Gimnazija fra Grge Martića Školska godina 2014./2015.

Bartola Kašića 2

Posušje

KOSTRU ČOVJEKA

-BIOLOGIJA

Učenik: Mentor:

Čolak Kristina Zdenko Bošnjak ,prof.

Posušje,svibanj 2015.

1

SADRŽAJ:

1.Uvod.................................................................................................... 3

2.Kostur kroz evoluciju........................................................................... 4

3.Građa ,stavranje i rast kostiju............................................................. 5

-

2

UVOD: U sljedećih nekoliko stranica predstavit ću kostur čovjeka koji ima bitnu ulogu . Kostur predstavlja osnovni potpor našeg tijela. On nam omogućuje uspravan hod . Takav hod doveo je do oslobađanja naših ruku i njegova pretvaranja u univerzalan alat, sposoban za najsloženije pokrete. Kostur štiti naše osjetljive unutrašnje organe: čvrsta lubanja štiti naš mozak, a elastična rebra štite pluća i srce. Kosti nam, uz mišiće, omogućuju pokrete . Ljudski kostur, poput kostura svih ostalih kralježnjaka, čine tri velike skupine kostiju: kosti glave – lubanja i lice, kosti trupa – kralježnica, prsni koš i zdjelica, kosti udova – ruke i noge. Kostur nije nepromjenjiv, već se mijenja kroz životni vijek. Prosječan kostur se sastoji od 208 kostiju; 31 u svakoj nozi, 32 u svakoj ruci, 29 u lubanji, 26 u kralježnici i 25 u prsnome košu. Pojedine kosti su međusobno sraštene, npr. kosti lubanje, trtica i kosti zdjelice. Kostur se sastoji od kosti,hrskavice i ligamenata. Novorođenče ima otprilike 300 kostiju. Ubrzo nakon rođenja kosti trtice, odnosno ostatak repa sraste zajedno.U kostima se nalazi hematopoetsko tkivo, odnosno tkivo koje proizvodi krvne stanice.Također, kosti su spremišta anorganskih tvari.Sadrže kalcij, fosfor i druge ione bitne za metabolizam.

Sl.1

3

KOSTUR KROZ EVOLUCIJU

Povijest najmlađeg tipa,životinja hordata ili točnije kralježnjaka ,moguće je do određene mjere pratiti na osnovu ostataka koji su pronađeni do danas. U ovom slučaju moguće je prije svega utvrditi određenu postupnost javljanja prestavnika različitih klasa kralježnjaka ,i u izvjesnim slučajima popratiti najbitnije etape filogenetskih probraženja pojedinih grana . Ovo se posebno odnosi na mlađu grupu kralježnjaka ,sisara,čije glavna masa pripada tercijarnoj periodi. Uglavnom su sačuvani čvrsti dijelovi,tj.kostur odnos skelet, i to najpotpunije je skelet krupnih životinja.Zato se ne treba čuditi što su u paleontologiji najbolje proučeni skeleti najkrupnijih i u isti mah najviše specijaliziranih predstavnika stegocefala,gmazova i naročito sisavaca. Geološka postupnost pojave pojedinih klasa kralježnjaka mogla bi se prikazati na sljedeći načina. Najprimitivniji kralježnjaci koji pripadaju oblicima bez vilica (Agnatha) poznati su još od početka silura. Iz početka silura poznati su takođr ostaci zuba i bodlji nižih riba .U devonu se odjednom pojavljuje velik broj riba koje pripadaju selahijama. Prvi suhozemni kralježnjaci ,stegocefali, javljaju se već početkom gornjeg devona. Stegocefali dostižu najviši procvat u karbonsakoj i permskoj perijodi , i do trijasa dospjevaju samo jako specijalizirani oblici. Krajem karbonske perijode pojavljuju se gmazovi koji su već u permu predstavljeni u vrlo raznolikim oblicima. Oni dostižu svoj maksimalni razvoj u mezozoiku;krajem mezozoika njih već počinju potiskati sisari.

4

GRAĐA ,STVARANJE I RAST KOSTIJU Najjača potporna tvar u tijelu je koštano tkivo. Kost je otporna na savijanje ,vlak,tlak i uvrtanje. Sastoji se od organskog dijela (oseina) i anorganske tvari (vapnene soli) .Glavni mineralni spojevi u kosti su soli kalcija i magnezija (karbonati i fosfati) ,a ima i fluora. Kemijskom analizom u koštanom tkivu utvrđeno je oko 65% anorganskih tvari ,25% organskih i 10% vode . Odlaganje i mobilizacija kalcija i fosfata u kostima i iz njih pod normonalnom je kontrolom. Koštano se tkivo neprestano izgrađuje i razgrađuje djelatnošću koštanih stanica. Organski dio koštanog tkiva sastoji se od 95% vezivnih (kolagenih) vlakana i oko 5% amorfne osnovne tvari. Vlakna,amorfne tvari i anorganske soli čine tanke pločice (lamele). Vlakna susjednih lamela međusobno se prepleću ,što dodatno pojačava cijelu strukturu kosti. U malim šupljinama između lamela su koštane stanice-osteociti koje međusobno komuniciraju brojnim nastavcima. U vanjskom sloju kosti lamele su čvrsto zbijene ,a u unutarnjem čine spužvastu strukturu. Stvaranje koštane mase nazivamo okoštavanje. Usporedno s okoštavanjem u odraslih se osoba zbiva i razgradnja kosti,kako bi se spriječilo njihovo prekomjerno zadebljavanje. Proces izmjene kosti u odraslih nazivamo pregradnjom kosti. U tom procesu sudjeluju velike stanice s više jezgara –osteoklasti koji se mogu ameboidno kretati. Što stvori stotinjak osteoblasta ,to može razgraditi jedan osteoklast. Aktivnost tih stanica regulira hormon nusštitne žlijezde (parathormon). Kosti rastu u dužinu na mjestima gdje se srednji dio kosti (dijafiza) spaja s njezinim krajevima (epifize) . Kad te veze okoštaju ,tijelo prestane rasti (izmedju 16. i 23.godine). Kosti dalje mogu rasti samo u širinu . Tako npr.rastu kosti lubanje i lica.

KOŠTANI SUSTAV-ULOGA I PODJELA Sustav pokretnih organa ,apparatus locomotorius,čine kosti,spojevi među njima i mišići,što tijelu daje uporište i stalan oblik ,zaštićuje organe i omogućuje pokretanje pojedinih dijelova ili cijelog tijela. Kosti su zglobovima ,spojevima i svezama međusobno povezane u jedinstvenu cjelinu zvanu kostur ili skelet ( Sl.1 ). Kostur je mehanička osnova cijeloga tijela i ima zadaću oslonca ,jer se opire sili teži i čovjekovu tijelu daje stalan oblik i držanje.Kosti oblikuju i nekoliko šupljina u kojima su osjetljivi organi zaštićeni od djelovanja vanjskih i unutarnjih sila.Zglobovi omogućuju i pokretanje kostiju,koje djeluju poput poluga i osnova su pokretanja ,te zajedno tvore pasivni dio sustava pokretačkih organa. Prugasti (skeletni) mišići krajevima se vežu za kosti i imaju sposobnost stezanja (kontrakcije),pa pokreću kosti i dijelove kostura ili ih učvršćuju u pojedinom položaju.Stoga govorimo o aktivnom dijelu sustava pokretnih organa. Kosti su vrlo različita oblika sukladno funkciji,pa ih prema izgledu općenito dijelimo na duge,kratke i plosnate. Duge ili cjevaste kosti imaju izvana debeo sloj zbijene kosti ,a u sredini su šuplje i djelomično ispunjene koštanom moždinom (bedrena kost ,nadlaktična kost (Sl.1)).Na dugačkim kostima razlikujemo srednji dio ili tijelo kosti,diaphysis(corpus),i dva zadebljana kraja.Krajevi dugačkih kostiju ,epiphyses ,na površini imaju sloj zbijenog koštanog tkiva,a u nutrini je spužvasta

5

kost.Spojište tijela s krajem kosti prijelazni je dio ili spojište ,metaphysis,a koštani su izražaji nazvani izdancima ,apophyses.Dugačke se kosti nalaze u udovima i služe za prijenos opterećenja i kretanje. U unutrašnjosti se dugih kostiju nalazi moždinska šupljina ,cavitas medullaris,ispunjena koštanom moždinom ,medulla ossium,koja sadrži krvotvorne elemente.Koštana se moždina nalazi i u šupljinicama između gredica spužvasta koštana tkiva.

Sl.2

Kratke kosti su male i čvrste ,a ustrojene su poput krajeva dugih kostiju pa su pretežno spužvaste (kralješci).Kratke kosti oblikuju stupove i svodove (kralježnica ,šaka,stopalo) i imaju raznovrsne zadaće, te omogućuju velika opterećenja uz ograničenu pokretljivost. Plosnate kosti su poput tankih čvrstih ploča i obično ih tvore po dva usporedna tanka sloja zbijene koštane tvari (vanjska i unutranja ploča)između kojih je sloj spužvaste tvari.Plosnate kosti oblikuju šupljine koje štite osjetljive organe ili su potpora organizma (zdjelica). Kostur se razlikuje u muškarca i žene ,pa su kosti muškarca krupnije ,te imaju veće rubove i izraštaje za koje se vežu mišići i tetive. Izvana na kostima nalazimo :glatke površine ,udubine i ispupčine. Glatke površine obložene hrskavicom omogućuju zglobno spajanje kostiju. Udubine su u kostima plitko uleknuće,impressio,ili tvore jamicu ,fovea ,te jamu ,fossa.Na kostima nalazimo još rubni urez,incisura,otvor,foramen,cijev ,canalis,,žlijeb ili brazdu,sulcus,i pukotinu ,fissura.Udubine i otvori služe za prolazak tetiva ,krvinih žila ,živaca itd. Ispupčine su izdignuta mjesta na kostima ,gdje se najčešće vežu sveze i mišići.To su : hrapavost,tuberositas,kvržica,tuberculum,ili kvrga ,tuber,te ispupčina ,protuberantia. POKOSNICA,periosteum,tanka je vezivna ovojnica koja oblaže i štiti kosti.Vanjski sloj pokosnice sadrži obilje krvnih i limfnih žila ,te živaca što reagiraju bolom pri ozljedi kosti.Duboki sloj pokosnice ima i tvorbene stanice(osteoblasti),koje u određenim uvjetima stvaraju koštano tkivo pa tako kost raste u širinu.Osteoblasti nakon loma kosti stvaraju novo koštano tkivo (callus).Za opskrbu krvlju svaka kost ima jednu ili dvije hranidbene (nutricijske)arterije. Kosti se u zametka počinju stvarati iz hrskavične osnove,a pojedine kosti glave nastaju iz

6

veziva (desmocranium).Kosti iz hrskavične osnove nastaju tako da se u hrskavici najprije tijekom prve godine života oblikuju središta okoštavanja,centrum ossificationis,gdje tvorbene stanice ,osteoblasti ,stvaraju koštanu tvar.Središta okoštavanja razvijaju se tijekom djetetova rasta pa postupno nadomještaju hrskavicu. U dugim se kostima iz jednog središta okoštavanja stvara srednji dio,a iz posebnih središta okoštavanja nastaju krajevi kosti.Stoga je do završetka rasta tijelo kosti od krajeva kosti odijeljeno hrskavičnim kolutom (epifizna hrskavica) u kojem kost raste u dužinu.Okoštavanje spojišta srednjeg dijela i krajeva kosti nastaje postupno za vrijeme rasta.To se isto događa i u mnogim nastavcima kratkih kostiju koji okoštavaju iz posebnih jezgara i srastaju s osnovom kosti do završetka rasta ,tj.približno oko osamnaeste do dvadesete godine života. Osifikacijska se središta razvijaju određenim redosljedom pa prema njima možemo odrediti životnu dob zametka i djeteta. LUBANJA (Sl.4) Kostur glave možemo podijeliti na dvije skupine kostiju. Gornja i stražnja skupina kostiju glave zatvara lubanjsku šupljinu ,što obuhvaća gornji i stražnji dio glave i u njoj su smješteni veliki i mali mozak te mozgovno deblo (neurocranium).Lubanjska šupljina ,cavitas cranii,nastavlja se u kralješnički kanal,te zajedno čine stražnju tjelesnu šupljinu ,u kojoj je smješten i zaštićen središnji živčani sustav. Prednju skupinu kostiju glave čine kosti koje oblikuju kostur lica i okružuju početne dijelove dišnoga i probavnoga sustava (viscerocranium).

Sl.4

Mozgovni dio lubanje,neurocranium,oblikuje osam kostiju.To su čeona kost,dvije tjemene kosti,dvije sljepoočne kosti,zatiljna kost,klinasta kost i rešetnica koja je prijelaz prema kostima lica. ČEONA KOST (Sl.5) ,os frontale,zatvara prednji dio lubanjske šupljine.Središnji dio kosti tvori ljuska,squama,koja najvećim dijelom čini čelo,a na gornjem je kraju blago savijena unatrag.Stražnji (tjemeni)rub kosti nepravilno je nazupčan i na njega se obje tjemene kosti priključuju spojem nazvanim vjenčani šav ,sutura coronalis. Okomiti dio čeone kosti u donjem kraju na objema stranama ima široke lučno zavijene obrvne lukove,arcus superciliares,a nad tim se izbočinama nalazi čeona kvrga ,tuber frontale. U srednjem se dijelu između koštanih listova nalaze dvije šupljine nazvane čeonim sinusima,sinus frontales,a otvaraju se u nosnu šupljinu. Ispod obrvnih lukova kost naglo

7

zakreće prema unutra gotovo vodoravno ,te čini krovove očnica,partes orbitales.U sredini ,između obrvnih lukova ,nosi je dio kosti,pars nasalis,koji je osnova nosnom korijenu.

S čeonom kosti u doticaju je straga tjemena kost s kojom nastaje vječni šav.Postrano su sponična kost i krila klinaste kosti,te gornja čeljust,u sredini je rešetnica ,a posve sprijeda su nosne kosti.

Sl.5

TJEMENA KOST(Sl.6 ),os parietale,svedena je u oba smjera.Obje se tjemene kosti spajaju središnjim(parijetalnim) rubom u uzdužni strelasti šav,sutura sagitalis,i oblikuju tjemeni dio lubanje ,odnosno najveći dio lubanjskog svoda.Prednji (čeoni) i stražnji (zatiljni) rub također su nazupčeni ,a šav između tjemenih kostiju i zatiljne kosti ,sutura lambdoidea, nalikuje na grčko slovo lambda.

Sl.6

Vanjski(sljepočni) rub ima oblik luka i gladak je,ali tako da je nutarnja koštana ploča duža nego vanjska ,pa se taj rub podvlači pod ljusku sljepoočne kosti. Nad sljepoočnim je rubom tjemena kost malo izbočena u tjemenu kvrgu,tuber parietale. SLJEPOČNA KOST ,os temporale,ljuskom oblikuje ravan postrani dio lubanje-sljepoočnicu.Slijepočna kost ima tri glavna dijela:ljusku,hridicu i sisati nastavak. Ljuska ,pars squamosa,postavljena je okomito i njezina je vanjska ploča duža,te se prisljanja uza sljepoočni rub tjemene kosti.Tako ljuska sudjeluje i u tvorbi postranog dijela lubanjskog svoda.

8

Hridica,pars petrosa,ima oblik četverostrane piramide vrhom usmjerene ukoso prema naprijed medijalno od ljuske.Hridica je postavljena vodoravno te ja sastavni dio lubanjske osnovice .Hridicu tvori zbijena kost i u njoj su smješteni srednje i unutarnje uho ,te slušni organ i organ ravnoteže. U srednje uho vodi vanjski zvukovod ,koji počinje vanjskim slušnim otvorom ,porus acusticus externus. Ispod slušnog otvora na kosti nalazimo duguljastu zglobnu jamicu ,fossa mandibularis,za zglob s donjom čeljusti. Sisati nastvak ,processus mastoideus,strši dolje straga ,a u njemu se nalaze zrakom ispunjene koštane ćelije,cellulae mastoideae,spojene s bubnjištem. Malo medijalnije iz kosti strši prema dolje dugi kolčasti nastavak,processus styloideus,na kojega se vežu mišići sveze.Ispod slušnog otvora prema naprijed strši sponični nastavak,processus zygomaticus. Sljepoočna se kost prema gore spaja s tjemenom kosti,straga sa zatiljnom kosti i sprijeda s klinastom kosti ,te putem sponičnog nastavka i sa sponičnom kosti. ZATILJNA KOST (Sl.8),os occipitale,zatvara stražnji dio lubanjske šupljine ,te ima ljusku i osnovični dio. Ljuska,squama,trokutasta je oblika,a iza zatiljnog se otvora naglo savija prema gore i tvori zatiljnu ispupčinu ,protuberantia occipitalis externa. Rubovi su ljuske nazubljeni i lambdoidnim se šavom spajaju s tjemenim kostima. Na donjem je dijelu kosti ispred ljuske smješten veliki(zatiljni) otvor ,foramen magnum ,gdje iz lubanje prolazi kralješnička moždina ,a s obiju se strana nalazi mali otvor za prolazak podjezičnog živca. Na unutarnjoj je strani kost brazda,zavijena kao slovo S i u njoj je smještena savijena sljevnica (sinus sigmoideus). Osnovični dio ,pars basilaris,nalazi se ispred velikog otvora i sprijeda je koštano spojen s tijelom klinaste kosti. Na donjoj se strani osnovice postrano od velikog otvora nalazie dva duguljasta zglavka ,condyli,s glatkom zglobnom plohom za zglob s glavonošom (prvi vratni kralješak) što spaja lubanju s kralješnicom. Zatiljna je kost gornjim dijelom i postrance spojena još s tjemenim kostima,a sprijeda sa sljepoočnom kosti.

Sl.8

KLINASTA KOST (Sl.9),os sphenoidale,ima središnji položaj u lubanjskoj osovici i tvore je tijelo, velika i mala krila te krilasti nastavci.

9

Sl.9

Tijelo kosti ,corpus ,sadrži dvije šupljine ,sinus sphenoidales ,koje su na prednjoj strani otvorima spojene s nosnom šupljinom. Na gornjoj strani tijela nalaze se po dva ,naprijed te unatrag nagnuta nastavka ,procesus clinoidei,pa nastaje tvorba slična turskom sedlu ,sellas tircica. Tijelo se klinaste kosti sprijeda spaja s rešetnicom ,a straga je sraslo s osnovicom zatiljne kosti. Postrano su od tijela velika,te malo ispred njih mala krila. Velika krila,alae magnae ,čine dio vanjske lubanjske površine ,a mala krila ,alae parvae ,tvore dijelove stijenki očnica. U malim su krilima otvori za prolazak vidnog živca ,canalis opticus ,a između velikog i malog krila dugačka je gornja očnična pukotina,fissura orbitalis superior,kroz koju prema oku prolaze motorički i osjetni živci. U velikim su krilima još okrugli otvori,foramen rotundum, i jajoliki otvor ,foramen ovale. Mala krila priključuju se sprijeda vodoravnim dijelovima čeone kosti ,a velika su krila uklopljena u vanjsku lubanjsku stijenku između čeone ,tjemene i sljepoočne kostu,te gornje čeljusti. S obiju strana tijela kosti prema dolje strše krilasti nastavci ,processus pterygoidei,koji se priključuju uza stražnji rub gornje čeljusti i nepčane kosti. REŠETNICA,os ethmoidale,smještena je sprijeda u usjeklini između obaju očničnih dijelova čeone kosti i sudjeluju u tvorbi prednjeg dijela lubanjske osnovice. Rešetnica ima vodoravno smještenu rešetastu ploču,lamina cribrosa,s mnoštvom sitnih rupica za prolazak njušnih živaca. Okomito na rešetastu ploču postavljena je okomita ploča ,lamina perpendicularis,koja čini gornji dio nosne pregrade (septum nasi). Okomita ploča dijelom strši i u lubanjsku šupljinu poput kokotove kreste ,crista galli. S obiju strana okomite ploče postrani su dijelovi rešetnice i od njih prema nosnoj pregradi strše gornja i srednja nosna školjka ,concha superior et media. Postrano od nosnih školjki nalaze se na objema stranama mnoštvo međusobno spojenih i zrakom ispunjenih koštanih

10

ćelija ,cellulae ethmoidalis,koje zajedno čine labirint rešetnice ,labitinthus ethmoidalis, i spojene su s nosnom šupljinom. Te šupljine postrano prema očnici zatvara tanki koštani listić ,lamina orbitalis ,koji istodobno tvori medijalnu stijenku očnice. KOSTUR LICA Kostur lica,viscerocranium (ossa faciei),potporna je podloga mekanim dijelovima lica i oblikuje čvrstu osnovu početnih dijelova dišnog i probavnog sustava. Kostur lica čine tri neparne kosti:donja čeljust,lemeš i podjezična kost,te šest pari kostiju:gornja čeljust,nepčana,nosan ,suzna , sponična kost i donja nosna kost. GORNJA ČELJUST (Sl.10) ,maxilla,zaprima središnje područje ,istodobno je najveća u ličnom kosturu te ima tijelo i četri nastavka. Obje gornje čeljusti nose gornji zubni luk i žvačna opterećenja prenose kosturu lubanje. Tijelo gornje čeljusti,corpus macillae ,ima oblik trostrane piramide ,pa na njemu razlikujemo četiri strane. Gornja strana čini dno očnice ,facies orbitalis,medijalna strana tvori lateralnu stijenku nosne šupljine ,facies nasalis,sprijeda je prednja površina,facies anterior, a straga prema sljepoočnici je podsljepočna površina,facies infratemporalis. U tijelu kosti velika je čeljusna šupljina ,sinus maxillaris,koju s nosnom šupljinom povezuje veliki otvor u medijalnoj stijenci sinusa,hiatus maxillaris. Krov šupljine koštana je ploča koja tvori dno očnice. Najdeblji je dio gornje čeljusti potkovasti zubišni nastavak,processus alveolaris,sa zubištima,alveolae,u kojoj su usađeni zubi. Medijalno od zubišnog nastavka usmjeren je nepčani nastavka,processus palatinus,koji tvori prednji dio koštanog nepca što oblikuje krov usne i dno i dno nosne šupljine. Na vanjskoj strani kosti prema gore uzlazi čeoni nastavak ,procesus frontalis,a prema straga i lateralno usmjeren je sponični nastavak,processus zygomaticus. Ti se nastavci vežu s istoimenim kostima ,a među njima je donji i medijalni rub očnice. Na čeoni nastavak gornje čeljusti vežu se još sprijeda nosna kost te straga suzna kost.

Sl.10

11

NEPČANA KOST (nebnica),os palatinum,nalikuje na slovo L. Okomita ploča kosti, lamina perpendicularis,tvori stražnji dio lateralne stijenke nosne šupljine ,a vodoravna ploča, lamina horizontalis,oblikuje stražnji dio koštanog nepca. Stražnji rub nepčane kosti omeđuje stražnje nosne otvore nazvane nosnim lijevcima ,choanae ,a gornji kraj kosti seže do očnice uz klinastu kost. NOSNA KOST,os nasale,tanka je ,trapezu slična pločica ,koja čini nosni korijen. Obje se nosne kosti sastaju u sredini i gore dopiru do čeone kosti. SUZNA KOST ,os lacrimale,mala je,vrlo tanka pločica uložena u medijalnu stijenke očnice između čeonog nastavka gornje čeljusti i rešetnice. LEMEŠ,vomer ,pločasta je kost postavljena u središnjoj ravnini i počinje od koštanog grebena ,kojem se u sredini spajaju oba nepčana nastavka gornje čeljusti i obje nepčane kosti. Lemeš prema gore seže do okomite ploče rešetnice i čini donji stražnji dio nosne pregrade. DONJA NOSNA ŠKOLJKA,concha nasalis inferior,nalazi se u donjem dijelu nosne šupljine i prislanja se na njezinu lateralnu stijenku uz gornju čeljust i nepčanu kost. SPONIČNA KOST,os zygoticum,najispupčenija je na licu i približno je četverokutna. Gornji rub kosti oblikuje donji i lateralni rub te pripadajuće dijelove stijenki očnice. Donji dio sponične kosti uklopljen je između sponičnih nastavaka gornje čeljusti i sljepočne kosti,pa zajedno s njima tvori sponični luk ,arcus zygomaticus,koji spaja sljepoočnu kost i gornju čeljust ,te izvana učvršćuje čitav kostur lica. DONJA ČELJUST (Sl.14) ,mandibula ,jedina je pomična lubanjska kost. Tijelo donje čeljusti ,corpus ,ima čvrstu ,vodoravno postavljenu osnovicu,basis,koja je potkovasta oblika i zadebljan gornji zubišni dio ,pars alveolaris,sa zubištima u koje su usađeni zubi donjeg zubnog luka. Na stražnjem se kraju tijela ,na objema stranama gotovo okomito uzdiže stanjena široka grana ,te na prijelazu osnovice u granu nastaje donjočeljusni kut,angulus mandibualae. Grana donje čeljusti ,ramus ,završa rašljasto dvama nastavcima. Prednji vjenačni nastavak,processus coronoideus,uzlazi pod sponični luk i na njega se vežu žvačni mišići.Stražnji zglavčani nastavak;processus condylaris,ima gore valjkasti zglavak nazvan glavom,caput mandibulae,što se prislanja uza zglobnu plohu na sljepoočnoj kosti (fossa mandibularis),pa zajedno tvore čeljuskni zglob ,koji omogućuje žvakanje. Između oba nastavka nalazi se urez ,incisura. Na unutarnjoj strani čeljusne grane ,približno u sredini ,leži otvor donje čeljusti ,foramen mandibulae. Tim otvorom počinje kanal donje čeljusti ,canalis mandibulae,koji prolazi cijelim tijelom čeljusti,a u njemu su krvne žile i donji zubišni živac.

12

Sl.14

PODJEZIČNA (VRATNA) KOST,os hyoideum,smještena je između korijena jezika i grkljana ,a slična je potkovi s dva para rogova. Veliki rogovi ,cornua majora,usmjereni su unatrag. Mali rogovi ,cornua minora,strše prema gore s prednjeg dijela kosti. Kostima glave možemo pribrojiti i slušne koščice ,ossicula auditoria ,kojih ima po tri na objema stranama i smještene su u bubnjištu ,a oblikom su slične čekiću ,malleus,nakovanju,incus, i stremenu ,stapes. LUBANJA CJELOVITO Na lubanji razlikujemo lubanjski svod i lubanjsku osnovicu. LUBANJSKI SVOD,calvaria,svedena je ploha mjestimice gotovo ravna (veliki polumjer zakrivljenosti),primjerice tjeme i sljepoočnica ,a na pojedinim je mjestima izrazito zavinuta (mali polumjer zakrivljenosti),npr.na zatiljku. Lubanja je sprijeda uža,prema sredini se proširi ,a prema zatiljku opet malo suzi. Prema omjeru između širine i dužine lubanje ljude dijelimo na kratkolubanjske (brahikefali),srednjolubanjske(mezokefali) i dugolubanjske(dolihokefali). Vanjska površina lubanjskog svoda gotovo je posve glatka , na unutarnjoj se površini nalazi mnošto plitkih utisnuća koja su otisci vijuga mozgove kore. Uzduž sredine svoda postavljen je dugačak žlijeb i odatle se na obje strane spuštaju brazde prema lubanjskoj osnovici ,a u njih su uložene venske sljevnice tvrde mozgovnice. Treća je vrsta brazda razgranata sa sve manjim ograncima u kojima su smještene arterije što krvlju opskrbljuju mozgovnicu. Kosti su lubanjskog svoda (čeona i tjemena,ljuske zatiljne i sjepoočne kosti)plosnate i zato su one ,osim na pojedinim ispupčenim dijelovima ,pretežno jednake debljine. Lubanjski svod sprijeda postrano i straga prelazi u lubanjsku osnovicu.

LUBANJSKA OSNOVICA,basis cranii,na unutarnjoj strani ima mnoštvo udubina i ispupčina. Pojedina su uzdignuća vrlo izražena pa osnovicu lubanje dijelimo na tri stubasto oblikovane lubanjske jame,i to prednu,srednju i stražnju. Prednju lubanjsku jamu od srednje odjeljuju mala krila klinaste kosti ,a srednju od stražnje lubanjske jame dijele piramide sljpoočnih kostiju. Istodobno lubanjska osnovica ima obostrano brojne pukotine i otvore kroz koje prolaze krvne žile i živci,a kroz veliki (zatiljni) otvor prolazi kralješnička moždina. Kosti glave i lica zatvaraju nekoliko šupljina , i to su:

13

-ljubanjska šupljina,cavitas cranii,u kojoj je smješten mozak -dvije očnice ,orbitae,sprijeda otvorene šupljine piramidasta oblika i u njih je smješten vidni organ -nosna šupljina ,cavitas nasi,koja je nosnom pregradom (septum nasi)razdjeljena na dva dijela. Nosna je šupljina okružena zrakom ispunjenim šupljinama okolnih kostiju nazvanim nosnim sinusima ,sinus paranasales,i to su čeoni sinusi,labirint rešetnice,čeljusni sinusi i sinus klinaste kosti. -usna šupljina ,cavitas oris,na kosturu je otvorena prema dolje,a njezino dno čine mišići ,te -bubnjišta ,cavitas tympanicae, u sljepoočnoj kosti. Kosti glave razvijaju se iz hrskavice i vezivne osnove. U vrijeme rođenja osnove još nisu sasvim pretvorene u kosti i među njima postoje široke ploče vezivna tkiva,pa je lubanja na tim mjestima mekana. Ta su mekana mjesta nazvana tjemenicima ,fonticula,a ima ih uz sva četri ugla tjemenih kostiju. Takav ustroj kostura glave važan je u mehanizmu rađanja,jer se rugovi kosti mogu premaknuti jedan preko drugog i tako oblik glave prilagoditi promjerima majčina porođajnog kanala. Vezivo tjemenaca pretvara se u kost tijekom prvih triju godina života

KOSTUR TRUPA Kostur trupa straga ima koštanu ovojnicu koju čini kralježnica ,a sprijeda se gore nalazi prsni koš,te u donjem dijelu zdjelica. U sredini je trbuh koji oblikuje samo mišići te straga slabinski dio kralježnice. KRALJEŽNICA (SL.15) (hrptenica),columna vertebralis,šupalj je koštani sklop koji poput stupa tvori čvrstu ,ali ipak većim dijelom gibljivu tjelesnu osnovu ,a u njezinu je kanalu dobro zastićena kralježnička moždina . Kralježnicu oblikuje 32 ili 33 kralješka ,i to : 7 vratnih,12 prsnih,5 slabinskih ,5 križnih i 3 ili 4 trtična.

Sl.15

14

Kralješci ,vertebrae,ustojeni su poput kratkih kostiju i svaki je kralješak nepravilna kost s valjkastim tijelom,corpus,kojega su gornja i donja ploha malo uleknute. Oblik tijela vratnih kralježaka uglavnom je poprečno jajolik,u prsnih je trokutast ,u donjih prsnih i u gornjih slabinskih postaje okrugao,a u donjih je slabinskih kraljšaka bubrežast. Veličina se tijela kralješaka povećava prema dolje sve do gornjih križnih kralješaka. Na stražnjoj je strani tijela kralježnički luk,arcus,koji okružuje kralješčani otvor,foramen vertebrale. Slaganjem kralježaka u niz svi kralješčani otvori oblikuju kralježničku cijev,canalis vertebralis,u kojoj je smještena kralježnička moždina. Luk na obje strane neposredno uz tijelo kralježka ima urez,incisurae,i to s donje strane dublji,a s gornje strane plići,pa između kralježaka u nizu nastaju međukralješni otvori,foramina intervertebralia. Kroz međukralješne otvore izlaze moždinski živci iz kralješničkog kanala. Luk kralješka ima sedam nastavaka,i to su: po dva zglobna nastavka,prosessus articulares ,postavljen prema gore i dolje na početku luka,u stranu su usmjereni lijevi i desni poprečni nastavak,processus spinosu VRATNI KRALJEŠCI,vertebrae cervicales ,do sedmoga su kralješka sprijeda malo viši nego straga. Trnasi su nastavci gotovo vodoravni i na vrhu su rascijepani. Poprečni su nastavci također rascijepljeni ,te imaju otvor kroz koji prolazi kralježnička arterija. Trnasti nastavak sedmog vratnog kralješka posebice je dug u strši u šiji ,vertebra prominens. Prvi vratni kralježak je glavonoša (Sl.16),atlas,a manjkaju mu tijelo i trnasti nastavka,pa ga tvore dva luka i sličan je prstenu. Gornji zglobni nastavci zdjeličasto su prošireni i u njih naliježu zglavci zatiljne kosti.

Sl.16

Drugi vratni kralježak je okretač,axis,i s njegova tijela prema gore strši zub ,dens axis,u prednji luk atlasova prstena koji se okreće oko njega. Stoga se glava nagiba prema naprijed i unatrag u zglobu između zatiljne kosti i atlasa,a u stranu se okreće između glavonoše i okretača.

15

PRSNI KRALJEŽAK (Sl.17) ,vertebrae thoracicae,imaju obrostrano na gornjem i donjem stražnjem kutu tijela male kružne zglobne površine. Prvi ,jedanaesti i dvanaesti prsni kralješak imaju straga na tijelu samo po jednu cjelovitu zglobnu površinu. Prsni kralješci pute zglobnih površina nose rebra i pri tome se većina rebara veže na po dva kralješka i na međukralješčani kolut između njih. Iznimka su prvi ,jedanaesti i dvanaesti kralježak ,koji svaki zasebno nose rebro. Trnasti je nastavak prsnih kralježaka dug i zakošen je prema dolje.

Sl.17

SLABINSKI KRALJEŠCI,vertebrae lumbales,vrlo su krupni jer preuzimaju težinu cijeloga gornjega dijela tijela ,a najveći je peti slabinski kralježak. KRIŽNA KOST,os sacrum,trokutasta je oblika i tvori je pet sraštenih križnih kralježaka ,vertebrae sacrales. Prednja je strana križne kosti malo udubljena (konkavna) i prilično glatka,a stražnja je izbočena (konveksna) i neravna ,jer su na njoj izbočeni grebeni nastali stapanjem trnastih ,zglobnih i poprečnih nastavaka. Lateralne su strane križne kosti debele i i na njima se nalazi neravna zglobna površina slična uški ,facies auricularis,za spoj s bočnom kosti . Uzduž križne kosti nalaze se kanal koji je nastavka kralježničke cijevi ,a međukralješčani su otvori u križnoj kosti preoblikovani u otvore kojima se kanal otvara na prednjoj i stražnjoj strani tijela kosti. Peti je slabinski kralježak spojen s križnom kosti u vrlo izraženom tupom kutu te strši prema naprijed i tvori ispupčinu ,promontorium. Križna je kost u muškaraca uža i izrazitije udubljena,a u žene šira ,kraća i plića. TRTIČNA KOST ,os coccygis,nastavlja se na donji kraj križne kosti i tvori je četiri ili pet zakržljanih koščica ,od kojih je najgornja pomično spojena s križnom kosti ,a ostale tijekom života srastu. REBRA,ossa costales,parne su kosti i ima ih po dvanaest na objema stranama prsnog koša. Rebra su slična šipkama svinutima u tri smjera:prema rubu ,prema plohi i oko uzdužne osi (torzija). Dužina se rebara povećava od prvoga do osmog rebra ,a potom se smanjuje ,pa su prvo i dvanaesto rebro najkraće ,a osmo je najduže. Rebro straga počinje glavom,caput,kojom se priključuje tijelu kraljška. Iza glave slijedi kratak,malo savinut vrat ,collum,koji je usmjeren u stranu i unatrag. Uz vrat se nalazi kvržica ,tuberculum, sa zglobnom plohom kojom se rebro prisljanja uz poprečni nastavak kralješka. Potom rebro naglo zakreće prema naprijed i dolje ,te tvori kut ,angulus. Prednji je kraj rebra splošten i zavijen (torzija) tako da su plohe postavljene ukoso od straga i gore prema naprijed i dolje.Prednji su krajevi svih rebara oštro odsječeni i udubljeni pa se tu nastavljaju rebrene hrskavice ,cartilagines costales. Gornjih se sedam rebrenih hrskavica veže izravno za prsnu kost. Hrskavice jedanaestog i dvanaestog rebra završavaju slobodno u mišićju trbušne stijenke.

16

PRSNA KOST,sternum,plosnata je,slična kratkom rimskom maču,i na njoj razlikujemo tri dijela. Gornji je dio držak,manubrium,koji na objema stranama ima kosu zglobnu površinu za spoj s ključnom kosti ,a među njima je vratni urez,incisura jugularis . Na objema su stranama drška zglobne udubine za hrskavicu prvog rebra. Držak se sužava i spaja se s tijolom ,corpus,u prema straga otvorenom kutu,angulus,a na spoju drška s tijelom veže se druga rebrena hrskavica. Sa strane se na tijelo kosti redom vežu hrskavice od trećeg do sedmog rebra. Donji je kraj prsne kosti mačoliki nastavaka ,procesus xiphoideus,koji je različito dugačak. Rebra zajedno s prsnom kosti zatvaraju prsni koš (Sl.20) ,thorax,i pri tom je prvo rebru postavljeno gotovo vodoravno ,drugo je rebro nagnuto ,a treće i ostala rebra sve više zakošena,pa donji otvor prsnog koša postrano seže znatno niže nego straga i sprijeda. Tako rub donjeg otvora prsnog koša oblikuje rebrene lukove,arcus costales,koji na prednjoj strani prsnog koša omeđuju potprsni kut,angulus infrasternalis.

Sl.20

KOSTUR GORNJIH UDOVA Kostur gornjih udova priključuje se i učvršćuje ramenim obručem na kostur prsnog koša. RAMENI OBRUČ Rameni obrug na objema stranama čine po dvije kosti,i to ključna kost i lopatica. Ključna kost (ključnica) ,clavicula,postavljena je sprijeda i slična je blago zavijotu slovu S s dva zadebljana kraja. Pritom je obliji kraj prema trupu i tim je krajem ključna kost zglobljena s drškom prsne kosti. Plosnatiji se kraj ključne kosti iznad ramenog zgloba zglobljuje s ramenim vrhom lopatice. Lopatica(Sl.22) ,scapula,plosnata je trokutasta kost pričvršćena uza stražnju stranu prsnog koša i služi za vezanje ramenih mišića. Prednja je ploha lopatice blago udubljena. Medijalni je rub gotovo usporedan s kralježnicom. Lopatični kut,gdje se sučeljuju gorni i postrani rub,zadebljan je i nosi duguljastu ,gotovo okomito položenu plitku čašku ,cavitas glenoidalis,koje je donji kraj širi nego gornji .Sprijeda i iznad zglobne čaške strši zavinuti kljunasti izraštajiu,processus coracoideus. Stražnja ploha lopatice ima greben ,spina scapulae,iznad kojeg je nadgrebna jama ,fossa supraspinata,a ispod je podgrebna jama ,fossa infraspinata ,i u obje se vežu mišići. Greben postrano postaje sve viši i deblji te prelazi preko lateralnog kuta i mijenja smjer,pa nadvisuje zglobnu čašku i tvori rameni vrh ,acromion. Na ramenom se vrhu zglobno veže ključna kost.

17

Sl.22

KOSTUR RUKE Kostur ruke ,membrum superior liber,dijelimo na nadlakticu ,podlakticu i šaku. U nadlaktici je ramena kost,u podlaktici su palčana i lakatna kost ,a u šaci s prstima ima 27 kostiju koje omogućuju istančane kretnje šake. Ramena kost (Sl.23) (ramenica) ,humerus ,dugačka je cjevasta kost koja seže od ramena do lakta. Oba su kraja kosti zadebljana. Gornji je kraj kosti polukuglasta glava ,caput,koja je postavljena ukoso sa strane kosti i uzglobljuje se s lopatičnom čaškom.Uz rub glave žljebasti je vrat,collum. Na prednjoj se strani nalaze velika kvrga ,tuberculum majus,te malo medijalnije mala kvrga,tuberculum minus. Od obiju se kvrga prema dolje spušta po greben ,crista,a između njih je žlijeb,sulcus interositas deltoidea. Tijelo kosti ,corpus,prema dolje postaje plosnatije i širi se u zglavak,condylus,koji na objema stranama ima mali nadzglavak,epicondylus medialis et lateralis. Donji kraj ramene kosti s lateralne strane ima okruglu glavicu,capitulum,a s medijalne je strane valjak,trochlea,koji je u sredini uži nego na krajevima. Iznad glavice i valjka na prednjoj strani iza valjka duboka jama,fossa olecrani. Glavica se u lakatnom zglobu uzglobljuje s palčanom ,a valjak s lakatnom kosti. Palačna kost (palčenica),radius,smještena je na strani palca (lateralno) i slična je žbici kotača. Gornji je kraj kosti manji,a donji je deblji i širi. Gornji kraj kosti čini glava,caput,na kojoj postoji plitka jamica,a oko nje je zglobni obrub. Jamica i obrub su glatki i tvore zglobno tijelo za zglob s ramenom i s lakatnom kosti. Ispod glave je izražena hrapava kvržica,tuberculum radii. Postrani je rub tijela kosti zaobljen ,a medijalni je tanka i oštar pa je presjek kosti trokutast. Donji se kraj kosi proširuje i završava zadebljenjem koje je na donjem kraju glatko,pa oblikuje zdjelastu udubinu. Na palčanoj strani prema šaci strši kolčasti izdanak,processus styoideus radii. Lakatna kost (Sl.24)(laktenica) ,ulna,postavljena je na strani malog prsta (medijalno). Kosti ima debeo ,kvrgast donji kraj,a donji je manji. Na gornjem je kraju kukasta kvrga koja oblikuje lakatni vrh ,olecranon. Sprijeda je

18

polumjesečasti urez,incisura semilunaris,koji oblikuje plohu šupljeg valjka i bolikom točno pristaje uz valjak ramene kosti. Na prednjem se lateralnom kraju ureza priključuje glatka udubina za spoj s glavom palčane kosti ,a ispod toga je hrapavost ,tuberositas ulnae. Srednji je dio kosti trokutast kao i u palčane kosti ali je debeo rub usmjeren medijalno,a oštar rub prema palčanoj kosti. Donji kraj kosti ima prema palčanoj kosti uzak rub za tvorbu zgloba,a na medijalnoj strani strši mali kolačasti izdanak,processus styloiideus.

Sl.24

KOSTUR ŠAKE (Sl.25),ossa manus,tvori osam zapešćajnih i pet sredopešćajnih kostiju,te četrnaest članaka prstiju. Zapešćajne kosti (korijen šake),ossa carpi,male su i nepravilne kosti koje su postavljene u dva reda. U gornjem (proksimalnom) redu ,počevši od palca prema malom prstu ,postavljene su čunaste kosti,os scaphoideum,mjesečasta kost,os lunatum , i u trokutasta kost,os triquetrum. Te tri kosti zajedno čine zglob sa zglobom zdjelicom palčane kosti. Na dlanskoj strani(vola manus) uz trokutastu je kost priključena još i graškasta kost ,os pisiforme. U donjem (distalnom) redu nalaze se: trapezna kost,os trapezium,trapezoidna kost,os trapezoideum,glavičasta kost,os capitatum,i kukasta kost ,os hamatum.

19

Sl.25

KOSTI SREDOPEŠĆA(pešćajnice),ossa metacarpi,nastavljaju se na distalni red kostiju zapešća i oblikuju osnovu dlana,te šaci daju potrebnu čvrstoću. Sredopešćajnih kostiju ima pet ,duguljaste su i u sredini su stanjene ,a na oba su kraja zadebljana. Gornji (proksimalni) kraj svake kosti nosi ravne ili malo udubljene zglobne površine za spoj s kostima zapešća,a donji (distalni) kraj ima valjkaste zglobne plohe. Prva je kost sredopešće (za palac) najkraća i najdeblja ,treća je naduža,a peta je najtanja. ČLANCI PRSTIJU,ossa digitorum(phalanges) ,pa tri su u svakom prstu,a samo palac ima dva članka. Članci prstiju prikljućuju se na kosti sredopešća . Kosti su prvih članaka najduže,drugi je članak kraći ,a treći najkraći. Zglobne plohe članaka na proksimalnom su kraju poput čaški u koje pristaju valjkaste zglobne plohe distalnog kraja prethodne kosti. Treći je članak na kraju splošten i potkovasto je proširen (ležište nokta),a na strani dlana je hrapav.

KOSTRU DONJIH UDOVA Kostur donjih udova počinje zdjeličnim obručem koji povezuje kostur trupa odnosno križnu kost s kostima noge. Zdjelični obruč Zdjelični obruč čine sprijeda lijeva i desna zdjelična kost,koja se straga veže s križnom kosti. Zdjelični obruč podupire i štiti donje trbušne i zdjelične organe ,te kostima nogu prenosi opterećenja i težinu glave i vrata,gornjih udova i trupa.

Zdjelična kost,os coxae,razvija se iz triju dijelova koji potkraj razvoja srastu ,i to su bočna , sjedna i preponska kost. Na mjestima gdje se spajaju tijela bočne ,preponske i sjedne kosti nalaze se prema van usmjerena polukuglasta zdjelična čaška,acetabulum ,i tu je zdjelična kosti najčvršća i najdeblja. Zdjelična je čaška zglobljena s glavom bedrene kosti i na tome se mjestu opterećenje prenosi u kostur noge . Bočna kost,os ilium,najveći je široki gornji dio zdjelične kosti koji štiti i podupire trbušne organe. Veći dio bočne kosti čini krilo ,ala ossis ilii,široka plosnata ploča malo udubljena s prednje strane. Gornji je rub krila je zadebljao u bočni greben ,crista iliaca,koji sprijeda i straga završava gornjim bočnim trnovima,spinae iliacae superiories anterior et posterior. Ispod svakog od njih još je po jedan manje izraženi donji bočni trn ,spinae iliacae inferiores

20

aterior et posterior. Ispod donjeg straažnjeg trna je veliki sjedni urez ,incisura ishiadica major. Na sražnjoj površini kosti tri su polja odijeljena dvjema koštanim polukružnim stražnjičnim prugama,lineae gluteae. Na stražnjem je rubu bočne kosti široka neravna zglobna površina slična uški,facies auricularis ,za spoj s istovjetnom površinom na lateralnoj strani križne kostim. Sjedna kost,os ischii,nastavlja se straga u donji dio bočne kosti i savijena je straga i ispod zdjelične čaške. Tako nastaje grana,ramus,sjedne kosti koja ima gornji gotovo okomit dio ,te gornji gotovo vodoravan dio. Kut u kojemu se dijelovi grane sastaju odebljao je u sjednu kvrgu ,tuber ishiadicum. Iznad kvrge prema straga strši trnasti izdanak ,spina ishiadica,koja donji mali sjedni ,incisura ischiadica minor ,odjeljuje od gornjeg velikog ureza,incisura ischiadica major. Preponska(stidna)kost ,os pubis,nastavlja se od bočne kosti prema naprijed te ima vodoravnu gornju granu ,ramus superior, i okomitu gornju granu,ramus inferior. Obje se preponske kosti sučeljuju u središnjoj ravnini i tankim se slojem veziva i hrskavice čvrsto spojene u preponsko sraštenje,symphysis pubicae. Obje sjedne i preponske kosti štite donji dio zdjeličnog sadržaja. Krakovi sjedne i preponske kosti okružuju zaptiveni otvor,foramen obturatum,koji zastire zaptivna opna(membrana obturatoria). Zdjelica ,pelvis ,prostor je zatvoren koštanim zdjeličnim obručem koji oblikuje obje zdjelične kosti što su sprijeda spojene preponskim sraštanjem ,a straga su zglobljene s križnom kosti. Krila bočne kosti nagnuta su u stranu i rub na kojem nastaje taj nagib nastavlja se sprijeda u greben preponske kosti ,a straga seže do spoja tijela petoga slabinskog kralješka s križnom kostim. Tako nastaje izražena granična pruga,linea terminalis,koja gornji prostor –veliku zdjelicu dijeli od donjeg prostora-male zdjelice. Velika zdjelica,pelvis major,prostor je okružen gornjim dijelom križne kosti i krilima bočnih kostiju. Mala zdjelica,pelvis minor,prostor je straga zatvoren križnom kosti ,te postrano sjednim kostima i okomitim granama preponskih kostiju. Tako nastaje prostor kojim prolazi čedo pri porođaju (porođajni kanal). Oblik zdjeličnih kostiju i križne kosti ,pa i čitave zdjelice ,različit je u muškaraca i žena. KOSTUR NOGE Kostur noge ,membrum inferior liber,dijelimo na bedro,potkoljenicu(golijen) i stopalo. U bedru je bedrena kost,u potkoljenici su goljenična i lisna kost,a u stopalu s prstima ima 26 kostiju. Bedrena kost (Sl.27),femur,najduža je i najveća kost u čovjekovu tijelu i seže od kuka do koljena,te prenosi tjelesnu težinu. Tijelo bedrene kosti blago je zakrivljeno prema naprijed,a na gornjem su i donjem kraju kosti zadebljane.

21

Sl.27

Gornji kraj kosti je velika kuglasta glava,caput,koja ima malu hrapavu jamicu i smještena je na doista dugom ,stanjenom vratu,collum,koji preuzima opterećenje ,a sa koštanim tijelom tvori tupi kut (kolodijafizalni kut) pa je zato mehanički slaba točka. U području spoja vrata s tijelom kosti unatrag i postrano strše veliki obrtač,trochanter major,te prema straga i medijalno mali obrtač,trochanter minor. Obrtači su straga spojeni grebenom ,crista intertrochanterica,te sprijeda koštanom prugom,linea intertrochanterica. Medijalno od veliko obrtača nalazi se obrtačka jama ,fossa trochanterica,a niz tijelo bedrene kosti se hrapava pruga,linea aspera. Donji prošireni dio kosti splošten je i završava velikim zaobljenim zglavcima,condylus medialis et lateralis,koji su usmjereni dolje i unatrag ,a među njima je straga duboka međuzglavčana jama,fossa intercondylaris. Goljenična kost,tibia,dugačka je debela cjevasta koja preuzima opterećenja od bedrene kosti i prenosi ih u stopalo. Gornji kraj goljenične kosti vrlo je zadebljan i proširen je u medijalni i lateralni zglavak, condylus medialis et lateralis,kojih je gornja površina zaravnjena i ima dvije glatke,blago udubljene površine za zglob sa zglavcima bedrene kosti. Medijalna je površina duguljasta ,a lateralna je slična trokuta sa malo zadebljanim stranicama.Ispod zglavaka na prednjoj je strani izrazita hrapava ispupčina,tuberositas,na koju se patelarnom svezom veže četveroglavni bedreni mišić. Tijelo je kosti uglavnom trobridno i prednji je rub posebice oštar ,a u najvećem se dijelu potkoljenice nalazi pod kožom.Donji kraj goljenične kosti također je zadebljan i na medijalnoj stranizavršava medijalnim gležnjem,malleolus medialis. Medijalni gležanj i donja površina goljenične kosti glatke su i čine dijelove šupljeg valjka za zglob s gležanjskom kosti. Lisna kost,fibula,duga je tanka kost postrano (lateralno) od goljenične kosti i zadebljana je na oba kraja ,a na nju se vežu mišići. Gornji kraj kosti priključuje se goljeničnoj kosti zglobom ispod lateralnog zglavka. Donji kraj kosti oblikuje lateralni gležanj ,malleolus lateralis,pa tako s vanjske strane zatvara šuplji valjak odnosno rašlje zgloba s gležanjskom kosti.

Kostur stopala (Sl.29) ima tri dijela,i to su kosti zastoplja i sredostoplja ,te članci prstiju.

Kosti zastoplja (korijen stopala) ,tarsus,čini sedam kostiju koje preuzimaju teret tijela iz potkoljenice .U stražnjoj su skupini gležanjska ,petna i čunasta kost,a u prednjoj su tri klinaste i kockasta kost. Kosti zastoplja postavljna su u dva sklopa,i to na palčanoj (medijalnoj) strani gležanjska kost ,čunasta kost i klinaste kosti,a na strani malog prsta

22

(lateralno) petna kost i kockasta kost. Gležanjska kost,talus,najgornja je kost stopala i nosi valjak,trochlea,sa zglobnim plohama ,koji je uložen u rašlje između gležnjeva. Sprijeda i dolje glatka je glava,caput,koja se zglobljuje s čunastom kosti. Na donjoj su strani tri male udubljene glatke površine za spoj s petnom kosti. Petna kost (petnica) ,calcaneus,nalazi se ispod gležanjske kosti i straga je viša pa je prema dolje proširena u petnu kvrgu ,tuber calcanei,kojom se stopalo opire u podlogu. Kost je sprijeda tanja i ima zglobnu plohu za spoj s kockastom kosti. Na gornjoj su strani tri zglobne površine za spoj s gležanjskom kosti. Zglobne plohe gležanjske i petne kosti zajedno oblikuju dijelove oboda valjka. Čunasta kost,os naviculare ,sprijeda se priključuje na glavu gležanjske kosti. Klinasta kost,ossa cuneiformia 1.-3.,tri su kosti koje se nastavljaju na čunastu kost. Dvije su kosti gore široke ,te dolje završavaju oštrim bridom,a u prve kosti to je obratno . Kockasta kost,os cuboideum,dugačka je koliko čunasta i klinasta kost zajedno. Kosti sredostoplja(stopalnice),ossa matetarsi,nastavlja se na kockastu i klinaste kosti i ima ih pet. Kostu su duguljaste i proksimalno su deblje,a sužavaju se prema prstima te završavaju glavicom. Prva kost sredostoplja( za palac) posebice je krupna. Članci prstiju ,ossa digitorum(phaalanges),po tri su male koščice u svakom prstu,a samo palac ima dva članka.

Sl.29

Kostur je stopala oblikovan u svod koji tvore dva luka od sprijeda prema straga ,te luk u smjeru od medijalno prema lateralno. Sezamske kosti,ossa sesamoidea,razvijene su u mišićnim tetivama na mjestima gdje tetive klize preko koštanih površina zglobnih tijela pomičnih zglobova. Iver,patella,najveća je sezamska kost i uložena je u tetivu četveroglavoga bedrenog mišića i slična je klinu. Prednja je strana ivera hrapava ,s stražnja je strana glatka i ima dvije plohe kojima se prilagođava obliku zglavaka bedrene kosti. Kosturu noge pripadaju još male sezamske koščice slične kuglicama,redovito ih nalazimo po dvije ispod zgloba prve kosti sredostoplja s prvim palčanim člankom,a možemo ih naći i uza zglobove ostalih prstiju. Iznad glave lisne kosti,u tetivi lateralne glave gastorknemijusa ,može postojati okrugla sezamska koščica ,nazvana bobić(fabella).

23

ZGLOBOVI Syndesmologia je nauka o zglobovima. Zglob ili spoj predstavlja skup elemenata pomoću kojih se kosti međusobno spajaju. S obzirom na pokretljivost svi zglobovi čovjekovog tijela se dijele na pokretne i nepokretne. Nepokretni zglobovi prema vrsti tkiva kojim su spojeni dijele se na vezivne i hrskavične. Kod pokretnog zgloba ( dijastroze ) imamo glavne i sporedne elemente. Glavni elementi pokretnog zgloba su: zglobna površina, zglobna šupljina i zglobna čahura.Zglobne površine se obično dopunjuju međusobno svojim oblikom. Najčešće je jedna od njih konveksna, a druga konkavna. One su pokrivene zglobnom hrskavicom. Zglobna šupljina je pukotina, kapilarni prostor karakterističan za pokretne zglobove. Ona sadrži sluzavu tekućinu sinoviju, koja omogućuje ishranu zglobnih hrskavica i lako klizanje zglobnih površina. Zglobna čahura obuhvaća u vidu cjelovite opne zglobne krajeve kostiju.PODJELA POKRETNIH KOSTIJUPokretni zglobovi se dijele na proste (articulacio simplex) i složene (articulacio composita). Prema obliku zglobnih površina pokretni zglobovi mogu biti: loptasti, jajastei sedlasti, valjkasti i ravni. HRSKAVICA Hrskavično tkivo ili hrskavica je specifična vrsta vezivnog tkiva koja sadrži čvrstu međustaničnu tvar i hrskavične stanice. Nije vaskularizirana (nema krvnih žila) niti je živčano inervirana. Funkcijski čini potporu mišićima, kostima i olakšava klizanje zglobnih ploština. Nalazimo ju u zglobovima, na rebrima,nosu ,uhu ,bronhima i intervertebralnim diskovima.

Hrskavične stanice – hondrociti, smještene su u šupljinama (lakunama) međustanične tvari okužene izrazito bazofilnom čahurom. Hondrociti imaju kuglasti ili jajoliki oblik. U citoplazmi su razvijeni hrapavi endoplazmatski retikulum, mitohondrije i Golgijevo tijelo. Proizvode i izlučuju sastojke matriksa , a to su molekule proteoglikana kalogena. Stanice mogu biti pojedinačne ili u nakupinama. Područje međustanične tvari, slabije bazofilno od čahure, koje okružuje više lakuna naziva se teritorij. Teritorij zajedno sa pripadajućim stanicama čini funkcionalnu i morfološku jedinicu hrskavičnog tkiva - hondron. Područje između teritorija naziva se interteritorij. Hrskavica raste na dva načina (apozicijski i intersticijski rast). Diferencijacijom stanica perihondrija u hondrocite raste apozicijski, a diobom hondrocita mitozom raste intersticijski.Postoje tri tipa hrskavičnog tkiva:

Hijalina (staklasta) hrskavica

Elastična hrskavica

Fibrozna (vezivna) hrskavica

Hijalina hrskavica Najzastupljenija je u tijelu. Ima veliku količinu homogene međustanične tvari u koju su uklopljena kolagena vlakanca bez ikakvog pravila u raznim smjerovima. Kolagena vlakanca su građena od kolagena tipa II. Veliki dio matriksa čine proteoglikani koji zadržavaju vodu koja je potrebna za difuziju radi prehrane hondrocita. Za vrijeme razvoja izgrađuje skelet trupa,udova i donjeg dijela lubanje. To je prolazna hrskavica koja predstavlja model za

24

izgradnju definitivnog koštanog skeleta. Podložna je degenerativnim promjenama, slabo regenerira te propada starenjem. Hijalina hrskavica formira rebrene hrskavice, nalazi se u grkljanu , dušniku i većim bronhima, te na svim zglobnim površinama. Kod zglobne hrskavice perihondrij ne postoji, već se ona prehranjuje iz sinovijalne tekućine. Elastična hrskavica U međustaničnoj tvari elastične hrskavice, osim kolagenih vlakanaca, izgrađuje i mreža elastičnih vlakana koja se može prikazati specifičnim bojanjem .Žućkaste je boje, elastičnija i savitljiva. Sadrži vlakanca koja izgrađuje kolagen tipa II. Nalazi se u uški, vanjskom slušnom hodniku, epiglotisu te malim hrskavicama grkljana i bronha. Fibrozna hrskavica

Prijelazna je forma prema vezivnom tkivu. U matriksu prevladavaju vlakna kolagena tipa I u

paralelnim snopovima među kojima se nalaze područja hijaline hrskavice tipične građe. Vezivna

hrskavica građena je od od otočića hijaline hrskavice smještenih u gustom vezivnom tkivu. Ona

na svojoj površini nema perihondrija. Smještena je u području intervertibalnog diska, u simfizi

stidnih kostiju, te na hvatištu pojedinih tetiva za kosti.

25

BOLESTI KOSTIJU Prijelom ili fraktura je ozljeda koja prekida tijek kosti. Najčešće nastaje kratkotrajnim djelovanjem snažne vanjske sile. Prema uzroku, prijelom može biti spontan ili traumatski. Spontani prijelom nastaje zbog povećane lomljivosti kostiju uzrokovane bolestima kao što su koštani tumori, metastaze, osteoporoza i osteomijelitis. Isčešenja-uzrok je obično jaka ozljeda koja djeluje na zglob tolikom silom da pokida ligamente zgloba. Osim rastavljanja kostiju moguća su i ozbiljna oštećenja zglobne čahure, okolnih mišića, krvnih žila i živaca.Sila koja uzrokuje iščašenje može ponekad izazvati i prijelom jedne ili obiju zahvaćenih kosti.Iščašenja koja nisu posljedica ozljeda mogu biti prirođena ili kongenitalna, a mogu uslijediti i kao komplikacija kod reumatoidnog artritisa. Napokon, iščašenje može opetovano uslijediti - bez očitog uzroka - kod osobe čiji je zglob oslabljen ranijom ozljedom. Ovakvim "spontanim" iščašenjima posebno su skloni rame i čeljusti. Deformacije kostiju-veliki je broj deformacija kostiju koje pogađaju stopalo. Neke su urođene, a druge mogu nastati kao posljedica naprezanja stopala ili nošenja neodgovarajuće obuće. Krivo stopalo je urođeni poremećaj oblika i međusobnog položaja kostiju u kome stopalo ne može u potpunosti da se osloni na podlogu. Ravni tabani nastaju zbog spuštanja lukova stopala koje može biti različitog stupnja. Deformacija zgloba palca stopala dovodi do krivljenja palca prema ostalim prstima, nekad i ispod njih.Kokošije grudi predstavljaju deformaciju grudnog koša čiji je prednji zid u gornjem dijelu ispupčen, a s bočne strane spljoštene. Osteroporoza-steoporoza je bolest koštanog tkiva u kojoj dolazi do gubitka organskog i mineralnog dijela kosti, zbog čega one postaju krhke i lomljive. Spada u jednu od pet najčešćih kroničnih bolesti uopće, a 80% svih oboljelih su žene. Osteoporoza je bolest starije životne dobi i najčešće je povezana s hormonalnim promjenama koje se događaju u starosti. Najčešće i najopasnije komplikacije ove bolesti su prijelomi kralješaka i vrata bedrene kosti Tumori kostiju-tumori kostiju predstavljaju rast nenormalnih stanica u kostima.Tumori kosti mogu biti nekancerogeni (benigni) ili kancerogeni (maligni). Nekancerogeni tumori kostiju su relativno česti, a kancerogeni relativno rijetki. Također, tumori kosti mogu biti primarni―nekancerogeni ili kancerogeni tumori koji nastaju iz same kosti―ili metastatski―karcinomi koji nastaju drugdje u tijelu (primjerice u dojci ili prostati) i šire se u kosti. U djece je većina kancerogenih tumora primarna; u odraslih osoba većina je metastatska.Bol u kosti je najčešći simptom tumora kostiju. Također, izbočina ili tvorba mogu biti zamjetne. Ponekad tumori, osobito kancerogeni, oslabljuju kost uzrokujući prijelome nakon malog ili bez ikakvog pritiska (patološka fraktura).

26

ZAKLJUČAK:

Ljudski kostur se sastoji od individualnih ili udruženih kostiju ( kao što je lubanja ), poduprijeti i dopunjenih ligamentima ,tetivama, mišićima i drugim organima. Pojedine kosti su međusobno srasle, npr. kosti lubanje, trtica i kosti zdjelice. Kostur se sastoji od kostiju, hrskavice i ligamenata. Novorođenče ima otprilike 300 kostiju. Ubrzo nakon rođenja kosti trtice, odnosno ostatak repa srastu. Postoje mnoge razlike između muškog i ženskog kostura. Jedna od razlika jest veličina zdjelice. Žene imaju veću zdjelicu, radi lakšeg porođaja. Muškarci imaju neznatno veća i deblja rebra, a žene manje zube, te užu vilicu. Postoje mnoge bolesti koje pogađaju kostur. Mogu biti genetske ili stečene, a tumori beningi ili maligni.

Osteoporoza povećava lomljivost kostiju, jer je razaranje stanica koštanog tkiva veće od stvaranja, koja se događa neprestano. Kosti postaju slabe i porozne. Osteoporoza je češća u žena, te se ne može izliječiti. Rahitis je nedostatak kalcija, odnosno vitamina D. Kosti se deformiraju te postanu mekane. Postojanje koštanog sustava je vrlo važno za organizam jer kostur pruža potporu tijelu i daje mu oblik, potpora je mišićima, štiti unutarnje organe, te omogućuje kretanje. U kostima se nalazi hematopoetsko tkivo, odnosno tkivo koje proizvodi krvne stanice.Također, kosti su spremišta anorganskih tvari. Sadrže kalcij, fosfor i druge ione bitne za metabolizam.

27

28