EDUKACIJSKO REHABILITACIJSKI FAKULTET

Pedagoki fakultet Biha

UTJECAJ MEDIJA NA AGRESIVNO PONAANJE DJECE

Seminarski rad

Predmet: Odgoj za medijeMentor: dr. sc. Elvira Islamovic van.student Naira Abdagi Razredna nastavaBiha, 2015.

SADRAJ:

1. UVOD...... 22. ULOGA MASOVNIH MEDIJA U SUVREMENOM DRUTVU.... 32.1. Utjecaj medija na djecu ... 42.1.1.Pozitivan utjecaj medija. 42.1.2. Negativan utjecaj medija... 63. AGRESIVNOST U MEDIJIMA ........ 73.1. Utjecaj televizije na agresivno ponaanje djece...83.2. Utjecaj interneta na agresivno ponaanje djece..............10

4. ZAKLJUAK....... 12

5. LITERATURA ...........................................................................................................131. UVODUvodna misao:

Nije vano to gledamo, sluamo, itamo.

Mnogo je vanije KAKO to radimo A najvanije je TKO to ini (Koir, 1999:62).ivimo u suvremenom drutvu u kojem je kulturni izriaj nezamisliv bez najmonijih sredstava masovnih medija. Svakodnevno smo okrueni raznoraznim informacijama putem tiska, radija, televizije i interneta. Njihov utjecaj na nas i svijet koji nas okruuje izuzetno je velik. Mediji svakodnevno nameu i odreuju stil ivljenja, a sukladno tome i stil obrazovanja. Oni su pri samom vrhu interesne ljestvice djece, adolescenata i mladih, odmah nakon druenja s prijateljima. Vrlo esto zauzimaju primarno mjesto u formiranju sustava vrijednosti. esto se pitamo koliki je njihov stvarni utjecaj na nas odrasle (roditelje i odgojitelje), a ponajprije na nau djecu. Mediji ve niz desetljea izazivaju pozornost svih drutvenih imbenika te utjeu na proces odgoja, a time i na ponaanje djece koje je esto moralno neprihvatljivo. Svjedoci smo svakodnevne pojave nasilja i agresivnog ponaanja kod djece i mladih.Ovim seminarskim radom promiljati u o utjecaju medija na ponaanje djece s osobitim naglaskom na agresivnost. Istaknut u pozitivne i negativne strane medija. Etimoloki u pojasniti pojam agresivnosti te progovoriti o moralno neprihvatljivom ponaanju koje se javlja pod utjecajem suvremene tehnologije. S ciljem smanjenja nasilja u naim kolama aktivno sam se ukljuila u provoenje Unicefovog projekta Stop nasilju meu djecom. U svom radu esto provodim Unicefove radionice korelirajui ih s nastavom vjeronauka i satovima razrednika. Osjeam veliku odgovornost pri formiranju odgojnih vrijednosti. Zato nastojim pronai najbolje metode koje e mojim uenicima i meni pomoi u kvalitetnoj edukaciji s ciljem prevencije. Pomou konkretnih primjera iz prakse pokuati u prezentirati svoj nain rada i pojasniti kako potiem uenike na kritiko promiljanje, pomaui im pritom da formiraju svoje vrijednosne stavove. Kada otkrijemo tko smo i to smo te kuda idemo, tada emo imati snage oduprijeti se negativnim utjecajima koje nam svakodnevno serviraju suvremeni mediji. Zato ih ne iskoristimo na najbolji mogui nain?

U svom radu prezentirat u i one pozitivne strane suvremene tehnologije, a to je informiranje koje potie stvaralako izraavanje te pridonosi dobroj i kvalitetnoj komunikaciji. Takva komunikacija pomae u sagledavanju i rjeavanju mnogih problema.

2. ULOGA MASOVNIH MEDIJA U SUVREMENOM DRUTVUto ste i tko ste ako niste u medijima, to uope radite u ivotu i ima li to neku vrijednost ako o tome ne izvjetavaju mediji (Koir, 1999)? Pitanje koje je svakim danom sve prisutnije u drutvu.

Mediji su nezaobilazna tema svih razgovora, analiza i rasprava koje se tiu temeljnih vrijednosti dananjega drutva: slobode, istine, pravde, ljubavi

Svijet u kojem ivimo postao je globalno medijsko selo, a njegovi stanovnici teko da mogu zamisliti ivot bez medija: radio nas budi svaki dan, novine itamo uz prvu jutarnju kavu, a svjetlucavi televizijski ekran postao je lanom obitelji (Baloban, 1999). Suvremeno drutvo svakim danom biva obogaeno novim medijima (Iliin i sur., 2001), a njihova upotreba zahtijeva poznavanje novih jezika (AN 2/92), koji su esto nerazumljivi, pogreno shvaeni ili krivo interpretirani to ponekad dovodi do konfuzije i nezadovoljstva. ivot u svijetu medija esto je oaravajui, bljetav i nikada dosadan. Mediji zaista jesu sedma sila i njihova snaga oituje se u svim segmentima drutvenog djelovanja. Njihova je uloga u drutvu velika i nezaobilazna.

U modernom drutvu sredstva drutvenog priopavanja (osobito masovni mediji) imaju istaknutu ulogu u obavjetavanju, kulturnom promicanju i formaciji (KKC 2493/94). To se osobito odnosi na medije irokog opsega i potronje u koje ubrajamo radio, televiziju, internet i tiskovine (NN 59/04). Obavjetavanje putem masovnih medija mora biti u slubi opeg dobra. Drutvo ima pravo na obavijetenost utemeljenu na istini. No, znamo li prepoznati istinu od lai, matu od zbilje, iluziju od stvarnosti. Jesmo li medijski kompetentni? Medijska kompetencija podrazumijeva stjecanje vjetina, znanja i upuenost(Milia, 2009:174), sposobnost kritike analize i dijaloga. Ako stavimo naglasak na edukacijsku ulogu medija, neupitan je njihov doprinos u irenju znanja i lakem uenju. To se osobito odnosi na najosjetljiviju populaciju, a to su djeca. Zato dananje suvremeno drutvo mora osjeati veliku odgovornost pri formiranju odgojnih vrijednosti kod djece jer ako o tome neemo voditi rauna, ni naa djece nee znati prepoznati to je to dobro, a to je loe. Problemi e se javiti ako pojedinci, posebno naa djeca, postanu sredstvo putem kojeg e suvremena tehnologija manipulirati irim masama. O svima nama ovisi u kojoj e mjeri utjecati na na ivot, a posebno na ivot nae djece. 2.1. Utjecaj medija na djecuSvjesni smo injenice da ivimo u brzo promjenljivom drutvu koje je obiljeeno rapidnom upotrebom masovnih medija. Djeca se danas poinju koristiti medijima znatno ranije od onoga koje mi poznajemo, i koje se mijenja takvom brzinom da promjene ne stiemo vrjednovati niti razviti primjeren odnos prema njima (Raki, 2008). Mediji tako utjeu na formiranje miljenja, stavova i osobnih vrijednosti. U vremenu u kojem ivimo mediji nose pozitivnosti i negativnosti, a intenzivan proces socijalizacije kroz koji naa djeca prolaze tijekom svog odrastanja, osim obitelji i prijatelja uvelike pripada i njima.U svom daljnjem razmiljanju glavni naglasak stavit u na dva trenutno najpopularnija sredstva masovne komunikacije televiziju i internet. Na sljedeim stranicama prikazat u kako i na koji nain utjeu na djecu, koje to pozitivne i negativne osobine nose i kako se s tim utjecajima nose dananja djeca.2.1.1. Pozitivan utjecaj medijaVeliki njemaki filozof Friedrich Nietzsche jednom je izrekao reenicu kojoj pravo znaenje otkrivamo svakog dana iznova: Sve istine koje se preute postaju otrovne. A kako doi do istine? Najjednostavniji put jest dijalogom (Gavranovi, 2009).Cijela naa kultura temelji se na komunikaciji, koja je put ka kvalitetnoj integraciji. Kako bismo se integrirali u suvremeno drutvo, moramo upoznati medije, koji su nositelji komunikacijskog procesa. Razumjeti govor medija, znai upoznati medijsku pedagogiju (Milia i sur., 2008). Medijska pedagogija ezdesetih godina prolog stoljea osnovna je kao zasebna znanstvena disciplina. Nastaje kao rezultat razvoja odgojnih znanosti i kao reakcija na nagli razvitak (inovativnih) medija u dvadeset prvom, ali i dvadesetom stoljeu (Milia, 2009). Uloga je medijske pedagogije u dekodiranju poruka (Milia, 2009,14). Mediji svakodnevno alju poruke koje je potrebno prevesti na nama razumljiv nain. No, to nije uvijek jednostavno i lako. Svako podruje ljudskog djelovanja ima svoje simbolike sustave. U njima ovjek gradi svoj svijet koji mu omoguuje da razumije, tumai, povezuje, organizira, sintetizira i aktualizira svoje ljudsko iskustvo. Svaki ovjek ivi u svijetu simbola. Svijet bez otkrivanja simbola nije ljudski svijet jer mi neprestano aljemo znakove koji se otkrivaju putem naeg verbalnog i neverbalnog govora (osjeaja, gesta, ponaanja). Za razliku od nas odraslih, djeca nemaju dovoljno vlastitog iskustva, ve svijet percipiraju iz perspektive drugih ljudi. Kako e taj svijet percipirati na jedan pozitivan nain, ovisi prvenstveno o nama. Koje su to vrijednosti koje nam odailju suvremeni mediji? Najvei broj istraivanja o djeci i medijima posveen je analizi ponaanja djece u odnosu na televiziju. To ne udi, jer unato pojavljivanju novih medija (poput interneta), televizija u planetarnim razmjerima zadrava poziciju najpopularnijeg medija (Ilia, 2001). Zato televizija ima toliku mo i koje su njezine pozitivne strane? Privlanost televizije lei u njezinim raznolikim svojstvima: posredovanju slike i zvuka, velikom izboru programa, raznovrsnosti sadraja, manjoj zahtjevnosti pri upotrebi i lakoj dostupnosti. Moemo konstatirati da su sva ta svojstva motivirajua i lako dostupna naoj djeci. Jedan od uzroka je i taj da je zauzela povlateno mjesto u dnevnom boravku, postala je sredite obiteljskog okupljanja i izborila ulogu povlatenog obiteljskog medija (Trstenjak, 2006b:485). Na jedan indirektan nain u suivotu je s lanovima obitelji koji u nju unose svoje osobnosti. U mnogim sluajevima to moe predstavljati odreeno komunikacijsko obogaenje obiteljskih odnosa (Trstenjak, 2006b:481), jer ako zajedno gledamo, komentiramo i usvajamo, tada televizija postaje bez svake sumnje izvor svekolikog kulturnog i duhovnog bogatstva, korisnih informacija, upoznavanja sa suvremenim drutvenim, politikim i ostalim zbivanjima i kretanjima; mogunost upoznavanja svijeta i otkrivanja novih krajeva te inspiracija za solidarnost i svaku drugu prisutnost u dogaajima (Trstenjak, 2006b:481). Mnogi obrazovni i zabavni sadraji tada postaju dio interkulturalnog procesa, kojim se potie dijalog, pregovaranje, pomirenje, kompromis, izbjegavanje i rjeavanje problema (Hrvati, 2008). Na takav nain kod mladih ljudi potie se kritiki i kreativni pristup medijskim sadrajima koje nam donosi suvremena televizija. Naa djeca promatrat e je kao medij koji im olakava uenje, pomou kojeg e bre i lake usvojiti nove pojmove, obogatiti rjenik jer e ih potaknuti na itanje, a tako e se motivirati i za uenje stranih jezika. Pozitivno e utjecati na njihove stavove jer e dvosmjernom komunikacijom (sa svojim roditeljima) razviti kritiki nain razmiljanja putem kojega e afirmirati estetske i duhovne vrijednosti te razviti vlastite stavove o pojedinim sadrajima koje nam televizija donosi. Ta njihova kreativnost i inovativnost jo vie e doi do izraaja putem interneta, suvremenog medija koji omoguava brzi protok informacija. Sadraji koje nam nudi, dostupni su u svakom trenutku. Zato je internet tako privlaan? Nudi nam zanimljivosti, zadovoljava nae trenutne potrebe za novim informacijama, oputa nas. Nae ivotne situacije i probleme pokazuje na drugaiji nain. Nama sve to odgovara, jer za razliku od televizije koja radi ono to ona eli, mi radimo putem interneta ono to mi elimo, to nas veseli i zabavlja. Moemo li govoriti o pozitivnim stranama interneta i o njegovom pozitivnom utjecaju na djecu? Naravno, ako uzmemo u obzir sve ono to se odnosi i na televiziju. No, internet ispravnom upotrebom moe kod djece ostvariti i niz dobrobiti. 2.1.2. Negativni utjecaj medijaMasovni mediji sami po sebi nisu ni dobri ni loi. Oni su proizvod misli i osjeaja razumnih bia, koja esto postaju nerazumna zbog drugaijeg pogleda na svijet. Iz dana u dan izloeni smo deprimirajuim vijestima i dogaajima. Dananji mediji koriste nove metode pristupa negativnim vijestima, osobama i dogaajima. Ono to je nekad bila sramota, danas postaje vrlina, jer takvi dogaaji ispunjavaju naslovnice tiskanih medija, pune prve minute dnevnika i vijesti, a na internetskim stranicama mogu se pronai detalji koji golicaju nau matu. Umreeni smo sa svih strana mnogima informacijama i dezinformacijama, istinama i laima (Buri, 2009). Dananji ovjek treba senzaciju kako bi prikrio osobno nezadovoljstvo. To mu postaje duhovna hrana. Naravno, mediji to koriste i iskoritavaju. Gdje je u svemu tome etinost i pravo na privatnost? to se dogaa s naom djecom koja su svakodnevno izloena utilu? Kako ti i takvi dogaaji utjeu na njih? Djeca su neiskusna, lakovjerna, promjenjiva, neiskvarena. Puna su ivota. Zato su otvorena za nove dojmove. Nemaju razvijen kritiki odnos prema svijetu i zato upijaju mnoge informacije koje nastoje oponaati. Oponaanjem ue jer to je nain da upoznaju svijet. Ako su izloena nasilju, ubojstvu, silovanju, maltretiranju, smatrat e da je to dobro i da to moraju prakticirati u svom ivotu. Naravno da uestalo gledanje i traenje tih i takvih dogaaja utjee na njih. Dijete tako stvara negativnu sliku svijeta, koja postupno zahvaa njegove misli i osjeaje. Zatvara se u svoju ljuturu i ne izlazi van. Postaje asocijalan. Virtualni svijet koji prua internet omoguuje mu da upozna nove prijatelje koji e ga zalijepiti za stolicu, pomoi mu da se prederava nezdravom hranom i svakim danom iri, postajui sve deblji i deblji. Kada postane svjestan situacije u kojoj se nalazi i koja ga je dovela do takvog stanja, to se prvo poinje odraavati na njegovo ponaanje, koje postaje moralno neprihvatljivo. 3. AGRESIVNOST U MEDIJIMAAgresivno se ponaanje definira kao drutveno neprihvatljivo ponaanje s namjerom nanoenja tete nekoj drugoj osobi ili imovini. To je svaka reakcija izvedena s namjerom da se nekom drugom nanese teta ili povreda bilo koje vrste, bez obzira je li ta namjera do kraja ostvarena (Brajaganec, 2010). Prema vrsti agresivno ponaanje moemo svesti na: fiziko, verbalno, neverbalno, impulzivno, instrumentalno, neizravno i izravno (Jeud, 2011). Fizika agresija iskazuje se kroz razliite oblike tjelesnog zlostavljanja, a za posljedicu ima nanoenje ozljeda. Ukljuuje postupke usmjerene prema drugoj osobi kao to su amaranje, udaranje rukama, nogama i predmetima, guranje, upanje kose, ugrizi i opekline, zakljuavanje i ugroavanje slobodnog kretanja. Verbalna agresija oituje se kroz emocionalne prijetnje i ucjene, govorenje pogrdnih rijei, izolacije od prijatelja i/ili obitelji, nazivanja pogrdnim imenima, ogovaranjem, zadirkivanjem, kontroliranjem neijega ponaanja, kretanja, govorenja i odijevanja (Jeud, 2010,15). Neverbalna ili simbolika agresija oituje se na nain da emocionalne poruke izraavamo neverbalnim znakovima kao to su govor tijela, prijetee geste, izrazi lica. Impulzivna (emocionalna/ekspresivna) agresija nije unaprijed planirana. Predstavlja reakciju na neki izvanjski podraaj, dogaaj ili ponaanje.U tom sluaju vanjski podraaj izaziva veliku koliinu bijesa koju je nemogue kontrolirati (Essau, 2006). Instrumentalna agresija poduzima se s namjerom da se ostvari neki vlastiti, socijalno prihvatljiv cilj tijekom ijeg se ostvarenja drugoj osobi nanosi bol ili teta. Neizravna agresija manifestira se prikrivenim agresivnim postupcima sa tetnim posljedicama kao to su krae, podmetanje poara, bjeanje s nastave i bjeanje od kue. Izravna agresija je otvoreni in sukobljavanja povezan s fizikim nasiljem licem u lice. Crick i Grotpeter (1995) prema Essau (2006, 20) navode da su djeaci skloniji fizikoj ili otvorenoj agresiji, dok su djevojice sklone vie verbalnoj i prikrivenoj. Takvo ponaanje ograniava pristup ostvarivanja odnosa s vrnjacima, pojaava osjeaj oaja koji moe dovesti do relacijske agresivnosti (Essau, 2006, 56). Jedan od novijih modela koji objanjava agresivno ponaanje meu djecom prisutnost je nasilja u medijima (Buljan Flander, 2010). to je uzrok tome? Mediji s jedne strane angairaju strunjake koji daju savjete roditeljima, a s druge strane mogu biti alarmantni za djecu jer donose iscrpna izvjea o (samo)ubojstvima, zlostavljanju, mobbinguprikazujui slike koje djeca mlaa od 18 ne bi trebala gledati, ali ipak gledaju jer je to pria za laku no. Takvo ponaanje medija esto zbunjuje djecu pa sve ee djeluju upravo agresivno. Buljan Flander (2010,16) navodi niz istraivanja te istie kratkotrajne i dugorone posljedice kod djece, koje se ovisno o dobi, obiteljskom ozraju, socijalnim odnosima i drutvenom okruenju reflektiraju na razliite naine. Kod neke se djece primjeuje da postaju manje osjetljiva na bol i patnje drugih. Gubi se osjeaj empatije, a poveava elja za agresivnou. Biti agresivan, znai biti prividno jak. Drugaiji od drugih. Stvaranjem nasilne slike svijeta poveava se tolerancija na nasilje, a time se usvaja stav o njegovoj prihvatljivosti. To se najee dogaa u koli. 3.1. Utjecaj televizije na agresivno ponaanje djeceUlaskom televizije u na svakodnevni ivot pa tako i u ivot nae djece, svjesno ili nesvjesno doputamo da ona upravlja naim ivotima. Ono to se dogaa s nama ovisi o sadraju koji nam televizija nudi kao i o nama samima, naim vlastitim iskustvima i ivotnim okolnostima u kojima se nalazimo. Ponaanje okoline isprepleteno je s drutveno kulturnim kontekstom u kojem ivimo kao itatelji, sluatelji i stvaratelji medijskih slika. Tako se moe dogoditi da odreeni sadraj moe izazvati netrpeljivost, agresivnost i nasilje. Upravo zbog toga je nasilje tema koja ve desetljeima brine roditelje, pedagoge i istraivae, pitanjem poveava li nasilje u medijima agresivnost djece i poveava li stupanj nasilja u drutvu. Da bi dobili odgovor na tako kompleksno pitanje, provedena su mnoga istraivanja. Jedno od istraivanja provedeno je u deset osnovnih kola u Republici Hrvatskoj (Iliin i sur. 2001) te je ustanovljeno da oko petina djece relativno malo gleda televiziju (rijetko, do sat vremena na dan), ali treina je onih koji gledaju televiziju vie od tri sata dnevno. Djeca koja imaju vie slobodnog vremena, vie vremena provode pred televizorom i obratno. To se podudara sa istraivanjem dr. Vlaste Iliin koje je provela na uzorku od 1000 tinejdera (Iliin i sur. 2001), a ono pokazuje da dokolica sve vie postaje nain zabave kao svojevrsni bijeg od organiziranog rada u kojemu pojedinac sve manje odluuje o koritenju svoga slobodnog vremena (Iliin, 2001,151). Prema istraivanju iz 2006. godine (Miki, Rukavina, koje je provedeno u Zagrebu, analizirale su se tri osnovne kole, a rezultati istraivanja pokazali su da djeca u svom slobodnom vremenu najvie gledaju televiziju, ak 67,5%, to je pomalo zabrinjavajui rezultat. Poznati su rezultati novijih istraivanja prema Milii (2009,179) koji ukazuju na injenicu da se vrijeme provedeno pred ekranima izjednauje s vremenom boravka u koli to je porast u odnosu na istraivanje iz 2001.godine. kolski psiholozi upozoravaju da prekomjerno gledanje televizije dovodi do poremeaja panje (prikaz 2).

U interakciji s televizijom, dijete je usredotoeno na samoga sebe, otupljuje mu se senzibilnost i zamagljuje se svijest o svijetu oko sebe. Kreativne slike i predodbe se zamjenjuju. Izaziva se masovna pasivnost uslijed ega se djetetova narav mijenja u negativnom smislu jer se osiromauje kognitivni aparat (Milia, 2009). Prema ranijim istraivanjima iz 1999. godine na uzorku od 345 uenika u jednoj matinoj koli i 200 uenika u trima podrunim kolama, u dobi od osam do jedanaest godina pokazalo se da nema razlike izmeu gradske kole i prigradskih (seoskih) po pitanju razgovora s roditeljima o medijskim sadrajima. Djeca najradije gledaju akcijske filmove, filmove s nasilnim scenama i crtie (Milia, 2009,186). Medijski strunjak George Gebner ispitujui stupnjeve nasilja u medijima, posebno na televiziji, otkrio je da je nasilje dominantno u serijama, ali da ga ima i u djejem programu. National Institute of Mental Health jo je 1982. u svojim istraivanjima naglasio povezanost uestala gledanja televizijskog nasilja i ponaanja djece u drutvenoj zajednici. Istraivanje ih je dovelo do ovih zakljuaka: djeca postaju manje osjetljiva na bol i patnje drugih, uplaena su pa postoji vea opasnost za nasiljem i agresivnou. Strunjaci tog instituta smatraju da izlaganje medijskom nasilju dovodi djecu u situaciju da na nasilje gledaju kao odgovor na stres te da takvim ponaanjem rjeavaju mnoge probleme s kojima se svakodnevno susreu. Marina Krcmar potkraj devedesetih prologa stoljea napisala je studiju o tome kako se interpretiraju nasilni prizori na televiziji i u kinu. Uzorak je raen na 191 djetetu iz tri osnovne kole, jednakog broja djeaka i djevojica. Djeca su prvo pogledala tri filma koji su prije bili prikazani na televiziji. U jednom su bili prikazani motiv i posljedice agresivnoga ponaanja, u drugom se vidio samo motiv, bez posljedica, a trea je skupina gledala ulomak iz filma koji je prikazivao samo posljedice. Nakon gledanja djeca su dobila upitnik s nizom pitanja, trebala su odabrati agresivan ili neagresivan kraj prie filma, objasniti opravdanost nasilnog ina. Ona je potvrdila, da obiteljska komunikacija itekako ima udjela u povezivanju televizijskog gledanja i njegove interpretacije. Smatra da interpretacija televizijskih prizora utjee na to kako televizija utjee na djecu. Rezultati njezina istraivanja pokazuju da su poveana agresija, hladnokrvnost, bezosjeajnost i vjerovanje kako je nasilje norma za sveprisutan proces ponaanja. Televizijsko nasilje ne utjee nuno na djecu da se nakon gledanja ponaaju agresivno. Neka djeca imaju nasljedne nasilne tendencije, koje mogu biti izraenije gledanjem nasilja. Stoga razgovor s roditeljima nakon neke odgledane emisije ili filma, objanjavanje vienog, posve sigurno moe imati znatan uinak na to kako televizija utjee na djecu (prikaz 3).

Zbog toga su Milia i njegovi suradnici proveli istraivanje 2008. godine u Zadru Deset dana bez ekrana. Projekt je imao za cilj predloiti uenicima osmih razreda apstinenciju od neselektivnog koritenja medija u razdoblju od deset dana. Uenici su apstinirali od svih sadraja koji nisu obrazovnog karaktera. Tim projektom eljela se postii bolja komunikacija izmeu roditelja i djece, razvijanje kritikog stava prema pojedinim medijskim sadrajima te kvalitetnije osmiljavanje slobodnog vremena. 3.2. Utjecaj interneta na agresivno ponaanje djeceInternet, kao i televizija, potie nasilje u drutvu i veliki je kradljivac vremena. Virtualni svijet poput magneta privlai panju djece te oni vrlo esto zaboravljaju na vrijeme i svijet oko sebe. Koristei se internetom, djeca se sve vie otuuju od prijatelja to se poinje odraavati na njihovo zdravlje. Ako ne postoji kontrola od strane roditelja, nezdrava hrana, smanjene aktivnosti i mnogi necenzurirani sadraji postaju pravo otkrie. Dijete ulazi u svijet odraslih. Odjednom mu postaju dostupne mnoge informacije, audio i video zapisi, koji mogu potai agresivno ponaanje. Virtualni susreti s novim prijateljima zauzimaju posebno mjesto. Tu esto prijeti opasnost jer djeca olako ostavljaju svoje podatke kao i podatke svojih roditelja pa se njihovim ivotima moe manipulirati na najgori mogui nain. Mnoga djeca, a osobito djevojice, na svojim facebook profilima postavljaju kompromitirajue slike, a neodgovarajuom zatitom postaju lovina za pedofile. Opasnost se pojavljuje kada ih takvi poinju ucjenjivati govorei im da e sve rei njihovim roditeljima. Kod djece se poinje javljati strah koji se manifestira na razliite naine, a to dovodi i do promjena u ponaanju. Osim facebooka i chata posebno mjesto zauzimaju i drutvene igrice. One su najee vezane uz borbu i pustolovine u kojima djeca oponaaju svoje junake traei i otkrivajui svoj identitet. Djeca na taj nain ulaze u virtuozni svijet ovisnosti i time postaju mamac tuih elja, ideja, izgleda i ivota. Postaju kopije. Odlaskom u svijet drutvene igre bjee iz okoline koja im esto ide na ivce. Taj svijet im omoguava osobni slobodni prostor koji ih ograuje od svijeta odraslih. Tijekom igre, koja esto traje satima, moe se iskaliti sva svoja frustracija zbog svadljive atmosfere u roditeljskoj kui, zbog svae s prijateljima, naputanja jednog od roditelja, zahtjeva kole ili zbog nekih drugih nemoguih situacija. Nasilje postaje stil ivota, zabava, pa ak i nagrada za sve vei dio djece, koja su prihvatila vrijednosnu matricu da sve ima cijenu, a nita vrijednost (Milia i sur., 2009). Ali, ovo je tek poetak jer mladi kao da postaju opijeni takvim ponaanjem. Postaju sve tolerantniji na eksplicitne scene nasilja i sve agresivniji. Za njih je to samo igra bez pravila u kojoj je sve doputen. Problem nastaje u trenutku kada djeca ne razlikuju ili ne ele razlikovati stvarnost od fikcije. Tada mogu poiniti i najgora kaznena djela. Internetom sve ee krue snimke tinejdera koji se iivljavaju nad slabijim vrnjacima. Veina njih snima svoje rtve. Takve se snimke svakodnevno mogu pronai na internetskim stranicama. Internet na taj nain postaje medij bez ikakvih obzira. Na jednostavno pitanje, zbog ega su maltretirali i fiziki zlostavljali slabije od sebe, djeca odgovaraju da su se samo alila i snimala film. U veini zemalja mlade do 16 godina ne moe se optuiti, niti im se moe suditi za zloine, pa mnoge zemlje razmiljaju da dobnu granicu odgovornosti za takve kriminalne radnje snize na 12 godina. Okrutnou i iivljavanjem te ubojstvima zgroena je i policija. Na odreenim internetskim stranicama trenutano su najpopularnije igre - borba pasa. Na snimkama su djevojice koje potiu svoje ljubimce da se bore do smrti. Slinost ubojstava i maltretiranja koja se dogaaju u razliitim dijelovima svijeta navodi na zakljuak da su ideje za takve zloine preuzeli s interneta (Rui, 2007:107). Nasilje preko interneta u svijetu je poznato pod nazivom cyberbullying i prisutno je meu djecom. Meuvrnjako nasilje putem interneta ukljuuje poticanje grupne mrnje, napade na privatnost, uznemiravanje, vrijeanje, irenje nasilnih i uvredljivih komentara. Moe ukljuivati slanje zlobnih i prijeteih poruka, ali i kreiranje internetskih stranica koje sadre prie, crtee, slike i ale na raun vrnjaka. Iako je provedeno malo istraivanja o vrnjakom nasilju putem interneta prema Buljan Flander iz 2007. godine rezultati su vrlo zanimljivi. 18% djece u dobi od 12 do 14 godina bilo je rtva nekog od oblika nasilja preko interneta. 11% njih izjasnilo se kao internet nasilnici. Od djece koja su bila izloena nasilju na internetu, njih 62% izjavilo je kako je nasilnik bio njima poznata osoba ili kolega iz razreda. Uz to, djevojice su ee rtve, ali i ei nasilnici na internetu od djeaka (Buljan Flander i sur. 2007, 13). Rezultati istraivanja Poliklinike za zatitu djece Grada Zagreba i Hrabrog telefona (2005) pokazali su da je 27% djece bilo izloeno porukama sa seksualnim sadrajima. Primljene poruke su u 59% sluajeva sadravale fotografije golih osoba, 46% poruka bilo je s fotografijama seksualnih radnji, 12% slika sadravalo je nasilje i seks, a 4% fotografije djece. Najvei broj tih izlaganja dogodio se dok su djeca pretraivala internet (67%), 7% djece dobilo je poruku s adresom na koju da se jave, 25% pristiglo je na osobni e-mail s nepoznate adrese, a sa poznate adrese 8% poruka. Istraivaki tim docentice Buljan Flander zakljuio je da to je vea djeja aktivnost na internetu istraivaka, vea je vjerojatnost izlaganja nepoeljnom seksualnom sadraju. Istakli su da se veina nepoeljnih izlaganja dogodila dok su se djeca koristila raunalom kod kue. Samo 7% susrelo se s takvim porukama u koli (Buljan Flander, 2007, 14). Istraivanje koje je UNICEF proveo u 23 osnovne kole 2010. godine i u kojem je sudjelovalo vie od 8000 djece i roditelja te skoro 1000 uitelja pokazalo je da djeca u Hrvatskoj ne zaostaju za svojim vrnjacima u svijetu kada govorimo o utjecaju suvremene tehnologije na svakodnevni ivot. Nasilje putem interneta i mobitela puno je ozbiljnije od nasilja u stvarnome ivotu smatra 22,9% djece, a 49,7% ih smatra da rtve elektronikog nasilja to postaju bez nekog posebnog razloga. Istraivanje je takoer ukazalo na to da bi 47,9% djece pokualo zaustaviti nekakav sluaj elektronikog nasilja u koli, no zanimljiv je podatak da ih 24,8% smatra da kad nekoga zlostavlja putem interneta a ne izravno, lake se izvue jer nitko ne zna tvoj pravi identitet.4 .ZAKLJUAK Mediji su nova crkva; televizija je oltar; imid je sakrament; prvi amandman (o slobodi govora) je Biblija i svaka kritika (medija) je svetogre (Koir,1999:21).Svjesni smo injenice da suvremeni mediji diktiraju naim ivotima vie nego ikad. Doputajui im da uu u nae ivote, postali smo posrednici informacija, zaboravili smo misliti i time smo im dali veliku mo, koju vie ne znamo kontrolirati. Pozitivni utjecaji stavljeni su u drugi plan jer smo dopustili preveliku slobodu bez da smo postavili granice odgovornog ponaanja. Na taj nain nesvjesno smo ugrozili i nau djecu koja su se pod takvim negativnim utjecajima poela ponaati agresivno. Agresivnost je u naem drutvu s jedne strane postala prihvatljivi oblik ponaanja kojim se rjeavaju mnogi problemi, a s druge strane alarmira i progovara o modernim bolestima koje pogaaju suvremeno drutvo. Da bi smo rijeili ovaj kompleksni problem i da bismo zatitili nau djecu potrebno je da osvijestimo suvremeno drutvo. To emo postii samo ako budemo spremni na promjenu. Promjena ukljuuje uenje koje nas osposobljava na kritiko razmiljanje, a takav nain razmiljanja potie nas na ispravno djelovanje jer svi smo mi po prirodi dobri. Zato je potrebno neprestano govoriti, a vjerouitelji su pozvani da budu suvremeni mediji koji e svojim djelovanjem pomoi u odgoju asertivnoga ponaanja. Takvo ponaanje pridonosi otvorenoj komunikaciji u kojoj je uenik spreman raditi na rjeavanju konfliktne situacije, sagledavajui svoj problem, pokazujui i prihvaajui svoje osjeaje bez nanoenja tete drugim osobama. Samo takvim zdravim pristupom moemo pomoi uenicima da izgrade one vrjednote koje e im pomoi u izgradnji njihovog identiteta, ne doputajui medijima da upravljaju njihovim ivotima.

ovjek svoju osobu neprestano uspostavlja ili ponovno stvara. Samo onda kada je otvoren za druge, kada je pripravan pokloniti samoga sebe i angairati se za drugoga, moe sa sigurnou govoriti o sebi.

U svom radu nastojala sam progovoriti o pozitivnim i negativnim stranama medija s kojima se susree suvremeno drutvo. Analizirala sam njihov utjecaj na ponaanje djece koje se sve vie izraava putem agresije. Na konkretnim primjerima svjedoila sam da je potrebno puno ljubavi i truda da bi se rijeio ovaj problem. Potrebno je neprestano ukazivati, govoriti, svjedoiti jer takvim stavom potiemo kritiko razmiljanje koje postupno dovodi do formiranja pozitivnih vrijednosti koje sprjeavaju moralno neprihvatljivo ponaanje. Moramo biti bljesak koji e ih zaslijepiti kako bi i oni svijetlili i tada mediji nee imati negativnu mo jer njihova svjetlost biti e ispunjena plemenitim djelima.5. LITERATURABraja-ganec, A. (2010). Agresivno ponaanje i nasilje u koli. Laa 16(2), 48.Buljan Flander, G. (2010). Nasilno ponaanje mladih. Zato je ljubav vana? Laa 16(2), 15.

Buljan Flander, G., Krmek, M., Borovec, K., Muhek, R. (2007). Nasilje preko interneta. PAGE 1