MaxMinus magazine br.46..No 46...1.9.2012

Redakcija / Editorial Board: Petar Lazić (Beograd, Srbija); Aziz Yavuzdoğan (Istanbul, Turkey); Goran Radosavljević (Beograd, Srbija); Enes Čelosmanović (Zagreb, Hrvatska), Marcos Ribeiro Mendes TUBA (Cachoeirinha, Brazil), Jože Kos Grabar (Maribor, Slovenija), Sanja R. Petrović (Novi Sad, Srbija), Samira Begman (Zurich, Švajcarska), Mirjana Marinković (Beograd, Srbija), Zlata Žunić (Tuzla, BiH), Andrej Glišić (Pančevo, Srbija), Ratko Orozović (Sarajevo, BiH), Suno Kovačević (Zenica, BiH), Ekrem Macić (Konjic, BiH), Boban Miletić Bapsi (Knjaževac, Srbija), Ivo Mijo Andrić (Zagreb, Hrvatska), Elvis Huremović (Travnik BiH), Jasmin Mrkalj Kadmus (Podlehnik, Slovenija), Zoran Spasojević Paske (Kragujevac, Srbija), Vladislav Pavićević (Bar, Crna Gora), Abdurahman Halilović (Rijeka, Hrvatska), Slobodan Žikić (Jagodina, Srbija), Vasil Tolevski (Skopje, Makedonija), Pavle Popović (Kruševac, Srbija), Ernest Bučinski (Banja Luka, BiH).

Founder, director and Editor in chief—Osnivač, direktor i gl. i odg. urednik

MaxMinus - Bosnia and Herzegovina, : Sabahudin Hadžialić, Sarajevo & Bugojno, Bosna i Hercegovina:

Grbavicka 32, 71000 Sarajevo, BiH - [email protected] Radovi dostavljeni poštom se ne vraćaju/Contributions send by E-mail

are not sending back to the authors.

Zamjenik glavnog i odgovornog urednikaMaxMinus nedjeljnika /Deputy Editor in chief of MaxMinus magazine:

Petar Pismestrović, Klagenfurt, Austria; [email protected]

Logo i design zaglavlja magazina/Design of the head logo of the magazine: Tošo Borković, Beograd, Srbija i Marcos Ribeiro Mendes

TUBA, Cachoeirinha, BrazilDTP– InDesign ARS Studio Sarajevo & Bugojno

prilozi/kontakti/contribution/contacts: [email protected]

NAPOMENA: Objavljujemo samo one radove koji budu dostavljeni na našu E-mail adresu. Za razliku od drugih, mi ne “skidamo” ništa sa društvenih mreža i/ili WWW stranica. REMARK: We publish only

those contributions which are delivered directly on our E-mail address. Comparing to others, we are not downloading anything from social

networks and/or WWW sites.

Prvi broj objavljen 1.9.2010.g. Izlazio mjesečno od 1.9.2010 do 1.5.2012. Od 1.9.2012. izlazi svaka tri mjeseca

First issue published 1.9.2010. Was published every month from 1.9.2010 and until 1.5.2012. As of 1.9.2012. published every three

months.

PRILOGE ZA SLJEDEĆI BROJ - DO 25.11.2012.g.CONTRIBUTION FOR THE NEXT ISSUE -. UNTIL 25.11.2012.

REDAKCIJA: SLOBODA IZRAŽAVANJA JE OSNOVNO LJUDSKO PRAVO.

Editorial Board: FREEDOM OF EXPRESSION IS THE BASIC HUMAN RIGHT!

2 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

POŽARI, ILI...?

Odlučivši da, poslije tromjesečnog mirovanja ponovo aktiviramo (uh, grozne li, bombastične, riječi!) naš MaxMinus magazin, i da pred vama budemo u novom ruhu i unutar povremenog objavljivanja (pogađete, tromjesečno...repeticio est mater studiorum), ponovo smo na rubu mislenih vizija.

Zbog čega? Ovih dana Bosnom i Hercegovinom (ali i Balkanom) gore šume. Pridružujemo se vatri stvarnosti našim ciljem irealiteta da vatrom satirične riječi, oporim humorom saznanja, karikaturomprovokacije i stripom intrige, ponovo potpirimo vatru. Vatru? Da, vatru misli usmjerenu paljevi-ni ljudskih duša, jer drugo ništa ne zaslužujemo do da sagorimo u vapaju misli onemogućeni od ovdašnjih vladara uma da ops-tanemo.

Toliko gore šume da zaista više nema smisla slušati Ministra vanjskih poslova BiH kako plače govoreći:“Mi smo jedina siromašna zemlja na svijetu koja nema avion!“ istovremeno iznajmljujući avion od, u najmanju ruku, osobe sum-njivo stečenog kapitala, ovdašnjeg, kako bi letio svijetom. Toliko gore šume da je važniji taj „siromašni“ avion od „kanadera“ namijenjenog za gašenje požara. Toliko gore šume da pozivamo u pomoć helikopter iz Rusije (koji nosi 5 tona vode) lociran u Regionalnom centru za gašenje požara u Nišu (Srbija) i „kanadere“ iz Zagreba i Splita (Hrvatska) da nam pomognu.

U zemlji Bosni i Hercegovini (entiteti Republika Srpska i Feder-acija BiH - neko iz publike pomenu cijelu ex-Yu...stanite, dobićete riječ!) u kojoj vladavina mraka ne prestaje od dana kada spoznasmo da smo tri plemena istog naroda, ali je problem kojeg. I isukasmo bajonete mržnje, zavisti i licemjer-stva. U zemlji u kojoj djeca uče tri historije/povijesti/istorije.U zemlji rasizma i diskriminacije. U zemlji u kojoj, ako nisi „konstitutivan“, nigdje te nema. U zemlji u kojoj mržnja jeste vrlina, a ljubav mana. U zemlji u kojoj se idoli mladih nalaze na stranicama crnih hro-nika.

U zemlji u kojoj jednostavno Max-Minus MORA objavljivati. Makar tromjesečno. I zbog „konstitu-tivnih“ Bošnjaka, pardon Mus-limana, Srba i Hrvata. I ostalih „nekonstitutivnih“ Roma, Jevreja, Bosanaca, Hercegovaca, Eskima...inih.

Dakle, zbog čega smo ponovo sa vama?

Simple as it is: Zbog iStine.

p.s. I, da...sa nama su i novi članovi redakcije: Aziz Yavuzdoğan (Istan-bul, Turska), Petar Lazić i Goran Radosavljević (Beograd, Srbija)...dobri ljudi

gl. i odg. urednikSabahudin Hadžialić

RIJEČ UREDNIKA MaxMinus 46

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 3

KO UMRE DANAS KUKANJE GRATIS

Ponekad mi tako teško dođe, pa pitam boga:“Bože, pa da li sam ja nor-malan“?, a bog mi odgovori:“Nemam pojma. Ja ako sam bog, nisam psihi-jatar“. Sada se vi pitate da li sam ja zaista normalan kad razgovaram sa bogom ili da li je bog normalan kad razgovara sa mnom, a ja se pitam da li ste vi normalni kad čitate ovo? U svakom slučaju, ovde sigurno neko nije normalan, to stoji, samo treba naći ko! Kada kažem ovde, mislim na državu. Da, da, u ovoj državi nešto nije normalno, ne nije trulo jer je već odavno sve istrulelo, ovde stvarno nešto nije u redu, a reći ću vam i zašto.

Evo, ovako, onog dana kada sam se ja rodio, padao je sneg i to u junu! Onoga dana kada sam ja krenuo u osnovnu školu, školska zgrada se srušila nakon jakog zemljotresa! Onoga dana kada sam ja upisao srednju školu, moj smer je ukinut, pa sam nakon izmenjanih nekoliko škola, jedva završio srednju! E i na fakultetu nije bilo lako, jedan korak napred, dva koraka nazad, ali sam i to nekako završio. E, a sada se vi pitate pa šta tu nije dobro, pa to može svakom da se desi. Tako vi mislite. Možda neki i ne misle u tom pravcu, ali promenite tok svojih misli jer idete u pogrešnom smeru. E sada mislim da svi mislite kao što ja mislim i mislim da sada konačno mogu da vam kažem šta u ovoj državi nije normalno. Nije normalno to što ja i ako sam završio fakultet evo ima već trinaest godina, nemam posao u struci! Ma, ne mora u struci, može i

Suno Kovačević, Zenica, BiH

O KRIZI

Ako su vratli točak historije, trebali su vratiti i suvremenike.

Narodi kroje svoju sudbinu, a mi se sa svojom pomi-rili.

Učili smo da je na zapadu truli kapitalizam. Takav smo i doživili.

U državnom aparatu nešto smrdi. Radi se o pokvarenoj robi.

U ime nacio-nalnih interesa naroda nemamo državnog interesa građana.

Naši političari postigli su uspjeh. Doveli su državu do propasti.

Do siromaštva smo došli ubrzanim razvojem demokratije.

Naša mladost je sve više u ozbiljnom životnom dobu o kojoj vodimo evi-denciju

na biroima za zapošljavanje.Bosna i Hercegovina ide sizifovs-

kim putem, a nema Sizifa. Izlaz iz krize je uslovljen našim evulutivnim uspravljanjem.

Nakon što je vlast Bosnu i Herce-govinu socijalno pokrenula, sada se plaši da je neće moći zaustaviti.

Narod Bosne i Hercegovine izla-zak iz ekonomske krize zasniva na ekonomskom programu kladionica.

Večina bosanac i hercegovaca i bez odlaska na mjesec redovno vide tamnu stranu mjeseca.

Bosna i Hercegovina je svjetska država. Ima svjetsku (međunarodnu) vlast.

Njen naslijeđeni vazalski odnos se ogleda u liku i djelu visokog pred-stavnika.

Izašla je iz prelaznog perioda, jer svi su je prešli. Njeni narodi vratili su se svojim korijenima i po jelovniku.

Recesija u Bosni i Hercegovini briše sve podjele, pa i podjelu plate.

Dok političari drže govor, narod se drži za stomak.

Jer i kod ove vlade vidljivi su rezultati .Siromaštvo.Dok narod traži hljeba, vlastima je do igre.

Od niske vlasti imamo nisku politiku staovništva.

Program vlade je fantastičan. Sa realnošću nema veze.

Kao čovjek od nauke gledam u budućnost. Zbog toga me nema u vlasti kojoj pripada sadašnjost1 .

1- Nepoznati autor

van struke, ali nema pa nema. Odem na biro za zapošljavanje:

-„Dobar dan“-„Dobar dan“-kaže mi ona tetka sa

brčićima što radi na šalteru (znate one zle žene na šalterima koje je je opisao Mićko Ljubičić).

-„Je l ima posla“?-„Nema posla“.-Kad da dođem?-Dođi sutra.Ne budem ti ja lenj. Spremim se

lepo, zadnje pare dam za autobus (da sam dao za taksi manje bi me koštalo).

-Dobar dan.-Dobar dan.-Je l ima posla?-Nema posla.-Pa vi ste mi rekli da dođem

sutra!-Pa dođi sutra!E, ja se tu naljutim i nikad više

nisam išao na taj šalter. Posle sam sve radio na crnjaka. Te pasao travu sa kravama, hoću reći napasao krave, te krečio po kućama, mislim kuće, te vatao zjala sa ortacima ispred pro-davnice... Ovaj to se ne računa u rad! To zaboravite. Ma radio sam svašta. Sve sam ja prošao i sito i rešeto, ali od toga nema leba. I naravno da nema jer se hleb pravi od žita, a ja nisam sejao žito! E, da jedino to nisam radio, mislim poljoprivredu. Od toga je i bog digao ruke. Ma, ne samo bog već i narod. Kada padne grad pa pobije i ono malo što je izniklo, a narod digne obe ruke u vis pa će bogu:“Pa šta sam ti ja bože kriv, kao da sam se na tebe kamenjem bacao, pa mi tako vraćaš“, a bog će njemu:“Nisi kamenjem, već busom pa u leđa, ne mene, već nadničare“. Onda se seljak seti da kada je kopao kukuruz sve radnike ispred sebe gađao busenjem kako bi brže kopali.

Ops, odoše mi misli. Šta sam uopšte i počeo da pričam? Ah, da! Znači, poljoprivredu nisam nikad radio, kao što rekoh od toga sam digao i ruke i noge. Tu ne cvetaju ruže. Čuj ruže! Kakve ruže, tu ne može da uspe ni korov, a kamo li povrće! I ja sam tako danima šetao, da ne kažem lutao i lutao dok mi jednog dana nije palo nešto na glavu! Ustvari nije na glavu, to je bilo prošle godine kada sam pokušao da uđem kroz prozor kod komšijke Rade, ali me je ona udarila ciglom u glavu. Bio sam zaljubljen u nju boli glava! Nego, meni je nešto palo na um i to onog dana na sahrani pokojnog Laze Sirotanovića. Pala mi je sjajna ideja na um,a ta ideja je bila da otvorim radnju za sahrane. Znate, ono ko umre, ti ga saraniš. Pozaj-mio sam pare od komše Milivoja da započnem poso i postanem gospodin čovek iako živim na selu! Otvorio sam radnju i postao pravi bismisnem što bi rekla braća Amerikanci. Poza-jmicu komša Milivoju sam vratio posle tri meseca, naravno u naturi! Kao što rekoh da u ovoj državi nešto nije normalno reći ću vam i šta to nije normalno. Naime, moja firma je dobro radila nekih godinu dana, imao sam narudžbina tmuš i tma, a sad sve je zamrlo (ne mislim bukvalno jer oni koji treba da su mrtvi, još uvek mrdaju)! Eto to nije normalno. Ovi naši penzioneri stalno nešto kukaju, te mala im penzija, te nemaju pare za protezu, te kupuju bajat hleb, pa im je sve to kao dosadilo i bolje bi im bilo i da ne žive. Moram da priznam i mojoj firmi bi bilo bolje. Od sutra krećem kampanju po kućama: Ko umre danas, kukanje gratis! Znači na vama je samo da umrete, a vi koji ne možete da umrete, poslaćemo nekoga da vas ubije!

Igor Braca Damnjanović DIB, Beograd, Srbija

Perica Jokić, Berane, Crna Gora

GUBLJENJE ČASTI

Nekada dok su ljudi bili časni i dok je to bila vrlina, biti nečastan značilo je nešto strašno. A biti još i javno proglašen nečastim – tragedija. Takva osoba toliko bi bila ignorisana da bi se i sama sebe stidjela.

Ideja o uvođenju jedne takve kazne spontano se rodila. Samo ju je trebalo krstiti. I krštena je imenom Gubljenje časti.

Mnogi su tada okajali svoje grijehe kroz ovu kaznu, vratili se među časne, ali tu mrlju u životu vječito su ponijeli kao svoj krst.

Kazna Gubljenja časti danas je besmislena. Najprije zbog toga što ne bi bilo dogovora oko kriterijuma – šta je časno, a šta nečasno. Pitanje je da li bi časni mogli da dođu do riječi na tu temu. Toliko se namnožilo nečasnih da bi prije moglo da bude da je kazna ostati častan.

Danas za poštenog kažu – budala.

Sramota je raditi za platu, čekati zeleno svijetlo, stajati u red, starijem ustupiti mjesto u javnom

prevozu, baciti đubre u korpu za đubre (postoji li šta logičnije, a neo-stvarenije)...

Pronevjere su postale dio folk-lora; krade se godinama i sistematski, a ubija za čas i bez razloga.

Vrlina je biti takav, a regru-tovanje klinaca u tom pravcu je sva-kodnevno. Za pomenute aktivnosti – što je najvažnije – ne treba im ono što se nekad zvalo škola. Danas školu završavaju na ulici i to višestruko reformisanu od strane provjerenih kriminalaca i otpadnika.

A takvi su svuda infiltrira-ni, od mjesnih kancelarija, preko zdravstva, policije i suda do Opština i Skupština. I ne samo da su ušli u sve pore društva već brzo i lako zauz-imaju mjesta glavnokomandujućih.

Koga bi oni danas mogli da kazne gubljenjem časti? Ko ovo „priznanje“ zaslužuje više od njih samih?

Lako je u zemlji gdje su svi časni naći nekog malo manje časnog i uzeti mu čast, teško je u zemlji gdje

su svi nečasni naći jednog nečasnijeg i priznati mu da je u tome ispred tebe. U najmanju ruku, naišli bi na nekog koga bi odmah prihvatili kao svog vrhovnog idola i vođu.

Kako ga, onda, kazniti? I čime?

Gubljenjem časti? Može li neko izgubiti ono

što nema?

MaxMInuS PrIče/eSeJI... Nihil illigitamus carboruNdum


HANNELORE GREINECKER-MOROCUTTIROTTENMANN, AUSTRIA

MaxMinus strip/comics

Oproštaj (Zbogom)


HANNELORE GREINECKER-MOROCUTTIROTTENMANN, AUSTRIA MaxMinus strip/comics





HANNELORE GREINECKER-MOROCUTTIROTTENMANN, AUSTRIA MaxMinus strip/comics




Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 9“SVI DRUGI SU DOBRI, MI SMO DRUGAČIJI...MEĐUNARODNA SARADNJA”

AFORIZMI - MAxMINUS, SARAJEVO & LIGA DUHOVITIH, BEOGRAD

Goran Radosavljević, Beograd, Srbija

Sebi.To se samo po sebi razume.

U govnimа smo do guše.Mi od tog modnog krikа ne odustаjemo!

Dolаze boljа vremenа!Sklonite vino i žito i sve što je živo!

Spoljni dug će nаs uništiti.Dijаsporo – obuzdаj se!

Ako vas zanima, čeka vas divna budućnost. Mogu o tome da vam pričam do sutra.

Pažnja, pažnja, daje se na znanje. Ministarstvo kulture je konačno zaživelo!

Živeti u Srbiji je umetnost koju mаlo ko rаzume.

Ja sam majstor za žene. Dolazak ne naplaćujem.Ne morаš dа budeš pаmetаn dа bi definisаo mаsu.

Dovoljno je dа ideš u teretаnu.Tаštа mi je prаvа mаčkа!

Kаko god je bаcim, dočekа se nа noge.

Miodrag Tomić Stublinski, Obrenovac, Srbija

Ograničeni su prešli sve granice.

Naša građevinska operativa se svela, na izgradnju Potemkinovih sela.

U isti koš treba staviti izdavače sa izdajnicima.I jedni i drugi imaju veze sa stranim plaćenicima.

Drži se za vlast kao pijan plota, zato nama Država stalno posrće.

Ako je u starom Rimu konj mogao da bude senator, što kod nas volovi ne bi mogli da budu ministri?

Žena će mu doći glave.Počela je odozdo.

Potpuno smo otupeli.Ne osećamo šta nam rade iza leđa.

Nivo nam stalno opada.Dno se već vidi.

Obećanje ludom gazdovanje.

Uzdaj se u se i u svoje poltronske sklonosti .

Marjan Angelovski, Skopje, Makedonija

Supruga me vara atomskom brzinom.Zato više nema hemije između nas.

Ovа vlаst mi je došlа k’o kec na desetku. I onаko sаm plаnirаo dа se obesim.

Premijer je moj idol, a nije loš ni onаj Hitler.

Jа sаm аteista.Bog mi je svedok.

Hteo sаm dа citirаm predsednika, ali je WC šoljа bilа zаuzetа.Prešlo mi je u nаviku da glаsаm zа ovu vlаst, a imаm i neke

druge poroke.Nаše političаri rаde ko crnci.To duboko osećamo u sebi.

Kаdа je bog delio pamet nisu ga pustili nа mаkedonskoj grаnici.

One koji su pre izbora prаli nаš mozаk, sаdа peru nаše pаre.

To što smo ostаli prаznih ruku je veliki tovаr.

Rade Đergović, Šabac, Srbija

Bumerang je srpska povratna informacija.

I pse rata treba vakcinisati protiv besnila.

Jeli smo i ono što se ne jede i opet smo u govnima do guše.

Napred plavi! - povika komandir milicije na derbiju.

I u životnoj školi ima ponavljača.Jači smo od sudbine, ali nam međunarodna zajednica to ne

priznaje.

Rizično je krupnim zverkama ulaziti u trag.

Napad je najbolja američka odbrana.

Kad god se poigra s nama, sudbina trijumfuje.Odabrao sam lekara.

Idemo zajedno na pivo!

http

://m

axm

inus

.wee

bly.

com

http

://w

ww

.liga

duho

vitih

.com

/

Zoran Simić - Zoks, Foča, Bosna i Hercegovina

Ako te žena ostavi imaš još devet božijih zapovjesti.

U ratu svi “najebaše”. U miru pojedinci.

Teškim bolesnicima se ne preporučuje čitanje romana u nastavcima.

Bolje je biti konj jedan dan, nego 364 ovca za šišanje.

Kad dođem iz kafane žena me gleda kao vuk, a ja se osjećam kao crvenkapica.

Kad muškarca izda “patka” ostaje mu da gleda “labudovo jezero”.

Od toliko rupa u zakonu metastaziralo bi svako pravosuđe.

Redoslijed prve trojke: 1 - glup, 2 - gluplji, 3 - najgluplji.

Osuđenik u samici kad kihne, sam sebi poželi dobro zdravlje.

U Crnoj Gori neki su se obogatili sMilom, a neki silom.

Perica Jokić, Berane, Crna Gora

U saobraćajnoj nesreći najbolje je prošao onaj koga su samo godine pregazile.

Uzalud pjevam uspavanke.Novac nikako da mi legne na račun.

Koja je razlika između našeg i nilskog konja?Naši konji često ne spadaju u životinje.

Jedino mjesto gdje niko ne može da vam zamjeri što slušate turbo folk je – ludnica.

Potpuno sam se prilagodio sredini.Srce mi je u peti, a glava u torbi.

Nije mi vjerna.Često odlazi svom mužu.

Živimo u totalnom mraku jer umjesto Teslinih, slijedimo političke struje.

Najdalje smo stigli na putu koji nikuda ne vodi.Kod nas su velike socijalne razlike.

Dok jedni umiru od gladi, drugi jedu govna.Kapetan posljednji napušta brod.

Do kraja ne gubi nadu da će ga neko izvući iz boce.


CARTOONS/ KARIKATURE ASHMARIN STANISLAV, MOSCOW, RUSSIA


CARTOONS/ KARIKATURE ISMAIL KERA, PRAGUE, CZECH REPUBLIC


CARTOONS/ KARIKATURE ALEKSANDAR BLATNIK, NIŠ, SRBIJA

VARIJACIJEZORANRADMILOVIĆ


CARTOONS/ KARIKATURE PETAR PISMESTROVIĆ, KLAGENFURT, AUSTRIA


KONJUH PLANINOM

Onako, dok je čovjek dijete sve nekako povezuje na čudan a opet, haman, ispravan način. Djeca su najiskrenija bića, a to znači najčišće su duše. Sasvim dovoljno razloga, da barem sebe ubijedim kako su djeca uvijek upravu. Čovjek kad zađe u godine, one u kojima nerijetko pomisli da je cijela ovosvjetska pamet u njega, bude mu teško pomiriti se s tim. Jer odrastao čovjek i da jeste svu mudrost svijeta ugurao pod svoju lobanju uvijek će biti ili će barem pokazivati sujetu, za razliku od djete-ta. Dok čovjek, nadmeno, svašta pod lobanju gura moleći sve sile za koje je čuo i nije, da mu povećaju glavu ne bi li još kakve pameti u nju stalo, djeca se igraju i budu u pravu iako im do toga nije ni stalo. U odnosu na njih, odraslom ostane ogledalo kojeg s vremena na vrijeme može upitati u šta tolike godine proćera. Jedino je problem što i djeca nekad odrastu.

U ranom djetinjstvu iako ne vidjeh Kladanj, niti smo tamo imali rod-binu za zijaretiti prilikom rođendana, ženidbi, udaja ili za bajrame..., uvijek sam kad bih čuo za to mjesto pomis-lio na drvo. Nikad na kladu, valjda što brzo preleti preko jezika, već na gorostasno stablo jer kad kažeš Kla-danj to su usta puna k’o baklave za Bajram.

Danas po kišnom julskom danu na putu iz Sarajeva za Kalesiju autobus je odlučio reći od mene za ovaj dan toliko, a za dalje se snalazite kako znate i umijete. Ispod haube pored gustog dima širio se neugodan miris koji je podsjećao na miris topljenog katrana. Vozač i kondukter su poput iskusnih automehaničara za tren zaključili: za ostatak puta do svojih odredišta moramo se sami snaći za prijevoz. Doduše, iako od toga nismo imali nikakve fajde, uputili su izvin-jenje zbog neugodne situacije.

Odem do prvog šaltera na stanici, po običaju me upute na drugi bez da sam išta izustio, tamo dobijem infor-macije o nepostojanju direktne auto-buske linije Kladanj – Kalesija. Stoga, ponuda se svela na dva odredišta Živinice i Tuzlu. Odabrah drugo. Bilo je potpuno svejedno kako ću odlučiti. Ljubazna gospođa, tamam toliko da me skine s vrata, obavijestila me kako je prvi autobus za Tuzlu tek za nekih dva sata jer subotom su linije nešto rjeđe. Nije preostalo ništa drugo nego da u čaršiji, koju sam u djetinjstvu poistovjećivao s ogromnim stablima, pronađem odgovarajuće mjesto za provesti preostalih skoro dva sata

rené BOuSCHeT, Paris, France

života. Odabrah obližnju aščinicu koja je što zbog subote a mnogo više zbog kiše bila skoro prazna. Zapravo, osim mene i mlade uposlenice, inače ljubazne djevojke toplog osmijeha, što je potpuno endemično za ovdašnje stanične lokale, za susjednim stolom sjedila su dvojica koji su zagazili u prvu fazu godina koje se odazivaju na ime starost. Naručim mineralnu jer za više nisam imao volje, a ni s novcima nisam bio baš na ti. Srčem mineralnu a srče ona mene, nikad je nisam volio. Očiju, zbog mineralne, punih suza kroz prozor posmatram brda i proplanke, šumu odnosno mnogo šume a onda shvatim zašto me Kladanj u djetinjstvu podsjećao na golema stabla. Sjedim a vrijeme curi nekako nazor kao kad sam prvi put sjedio kod zubara. Znači, prolazi nikako ili jedva i toliko. U jednom trenutku, radi dokolice, neprimijetno se zainteresujem pričom gospode.

Jedan je bio sijed, bijel poput sni-jega a drugi je imao Francusku kapu na glavu.

„Osim ono dvoje unučadi što su mi ostali iza snahe i sina nemam više ništa na dunjaluku. Sve je nestalo i sve mi uzeli kao da nikad nije ni bilo moje. I ljude i stvari i život. Sve...jah“, veli onaj s kapom dok drugi ispija kahvu iz šolje držeći je kao fildžan a potom uvlači u se’ nikotin cigare koju je trenutak prije sam smotao. Pogleda na stranu, kao da provjerava ko ga to sluša ili ko bi ga mogao čuti a onda reče:

„Jok. Ništa oni meni nisu uzeli, ništa i kapak! Jeste, nemam više nikog, hanuma preselila prije godinu, znaš i sam a čeljad, stvari sve odni-jela zulumćarska ruka. Opet mi ništa nisu uzeli iako bi oni hćeli da je to tako. Ali, jok“.

Kratka stanka za povlačenje duhana a potom srkne kahvu, opet držeći šolju kao fildžan uz molbu mladoj uposlenici, da donese čašu vode, pa nastavi.

„Sve su mi zaposjeli, kuću a u kući sobu u sobi krevet. Bezbeli sve stvari. Iz mog sahana jedu. Mojom kašikom. Kašikom rahmetli unuka jedu krompir čorbu ili grah što ga zasij’o od mog graha i krompira u moju zemlju. Moju šumu loži. Tim ogrjevom grije sebe, svoju čeljad duša mu u toplom od mojih drva. Izjutra se na mom ogledalu ogledaju, hode niz moju bašču i niz moj šefteli sokak. Akšamluče u dnu moje avlije i rade sa svim mojim šta im srcu ćejf. Ali svaki put zaborave na jedno.

Zaborave, kako, da ih Bog dao još dvaput tolike, sve im je uzalud“.

Na tren ga prekide onaj s kapom veleći: „Bolan zar ne vidiš isti si k’o i ja. Bez ičega sve ti uzeli...eto te k’o da nisi ni postoj’o“.

„Ma, kakvi bolan“. Odgovara sijedi.

„Sve su uzeli i još misle da me, kako veliš, više nema. Jok! Sve mi mogu uzeti ali ovo pod noktima nikad. Pod njima na hiljade zamaha kojima sam Drinu preplivavao uzduž i poprijeko. U duši i pod njima mi sve. Svaki onaj sahan i kašika. Svako zrno graha, ono ogledalo i kuća u njoj soba a u sobi krevet. Ona bukovina što se njome grije. Sok iz gnile šeftelije i moja bašča u kojoj krčmi u akšam. Onaj sevdah koji ne razumije. Sve je to pod mojim noktima i ne može mi ih uzeti ni za pet života“.

Krajičkom oka vidim kako drugi namještajući kapu gleda zabezek-nuto kao da mu ništa nije jasno. Ja nisam gledao ali sam slušao u čudu, pretvarajući se u uho, upijao sam bolje neg’ i jedan sunđer. Čudeći se njegovoj snazi pored i nakon svega.

Pogledao sam na sat, sahat i kusur je prošao kao dlan o dlan. U trenu sam želio, da potraje barem još tri puta toliko. Ustao sam platio nedokrajčenu mineralnu a potom prišao sijedom čovjeku i tamam kad sam zaustio upitati ga...„Znam. Zanima te, kako mi ništa nisu uzeli kad više nemam nigdje ničega...fino, nisu mi uzeli ništa jer, gledaj, hrsuz insanu ne može ništa. Hrsuz je hrsuz tamam i kožu da s insana zguli ništa mu ne može“.

Razmišljajući o bosanskim hrsu-zima uredno sam pokazao kartu i sjeo u prvo slobodno sjedište u autobusu ostavljajući tako kladanjske pro-planke i šume iza sebe...

možete da umrete, poslaćemo nekoga da vas ubije!

elvis Huremović, Travnik & Kalesija, Bosna i Hercegovina




MAxMINUS AFORIZMI...LEgI, INtELLExI, coNDEmNAvI

Abdurahman Halilović Ahil, Rijeka, Hrvatska

Njihovi uski interesi,ne odgovaraju sve širim

masama, koje se okupljaju zbog njih.

Sve u svemu...dajte samo meni.

Da znate ubuduće-kad ste tu, zaboravite prošlost.

Građani se dižu na noge-ovi na vlasti mogli bi i da puze.Saznali smo da nam je vlast kao ona muška stvar-tek kad

smo popušili.

Politička istina...to je laž! Ako se muškarcu digne-žena mu se sa zadovoljstvom

spusti. Ustali ste protiv ovakve vlasti-kao da vam je onakva

bolja? Prvo smo sjeli da se odmorimo-poslije smo ustali,jer smo

se umorili od sjedenja.Kod nas se dešavaju strašne stvari-političari nas

isprepadoše.

Boban Miletić Bapsi, Knjaževac, Srbija

Smeši nam se bolji život? Ustvari, cereka se!

Političari dolaze i prolaze, a narod ostaje - u čabru!

Novoj vladi daćemo sto dan. Nego koliko će oni nama?Već do kraja jeseni biće posla u Srbiji napretek -

za revolucionare!

U nekim zemljama vlada radi za narod, a u nekima radi narod?

Ustaj, sirotinjo! Zauzeće nam mesto ispred kontejnera...Godine, definitivno, ne utiču na seks.

VOĐA seksa i staro i mlado!

Kad god nam je bilo teško socijalisti su uvek bili sa nama.

Poljoprivreda je kičma naše zemlje – polomljena!Ove pljačke što rade naši politikanti, to nije zanat.

UMETNOST, BRE!

Božo Marić, Banja Luka, Bosna i Hercegovina

Napustio je društvo pod izgovorom da mora ići u klozet, i više se nije vratio. Govno od čovjeka.

Naši uspješni ljudi su uvijek dobrodošlisem ako pokušaju da se vrate.

Staćemo i mi ispod NATO-kišobrana.Biće štit, podlijevanju sa strana.

Šteta što su srušili zid.Barem je bio vidljiv.

U porastu je nasilje u porodicama.Neće nama našu djecu ulica učiti.

Čemu služe parade ponosa?Da ne vidimo dalje od nosa!

Naša vladina delegacija se vratila iz veoma uspješne posjete. Šteta samo što je posjeta bila neradna.

Srpski specijalitet: Američka pita od ruskih govana.

Petar Lazić, Beograd, Srbija

Molim poštenog nalazača da mi vrati knjižicu, izgubljenu u noći između dva kongresa.

Sudeći po zadahu, država je već odumrla. Sukob inteligencije i vlasti je izmišljen. Nikada inteligencija nije hapsila vlast.

Arheolozi tragaju za ostacima ranijih kultura, kao da ostaci današnje kulture nisu dovoljni.

Za one koji se slabo snalaze u knjigama uvedene su knjižice.

Obaveštavamo javnost da je omiljeni pesnik iznenada preminuo od gladi.

Aforizam je savršena književna forma. Posle početnog uspeha, nemoguće je pisati nastavke.

Pijanista svetskog glasa usrećuje ceo narod, sa izuzetkom komšiluka.

Informacije moraju biti dostupne novinarima. U protivnom bi mogle da dopru do javnosti.

Pucajte – ja i sada držim policijski čas!

http

://m

axm

inus

.wee

bly.

com

Danica Mašić, Novi Sad, Srbija

Bogatstvo zemlje krije se u dubini njenih misli.

Plaše me političke kurve. One ne podležu

pregledu.

Kada bi Vuk delio diplome, nijedna ovca je ne bi dobila.

Odakle im je kapalo, saznali smo kada je procurilo.MMF Srbiji teško odobrava dugoročne kredite.

Nema poverenja u njenu dugovečnost. Osvajanje najviših političkih ciljeva počinje penjanjem na

grbaču naroda. Kada Srbi postanu manjina, dijaspora će biti Velika

Srbija.Neki poslodavci ne prave razliku među svojim radnicima.

U traženju seksualnih usluga ne biraju pol.Vlast je medicinski fenomen. Zarazna je, zna se uzrok

bolesti, a nema joj leka.Seksualna orijentacija Srba je prepreka za ulazak u Evropu. Mi smo za ulazak spreda, a oni otpozadi.

Sabahudin Hadžialić, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Penzioner ex-Yu 2012: Tako mi boga, ja sam

komunista!

Vjernik danas je kao nevjernik jučer. Naime, živi za danas, baš kao i onaj jučer.

Politika ovdašnja liječi. Od pameti!

BH parlamentarci poslušali vox populi. Staviće kondom!

Sunce izlazi na Istoku. Kada se gleda sa Zemlje.

Neki ljudi imaju sve a nemaju nista dok drugi nemaju nista, ali imaju sve!

Kažu da crkva i džamija podržavaju Internet. Kako kad ništa o tome ne piše ni u Kuranu svetom ni u Bibliji?

Religija je opijum za narod…govorili su komunisti. Toliko govorili da su se opili….Religijom.

Voda je kao ljudi. Čista na izvoru a prljava na ušću!

Da li ima Boga? Odgovor znaju bivši komunisti!



Dinko Osmančević, Banja Luka, Bosna i Hercegovina

Otkad nema bravara, zaključana su nam sva vrata.

Inflacija je kad si pun para kao brod, a toneš kao Titanik.

Povoljno prodajem bubreg. Kamenje ide gratis.

Čovjek ima rok trajanja. Ali mnogi se pokvare mnogo prije isteka!

Što su nam problemi teži, mi sve lakši.

Više nije u životnoj opasnosti. Umro je!

U živom zidu sa obje ruke čuva se život!

Tita mi, nikad nisam bio komunista!

Kao beba, volio je flašicu. I sada je obožava!

Zbog probušene gume ili plaćaš vulkanizera ili alimentaciju.

Dražen Jergović, Zagreb, Hrvatska

Imamo državu s poteškoćama u razvoju, a političare s posebnim potrebama.

Vani je toliko hladno da sponzoruše i u Yugo ulaze.

Najbolji način da povratite svoj novac je da ga uložite u alkohol.

Još uvijek radim, ali ne svojom krivnjom.

Neznanje mi je na zavidnoj razini.

Prometne kazne su veliko opterećenje za kućni proračun.

Tko živi na internetu, njemu ne treba stan.

Život je jedina predstava koja se više nikada neće ponoviti.

Ako je trava droga, onda su krave najveći narkomani.

Brak je glavni uzrok svakog razvoda.

Ekrem Macić, Konjic, Bosna i Hercegovina

Naš vrh je najdublji. Vođa još nije izašao iz podzemlja.

Iznenadili smo neprijatelja. Izmislili smo ga prije nego se i prepoznao.

Kad nam je umakao i zadnji voz uhvatili smo se za šine.

Ovo su sušne godine. Sve odluke nam padaju u vodu.

Tonemo u napredak.

Srpom i čekićem se neprimjetno ubijalo sve do pojave DNK.Nisam lud da idem kod psihijatra.

Da me izliječi pa da ostanem bez penzije.

Da bismo uštedjeli prepolovili smo vladu. Doveli smo druge, duplo nesposobnije.

Naša zemlja je, zaista, mala. Jedva stanemo u masovne grobnice.

Zadržao sam svoje ja. Nigdje me nema.

Jasmin Mrkalj Kadmus, Podlehnik, Slovenia

Svakoj novoj vladi skinite kapu. Možda vam u nju nešto padne.

Vrijeme je, da se postavi spomenik nepoznatom poštenjaku i ne nepoznatom junaku.

Kad političari počnu upotrebljavati metafore, pjesnici ostanu bez honorara.

Sanjali su evropske snove. Kad se probudiše saznaše, da je to bila duga noćna mora koja još traje.

Mnogi provjereni kadrovi ostaju na površini po zasluzi praznine u glavi.

Na bijelim konjima je sve više crnih vitezova. Isključivo zbog kontrasta.

Jadni narod, kad im se ujedini pozicija i opozicija.Bogataši ne bježe samo od siromašnih.

Najčešče bježe od samih sebe.Dadoše nam demokratiju kao utješnu nagradu.

Ostalo su sve pokupili.Udžbenici istorije moraju biti samo u digitalnom obliku.

Lakše se popravlja prošlost.

http

://m

axm

inus

.wee

bly.

com

Milan Vlajković, Paraćin, Srbija

Kakva je razlika između muzičke i političke estrade? Pa prva je ženska, druga muška.....

I izbori su postali veliko nevreme. Ali, dok za ono prvo postoje protivgradne rakete za ovo izborno nevreme još se

ove nisu pronašle ...

Čujem, da naše političare treba spakovati u vasionski brod pa u svemir. Ne budimo u zabludi , i tamo bi oni napravili koaliciju

protiv naroda na zemlji...

Politički kukolj je neuništiv jer se vrlo lako razmnožava i širi kao pirevina..

Sistem obrazovanja nikako da se usladi sa životnom realnošću. Kada će već jednom biti definisana zanimanja : sponzoruša,

žigolo, zelenaš, robijaš..

Reče jedan političar da će mu cilj biti da živi isto kao narod. A što ne reče da mu je cilj da narod živi kao političari...

Za koju smo vlast glasali videćemo tek kad je menjamo..

Kada se političari svađaju u skupštini a prenosi javni servis, više tako saznaš gde i kako živiš nego što ti to saopštavaju

najbolji novinari.

Posvađani političari najbolji su javni servis..Svašta saznaš.

Naša Vlada ima dobar program, no ovde nisu ni programer, ni operater, niti tastura, ni provajder...

Miroslav Sredanović, Beograd, Srbija

Političari zauzimaju visoke položaje. Iz niskih pobuda.

U Evropi je vazdušni pritisak u granicama normale. Jedino je Balkan polje visokog pritiska.

Bratoubilački ratovi su prilika da se braća pokažu. Ko je od njih majčin sin.

Među balkanskim državama je opala saradnja. Više međusobno ne ratuju.

Ne verujemo očevicima zločina. U strahu su velike oči. Bogata smo nacija.

Puno je ljudi s kompleksom više vrednosti. Naši političari su globalisti.

Mogli bi predstavljati i vanzemaljce. Svoju vilu je ogradio visokim zidom.

Tu ljudska noga još nije kročila. Gejevi su na paradi delovali nadražajno.

Izazvali su opštu napetost. I okupatori i oslobodioci su ubijali ljude.

Jedni iz nižih, a drugi iz viših pobuda.



Neven Šijakov, Novi Sad, Srbija

Srbija je zemlja sa neviđenim privrednim potenci-

jalom. Niko ga nije video!

Nisam prodao dušu đavolu. Ne odgovara mi cena!

Moje finansijsko stanje je kao prolećni sneg. Brzo se topi!Vlast pre izbora sve čini za dobro građana.

Posle njih, sve čini za svoje dobro!

Nakrivio bi i ja šešir, da me nisu naterali da dubim na glavi!

Dobri pošteno zarađuju svoj hleb, a loši svoju robiju!

Rat se mogao izbeći, da je jači hteo da popusti!Vladu brine gladan narod!

Plaši se da neće imati nad kim da vlada!

Oduzeli su mi nadu! Nisam imao dokaz o njenom poreklu!Skupština donosi teške odluke,

a narod mora taj teret da nosi na svojoj grbači!

Živojin Denčić, Zaječar, Srbija

U narodu se krije pozitivna energija. Istražni organi rade na njenom otkrivanju.

U našoj drami kraj predstave je u prvom činu.U ovo vreme laži, ni ja ne znam kada će

ovaj moj opaliti ili slagati.

U trci za jeftinom popularnošću pobednike skupo plaćamo.Ubeđenje da smo pali na niske grane se

kod nas već ukorenilo.

Uzrok našeg pada nije poznat ni crnoj kutiji.Ukazao sam na verovatnoću da može biti bolje.

Sada me gone za davanje lažnog iskaza.Ulazna i izlazna rana potvrđuju da je u

pitanju čist promašaj.

Centri za kolektivni smeštaj su naša prirodna staništa.

Šta zna slepi miš šta je svetla budućnost.

Rešad Sultanović, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Prije: HLJEBA I REBARA! Danas: NI HLJEBA, NI IGARA!

Jedva smo čekali da nam dođe kapitalizam kako bi mogli rahat krasti!

Za svaku ženu je samo ljubavnik brži od muža.

Danas smo na dnu Evrope, pa to smo i geografski.

Ako šutiš i na tebe dođe red.

Nije teško pitanje, težak je odgovor.Morali su se na brodu koji tonue svi u vladi riješiti dijela

sopstvenog tereta. Pobacali su glave.

Treba im još jedna izborna pobjeda. Nisu sve pokrali.

Slavica Jovanović, Prnjavor Mačvanski, Srbija

Nekima i moj trun u oku, bode oči.

Šta vredi što je vlast narodu dala hleba i igara, kad mu broji zalogaje.

Ne vidim da uvučem konac u iglu, il’ mi treba veća igla ili naočare.

Kad se bore za vlast uzimaju reč iz usta, a kad su na vlasti, narodu otimaju zalogaje.

Sad kad je pustio duboko korenje, teško ga je saseći u korenu.

Lopovima i prostitutkama Teslina sijalica je kao policijski cas.

On meni protestnu notu, a ja njemu celu muzicku lestvicu.

Volim Srbiju kao svoje oči, samo što me oči izdaju.

Reći mu vrede dukat, ćutanje bi vredelo brdo zlata.

Bio sam ko zapeta puška, a onda je nešto puklo.

Vasil Tolevski, Skopje, Makedonija

Novi Ustav trajaće više od starog.

U tvrdom je povezu.Nemojte kritikovati svaku vladu. Evo, prošla je bila bolja od ove.

Vuk je pojeo magarca! Sad su poslanici bez konkurencije.

Mi bismo dali i više, ali nemamo ništa.Mazohisti ne bi trebalo da se žale na ovu vladu.

Ceo program vlade namenjen je njima!

Osakaćeni smo. Nemamo ni levicu ni desnicu!Više prava imate u seksu nego u politici.

U politici kad vas pritegnu, ne možete ni da mrdnete.Od kad su naši političari počeli da traže donacije po svetu,

potrošnja vazelina se povećala!Mečka je crkla ispred naše kuće!

Umorila se od igranja.

U mojoj zemlji nisu svi ljudi isti. Ima i pametnih.

http

://m

axm

inus

.wee

bly.

com

Fahriu Axhanela, Priština, Kosovo*... karikatura/cartoon Sabahudin Hadžialić


MAxMINUS IN mEmoRIAm...pRENosImo Iz “osLobođENJA”, sARAJEvo


http://www.fenamizah.com/


http://www.fenamizah.com/


Vladislav Pavićević, Bar, Crna Gora

Usud sile najgori je

od svih usuda!

U haosu se živi. Takvi su ljudi!

Toliko je talentovan da sve

zabrlja!

Prazna je glava đavolje igralište!

Ko na drugoga tovari sebe

samari!

Gusle bez struna. Pusta paučina!

Razdijelilo nas je

Jedinstvo!

Миле Ѓорѓијоски, Skopje, Makedonija

Balkan je prenaseljen.

Toliko velikih naroda na tako malom

prostoru.

Mi nismo potomci Aleksandra Makedonskog.

On je jahao na konju, a nas jašu konji.

Nisam ni za Antičke Makedonce ni za Stare Slo-

vene. Ja sam za nešto mlađe.

Narodna policija nije samokritična.

Nikad nije probala pendrek.

Pesma mu je produžila život. Propevao je u policiji.

Danas se u narodnoj kuhinji delio pasulj.

Ta se vest daleko čula.I diktator nudi svome

narodu alternativno rešenje. Štap sa dva kraja.Ovde je ko u Raju.

Nigde žive duše.Ne plaćajte glavom.

Falsifikat će se brzo otkriti.

Narod nije stoka. Stoku ne sme svako da

muze.

Nije tačno da istoriju pišu pobednici.

Naši su porazi istorijski.

Zoran Spasojević

Kragujevac, Srbija

ŠAH-MAT

Čekamo autobus: mene da odveze na posao a sina u školu. Stajalište gleda na park pa se sve vidi kao na dlanu. Vidim golubove kako kljucaju na stazi. Vidim i starce kako igraju šah na klupama. Šetaju figure duboko zamišljeni a oko svakog igračkog

para stoji nagnuto po nekoliko posmatrača.

Ulazim u autobus. Debela žena je zauzela dva sedišta i više nema gde da se sedne. Neko se preterano naparfimisao. Gadi mi se.

Dan se skoro potrošio. Neprimetno. Škola je gotova. I posao je gotov. Boli me glava.

Vraćamo se. Izlazimo iz autobusa. Još malo

pa će da se smrkne. Starci još uvek igraju šah.

“Kad porastem biću penzi-oner”, poveri mi se sin.

PROSTA DEOBABiblioteka EKS-JU KATALOG

POSEBNIH IZDANJA

U prodaji:Enciklopedija slovenačkih domaćih

životinjaEnciklopedija hrvatskih domaćih

životinjaEnciklopedija bosanskih domaćih

životinjaEnciklopedija makedonskih

domaćih životinjaEnciklopedija srpskih domaćih

životinjaEnciklopedija crnogorskih domaćih

životinjaU štampi: Enciklopedija albanskih domaćih

životinjaU pripremi: Enciklopedija vojvođanskih

domaćih životinja.

MAxMINUS AFORIZMI...LEgI, INtELLExI, coNDEmNAvI & MAxMINUS PRIČE/ESEJI... NIhIL ILLIgItAmUs cARboRUNDUm

Aleksandar Čotrić, Beograd, SrbijaTAMO DALEKO

Već sedamnaest godina živim u Lucernu, u Švajcarskoj. Oženjen sam Švajcarkinjom Sabine, sa kojom imam dve devojčice – Lauru i Gabri-elu. Radim kao stomatolog u privat-noj ordinaciji. Dobro zarađujem, što mi je omogućilo da kupimo kuću na obali Lucernskog jezera. Imamo dva automobila i jahtu. Svake zime i leta odmaramo se u različitim delo-vima sveta. Bili smo na karnevalu u Riju, nekoliko puta na Dominikani, a boravili smo po dve sedmice i na Tajlandu, Arubi, Santa Luciji, Kubi, Floridi...

Imamo skladan brak, samo mi žena povremeno zamera što previše vremena provodim za računarom i što na internetu tražim informacije o Srbiji.

Zaista, moram da priznam, da mi je to postala opsesija, ali od te zavisnosti, za sada, ne uspevam da se oslobodim. Prestao sam da pušim, ne pijem više alkohol, iz jelovnika sam izbacio tešku i masnu hranu, ali nikako mi ne polazi za rukom da boravak pred kompujetrom smanjim na razumno vreme. Dešava se nekih dana, kada ne radim u ordinaciji, da provedem i po pet-šest sati u čitanju sajtova srp-skih novinskih agencija, TV stanica, dnevnih i nedeljnih novina.

- Mirko, opet si u svojoj sobi i gledaš u ekran – često me prekoreva Sabine. – Zar nije bolje da izađemo i da se na svežem vazduhu prošetamo pored jezera?

- U pravu si, draga – dajem joj za pravo – sačekaj me samo deset minuta da nešto pogledam.

- Znam i druge Srbe, ali nikoga toliko ne muči nostalgija, kao tebe. Mnogo si vezan za svoju bivšu zemlju – s ljutinom u glasu govori mi Sabine kroz zatvorena vrata.

I onda, umesto deset, ostanem još dva sata u čitanju vesti o žestokim sukobima među strankama i unutar stranaka, o državnoj blagajni koja je pred bankrotom, o nestašicama osnovnih lekova, o starcima koji su umrli od gladi, o ljudima koji prodaju organe da bi dobili novac za preživljavanje, o otvaranju novih narodnih kuhinja, o saobraćajnim

nesrećama zbog loših puteva, o mil-ionskim pljačkama državnog novca, o brutalnim ubistvima među članovima porodice...

- Mirko, hoćemo li da izlazimo? – opet se oglašava moja žena, pošto je izdalo strpljenje. – Zar toliko voliš Srbiju, da moraš svakog trenutka da znaš šta se tamo događa?

Ne odgovaram joj ništa. Ne želim da joj objašnjavam. Bolje je da misli kako sam toliko vezan za otadžbinu, da ne mogu bez starog kraja.

A ja, zapravo, svakoga dana uvera-vam sebe koliko sam srećan što sam napustio Srbiju i što živim u državi u kojoj nema svega toga groznog o čemu čitam da se događa „tamo daleko“.

Miro Georgievski, Skopje, Makedonija...

karikatura/cartoon: Миле Ѓорѓијоски

Zoran Spasojević, Kragujevac, Srbija

Zoran Spasojević, Srbija: Zatvorske rešetke / Prison bars

RAT UŽIVO Prvo zaglušujući prasak, potom blesak i ogromne varnice. Onda niz slabi-

jih eksplozija i njihov odjek. Svuda okolo lete zapaljeni predmeti koje je eksplozija izbacila visoko a sada se vraćaju i, čini se, velikom snagom udaraju po okolini. Ako bi pustili mašti na volju sve to bi podsećalo na dobar veliki vatromet.

Pos le nekog vremena meni je dosadilo da gledam, pa sam ustao iz fotelje i ugasio TV.

K r e n u o sam po uzbuđenje u tržni centar gde će, kažu, za jedan sat početi letnje rasprodaje.

BEZ IZBORA

Koronarna jedinica je na drugom spratu. Z a b r i n u t sam za dedu. Čekam pred vratima. Svakih deset-petnaest minuta vrata se otvaraju. Svakih deset-petnaest minuta nekoga uvezu ili odvezu.


E-MAIL ART ZORAN SPASOJEVIĆ, KRAGUJEVAC, SRBIJA

zoran-spasojevic_autoportret-sa-vorholovom-frizurom_

self-portrait-with-warhol’s-haircut_02zoran-spasojevic_atomski-kisobran_atomic-umbrella_02

zoran-spasojevic_plaza_beach zoran-spasojevic_dzulijan-asanz-odlazi-u-ekvador_julian-assange-goes-to-ecuador_02


Mirjana Marinković, Beograd, Srbija

SLUČAJ U KRČMI “TRI ČOKANJA”

Čokanj o čokanj čvoknu -još čokanja u čakširamadočeka na čokanje solilou čuvenoj krčmi “Tri čokanja”kod čiča Čede. Tu je čokanj čokanju čokanjče, brat, zet i ortak čokanji,i časte se bez čekanja do učabrenja pod čokanjima. Čokanj za čokanjem čistete čume nedopečene –čumilo ‘lade mučenicom,čistom prepečenicom,čikovima brčine čade, čikaju se i šenlučeko će više da posrče mučenice u rečenoj krčmi. * * * Časak iza ponoći(očas kucnu i taj čas), puče čokanj o čokanj čvaknut,kadli čupavku iz ćoška u pomrčini(što je često iz krčme za učkur bio

vučen), puče čaša o čvrstu čelenku(otkud čaša međ’ čokanjima?)i ljuto smučičemernu mučenicu,šljivku prepečenicu,dočim se kelner Časlav, zatečen, od stra’ pod astal sruči, a čiča Čeda, bogami, i čakšire čojane smoči... Čini se ipak,da se sve ovo sasma slučajno sluči,u slučajnoj tuči,a da tuča ni slučajno nije običaju čestitoj čiča Čedinoj krčmi zvanoj “Tri čokanja”,te da čiča Čeda(nek mu je na častako bi drugačije!)isključivo mučenicom smočičojane čakšire. Pa i taj što ga čaša po čelenki opauči,kako li je na nju natrčaomeđ’ onol’kim čokanjima?

GOVEČE Čuči goveče na čairu predveče,a čobanče čeka pomrčinuda navuče jelečei potrči uvečeda povrati goveče. Čuj, čobanče,ne čekaj ti veče!Baci jeleče,trči, čoveče!Eno ti goveče,sa čaira uteče!

MAxMINUS PJESME...ARbItER ELEgANtIAE

Rešad Sultanović, Sarajevo, Bosna i Hercegovina


ZAŠTO IDE MILE LAJKOVAČKOM PRUGOM

UVODNE NAPOMENE, PO SEBI

Šta je filozofija? To je gimnastika mozga na konju sa hvataljkama. Zato svaki pravi filozof mlatara rukama dok iznosi svoje ideje. Što je takozvano filozofsko pitanje besmislenije – to se odgovor smatra ozbiljnijim a filozof koji ga je dao ima više sledbenika. Kada filo-zofu uspe da predmet svoje mentalne gimnastike tako savršeno zakomplikuje, da ga ni rođena majka ne razume, onda ona zove tatu i kaže: – Znala sam da je u tvojoj porodici bilo ludaka! Ukoliko filozofu majka nije živa, pa nema ko da zove tatu, onda se njegova filozofija zove zaokružen filozofski sistem. U školi se, na primer, uopšte ne zove, već dolazi sam da zbunjuje nadolazeće generacije, neiskvarene upotrebom mozga.

Jedno od ključnih pitanja u istoriji filo-zofije, pored onoga koliko anđela može da se smesti na vrh igle, jeste i pitanje da li se može dva puta okupati u istoj reci. Običan čovek, dakle onaj kome mozak ne radi ni parternu gimnastiku, a nekmoli onu na konju sa hvataljkama, ode na reku, skine se do gaća... i buć... Okupa se! Kada ga opet napadnu higi-jensko-rekreativne navike, ponovo ode na reku i... opet buć! Kod filozofa je to mnogo komplikovanije. Pokazalo se da prosečan filozof može da načini samo jedno buć. Neutralni posmatrač bi pomis-lio da filozof pokušava da pliva... da se davi... da proverava koliko vode može da stane u ljudski stomak – ali, ništa od toga. Prosečan filozof i u reci izlaže svoj filozofski sistem (mlatara rukama), sve dok se ne udavi. Što je filozofski sistem komplikovaniji, to mlataranje duže traje, pa samim tim i život filozofa i njegovog dela.

UVODNE NAPOMENE, PO AUTORU

Jedan od ključnih dokaza kako nije istina da sve teče, već da ima nešto i da se gega – jeste Mile. „Ide Mile lajkovačkom prugom“... ide, to jest – gega se Mile kroz celu pesmu i kroz celokupnu isto-riju filozofije. Na tom mestu, poznatom kao „Miletova gegajuća konkluzija“, dolazimo do trećeg ključnog filozofskog pitanja. Pored toga da li se može dva puta okupati u istoj reci i koliko anđela može da stane na vrh igle, ceo poznati filozof-ski svet bio je zapitan nad Miletovim večnim kretanjem, tačnije – geganjem!

– Dokle, bre, Mile? – pitali su se skep-tici.

– Kuda ide Mile? – pitali su se svojevremeno neoplatoničari.

– Dok ide, Mile postoji! – tvrdili su racionalisti.

– Da li Mile ide po zaokruženom sistemu? – razbijali su glave nemački klasični filozofi, mada bi bilo neupor-edivo efikasnije da su u tu svrhu koristili čekić.

– Šta stoji iza Mileta? – bili su zabri-nuti empiristi... a bogme i poneki gej aktivista.

– Zašto da stoji, kada se već gega! – odgovarali su prosvetitelji.

– Ide Mile – nema Boga! – i dan-danas ubeđeni su ničeanci.

– Koja je svrha toga što Mile stalno ide? Od zapitanosti nad tim problemom ne može da zaspi celokupno filozof-sko javno mnjenje. A ne može ni Mile. On, ide li, ide... ide... Ide kao alva! U nedogled!

MILE PO MARKSUMarks ima rešenje! Eureka! – ili kako

se već zove onaj enigmatski časopis... „Ide Mile lajkovačkom prugom!“ Dakle, Mile je otuđen!

Prvi je našeg Mileta otuđio Herklit! To je onaj što je rekao „Panta rei“ a ne „Mile rei“ – dakle, Heraklit je forsirao Pantu nauštrb Mileta. A drug Mile iskazuje svoju otuđenost kretanjem u prirodi po cik-cak transverzali zvanoj „lajkovačka pruga“. U tom slučaju „lajkovačka pruga“ predstavlja metaforu borbe radničke klase za svoja prava. Drug Mile je pregazio prugu kao Panta plitak potok – tako je bar mislio Marks.

Panta je, dakle, glavni lik iz onog Her-aklitovog „Panta rei“ a plitak potok se javlja kao alternativa: ukoliko se ne može dva puta okupati u istoj reci, može valjda u potoku – mada ima velikih mislilaca koji su dokazali da je i potok opasan po život! Tako Marks, po sopstvenom priznanju, stavlja pitanje „Miletove gegajuće konkluzije“ na noge, dok su svi ostali filozofi pre njega stavljali taj problem na onu stvar. Ali, ne bi Marks bio Marks kada bi na tome stao. On je iz Miletovog kretanja izvukao zaključak da se nije Mile otuđio, već da je upravo obrnuto! Čitav svet se otuđio od Mileta. I sada, ne samo da imamo situaciju (po Marksu), nego imamo i alijenaciju (opet po Marksu).

Kad tamo... a ono jok!? Nastavak pesme demantovao je druga Marksa, baš kao što ga je demantovala i istorija! Naime – „ide Mile sa još jednim drugom!“ Prc! Mile je društveno biće... E, do mojega i alijenacija! Upravo to je rekao i Marks... i duboko razočaran u svoje zaključke na temu Miletove gegajuće konkluzije, otišao je da se obesi na zid Centralnog komiteta pokojnog Saveza komunista. Mile, dakle, ne upražnjava alijenaciju! Naprotiv. Mile ne upražnjava ništa. On samo ide... ’nako!

KANT-AUTOR I MILEKanta su ceo život mučila pitanja

od posebne važnosti za onu njegovu vukojebinu iz koje nikada nije nos pro-virio. (A koliki mu je bio, nije ni čudo!) Kategorički imperativ u njemu, zvez-dano nebo nad njim i nedostatak ribe pored njega. Kao dokaz za to, Kant je Miletov pogled na svet uzimao zdravo za gotovo, a ponekad i na veresiju:

“Suvo seno ko-šeno tekla reka kroz selo a po reci riba plovi nema koj da lovi!”Kant je, dakle, pretpostavio da Mile ide lajkovačkom prugom noću, pod zvezdanim nebom... i da ga malkice muči kategorički imperativ u njemu, ne znajući da se ne kaže imperativ nego aperitiv. Doduše, Mile je toliko konzumirao aperitiv, da je on u međuvremenu postao purgativ. Poznavajući Mileta, znamo da on ima meru u svemu (opet ti stari Grci proradili u Miletu)... pa i u piću. Pije Mile dok se ne usere. I ne samo stari Grci. Proradili u Miletu i hemoroidi, pa preventivno vodi druga, da mu ih eventua(na)lno protera. Te... hemoroide. Kantu na ruku posredno ide u prilog i činjenica da: „Ide Mile, gori mu cigara!“ Mile cigarom signalizira da se nalazi na pruzi, ukoliko kojim slučajem naiđe voz. Pošto ne zna red vožnje – a i da zna ne bi mu mnogo pomoglo jer se podrazumeva da voz kasni – Mile vrši signalizaciju na otvorenoj pruzi po ugledu na zvezde koje to isto rade na otvorenom nebu i koje su toliko proganjale Kanta. Istina je da se Mile gega po pruzi... ali u tom smislu on vodi sa sobom drugara kako ne bi doživeo nastavak potresne epopeje „Ana Karenjina & Brze pruge“. A i signalizira cigarom! Malo li je?!

Miletov drugar, prema tome, ima višestruku ulogu (pije sa Miletom, ide sa Miletom, proteruje Miletove hemoroide, čuva Mileta od pomahnitalih vozova na Brzim prugama Srbije... uopšte, laf je Miletov drugar). Međutim, čitavu Kan-tovu koncepciju ruši činjenica da „po reci riba plovi“. Dakle, ima ribe! Nije da nema. Tu se Kant iznervira, prevrne se na kant i poslednjom snagom proz-bori čuvenu misao koja je ostala kao ideja vod(v)ilja mnogim potonjim filo-zofima: – Sve se ruši! Neka ide Mile lajkovačkom prugom u tri lepe, ja odoh Bogu na istinu! Rečeno – učinjeno!

SREDINA TEKSTA, OTPRILIKE

Kant je veliki filozof (nije ni čudo što je onoliko porastao kada je jeo ko čuma), uprkos tome što nije imao pravilan prist-up problemu Miletovog kretanja, to jest – geganja. U momentu kada je Kant umro, on nije mogao da zna podatak od ključne važnosti: „Dugačka je lajkovačka pruga“ jer u to vreme pomenuta još nije bila ni izgrađena. Činjenicu da je dugačka lajkovačka pruga tek je u prošlom veku izneo Sartr, kao bitan podatak za Miletovu egzistenciju. Egzistencijalisti su, dakle, vaspostavili stih „Ide Mile lajkovačkom prugom (u tri lepe)“ kao mernu jedinicu za dužinu i vreme, prilikom tumačenja kretanja materije u prirodi. Sartr je pošao od pretpostavke da Mile ide prosečnom brzinom kojom hoda normalan čovek. Ide, ide, ide... to jest, gega se... i nikada kraja tome. Nije moguće da je samo geganje uzrok tolike Miletove egzisten-cije kroz pesmu, a i u principu. Uzrok je mnogo dublji i leži ispod Mileta. Pruga je dugačka! Međutim, ko jebe Sartra!? Odgovor na to filozofsko pitanje dala je Simon de Bovoar. (Pogledati: „Drugi Pol Makartni“, str. 343. i „Ceremonija oproštaja – razgovori sa Miletom“, str. 124... a ko nema pametnijeg posla može da pogleda i kroz prozor.)

IDE MILE, SAMO TAKONo, vratimo se mi suštini problema, to

jest činjenici da „po reci riba plovi, nema koj da lovi“. Ukoliko ovaj podatak iz Mile-tove biografije prihvatimo kao krucijalni za tumačenje njegovog pogleda na svet, više je nego očigledno da je tu presudan uticaj izvršila ranohrišćanska filozofska misao sa dodatkom neoplatoničara i dve žlice „Vegete“. Kako drugačije objas-niti pojavu ignorisanja ribe? Odgovor leži u Bibliji. Znamo da je Isus zado-voljio potrebe izabranog naroda sa samo nekoliko riba a da pri tome nije ostalo zabeleženo koliko je među njima bilo plavuša. Od tog doba pravi sled-benici ranohrišćanske filozofske misli ne čačkaju mečku. Kad im je do čačkanja oni uzmu ribu. To je u početku predlagao i Sveti Avgustin, dok se molio Bogu da mu ovaj da snage, ali ne odmah... nego malo kasnije, dok ne posvršava u kafani neke poslove sa Miletom. Posle su se ideološki razišli – Avgustin Aurelije je krenuo svetačkim putem a Mile prugom. Kada su to videli, Rimljani su rekli da o ukusima ne treba raspravljati!

Tek je u dvadesetom veku filozofija valorizovala suštinu Miletovog bitka na pravi način. Već smo videli šta je pogodio Sartr. Pored Simon de Bovoar, pogodio je i dužinu pruge. Habermas je, na primer, iz činjenice da je „tekla reka kroz selo“ izveo posredan zaključak da Mile može dva puta da se okupa u istoj reci, ali neće. Jer – reka teče kroz selo, pa Mile neće da se ističe u gaćama pred nazočnim građanskim društvom iz njegovog sela (tako je, zahvaljujući Miletu, nastala Habermasova koncepcija građanske javnosti).

Možda ima pocepane gaće (Mile, a ne Habermas)... a možda nije ni subota, dan za kupanje! Tu se Habermas poprilično oslanja na Kjerkegora i njegovu tvrdnju da se „Mile pravi pojedinac“, što nije daleko od istine.

U jednom momentu Mile hoće da ostavi drugara e da bi njegov ego došao do izražaja. Ovaj problem američki savremeni filozofi tumače kao Mile-tov pokušaj da pokaže svoje jajo. Po mišljenju današnjih američkih mislilaca, ako je neko jaje od čoveka, preciznije eg od čoveka – on ima pojačani ego ili u prevodu na srpski da nas ceo svet razume – eg je uvećano ja, odnosno jaj... a ego je u tom slučaju jajo! (Više o ovom probl-emu videti u zborniku radova „Miletov ego kao dokaz da je Mile jajo od čoveka” – bibliofilsko izdanje objavljeno u ediciji „Tragom tradicionalne američke misli kroz preriju“. O istom trošku, na zahtev sponzora ovog teksta, preporučujemo kapitalna dela iz pomenute edicije: „Zašto Bik koji sedi pije s mene pa na uštap kada je Koka kola bolja“, „Orlovo oko kao Hegelov savremenik i njegov pogled na pihtije“, a naročito „Pop-art protiv popova vegetarijanaca – sumorne vizije jednog bifteka“).

KRAJ TEKSTA, KONAČNO

Pošto Miletu gori cigara, postoji osnovana sumnja da je Miletov drugar hteo da se ogrebe za istu. Em je pio na njegov račun, em o njegovom trošku ide prugom, em je lik u njegovoj pesmi... pa šta još hoće taj Miletov drugar? To što ga prati na trnovitom putu dok se ovaj gega prugom, svakako je za poštovanje... ali da puši Miletovu cigaru u trenutku kada ovoga muči zvezdano nebo nad njim (počelo da mu se vrti posle četrnaeste ture aperitiva) i kategorički imperativ u njemu (povraćao bi, al’ mu glupo zbog toga što „po reci riba plovi, nema koj da lovi“) – e, to baš nema smisla!?

Uprkos opštem uverenju kako će Mile da ide do kraja sveta... jer „dugačka je lajkovačka pruga“ – Fukujama je, recimo, predvideo kraj istorije o Miletu. U čuvenoj polemici (još nije utvrđeno zbog čega je čuvena), Miletov komšija Radoje skresao je Fukujami: – Svi ćete vi da pocrkate od muku a Mile će i dalje da ide! Može da dođe taj kraj istorije, al’ Mile ima da ide i posle tog kraja... i da pita jel’ ima još da se ide...

Fukujama je tim povodom izveo i zaključak da je Mile japanskog pore-kla na osnovu podatka da je „suvo seno ko-šeno“, na šta je istom prigodom Radoje pao u nesvet. Kada se malo kovarn’o, uspeo je da prozbori: – Kak’i Japanci, mi ni sa ovi Kinezi ne znamo kuj ćemo!?

Zapitan nad tolikim Miletovim utica-jem na filozofiju kao takvu, već pomin-jani Radoje dao je i konačni odgovor. Dogodilo se to kada je Mile čučnuo pored pruge i počeo da stenje. To se ne dešava dok se pesma o njemu peva, jer u to vreme Mile stalno ide, nego onda kada muzičari sviraju instrumentalni deo. (Pogledati pod harmonika: tira-rara-rara-rira, mada je uputnije baciti pogled pod astal, pa ko ga uhvati). Tom potresnom prigodom Radoje je zašao u suštinu problema i tako razrešio sve dileme oko „Miletove gegajuće konkluzije“:

– Mile onol’ko ide kroz pesmu jer je pijan ki dupe! Ozid’o se ki spomenik... jedva izaš’o iz kavanu – ja vid’o sa ove moje graoraste oči! Zato se tol’ko gega po pesmu i po prugu! Nije lajkovačka pruga baš tol’ko dugačka kol’ko se Mile spoticava o pragovi! A niki nije primetio, dok traje instrumental na ’armoniku, da je isti Mile skren’o s prugu... i stenje u kukuruz! Vilozofira, bre! Ispašće Tales iz Mileta!


petar Lazić, beograd, Srbijatraktat o jednoj od najvećih nepoznanica i istoriji filozofije


MAxMINUS PRESENTS...cUm gRANo sALIs

stane Jagodić, Ljubljana, slovenia

DIOGEN pro art magazin najavljuje broj 25, Oktobar 2012.g.

DIOGEN pro art magazine annoucesNo 25., October 2012.

http://diogen.weebly.com


MAxMINUS PRESENTS...cUm gRANo sALIsstane Jagodić, Ljubljana, slovenia



SINDROM VREMEPLOVA

Kad netko spomene sukob gener-acija meni se odmah diže kosa na glavi. To nije za mene! Ja sam suvre-mena, obrazovana žena, pratim tren-dove i u modi i u društvu i uglavnom se uklapam … Što se za moju mamu ne bi moglo reći.

Žena je, što bi rekli moji sinovi, upala u vremeplov… Njena je životna deviza, otkako je u penziji, da joj ništa više ne treba i da mi mladi samo bacamo bez veze novac na koješta…

No, da krenem redom…Stvar je krenula sasvim bezazle-

no... ponestalo je vrećica za usi-savac koje sam uzaludno tražila po trgovinama sve dok mi jedan uljudni, stariji trgovac nije objasnio da ih nigdje više neću niti naći...

“ Takvi vam se usisavači već desetak godina ne prodaju ...“ Čovjek se čudio da još funkcionira.

Istoga dana, čim se moj muž vratio s posla I čuo što se događa pokupio je stari usisavač sa svim pripadajućim cijevima i četkama i odnio ga u kon-tejner za smeće. Onda smo otišli u robnu kuću i kupili novi!

Ovo je potrošačko društvo! Ne možeš psihički više odolije-

vati tolikoj reklami, a da povremeno malo ne popustiš... k tome, nismo mi baš tako stari da nas ništa više ne zanima... još uvijek smo valjda u stanju pratiti korake tržišne evolu-cije...

Nije prošlo puno vremena, eto mame u posjetu.!

Nakon što smo razmijenile novosti iz obje države i pretresle obiteljske i susjedske tračeve, mami je postalo dosadno glumiti gošću, pa je ubrzo zauzela poziciju u kuhinji i napravila plan svih obroka za slijedeca tri dana. Odlučila sam ne miješati se u njen posao i ograničila svoj manevar-ski prostor na ostale dijelova stana. Taman mi je palo na pamet kako bih sada mogla temeljito pospremiti stan, kad se sjetih usisavača...

Kako objasniti mami da sam kupila novi usisavač, jer za stari nije više bilo vrećica...???

Odjednom iz kuhinje začujem mamin glas...

„Gdje ti je ona tvoja crvena tef-lon-tava?“. Aha! Kako se samo svega sjeća!?

„ Izderala se po dnu... djeca su u njoj rezala meso nožem...“

„ Pa nisu valjda skroz probušili tavu...“

„ Nisu, ali čitala sam da su oštećene teflonke štetne po zdravlje...“

Čekala sam reakciju na moje obrazloženje.

„ A imaš drugu ?“„ Naravno!“ odgovorih malo

veselije... Izraz „novu“ niti ne spom-injem, vidjet će i sama...

U jednom trenutku pomislih, možda je sada dobra prilika da joj prijavim i novi usisavaca. Odustala

sam. Tava od danas i novi servis za kavu od jučer… bilo bi to ipak previše za nju...

Odlučila sam se za novu strate-giju...mito i korupcija... Bože, što od mene napravi ovaj zapad?!

Predložila sam da poslijepodne prošetamo gradom, kao, dobro je za njenu cirkulaciju, pa ako joj se nešto dopadne i ako pristane da joj to kupim, možda će mi oprostiti usisavač...

A ona samo odmahuje glavom:“ Ništa meni ne treba?“ ili „ Što ću

na to bacati novce!“„Ma ja ću ti kupiti!“ uvjeravam

je. Ne pomaže.“Svejedno je , što ćes ti bacati

novce!“Onda je odvedem na kavu, sve

mislim, razvit će se priča, saznat ću nešto, možda su joj se poderale cipele, možda su joj hlače pretijesne, možda ima kakvu godišnjicu mature ili jubilej u bivšoj firmi...

Napokon sam saznala da u zgradi gdje moji roditelji žive sve češće umiru susjedi!

„Malo malo, pa neko kapne,“ požalila se mama,“… a mene najviše hvata panika kad se to događa zimi...“

Pomislih, kako je to strašno kad ljudi dođu u neke godine, pa se o smrti razmišlja kao o svakodnevnoj pojavi i samo čekaš kad si ti na redu...

„... a meni muka, jer moraš radi susjeda obući crninu, a ja to ne volim.” reče mama.

I eto mi ideje...! Zašto ne bismo potražili neki zgodan, crni, zimski kaput, rasprodaje su tek počele i izbor je velik...na to će sigurno pasti...posebno na rasprodaje...

Pristala je, jer to nije mali problem kad netko umre zimi, a ona nema crni kaput, nego nosi moj crveni...

„Znaš, bilo bi dobro da si pogledaš i neku bluzu i hlače ili haljinu za ispod kaputa...osim toga,“ nastavih s uvjer-avanjem,“... zašto ti izbjegavaš crne stvari, pa to je elegantno, ne moraš ih čuvati samo za sprovode...“

“ Što bi ti od mene napravila?! Obukla bi me u crno od glave do pete, pa da hodam okolo ko` vrana...!“

Kući smo se vratile samo s kapu-tom. I to je već bio veliki uspjeh moje diplomacije. Usisavanje prašine sam ipak odgodila za sutradan. Znala sam da će usisavač biti kad tad otkriven, ali sada sam barem imala konk-retne dokaze kako su ponekad neke stvari neophodne...

Novi usisavač je bio vrlo tih, ali da je bio i nečujan, ne bih ga mogla sakriti:

„Pa vi ste ovdje svi ludi, samo kupujete nove stvari i razbacujete se novcem...“ Stajala je na vratima

dnevnoga boravka i komentirala moj novi usisavač.

„ Što ti se i usisavač pokvario?!“ „Nije se pokvario, nego za njega ne

možeš nigdje više naći vrećice!“„I zbog toga si kupila novi?!“.„Pa ne mogu ga koristiti bez

vrećica!“„Ma nemoj, kako ne možeš?! Gdje

ti je taj usisavač, da ja vidim?“„U kontejneru“„U podrumu?“ „Nije u podrumu,“ ponovila

sam,“ bacila sam ga u kontejner za smeće!!!“

„Ti si ga bacila!?“ šokirala se ...onda ponovi još jednom kao da se obraća nekome drugome u sobi: “Ona ga je bacila!“

„Da, bacila sam ga, rekla sam ti već da za njega nema na tržištu vrećica!“

„Ona ga je bacila!“ ponovi mama još jednom sklopivši ruke na grudima kao da se moli Bogu.

„Ali mama, ti se usisavači već deset godina ne prodaju u trgovi-nama...gotovo, zastarjelo“

„Što znači zastarjelo, pa je li još radio? „

„ Radio je motor, ali nema vrećica!!!“ polako sam gubila strpljenje.

Već sam bila pomislila, ono sa crnim kaputom izbalansirati će naše uvijek proturječne stavove o kupovanju novih stvari...ali ona nije odustajala:

„ Pa zar se nije nikako drugačije mogao upotrijebiti???“

Šta ti je starost, pomislih, ali nisam ništa rekla.

* * * Prije nekoliko mjeseci kupio

moj stariji sin novi mobitel... čitavo poslijepodne proučavao je najnovije telekomunikacijske sposobnosti male kutijice i oduševljeno utipkavao neke brojeve, šifrirane upute i slova.

Zatim je memorirao kompletan kućni telefonski imenik i aktivi-rao još neke funkcije za koje nisam dobro shvatila čemu služe ...

Svoj stari mobitel dao je meni... ja još jedina u kući nisam imala to čudo i nema smisla da, kada sam u gradu, moram ko nekada, tražiti telefon-sku govornicu . Osim toga, mene nitko živ nije mogao naći, čak i da je nešto jako hitno , sve dok se sama ne pojavim ...

Ovo posljednje bio je jedini argu-ment zbog kojega sam pristala.

Održali su mi kratki tečaj... stariji sin je odmah izgubio živce, jer je često morao ponavljati upute... muž se izvukao, jer se on, kao, ne razumi-je u tu vrstu mobitela, on ima drugi sistem...onda se uključio mlađi sin koji mi je pokazao gdje se pritisne

Mirjana Grbac-Pismestrović, Klagenfurt, austrija kada zvoni, gdje se pritisne kada se hoće nekoga nazvati i još me upo-zorio da moram kod uključivanja aparata upisati šifru...

To sam znala od ranije, jedino tako dobijem lovu na bankomatu...

Uglavnom, ja sam se samo javljala kada bi mi u torbi zvonio mobitel...Znala sam da tu neću ništa krivo pritisnuti. Ali da ja nekoga nazovem, nema šanse…

Jednom sam se vratila kući iz grada, a ono, sva tri muška dočekala me mrko...

„Pa gdje si ti... ne javljaš se na mobilni. Zovemo te ko ludi već dva sata... a ti stalno iskopčana!!!“

„Ja sam se zaboravila uključiti,“ priznala sam hladnokrvno, važno da se ništa nije desilo...

„ Ti se nikada ne uključiš...“ pred-bacio mi je suprug...

Lako njemu pričati, on je napravio račun od tisuću šilinga dok se nije uvježbao na svom mobitelu, a meni bi trebale tri bee-free kartice dok ovladam tu novu tehnologiju... nisam luda da bacam novce...

Bura oko neukopčanog mobitela brzo se stišala... ja sam, doduše, nastojala da ga ubuduće redovito ukopčavam, ali se sve više dešavalo da su mi moji najmiliji, računajući da sigurno nisam ukopčana, slali poruke, što je za mene bila i ostala svemirska tehnologija... još mi samo to treba...nikada nisam dokučila što treba pritiskati pa da mi slova teku na minijaturnom ekranu...

Neki dan, prilkom pospremanja sinovljeve sobe, nađem na njegovom stolu prospekt za malu kameru koja se prikopča na ekran kompjutora. Tako se preko interneta vidi s kime se kontaktira ...

Napravih se važna pa pitam djecu kako to funkcionira ?!

Sve su mi objasnili. Ja nisam shva-tila ništa! Science fiktion!!!

Mlađi sin me je poslije informirao kako već postoji i mobitel s ugrađenim ekranom na kojemu se vidi sugov-ornik ...

„Nećete valjda opet kupovati nove mobitele?!“ pitala sam obojicu, sva u panici da ću ja opet naslijediti nečiji, još kompliciraniji od ovoga što ga uglavnom neukopčanoga šetam gradom.

„ Malo ćemo pričekati dok im padne cijena na tržištu, sada su još preskupi, ali za nekoliko mjeseci.... znaš kako je to bilo prije s kompju-torima...“

„ A što ćemo napraviti sa starim mobitelima?, pitala sam.

„ Jedan ćemo dati tebi, ovaj tvoj je ionako već muzejski primjerak,“ odgovori mi mlađi sin.

Ja okrenem očima i ukočim se...„Daj, ne paničari, nisi ti tako stara,

nemoj se ponašati kao vremeplov...“ odvali stariji sin i zadubi se s bratom u prospekte...

Pavle Ađanski Dragan AleksićAleksandar BaljakMiladin BerićMilan BeštićBorislav BogdanovićVlada Bulatović VibBojan BogdanovićDušan BodrožićGojko BožovićRadivoje BojičićSlavomir VasićRaša VelebitGoran VeljkovićMilovan VitezovićVladislav VlahovićMilovan VržinaMihailo Mića VujanićNenad VučetićGoran GaćešaVuk GligorijevićZdravko GojkovićRanko GuzinaRatko DangubićVesna DenčićŽivojin DenčićAleksandar DobrosavljevićGoran DoknaVladimir DramićaninSlobodan DučićRade ĐergovićMitar ĐerićRadiša V. ĐokićŽivko ĐuzaAnđelko ErdeljaninMića ŽivojinovićMiljenko ŽuborskiŽivan ŽikićRastko ZakićMile ZorbasMilan Ilić MajaBorivoje IlićMilovan Ilić MinimaksSlobodan JankovićBane JovanovićDimitrije JovanovićRade JovanovićVladimir Jovićević JovMilivoje JozićDragiša KašikovićRade KecojevićGoran KljajićZoran R. KovačevićPavle KovačevićUroš Kovačević

Satirične priče 2011.

(objavljene u Etni - da barem nešto od Etne ostane zabeleženo na papiru)

PrIČE U ovom zborniku, sa neverovatnim rasponom ideja i poetika, su izbor iz prošlogodišnje obimne produkcije majstora britkog pera i vedrog duha. Sve ono što ste poželeli da kažete, a niste imali mogućnosti, ispisali su za Vas naši najbolji satiričari: Izdavač: Binder, Beograd, 2012.

MILAN BEšTIćPrEdrAG Ž. VajagićJELIcA GrEGANovIć drAŽAN GUNJAČAvESNA dENČIćŽIvoJIN dENČIćToMISLAv drvArrAdMILo ĐUrĐEvIć NENAd ŽIvkovIćMILAN JANkovIćŽELJko LJ. Krstić SAvo MArTINovIćMILEN MILIvoJEvIćdrAGUTIN MINIć KarlovIdA NENAdIćALEkSANdAr NovAkovIćĐorĐE oTAšEvIćMILoš PETroNIJEvIć EdUArd PrANGErZLATko PrANJIćdUšAN PUAČAdrAGAN rAJIČIćvELJko rAJkovIćdrAGAN J. RistićSLoBodAN SIMIćZorAN SPASoJEvIćrATko STAMBoLIJAZorAN STANoJEvIćNIkoLA SToJANovIćMIodrAG STošIćMILAN TodorovdEJAN TofČEvIćSABAhUdIN hAdŽIALIćJAdrANkA ČAvIćALEkSANdAr ČoTrIć

Dragan KoprivicaVišnja KosovićVladimir Kusovac Petar LazićIlija LakušićDejan LopičićBojan LjubenovićLjubiša ManojlovićBoško MarinkovićAlek Marjano Bodin MarjanovićVaska Jukić MarjanovićVelibor MarjanovićIlija MarkovićTomislav MarkovićSavo MartinovićAleksandar MatijaševićEkrem MacićDanica MašićMilen MilivojevićVeselin MilićevićŽarko MilovanovićDejan MilojevićTimošenko MilosavljevićDragutin Minić KarloDragoslav MitrovićMitar MitrovićSvetlana Mićić PetrovićRadmilo MićkovićIvko MihajlovićMilan J. MihajlovićDragoslav MišićVeselin MišnićJovan MokrinskiNinus NestorovićJovo NikolićRako NikčevićAleksandar NovakovićRajko J. NovakovićDragan OgnjanovićĐorđe OtaševićSrba PavlovićMilenko PajovićRaša PapešDejan PatakovićRade PetkovićDuško M. PetrovićMilovan Petrović VerkinRanko PivljaninZoran T. PopovićDušan PuačaMilivoje RadovanovićNedeljko RadlovićDuško Radović

Dragan RajičićVeljko RajkovićMilorad RankovZoran RankićRadomir RackovićVojkan RistićMilan R. SimićSlobodan SimićVladan SokićMiroslav SredanovićZoran S. StanojevićMiodrag Stojanović MiosMilko StojkovićZoran SpasovićMiodrag StošićVitomir TeofilovićMilan TodorovDejan TofčevićMića TumarićZoran TucakovićMitar TucovićNenad ĆorilićĐorđe FišerSabahudin HadžialićAlija HodžićBrana CrnčevićAleksandar ČotrićDragan Šušić

Gorki med medija, aforizmi o novinarstvu

Priredili Bane Jovanović i vitomir Teofilović, Beograd, Srbija...Izdavač: Binder, Beograd, 2012.Zastupljeno 137 autora

MaxMInuS KnJIGe / BOOKS... verBa vOlanT, SCrIPTa ManenT

Ključ (ne)uspjeha, zbirka aforizama, grafita, parola

Autor: dražen Jergović, Izdavač - autor, Zagreb, hrvatska, 2012.g.

DvIJe KnJIGe POeZIJe,

Olga lalić-Krowicka, Poljska

2012. Izdavač, autor...

realizovano uz podršku

Ministarstva kulture Poljske



Petar Lazić, Beograd, Srbija

HORDA

Gde nogom stupe, zemlja istruli.Kada dišu punim plućima, vazduh se ustoji.Dok govore, rukama razmahuju.U ustima im zacarili zubi.Nad potomcima nadvila se zvona.Na grudima zveckaju im rane.U glavama zvoni im prvi jahač.

Tišinu su za sobom ostavili,u grobove je zatrpali.A grobove svudapod sedlima nosei mašu njima,ko večiti putnikpasošem što maše.

Odasvud se jahač oseća,prvi jahač svoje krvi,za života mrtvaca u smrti živda življi ne može biti.(Sve mrda u glavama sledbenikakako za života mrdao nije.)

Odasvud se jahač oseća,prvi jahač svoje krvi,jaše li jašeda dupetom sedlo ne domaša.Razmnožio se u hiljadama glava.(Virucka iz vijugasmejulji se iz ćelija.)

Gde nogom stupe, zemlja istruli.Kada dišu punim plućima vazduh se ustoji.Dok govore, rukama razmahuju.U ustima im zacarili zubi.Nad potomcima nadvila se zvona.Na grudima zveckaju im rane.

U glavama zvoni im prvi jahač.Zvoni na uzbunu hordi nesitoj.

TOPOT

to što čuješda ne možeš čuti

to što vidišda ne možeš videti

e… to je horda

VOĐA HORDE

Kada konja uzjaše zemlja zacvili,Ceo vek joj treba da obriše suze.Ne znate gde se završava konj,Gde počinje on, a gde kosti vaše.Eto, tako vođa jaše.

I kap kiše kad na njega padne,Odmah iz obesti u grad očvrsnePa ljudi kažu “sve tuča potamani”,A nije: to kiša pada, samo ljudi ne vide.Eto, tako vođa ide.

Za sobom je senku ko sekiru ostavioA ona nije odavde, sama ne zna svoj put.Tumara tako senka nad glavama ljudi,Promrzla luta noćima i danima.Eto, takvu senku vođa ima.

Kosa mu ne sedi, lice mu ne bledi.Maslinova grančica od plastike,Na službenoj dužnosti ne sme da uvene.I bista njegova sa bistom se pari.Eto, tako vođa stari.

MAxMINUS PJESME...ARbItER ELEgANtIAE

ideĚe_fixe01

ideĚe_fixe01

ideĚe_fixe02

Hannelore Greinecker-Morocutti, Rottenmann, Austria


PATNJI NIKAD’ KRAJA…prokletstvo sadašnjosti…

Afere, siromaštvo, neza-poslenost, lobiranje za robu proiz-vedenu van granica ove države, ubistva, droga, smrtonosne bolesti, zanemarivanje vrijednosti kulturn-og naslijeđa, mržnja, isključivost, zavist, korupcija, namještanje ispita na visokoškolskim ustanovama, neznanje kao imeprativ, znanje kao pluskvamperfekt, štele, kameleon-stvo, neprocesuiranje privrednog kriminala, neodgovornost izabranih dužnosnika, ogromne manipulacije sa pri(h)vatizacijom, borba za danas i ovdje sebi i samo sebi, prava usmjer-ena na nipodoštavanje obaveza, ratni vojni invalidi na granici ludila, pol-joprivrednici u borbi za opstanak, crno tršište radne snage, bijelo ludilo snježnih nanosa, servilna poli-tika prema međunarodnoj zajednici, neriješeni sudski procesi, hrana u supermaketima sa isteklim rokom trajanja, šverc svih vrsta, narodi kao štit za kriminalce i lopove, opozicija kao tru(h)la jabuka vlastitih nakana, pozicija kao samoubica sopstvenih usmjerenja, borci postiđenog sopst-venog imena i najavljene sreće, novo-nastali književnici kao aždahe litera-ture “sui generis”, pjesnici što to nisu, djeca koja bježe od kuće, doktori kao pogrebnici, ekonomisti kao lihvari, novinari kao žohari, ljubavi koje umiru, sudbina što nestaje, umjetnici kao prevaranti, država koja to nije, entiteti koji to jesu, općine/opštine kao maligni organizmi, otklanjanje posljedica, a ne uzroka, granice koje “propuštaju”, policija u sprezi sa kriminalom svih vrsta, političari usmjereni sopstvenom, a ne općem, inženjeri kao graditelji babilonskih kula, birokracija što raste kao kvasac, troškovi života kao usud buduće smrti, ratni zločini kao najunosniji biznis…

BOSNA I HERCEGOVINA, POST MORTEM.

A komunizma više nema.Ili mi se to samo čini?

VODENI MLAZ

Zbog čega ljudi pišaju, maltene, istog trenutka kada pola svog tijela urone u morsku vodu? Zbog čega upravo vodenim mlazom ruiniraju sve pretpostavke opuštajućeg pli-vanja drugim ljudima? Zbog čega rasterećenjem smatraju da to učine upravo u sveopćem dobru što se morem zove? Zbog čega još od malih nogu bivaju podstrekivani da to urade po ulasku u more, a ne u najbližoj gostionici, kafiću, hotelu ili, gluho bilo, u za to predviđenom WC objektu?

Zbog čega?Odgovor je jednostavan. Zbiljski

jednostavan: Na trenutak svi pomis-limo da nismo to što jesmo, već da smo dio sveopćeg planetarnog vode-nog vala koji ulaskom u Mare Adri-atica postaje zajednički, SVJETSKI val mokraće općega dobra. Mokraće Vodenog vala što se Svijetom zove. I na jedan trenutak stvaramo pret-postavku da smo, razmjenom tjele-snih tekućina sa morem, makar na

trenutak općili sa cijelim Svijetom. Na sveopće zadovoljstvo. I užitak.

AKOBOGDA... NIKADA I bijaše riječ. Ta kratka, ali

itekako jaka - riječ. Da! I rekoše kako je nije lako izreći, pogotovo danas i ovdje. Sada. Zbog čega? Jer, nismo još uvijek dovoljno jaki u izričaju sopstvenome. Nismo nimalo jaki...

No, ipak, pokušah kazati, suptilnošću osupnut, tu džehenemsku/paklenu riječ:

AKOBOGDA!!!Da!... ni na jednu drugu riječ nisam

ni pomislio, osim na nju: AKOBOG-DA!!!

Akobogda, rodiće se dijete!Akobogda, udaće se kćer!Akobogda, oženiće se sin!Akobogda, zaposliće se djeca!Akobogda, ostarićemo zajedno!Akobogda, akobogda... akobogda. I kada pomislim da sve ide

u smjeru kazaljke na satu, i to baš onako kako treba - desi se - RAT. I iza toga, krenuh nanovo:

Akobogda, preživjećemo!Akobogda, pobijedićemo!Akobogda, staće rat!Akobogda, izgradićemo zemlju!Akobogda, živjećemo u miru! I kada, najzad, nadom usmjeren,

konačno shvatih da gore ne može biti, deset godina iza rata, ponovo bijah probuđen usahlom riječju uzrokova-nom mutnom sadašnjicom stvarnosti moje- DŽEHENNEMOM/PAKLOM PORAĆA. I ponovo rekoh:

Akobogda, države će biti!Akobogda, i ovo će proći!Akobogda, Evropi smo bliži!Akobogda, ne ponovilo se!Akobogda, sreće će biti! I čime zaslužiste ove nebu-

loze - riječi koje kao čekić odzvanjaju po nakovnju vlastite sudbine? Čime zaslužiste? Ništa vam drugo neću reći, osim:

Akobogda, shvatićete!Akobogda, razumjećete!Akobogda, kad odrastete! Akobogda, nikada i nigdje ovo više

neće biti... AKOBOGDA!!

MOJA PRIČA

Želio sam priču napisati. Jednos-tavnu, nepojmljivo jednostavnu priču. Želio sam sa vama podijeliti iskrene želje paćenika koji živjeti želi. Živjeti, iznad svega živjeti. No, u tre-nutku kada sam završio objed, došli su po mene. Odveli me. I ustrijelili. Jer, izvršili su nada mnom isto ono što sam ja činio drugima. Strijeljali me. Mecima koje sam i ja koristio. A želio sam živjeti. I ispričati svoju priču. Priču nad pričama.

JONESQUOV DAŠAK

Juli je mjesec. Kiša još pada. A juli je mjesec. Meteorolozi su u čudu. A i nisu. Jer, juli je mjesec. Kiša još pada. Uskoro će i avgust. Vrućine se spremaju. Jer, dolazi nam avgust. Iza njega i septembar. I, opet će kiše padati. Jer je septembar, zar ne?

NEVESELA DRUŽINA

Poplava nas je održala... njojzi hvala!

Nikako da shvatim kako od „drveta ne vide šumu“, Ahmo moj! Šta je Milane? Dok Mario progov-ara: „Evo ga brat Srbin opet filozo-fira“. Ne filozofiram, već pokušavam otkriti kako se „slomiše“ uplakani dok objašnjavahu o poplavama što obuhvatiše Bosnu (a i Hercegovinu), a da ne vide osnovne razloge za tako nešto! Dobro, deder kaži mi, okrenu se Ahmo dok sa podsmijehom gledaše u Milana kad je ovaj pola(h)ko palio ranije „do pola“ ugašenu cigaretu. Jednostavno je. Niko i ama baš niko u našim vajnim medijima nijednu riječ ne progovori o stvarnim razlozima za ovako nešto. Mario ga čudno pogleda i sa namjerom provokacije prozbori: „Ti si zaista maher za zaobilaženje osnovnih činjenica. Pa, reci već jednom, Boga ti!“ Dobro. Niko se zaista nije upitao šta je sa bestijalnom pljačkom šumskog fonda od strane novonastalih tajkuna ovdašnjih. Silnih vlasnika pilana... Nije li upravo šuma ta koja je sprečavala toliki odliv vodene mase u doline Vrbasa, Lašve, Sane, Bosne... Nije li upravo šuma upijala višak vode godinama... Jeste, bilo je poplava i ranije, ali nikada u ovolikom obimu kao sada. „Zaista, možda si u pravu“- reče Mario pažljivo posmatrajući pomahnitalu rijeku Vrbas dok je ispijao kafu/kavu/kahvu iz šoljice odnosno fildžana. A rijeka je neumoljivo „tukla“ u obalu pola(h)ko otimajući zemlju od zemlje same. Ahmo ništa ne reče, već samo ih pogleda obojicu sa mišlju:„Čudo neviđeno, konačno da se i mi složimo oko nečega.“

Da, nije li muka jedina stvar o kojoj se možemo složiti ovdje i sada.?

Kada će neko i nešto uraditi da ODGOVORNOST na ovim prosto-rima postane REALITET POSLAN-JA.

ŽENE

Imao samo prijatelja, maltene kuma, vjenčanog. Dvojicu. Prvog mi je odnio rat, ne mojom greškom. Bio je Srbin. Čitav rat je bio u Sara-jevu. Doktor medicine. Otišao je po završetku rata. I nije se vratio. Iza svega, bila je žena. Odvela ga, zavela ga... zaboravio prijatelja. Drugi nije bio vjenčani, već je bio kum moga najmlađeg djeteta. Musliman, da ne kažem, Bošnjak je bio. Početkom ovoga stoljeća/vijeka zamjerio se mome bratu ne željevši mu nešto pomoći oko nekog bezazlenog pre-voda. I ja ga pozdravih. I, opet je iza svega bila žena. Kako? Ovaj put bra-tova. Žena. Željela je od njega, brata (i još uvijek to čini), savršenstvo bez mane. I tražio je od drugih ono što sam tada nije umio ili znao činiti. Na frku. Zbog toga sam izgubio i drugoga kuma. Imam ja još kumova. I vjenčanih. Ali, i onih drugih. Neće faliti. Jedino me strah da i brata ne izgubim. Opet. Zbog žene. Njegove. Uh!

VRSTA KOJA IZUMIRE

Jučer, subota je bila. Poslije puna dva mjeseca bijah sa društvom starim u kafani. Na piću. Dva mjeseca se nismo vidjeli. Nas petorica. Godine su tu. Blizu pedesetim. Ponekad mi se učini da gubimo teme. Svako se o sebi zabavio. Ako ne pričamo o recesiji, djeci i ženama, teme se polako tope. Pogledamo se, i na trenutak, sigu-ran sam, baš svi pomislimo:„Da li je moglo biti drugačije?“ Bezazlenije, otvorenije, iskrenije. Nije ni bilo moguće, mada, uspjeli smo! Jer smo ostali zaista otvoreno, mješovito (ne želim koristiti tu psovku od riječi -„multikulturno“) društvo starih pri-jatelja, koje ni rat nije uspio zavaditi. Možda smo zbog toga i tužni. Jer nismo zavađeni. Sretni su samo oni koji su zavađeni. Jer, ne razmišljaju o drugima i drugačijima. Mrze ih. I nestaju u sivilu svoje ortodoksne gluposti. A mi pametujemo bivajući svakim danom svjesnijim da smo vrsta koja izumire. Vrsta koja ne mrzi. I zbog toga i umire. I ostaje bez tema za priču. Jašta!

NAJKRAĆA PRIČA

U naslovu ostade!


sabahudin hadžialić, Sarajevo, bosna i Hercegovina

ideĚe_fixe01

Marcos Ribeiro Mendes TUBA, Brasil

MaxMInuS KOnKurSI / COMPeTITIOn... arS lOnGa, vITa BrevIS




http

://w

ww.

redm

anar

t.com

/en/

benc

andy

.php

?fid=

6&id

=438




http://museodiogenestaborda.blogspot.com.ar/



CARTOONS/ KARIKATURE MARCOS RIBEIRO MENDES TUBA, CACHOEIRINHA, BRASIL


CARTOONS/ KARIKATURE MARCOS RIBEIRO MENDES TUBA, CACHOEIRINHA, BRASIL


MAXMINUS ART PHOTOSHOP ENES ČELOSMANOVIĆ, ZAGREB, HRVATSKA

Angela Merkel

Uobičajeno ramazansko druženje izdajica svoje domovine



Nego, Seve, kad ćeš snimit novi film, prethodni nam se mnogo svidio

Kraj Drugog svjetskog rata bio je samo vojna pobjeda. Fašizam je preživio i sada se vraća čak i tamo gdje je bio pobijeđen.



Demonstracije obespravljenih radnika i seljaka pred Parlamentom BiH

Jebi, jebi, jebi me, ti to radiš najbolje



I Hitler je počeo kao soboslikar

Kozaci



Nakon restauracije otkriveno novo lice Mona Lise

Hrvatski antifašisti - Za dom spremni!


NEKA RAZMIŠLJANJA...

„Protokoli Svetoandrejske skupštine” je jedinstven primerak knjige u kojem se navodi, kako su zabeležili istoričari, da je glavni zadatak tadašnjeg parlamenta bio da „bude veran i tačan izražaj narod-nog stanja i osećanja”, kao i da „ima pravo da pred vlast iznosi tegobe koje bi narod imao i predlaže sredstva da se one otklone”.

Nešto razmišljam, da ovu klimavu klupicu zamenim za skupštinsku... pomenuti Protokoli su mi veoma bliski... samo se bojim da ću kao i oni završiti na novobeogradskoj „buv-ljoj” pijaci... ne uklapamo se u nov trend srpskog poslovanja.

MODERAN NAČIN POSLOVANJA

Sastanci i razgovori su retoričke dijaloške forme koje mogu imati mnogo različitih ciljeva ali i mnogo nedostataka... E, ti nedostaci su se razbokorili... vrlo...

Danas se svakodnevno održavaju brojni sastanci od kojih su mnogi nepotrebni, takoreći predstavljaju gubljenje vremena ili nisu uspešni jer ne ispunjavaju zadate ciljeve. Nezgoda je u tome što se učesnici takvih sastanaka osećaju kao besko-risni statisti... a možda to tako treba... u modernom načinu poslovanja...

Znamo da sastanak treba započeti uspostavljanjem kontakta sa sagovor-nicima, stvaranjem ugodne atmosfere, privlačenjem pažnje i pobuđivanjem interesovanja. Potom informisati sagovornika o činjeničnom stanju, željama, zahtevima, problemima. Omogućiti im da postavljaju pitan-ja, a potom ih i saslušati. Joj, to je upravo problem... reč „demokratija“ se izbrisala, prepoznaje se samo reč „autokratija“... i pravilo „ne gubi iz vida glavne razloge sastanka“ pri-menjuje se uvek, nije da nije, samo razlozi lako prelaze iz glavnih u sporedne i iz sporednih u glavne. Npr: boje korišćene u prezentaciji postaju važnije od sadržaja iste... ali hajde da ne cepidlačimo.

Na završetku sastanka osnovne misli treba sažeti, ponoviti, a zaključak što upečatljivije formulisati... nije svejed-no kako ćemo formulisati svoje misli, treba izbegavati antiposlovne izraze i zameniti ih poslovnim... e, sad, javne kritike su im uvek upečatljive, to stoji... pohvala, naravno, nema.

Najzanimljiviji su razgovori koji se vode u hodniku... Ako Vi idete do toaleta i pretpostavljeni ugledavši Vas, onako usput da zadatak, shvatite to kao njegovu želju da Vam poboljša probavu.

Ako je pretpostavljeni krenuo do toaleta i Vi mu se nađete u vidokrugu te Vam on, onako usput, da zadatak,

to znači da nije izdržao da stigne do toaleta.

Kako god, važno je da svi imamo dobro varenje.

KAKO UVEK IMATI OSMEH NA LICU

Da, zaista... Kako imati osmeh na licu kada se nalaziš u ovakvom okruženju?

Pa baš zato i treba da ga imate. Pojasniću.

Posmatrajte državu kao jedan raskošan zološki vrt. Logično je da je naša firma atraktivan cirkus... sa reklamom „Samo u vašem gradu!“. Sav repertoar koji ona pruža uključuje razne životinjke... i to ne bilo kakve... sve sami jedinstveni primerci... što našeg što stranog porekla... sada, ponašanja su im svakojaka ali šta drugo možete očekivati od životinja ... ne očekujete valjda da se ponašaju kao ljudi, za milog Boga?!

Vidim li ja to osmeh na vašim licima?

KAKO GOD

U poslednjih godinu dana u našoj firmi, onako bogat, čisto srpski jezik, sveo se na svega dve recenice:

“Ko ga jebe!” i “Jebe mi se za sve!”

Posle malog istraživanja došla sam do sledećeg zaključka:

Da bi ljudi bolje podneli stres okrenuli su se ili alkoholu (najčešće rakiji domaće proizvodnje), te odatle izraz “ko ga jebe” ili bombončićima, te otud “jebe mi se za sve”.

Ako to rešava problem, moram da razmislim kojoj grupi da se priključim.

Vagam...

NADOBUDNOST

Nadobudnost... nisam sigurna da bih uspešno dala definiciju za nju... no, rekla bih da je posledica kipuće količine samoljubivosti, preter-ane upotrebe iskrivljenog ogledala i neupotrebe sivih ćelija... to vam nekako dođe kao:

nadobudan čovek = noj

Obrazloženje:Kažu da je noj jedina ptica kod koje

su oči veće od mozga... Logično, zar ne?

PUT DO USPEHA

Zamislite situaciju:Radni dan, radno mesto, bivši

kolega a sadašnji drug i ja ispijamo podnevnu kafu u njegovoj kancelar-

iji... običaj koji gajimo već nekoliko godina... Ispijamo kafu i pretresamo razne teme sve sa osmehom na licu... u tom ulazi mladi menadžer, a njegov pretpostavljeni... e sada, nije prvi put da nas zatiče kako zajedno pijemo kafu i svaki put zbunjeno izleti iz kancelarije i ode u susednu kod koleginice... Ovog puta nije pobe-gao već je krenuo da me bombarduje pitanjima:

„Da Vas pitam nešto...“„Izvolite, pitajte!“„Šta ste Vi njemu?“„Molim?“„Pitam Vas šta ste Vi njemu?

Devojka?“„Neee.“ – odgovorih mu uz smešak

čime sam ga izgleda još više iziriti-rala... On nastavi:

„Žena?“„Neee.“ – i dalje smeškajući se...„Koleginica?“„Više neee.“ – postalo mi je baš

zabavno...„Pa šta ste mu onda?!“„Drugarica“ – odgovorih

staloženo.„To je nemoguće. Tako nešto ne

postoji.“ – nervozno je počeo da vrti stolicu, da gleda u telefon povremeno usmeravajući pogled čas ka meni čas ka mom drugu.

Nasmejala sam se glasno, a moj drug mu se obrati:

„Nemoj s njom da se upuštaš u dis-kusiju... nije ti to pametno.“

„Znam, ako sam nevaspitan nisam glup.“ – odgovori i uteče.

E sad, znamo da komunikacija omogućava ljudima da izraze čitavu paletu fizičkih, emocionalnih i psiholoških potreba, i da o ljudima donosimo sud na osnovu onoga što vidimo i osetimo. Činjenica je da uticaj na druge ostvarujemo, ne samo onim što govorimo, već onim što ne govorimo. Shodno tome, zaključih:

Dotični gospodin je smatrao da se moj drug mnogo bolje provodi u mom društvu nego što se on pro-vodi u društvu koleginice iz susedne kancelarije.

Drugo, čovek ima žešći psihološki problem... ta nervoza, i tikovi koje ima (nisam ih istakla, dovoljno je da vam kažem da ga zovemo žmigavac) ukazuju na to... samo još da shvati da ima problem, pa da želi da ga ukloni, već bi bio na pola puta do uspešnog rešavanja istog...

Ako ste primetili da posedu-jete karakteristike gore pomenute, konkurišite za menadžera u našoj firmi, sigurno će vas primiti.

DISKRIMINACIJA NA SVAKOM ĆOŠKU

Prilikom pregleda izveštaja Statis-tika zaposlenih, direktorica jedne direkcije je izjavila: „Baš sam iznenađena. Mislila sam da ovde ima više Mađara i gejeva!“

Nisam baš razumela poentu izjave... možda je to čarobna formula za uspeh jedne kompanije. Pa sada ili si rođen kao Mađar ili nisi... tu nemaš mogućnost izbora, ali gej biti... toplo

se preporučuje muškarcima. Nego, mene muči to što lezbejke niko ne spominje... čista diskriminacija!

KOME VIŠE VERUJEŠ

Poslovni razgovor definisan je kao svaka usmena razmena informacija sa drugim licem koja je unapred orga-nizovana i koja za cilj ima nekakvu akciju vezanu za poslovanje bar jedne strane.

Ono što ume da žulja je upravo ta akcija vezana za poslovanje bar jedne strane... uglavnom u korist nadređenog, a na uštrb podređenog. Tako imamo i situaciju gde nadređeni ubeđuje podređenog da je za njegovo dobro to što ga skida sa rukovodećeg mesta i smanjuje mu koeficijent (čitaj: platu).

Ubeđivanje jeste nauka i novokom-ponovani menadžeri se trude da njom ovladaju te razgovor završavaju pitanjem:

Kome više veruješ, svojoj logici ili meni?

OPIJANJE O JEDNOM TROŠKU

Jednog jutra je na portalu kom-panije osvanula vest:

Nova Sekcija - Rođendani zapos-lenih

Nova Sekcija - Rođendani,

omogućava da svaki zaposleni bira da li želi da datum njegovog rođenja bude javan. Na ovaj način, tvrde oni, možemo biti sigurni da svom kolegi nećemo zaboraviti rođendan.

Eh, meni se čini da nam je na ovaj

način osigurano da nećemo dobiti otkaz na dan rođenja, već bar dan ranije.

Opijanje o jednom trošku... praktično, zar ne?

KAKO SMANJITI...

Poslodavac, radi smanjenja troškova, kvartalno otpušta 20% zaposlenih. To dovodi do velike ten-zije među radnicima koja utiče na kvalitet i kvantitet njihovog rada. Kako bi smanjio tenziju posloda-vac je odlučio sledeće: neće više otpuštati kvartalno po 20%, već u prvom kvartalu odmah 50%, kako bi oni koji ostaju bili mirni do kraja godine... ali samo do njenog kraja, jer tada otpuštaju još predviđenih 30%.

Vrlo lako...

Napomena: Pretpostavljam da je na zaštićenom

delu portala firme objavljena igra za menadžere:

Ko više “smanji troškove” u što kraćem vremenskom periodu dobija ekstra premiju.


sanja R. petrović, novi Sad, Srbija


MAXMINUS AUTORI S OTISKOM / MAXMINUS AUTHORS OF PRINT..FIAt IUstItIA Et pEREAt mUNDUs.Ivo Mijo Andrić, Zagreb, Hrvatska

Da bismo se izvukli s Balkanane trebamo mijenjati zemljopis. Dovoljno je promijeniti - povijest.A, u tome smo uvijek bili uspješni! &Hrvatska je desnom nogom u Europi,a lijevom - na Balkanu. &Ustani bane!Hrvati su već odavno budni! &NATO, čuvaj Hrvatsku.Sama se, izgleda, neće moći sačuvati! &Od kada smo postali građansko društvo,sve manje govorimo o seljačkoj buni. &Malograđanska društva su ona društvakoja imaju vrlo malo lojalnih građana. &Prema nezvaničnim istraživanjima, Hrvati su u seksu drugi na svijetu.U natalitetu su među posljednjima.Pogodite zašto? &Tu BiH – tu ne BiH ! &Age i begovi su uzimali trećinu.Balkanske države danas uzimaju...tek - dvije trećine. &Živimo kao u turska vremena.Opet nam naplaćuju i putarine i mostarine. &Nepismeni i polupismeni narodi uvijek su više cijenili djelo a manje - riječ. &Vjera je opijum za narod,reče propali marksist na krštenju – vina! &Đavo se priviđa samo onima,koji žive u paklu. &Naši jugonostalgičari su kao laste,sve više lete na – jug. &Držali su nas na ledu, sve dok se nismo poskliznuli i pali na dno. &Govorio je uopćeno,sve dok ga nisu izopćili. &Imamo sve manje vremena,a vrijeme je, nažalost – novac! &

Dok radnici lopataju,političari, uglavnom - lupetaju. &Siromašnima se život oduži, zato što se stalno - nateže.&Radnicima su radni dani sve duži,a život im je sve kraći. &Razlika između mlinara i političara je u tome, što mlinar melje u mlinu, a političar za - govornicom.&Radnicima je ipak najteže.Bez obzira što su ih poslodavci i država - olakšali. &Po Zakonu o radu, radnici imaju pravona rad i - otpremninu. & Dok jedni primaju plaću,drugi ne primaju ni vijesti o - plaći. &Radnici nemaju plaće samo tamo,gdje poslodavci nemaju - pameti. &Svaki početak je težak - naročito za težake.&Onaj tko živi za svoj račun, uvijek živi - na tuđi račun. &Što je država manja, to je radnička novčarka - tanja. &Imamo sve više zidara, ali su oni sve manje - slobodni.

Prodaju nam visoku politiku,a mi smo, kao majmuni - na niskim granama. &Moderni hercegovački političardesnom nogom je u HDZ-u,a lijevom u SDP-u. &Samo školu života,nitko još nije uspješno ponovio.&Pasivnih krajeva nema jedino tamo, gdje se vodi aktivna politika. &Gdje raste broj činovnika,učinci moraju padati. &Glupo je vjerovati onima koji vjerovanjedrže glupim.

ČITULJA DHK

Na pročitanoj straniciJutarnjih novinaVidim svoje ime;Ivo Mijo Andrić.

U nastavku tekst:Iznenada preminuo Bolujući teškiSpisateljski život.

Iznad teksta staraCrno-bijela slikaU potpisu riječi:Društvo književnika.

LIRSKA RIZNICA

Selim seNa drugi svijet idem u miruBez osjećaja konačnostiOnih što umiru.

Selim sePolako slažem drvoredeOd knjiga koje sam ljubavlju pisaoOdlažem riječi na odar vremenaU kojem počiva lirska misao.

Selim se U prah bez gorčineU maglu što se bori s vedrinomKao podstanar odlazim tihoPomiren s bliskošću i daljinom.

Selim seKao ptica bez gnijezdaKoja se ne miri s oblacimaUmjesto poruke nosim tišinuSlijepo odanu odsjaju zvijezda.

Selim seU mjesto bez poezijeGdje nema proljeća niti mirisaDjeci u naslijeđe ostavljam riznicuTek ne objavljenih rukopisa.

PJESMA OPROŠTAJNA

Neizlječivo je ono što me boliSurova me stvarnost drobi u kristaleNisam obraćenik koji Boga moliImam male želje, sne i ideale.

Odbijam samoću kao stanje duhaPremda mi tišina otvara vidikeOd svega mi treba kap vode bez kruhaObiteljska ljubav i majčine slike.

No ljubavi nema - zato me tjeskobaRazara i topi u bezličnu masuU mislima slika očevoga grobaI bijeloga konja u samrtnom kasu.

Ispisujem pjesme kao zadnje nade Iako ih nitko ozbiljno ne čita Snatrim kako one vječnu kuću gradeOko koje zvjerka moje smrti skita.

Ne muči me bolest - muči me daljinaJer iza nje nema ničeg osim tugeVenem kao stručak slomljenoga krinaKoji broji dane dosadne i duge.

I na kraju svega želim reći ovoZbogom osjećaji - zbogom emocijeKratko sam živio a dugo bolovoOd varljive nade i od poezije.


JUGONOSTALGIČAR

Ako tražite jugonostalgičara, boljega od Jugoslava Bosnića rodom iz sela Mačkovca onkraj Semberije, posve je sigurno, nećete pronaći. Taj vam je gospodin eklatantni primjer-ak čovjeka staroga kova, kakav se pronađe jedan na stotinu.

Jugoslav Bosnić visok je metar-sedamdesetpet, kestenjaste je kose i travkastih očiju. Namršten koliko treba da ga ozbiljno shvate namjerni ili slučajni sugovornici i ljutit na sve osim na punicu i mater. Oca i punca pokopao je u ljepša vremena, a širu rodbinu redovno obilazi kad su spro-vodi i svadbe.

Dotični gospodin Jugoslav ljepše se osjeća kada ga zovu drugom i nimalo mu nije stalo do toga da ga drže za svoga. Teoriju o tome kako su svoji najbliži odbacio je kad ga je ženin bratanac Martin Fereža rodom s varaždinskog područja navukao kao jamca za kredit od stotinu tisuća kuna. Taj kredit i danas vraća s kupa sa izostalim kamatama, nakon što je prevarant Martin zbrisao s ljubavni-com na zapad, ostavivši u selu ženu sa četvero nejake djece. Sve što je Bosnić kazao službenici koja mu je objasnila kako mora preuzeti ulogu nečastivog dužnika, stalo je u dvije proste rečenice. U prvu: „ko vam jebe mater.“ I drugu: „jebem i tebe i njega.“

Teško je iz ovako oskudne komu-nikacije ogorčenog jamca i iznenađeno šutljive službenice zaključiti, odnosi li se prva prosta rečenica samo na nju i rečenog Ferežu ili je, pak, u tu množinu uračunata banka i jedina nam i mila država. A možda i cijela kugla zemaljska, jer jezik i psovka ne poznaju granice. Tek, jugać je kazao svoje, i tu se nije imalo šta dodati niti oduzeti.

Druga je rečenica bila jasna kao dan i za njezino razumijevanje nisu bile potrebne nikakve dodatne analize niti jezičke akrobacije. Dovoljno je bilo primiti je k znanju i izbjeći dalje komplikacije, glede jamčeve huje.

Istini za volju, ne treba izostaviti ni notornu činjenicu da je oštećeni i ozlojeđeni Jugoslav pokušao izbjeći vraćanje spomenutog kredita. Na neko vrijeme povukao se materi u Bosnu, napustivši prije toga stalni posao u šumskom poduzeću. No, kad mu je žena dojavila kako je stigla bankarska opomena na kojoj su bile zaračunate i zatezne kamate, vratio se u lijepu našu i na jedvite jade uspostavio na silu prekinuti radni odnos. Primili su ga jer je vladala kriza sjekača, pošto se nitko od lokal-nih lezikruhovića nije želio prihvatiti stare ruske motorke pa po kiši, sni-jegu i vjetru lutati po bilogorskim i podravskim šumama i proplancima.

Od kad je primio tuđi dug na svoja pohabana pleća i slabašnu plaću, Bosnić je podebljao svoju jugonostalgičnu crtu, naglašavajući u svakoj prilici kako je ona država bila bolja od svakog ‘isprdka’ koji je iz nje nastao. Riječ isprdak iz nje-govih je usta ispala i s njom pisac

ovih bilješki nema nikakve veze. Sve i kad bi htio!

Lako je zaključiti kako je drug Jugo-slav brzo stekao potajne simpatije od jednih, mahom starijih radnika, a ljute protivnike od drugih, uglavnom mlađih zaposlenika koji su s puškom na ramenu i bombom za pojasom branili domovinu od razgoropađenih agresora četnika i ništa bolje jugoar-made. Dok su se prvi slatko smijali njegovim komentarima i opaskama kako je novu demokratsku vlast bog dao ‘samo za krast’ i kako će i ova država skapati prije od one, drugi su bijesno škrgutali zubima, nazivajući ga ‘prodanom dušom’, ‘srpskim balegarom’ ili ‘bijednim titoistom’. Izgovarali su te riječi obično dok su bili u grupi ili kad bi Bosnić na kraju radnog vremena razdužio motorku i mrtav umoran krenuo kući ženi i djeci. Dok mu je motorka bila u rukama, svi su se sklanjali, pazeći da mu se ne vrati huja i ne proradi žuč. Znali su da bi tada mogao izbiti belaj jer ljudskom i pasjem bijesu ne treba puno do krvi.

Zbog svojih radnih vrlina Bosnić je nailazio na puno razumijevanje kod nadređenih šefova, pa i samog direk-tora firme. Znali su oni za njegovu nevolju i za životne jade i pomagali su mu kad god bi zatrebalo i koliko su mogli. Nekad povišicom plaće, a nekad lijepom riječju. Hvalili su ga otvoreno pred drugim radnicima, što neki nisu primali sa odobravanjem. Nisu se otvoreno bunili, ali se jasno moglo vidjeti kako ne podnose bolje od sebe i one koji ‘ginu’ na poslu. A upravo takav bio je drug sjekač, Jugoslav Bosnić. Kad god bi treba-lo usjeći drvo na nepristupačnom mjestu, poslovođa bi se prvo obratio njemu. Mlađi sjekači bi se skrivali iza stabala, čuvajući guzicu od opas-nosti i većih napora. Nije im se dalo stradati na radnom mjestu kad su već sve od sebe dali na bojnom polju, žrtvujući se za slobodu svoga naroda i za ljepšu budućnost svoje i tuđe djece. Ginući i stradajući na bojnom polju koje se, u vojnoj terminologiji, naziva položajem.

I baš tu njihovu neprocjenjivu žrtvu Jugoslav je primao kao nešto što se moglo i moralo izbjeći.

„Rat se mogao spriječiti“ – ponavl-jao je po stoti put – „da je bilo pameti ko što je nije bilo. Da ratohuškači i plemenske vođe nisu imali putra na tjemenu a slamu u glavi. Samo budale guraju mir u stranu da bi prekonoć ratom, na štetu malih ljudi, ostvarili svoje velike ideale i mračne snov.“

Nije Bosnić do u detalje objašnjavao svoju priču o tome kako se rat mogao izbjeći, ali se dalo naslutiti kako se priklanja općepoznatoj demagoškoj teoriji koja nas, sa zadrškom uči, kako je jedan ljudski život važniji od bilo kakve države. Za tu samoljepljivu floskulu hvatali su se, a i danas se hvataju, razni politički homodupleksi kad pokušavaju naglasiti važnost ljudskog života i njemu darovane slo-bode. Ne ispuštajući iz vida ni svoje politdomoljbne zasluge za tu i takvu slobodu koja je plaćena životima osamtisućasedamstoipedeset osoba čija je žrtva ugrađena u temelje drage nam i mile, a za neke i jedine domov-

ine. Kao da drugu nikada nismo imali niti ćemo je ikada više imati.

Kad bi Jugoslav kazao kako smo i prije u toj, za mnoge neupućene, omrženoj državi imali slobodu, sigurn-ost i bolje plaće, uvijek bi se pronašao netko od mlađih tko bi mu začepio usta, nazivajući ga nostalgičarem za propalim sistemom. Uzaludni bi bili njegovi pokušaji dokazivanja kako je radničko samoupravljanje bilo bolje od ovoga što danas imamo. I kako je u socijalizmu školovanje i zdravstvo bilo besplatno. Kao i mnogo čega drugoga što danas plaćamo državi i poslodavcima. Mladi domoljupci bi se na te opaske smijali, sprdajući se sa onim o čemu nisu imali pojma. Sve, samo s jednim ciljem: da omalovaže jugonostalgičara, samoupravljača i socijalistu i pokažu kako je ovo što danas imamo bolje od onoga što su naši i njihovi roditelji stvorili u bivšem socijalističkom društvu. Pritom im nije bilo važno što su zaključili ugovor o radu na određeno vrijeme, što su plaće male i neredovite, što ih se nizašto ne pita u firmi, što su u kreditima do guše i što mnogi od njih ne smiju u brak niti u stvaranje vlas-tite obitelji zbog, više nego, izvjesne materijalne nesigurnosti. Tko će još mariti za te egzistencijalne sitnice i sranja, kada je od toga bitnije dotući jednog rabljenog jugonostalgičara koji u demokratičnoj nam zemlji širi smrad raspale države i vonj samou-pravnog socijalizma.

„Jebem i tebe i tvoje radničko samoupravljanje“- rekao je jednom Bosniću zapjenjeni mladi sjekač, mašući upaljenom motorkom, kao da će ga sasjeći u komade, kako je netom sasječena bivša mu država. „Ako mi još jednom pohvališ taj upišani sustav u kojem su radnici imali vlast, nabit ću na onu stvar i tebe i tvoga Kardelja. Ja ovdje rintam kao nilski konj, a nemam dovoljno za kruh i auto koga sam kupio na kredit. Još mi i ti pristaješ na muku, hvaleći taj tvoj usrani socijalizam. Uzmi si brate lijepo povratnu kartu, pa idi tamo u tu svoju državu i gradi sustav kakav ti odgovara. Nas ostavi na miru da siječemo stabla za crkavicu i da živimo svojim bijednim životom. Imamo slobodu i demokraciju i što nam više treba. Kad ne budemo imali kruha jest ćemo tu našu jebenu slo-bodu. I od nje se čovjek može zasititi, kaj ne?“

Nostalgičnu Jugoslav na ove je drčne i ponosite riječi mladog sjekača zašutio kao zaliven. Ostao je bez teksta. Bez jezika. Na kraju i bez usta. Kao da ih je prečuo. Ili mu je ovaj put bilo svega dosta. Očito se nije snašao u šarenoj tiradi krnjih misli sugovornikovih, pa je odgo-vor odložio za neko drugo, možebit, povoljnije vrijeme. A možda se pravi odgovor nalazio i u izgovorenim riječima mlađahnog sjekača, bivšeg bojovnika sa prve crte obrane susjed-nog grada.

Pogrešno bi bilo vjerovati kako je ovaj jednosmjerni dijalog žestokog domoljuba i u pojam ubijenog jugonostalgičara Bosnića bio posljed-nja kap u krnjoj čaši vremena. Takvih je verbalnih drekova bilo i kasnije i uvijek su završavali na sličan način i po istom kalupu. Kad bi Jugoslav imao motorku u rukama, prednost bi uvijek bila na njegovoj strani. A kad bi mlade društvene snage miris

sagorjele nafte ili alkohola osjetili na vlastitoj strani, jugonostalgičar se povlačio bez riječi, uvažavajući rezultate njihove višegodišnje borbe za oslobođenje od mrske im bivše armije i njezinih razularenih četničkih pomagača. Parola ‘svi Srbi u jednoj državi’ tada bi padala u vodu, topeći se u njoj kao mjehurići raspršene sapunice.

Koja je strana i u kolikoj mjeri bila u prvu, nije na piscu da sudi i presuđuje. Za to postoji povijest, ali i njezini mudri kazivači i glasnogo-vornici. Oni će na kraju, kada se slegne prašina prošlosti i dim neke nove sadašnjosti, otkriti tajne koje mi današnji patnici samo naslućujemo.

A te tajne u podjednakoj su mjeri sklone Bosniću koliko i njegovim vjernim sjekačkim oponentima.

Opet, sve u ovisnosti od toga, u čijim je rukama i čijim jezikom govori upaljena motorka.

VEGETARIJANAC

Bilje ima čudnu moćKad ga jedeš ili piješ

Mirno spavaš cijelu noćSnovima se toplim griješ.

U bilju su vitamini Minerali i hidrati

Sve sastojci blagi - finiKoje treba uzimati.

Bilje jedeš dok je svježeA piješ ga kad je čaj

Bolesti od njega bježeJer bilje je pravi zmaj.

Za ljude što bilje jeduKažu da su biljojedi Vidi im se na izgledu

Kao snijeg su uvijek blijedi.

Tko se samo biljem hraniZovu ga vegetarijanacZa običnog mesojeda

On izgleda kao stranac.

Biljojedne biljopije Zdravi su i dugo živeTrava nekad njih opijePa se ko pijanci krive.

Ali to se desi samoKad popiju travaricu

Ona nema veze s čajem -Ona stvara pijanicu.

LJUBČAC - MILODUH

Nije ljubav - jest LjubačacNije dragi - jeste draga

To je trava prijateljiOd koje se vraća snaga.

Sigurno ste mnogo putaOstajali u krevetu

Zbog bolesti koja prijeti Odraslima i djetetu.

Zato vam je mama čestoOd Ljubčaca čaj spremala

I kraj vašeg krevetićaSve do zore drijemala.

MAXMINUS AUTORI S OTISKOM / MAXMINUS AUTHORS OF PRINT..FIAt IUstItIA Et pEREAt mUNDUs.Ivo Mijo Andrić, Zagreb, Hrvatska



PTIČJA GRIPA

Zadnjih godina sam se naslušao svačega, od nemila do nedraga, i to nije kraj svijeta, čovjek se navikne da strepi, ali ono sa ptičjom gripom je otišlo zaista predaleko. Već su je uspoređivali sa španjolskom gripom, koja je nemali broj ljudi zbrisala sa lica zemlje. Srećom, meni dugo treba da steknem sud o nečemu, jednos-tavno, ne tiče me se, i nisam do kraja raskrstio ni sa prostim stvarima, ali kad sud steknem, ne dam ga nizašto na svijetu. Ako treba mrtva glava da padne, ima da padne! Zato sam odlučio da ne slušam vijesti o ptičjoj gripi, i tako sačekam da prođe nevol-ja. I nisam na kraj srca! Naime, čitava stvar mi se otrgla iz ruku.

Prvo sam mislio da su umiješali svoje prste teroristi, i izmis-lili smrtonosan virus, ali je to brzo palo u vodu, iz jednostavnog razloga, oni bi se do sada već oglasili, nekoj krštenoj duši odrubili glavu pred kamerama i pročitali svoje zahtjeve. Onda sam pomislio da je neko uzeo na zub mesnu industriju, pa se sada prepucavaju, odmjeravaju snage, i da se ta zavjera proteže do samog Pentagona. Možda je čak neka farma-ceutska industrija toliko ojačala, pa ne zna šta će od sebe, i to je razumljivo, ‘boleština nema kakvih nema’, i sva ta prašina oko ptičje gripe nije ništa drugo do unosna reklama. Ili smo ipak izduvnim gasovima poremetili prirodne zakone, pa stradaju jadne životinje, i ne bivaju pojedene. Kako bilo, ja ne vjerujem nikom!

I ako, ne daj Bože, dođe do Sudnjeg dana, i ako budem nekim slučajem imao ludu sreću da početak Sudnjeg dana gledam na televiziji, istog trena ću telefon isključiti.

Ne bih volio da mi neki poduzetni agent osiguravajućeg društva, dok sam van sebe, proda polisu osiguran-ja protiv Sudnjeg dana. Takav sam! Lažljivim očima gledam svijet. Vijes-ti ne slušam, jer ne vjerujem nikom. I ne dam da me prave budalom!

eldin eminović, Bosna i Hercegovina & Holandija CARTOONS/ KARIKATURE

ARSEN GEVORGYAN, YEREVAN, ARMENIA


CARTOONS/ KARIKATURE ARSEN GEVORGYAN, YEREVAN, ARMENIA



Comic Centre of Macedonia - Veleswww.comicscenter.mkannounces:OPEN COMPETITION for10th Comic Showroom VELES 2012Propositions: - The competition is open to all comic artists from all over the world.- Entries must be 1-6 pages long with minimum 5 panels per page in aspect/ratio of the entire comic.- Entries must be sent in A4 format (21x29,7cm). Please send only quality print copies (300 dpi). The submitted entries will not be returned! - No specific theme is set. - The storytelling in the comic can be done in any official language. - Each visual artist (penciler, inker, colorist or letterer) can take part with only one submission, while each scenarist can enter with more than one submission. - The same comic entry can be submitted by more than one artist. - Each participant must send: photography, short biography, personal address, telephone, e-mail and additional info of the year when the comic is made. Without this the submission will not be evidenced! - All submitted comics will be presented properly and will take part in the official comic showroom in Veles; and will be considered for other possibilities of promotion as stated in the Comic Centre’s policy. - With the act of submission the author/s is/are passing the rights of publishing in any form to the Comic Centre of Macedonia. - The entries will be reviewed by three member jury.- The jury will give the following awards:1st award: “Golden Comic”, 200 EUdiploma and logo of the CCM;2nd and 3rd award: Diploma;Best scenario award: Diploma;Award for the youngest author: Diploma;Award up to 18 years: Diploma.- The deadline for entries is September 25th, 2012.- The comics can be sent via postal service or e-mail.Postal address: Comic centre of Macedonia“For the comic competition”Vasil Gjorgov Street 781400 Veles, R MacedoniaE-mail: [email protected]”



MAXMINUS REFLECTIONS / ODSJAJI - ODABRAO: PAVLE POPOVIĆ, KRUŠEVAC, SRBIJA

POUKEPouke su kao kestenje na vatri.

ŽELJAŽelja jaši mogućnost !

SPOKOJNIKKo je potrošio razloge za opstanak,

ne boji se nikakvog gubitka.

MERANikad nije stalo, koliko je dosta ....

RULJARulja rastvara razum pojedinca.

BLAGOSTBlagost se stidi tuđih poroka.

BELINABelina je tišina papira.

OPASNOSTKnjige postaju opsne u pogrešnim rukama.

NAČITANOSTPapirnata iskustva prate

razočarenja.

PREDUPREĐENJEIzbegli smo druge, ali ne možemo

sebe.

NEPRIMERENOSTKo nauči plivanje na suvom

udaviće se u vodi.

NESREĆANesreća prebojava prijatelje...

MOLITVEMolitve se razlikuju kod onog

ko kleči i onog ko čuči....

PONUDAVelika ponuda pameti

će joj ubiti cenu !

PREOKRETOdjednom svi znaju onošto nije primećivao niko.

MUŠMULAMušmula je zrela kad je trula !

ŠTEDIŠAŠtediša je sirotan dobrovoljac

SIROTINJAIma dosta sirotinje sa novcem....

VAŽNOSTVažno je da narodu tokom njegove

istorije ne bude dosadno.

ISHODDokolica je dovela blagostanje do

bede...

LEPAKZa tvrdičluk je

zalepljena briga.

DEOBAJedni izvlače pouke, a drugi korist !

SLAVASlava kvari vrlinu !

POROCIProroci pate od dosade...

LAKOVERNOSTLakovernost polazi od poštenja.

GNEZDOOd vernosti i poštenja opleteno je

gnezdo udobnosti.

RUPERupe u znanju se popunjavaju

verom.

VERNIKVerniku nije potreban dokaz !

KORISTKorist od vere ima onaj ko veruje u

cenu oproštaja.

DRSKOSTDrskost je prerušeni kukavičluk.

RAZLIKAPrijatelji nas šišaju, a neprijatelji

delju !

OPREZANOprezan suzama zaliva veselje.

SPREGKo veruje svima, u njega ne veruje

niko !

GREŠKENjamanje greši onaj ko je u pravu.

PEČATSudija izriče presudu a gobar udara

pečat !

NESRAZMERATežnje su se zaglavile u vratima

spasa.

RADOZNALOSTRadoznalost se hrani odgovorima.

USLOVKo ne omrzne školu,

neće zavoleti mudrost !

UČITELJUčitelj najviše voli neznane

učenike...

PREZIMEPodstrek je prezime i mamci i batini.

IZGLEDISa vetrom voli da se igra palikuća.

PREOBRAŽAJOstvarena težnja je jednolična

nauka.

OSVETAKo hoće da se osveti okruženju, neka

proda kuću !

LEKUzrok bolsesti sadrži najbolji lek.

IZBORČovek bira prijatelje neprijatelji

njega !

CENAStraćili smo godine

da bismo upotrebili trenutke.

DANGUBASećajući se nas, pokolenja gube

vreme.

OBRAZOVANJENisam pohađao muzičku školua toliko sam se puta usvirao !

STRUČNOSTSebičan je ko čini

dobra dela radi sebe...

POŠTENJEPoštenje je postalo

veština...

NADOKNADADa bi nešto otvrdnulonešto mora da omekša.

PREOKRETNe muzu više građani državunego je došlo do preokreta.

VANZEMALJCIVanzemaljci su nebeski narod...

NEPOVERENJENepoverenje nijeodlika poštenja.

GNEZDOLoše misli savijaju gnezdo

iz koje izleće loše delo.

RASPODELAKo nije plakao od radosti

smejaće se od tuge.

PROMENAU carstvu snova došlo je do promene društvenog

uređenja.

SAMOČASamoća je puna sebe.

OTPISANITeško onome kome niko

ništa ne brani.

ZANATKad bi istina umela da

laže bila bi najbolja u tomzanatu !

ISTINAIstina je zajedničkiimenitelj stvarnosti.

VRLINAVrlina nosi košulju od stida....

ISPRAVKA U porodici mi nko nije pio,

ali ja sam ispravio tu grešku !

TREZVENJACITrezvenjaci su ljudi koji seuvek sastanu da proslavekad neko od njih prestane

da pije !

DANGUBADanguba je vesnik dosade.

GLUPOSTGlupost je hraniteljka

lukavstva.

POUZDANOSTPouzdaniji je znoj od suza...

ZABLUDAZabluda leti

na krilima sreće.

RAZLIKASanjalica zavarava sebe,

a varalica obmanjuje druge.SPAS

Spasili ste se onogakoji vas izbegava....

VREMEkada vreme postane skupo

znači da ga je malo preostalo.

ŽELJAŽelja je detinjstvo volje.

POSTOJANJEBudi više od svoga imanja.

KUPACOnaj ko sve kupuje,moraće sve da plati.

NEPRIJATELJNeprijatelj voli naše uspavanke...

LOPOVLopov se brine za tuđu imovinu.

ŠTROKAŠtroka je sirotinjska zaštita.

SVOJINAOstaće tvoje ono što nikome ne

treba....

MISAOMisao ne baca senku,ali stvara hladovinu.

PRIMERENONiko ne psuje sunce preko zime..

PODSMEVANJEPosmevanje je naličije sažaljenja.

VEČNOSTVečnost je udruženje trenutaka.

SEĆANJESećanje na pokojnika jekao odjek koji se gubi.

RAZLIKANovorođenče ne zna šta dobija,

ali smrtnik zna šta gubi.

SLEDU početku čovek može

više nego što zna,a kasnije više ne zna

nego što može...

SKRETANJESvako skretanje

je nova raskrsnica....

mILJENKo ŽUboRsKI, beograd, Srbija


MAXMINUS ANEGDOTE - ODABRAO: PAVLE POPOVIĆ, KRUŠEVAC, SRBIJA

Anegdota

Tvorcem ove književne vrste u Grčkoj smatra se Herodot.

Od njega naovamo anegdota je stalno njegovana, usavršavala se,bogatila novim temama i moti-vima.

„Sitan zlatni prah koji iz sebe rasi-paju veliki duhovi“ - Volter

A

ADISON DŽOZEF

Pisac je svojevremeno pozajmio svom prijatelju, Templu Stanganu, veću sumu novca, a ovaj, pošto je novac primio počeo je da se, kao neki slabić, slaže sa svime što Adison kaže. Prestao je da se, kao pre, raspravlja. Taj odnos se ponavljao iz nedelje u nedelju, na Adisonovo veliko neza-dovoljstvo, dok jednog dana više nije mogao da izdrži, pa se izleteo:

“Do vraga, čoveče, ili mi se suprot-stavi ili mi vrati moje pare!”

AJNŠTAJNprolazno i večnoAjnštajn je sa oduševljenjem

dočekao osnivanje jevrejske države, ali je u isto vreme izrazio i bojazan za prava Arapa u Izraelu.

Godine 1952.-e Ajnštajnu je bilo ponuđeno da bude predsednik Izrae-la. On je ovu ponudu odbio sledećim rečima – Politika je kratkotrajna, jednačina je večna.

isto pitanjeJednom prilikom se između Alberta

Ajnštajna i studenta koji je kod njega polagao ispit, vodio ovakav dijalog.

- Gospodine profesore, pitanje na koje treba da odgovorim je ono isto, koje ste mi postavili pre godinu dana, kada sam položio ispit.

- Tačno kolega, pitanje je isto, ali se odgovor za godinu dana znatno promenio.

Četvrti svetski rat„Ne znam kako bi se vodio

Treći svetski rat, ali sam siguran da bi kamenje i motke bilo oružje Četvrtog,“ primetio je jednom pri-likom Ajnštajn.

Sve je relativnoUskoro po objavljivanju svoje

opšte teorije relativiteta 1915. godine Ajnštajn je održao predavanje na pariskoj Sorboni. Svoju besedu završio je sledećim rečima:

„Ako se moja teorija relativiteta dokaže kao tačna, Nemačka će tvrditi da sam Nemac, a Francuska saopštiti da sam građanin sveta. Ako se utvrdi da je moja teorija pogrešna, Francus-ka će reći da sam Nemac, a Nemačka će objaviti da sam Jevrejin.“

Ajnštajn i ČaplinPosle premijere Čaplinovog filma

Svetla pozornice, poznati glumac i slavni fizičar zajedno su napustili svečanu salu. Publika je burnim aplauzom i uzvicima oduševljenja pozdravila dvojicu velikana. Kada

se žagor stišao Čaplin se okrenu ka Ajnštajnu:

„Publika je oduševljena kao što ste videli gospodine profesore. Meni kliču jer me svi razumeju, a vama jer vas niko ne razume.“

Iako nije bio talenat za muziku, Ajnštajn je voleo da svira violinu sa poznatim orkestrima. Jednom pri-likom, očito iznerviran Ajnštajnovim pogrešnim brojanjem taktova, diri-gent je viknuo:

- Ajnštajne, nauči da brojiš!

Za vreme Drugog svetskog rata, protiv Ajnštajna je bila podignuta velika naučna kampanja u Nemačkoj, što je rezultiralo izlaskom knjige „Sto naučnika protiv Ajnštajna“.

Čuvši to, Ajnštajn je rekao:„Zašto što da nisam u pravu, i jedan

bi bio dovoljan“.

x

Kada su se jednom zgodom sreli Albert Einstein i Charlie Chaplin, počeli su razgovor o slavi. U tom razgovoru Einstein je rekao Chap-linu:

- Vi ste popularni jer vas cijeli svijet razumje. A ja sam pak slavan zato što nitko ne razumije ono što govorim.

Albert Ajnštаjn, nemаčki nаučnik, аutor mnogih znаčаjnih rаdovа iz teorijske fizike, mаtemаtike, filo-zofije, politike, аli pre svegа čuven po teoriji relаtivitetа kojа je duboko obeležilа sаvremenu nаuku, običnim svаkodnevnim dogаđаjimа nikаdа nije pridаvаo posebnu vаžnost. Oni su mu, kаzuju njegovi sаvremenici, kаo nevаžni, jednostаvno čileli iz glаve.

Tаko se dogodilo dа je veliki nаučnik ušаo u voz nа peronu stаnice Sаkrаmento u glаvnom grаdu Kаlifornije, udobno se zаvаlio u sedište i verovаtno bi odmаh, po običаju, zаspаo dа se nije pojаvio kon-dukter i zаtrаžio vozne kаrte. Ajnštаjn se rukom mаšio zа levi džep sаkoа, аli u njemu nije bilo kаrte. Mirno je prstimа prepipаo drugi, desni džep. Ni u njemu je nije nаšаo. Kаd je nije nаšаo ni u džepovimа pаntаlonа, unervozio se i prešаo nа preturаnje po prtljаgu, sedištu, podu.

„Sаmo polаko, gospodine. Doći ću jа kаsnije !” – ljubаzno je rekаo kondukter koji je prepoznаo slаvnog nаučnikа.

„To mi bаš ne znаči mnogo – mrgodno je odgovorio Ajnštаjn. – Jer аko ne nаđem kаrtu, neću znаti kud sаm se zаputio ! ”

Albertа Ajnštаjnа su jednom prilikom pozvаli nа večeru. Domаćicа, u hаljini s dubokim izre-zom i sа skupocenim nаkitom, bilа je neobično lepа i privlаčnа. Zаto joj se

slаvni fizičаr, iаko poznаt kаo veomа uzdržljiv čovek, neprestаno divio.

„Rаnije, kаd ste me sreli u jednostаvnoj vunenoj hаljini, bili ste hlаdni kаo kаmen !”, prebаci mu u jednom trenutku domаćicа.

Ajnštаjn se nа to sаmo osmehnu i reče:

„Vunа je, rаzume se, loš provodnik !”

AJzENhAUER DvAJt

Američki državnik general Dvajt Ajzenhauer (1890-1969) jednom je u užem krugu ovako definisao rat:- Rat je razdoblje kada se međusobno ubijaju ljudi koji se uopšte ne poznaju, i to po zapovesti onih koji se međusobno veoma dobro poznaju, pa se ipak ne ubijaju.

General Ajzenhauer pričao je ženi francuskog diplomate da Francuskin-je potroše na lepotu toliko novca koliko iznosi francuski budžet za naoružanje.

- To je istina - reče Parižanka - ali zato naše žene osvoje dva puta više od naše vojske!

ALEA ALFoNs

U nekom društvu u prisustvu književnika Allaisa govorilo se kako Shakespeare nije nikada postojao i da je njegova dela napisao neko drugi. Iznerviran tim tvrdnjama on im reče:

- I ja držim da nikada nije posto-jao. Njegova dela napisao je neko drugi, samo što se i taj drugi, sasvim slučajno, zvao Shakespeare!

x

Alphonsu Allaisu neki nadobudni pisac stade govoriti kako se on oseća kao Balzac. Ne mogav trpeti samoh-valisavca, Allais mu reče:- A ja se osećam kao Napoleon!

- Kako to? - Lepo! Moja žena se zove Giusep-

pina!

ALEKsANDAR mAKEDoNsKI

- Kad se Aleksandar Makedonski zaustavio u jednom mestu, slikao ga je čuveni grčki slikar Apel. Kralj, međutim, nije pohvalio umetnikov rad. Tada su doveli vladarevog konja koji je veselo zahržao pred slikom.

• O kralju - tada reče slikar - bojim se da je tvoj konj bolji poznavalac umetnosti od tebe.

ALIgIERI DANtE

Priča se da je Dante imao nevjero-vatno dobro pamćenje.

Jednoga dana sreo je čovjeka koji ga upita:

- Koje je najbolje jelo?- Jedno jaje – odgovori pjesnik.Godinu dana kasnije isti prolaznik

srete Dantea i upita ga: - Sa čime?- Sa solju – spremno odgovori

Dante.

Anakars - starogrčki filozof (610 p.n.e.)

Anakars, jedan od sedam grčkih mudraca, doznavši da se Solon mnogo muči, kako bi načinio zakonik koji bi

služio za bolje upravljanje Atinom, reče mu:

- Zar ne znaš da su zakoni kao pau-kova mreža: oni hvataju samo male muve, dok velike s lakoćom tu mrežu rastrgaju?

ANRI mARE AmpER

Francuski fizičar Anri Mare Amper je imao dvije mačke koje je strašno volio, ali postojao je problem, one nisu mogle prolaziti kroz vrata kada su htjele.

Jednoga dana Amper je naručio kod stolara još dvije rupe na vratima.

“Zaboga za šta će Vam još dvije rupe u vratima?”

“Pa veća rupa za veću mačku, a manja rupa za manju mačku”, rekao je Amper.

KRALJ ANRI

Kada je francuski kralj Anri RÁ (1553-1610) posetio pariski zatvor, razgovarao je s zatvorenicima o uzrocima i okolnostima koje su ih ovamo dovele. Svi su čvrsto tvrdili da su nedužni, samo je jedan jedini priznao svoje prestupe i izjavio da mu se čini da mu je kazna pravedna. Tada kralj uzviknu:

- Skinite mu lance i pustite ga na slo-bodu, kako ne bi zarazio ove nedužne ovce koje su zatvorili s njim!

ANtIĆ mIRosLAv

Na jednom književnom sastanku u Novom Sadu, za domaćina određen je Miroslav Antić. On je primio goste u svom ateljeu, na Petrovaradinskoj tvrđavi, gde je tada živeo sa drugom ženom (prvoj je ostavio troje dece i stan). Mika i njegova mlada supruga počastili su pićem i stavili ćevape i ražnjiće na roštilj. Da bi stvorio vedro raspoloženje, Dragan Lukić je, iako potpuno trezan, počeo da oponaša pijanca. Kad je razbio jednu rakijsku čašu, Mika Antić ga je žestoko izgr-dio. Nastala je mučna atmosfera i svi su se razišli pre nego što su ražnjići i ćevapi bili pečeni. Shvatili su zašto je Mika tako reagovao - njemu je, kao hroničnom alkoholičaru, bilo zabran-jeno da pije alkohol, pa je zavidljivo gledao kad drugi piju, a pogotovo kad lumpuju.

Apolonije - rimski filozof (I st.)Car Domician dade zatvoriti filo-

zofa Apolonija i naredi da ga okuju u lance jer je navodno veštac. Jedan carev špijun dode u tamnicu i upita Apolonija kako podnosi teške lance na nogama, a on mu odgovori:

- O tome uopšte ne vodim računa, jer samo je moje telo u zatvoru; moj duh je na slobodi

ARIstIp

Jednom je prilikom Aristip molio sirakuškog tiranina Dioniza da podari milost njegovom prijatelju, ali uzalud. Tek kada je filozof pao silniku pred noge Dioniz je uslišio njegove molbe. Prijatelji su kasnije Aristipu prigov-arali što se tako ponizio, a Aristip im je odgovorio:

- Što ja mogu ako Dioniz ima uši na nogama.

ANEgDotE o pozNAtIm


COMICS/ STRIP DARSONO, JAKARTA, INDONESIA


CARTOONS/ KARIKATURE AZIZ YAVUZDOğAN, ISTANBUL, TURKEY


MaxMInuS-nešTO SaSvIM DruGačIJe... SaMIra BeGMan KaraBeG, ZurICH, švICarSKa

Poruke stećaka

Usiječe si kam za života,al’ da znaš,

za tebe je, koji ovud projdešda se ogledaš.

Jer kao i ja sad pod ovijem kamomi ti spiš dugim, dubokim snom.

I misliš da bdiš i hodiša samo sjenu svoju pratiš.

___ . ___

Za života oklijevahi na raskrsnicama stajah

i mišljah o nebu i zvizdamai tražih odgovore u njima.

A u meni odgovori svi bilii prozor što gleda u beskraj

al’ zalud projde me život cilijer ja uporno u pod gledah.

___ . ___

Vse sam u školjci duše svoje dirnuo

i još dublje, i još šire zašao,vse osmotrio, vse prošao

al’ ni sebe ni Njega nisam dot-aknuo.

Jer, kako mi rečeno bi,čvrsto se držah rala

a duša mi željela da se držim jar-bola

i dotaknem nekog netaknutog žala.

___ . ___

Suza koju pustiona koju voljehteža mi od kama

što kosti mi žrvlje.

Jer kosti su prah zemnii zemlji će se vratiti.

Al’ zbog suze one koju voljehjoš dugo ću patiti.

______..._____

I vidjeh, i čuh, i rekoh,sve što mi srce voljelo

želja poželjelarazum dozvolio.

I vidjeh da su istina i lažistog komedijanta lica dva.

I ne bi mi ništ’ jasnoi ništ’ mi nije jasno ni sada.

Dolina sumraka

Ja čekam da se vrate Kraljeviu našu dolinu,tamom ovijenu

i korovom zaraslu.

Suze plave su kapaleu crvenu krv se stapalea purpurne rijeke ridale

našom dolinom.

Mostovi raspukli,skeleti ogoljelijure u provaliju,

tle nebu odvajaju.

Ja čekam, čekam...da se vrate Kraljevi,

Da uzdignu riječkao jedini mač,

srce u korice vrate,i opet nam žitom oči zazlate.

Bosanski proslov

Ovom zemljom samo još vrbe zelénēi od žalosti grane povijaju,

vjetrovi, oluje i vode nadošlekorijenje čupaju i raznose,

ruke naše još samo prazninu dodiruju.

Godina 2012 i poslije

I

U posljednjih 10 godina na tržištu knjiga pojavio se velik broj izdanja sa tematikom o (r)evolucionalnim promje-nama koje nam prethode u toku i nakon 2012 godine. Velik broj ovih izdanja ostavljaju dojam temeljite analize o nadolazećim događajima koji kulminira-ju u scenario raznih starih proročanstava vezanih za ovu godinu. Ipak, kod ovakve literature su pozornost, kritičnost i zdrav razum neophodni. Jer mnogi autori ove new age “znanosti” zaobilaze znanstvene činjenice koje nadomještaju sa fikcijama. “Činjenice” su najčešće “argumentirane” špekulacijama i velik broj aspekata nije potkrijepljen ili potvrđen znanstvenim dostignućima.

Ipak, neovisno o tome, postoje impulsi i zračenja, (što se također u ovom žanru tematizira), koji prodiru do naše planete i navodi čovječanstvo ka novoj orijent-aciji, novoj paradigmi.

U nekim starim kulturama godina 2012 je označena kao godina global-nog preobražaja, kao svršetak jedne i početak nove civilizacija. Civilizacija Maja govore čak o posljednjem sveo-buhvatnom preobražaju. Njihov kalen-dar Tzolkien 2012 godinu označava kao kraj vremena. Poznato je da su Maja bili jedna veoma visoka civilizacija sa i za moderne naučnike nepojmljivim znan-jem matematike, fizike i astronomije, koji vrijeme nisu poimali linearno, već ciklično. Uzmemo li ovu činjenicu u obzir nametnut će nam se pitanje; kraj kojeg vremena, što implicira, da se ne radi o kraju egzistencije, već o kraju jednog ciklusa evolucije. Da bi holistički pristupili temi evolucije, moramo se prvo pozabaviti pitanjem smisla naše egsistencije. Zašto uopće postoji materijalni svijet, šta je smisao njegove manifestacije? Poznato nam je, da bi sebe spoznali, potreban je jedan suprotan pol u kojemu se ogledamo. Dakle, polarizacije dva suprotna pola je preduvjet da bi spoznali šta smo (Da smo stalno u svjetlu, nebi znali šta je svjetlo, da smo stalno u dobrome, nebi znali šta je dobro). Slijedeći hermetičko učenje dolazimo do zaključka da upravo u tome leži smisao materijalne egzis-tencije. Bog, Tvorac, se “izdahnio” u jedan proces od kozmičkog praska do kompleksne materijalne manifestacije da bi se u polaritetu spoznao. Od anor-ganskog razvoja u gustinu zvjezdane mase kao predsvjesno biće, što čini jednu četvrtinu evolucije, zatim dalje, do stanične svijesti, organske svijesti, nesvjesne svijesti, i svijesti civilizacije, stupanj u kojem mi danas, kao indi-vidualizirane čestice Snage Božijeg daha, odnosno izdaha, bivstvujemo. A taj stupanj čini poluvrijeme evolu-cije. Dakle, godina 2012 je poluvrijeme evolucije Božanskog u manifestaciji, ili, kraj perioda u kojem se Božanstvo “spušta” u materiju. Drugim riječima, od 2013 je puni potencijal Božanstveno-stvaralačkog u potpunosti dostupan. Sam Tzolkien je matrica vremena koja preko

polja vremena komunicira sadržaje evolucije. Vrijeme je posrednik strukture evolucije ili Božije volje, ili dharme (Božijeg plana), koja se slijeva u manifestaciju (materiju) da bi upravljala evolucijom, ali uvijek sa mogućnošću izraza slobodne volje, tj. mi se možemo posvetiti tom planu (ispuniti dharmu) ili se izrazom ega suprostaviti, čime prouzrokujemo karmu (posljedice).

Pored Tzolkiena, jedna druga matrica vremena koja komunicira sadržaje evolucije također 2012 godinu označava kao poluvrijeme evolucije. To je ciklus galaktičkog zodijaka koji traje 25’000 godina, tj. vrijeme u kojem Sunčev sistem prođe cijeli krug zodijaka. Svaki novi ciklus započinje u jednom drugom znaku i kvalitet energija tog znaka određuje način i polje za razvoj svijesti. Ovo se odnosi kako sa stanovišta cijelog kozmosa, tako i sa stanovišta jednog sunčevog sistema, jedne planete, jednog čovjeka.

Utjecaji velikih duhovnih bića - kreatora koji se odvijaju kroz kozmičke, solarne i planetarne energije djeluju putem vibracije tih energija prvenstveno na stvaranje, a zatim na usavršavanje forme u kojoj je moguće stvaranje rezonance na te duhovne utjecaje, a time i buđenje svijesti. Dakle, usmjerenje evolucije koja se odvija kroz dugoročne cikluse a koje karakterišu utjecaji i zračenja energija određenih kvaliteta je prven-stveno evolutivni razvoj forme, zatim usavršavanje forme u recipijenta duhovnih vibracija, buđenje svijesti koja vodi samospoznaji i na kraju, reakcije koje su identične energijama duhovnih vibracija, dakle, svjesna kokreacija, ili, odaziv na poziv dharme. Dakle, u toku evolucije se priprema, izgrađuje, podešava, har-monizira i usmjerava forma-tijelo, koje treba da bude nosioc svijesti i samospoznaje Božanstva.

Zašto ovako dug evolutivni razvoj forme? Razlog je sljedeći: Duša je u svojoj biti savršena, posjeduje savršenu moć za spoznaju i znanje. Ali duše koje su orijentirane na inkar-nacije (čime žrtvom, ili “padom”, sud-jeluju u Božijem planu - da se ogleda i spozna kroz pojavni dio svijeta), do sada još nemaju odgovarajuću formu u sva tri svijeta (kristaslizira-ni-vidni, astralni i mentalni) koja bi bila adekvatna da izrazi znanje i moć koje duša na svom nivou i stupnju svijesti posjeduje. Kada bi se čista energija duše kroz za to nepriprem-ljenu formu izrazila, znači, kroz reak-cioni element duše kojeg sačinjava nervni sistem, sistem sa unutarnjom sekrecijom, mozak i subtilna tijela (eterično, astralno i mentalno), onda bi se niža, prirodna forma kroz energiju duše smrskala, sagorila i bila uništena. U ovome leži smisao i svrha vremena. Najprije se priprema (anorganski razvoj ili predsvjesno stanje), izgrađuje (stanična i organska svijest), zatim podešava, usavršava, harmonizira i usmjerava forma ljud-skog tijela. Duša se najprije preda utjecaju forme i nižoj svijesti (da se zarobiti u ljudsko tijelo) da bi je očuvala i izgradila. Koristeći impulse izvana - zračenja viših energija koje djeluju na propusnost i usavršavanje forme, ona ju sukcesivno uzdiše na svoj nivo.

II

Danas mnogi uviđaju da o promjeni paradigme, o životnoj orijentaciji s kvalitetom “Kultura kreativa” ovisi daljnji opstanak kako čovječanstva tako i planete. Kultura kreativa implicira jedan odnos prema sebi, okolini i prirodi baziran na svijesti o tome da je Božanstvo izvor svega, da sve prožima i u svemu počiva te da su sva živa bića u biti fragmenti jedne cjeline. Na ovoj osnovi mik-rokozmos, kozmos i makrokozmos se povezuju u jednu živu cjelinu jer je Božanstvo osnova i gore i dolje, i izvana i iznutra, “kako na nebu tako i na zemlji”, uvijek ista. A ta osnova je Život; od protoplazme do arhanđela, od planete do galaksije.

Odavno smo shvatili da se svi globalni problemi mogu prevazići ako prevaziđemo postojeće strukture i razvijemo novu svijest i novi način razmišljanja. Promjena paradigme je svakako u toku, prije svega u znanosti fizike. Čitav univerzum i planetarni sistemi se promatraju kao živi orga-nizam, a ne kao mrtva materija.

Moderna znanost sve više pre-vazilazi granice koje je sama post-avila i empirijskim učenjem zalazi u oblasti koje je empirijski gotovo nemoguće objasniti. I to govori u prilog tezi da je jedan skok svijesti, jedan evolutivni skok moguć, koji bi čovječanstvo podspješio za jednu duhovnu revoluciju. Ova kolumna je pokrenuta s namjerom da prati i ukazuje na ove procese u svim seg-mentima prirodnog i socijalnog orga-nizma.

Da bi ovu tezu o mogućnosti skorog evolutivnog skoka podkri-jepili činjenicom, neophodna je i jedna empirijska analiza evolu-cije. Promatrajući ono što je iza nas (dakle, jedan instrument empirijeske nauke), uočit ćemo jednu zakoni-tost koja omogućuje bolje razumi-jevanje onoga što jeste i što dolazi. Naime, u toku evolucije je na jednom određenom nivou nastajala jedna brojna raznolikost. Ono što je nas-talo, diferenciralo se. Najprije su na osnovama vodonika nastali brojni kemijski elementi i kad se na ovom nivou evolucije više ni jedan novi kemijski element nije pojvio, dakle, kad je došlo do potpunog zasićenja, nastao je, u toku jednog relativno kratkog evolutivnog perioda jedan evolutivni skok - došlo je do sinteze. Nastala su jednostanična živa bića. A kada je i na ovom nivou evolu-cije došlo do zasićenja, nastalo je diferenciranje u višestanična bića (opet evolutivni skok), iz kojeg se razvio razmolikošću bogati svijet bil-jaka i životinja. I ovdje je na jednom određenom nivou razvoja došlo do zasićenja, dakle, do stupnja na kojem je moguća sinteza. Nastala su bića sa organom za razmišljanje - prvi hominidi. Iz njih su se razvila bića sa sposobnošću razmišljanja o sebi i evoluciji, koja su razvila samosvijest, što je evoluiralo u jedan novi, duhov-ni svijet, usljed čega je nanovo došlo do diferenciranja. Nastali su narodi, kulture, jezici, religije. I na kraju, kao kruna evolucije, individuacija, čime se nazire zasićenje i na ovom evolu-tivnom nivou. Dakle, danas živimo u

Nastavak na str.55.


Nastavak sa str.54.

vremenu novog evolutivnog skoka, nove sinteza. Sinteze čega? Odgovor na ovo pitanje iziskuje podrobniju analizu čovjeka kao mikrokozmos unutar makrokozmosa, odnosno, kao kvalitetno identični fragment Uni-verza.

Čovjek je dakle sinteza prirodne i duhovno-duševne dimenzije Života. U duhovnoj dimenziji poimamo izvor samog Života, a u prirod-noj izražaj životne Snage (Život i Snaga ovdje su ciljano navedeni velikim slovima, jer u ovom kontek-stu podrazumijeva aspekte Boga u Njegovom Stvaralaštvu). Prirodna dimanzije je višeslojna projekcija duhovno-duševne dimenzije u pros-toru. Između ove dvije dimenzije (a i nastala iz njihova trenja) je svijest, ljudsko JA. Prirodna dimenzija nam se obznanjuje u čvrstoj formi koja je podređena prolaznošću i smrti.

Vrijeme u prirodnoj dimenziji djeluje razgrađujuće a prostor je u svakom pojmu ograničenje. Aspekt duševnog i duhovnog ne poznaje smrt. On je neovaplovljen, neoform-ljen. Ovaj aspekt je u našem životu pojavan kroz impulse. Kada su ovi impulsi snažni i konstantni oni nas transformišu i uzdižu našu egzistenc-iju na jedan viši nivo. Ali, na nama je da posredstvom svijesti i više inteli-gencije za to stvorimo predpostavke. Tada ovi impulsi, ova duhovna snaga dakle, može unutar našeg subtilnog, energetskog tijela, u dimenziji prirod-nog, da izgrađuje nove strukture, novu formu, podešenu dimenziji duhovno-duševnog.

Naš život, i unutarnji i vanjski, odvija se u skladu sa energijama od kojih se sastoji energetsko ili sub-tilno tijelo. Na jednoj višoj oktavi razvoja čovječanstva ovo subtilno tijelo će dobiti novu strukturu koja će omogućiti jedinstvo prirodnog i duhovno-duševnog. A srazmjer-no zakonitosti evolucije, to neće biti daljnji evolutivni razvoj naše postojeće svijesti i postojeće tjelesne strukture, već nešto posve novo, opet jedan skok u evoluciji. Izvor života, dakle, duh i duša, koji je do sada u tijelu bio zatočen i zatrpan prirodnim, izbit će i sagraditi, shodno sopstvenoj prirodi i kvalitetu, novu formu. Nova duša će nastaniti tu formu i izgraditi svijest koja se ne temelji na starom “ja”, već svijest koja je dio sveobuh-vatnog Života.

Sve predvodnike velikih religija možemo smatrati predhodnicima ove nove faze evolucije čovječanstva. Pri tom nije bitno kojoj religiji neko osjeća pripadnost. Bitno je to, da li se u njegovoj unutrašnjosti odvija promjena; od egocentričnog života ka životu u službi sveobuhvatnog Života. Danas, na pragu Novog doba, sve više nadolaze energije koje pre-vazilaze spektrum energija našeg sadašnjeg subtilnog tijela. U svojoj putanji kroz makrokozmos našu planetu prožimaju povišene vibracije koje postepeno i mi osjećamo. Ove povišene vibracije djeluju polarno na nas; kod jednih, povećavaju spiritual-nost i time ih dovodi bliže slobodi, dok kod drugih povećavaju napetost, osjećaj nesigurnosti i psihička obo-ljenja. Jer u tranziciji Novog doba ne utječu samo više vibracije prirodnih kozmičkih energija, već pojačano i

duhovne energije. Jer naš Sunčev sistem je također i jedno duhovno polje i njegove energije na sveukupan zamaljski život djeluju korigirajuće, što dovodi do samoiscjeljenja i har-monizacije od ljudi prouzrokovane disharmonije. Ovi novi duhovni impulsi mogu biti u korespondenciji sa duhovnom iskrom u nama. Ako se odazovemo na te impulse, došlo bi do razvoja nove strukture subtil-nog tijela. Pamćenje planete (plan-etarna akaša kronika) bilo bi sastivni dio te nove strukture. Sve što se na planeti ikad desilo, sva dostignuća, saznanja i spoznaje, pohranjeno je u matricu akaše i sa novom strukturom subtilog tijela bi se moglo povući u individualno pamćenje ili sjećanje, poput dokumenata pohranjenih u matrici computera koje po potrebi povlačimo (otvaramo) i ciljano koris-timo. Ovakav jedan razvojni proces može na ljude imati snažno dejstvo. Mi smo povezani sa svim živim bićima prirode i sve što činimo ima utjecaj na sve postojeće. Naš daljnji duhovni razvoj ne odražava se samo na evolutivni razvoj prirodnog pola našeg bića, već i svih živih bića prirode. Čim nas unutarnja matrica (duh imanentan u nama) poveže sa višom duhovnom prirodom, niža bića, koja nas na svom evolutivnom putu slijede, bit će oslobođena. Jer do sada, i još uvijek, ona su od nas potčinjena i izrabljivana, naročito životinjski svijet (u odnosu prema životinjama ljudi su, izuzev nekoli-cine prosvijećenih, pravi demoni).

Subtilno tijelo je most između različitih vrsta. Eterični protoci pov-ezuju biljke, životinje i ljude. Astralni protoci povezuju ljude i životinje a mentalni stvaraju jednu višu sferu čovječanstva. Mentalno polje je jedan nepregledivi haos ideja, jedno uzburkano more intelekta u kojem čovjek uzaludno pokušava postići mir i spokoj. Mogućnost za novu sintezu možemo naći u spokoju duše. Jer je ono dio spokoja Univerza. Ako svjes-no sudjelujemo u evolutivnom skoku kozmosa, u nama će se razviti svijest da su Bog, kozmos, čovječanstvo i niže vrste prirode jedna Jednost. Kara-kteristike ove nove svijesti sve više se naziru u modernoj nauci, naročito u quantnoj fizici i mehanici.

Novi impulsi dovode do novog odnosa prema životu. Ekološki napori, kao posljedica ovih impulsa, ukazuju na svjesno preuzimanje odgovornosti prema Životu. A oni su samo početak, samo naziranje prvih zraka u praskozorju Novog doba. Kada čovjek jednom na spiritualnom nivou izgradi u sebi novu strukturu, strukturu Jednosti, on više neće biti u stanju da djeluje destruktivno. Jer ta Jednost će živjeti u njemu, u osjećaju povezanosti sa svima i svemu oko sebe i odgovornost za daljnje evolu-tivne procese živih bića prirode. Jer u njima i kroz njih djeluju također duhovne energije. Kako će se ovaj evolutivni skok odraziti na pojedinca ne može se predvidjeti. Ali je jasno da će ovaj put transformacije biti snažan impuls za iscjeljenje zemlje i transformaciju čovječanstva iz civi-lizacije u kulturu. Jednu kreativnu kulturu, kao ishod odaziva na davno primljen poziv: “Hajde da stvorimo čovjeka prema našem obličju”. Jer ovdje se ne radi o pluralis majestatis, već o tome, da u stvaranju čovjeka prema božjem obličju sudjeluju i

Bog, i priroda (evolucija) i čovjek sam, kao kokreator.

Jer civilizacija unizuje, odnosno degradira čovjeka. Prije svega, u poimanju čovjeka u kvantitativnom pogledu - reducira ga na broj. Ona ga degradira jer se ne zasniva na istini da se čovjek samo u sebi može uzdići. Civilizacija usmjerava čovjeka kroz vanjsko ispoljavanje, posredstvom, kroz objektiviranje, objektivno i objekte i time ga samog čini objektom. Degradira ga, dakle od kokreatora u procesima evolucije u objekt. Od kreatora u kreaturu.

Dakle, 2012 godina je jedno polu-vrijeme evolucije, jedan presjek sa potencijalom evolutivnog skoka - nastanka nečeg novog.

MaxMInuS-nešTO SaSvIM DruGačIJe... SaMIra BeGMan KaraBeG, ZurICH, švICarSKa

Cartoons/KarikatureErdogan Basol,

Istanbul, Turkey


CARTOONS/KARIKATURE ERDOGAN BASOL, ISTANBUL, TURKEY


CARTOONS/ KARIKATURE FAHRIU AxHANELA, PRIŠTINA, KOSOVO*


CARTOONS/KARIKATURE JORDAN POP ILIEV, SKOPJE, MAKEDONIJA


COMICS/STRIP JULIJE JELASKA, ZADAR, HRVATSKA


CARTOONS/KARIKATURE MARCIN-BONDAROWICZ, STARACHOWICE, POLAND


CARTOONS/KARIKATURE MILETA MIĆA MILORADOVIĆ, KRAGUJEVAC, SRBIJA


MAxMINUS PJESME I AFORIZMI...ALtERNAtIvA sUI gENERIs

MORE

Budva Kotor Herceg Novito su moji ljetni snovimada često budan sawamu Tesliću da se banjam.

Noću plivam po krevetukraul prsno i štafetuna dno ronim ja dabomejer sam na dnu svoj na svome.

Tako skoro do pred zorupo nestvarnom plivam morupa se zato i ne čudimšto se često mokar budim.

Dok po sudu platu ganjamja za more nemam rotorzato mogu tek da sanjamHerceg Novi Budvu Kotor

ZAGONETKA

Jedan rumendrugi gumenpa navučen na volumen.

U paru su upali u baru

uz dva skika.

Nema sidenema ni rizika.

KOMARAC

Dok se sunčam pored vodei posmatram mlade dameiznenada me ubodekomarac u desno rame.

Krenuo bih ja da kukamali neću da se brukamjer komarac nije prvi koji hoće moji krvi.

U vrbaku kraj obalenapale me razne alesatima mi oko nosazuji jedna ljuta osa.

Nema mira ni slobodekomarci su kao rodesad zujimo nas dva skupajer smo ista krvna grupa.

NA DNU ČAŠE

Sto u uglu,čaša “Vranca”,zidom plešu dvije sjene,ja sam dio njenog rancai nosi me kud god krene.

Ona ne zna......mada sluti,ove zimskenoći hadne,samo lišćešto ne žutizatreperi......i kad padne.

Konobaru,da te nije,ne bi tama znala proći daj pogledaj, ima li je, na dnu čaše ove noći.

Miladin Berić, Banja Luka, Bosna i Hercegovina

Njeni daniu dv’je rukeustakljenejedva stanu,tu gdje spavabrod bez lukeu budućem,prošlom danu.

I dok plešusilueteiz bokalavino reži,zašto Božeovdje mete,a napolju i ne snježi.

Konobaru,da te nije,ne bi tama znala proći daj pogledaj, ima li je, na dnu čaše ove noći.

Lako bi se mi dogovorili ali ne znamo ko treba da se dogovara.Još uvijek dovoljan broj Srba nije za ulazak u NATO.

Međutim, ako bi nas još jednom bombardovali...Srbi će iz nostalgije za Jugoslavijom i Srbiju da

podijele na šest republika i dvije pokrajine.

Legao mi je ispred auta. Prešao sam ladno preko toga.

Dame seks sa intelektualcima nazivaju kratak spoj.

Proljeće se osjeća u vazduhu. Otopio se snijeg i otkrio lanjsko smeće.

Većina pandemija su plandemije.

Krajnje je vrijeme da proglasimo kraj pandemije. Prodane su sve vakcine.

Sve mi je leglo čim je legla.

Lijevi su otišli toliko lijevo da se više uopšte ne vide na političkoj sceni.

U svakoj šumi pa i onoj satiričarskoj ima krivih drva.Aforizmi su omiljeno štivo političara jer većina istih nije sposobna da pročita više

od tri reda od kojih razumije samo prvi.

Tek kad su me strpali u zatvor izašao sam u javnost.

Zaista nismo normalni. Gađali smo paradu pedera jajima.


CARTOONS/KARIKATURE RIBER HANSSON STOCKHOLM, SWEEDEN


CARTOONS/KARIKATURE MIRO GEORGIEVSKI, SKOPJE, MAKEDONIJA


CARTOONS/KARIKATURE SENAD NADAREVIĆ, SARAJEVO, BOSNA I HERCEGOVINA

RAVNOPRAVNOST / EQUALITY


CARTOONS/KARIKATURE PAUL CONRAD(1924-2010), LOS ANGELES, USA


CARTOONS/KARIKATURE DAVOR ŠTAMBUK, ZAGREB, HRVATSKA


CARTOONS/KARIKATURE JUGOSLAV VLAHOVIĆ, BEOGRAD, SRBIJA


CARTOONS/KARIKATURE JAKŠA VLAHOVIĆ, BEOGRAD, SRBIJA


MAxMINUS VIJESTI / NEWS...IZMEĐU DVA BROJA/BETWEEN TWO ISSUES

http://maxminus.weebly.com/vijestinews-2012.html





Čestitka saradniku MaxMinus magazina, Aleksandru Čotriću....Congatulations to the associate of MaxMinus magazine, Aleksandar Cotric

ČOTRIĆ POBEDNIK KONKURSAZA NAJBOLJEG AFORISTIČARA

Čajetina, 11. avgust - Književnik iz Beograda Aleksandar Čotrić pobe-

dnik je “Konkursa za najboljeg aforističara”, na temu „Hleba i igara“, u organizaciji Saveta manifestacije „Erski letnji ulični kabare“, koja se održava u Čajetini i na Zlatiboru. Nagrada se tradiocionalno dodeljuje za doprinos popularizaciji humora i negovanje erskog duha.

Pobedniku su pripali plaketa i petodnevni boravak na Zlatiboru, za dve osobe.

Nagradu je Aleksandru Čotriću, prvog dana ove manifestacije, 10. avgusta, u Čajetini uručila direktorka Gradske biblioteke „Ljubiša R. Đenić“ Snežana Đenić.

Drugu nagradu i vikend za dve osobe na Zlatiboru dobio je Milan Todorov iz Novog Sada.

Trećeplasirani na konkursu bio je Miladin Berić iz Banjaluke, koji je osvojio i vikend boravak u etno-selu Sirogojno.

Na ovogodišnjem, petom po redu konkursu, učestvovalo je 66 aforističara iz Srbije, BiH, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Rumunije i Švedske, sa više od dve hiljade i tri stotine aforizama.

Predsednik žirija bio je aforističar Rade Jovanović iz Užica, a odlučivali su i profesor književnosti Dragoljub Novaković i novinarka Mirjana Lopin Drizo.

SAVET MANIFESTACIJE

„ERSKI LETNJI ULIČNI KABARE“



Aleksandar Čotrić o Slobodanu SimićuDA NEMAMO SIMIĆA,

NE BISMO MOGLI DA GA IZMISLIMO!

Mnogo puta sam zavideo Slobodanu Simiću zbog njegovih priča i bio ljubo-moran što sam što ih ja nisam napisao. A posle sam shvatio da za to nema razloga, jer takve priče može da napiše samo on.

Čitam Simićeve priče od 1984. godine, kada je počeo da ih objavljuje, najpre

u Studentu i Glasu omladine, a zatim sledećih godina i u Stavu, Svetlosti, Nezavisnoj svetlosti, NIN-u, Beogradskim novinama, Etni, Dangi, Politici, Novostima, Užičkoj nedelji... Po nekoliko puta sam pažljivo i uvek sa velikim zadovoljstvom i ushićenjem pročitao i njegove knjige probranih priča „Priče bez pouke“ (1995), „Brod pacova“ (1999), „Nezaštićeni svedok“ (2006), i „Švedski sto“ (2011). Simić je toliko dobar satiričar, da svakom novom knjigom priča uspeva sebe da nadmaši. A to je izuzetno teško, i nikom drugom to ne polazi za rukom.

Simića dobro poznajem, i lično i kroz satiru, ali on je uvek nepredvidljiv u

svojim pričama. Kao što na početku naše drame devedesetih godina prošlog veka nismo mogli da pretpostavimo šta će sve da nam se dogodi, tako nijedan čitalac Simićevih priča, koje govore o tom vremenu i onome što je usledilo, ne može da predvidi njihov kraj. Priče gotovo uvek imaju neočekivan rasplet, koji je samo prividno kraj, jer, zapravo, uvek predstavlja neki novi, takođe, neočekivani početak. Simić, ne samo da ispituje granice apsurda u književnosti, nego te granice neprestano pomera. U nekoj drugoj zemlji bio bi okarakterisan kao pisac apsurda. U Srbiji je on pisac hiperrealista. Simić se služi fantastikom, da bi njegove priče bile što realističnije. A kada govorimo o njegovim pričama kao fantastičnim, onda to nije zbog njihove tematike, već zbog neospornog kvaliteta koji poseduju.

Simić zna sve o satiri, a jedino ne zna da napiše lošu priču. Njegove pripovetke

su kao najbolja fudbalska utakmica, sa najefektnijim golovima koji padaju na samom kraju. U međuvremenu ima mnogo finti, oštrih startova, dramatičnih situacija, razornih udaraca, rezultatskih preokreta... Autor ne guši čitaoca, jer se njegove pripovetke čitaju u jednom dahu. Poput vrhunskog farmaceuta, Simić izuzetno precizno odmerava odnos humora i satire, baš kako je to „propisao“ Njegoš u stihu da „čaša meda, ište čašu žuči“. U njegovoj kratkoj formi su sadržane neophodne doza antiotrova i recepti za lečenje smehom. U Simićevim storijama bilo je najviše humora, onda kada je u Srbiji bilo najmanje razloga za smeh. Njegove pripovesti nisu prošireni vicevi i aforizmi, nego sažete novele i romani. Nemaju prepoznatljiv tok, već su to „priče ponornice“, misterioznih puteva. Simić je, možda zato što je i psihijatar, najbolje razumeo Srbiju, narod, prilike, odnose i stvarnost u njoj. Ali, pitanje je, da li je Srbija razumela njega? On je terapeut za hiljade i hiljade svojih čitalaca, s tim da oni mogu da čitaju, ne samo na kauču, već i za stolom, u parku, u prevozu, pored vode... Ko nije čitao Simića, ne može do kraja da razume našu realnost. A ko je čitao samo njega, dovoljno mu je da shvati i sve ostalo. Simić nam je rekao ono, što sebi nismo hteli da priznamo. Rekao nam je to urbi et orbi, na urban način koji ga je lansirao u orbitu srpske satirične književnosti.

Pisao je Simić, posredno i direktno, i o politici, ali nikada nije bio političar.

Bio je i ostao Pisac, sa velikim početnim slovom P. Držao se pera, koje mu je omogućilo da lebdi iznad političke kaljuge. U njegovim pričama ima politike onoliko, koliko je ima u našim životima. Zato to nisu priče o politici, već o životu.

Pisao je i piše ovaj autor o takozvanim malim ljudima koji su ostali

bez posla, kojima gazde duguju plate, koje su slagali političari, koji nemaju novac za hranu i račune, koji umiru, jer ne mogu da plate lekare za neophodne operacije... Simić piše o običnim ljudima iz komšiluka, i zato je u njegovim pričama sve tako neobično. Mnogo pre pojave ombudsmana, Simić je kroz literaturu, postao zaštitnik građana. On piše o onome svi vidimo, ali na što većina žmuri. Nema u njegovim pričama ciničnog odnosa prema stvarnosti, nego je ta stvarnost cinična prema ljudima koji ovde žive. Simić to odlično zapaža i umetnički obrađuje i prerađuje.

Priče su mu aktuelnije sada, nego kada su nastajale pre više godina.

Simić dugo traje, jer svoj književni angažman nikada nije vezivao, ni za političke ideje, ni za stranke, ni za ličnosti. Nikada nije imao svoje favorite koji bi ga sputali kada dođu na vlast. Nisu postojali „njegovi“, niti je on bio bilo čiji. Uvek je više verovao u sebe, nego u druge. Njemu se posle 5. oktobra 2000. godine nije dogodilo ono što je zadesilo Radoja Domanovića posle 29. maja 1903. godine, kada je autoru „Vođe“, „Dange“ i „Stradije“ presahla inspiracija. A Simiću se nije desilo ni to, da posle političkih promena u Srbiji, poput nekih autora, naglo dobije hrabrost i nadahnuće i naprečac postane oštar kritičar. Simić je, naprotiv, uvek bio i ostao obnovljivi izvor ideja. On je uvek, sve i svakome govorio direktno u uši i pisao pravo u oči. Kao pravi fajter, uvek je imao svoj ugao posmatranja.

Simić neprestano „lovi“ teme za priče. Često mu u razgovoru „sine“ ideja za buduću priču i on to odmah zabeleži u svoju svesku. Kako on „lovi“ priču u letu, tako napisane priče kasnije, „love“ čitaoce. Simić svesno piše kratko, da bi rekao mnogo. Kroz priče je demonstrirao svoje znanje i pamet, jer nikada nije pristajao na popuštanje glupljima od sebe. Kad je zlo bilo najveće, on mu se najviše suprotstavljao. Kad je mrak bio najgušći, on je bio orijentir. Kad su se mnogi tresli od straha, on je „tresao drvo neslobode“. Kad su iz Srbije bežali zbog gluposti, on je vraćao nadu u normalnost. Kad se ratovalo, dobrovoljno je bio meta. Kad su drugi lagali za novac, on je govorio istinu bez straha. Kad su se neki bogatili na tuđoj nesreći, on je svoje duhovno bogatstvo nesebično delio sa čitaocima.

Simić je toliko i tako napisao, da se istorija srpske satirične književnosti

ne može pisati bez sagledavanja njegovog stvaralaštva. Ako bi se određeni period pamtio po piscima, sigurno bismo govorili o vremenu u kojem je Slobodan Simić pisao najbolje satirične pripovesti. Da nemamo ovakvog pisca, ne bismo mogli da ga izmislimo! Ono što je Aleksandar Baljak u srpskom aforizmu, to je Slobodan Simić u domaćoj satiričnoj priči.

Slobodan Simić, međutim, još čeka svoje prave tumače. To se, pre

svega, odnosi na srpski jezik, na kojem on piše, a zatim i na druge jezike. Smatram da naš autor još uvek nije postigao svetsku slavu, među lju-biteljima kratke humorističke i satirične priče, samo zato što nije preveden na strane jezike. Izraelski pisac Efraim Kišon postao je poznat, čitan i omiljen daleko van granica svoje zemlje, jer je imao sreću da njegove knjige priča dobiju uspele prevode na velike svetske jezike. Teško je i nezahvalno porediti našeg i izraelskog pisca, utoliko više što su stvarali u različito vreme i na različitim podnebljima. Smatram, međutim, da je svako poređenje Simića sa Kišonom kompliment. Za Kišona.

Književni kritičari i teoretičari pokretali su pitanje, da li Simić piše kao

Čehov, Birz, Harms, Tven, Mrožek, ili Domanović? Odgovor je i da piše kao svi oni zajedno, ali je najtačniji odgovor da Simić piše kao Simić.




MAxMINUS VIJESTI / NEWS...IZMEĐU DVA BROJA/BETWEEN TWO ISSUESMAxMINUS VIJESTI / NEWS...IZMEĐU DVA BROJA/BETWEEN TWO ISSUES





U organizaciji Matice Hrvatske i Galerije SMRJUHA iz Orebića, Hrvatska i uz medijsko pokroviteljstvo DIOGEN pro kultura magazina (http://diogen.weebly.com/) iz Sarajeva, Bosna i Hercegovina, u poned-jeljak, 06.8.2012.g. su u prostoru Galerije SMRJUHA, sa početkom u 21:00 sati, gosti ovoga grada na poluotoku Pelješcu u Hrvatskoj bili književnici, članovi najznačajnijih književnih udruženja/udruga i društava sa prostora Jugoistočne Evrope: Fabijan Lovrić iz Knina (Hrvatska), Sabahudin Hadžialić iz Sarajeva (Bosna i Hercegovina) i Ivo Mijo Andrić iz Zagreba (Hrvatska).

Tom prilikom su autori predstavili svoje prozne (priče, aforizme) i poetske reminiscencije uz uvodne riječi domaćina Ive Maričića, pred-sjednika Matice Hrvatske Orebić i Tihomira Prižmića ispred Galerije SMRJUHA, Orebić.


PREDSTAVLJENA KNJIGA AFORIZAMA O SPORTU

Knjiga aforizama o sportu Aleksan-

dra Čotrića “Dribling duha”, u kojoj su skupljeni aforizmi 85 autora iz Srbije, BiH, Crne Gore, Njemačke i Rumunije, predstavljena je 28. avgusta u Udruženju književnika Srbije u Beogradu.

Autor zbornika Aleksandar Čotrić, koji

je i sam poznati aforističar, rekao je da je dve godine sakupljao aforizme iz knjiga, štampe i direktno od autora.

Prema njegovim rečima, neki od autora

su poznati aforističari koji su stvarali mnogo ranije - Duško Radović, Brana Crnčević, Jovan Hadži-Kostić, a neki su mladi aforističari koji tek treba da steknu slavu.

“Ovo je knjiga koja na britak,

humorističan i duboko promišljen način govori o sportu, namenjena je najširem krugu čitalaca i veoma sam zadovoljan što ju je kompanija `Mocart` uvrstila kao prvenac u svoju ediciju”, rekao je Čotrić.

On je naveo da svi muškarci u Srbiji

smatraju da mogu biti selektori fudbal-ske reprezentacije, što ga je podstaklo da sastavi srpsku reprezentaciju u disciplini “sportski aforizam”.

Književnik Miljurko Vukadinović je na

promociji rekao da je ova knjiga zbirka aforizama koji “udaraju po sportu, a ne po politici”.

Pojedine aforizme iz knjige čitao je

glumac Pavle - Paja Minčić. Urednik izdanja Zoran Puhač iz “Mocart

edicije” rekao je da je knjiga već izazvala veliko interesovanje, te je izrazio nadu da će i sledeći naslovi iz ove edicije skrenuti pažnju čitalaca.

Knjiga sadrži oko 700 aforizama i 20 kar-

ikatura o sportu, a objavljena je u izdanju kompanije “Mocart”, čija je osnovna delatnost sportsko klađenje, u njihovoj novopokrenutoj “Mocart ediciji”. (Srna)


POGLEDAJTE VIDEO NA NAŠIM WWW STRANICAMA: http://maxminus.weebly.com



AXIÁL International Cartoon Contest 2012

Theme: Machines in agriculture, construction and warehousing

The Baja based AxIÁL Ltd. –a retailer for agricultural, construction and warehousing machines – calls for an International Cartoon Contest.

The brands marketed in Hungary by the company: Agrifac, Annaburger, Budissa Bag, Framest, Berthoud, Gregoire Besson, Horsch, Hyundai, Gehl, Supertino, Sulky, CLAAS, Tume, Monosem, Oehler, Romill, Fendt, Manitou, Landini, OMG, CLM, Arcusin, Supertino, Hidromek and RMH.

All entries must feature a machine marketed by AxIÁL Ltd. (see above). You can choose whichever you want: a tractor, an earth mover, a fork lift or other.

These machines can be viewed at www.axial.hu !Apart from the one condition above, you can unleash your imagination! The world of work in agriculture, the construction industry or

warehouses must give you plenty of ideas!

1.) The contest is open to all –amateur or professional - participants above the age of 18. Participants can enter maximum three works in A4 and/or A3 size. There are no technical constraints regarding the technique.

2.) Entries can be sent via post or e-mail to the organiser of the contest. (jpg; A/4; 300DPI; good or excellent quality)- e-mail address: [email protected] - Postal address: Kelemen István, HUNGARY 6500 Baja, Bajza J. u. 19.

3.) Deadline for receiving entries: 27th, August, 2012.

4.) The jury will decide on 31st August, 2012. The jury’s decision is not negotiable!

5.) A catalogue will be compiled from the selected cartoons, which will be sent to the participants concerned by 31st, November, 2012.

6.) Prizes:I. net HUF 150,000II. net HUF 100,000III. net HUF 75,000+ Five diplomas The original works of the winners will be retained!

7.) Entries will be viewable at www.axial.hu .

8.) AxIÁL Ltd. wishes to use the entries in communication materials (in-house and other) for free of charge. These materials (e.g.: adverts, company publications, calendars, T-shirt prints, exhibition stalls, company events) will indicate the name of the cartoonist.

9.) Entries received by post will not be returned.

10.) By entering the contest the participant accepts the terms of the contest.

11.) For information or enquiries about the contest contact: Phone: +36 20 426 58 82 e-mail: [email protected]

Good luck to all participants!



Konkurs za najbolju satiru

01.07.2012. Organizacioni odbor festi-vala „Nušićijada“ objavio je Konkurs za najbolju satiričnu priču, na kome pravo učešća imaju svi koji pišu na srpskom jeziku. U obzir dolaze samo neobjavljene priče, čiji obim ne sme preći 9000 znakova odnosno pet novinarskih strana.

Svaki autor na konkursu može učestvovati najviše sa dve priče.

Stručni žiri odabraće tri najbolja rada, a njih deset biće objavljeno u zborniku. Odluka žirija biće objavljena tokom fes-tivala, koji se ove godine pod sloganom “Više od igre”, održava od 31. 08. do 02.09.

Radove potpisane imenom i prezimenom autora, kao i šifrom po sopstvenom izboru treba najkasnije do 25. jula poslati u elektronskom obliku na mail [email protected] ili u štampanoj formi u tri primerka na adresu: Dom kulture Ivanjica, Venijamina Marinkovića bb, sa naznakom „Konkurs za najbolju satiričnu priču“.

Čazma: Raspisan natječaj za kratku priču - satiru

Gradska Knjižnica Slavka Kolara Čazma i Organizacijski odbor manifestacije ‘Slavko Kolar – književni dani’ raspisuju Natječaj za kratku priču – satiru. Na natječaju mogu sudjelovati autorice i autori iz Republike Hrvatske i inozem-stva koji pišu hrvatskim jezikom, svaki sa samo jednim radom, a tema kratke priče - satire je slo-bodna. Rok za prijavu je 30. rujna.

Kratka priča - satira ne smije biti objavljena, a može imati najviše 300 redaka (18.000 znakova, s prazninama).

Natječaj je anoniman, stoga kratke priče - satire treba slati ispisane u pet primjeraka i na CD-u, sve označeno šifrom, na adresu:

Gradska knjižnica Slavka Kolara Čazma, Ulica Alojza Vulinca 3 43240 Čazma, s nazna-kom ‘Natječaj za kratku priču – satiru’, a ostale podatke: puno ime autorice ili autora, adresa, telefon, rješenje šifre treba priložiti u zasebnoj, zatvorenoj koverti. Nepotpune prijave i priče koje nisu satiričnog karaktera te ne udovoljavaju ostalim propozicijama Natječaja neće se uzimati u obzir.

Kratke priče - satire će ocijeniti žiri sastavljen od književnika i/ili književnih kritičara, koji će imenovati Organizacijski odbor, te dodijeliti prvu, drugu i treću nagradu, koja se sastoji od plakete i novčanog iznosa:

– prva nagrada u iznosu od 1.500,00 kn neto– druga nagrada u iznosu od 1.000,00 kn neto– treća nagrada u iznosu od 700,00 kn neto

Osim toga, žiri će načiniti izbor od 10 najuspjeli-jih priča koje će biti objavljene u elektroničkom obliku na web stranici Gradske knjižnice Slavka Kolara , 15. studenoga 2012.

Dodjela nagrada i javno čitanje nagrađenih priča – satira bit će organizirano u okviru manifestacije ‘Slavko Kolar – književni dani’ 1. prosinca 2012. u Čazmi.

Konkurs za satiru

17.07.2009

Beogradski aforističarski krug raspisao je konkurs za učešće na Sedmom međunarodnom festivalu humora i satire “Satira festu 2009”. U konkurenciju za nagradu ući će samo aforizmi napisani između prošlogodišnjeg Satira festa, održanog 10. oktobra, i ovogodišnjeg.

Najbolji aforističari, prema mišljenju umetničkog saveta manifestacije, koje će pred-voditi književnik Aleksandar Baljak, biće odab-rani na završnoj večeri 9. oktobra u Velikoj sali beogradske opštine Stari grad.

Ovogodišnji Satira fest biće u znaku obeležavanja stogodišnjice rođenja poljskog aforističara Stanislava Ježija Leca (1909-1966), autora jedne od najpoznatijih svetskih knjiga aforizama „Neočešljane misli”.

Svi zainteresovani autori mogu poslati aforizme do 15. septembra na adresu:

Beogradski aforističarski krug, Vojvode Stepe 283 u Beogradu, ili na E- mail adresu:

[email protected].



29.8.2012.


29.8.2012.


29.8.2012.



TEORIJE ZAVJERE NE POSTOJE, ALI ŠTO DJELUJU, DJELUJU!

OVO ŠTO SLIJEDI ČITATE NA VLASTITU ODGOVORNOST!








http://diogen.weebly.com


IZBORI SU 7.10.2012.

MaxMinus magazin, Sarajevo, Bosna i Hercegovina predlaže i MOLI građane Bosne i Hercegovine (Srbe, Hrvate, Bošnjake i ostale) da IZAĐU NA OPĆINSKE/ OPŠTINSKE IZBORE I PONIŠTE GLASAČKI LISTIĆ. NE DA GLASAJU, NITI DA NE IZAĐU NA IZBORE VEĆ DA IZAĐU I ZAOKRUŽE SVE NA LISTIĆU I NA TAJ NAČIN GA PONIŠTE.

ZBOG ČEGA?

Zar zaista mislite da ćete nešto promijeniti u zemlji ORGANI(ZIRANE)ZOVANE ANARHIJE? Zar zaista mislite da je njima, što nam se smiješe sa izbornih lista, stalo do građana? Ovako, bar ćete poslati poruku stvarnim vlasnicima Bosne i Hercegovine, međunarodnoj zajednici, da DEJTONIJA, odnosno ova i ovakva zemlja ne može postojati.

A kakva može biti? Upitajmo Kulina bana? Ako mu pronađemo DNK!

Građanin iz Tuzle koji se nije potpisao je sigurno strahuje za posao! A napisao je ovo u “demokratskoj” Bosni i Hercegovini 2012.g. Pročitajte....


CARTOONS/KARIKATURE WINFRIED BESSLICH (BESS), BERLIN, GERMANY


III SATIRIČNA POZORNICAANDREJ GLIŠIĆ 2012.

“Ljepota različitosti unutar modernog besmisla opstojnosti na Balkanu.”

KONKURS

pod nazivom

“Ljepota različitosti unutar modernog besmisla opstojnosti na Balkanu.”

Svim satiričarima Bosne i Hercegovine, ex-YU republikama, cijeloj dijaspori i onima koji se ne osjećaju krivim za sadašnje bezumlje koje nas okružuje.

Pravo učešća imaju svi afirmisani i neafirmisani autori satirične riječi. Svakom kome uspije da to uobliči u tradicionalnu, savremenu, modernu, ili demode formu u obliku aforizma (epigrama, epitafa), satirične pjesme i priče, a zatim pošalje na E-mail: [email protected] (može se obavjestiti i na tel. 00387 63 111 052 ), kandidovao se za narodnog poslanika/zastupnika Satire

Šaljite, 10 aforizma, 1 pesmu i 1 priču (do jedne kucane strane). Svaki rad kucati u posebnom dokumentu. Sve radove poslati pod punim imenom i prezi-menom, dostaviti svoju kraću biografiju i fotografiju.

Konkurs je otvoren Non-Stop!

No, to nije sve...Još dvije kategorije unutar Konkursa postoje!

Najbolja knjiga objavljena na prostoru ex-YU, etc…za 2011.g.

1. Knjige koje konkurišu dostaviti poštom na adresu Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo do 25.2.2013.g. Ako knjige pristignu i iza toga datuma, nije problem, jer je konkurs otvoren Non-Stop ali nećete igrati za 2011.g. već za sljedeću..i sljedeću…Ako, pak, niste u mogućnosti iz jasnih, finan-sijskih razloga, dostaviti poštom, dovoljno će biti E-mailom poslati pdf. pripremu preloma vaše objavljene knjige.

2. Najbolji tekst napisan o satiri na prostoru ex-YU, etc…za 2011 g. Tekstove dostaviti E-mailom na adresu [email protected]

Nagrade: Tapšanje po ramenu! Šalu na stranu, nastavite čitati!

Rezultati konkursa 1.3. 2013. tri nagrade u svakoj kategoriji, u vidu web prezentacije u E- magazine MaxMinus-u i WWW sajtu, majstora humora, satire i karikature. Svi nagrađeni radovi i oni koji zadovoljavaju kriterijume biće prezentovani na sajtu http://maxminus.weebly.com , ali i u posebnom izdanju Max-Minus E-magazina pod nazivom

III SATIRIČNA POZORNICA ANDREJ GLIŠIĆ MaxMinus plus.

NAGRADE SU: DIPLOME ZA SVE NAGRAĐENE AUTORE, ali i....:

Za najbolju knjigu: Kompletna priprema, prelom i obrada nove knjige za štampu autora od strane MaxMinus magazine uz objavu Elektronskog izdanja nove knjige.

Godinu dana prikazivanja bannera autora sa linkom ka njegovoj ili njenoj stranici koju izrađuje MaxMinus.

Tri najbolja rada u kategoriji aforizma, pesme, i priče dobijaju nagradu u vidu diploma, elektronskog izdanja knjige u okviru Biblioteke MaxMinus, naravno, ukoliko nam prvonagrađeni dostave rukopise do avgusta 2013.g.

Tri najbolja rada u kategoriji aforizma, pesme, i priče dobijaju nagradu u vidu diploma, elektronskog izdanja knjige u okviru Biblioteke MaxMinus, nara-vno, ukoliko nam prvonagrađeni dostave rukopise.

Žiri III SATIRIČNE POZORNICE MaxMinus 2012 će biti određen do 1.3 2013.g.

Bit će dodijeljene i specijalne nagrade MaxMinus magazina...: Nagrada ORWELL; Nagrada DON QUIxOTE i Nagrada START.

PRVA: http://maxminus.weebly.com/i-satiri268na-pozornica-maxminus.html

DRUGA: http://maxminus.weebly.com/ii-satiricna-pozornica-maxminus.html



Zoran-Spasojević_begunac_escapee_02,Srbija

Documents

MaxMinus magazine br.46..No 46...1.9.2012