iznesenih u snimci (prilog 6.5.2.) bilo potrebno napraviti i sažetke razgovora koji olakšavaju sistematizaciju i razumijevanje napisanoga (prilozi 6.5.2 a i 6.5.2.b).

Stoga se nadamo kako će ovaj članak biti malen, ali vrijedan korak u otkrivanju Ključine do sada ostvarene glazbene baštine.

2.5. Snježana ZovkoNapredak i stalni razvoj Simfonijskoga orkestra Mostar, kako u glaz-

benom tako i u institucionalnom smislu, potvrđuje dugogodišnja članica i sadašnja ravnateljica Snježana Zovko47 (Mostar, 8. veljače 1965.). U raz-govoru se osvrnula na svoj glazbeni put u orkestru te preporuke mladim glazbenicima kao i planove za budući rad orkestra.

U listopadu 1983. počela je honorarno svirati u Simfonijskom orke-stru Mostar, da bi nakon dvije godine položila audiciju i od tada do da-nas svira kao vođa drugih violina. Njezina suradnja s orkestrom traje od 1983. godine do danas. Prije tri godine preuzela je dužnost ravnateljice SOM-a. Tvrdi kako je broj zajedničkih projekata gotovo nemoguće po-brojati. Od trenutka njezina stupanja na ravnateljsku dužnost održano je pedesetak koncerata različite zahtjevnosti repertoara, većega i manjega opsega.

Kao posebnu umjetničku uspomenu izdvaja novogodišnje koncerte 2018. i 2019., koncerte kojima su otvorene sezone 2018. i 2019. s dragim prijateljem Shoom Akamatsuom48, hrvatsko-japanskim violinistom iz Zagreba, „Viva Opera!“49, „JesenjA Big Band baladA“ – koncert posve-ćen švedskoj pop-grupi ABBA, koncerti s mladim talentiranim glazbe-nicima iz Mostara i cijele BiH i brojne druge.

47 Podatci o mjestu i godini rođenja uneseni u sklopu intervjua (prilog 6.6.). 48 Sho Akmatsu, japanski violinist. Izvor: http://www.matica.hr/zbivanja/886/. Preu-

zeto: 17. prosinca 2019. 49 Koncert je održan 21. lipnja 2019. Izvor: https://oluja.info/2019/06/21/viva-ope-

ra-jedinstveni-dogadaj-u-gradu-mostaru/. Preuzeto: 13. prosinca 2019.

173

173


Od glazbenih suradnika posebno ističe šefa dirigenta SOM-a Igora Tatarevića50 s kojim se uspješna suradnja ostvaruje kako u pogledu diri-giranja i izvedbi djela tako i u pisanju aranžmana. Također su istaknuti i Jovan Bogosavljević51 – virtuoz na violini; don Ivan Marčić52 (Zenica, 13. siječnja 1987.) – iznimno dobro glazbeno obrazovan svećenik, trenutno na studiju klavira u Zagrebu te zbor Benedikt – župni zbor Crkve sv. Mateja u Mostaru.

Među anegdotama s glazbenicima te zanimanja publike za rad orke-stra, rado se prisjeća kako je koncert „JesenjA Big Band baladA“53 počeo u 20 sati, a ulaznice su se prodavale sve do 20 i 30 pa se spontano rodila odluka sljedeći „Valentinovski koncert“ preimenovati u „Abbatinovski koncert“.54

S obzirom na dosadašnje aktivnosti i organiziranje prestižnih kon-cerata, nastoji pridobiti naklonost osoba koje odlučuju o financiranju SOM-a da barem dvostruko povećaju mjesečna izdvajanja iz proračuna Grada Mostara.

Ponosno ističe kako je SOM institucija stara više od šezdeset i pet godina te kako je kao takva odgovorna za kulturni život grada. Maestru Tatareviću zahvaljuje za izniman napredak i vodstvo orkestra, a mladim glazbenicima poručuje ustrajnost u radu te ostvarivanje vlastite sviračke karijere u Simfonijskom orkestru Mostar.

Mostarskoj publici (posebice školarcima, studentima, kolegama glaz-benicima i umirovljenicima) zahvaljuje na posjećenosti koncerata što daje inspiraciju za ostvarenje planiranih ciljeva. Svojim radom orkestar želi povratiti gradu ugled kakav je imao krajem 19. i početkom 20. stoljeća55 (prilozi 6.6.1, 6.6.2 i 2.3).

50 Igor Tatarević, hrvatski dirigent. Izvor: http://www.tjedno.hr/svestrani-diri-gent-igor-tatarevi/. Preuzeto: 17. prosinca 2019.

51 Jovan Bogosavljević, srpski violinist. Podatci o mjestu i vremenu rođenja naknadno su uneseni. Izvor: https://www.juznevesti.com/Kultura/Premijerni-koncert-u-Sim-fonijskom-orkestru.sr.html. Preuzeto: 17. prosinca 2019.

52 Don Ivan Marčić, hrvatski svećenik, kapelan i glazbenik. Izvor: http://www.sve-ti-matej.com/kapelan.html. Preuzeto: 17. prosinca 2019. Valja napomenuti kako su u bibliografiji navedeni izvori svih spomenutih skladatelja i sudionika intervjua.

53 Navedeni koncert nije obuhvaćen ovim istraživanjem, a održan je 7. listopada 2019. godine.

54 Prema rasporedu angažmana održavanje ovoga koncerta planirano je za 14. veljače 2020. za Valentinovo.

55 Opširnije vidi u prilogu 6.6.1.

SUVREMENA PITANJA

174

174

Zaključak – rezime

Nakon obradbe arhivske građe Simfonijskoga orkestra uočena je pri-bližna konstantnost navođenja i upotpunjavanja događaja novinskim člancima, programskim knjižicama i slikovnim prilozima, no nedostaju početci bilješki arhivske knjige (od 1999. do 2001. godine). Nakon toga, izvješća u svim oblicima postaju sve češća što se posebno očituje od 2015. kada nastaje orkestrov profil na Facebooku te jača zanimanje medija za njegove projekte. Zastupljenija je izvođenost stranih, nego domaćih skla-datelja, a intervjui s članovima orkestra donose prikaz prijeratnih dje-latnosti, informacije o tranzicijskom tijeku rada te preporuke za razvoj orkestra.

Nadamo se kako će ovaj članak pomoći u poticaju i zanimanju za rad Simfonijskoga orkestra Mostar.

REFERENCE

LiteraturaKnjige – Arhivska knjiga 1. dio (2001. – 2019.) – mjesto preuzimanja: Ured

Simfonijskoga orkestra Mostar u Hrvatskom domu hercega Stje-pana Kosače.

– Arhivska knjiga 2. dio (2014. – 2019.) – mjesto preuzimanja: Ured Simfonijskoga orkestra Mostar u Hrvatskom domu hercega Stje-pana Kosače.

– Grgić, Miljenko: Gradski zbor Brodosplit (1972. – 2002.), Split, Matica hrvatska Split, 2003.

Novinski članci – Bečić, Almedina: „Održan humanitarni koncert u Hrvatskom

domu hercega Stjepana Kosače: Novac ide za obnovu Pedijatrije“, u: Dnevni list, Mostar, (5. 5. 2010.).

– Brkić-Milinković, Misijana: „Glazbenici iz regije zajedno za nove projekte“, u: časopis nepoznat, (19. 5. 2014.), str. 54.

– Brkić-Milinković, Misijana: „ Ja sam dijete ovog kamena, po-nosan sam na ove ljude“, u: Večernji list, Mostar, (5. 6. 2015.), str. 40.

– Brkić-Milinković, Misijana: „Koncert glazbenika iz regije: za-jedno za nove projekte“, u: Večernji list, Mostar, (19. 5. 2013.).

– Brkić-Milinković, Misijana: „U svjetlu Zemlje Humske –

175

175


izložba Marina Topića“, u: Večernji list, Mostar, (4. 6. 2008.). – Brkić-Milinković, Misijana: „Zagrebački gradonačelnik zatvo-

rio Mostarsko proljeće“, u: Večernji list, Mostar. (5. 6. 2015.), str. 40. – Brkić-Milinković, Misijana: “Šum rijeka zaogrnut u glazbu i

stihove“, u: Večernji list, Mostar, (2. 5. 2008.). – Brkić-Milinković, Misijana: „Filharmonije za život mostarskih

simfoničara“, u: Večernji list, Mostar, (15. 5. 2013.). – Brkić-Milinković, Misijana: „Veličanstvena izvedba posljed-

njeg Mozartovog djela u katedrali“, u: Večernji list, Mostar, (6. 6. 2012.), str. 39.

– Buntić, Ana: „Homage Miroslavu Šuteju u franjevačkoj galeriji“; u: Večernji list (19. 10. 2005.).

– Buntić-Ćavar, Ana: „U izvedbi simfoničara iz Mostara najljepši ritmovi Argentine, Rusije i Bugarske“, u: Večernji list, (23. 2. 2011.).

– Buntić-Ćavar, Ana: „Uskrsni koncert sa solistima uz pratnju simfonijskog orkestra iz Mostara“, u: Večernji list, (29. 4. 2011.).

– Copf, Andrijana: “Oaza mira: koncert Mala noćna muzika u Ga-leriji kraljice Katarine“, u: Dnevni list, Mostar, (27. 11. 2013.).

– Copf, Andrijana: „Bez ijednog kašlja: potpuna tišina i vrhunski koncert obilježili noć“, u: Dnevni list, Mostar, (3. 2. 2013.).

– Copf, Andrijana: „Tri filharmonije iz Mostara poslale poruku budućnosti“, u: Dnevni list, Mostar, (15. 5. 2013.).

– Copf, Andrijana: „Vraćamo sjaj simfonijskom orkestru“, u: Dnevni list, Mostar, (19. 5. 2013.).

– Copf, Andrijana: “Oduševljen pljesak publike: soliste, klape Dra-ča i Krš, Katedralni oratorijski zbor i Simfonijski orkestar publika nagradila gromoglasnim pljeskom“, u: Dnevni list, Mostar, (25. 12. 2011.).

– Copf, Andrijana: „Bez greške: publika višeminutnim pljeskom nagradila glazbenike“, u: Dnevni list, Mostar, (23. 4. 2014.).

– Copf, Andrijana: „Crkva ushićeno pjevala zajedno s izvođačima“, u: Dnevni list, Mostar, (9. 4. 2010.).

– Copf, Andrijana: „Haydnu u čast odsvirali tri kvarteta“, u: Dnev-ni list, Mostar, (25. 11. 2009.).

– Copf, Andrijana: „Mir u duši, bogatstvo u harmoniji i skladu“, u: Dnevni list, Mostar, (6. 6. 2012.), str. 53.

– Copf, Andrijana: „Po prvi put u svijetu izvedena albanska muzi-ka“, u: Dnevni list, Mostar, (24. 2. 2011.).

– Copf, Andrijana: „Spoj mladosti i iskustva u skladbama velika-na“, u: Dnevni list, Mostar, (30. 6. 2008.).

SUVREMENA PITANJA

176

176

– Copf, Andrijana: „Pozdrav proljeću mostarskih umjetnika“, u: Dnevni list, Mostar, (21. 3. 2010.).

– Copf, Andrijana: „Božićna poruka uz vrhunsku umjetnost i pre-punu Kosaču“, u: Dnevni list, Mostar, (24. 12. 2012.).

– Copf, Andrijana: „Da odrastemo i kao glazbenici i kao ljudi“, u: Dnevni list, Mostar, (15. 10. 2011.).

– Copf, Andrijana: „Igor Tatarević: Skidam kapu Simfonijskom orkestru Mostar’“, u: Dnevni list, Mostar, (23. 10. 2013.).

– Copf, Andrijana: „Korizmeni koncert poklon gradu“, u: Crkva na kamenu, (svibanj, 2007.).

– Copf, Andrijana: „Kruna svih koncerata“, u: Dnevni list, Mostar, (23. 12. 2013.).

– Copf, Andrijana: „Ljubav prema rijekama sačuvana i opjevana“, u: Dnevni list, Mostar, (2. 5. 2008.).

– Copf, Andrijana: „Ljubavne emocije prenijeli na publiku“, u: Dnevni list, Mostar, (16. 2. 2013.).

– Copf, Andrijana: „Maestralni koncert simfonijskog orkestra“, u: Dnevni list, Mostar, (27. 6. 2007.), str. 45.

– Copf, Andrijana: „Mladi talenti večeras u Kosači, upoznajte ih i podržite“, u: Dnevni list, Mostar, (26. 4. 2016.).

– Copf, Andrijana: „Pun pogodak! Nova koncertna sezona Simfo-nijskog orkestra Mostar započela odličnim koncertom“, u: Dnevni list, Mostar, (7. 10. 2012.).

– Copf, Andrijana: „Oduševljenje: Mozartov Requiem prvi put izvele domaće snage“, u: Dnevni list, Mostar, (8. 4. 2009.), str. 25.

– Cvitković, Oliver: „Bunoza ravnao za deset“, u: Večernji list, Mostar, (30. 6. 2008.).

– Cvitković, Oliver: „Ana Rucner uz orkestar izvodi filmsku glaz-bu u Mostaru“, u: Večernji list, Mostar, (22. 5. 2015.).

– Cvitković, Oliver: „Dva glazbena bisera: Anica Ištuk i Ante Slišković orkestru su glazbeni dar s neba“, u: Večernji list, Mostar, (13. 10. 2015.).

– Cvitković, Oliver: „Edukativna uloga simfonijskog orkestra; približili klasiku svim pučkoškolcima“, u: Večernji list, Mostar, (9.6. 2008.).

– Cvitković, Oliver: „Fantastična glazbena priča Ane Rucner i mostarskih simfoničara“, u: Večernji list, Mostar, (30. 5. 2015.).

– Cvitković, Oliver: „Filmska priča Ane Rucner i orkestra iz Mo-stara“, u: Večernji list, Mostar, (28. 5. 2015.).

– Cvitković, Oliver: „Glazbenu božićnu čaroliju daruju mlade do-

177

177


maće snage“, u: Večernji list, Mostar, (11. 12. 2010.), str. 48. – Cvitković, Oliver: „Glazbom i pjevanom molitvom spomenuli

se svih naših vjernih mrtvih“, u: Večernji list, Mostar, (7. 11. 2014.). – Cvitković, Oliver: „Improvizacija – sve u rukama amatera“, u:

Večernji list, Mostar, (6. 2. 2008.), str. 36. – 37. – Cvitković, Oliver: „Intervju: Snježana Zovko: Orkestru se mora

omogućiti otvaranje novih radnih mjesta“, u: Večernji list, Mostar, (11. 11. 2016.), str. 40.

– Cvitković, Oliver: „Koncert molitva u mostarskoj katedra-li; Don Dragan i W. A. Mozart“, u: Večernji list, Mostar, (16. 11. 2011.).

– Cvitković, Oliver: „Koncert solista Simfonijskog orkestra Mo-star i Studija za glazbenu umjetnost – mostarskim studentima bu-keti i ovacije publike“, u: Večernji list, Mostar, (15. 3. 2012.).

– Cvitković, Oliver: „Koncert Sretan ti Božić narode moj“, u: Večer-nji list, Mostar, (24. 12. 2015.), str. 51.

– Cvitković, Oliver: „Koncert u čast 250 godina glazbenog stva-ralaštva J. Haydna“, u: Večernji list, Mostar, (25. 11. 2009.).

– Cvitković, Oliver: „Misterij smrti – veličanstvena glazbena večer u povodu Svih svetih i Dušnog dana, katedralni oratorijski zbor i Simfonijski orkestar Mostar darivali vjernike glazbenom poslasticom“, u: Večernji list, Mostar, (2. 11. 2010.).

– Cvitković, Oliver: „Mladi talenti: nova zvijezda rađa se na glaz-benom nebu“, u: Večernji list, Mostar, (7. 10. 2012.), str. 67.

– Cvitković, Oliver: „Našim glazbenim biserima stvaramo uvjete da ostanu ovdje“, u: Večernji list, Mostar, (28. 4. 2016.).

– Cvitković, Oliver: „Povratak Simfonijskog orkestra Mostar“, u: Večernji list, Mostar (31. 5. 2006.).

– Cvitković, Oliver: „Praizveden Dona eis requiem“, u: Večernji list, Mostar, (4. 11. 2006.).

– Cvitković, Oliver: „Publika na Valentinovo uživala u najljepšim ljubavnim pjesmama“, u: Dnevni list, Mostar, (16. 2. 2013.).

– Cvitković, Oliver: „Requiem za vjerne mrtve“, u: Večernji list, Mostar, (31. 10. 2013.).

– Cvitković, Oliver: „S ovakvim vrhunskim koncertima osvaja se naklonost publike“, u: Večernji list, Mostar, (2. 3. 2013.).

– Cvitković, Oliver: „Simfonijski orkestar Mostar poziva na večer Vivaldija“, u: Večernji list, Mostar, (23. 10. 2016.), str. 41.

– Cvitković, Oliver: „Simfonijski orkestar niknuo iz pepela“, u: Večernji list, Mostar, (12. 1. 2008.).

SUVREMENA PITANJA

178

178

– Cvitković, Oliver: „Sjaj hercegovačkih mladih dijamanata i nji-hovih prijatelja“, u: Večernji list, Mostar, (5. 6. 2019.), str. 41.

– Cvitković, Oliver: „Stabat Mater ususret Uskrsu“, u: Večernji list, Mostar, (18. 5. 2008.).

– Cvitković, Oliver: „Stara gradska jezgra otvorena pozornica“, u: Večernji list, Mostar, (3. 7. 2015.).

– Cvitković, Oliver: „Tradicionalni Božićni koncert Simfonijskog orkestra Mostar i prijatelja: poklon gradu i svim ljudima“, u: Dnev-ni list, Mostar, (24. – 27. 12. 2015.).

– Cvitković, Oliver: „Ususret Uskrsu: Stabat Mater u franjevačkoj crkvi“, u: Večernji list, Mostar, (12. 4. 2017.), str. 21.

– Cvitković, Oliver: „Valentinovski koncert Simfonijskog orke-stra Mostar: koncert Purple rain oduševio sve ljubitelje evergrina“, u: Večernji list, Mostar, str. 40.

– Cvitković, Oliver: „Vasily Buzmakov – životni put od Urala do Mostara,“56 u: Večernji list, Mostar, (28. 11. 2010.).

– Cvitković, Oliver: „Večer mladih poznatih solista za 10. obljet-nicu Stele Media“, u: Večernji list, Mostar, (21. 11. 2005.).

– Cvitković, Oliver: „Veličanstven ulazak u najradosniju noć“, u: Večernji list, Mostar, (24. 12. 2011.).

– Cvitković, Oliver: „Veličanstvena izvedba Mozartova Requie-ma u mostarskoj prvostolnici“, u: Večernji list, Mostar, (8. 4. 2009.), str. 4.

– Cvitković, Oliver: „Veliki Božićni koncert Simfonijskog orke-stra Mostar i zbora Pro musica: Radost Božića“, u: Večernji list, Mostar, (23. 12. 2013.), str. 57.

– Cvitković, Oliver: „Violine su zacvilile, a glasovi zadrhtali“, u: Večernji list, Mostar, (27. 9. 2014.).

– Cvitković, Oliver: „Volim Mostar jer sam tu uvijek toplo doče-kana“, u: Večernji list, Mostar, (28. 5. 2015.).

– Cvitković, Oliver: „Vrhunska operna poslastica za brojnu mo-starsku publiku“, u: Večernji list, Mostar, (29. 6. 2010.).

– Cvitković, Oliver: „Zagrebačka opera nastupila u pratnji tri fil-harmonije“, u: Večernji list, (15. 5. 2014.).

– Cvitković, Oliver: „Zaljubljeni Mozart“, u: Večernji list, Mostar, (14. 2. 2007.).

56 Izvor: https://www.vecernji.ba/zivotni-put-preko-urala-do-mostara-221154. Preu-zeto: 18. siječnja 2020.

179

179


– Cvitković, Oliver: “Križni put (Via crucis) Dragana Filipovića; Istina, Veliki petak je smrt, ali je za tri dana Pobjeda“, u: Večernji list, Mostar, (4. 4. 2014.).

– Cvitković, Oliver: “Mostarski simfoničari zrače božanskom energijom“, u: Večernji list, Mostar, (20. 10. 2015.).

– Cvitković, Oliver: Pjevamo Božiću jer je to najradosniji blag-dan“, u: Večernji list, Mostar, (24. 12. 2012.), str. 63.

– Cvitković, Oliver; „Mozartove molitve za pokojne“, u: Večernji list, Mostar, (2. 11. 2019.).

– Cvitković, Oliver; „Na dobro vam došao Božić…“, u: Večernji list, Mostar, (24. 12. 2010.).

– Cvitković, Oliver: „Alma Fazil-Obad: ‘Mostar je sve što sam ja. Moj grad sam ja’“, u: Večernji list, Mostar, (26. 9. 2013.).

– Ćorić, Valerija: „Stari most simbol mira i pomirenja ostavljen od države“, u: Dnevni list, Mostar, (5. 7. 2015.).

– Drlje, Dalibor: „Zaljubljeni Mozart“, u: Dnevni list, (14. 2. 2007.), str. 6.

– Grubišić, Ljubica: „Od velikog orkestra ostalo samo nekoliko za-ljubljenika u glazbu“, u: Dnevni list, Mostar, (12. 1. 2012.), str. 16.

– Grubišić, Petar: „Bivši premijer voditelj“, u: Večernji list, (3. 2. 2008.), str. 4

– Gudelj, Jurica: „Darko Nikolić: ‘Raduje nas potpora publike’“, u: Oslobođenje, (5. 1. 2014.).

– Gudelj, Jurica: „Kultura je ime i prezime čovjeka, grada i naro-da“, u: Oslobođenje, (14. 11. 2010.).

– Gudelj, Jurica: „Simfonijski orkestar Mostar: filmska glazba za početak sezone“, u: Oslobođenje, (7. 10. 2012.).

– Gvozdić, Nino: „Čelistica Ana Rucner, Mostarci i Sarajlije odu-ševili Dubrovnik“, u: Večernji list, Mostar, (23. 6. 2015.).

– Gvozdić, Nino: „Iznenadna smrt Mostarca iz Moskve“, u; Večer-nji list, Mostar, (7. 8. 2014.).

– Hlavaček, Vesna: „Intervju: Snježana Zovko – ravnateljica Sim-fonijskog orkestra Mostar“, u: Dnevni list, Mostar, (21. – 22. 1. 2017.), str. 36. –37.

– Hlavaček, Vesna: „Intervju: direktorica Simfonijskog orkestra Mostar – Snježana Zovko“, u: Dnevni list, Mostar, (30. 9. – 1. 10. 2017.), str. 36. – 37.

– Jazvić, Dejan: „Savršen glazbeni sklad“, u: časopis nepoznat, (10. 3. 2013.), str. 52.

SUVREMENA PITANJA

180

180

– Juka, Darko: „Damir Bunoza – prvi mostarski dirigent nakon Darjane Blaće“, u: Večernji list, Mostar, (5. 7. 2006.), str. 66.

– Juka, Darko: „Fra Didak je zadužio hrvatski narod i danas nam treba biti vodiljom“, u: Večernji list, Mostar, (3. 10. 2008.), str. 6. – 7.

– Juka, Darko: „Simfonijski će orkestar zatražiti povrat prijeratne prostorije: zgradu Simfonijskog prodali Irancima, neizvjesna sud-bina“, u: Večernji list, Mostar, (11. 9. 2008.), str. 25.

– Jurić, Dragana: „Koncert zahvale za slobodu Hrvata od Drave do Jadrana“, u: Večernji list, Mostar, (19. 11. 2011.).

– Jurić, Dragana: „Predivne note prvog stavka Adio i hvala autor skladbe posvetio ljudima koji više nisu među nama“, u: Večernji list, Mostar, (15. 10. 2011.).

– Jurilj, Zdenko: „Hercegovina Rekvijemom dobila povijesni pro-jekt“, u: Večernji list, (9. 4. 2008.), str. 47.

– Karačić, Marko, Grizelj, Zoran: “Božićni prijem: Uoči blag-dana hrvatski predstavnici u vlasti okupili diplomatsku i političku elitu u Bosni i Hercegovini“, u: Večernji list, Mostar, (16. 12. 2009.), str. 16.

– Krišto, Ivana: „Simfonijski orkestar: orkestar sljedećih mjeseci ostaje u staroj zgradi“, u: Dnevni list, Mostar, (22. 8. 2008.), str. 20.

– Kvesić, Tomislav: „Katedralni zbor i studenti iz Splita priuštili vrhunsku izvedbu koncerta“, u: Večernji list, Mostar, (28. 3. 2010.), str. 50.

– M. N.: „ Veliki koncert vrhunskih solista u Tuzli“, (30. 6. 2010.). – Marić, Hrvoje: „Prva izvedba Requiema u povijesti Zapadne

Hercegovine“, u: Dnevni list, Mostar, (9. 4. 2009.). – Marić, Stanislava: „Pljesak za Doris, Radojku i Giannia“, u: Ve-

černji list, Mostar, (23. 12. 2007.). – Marić, Stanislava: “Rekvijem za kornatske vatrogasce“, u: Slo-

bodna Dalmacija, Split, (6. 11. 2007.), str. 15. – Marijanović, Dragan: „Glazbeno zbogom Moskovljaninu“, u:

Oslobođenje, (28. 9. 2014.). – Marijanović, Dragan: „Komorni kvintet otvorio koncertnu se-

zonu u Mostaru“, u; Oslobođenje, (24. 10. 2007.). – Marijanović, Dragan: „Koncert sa 18. stube“, u: Oslobođenje, (12.

5.2009.). – Marijanović, Dragan: „Mozart u katedrali“, u: Oslobođenje, (6.

6. 2012.). – Marijanović, Dragan: „Simfoničari svom gradu za Božić“, u:

Oslobođenje, (25. 12. 2013.).

181

181


– Marijanović, Dragan: „Simfoničari“, u: Oslobođenje, Mostar, str. 32.

– Marijanović, Dragan: „Simfonijski orkestar Mostar: Simfonij-ski orkestar Mostar: svirali dolično razlozima za svirku u slavu Bo-risa i Ivana“, u: Oslobođenje, (31. 5. 2006.).

– Medić, Marija: „Pedijatrija 60 godina pomaže djeci, a sada treba pomoći njoj“, u: Večernji list, Mostar, (5. 5. 2010.).

– N. G: „Mostarci u Dubrovniku“, u: „Dnevni list, Mostar, (19. 11. 2006.).

– [N. N.]: „Aluminij povezao Mostar i Šibenik“ u: Aluminij, Mostar, veljača 2007., str. 44. – 45.

– [N. N.]: „Božićni koncert“ u: Crkva na kamenu, prosinac 2007. – [N. N.]: „Glazba doprinosi pomirenju“, u: Oslobođenje, (14. 11.

2010.). – [N. N.]: „Homage prof. Vasiliju Buzmakovu“, Dnevni list, Mostar,

27. 9. 2014. – [N. N.]: „Izvedbama još jednom pokazali ljepotu glazbe“, u: Večer-

nji list, Mostar, (23. 4. 2014.). – [N. N.]: „Korizmeni koncert“, u: Crkva na kamenu, svibanj 2007. – [N. N.]: „Peto godišnje doba mostarskim simfoničarima“, u: Dnev-

ni list, Mostar, (19. 9. 2017.) – [N. N.]: „Studentice flaute oduševile publiku“, u: Dnevni list, Mo-

star, (25. 3. 2012.). – [N. N.]: „Univerzum Trebotić“, u: Dnevni list, Mostar, (13. 2.

2016.). – [N. N.]: „Uvertira pred večeru i šetnju za Valentinovo“, u: Večernji

list, Mostar, (14. 2. 2017.). – [N. N.]: „Valentinovo za pamćenje“, u; Dnevni list, Mostar, (16. 2.

2016.). – [N. N.]: “Molitva za pokojne i za žive“, u: Dnevni list, Mostar, (3.

11. 2010.). – [N. N.]: “Župna crkva sv. Jakova u Međugorju bila je ispunjena

zvucima Mozartova Requiema“, u: Večernji list, Mostar, (2. 11. 2013.).

– [N. N.]: „HD Kosača: Koncert Simfonijskog orkestra Mostar“, u: Dnevni list, Mostar, (21. 5. 2009.).

– [N. N.]: „Homage prof. Vasiliju Buzmakovu“, u: Dnevni list, Mo-star, (27. 9. 2014.).

– [N. N.]: „Izvedbama još jednom pokazali ljepotu glazbe“, u: Večer-nji list, Mostar, (23. 4. 2014.).

SUVREMENA PITANJA

182

182

– [N. N.]: „Komorna svirka i jazz“, u: Hercegovačke novine, (23. 2. 2007.).

– [N. N.]: „Koncert gudačkog kvarteta Simfonijskog orkestra Mo-star“, u: Večernji list, Mostar, (4. 3. 2009.).

– [N. N.]: „Koncertnom izvedbom započeo ljetni festival“, u: Dnevni list, Mostar, (4. 7. 2006.).

– [N. N.]: „Korizmeni koncert“ u: Crkva na kamenu, (svibanj, 2007.). – [N. N.]: „Poseban su čar bile skladbe u potpuno novom aranžma-

nu“, u: Večernji list, (9. 4. 2010.). – [N. N.]: „Samo ljubav i umjetnost“, u: Dnevni list, Mostar, (16. 2.

2014.). – [N. N.]: „Simfonijski orkestar: „Koncert u čast Vasilija Buzmako-

va“, u: Večernji list, Mostar, (24. 9. 2014.). – [N. N.]: „Solisti i dirigent briljirali u prepunoj dvorani“, u: Večernji

list, Mostar, (16. 2. 2014.). – N. N.]: „Stabat Mater na korizmenom koncertu“, u: Dnevni list,

Mostar, (1. 4. 2014.). – [N. N.]: „Svetac pravednosti i povjerenja u Boga“, u: Crkva na ka-

menu, (travanj, 2007.). – [N. N.]: „Tradicionalni božićni koncert Simfonijskog orkestra

Mostar i prijatelja poklon gradu i svim ljudima“, u: Dnevni list, Mostar, (24. – 26. 12. 2015.).

– [N. N.]: „U čast našim pokojnicima“, u: Crkva na kamenu, br. 12., 2006., str. 34.

– [N. N.]: „U znaku jeseni prof. Vasilija Buzmakova“, u: Večernji list, Mostar, (rujan, 2014.).

– [N. N.]: „Uz malo novca i odlične domaće snage do vrhunskog kulturnog događaja“, u: Večernji list, Mostar, (29. 4. 2011.), str. 54.

– [N. N.]: „Župna crkva sv. Jakova u Međugorju ispunjena zvucima Mozartova Requiema“, u: Večernji list, Mostar, (2. 11. 2013.).

– [N. N.]: Koncert Simfonijskog orkestra Mostar – dirigent i solist: Tonko Ninić“, u: Večernji list, (10. 5. 2009.).

– [N. N.]: Mostarsko proljeće 2009. – Dani Matice hrvatske – sim-foničari s Ninićem na bisu nekoliko puta“, u Večernji list, Mostar, (12. 5. 2009.).

– [N. N.]: “Približili glazbu svim pučkoškolcima“, u: Večernji list, Mostar, (6. 8. 2008.).

– Oremović, Arsen: „Jubilej Enia Morriconea: šest desetljeća od špageti i vesterna do Tarantina i Oscara“, u: Večernji list, Mostar, (11. 11. 2016.), str. 39.

183

183


– Pavlović, Mile: „U sklopu Dana općine Čitluk održana neza-boravna glazbena priredba“, u: Večernji list, Mostar, (26. 5. 2008.).

– Pavlović-Grgić, Lidija: „Koncert posvećen velikim hrvatskim skladateljima“, u: Dnevni list, Mostar, (30. 5. 2006.).

– R. I.: „Uz malo novca i odlične domaće snage do vrhunskih kultur-nih događaja“, u: Večernji list, Mostar (29. 4. 2011.), str. 14.

– R. I.: „Koncertna sezona 2017./2018.: Peto godišnje doba s mostar-skim orkestrom“, (20. 9. 2017.).

– R. I.: „Radost Uskrsa u izvedbi Napretkovih stipendista“, u: Večer-nji list, Mostar, (29. 4. 2011.).

– S. Đ.: „Počeo 31. Mostarski ljetni festival – bogat sadržaj cijelog ljeta“, u: Dnevni avaz, (4. 7. 2006.).

– Serdarević, Š.: „Simfonijski orkestar Mostar: opravdali očekiva-nja“, u: Oslobođenje, (19. 10. 2005.).

– Serdarević, Zlatko: „Valentinovo i maštovito muziciranje“, u: Dnevni list, Mostar, (22. – 23. 9. 2018.), str. 36.

– Serdarević, Zlatko: „Inventivno i maštovito muziciranje“, u: Ve-černji list, Mostar, (22. – 23. 9. 2018.), str. 36.

– Spajić, Kristina: „Polustoljetni ponos Mostara“, u: Dnevni list, Mostar, (11. 6. 2008.).

– Šahnautović, S.: „Koncert u znak sjećanja na utemeljitelja agen-cije Stela Zauvijek prijatelji okupio poznate glazbenike“; u: Dnevni list, Mostar, (21. 11. 2005.).

– Šarac, Toni: „Koncert u čast 250. obljetnice rođenja W. A. Mo-zarta“, u: Kultura danas, (20. 2. 2007.), str. 50. – 53.

– Šimović Gordana: Simfonijski orkestar Mostar suočava se s brojnim poteškoćama: nakon 15 godina i dalje u podstanarstvu“, u: Dnevni list, Mostar, (24. 6. 2010.).

– Talić, Zlatko: „Glazbeni blagdan“, u: Večernji list, Mostar, (9. 4. 2010.), str. 36.

– Terzić, J.: „Održan prvi mostarski bal“, u: Slobodna Dalmacija, Split, (27. 4. 2006.).

– Terzić, J.: „Simfonijski orkestar i studenti“, u: Slobodna Dalmacija, Split (5. 7. 2006.).

– Terzić, J.: „Tko ne bi poslušao božićne iz davnina“, u: Slobodna Dalmacija, Split, (22. 12. 2005.).

– Terzić, J.: „U organizaciji sportsko-plesnog kluba Romantik odr-žan prvi Mostarski bal“, u: Slobodna Dalmacija (27. 4. 2006.).

– Tokić, Marija: „Božićni koncert: Blagdansko ozračje i vrhunski glazbenici“, u: Dnevni list, Mostar, (23. 12. 2008.).

SUVREMENA PITANJA

184

184

– Toromanović, Alma: „Opuštena atmosfera i odličan izbor pje-sama na koncertu za zaljubljene“, u: Večernji list, Mostar, (16. 2. 2013.).

– Toromanović, Alma: „Probrana publika uživala u tonovima hr-vatskih skladatelja“, u: Večernji list, Mostar, (3. 2. 2013.).

– Toromanović, Alma: „Uvertira pred večeru ili šetnju za Valenti-novo“, u: Večernji list, (14. 2. 2013.).

– Toromanović, Alma: „Vrijedan kamenčić u mozaiku nastupa“, u: Večernji list, Mostar, (21. 6. 2013.)

– Tulić, Zlatko: „Glazbeni blagdan“, u: Večernji list, Mostar, (9. 4. 2010.), str. 36.

– Tulić, Zlatko: „Za nove aranžmane zaslužni Damir Bunoza i Anđelko Igrec“, u: Večernji list, Mostar, (2. 4. 2010.), str. 40.

– Zovko, Snježana: „Reportaža s koncerta Simfonijskog orkestra Mostar i Studija glazbene umjetnosti: Pergolesi na hercegovački način“, u: Večernji list, Mostar, (19. 4. 2017.), str. 28.

Internet – Akademski zbor Bazilike Srca Isusova u Zagrebu – Palma. „O

zboru“. 25. 11. 2019. http://az-palma.hr/pocetna/ – Boris Papandopulo-biografija „Boris Papandopulo“ 17. 12. 2019. – https://www.biografija.com/boris-papandopulo/ – Damir Bunoza – kratka biografija „Damir Bunoza – Mostar nema

kulturnih institucija“ 19. 11. 2019. http://m.pogled.ba/clanak/damir-bunoza-mostar-nema-aktivnih-kulturnih-instituci-ja/19886

– Dario Vučić – biografija „Doc. mr. Dario Vučić – Muzička aka-demija u Sarajevu“. 6. 12. 2019. http://mas.unsa.ba/vu%C4%-8Di%C4%87-dario

– Domeniko Briški – biografija „HNK Split: Domeniko Briški“ 21. 2. 2020. http://hnkarhiva.sistemi.hr/O-nama/Nasi-izvodaci/Ope-ra/Domeniko-Briski.html

– Don Ivan Marčić – biografija „Župa sv. Mateja Mostar – don Ivan Marčić, kapelan“ 17. 12. 2019. http://www.sveti-matej.com/kape-lan.html

– Don Niko Luburić – biografija „Župa sv. Ivana Apostola i Evan-đelista Mostar: Dobro došao don Niko!“, 6. 12. 2019.

– Dr. Franjo Tuđman – biografija „Dr. Franjo Tuđman: prvi hrvat-ski predsjednik - životopis“ 17. 12. 2019. http://www.tudjman.hr/zivotopis

185

185


– Gaetano Donizzeti – biografija „Leksikografski zavod Miroslav Krleža – Gaetano Donizzeti“ 17. 12. 2019. http://www.enciklo-pedija.hr/natuknica.aspx?id=15929

– Giovanni Battista Pergolesi – biografija „Giovanni Battista Per-golesi, italian composer“ 17. 12. 2019. https://www.britannica.com/biography/Giovanni-Battista-Pergolesi

– Gojko Šušak – biografija „Za jedne čovjek od riječi, za druge her-cegovački mešetar: tko je zapravo bio ratni ministar obrane Goj-ko Šušak“ 17. 12. 2019. https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/za-jedne-covjek-od-rijeci-za-druge-hercegovacki-mese-tar-tko-je-zapravo-bio-ratni-ministar-obrane-gojko-su-sak-foto-20180502

– https://www.youtube.com/watch?v=FF5GMzssbEg – https://www.youtube.com/watch?v=jH5i2oWVV_Q – Igor Tatarević – biografija „Svestrani dirigent Igor Tatarević“ 17.

12. 2019. http://www.tjedno.hr/svestrani-dirigent-igor-tatarevi/ – Izolda Ambrožić – biografija „Izolda Ambrožić“ 17. 12. 2019.

https://rateyourmusic.com/artist/izolda-ambrozic – Josip Magdić – biografija „Josip Magdić“ 17. 12. 2019. https://

www.ogulin.hr/josip-magdic/ – Jovan Bogosavljević – biografija „Premijerni koncert u Simfonij-

skom orkestru“ 17. 12. 2019. https://www.juznevesti.com/Kul-tura/Premijerni-koncert-u-Simfonijskom-orkestru.sr.html

– Katja Krolo-Šarac, biografija „FPMOZ – Mr. art. Katja Krolo-Ša-rac, biografija“ 6. 12. 2019. https://nastavnici.fpmoz.sum.ba/index.php/profile/index/60

– Klapa Bura Mostar „Klapa Bura Facebook“ 10. 2. 2020. https://www.facebook.com/klapaburamostar/

– Klapa Drača „Klapa Drača Facebook“ 10. 2. 2020. https://www.facebook.com/Klapa-Dra%C4%8Da-130850230275232/

– Klapa Krš „Klapa Krš Facebook“ 10. 2. 2020. https://hr-hr.fa-cebook.com/pages/category/Musician-Band/Klapa-Kr%-C5%A1-116996895024921/

– Klapa Studenac „Klapa Studenac Kruševo Facebook“ 10. 2. 2020. https://www.facebook.com/klapastudenackrusevo/

– Koncert Viva Opera „Koncert Viva Opera jedinstven događaj u gradu Mostaru“ 13. 12. 2019. https://oluja.info/2019/06/21/viva-opera-jedinstveni-dogadaj-u-gradu-mostaru/

SUVREMENA PITANJA

186

186

– Lidija Vladić-Mandarić, biografija „Seminar folklora Hrvata u BiH: Lidija Vladić-Mandarić – životopis“ 17. 12. 2019. https://www.facebook.com/SeminarFolkloraHrvataUBih/photos/bez-kvalitetnog-glazbenog-obrazovanja-nema-kvalitet-nog-folklornog-voditelja-i-ko/748388925223934/

– Luigi Cherubini – biografija „Luigi Cherubini“ 28. 1. 2020. https://www.fdb.cz/lidi-zivotopis-biografie/102400-luigi-cherubini.html

– Luka Sorkoćević – biografija „Luka Sorkoćević – prvi hrvatski skladatelj simfonija“ 17. 12. 2019. https://povijest.hr/nadanasnji-dan/luka-sorkocevic-prvi-hrvatski-skladatelj-simfonija-1734-2/

– Ljubo Kuntarić – biografija „Skladatelj Ljubo Kuntarić preminuo noćas nakon kratke i teške bolesti“ 17. 12. 2019. http://www.no-vilist.hr/Scena/Skladatelj-Ljubo-Kuntaric-preminuo-nocas-na-kon-kratke-i-teske-bolesti

– Marija Ramljak – biografija „Leksikon radija i televizije – Ramljak, Marija“ 19. 1. 2020.

– Mihovil Karuza – biografija „Mihovil Karuza, cello“. 19. 12. 2019. http://festivalursus.com/?page_id=1755&lang=en

– Nikica Kalogjera – biografija „Nikica Kalogjera“ 17. 12. 2019. https://www.biografija.com/nikica-kalogjera/

– Niko Baća – biografija „Niko Baća 17. 12. 2019. http://www.zborlibertas.hr/2016/05/niko-baca/

– Sho Akamatsu – biografija „Zbivanja: Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj – sezona 2“ 17. prosinca 2019. http://www.matica.hr/zbivanja/886/

– Simfonijski orkestar Mostar „Simfonijski orkestar Mostar Face-book“ 10. 2. 2020. https://www.facebook.com/simfonijskiorkestar.mostar/

– Siniša Leopold – biografija „Životna priča Siniše Leopolda“ 6. 12. 2019. https://www.jutarnji.hr/kultura/glazba/zivotna-pri-ca-sinise-leopolda-covjek-koji-je-postao-sinonim-za-tam-buricu-s-12-godina-je-osnovao-najmladi-rock-bend-biv-se-jugoslavije/172798/

– Stjepan Kalogjera – biografija „Stjepan Kalogjera“ 21. 1. 2020. https://www.biografija.com/stjepan-kalogjera/

– Vasily Buzmakov – biografija „Životni put preko Urala do Mo-stara“ 18. 1. 2020. https://www.vecernji.ba/zivotni-put-pre-ko-urala-do-mostara-221154

– Vlado Sunko – biografija „FDK Vlado Sunko“. 19. 1. 2020. http://fdk.hr/osoba/vlado-sunko/

187

187


– W. A. Mozart – biografija „W. A. Mozart – Mozartova biografija“ 17. 12. 2019. https://sites.google.com/site/wolfgangamadeusmo-zart8a/mozartova-biografija

– YouTube kanal Simfonijskog orkestra Mostar „Simfonijski or-kestar Mostar otvorio sinoć novu koncertnu sezonu“ 10. 2. 2020. https://www.youtube.com/watch?v=rdJAhWPJdzo

– YouTube kanal Simfonijskog orkestra Mostar „Ana Rucner i Sim-fonijski orkestar Mostar“ 10. 2. 2020. https://www.youtube.com/watch?v=1ALh40nNXO0

– YouTube kanal Simfonijskog orkestra Mostar „Koncert Simfo-nijskog orkestra Mostar, malih violinista i gostiju“ 10. 2. 2020. https://www.youtube.com/watch?v=DRMZVwOmZwA

– YouTube kanal Simfonijskog orkestra Mostar „Najava valentinov-skog koncerta Simfonijskog orkestra Mostar“ 10. 2. 2020. https://www.youtube.com/watch?v=sw1VLT1aeKk

– YouTube kanal Simfonijskog orkestra Mostar „PRVI TV: Koncert Simfonijskog orkestra Mostar“ 10. 2. 2020. https://www.youtube.com/watch?v=XtQfV9oT2sg

– YouTube kanal Simfonijskog orkestra Mostar „PRVI TV: Sim-fonijski orkestar Mostar“ 10. 2. 2020. https://www.youtube.com/watch?v=YNR3Au4x1Z8

– YouTube kanal Simfonijskog orkestra Mostar „PRVI TV – Snje-žana Zovko: Simfonijski orkestar Mostar ima svijetlu budućnost“ 10. 2. 2020.

– YouTube kanal Simfonijskog orkestra Mostar „Simfonijski orke-star Mostar održao Novogodišnji koncert“ 10. 2. 2020. https://www.youtube.com/watch?v=1vO-IKXNin4

– YouTube kanal Simfonijskog orkestra Mostar „Simfonijski orke-star Mostar i Katedralni oratorijski zbor Mostar: Narodi nam se“ 10. 2. 2020.

– YouTube kanal Simfonijskog orkestra Mostar „Simfonijski orke-star Mostar vratio gradu nekadašnji koncertni sjaj“ 10. 2. 2020. https://www.youtube.com/watch?v=p28VJRM266s

– YouTube kanal Simfonijskog orkestra Mostar „Simfonijski or-kestar Mostar“ 10. 2. 2020. https://www.youtube.com/wat-ch?v=p-J436IcbKU

– Živko Ključe – biografija „FDK Živko Ključe“. 4. 11. 2019. http://fdk.hr/osoba/zivko-kljuce/

SUVREMENA PITANJA

188

188

ACTIVITIES OF THE MOSTAR SYMPHONIC ORCHESTRA IN THE 1999 – 2019 PERIOD

Summary

This paper presents in a detailed manner the functioning method of the Mo-star Symphonic Orchestra as an independent institution and an exponent of the music life in the city. Considering that the war devastation had a negative effect on all cultural factors, including the development of the Orchestra, this article attempts to provide a more detailed presentation of the activities of the Orchestra after the end of the war (more precisely, since 1999) untill this day. The paper uses the available archive material (archive book with newspaper articles, booklets with concert programs, images from the Facebook profile of the Orchestra), as well as interviews with its prominent members. This article also has the role to show the Orchestra’s rise, despite difficulties, and to encour-age a deeper interest in its perfectopn.Key word: concerts, orchestra, archive, interview

KNJIŽEVNI PRILOG

Radost eskapizma, akril i kolaž na drvu, 15 x 15 cm , 2014.

191

Mara Cica Šakotić Mostar

Zašto djed plače

I tako odlučiše Milan i Jadranka: tromjesečnu Željanu u naručje, a še-stogodišnju Zoricu za ruku pa u Njemačku. Napuštali su rodni kraj i

nadali se, kad prođe ovaj rat i kad dođu bolja vremena, odmah će se vratiti natrag i nastaviti tamo gdje su stali. A dotle će svatko od njih prolaziti kroz svoje vrijeme, kao i vrijeme kroz njih. Koga će u tom prolasku i do-diru pomaziti, a koga oštro zakačiti, život će, kao i uvijek, ubrzo pokazati.

Zoricu, šestogodišnjakinju, su odmah upisali u prvi razred. Ni jednu jedinu njemačku riječ do tada niti je čula niti je izgovorila. Svoju učiteljicu je gledala, slušala i pratila, ali ju ništa nije razumjela. Domaću zadaću niti je razumjela niti donosila.

“Moja Zorice, što će s tobom biti?” uzvikivala je mala Angelina s ko-jom je sjedila, zaprepaštena Zoričinim neznanjem i nesnalažljivošću. An-gelina je rođena u Njemačkoj i prve riječi koje je izgovarala bile su na njemačkom jeziku. Od tate i mame je učila hrvatski, a od Helge, koja ju je čuvala, njemački. Školski prag je prekoračila sa šest godina s dva naučena jezika, kao i sa slobodom i iskustvom koje su imala sva djeca rođena u Njemačkoj.

Zorica je osjećala da tu ne pripada, da nije njihova niti oni njezini. Po-čela ih se plašiti. A kad djeca uoče nečiju slabost, a uoče brzo i nepogrje-šivo, onda je žrtva tu. Iz škole se vraćala uplakana i uplašena, a kod kuće je zatjecala roditeljsku brigu i nespokoj. Mama Jadranka čisti po kućama i podiže tromjesečnu sestricu, a tata Milan neumorno pokušava naći za-poslenje i vlastitom snagom izdržavati svoju obitelj. Nitko od njih ne zna niti riječi njemačkoga jezika i nitko nikomu ne može pomoći. Svi su ga učili i jedva natucali pokoju riječ. A Zorica, zaturena i u tom životnom metežu zaboravljena, i dan-danas se oporavlja od toga vremena i njego-vih kandža. Njezina sestra Željana, čije su oči gotovo od rođenja gledale njemačko nebo, a usnice izgovarale njemačke riječi, prošla je mnogo bolje

SUVREMENA PITANJA

192

192

i sretnije. Zoričine traume i ratne stresove nikad nije upoznala i nikad ih nije shvatila.

U Zoričinu malu glavu i sićušno tijelo njemačka škola, s teškim nje-mačkim jezikom, nikako se nije mogla smjestiti. Bila je za nju ogromna, tvrda i nezgrapna. A domaća zadaća, koju nije pisala i zbog koje su ju ponižavali i djeca i učiteljica, postala je mora zbog koje je i noću plakala, tresući se kao u groznici. Ali majka ne bi bila majka da vlastitim, mada ograničenim, snagama ne pokuša pomoći svomu djetetu. Gledala je u njezinu zadaću, čitala nerazumljive riječi i, kad je shvatila da su obje iste, odlučila je tražiti pomoć od drugih.

Angelinu je isključila, jer se ta mala pametnica od samoga početka udaljavala od Zorice i udruživala s njezinim progoniteljima.

Uzela je Zoricu u jednu, a Zoričinu bilježnicu u drugu ruku, ušla u poštu, stala u red kao da će predati pismo i, kad je došla na red, pred služ-benika stavila Zoričinu bilježnicu i s očima punih suza i preklinjanja tiho i prigušeno izgovorila onu jedinu riječ koju je znala: “Bitte!” Ono što nije mogla objasniti riječima, nadoknađivala je gestikulacijom. Nijemac je bio začuđen, ali brzo se pribrao i prihvatio posla. Upisivao je nešto u Zoričinu bilježnicu kao da, po službenoj dužnosti, ispunjava neki formular. Kad bi završio, Jadranka bi ga zahvalno pogledala i svoju misiju završila drugom naučenom riječi: “Danke!”

Da ne bi zamarala uvijek istoga službenika, mijenjala je pošte, lje-karne, trgovine, agencije... i molila. Zorica je počela donositi napisanu zadaću, ali to je bilo sve. Zadaća je tu, ali ne i u njoj.

“Moja, Zorice, što će biti s tobom?!” Angelina nije prestala izgovarati istu rečenicu i cmoktati jezikom. Od svega što su oko nje i njoj govorili, jedino je razumjela ovu Angelininu rečenicu i poželjela da ni nju ne ra-zumije. Ona joj je proricala nešto strašno i neugodno, nešto što se kotrlja prema njoj: potop, vatra, pakao... U strahu od onoga što je tu i od onoga što će ju snaći, sve je više osjećala svoju nesreću, izgubljenost i psihičko rasulo.

Što se to dogodilo i tako naglo promijenilo u njezinom malom životu, mislila je usamljeno i, poput stare žene, nije mogla noću spavati. Još jučer je sjedila djedu u krilu, sve ruke su bile ispružene samo njoj, kao i sva tepanja, divljenja i poljupci mnogobrojne rodbine. Njoj, prvom unučetu šezdesetgodišnjega djeda Tome, Jadrankina oca. Što bi god rekla i progu-gutala, bilo je za sve njih pravo osvježenje i ugodno iznenađenje. Češljali su njezinu bujnu i kovrčavu kosu i ljubili rumene obraščiće s dražesnim jamicama.

193

193

Mara Cica Šakotić ZaŠto djed plače

A sad? Otkud ona ovdje? I zašto je tu? Je li ovo neka daleka i čudna zvijezda na koju su ju prenijeli dok je spavala? Da, da. Lijepo su ju preva-rili i uspavali, a onda ju ovdje spustili. Nikoga ne zna, ništa ne razumije i ničemu nije dorasla. Sve drukčije i sve tuđe. Nema djeda da joj tepa i bake da ju hrani; nema djece s kojom se još jučer igrala i koju je razumjela, a i oni nju. Pa gdje je ona škola što je blizu djedove kuće, u koju je trebala ići sljedeće godine, kad bude imala sedam godina, a ne sada? Ne može gledati ni svoje crtiće, a ove ovdje koje gleda ne može razumjeti. Isto ciče, urlaju i plaču, isto se smiju i zvižde kao u djedovu televizoru, a kad progovore, sve je drukčije.

Zorica je počela drhtati. Usred sata u školi hvatala bi ju drhtavica od koje se tresla klupa i treperila, činilo se, i sama škola. Dječaci su ju iza-zivali, rugali joj se i vukli je za kosu. Najviše su se rugali njezinu imenu. “Kakvo smiješno ime!”, govorili su. “To je kao da kažeš Pizza. Zorica – Pizza, Zorica – Pizza!” Zorica je patila i plakala, ali se nije mogla požaliti na svoje progonitelje. Od svih mučitelja, svih boja i nacija, najokrutniji su bili mali Nijemci. Bili su svoj na svom, sigurni i ponosni, složni i jedna-ko hladnokrvni kad su smišljali novu golgotu za Zoricu. Odlučili su ju prvom prilikom zatvoriti u školski zahod. Neka urla i plače. Neka lupa i umire od straha...

Kad je Zorica ušla u zahod i za sobom zatvorila vrata, zavjerenički su se prišuljali i već smišljenom taktikom zakočili vrata, a onda se malo udaljili i uživali u njezinoj panici i pokušaju da se izbavi. U tom hladnom i odbojnom zahodu, gdje se čovjek osjeća kao u uspravljenom zidanom kovčegu, Zorica je dobila napad klaustrofobije. Ne bez razloga. Samo ne-koliko mjeseci ranije, kad je obitelj stanovala u neboderu, na šesnaestom katu, Zorica je zaglavila u liftu. Majka ju je ispratila samo do ulaza u lift pred njihovim vratima, pritisnula E i bez ikakvih strahova i briga (nije joj prvi put) zatvorila vrata lifta i mahnula svom sićušnom i u toj kabini jedva primjetnom djetetu, sa željom da se bezbrižno igra i skakuće po dvorištu. Zatim se vratila svom poslu i tek nakon nekoliko minuta otišla s balkona poviriti igra li se i s kim je. Nije ju ugledala, zvala je, nije ju dozvala. Zorica je bila zaglavljena u liftu i panično plakala. Uskoro su ju oslobodili i izvadili iz te strašne kutije u koju nikad više nije ušla sama, bez mame ili tate.

Ma gdje bila, u kući ili u školi, Zorica nije gubila svijest o svojoj izgu-bljenosti i propasti. Onako mala, nijednu ljepotu nije oko sebe primjeći-vala i ni jednoj se radosti nije nadala. Vidjela je samo jedno: ovdje je, ali nikomu ne pripada i nikomu ne treba. Zna da pripada majci, ali je njezino krilo uvijek zauzeto sestricom.

SUVREMENA PITANJA

194

194

“Mama, voliš li ti mene?”, učestalo je počela pitati gledajući majku kako grli i ljubi malu Željanu. Jadranka je po cijeli dan radila, a dje-cu ostavljala s još nezaposlenim Milanom, a onda je tu svoju odsutnost nadoknađivala vatrenim izljevom ljubavi i topline prema svom mlađem djetetu.

“Volim te, dijete moje!”, govorila je majka i drugom rukom je privla-čila k sebi i ljubila u kosicu. Čim bi se vratila bebi, ponovo bi čula isto drhtavo pitanje: “Mama, voliš li ti i mene?” Koliko je puta isto pitala i koliko je puta dobila isti odgovor, ali nitko ju više nije mogao uvjeriti da je nekomu dragocjena.

Iz dana u dan Zoričine su se traume množile, a zbog nedoraslosti svemu što se oko nje plelo, mala nedozrela psiha je propadala. Videći svoje dijete kako pati, i kakva se očajna i izgubljena vraća iz škole, majka Jadranka opet smišlja akciju pomoći. Priprema i piše govor koji će odr-žati učiteljici, uči ga napamet, ponavlja bezbroj puta, da ne zaboravi, da ne zamuca i sve upropasti, a kad je došla pred nju, riječi su se razbježale i nestale kao u oluji. Sve se svelo na njezine vruće suze i, kao po pravilu, na samo jednu jedinu riječ: “Bitte!” Druge riječi nisu stizale, ali suze jesu, u potocima i slapovima. Učiteljica je, ipak, shvatila što joj Jadranka želi reći, umirila ju je, obećala i, tješeći ju, ispratila, ali nije puno mogla učiniti. Male progonitelje možeš obuzdati, umiriti i zaplašiti jedan dan, ali ne duže i ne zauvijek.

Zorica je polako napredovala u učenju njemačkoga jezika, ali je zbog strahova kojih se nije oslobodila i kompleksa koji su se gomilali, uvi-jek bila dva-tri koraka iza svojih vršnjaka. Njezin novi učitelj Herr Sterz, brižan i pronicljiv čovjek i pedagog, predložio je Zoričinim roditeljima da dijete odvedu psihijatru, jer je primijetio Zoričinu drhtavicu, suzne i preplašene oči, nemir i znojenje. Kada bi ju pitao je li razumjela ono što joj objašnjava, ona bi odgovorila potvrdno, a, zapravo, ništa nije razumjela. Po učiteljevoj preporuci, Zoricu je pregledao dobri i staloženi dr. Baukus, neuropsihijatar. Sa Zoričinim roditeljima odabrao je dr. Volkea, svoga ko-legu po struci, za terapeuta.

Sutradan su, dakle, morale započeti ozbiljne pripreme za početak li-ječenja Zoričine obrušene duše. Milan će ostati s djecom; izaći će samo na sat-dva, da ode poslodavcu ne bi li dobio posao. Za to kratko vrijeme bebu će čuvati Zorica. S tim se složila i Jadranka. Ustala je rano, kupila djeci po veknicu i brzo otrčala na autobusnu postaju. U gradu će prvo po-sjetiti kćerina psihologa, dobiti raspored termina, a onda će, po svom već utvrđenom rasporedu, produžiti na posao i vratiti se doma tek navečer.

195

195

Mara Cica Šakotić ZaŠto djed plače

Kad je uvečer, umorna i ispijena, ušla u autobus, na svoje veliko za-prepaštenje, ugledala je muža. U čudu, bez pozdrava, za koji nije imala vremena, pitala ga je:

- Otkud ti? – sluteći neugodnost.- S posla – odgovorio je umorno.- Kako s posla? Nisi zaposlen!- Od danas jesam. Primio me pod uvjetom da odmah ostanem.- A djeca? – pitala je s početnom snagom panike.Nadala se da je Milan, ipak trknuo kući osigurati čuvanje djece. Na

odgovor je čekala raširenih očiju, puneći pluća za krik.- Nisam se mogao vratiti djeci. Izgubio bih posao, a dobro znaš otkad

ga tražim i što sam sve…Autobusom se razli težak i prodoran krik... Kad je preplašeni vozač naglo zakočio, činilo se da je i sam autobus

kriknuo. Probuđeni putnici su poskočili u čudu i strahu, a Milan ju je tje-šio i čvrsto držao da ne padne. U njezinoj izluđenoj i pomračenoj svijesti smjenjivale su se slike strave i užasa ostavljene i zaboravljene malodobne djece. Kad su iskočili iz autobusa i u suludom, maratonskom trčanju stigli pred svoju zgradu, tražili su odgovor od prozora. A na prozoru... Razma-knute zavjese, a između njih mala ukočena Zoričina glava, podbočena ručicama, s laktovima na tvrdoj i goloj dasci prozora, pored kolijevke s gladnom bebom iza leđa. S odgovornosti koja je prevelika za odrasle, a kamoli za nju.

Ali dijete ne bi bilo dijete da ne raste, a vrijeme ne bi vilo vrijeme da ne prolazi i ne donosi nove dane i nove događaje. Već nekoliko godina, dva-put tjedno, Zorica posjećuje svog psihoterapeuta koji terapiju uglavnom provodi kroz igru i razgovor, oslobađa ju njezinih strahova, kompleksa i psihoza. Uz njega je jačala, sazrijevala, a i intelektualno napredovala. S oslobođenom dušom oslobađalo se i tijelo. Sićušno i stisnuto zrnce se opuštalo i postupno klijalo unutarnjom i vanjskom ljepotom.

S vremenom je postala najbolja učenica u svom odjelu. Od svega što je, za razliku od Željane, preživjela i pretrpjela, ostao je treperavi trag u očima i jedva primjetna stidljivost u kretnjama.

“Ja se divim svojoj sestri kako je otvorena, hrabra i sigurna u sebe. Za nju nitko nije autoritet, pa čak ni tata”, govorila je Zorica sjećajući se svo-ga djetinjstva. “Jednom je tata prema njoj bio grub, nešto joj je rekao malo oštrije i nedoličnije, a ona... Nije se povukla u sobu da plače, kao što sam to ja činila. Ona je njemu lijepo i glasno rekla, kao odrastao odraslom: ‘Tata, za tu tvoju drskost i nekulturu ne ću ti dopustiti dva mjeseca da

SUVREMENA PITANJA

196

196

me poljubiš!› i održala riječ.» Ovo je potvrdio i tata Milan dopunjujući Zoricu: «Baš tako je rekla. Kako me kaznila! Jedva sam izdržao.»

Zorica je prestigla i Angelinu. Pamti njezine grijehe i izmicanje kad joj je trebalo naviše pomoći i ublažiti njezine stresove. Izbjegava ju, ali u tom ne uspijeva; naročito ne onda kad im Angelina dođe i zagospodari Zoričinim i Željaninim vremenom. Probušila je na lijevom uhu tri rupe, a po jednu na nosnici i usni. Na to uporno nagovara i Zoricu, a kad se ova opire, kaže joj:

“Ti, Zorice, nisi in. To je kriv tvoj staromodni otac.” Čak mu je jed-nom i rekla: “Kasnite petsto godina za svojom generacijom, a za ovom civilizacijom i čitav milenij!”

Za novu modu piercinga možda će Angelina pridobiti Željanu, koja ima svoju glavu, svoje vidike i svoj svijet. Kao da nije potomak običnih smrtnika s Balkana, nego izdanak generacija i generacija Nijemaca.

Životni mraz je pokušao spržiti Zoričinu dušu i obogaljiti tijelo, ali nije uspio. Zorica se razvila u visoku, skladnu i vitku djevojku; da čovjek pozavidi uskim hlačama koje joj grle prekrasne noge.

“Sad mi se najviše udvaraju oni koji su mi se najviše rugali, ali oni su za mene mrtvi. Oni su za mene tot!” rekla je gorko i potresno.

Na kraju je pričala o djedu. Tijekom čitavoga djetinjstva je mislila na njega i za njim čeznula, a sad...

“Najteže mi je bilo kad nam je nakon deset godina u Njemačku došao djed iz hrvatske u posjet, a ja ne znam što ću s njim pričati. On gleda u mene, gleda, plače, plače i samo ponavlja: “A, moje Zorice, a, moje Zo-rice…!” Djed se svega sjeća i plače, a ja ničega. Načuditi se ne može da je njegova mala unuka sad viša od njega i da je odrasla djevojka, koju bi, kaže, prepoznao samo po kosi.”

Zorica je već odavno nadišla svoje progonitelje, dobila je od njemač-kih vlasti, što je rijetkost za strance, pravo da se školuje (u Stuttgartu) o državnom trošku, a kad završi studij, čekat će ju službeničko mjesto u državnoj ustanovi.

Mala, uplašena Zorica! Koju su, dok je spavala, prenijeli na neki tvrdi, tuđi planet.

PRIKAZI

Crno jezero Spomenik preslikanoj slici, kombinirana tehnika, 50 x 44 cm , 2015.

199

Drago Marić Mostar

Vrijedan dokument o popularnom lokalnom mediju

Marinko Jovanović: Pola stoljeća mostarskog radija Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače, Mostar, 2019.

Nije lako (na)pisati knjigu o medijima, posebice o radiju čije komu-nikacijske osobenosti, kao što su masovna dostupnost i promptna

magična persuazivnost još zadugo ne će dostići ni tisak kao niti televizija, pa čak ni sve popularniji online mediji. U velikom broju (naročito siro-mašnih) zemalja zovu ga „narodnim medijem“ (dok se, recimo, malo gdje atribut „narodni“ upotrebljava za sestrinski medij – televiziju). Važnost radija potvrđuje i činjenica da su svi ratovi i prevrati diljem svijeta u za-dnjih osamdesetak godina – skoro bez izuzetka – počinjali zaposjeda-njem nacionalnih i lokalnih radija. Tek potom na udaru su bile televizije, vlastodržačke palače, kraljevski dvorci, vojni i policijski objekti, banke i pošte. Isto tako, sve novonastale države, ali i sve privremene strukture vlasti u ratnim područjima, obnovu svoje informativne infrastrukture uvi-jek započinju uspostavom mreže radiopostaja. U tom kontekstu jednako je lako pretjerati u vrjednovanju društvene funkcije ovoga radija, kao i ražestiti se na njega. Em radio najbrže širi vijesti, em se može usporedo slušati ma što čovjek radio.

Često se doprinos medija – a ovdje je riječ samo o radiju – precjenjuje u nastanku i razvoju određena događaja (od ratova i bunta određenih ne-zadovoljnih socijalnih skupina pa do nereda na sportskim događajima) i to tako da im se pripisuje uloga ključnih izazivača i poticatelja. Na drugoj strani slavu i zasluge za eventualne pozitivne rezultate tih istih događaja halapljivo prisvajaju vlastodržačke ili vojne elite. Također, skoro je po-stala uobičajena praksa da pobjednici, neovisno o tom jesu li pobijedili u ratu ili na izborima, vrlo brzo zaborave na medije i prepuste ih sudbini

SUVREMENA PITANJA

200

200

anarhična tržišta. Istodobno ih gubitnici nastavljaju ogovarati, tražiti im profesionalne mrlje, ili u bezazlenijoj varijanti nuditi im „bolji život“ pod njihovim okriljem (iako su bez realne upravljačke i financijske moći). Sve se to zorno vidi u Bosni i Hercegovini. Zapravo, ovdje je situacija puno složenija, jer su u ratu bez vojnoga pobjednika bile tri strane od kojih svaka ima svoju verziju događaja. Svaka je od strana imala svoje medije – tvornice „svoje istine“ i svakoj se – čak i sada, čitavih četvrt stoljeća nakon dovršetka rata – čini da su druge dvije strane i dalje bile i ostale – u krivu!

U takvim okolnostima prof. Marinko Jovanović odvažio se napisati monografiju o pola stoljeća mostarskoga radija, držeći se dosljedna kro-nološkoga slijeda, uspostave i trajanja ovoga medija pod mostarskim ne-bom. Monografiji je očevidno prethodio dugotrajan i mukotrpan istraži-vački posao o čem svjedoči velik broj originalnih dokumenata. Sakupljeni sada na jednom mjestu ti dokumenti mogu pomoći u razjašnjenju even-tualnih normativnih nedoumica oko prethodnih i trenutna statusa ovoga medija, a mogu i popuniti praznine u sjećanju živih aktera tih procesa.

U cjelini gledano ovo je više knjiga o radiju kao mediju, a manje o jednoj konkretnoj radiopostaji s kontinuitetom postojanja, utemeljenoj u prvoj godini rada pod imenom Radio Mostar, a koja se u godini objav-ljivanja ove monografije u eteru oglašava kao Mostarska panorama. Pri-ložena normativna dokumentacija, zapravo je velik labirint do čijega je izlaza autor ipak uspio posložiti dosta cjelovitu faktografsku kronologiju. Istodobno, naličje te faktografije je slika i prilika teških uvjeta u kojima ovaj medij čitavo poratno razdoblje funkcionira.

Posebna vrijednost monografije jest dokumentaristički dio s popisom uposlenika i suradnika ovoga medija. Stjecajem okolnosti bio sam član startnoga novinarskoga tima Radio Mostara (1969.) i mogu posvjedočiti da je autor pedantno evidentirao ne samo sve bitne detalje te polustoljet-ne povijesti nego i da je – upisujući ih na stranice, što tekstom što slikom – od zaborava sačuvao i imena svih urednika i novinara časno izbjegava-jući sve zamućene filtere koje su ponekad nametala protekla razdoblja.

Monografija ima prigodnu, kreativnu grafičku pripremu akademsko-ga slikara Borisa Jovanovića.

Pola stoljeća mostarskog radija je prva knjiga o ovoj temi u našoj sredi-ni. Stoga će svaka sljedeća – pa čak ako se bude bavila kontroverzijama ili faktografskim prazninama Jovanovićeva uratka – biti, zapravo, njezin nastavak na putu do jedne cjelovite dokumentarističke priče o medijima u Mostaru.

Zbog svega toga preporučujem nakladniku publiciranje monografije Pola stoljeća mostarskog radija, autora prof. Marinka Jovanovića.

201

Ivan Sivrić Krehin Gradac, Čitluk

Vrijedno ostvarenje vrijednih istraživača

Jure Beljo i Danko Dugandžić, O Brotnju i Brotnjacima, OMH Čitluk, 2019.

U Međugorju, u velikoj dvorani podruma Circle International, a u sklopu 64. Dana berbe grožđa u Brotnju, promovirana je knjiga O

Brotnju i Brotnjacima, autora Jure Belje i Danka Dugandžića. Promotori su bili Josip Muselimović i moja malenkost. Budući da sam i recenzent, zapala me uloga i promotora te sam s priličnim zadovoljstvom prihvatio i tu dužnost. Zapravo mi je bilo zadovoljstvo biti promotorom knjige u društvu s akademicima i uglednim Brotnjacima, baš na jednom od onih dana kad su mnogi pogledi usmjereni prema Brotnju. Dani berbe grožđa su najstarija manifestacija u BiH koja nije izgubila kontinuitet. Knjiga je zaslužila pozornost, što je pokazalo mnoštvo prisutnih svojom dolaskom na tu svečanost.

Nema sumnje da se o Brotnju i Brotnjacima ima što govoriti i pisati, jer to zaslužuju po mnogo čemu. Kad je prije desetak godina objavljena monografija Brotnjo, naša priča, u njezinu je sklopu bio onaj panoramski film, Brotnjo – Taj divni krajolik. Jedan osoba iz Brotnja gledala je taj film u dalekoj Australiji i komentirala: „Gledala sam film deset minuta i dva sata plakala“. Ova priča otvara ono pitanje poštuju li ovdašnji Brot-njaci Brotnjo onoliko koliko ga vole oni koji su iz njega otišli, a otišlo ih je doista puno. Čini se da je to pitanje jedan od motiva za pisanje i objavljivanje knjige. Autori su poznate osobe, ne samo kompetentni za ovakav pothvat, nego su inače vrlo poželjni sugovornici koji su spremni svoje znanje staviti javnosti na uvid i prosudbu, čemu lijepo svjedoči ova knjiga.

SUVREMENA PITANJA

202

202

Knjiga pred nama je rezultat dugogodišnjega skupljanja dokumenata, zapisivanja usmene predaje, podsjećanja na mnogobrojne osobne kon-takte, obilaske naselja i susrete s ljudima ovoga kraja. Ovdje imamo sret-nu okolnost što su autori ovdašnji ljudi otvoreni za nove spoznaje i stara sjećanja. Oni su uz to bili spremni sve to zabilježiti, složiti u knjigu i spa-siti od zaborava. To je vrlo važno jer se zaboravlja gotovo sve, i ono dobro i ono loše. I tu mnogo vrijednoga spomena propadne, što nije dobro za izgradnju identiteta ljudi koji u tom kraju žive, a i onih koji trenutno nisu tu. Ovo je knjiga svjedočanstvo o životu, o povijesti, o ljudima ovoga kra-ja, uvjetima življenja, uspjesima koji su ga poticali i teškoćama s kojima se ovdašnji čovjek susretao.

O samoj knjizi bi odmah na početku trebalo reći da je vrlo zanimljiva, neobična i korisna. Ona je informativna i dokumentaristička publikacija, o slijedu događaja koji su se dobrim dijelom zaboravili. Ima tu zapisa iz starih knjiga, novina i časopisa koji većinom nisu na dohvat ruke pa u da-našnjoj životnoj žurbi kao da se nema vremena za njih. A trebalo bi iz više razloga, kako rekoše autori u predgovoru citirajući nobelovca Andrića, da je čovjek uvijek dužan svomu zavičaju. Ako se ne može zapisati, a ono bi trebalo barem znati osnovno o svom podrijetlu, povijesti, odlučujućim događanjima i svemu što nas je dovelo do ovoga što danas jesmo, a i što na tom temelju možemo biti.

Knjiga je podijeljena na tematske cjeline: geografske i demografske, povijesne, društveno-političke, kulturne pa sve do spomena zaslužnih, a zaboravljenih, Brotnjaka. U knjigu su uvrštene brojne anegdote, šale, pričice i doskočice. Sve je to dobro zasnovano na bogatim i pouzdanim izvorima. O tom svjedoče preslike dokumenata, citati, pozivanje na tek-stove i njihovo citiranje ili prenošenje u knjigu, fotografije i ostalo što će svaki poman čitatelj odmah vidjeti.

Ovo je dobra prilika, dakle, da se istakne kako su autori konzultirali vrlo relevantnu literaturu koja je navedena na kraju knjige tako da svi oni koji bi se željeli i sami baviti ovom tematikom imaju dobar pokazatelj i vodič. Osobno znam kako se autori vješto snalaze u arhivima. Ovo treba napomenuti, jer da bi se vjerodostojno pokazalo i prikazalo jedno pod-ručje u njegovim aspektima, onda se treba koristiti odgovarajućim izvo-rima. Ovdje su autori pokazali svu svoju metodološku zrelost, znanstveni kapacitet pa, ako se baš hoće, i književnu kompetenciju. Sve je vidljivo izravno kad se knjiga uzme u ruke. Lako se čita što će reći da je napisana stilom koji je izbrušen dugim iskustvom, ne samo u onim dijelovima koji su stručnoga karaktera, nego su i anegdote, šale i doskočice predstavljene u pitkom štivu.

203

203

Ivan SivrićVrIjedno oStVarenje VrIjednIh IStražIVača

Vrijednost knjige je višestruka: ona je pouzdan dokument, edukativna i informativna je, u njoj su predstavljena istraživanja, analize, elaboracije etc., sve s mjerom i dobrim ukusom, dakle bez pretjeranih sugestija, stra-sti i neumjerenih uveličavanja, odnosno neprimjerene tužbalice.

Nije naodmet reći kako se nije imala ambicija zahvatiti ama baš sve o Brotnju i Brotnjacima, jer to zapravo nije ni moguće, čega su autori bili svjesni te su sugerirali, ali i izravno pozvali čitatelje na spašavanje zaboravljene baštine. To je spašavanje, odnosno očuvanje i njegovanje poštovanja prema vlastitoj baštini, vrlo važno za ukupan identitet samih Brotnjaka i uopće kao ljudi, jer na tom se temelju odrasta, izgrađuje ka-rakter i postaje ono što čovjek pojedinac jest, pa bio on toga svjestan ili ne bio. Knjiga, međutim, nije odgovarala na pitanja koja se katkada nameću u aktualitetu kojima se inače, sukladno modernom ponašanju, sve dovodi u pitanje počevši od davno potvrđenih vrijednosti do suvremenih prizna-nja koje je ovaj kraj zaslužio, i naravno Brotnjaci. Pa naravno, bez ikakve namjere samohvale ne smije se zaboraviti da je Brotnjo dalo izvrsne poje-dince pa i desetke akademika, znanstvenika, književnika, umjetnika, sve-ćenika, gospodarstvenika, generala, sportaša… lokalnoga, regionalnoga i svjetskoga glasa. Da je samo to, bilo bi dovoljno znati da ovdašnji narod nije bagra, kako Brotnjake optužiše oni bez identiteta i koji bi se „ćerali“. Budući da „ćeranje“ nije dio ovdašnjega karaktera izvjesno je da to Brot-njaci ne će i poručuju: “Tko se ćerati voli, nek’ izvoli”.

Iznad ponora, akril na platnu, 160 x 115 cm, 2020.

205

SURADNICI U OVOM BROJU

Mario Vasilj (Međugorje, Čitluk, 1967.) osnovnu ško-lu završio je u Međugorju, a Srednju tehničku u Čitlu-ku. Studij politehnike završio je na Pedagoškom fakul-tetu Sveučilišta u Rijeci. Magistarski rad iz pedagogi-je obranio je 1997. godine na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Radni odnos zasnovao je u zvanju mlađega asistenta na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta

u Rijeci, Odsjek za politehniku. Na istom fakultetu bio je mlađi asistent i asistent. Doktorski rad obranio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 2005. godine. U zvanje docenta izabran je 2006. godine na Fakul-tetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mo-staru gdje drži kolegije Metodika nastave prirode i društva i Didaktika. U zvanje izvanrednoga profesora izabran je 2009. godine. Aktivno sudje-luje na brojnim znanstvenim skupovima i konferencijama te objavljuje stručne i znanstvene radove. Trenutno obnaša dužnost dekana Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru.

Alena Letina u Zagrebu je završila osnovnu školu i jezičnu gimnaziju. Godine 2000. završava dodiplomski učiteljski studij, a 2001. pojačani program prirodoslovlja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te stječe zvanje diplomirane učiteljice s pojačanim programom iz nastav-noga predmeta prirodoslovlje. Od 2009. godine znanstvena je novaki-nja-asistentica na Odsjeku za učiteljske studije Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i izvoditeljica nastave na kolegiju Metodika pri-rode i društva te suradnica u znanstvenom projektu Učenje otkrivanjem i istraživanjem u nastavi prirode i društva. Doktorirala je 2013. godine s temom „Istraživački usmjerena nastava prirode i društva i razvoj učenič-kih kompetencija“. Područje njezina znanstvenoga interesa su didaktika i metodika prirode i društva, s posebnim usmjerenjem na istraživanja su-vremenih nastavnih strategija i metoda i istraživačkoga učenja. Aktivno sudjeluje na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovi-ma. Autorica je i suautorica stručnih i znanstvenih radova te udžbeničkih kompleta, metodičkih priručnika i multimedijskih sadržaja za nastavu prirode i društva od 1. do 4. razreda osnovne škole. Aktivno surađuje s Agencijom za odgoj i obrazovanje održavajući plenarna predavanja i radionice na stručnim skupovima učitelja razredne nastave

Ivana Jovanović (Ljubuški, 1986.) osnovnu školu završila je u Bijakovi-ćima, a srednju (Opća gimnazija) u Čitluku. Diplomirala je 2009. godine

SUVREMENA PITANJA

206

206

na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Doktorski rad obranila je na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru 2019. godine. Aktivno sudjeluje na znanstvenim skupovima, kon-ferencijama i međunarodnim projektima. Objavljuje stručne i znanstvene radove.

Maja Kujundžić (Sarajevo, 1977.), osnovnu školu je završila 1991. godine, zbog izbijanja rata napušta gi-mnaziju u Sarajevu i školovanje nastavlja u Beranama, a potom završava na Palama 1995. godine. Na Filozof-skom fakultetu na Palama – Odsjek za Engleski jezik i književnost – upisuje i završava studij, postaje asisten-tica i počinje s radom 2001. godine.

U ljeto iste godine pohađa tečaj iz moderne engleske književnosti na Sveučilištu u Edinburgu. Godine 2002. dobiva stipendiju od norveške Vlade za dvogodišnji magistarski studij iz anglističke lingvistike na Sve-učilištu u Bergenu – Norveška, gdje 2004. godine brani magistarski rad pod nazivom Syntactic variation in British newspapers: The use of the passive in The Times and The Sun s ocjenom (A).

Doktorsku disertaciju pod nazivom Komunikativna vrijednost pasiva u jeziku britanske štampe iz ugla sociolingvistike i pragmatike obranila je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu (2011.)

Dobitnica je prestižne OSI/FCO Chevening stipendije za devetomje-sečni rad na doktorskoj disertaciji na Sveučilištu u Oxfordu, Engleska, pod mentorstvom poznatoga britanskoga lingvista i pjesnika Bernarda O’Donoghuea. Na Sveučilištu u Oxfordu boravila je godinu dana kao dobitnica OSI/FCO stipendije (Chevening Scholarship).

Radila je i kao gostujuća profesorica na Fakultetu prirodoslovno-ma-tematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Od 2011. do 2014. godine obavljala je funkciju šefice Odsjeka za anglistiku i sonologiju na Filozofskom fakultetu Pale, Univerziteta u Istočnom Sarajevu. U srpnju 2016. godine stječe zvanje izvanredne profesorice.

Autorica je više radova i monografije iz područja anglističke lingvi-stike.

Antea Čilić (Čapljina, 1986.) gimnaziju u Čapljini za-vršila je 2005. godine. Na Fakultetu prirodoslovno-ma-tematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru diplomirala je 2011. godine i stekla zvanje magistre pedagogije. Dobitnica je nagrade Federalnoga mini-starstva obrazovanja i znanosti najboljim studentima.

207

207SURADNICI U OVOM BROJU

Doktorski rad pod nazivom “Čimbenici učinkovitosti osnovnih škola”, pod mentorstvom prof. dr. sc. Branka Rafajca, obranila je 2017. godine te stekla zvanje doktorice znanosti. Od 2007. do 2011. godine angažirana je kao demonstratorica u nastavi na Studiju pedagogije. Od akademske 2011./12. godine radi kao vanjska suradnica na FPMOZ-u. Akademske 2012./13. godine izabrana je u zvanje asistentice, 2016. godine u zvanje više asistentice, a 2018. u zvanje docentice. Aktivno sudjeluje na među-narodnim znanstvenim i stručnim konferencijama u zemlji i inozemstvu. Objavila je više stručnih i znanstvenih radova. Angažirana je, kao vo-diteljica u ime FPMOZ-a, u međunarodnom projektu SEECEL. Su-djeluje u međunarodnom projektu Erasmus + TEACHER. Obavljala je dužnost tajnice doktorskoga studija odgojnih znanosti – pedagogije. Službeni je recenzent časopisa Croatian Journal of Education. Angažira-na je u nastavi u okviru programa Pedagoško-psihološkoga obrazovanja nastavnika. Angažirana je u nastavi na međunarodnoj razini. Mentorica je na više završnih i diplomskih radova. Na funkciji je koordinatorice za CEEPUS mrežu u ime FPMOZ-a. Na funkciji je pomoćnice dekana za studente i studentska pitanja FPMOZ-a. Aktivno se služi engleskim jezikom. Udana je i majka četvero djece.

Olgica Marušić (Bugojno 1970.) završila je osnovnu školu u rodnom mjestu, a Srednju medicinsku školu u Mostaru. Pedagošku akademiju u Mostaru, odjel Biologija – Kemija te Pedagoški fakultet završila je na Sveučilištu u Mostaru nakon čega je stekla zvanje profesorice biologije i kemije. Poslijediplomski magi-starski studij Geografske osnove planiranja u okolišu upisuje 2008. godine, a nakon toga, 2013. godine, poslijediplomski sveu-čilišni doktorski studij Geografske osnove planiranja u okolišu (FPMOZ Sveučilišta u Mostaru). Doktorsku disertaciju pod naslovom „Interdisci-plinarni pristup u realizaciji tema zaštite okoliša u obrazovnom sustavu osnovnih i srednjih škola u Zapadnohercegovačkoj županiji“ uspješno brani 2017. godine, da bi 2018. godine bila izabrana u zvanje docentice te iduće godine preuzima kolegije Metodika nastave Biologije 1 i 2, s pripadajućim praktikumima, kao vanjska suradnica.

Angažirana je kao savjetnica za biologiju i kemiju, vanjska suradnica, u Zavodu za odgoj i obrazovanje ŽZH i HBŽ. Aktivna je sudionica znanstvenih i stručnih skupova te je objavila više znanstvenih i stručnih radova.

Ivan Madžar (1974.) vezan je školovanjem, životom i radom za Ljubuški, Mostar, Posušje, Zagreb i Zadar. Kao izvanredni profesor na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru,

SUVREMENA PITANJA

208

208

svojim znanstvenim i nastavnim radom otvara mnoga vrata domaćih i stranih sveučilišta i časopisa. U pri-mjeni znanstvenoga i istraživačkoga rada njegova uža struka je društvena geografija unutar koje u primjeni posebice timskoga rada u radu sa studentima surađuje na raznim projektima sa znanstvenicima i institucijama različitih profila iz zemlje i svijeta. Među prvima samo-stalno istražuje domenu vjerskoga turizma, a bavi se i demografskim kretanjima na prostoru Hercegovine. Bogatu znanstvenu i nastavničku djelatnost nadopunjuje pisanjem školskih udžbeničkih iz-danja (Školska naklada, Mostar), ali i djelovanjem u mnogim domaćim i međunarodnim asocijacijama vezanim uz unaprjeđenje obrazovanja.

Sonja Jurić (Zagreb, 1973.) osnovnu i srednju školu je završila u Mostaru, a studij hrvatskoga jezika i književ-nosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru; zvanje: mag. philol. croat. Nagrađivana je na Šimićevim susretima u Drinovcima 2006. godine. Pjesme i priče su joj prevođene na engleski, njemački, talijanski, ma-kedonski i slovenski jezik. Članica je MH, HKD Na-predak Mostar, DHK HB, Književnoga kluba Mostar

i Društva pisaca BiH. Stalna je suradnica više listova. Objavila je više knjiga za djecu i slikovnica, a objavljuje i kritike. Doktorandica i asisten-tica je na Sveučilištu u Mostaru. Živi u Mostaru.

Ivan Perutina (Mostar, 1985.) u Mostaru je završio osnovnu školu i Srednju građevinsku školu. Na Sveuči-lište u Mostaru, fakultet Prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti – smjer povijest – zemljopis, upisao se 2005., a diplomirao 2010. godine te stekao titulu magistar zemljopisa i povijesti. Poslijediplomski dok-torski studij „Jadran – poveznica među kontinentima“ upisao je 2014. godine na Sveučilištu u Zadru. Uposlen je kao viši asistent na Studiju geografije i smjeru Tu-rizma i zaštite okoliša FPMOZ-a Sveučilišta u Mostaru na predmetima Klimatologija, Hidrogeografija, Dinamika atmosfere i mora, Geografija mora, Primijenjena hidrogeografija, Primijenjena klimatologija.

Jelena Šimunović (Metković) diplomirala na Studiju biologije i zemljopisa 2011. godine (tema „GIS ana-liza hidrogeografskih obilježja općine Mostar“, men-tor prof. dr. sc. Mladen Pahernik). Izabrana u zvanje asistentice na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru 2013. godine. Asistentica je na kolegijima Statistika i GGM, Geo-

209

209SURADNICI U OVOM BROJU

morfologija, Geoinformatika, Analize u GIS-u, Biostatistika, Biogeo-grafija, Prirodni rizici i katastrofe, Diplomski seminar. Živi u Mostaru.

Jelena Putica-Džajić (Mostar, 1986.) osnovnu i sred-nju školu završila u Širokom Brijegu. Diplomirala je 2011. godine na Studiju zemljopisa–povijesti FP-MOZ–a Sveučilišta u Mostaru. Poslijediplomski dok-torski studij Jadran – poveznica među kontinentima je upisala 2014. godine na Sveučilištu u Zadru. Uposle-na je kao viša asistentica na Studiju geografije i smje-ru Turizma i zaštite okoliša FPMOZ-a Sveučilišta u Mostaru. Asistentica je na kolegijima Ekonomska geografija, Agrarna i ruralna geografija, Geografske osnove ruralnoga turizma, Geografija Hrvatske, Industrijska geografija, Selektivni oblici turizma, Globalni tu-rizam, Promet i turizam.

Ivica Skoko (Mostar, 1969.) osnovnu i srednju školu završio u Mostaru. Na Fakultetu filozofsko-humani-stičkih znanosti Sveučilišta u Mostaru, diplomirao novinarstvo. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, 2011. god., završio poslijediplomski specija-listički studij Odnosa s javnošću i stekao zvanje magi-star specijalist odnosa s javnošću. Na istom fakultetu 2013. godine upisuje poslijediplomski doktorski studij

„Jezici i kulture u kontaktu“, smjer Informacijske i komunikacijske zna-nosti, te doktorira 2018. godine. Od akademske 2014./15. na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti sudjeluje u nastavi na kolegiju Informacijske strategije i poslovne informacije.

Silvana Marić-Tokić (Dobrič, Široki Brijeg, 1984.) osnovnu školu završila je u Pologu (Osnovna škola Ilije Jakovljevića), nakon toga upisuje Opću gimnaziju Fra Dominika Mandića na Širokom Brijegu koju završa-va 2003. Studij Novinarstva na Filozofskom fakulte-tu Sveučilišta u Mostaru upisuje 2003. g., a završava 2007. Poslijediplomski studij „Jezici i kulture u kon-taktu“ upisuje 2008. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mo-staru. Iste te godine se zapošljava kao asistentica na studiju Novinarstva, a kasnije i na studijima Politologije i Informacijskih znanosti. Kvalifika-cijsku radnju brani 2012. godine pod mentorstvom prof. dr. Miroslava Tuđmana, a doktorsku disertaciju pod naslovom Mediji i informacijski rat u sarajevskim tjednicima u razdoblju od 1992. - 1995. brani 2014. godine. Titulu docentice dobiva 2014. godine na kolegijima Organizacija znanja

SUVREMENA PITANJA

210

210

i Teorija informacijske znanosti (studij Informacijskih znanosti). Uz ova dva kolegija angažirana je i na kolegijima Teorija sukoba i informacijsko ratovanje i Javna diplomacija i sigurnosne službe (studij Politologije, stu-dij Novinarstva). Zaposlena je kao docentica na Filozofskom fakultetu u Mostaru. Autorica je više znanstvenih i stručnih radova. Izlagala je na znanstvenim konferencijama u BiH i inozemstvu, te je bila moderatorica na dva međunarodna projekta. Dobitnica je dviju rektorovih nagrada.

Lucija Hrstić (Mostar, 1994.) voditeljica je mješovi-toga komornoga i dječjega zbora u mostarskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja. Školovala se u Mostaru, studirala je na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, na Studiju glazbene umjetnosti, smjer: glazbena kultura i glazbena teorija. Nakon završetka studija radila je kao profesorica glaz-bene umjetnosti u Osnovnoj školi Crnići (općina Sto-

lac), Općoj gimnaziji Stolac i Srednjoj strojarskoj školi Fausta Vrančića u Mostaru. Trenutno radi kao profesorica glazbene umjetnosti u Općoj gimnaziji Stolac. Dobitnica je brojnih nagrada, surađivala je u više pu-blikacija.

Mara Cica Šakotić (Modran kod Dervente, 1942.) Učiteljsku školu je završila u Derventi, a Pedagošku akademiju u Mostaru (hrvatski jezik i povijest). Radila je kao nastavnica u Bukovici kod Doboja, u Turbetu kod Travnika i u Mostaru te dvije godine u SR Nje-mačkoj. Objavila je više knjiga i dobila više otkupnih nagrada za kratke novinske priče. Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne.

Dario Pehar (Mostar, 1967.) srednju elektrotehničku školu završio je u Mostaru. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu 2000. godine u klasi profesorice Nade Pivac. Imao je četiri samostalne izložbe te je sudjelovao na mnogo-brojnim skupnim izložbama, likovnim simpozijima i likovnim kolonijama. Godine 2013. izabran je za predsjednika DHLU, a četiri godine kasnije napušta

tu funkciju. Dobitnik je nagrade za slikarstvo na Salonu mladih u Sa-rajevu 2007. godine i nagrade DHLU 2017. godine u Mostaru. Autor je jednoga javnoga spomenika i murala u Mostaru. Član je četveročlane umjetničke skupine „Nismo se dogovorili oko imena“ s kojom je imao tri izložbe. Profesor je slikarstva u Srednjoj školi likovnih umjetnosti Gabri-jela Jurkića u Mostaru.

211

UPUTA SURADNICIMA

Suvremena pitanja objavljuju originalne znanstvene i stručne radove iz pro-svjete i kulture te disciplina koje obrađuju teme iz toga područja, kao i znan-

stvena priopćenja, recenzije, vijesti iz prosvjetnoga i kulturnoga života te vijesti iz reformskih procesa koji nisu drugdje objavljivani.

Radovi trebaju biti opsega do jednoga autorskog arka (16 stranica, 30 redaka po stranici, sa 60 znakova u retku, oko 5.000 riječi). Manji radovi (prikazi, bi-lješke, zapisi, osvrti, informacije) trebaju biti opsega do 7 stranica. Sve stranice rukopisa molimo uredno numerirati. Ilustrativni prilozi (slike, tablice, crteži, sheme, grafikoni i sl.) trebaju biti čisti, oštri i jasno vidljivi da se mogu repro-ducirati.

Uz rukopis članka treba priložiti sažetak na hrvatskom jeziku do 150 riječi koji upućuje na svrhu rada, teorijsko-metodološka polazišta, glavne rezultate i zaključak.

Uz sažetke treba navesti do sedam ključnih riječi koje su stručno i znanstve-no referentne za obrađivanu tematiku.

Uredništvo zadržava pravo redaktorski prilagoditi rukopis propozicijama časopisa i standardima hrvatskoga književnoga jezika, kao i pravo redoslijeda objavljivanja priloga, bez obzira na pristizanje. Rukopisi i prilozi ne vraćaju se.

Naslov članka treba biti kratak i jasan. Uz naslov treba navesti ime i prezime, znanstveni stupanj i titulu, radno mjesto i ustanovu u kojoj autor radi.

Časopis će objavljivati recenzije i prikaze domaćih i stranih izdanja koja nisu starija od dvije godine računajući od dana primanja priloga u Uredništvo.

Pri navođenju tuđega teksta (citatom, prenošenjem ili pozivom), preferira-mo europski standard (dopuštamo i američki način citiranja). To podrazumi-jeva pisanje pozivnih bilježaka (fusnota, referenci) na dnu stranice, pri čem se informacija o djelu prvi put navodi u cijelosti, a svaki sljedeći put u skraćenom obliku.

Na kraju priloga treba navesti popis korištene i konzultirane literature do-sljednim kriterijem, najviše 10 do 15 naslova, a preporuča se abecedni red prema prezimenima autora (ako je autor nepoznat, u abecedni red ulazi naziv djela).

Uz prilog za časopis potrebno je dostaviti fotografiju i kraći životopis.

Rukopisi se šalju na adresu:Matica hrvatska Mostar – za Suvremena pitanja,Kralja Zvonimira b.b. 88 000 Mostarili e-mail: [email protected], te [email protected]

Uredništvo

213

KAZALO

UZ DVADESET I DEVETI BROJ Odgovornost danas (Ivan Sivrić) .......................................................... 5

PROSVJETA

Mario Vasilj − Alena Letina − Ivana Jovanović Poticanje i razvoj stvaralaštva u nastavi prirode i društva .................... 11

Maja R. Kujundžić Pomoćni glagoli u pasivu u tradicionalnim gramatikama engleskoga jezika ........................................................... 34

Antea Čilić Kvalitativni pristup istraživanjima u obrazovanju ............................... 40

Olgica Marušić − Ivan Madžar Analiza sadržaja nastavnih programa prirodoslovne skupine predmeta za osnovne škole ................................................................................. 50

Ivana Jovanović Vođenje usmjereno na nastavni proces ................................................ 67

Olgica Marušić − Ivan Madžar Interdisciplinarno poučavanje tema zaštite okoliša – tematski i kurikularni pristup .............................................................................. 75

STUDIJA

Sonja Jurić Pregled hrvatske dječje književnosti ................................................... 91

SUVREMENA PITANJA

214

214

IZ KULTURE

Ivan Perutina − Jelena Šimunović − Jelena Putica Džajić Hidrološka analiza porječja Jasenice (Hercegovina) ......................... 121

Ivica Skoko − Silvana Marić-TokićUloga dezinformacije u informacijskom ratovanju ........................... 139

Lucija HrstićDjelatnost Simfonijskoga orkestra Mostar od 1999. do 2019. .......... 160

KNJIŽEVNI PRILOG

Mara Cica Šakotić Zašto djed plače ................................................................................ 191

PRIKAZI

Drago Marić Vrijedan dokument o popularnom lokalnom mediju ........................ 199

Ivan Sivrić Vrijedno ostvarenje vrijednih istraživača ........................................... 201

SURADNICI U OVOM BROJU ................................................... 205

UPUTA SURADNICIMA ............................................................. 211

Lektor:Ivan Baković (Mostar)

Prijevod sažetaka:Jozo Kraljević (Mostar)

Naslovnica:Eskapistička ekspresija

akril na platnu, 100 x 120 cm, 2019.

Stražnja korica:Moja najdraža likovna kritičarka

akril na platnu, 30 x 40 cm, 2020.

Ilustracije:Dario Pehar

Izbor Vesna Sušac

Adresa uredništvaKralja Zvonimira b.b., 88000 Mostar

tel. 036 325 895 i 036 323 501E-mail: [email protected]

Naklada: 500 primjeraka

Godiš

te XV

., bro

j 29.

‒ M

ostar

, lipa

nj 20

20.

Časo

pis

za p

rosv

jetu

i k

ultu

ru

Časopis za prosvjetu i kulturu

Godište XV., broj 29. Mostar, lipanj 2020.

ISSN 1840-1252

S U V R E M E N A P I T A N J A

SU

VR

EM

EN

A P

ITA

NJ

A

Documents

maticahrvatska-mostar.com...Osnivač i nakladnik Matica hrvatska u Mostaru Sunakladnik FPMOZ Sveučilišta u Mostaru Biblioteka Suvremena pitanja Za nakladnike Ljerka Ostojić Mario