PROGRAMSKO REGULIRANJE PREDŠKOLSKE DJELATNOSTIU HRVATSKOJ DO 2000. GODINE

Branimir Mendeš

Sažetak U razdoblju do 2000. godine u Hrvatskoj je u uporabi bilo više dokumenata koji su

programski regulirali djelatnost predškolskog odgoja. Predškolski programi zrcale različita strujanja prisutna u teoriji i praksi predškolskog odgoja dotičnoga vremena. Karakter pojedinih predškolskih programa odražava i njihov naziv (program rada, osnove programa, programsko usmjerenje i dr.).

Ključne riječi: institucijski predškolski odgoj, predškolski programi, odgojitelj.

Različite koncepcije predškolskog odgoja te različiti pristupi odražavaju se u

brojnim programskim dokumentima koji su bili u uporabi. U Hrvatskoj je, tijekom

razvoja institucijskoga predškolskog odgoja, u uporabi bilo više dokumenata koji su na

programskoj razini definirali cjelokupnu djelatnost. Od prvoga predškolskog programa

(1920) do aktualnoga Programskog usmjerenja odgoja i obrazovanja predškolske djece

(1991) prijeđen je dugačak razvojni put. Za razliku od prijašnjih predškolskih programa

koji su zagovarali usmjerenost na realizaciju odgojno-obrazovnih sadržaja, taj dokument

predstavlja ogroman preokret u koncipiranju institucijskog predškolskog odgoja.

Usmjerenost na dijete, sadržana u dokumentu, u skladu je sa svjetskim trendovima u

koncipiranju djelatnosti predškolskog odgoja. S opravdanjem se može konstatirati da su

predškolski programi prešli put od intuicijskih do znanstveno zasnovanih (Miljak,

1988).

PROGRAM RADA U ZABAVIŠTU (1920.)Program rada u zabavištu donesen je 1920. godine za potrebe čitave Kraljevine

Srba, Hrvata i Slovenaca. Bio je sastavni dio programske knjige Nastavni planovi i

programi za zabavišta, osnovne škole, više osnovne škole, trgovačko-zanatlijske i

građanske škole. „Zabavištu je zadatak“, navodi se u Programu, „da malu decu, u prvom

dobu detinjstva sačuva od ulične besposlice i škode i da ih što pravilnije vaspitava u

pogledu telesnom, umnom i moralnom“ (Nastavni planovi i programi…1920: 3).

Programom je predviđeno da s djecom u zabavištu radi zabavilja koja „treba da se stara,

da deci sav rad u zabavištu bude lak i mio, a ne da ih optereti lekcijama i načinu čitanja,

pisanja ili računanju“ (isto, 4). Znanja koja djeca stječu u zabavištu, sukladno Programu,

pripadaju sljedećim područjima: djetetova okolina, vježbe u govoru te čitanje i pisanje.

Prema ovom programu zastupljene su sljedeće vještine u odgojnom radu zabavišta:

crtanje, pjevanje, recitiranje i tjelesno vježbanje. Posebna se pozornost posvećuje

djetetovoj igri.

PLAN RADA S DJECOM U PREDŠKOLSKO DOBA U DJEČJIM SKLONIŠTIMA (1938.)

Plan rada s djecom u predškolsko doba u dječjim skloništima priredilo je Udruženje

učiteljica dječjih skloništa grada Zagreba 1938. godine.1 U izradi Plana sudjelovale su

članice Udruženja Stanislava Pittner i Zora Draissinger, učiteljice zagrebačkih dječjih

skloništa. Ovaj plan, preciznije program odgojnog rada, predstavlja primjer programa

usmjerena na realizaciju odgojnih sadržaja (transmisijski pristup) i prema tome nalikuje

na školski program. Odgojno-obrazovni sadržaji raspoređeni su u šest odgojnih

područja. Prema principu godišnjih doba namijenjeni su za realizaciju tijekom 40 radnih

tjedana. Odgojna područja zastupljena u tom programu su sljedeća: stvarna obuka,

vježbe osjetila, tvorba riječi, pjevanje, ritmičke vježbe/tjelovježba/igra te zaposlenja.

Primjer pedagoške jedinice namijenjen za realizaciju u trećem radnom tjednu

nalazi se u prilogu 1.

Prilog 1:1 DAZ, Zagreb: Fond Udruženja učiteljica dječjih skloništa grada Zagreba (HR-DAG-768). U okviru tog Fonda nalazi se primjerak programa u rukopisu.

Izvadak iz Plana rada s djecom u predškolsko doba u dječjim skloništima (1938.)2

Naziv odgojnog područja:

Odgojni sadržaji:

Stvarna obuka Što donosi jesen djeci. Voće: jabuka, kruška, šljiva, orasi itd. Grožđe, breskva. Vino

Vježbe osjetila Vježbe okusa: slatko – kiselo – gorko. Vježbe opipa: hrapavo, glatko, okruglo, uglato.

Tvorba riječi Govor o berbi voća i grožđa. Priča: Sebični div.Opetovanje priče: Sedam kozlića. Deklamacija: Jabučica rumena, Kuma Anka Jabuku, Smijao se Jurica (izbor), Jabučice crvena na visokoj grani.

Pjevanje Vel`ki bratec Ivo; Jabuka se vjetru moli, Hvalila se žuta dunja. Ritmičke vježbe, Tjelovježba, Igre

Hodati uz glazbu: brati voće, nositi voće, penjati se po ljestvama.Trganje jabuka. Sabiranje jabuka. Nošenje košare s jabukom. Kolo: U kolo, u kolo, dječice sada. Igra: Gazda i sluga, Golub i vrabac

Zaposlenja Risanje voća, trganje i modeliranje. Polaganje štapića i kolutića: koš, ljestve, košarice za voće. Načiniti košaricu.Modelirati jabuku i košić.Praktični rad: Prati i obrisati voće.

PROGRAM I NAČIN RADA U ZABAVIŠTIMA (1940.)

Program i način rada u zabavištima donijelo je Ministarstvo prosvete Kraljevine

Jugoslavije 1940. godine. Na samom početku dokumenta objašnjavaju se temeljna

shvaćanja prema kojima je koncipiran. U ovom životnom razdoblju postavljaju se osnove

razvoja karaktera i određuje smjer za djetetov cjelokupni kasniji psihički razvoj. U

Programu se ne stavlja naglasak na količinu znanja koja predškolska djeca trebaju steći

u zabavištu već na pripremanje djece da prihvate obrazovne sadržaje koji će im biti

ponuđeni u narodnoj školi. Zadatak je zabavišta „1) da decu sačuva od svakog štetnog

uticaja i nezgoda; da brižljivom negom i smišljenim vaspitanjem unapređuje telesni,

duhovni i moralni razvoj deteta; 3) da podesnim zaposlenjem i ophođenjem navikava

decu na život u zajednici; 4) da gaju ljubav prema Kralju, otađbini i Bogu, i 5) da održava

stalnu vezu sa roditeljima dece, a naročito s majkama“ (Program i način rada u

zabavištima, 1940: 821). Upis djece u zabavišta nije obvezan, a korisnici su djeca u dobi

od četvrte godine života. „U zabavištima se primaju telesno i duševno zdrava deca onih

roditelja koji se iz raznih razloga ne mogu sami brinuti o svojoj deci“ (isto, 821).

Drugi dio tog dokumenta detaljno razrađuje „način rada u zabavištima“. U tom se

kontekstu razmatraju odgoj (članak 11), metode rada (članak 12), disciplinsko-odgojne

2 DAZ, Zagreb - Fond Udruženja učiteljica dječjih skloništa grada Zagreba (HR-DAG-768): Plan rada s djecom u predškolsko doba u dječjim skloništima (rukopis), str. 3.

mjere (članak 13), redovno dnevno dječje zanimanje (članak 14), održavanje veze s

roditeljima (članak 15) te evidencija (članak 16).

Treći dio dokumenta razrađuje program rada. U tom se kontekstu razmatraju

neke opće upute (članak 17) i raspored gradiva (članak 18). „Polazna osnova za

odabiranje gradiva je“, prema ovom programu, „najbliža okolina (porodična, zavičaj,

opština itd.). Za vaspitni rad treba da posluže dečji doživljaji, stvarni predmeti: ono što

dete vidi, čuje itd., a ne ono o čemu dete teško dolazi do predstave. Pri tome treba voditi

računa o sledećem:

1) da se dete nauči tačnom posmatranju vežbanjem čula, upućivanjem na posmatranje,

ručnim radom;

2) da se nauči lepom izražavanju. Stvaraju se kratke rečenice. Dete se upućuje da i samo

nađe potrebne izraze za ono što će raditi. Izbevati treba svaki verbalizam;

3) vežbanje duševnih funkcija: pažnja, interesovane, pamćenje, mašta, mišljenje itd;

4) moralnim vaspitanjem dete treba da se nauči lepom ponašanju i savlaćivanju

istinktivnih navika, a nikako da prepričava razne moralne pouke“ (isto, 828-829).

Raspored odgojnih sadržaja podijeljen je na (a) duševni odgoj (vježbanje osjetila),

promatranje, razgovor, učenje pjesmica, pričanje priča, dječji crteži, dječji radovi

(cijepanje i izrezivanje papira, savijanje i bojanje papira, modeliranje, rad s pijeskom,

građenje, slaganje, šivanje i slobodno zanimanje), (b) tjelesni odgoj i (c) glazbeni odgoj

(isto, 830 i dalje).

Tijekom čitavog Programa posebna se pozornost posvećuje moralnom odgoju

odnosno „obrazovanju karaktera“, a tim su odgojnim područjem obuhvaćeni estetski i

vjerski odgoj. Moralni odgoj se ostvaruje „navikavanjem na pravilno ponašanje,

pomaganjem drugovima, savladavanjem jakih čulnih utecaja“. Estetski odgoj temelji se

na lijepoj i ugodnoj okolini te ostvaruje čitanjem priča, pjevanjem i crtanjem. Najbolja

odgojna metoda je primjer i zbog toga zabavilja djecu odgaja cjelokupnim svojim bićem.

PLAN I PROGRAM RADA DJEČJIH VRTIĆA U DJEČJIM DOMOVIMA I OBDANIŠTIMA ZA PREDŠKOLSKU DJECU (1947.)

Plan i program rada dječjih vrtića u dječjim domovima i obdaništima za

predškolsku djecu donijelo je Ministarstvo socijalnog staranja NR Hrvatske 1947. godine.

U izradi Plana i programa sudjelovale su Tatjana Marinić, Staša Jelić i Zdenka Vegar. Kao

što naziv govori, namijenjen je dječjim vrtićima koji su u to vrijeme djelovali pri dječjim

domovima i obdaništima. Predstavlja klasični predškolski program usmjeren na

realizaciju odgojnog sadržaja (transmisijski pristup).

U Planu i programu odgojni sadržaji raspoređeni su po odgojnim područjima

(tjelesni, umni, moralni i umjetnički odgoj) i po dobnim grupama djece (mlađa, srednja,

starija grupa). U dokumentu su dana kratka metodička pojašnjenja odgojiteljima.

Sadržaji rada podijeljeni su po mjesecima.

Primjerice, sadržaji umnog odgoja za mlađu odgojnu grupu raspoređeni su na

sljedeći način: proširivanje dječjeg vidokruga, živi kutić prirode – kalendar prirode,

zidna slikovnica – zbirke – albumi, razvitak osjetila, razvitak govora te razvijanje

početnih matematičkih predodžbi (Plan i program…, 1947., str. 5-9). Na taj način

„ostvaruje se sistematski rad na proširivanju dječjeg vidokruga, razvitku govora i

formiranju elementarnih matematičkih predodžbi“ (isto, str. 5). Detaljno su razrađene

aktivnosti u kutiću prirode, izrada kalendara prirode, zidne slikovnice, zbirke i albumi te

nastojanja na razvijanju i vježbanju dječjih osjetila.

Zadatci umjetničkog odgoja definirani su na sljedeći način: razvijanje stvaralačke

sposobnosti djece (aktivnosti u pijesku, modeliranje, trganje papira i dr.), organiziranje

zaposlenja raznim materijalima (izrada mozaika, radovi po predlošku i dr.), otkrivanje

ljepote u svakodnevnom životu, upoznavanje umjetničkih djela (kazalište lutaka,

slikovnice i dr.), izmišljanje priče i igre, glazbeni odgoj (pjevanje, igre uz pjesmu, narodni

plesovi i kola, sviranje i slušanje glazbe) (isto, str. 17-21).

Zadatci tjelesnog odgoja definirani su na sljedeći način: formiranje higijenskih

navika, razvijanje pokreta te čeličenje dječjeg organizma. Sredstva za razvoj pokreta su:

jutarnje tjelesno vježbanje, pokretne igre te fiskulturni satovi (isto, str. 1-4).

Zadatci moralnog odgoja definirani su na sljedeći način: odgoj složenog i

organiziranog dječjeg kolektiva, odgoj ljubavi prema domovini i rukovodiocima naše

države, proslave narodnih praznika te uređenje domovinskog kutića (isto, str. 13-16).

Plan i program rada dječjih vrtića u dječjim domovima i obdaništima za

predškolsku djecu znatno je utjecao na odgojnu praksu prvih poratnih godina. Premda se

u dokumentu posebno ne navodi, ovaj Plan i program u mnogočemu nalikuje na

sovjetski program čiji je prijevod objavljen u Beogradu 1948. godine (Uputstva vaspitaču

dečjeg vrta, Beograd 1948.). Neki njegovi dijelovi nalikuju i na program odgojnog rada za

dječja skloništa (1938.).

PROGRAMSKO-METODSKA UPUTSTVA ZA UPOZNAVANJE PREDŠKOLSKE DJECE S PRIRODOM I DRUŠTVOM (1966.)3

Programsko-metodska uputstva za upoznavanje predškolske djece s prirodom i

društvom rađena su za internu uporabu. Sastoje se od sljedećih poglavlja: uvod,

programsko-metodska uputstva za upoznavanje prirode u mlađoj grupi, programsko-

metodska uputstva za upoznavanje prirode u srednjoj grupi te programsko-metodska

uputstva za upoznavanje prirode u starijoj grupi, program upoznavanja okoline, rada

ljudi i društvenog života te pregled sadržaja i sredstava za upoznavanje prirode i

društva. Program predstavlja klasičan program s jasnim transmisijskim pristupom, tj.

usmjerenosti na realizaciju odgojnog sadržaja.

Na samom početku Programsko-metodskih uputstava jasno se definiraju zadatci

upoznavanja predškolske djece s prirodom i društvom. U istom se dijelu navodi da je

razrada tih sadržaja uvjetovana: godišnjim dobom, praznicima ili datumima vezanima uz

pojedine događaje, unutrašnjim logičkim slijedom te drugim uvjetima (prema Roller,

1966.). Za svaku odgojnu grupu razrađuju se programsko-metodske upute kroz sljedeće

elemente: profil grupe, sadržaj programa upoznavanja prirode prema godišnjim dobima

te upoznavanje životinja. Nakon upoznavanja prirode obrazlažu se sadržaji upoznavanja

društva. Zbog načina djetetova doživljavanja svijeta u predškolskoj dobi, sadržaji

upoznavanja prirode i društva međusobno se potpomažu i prožimaju.

Mnogi dijelovi ovih Programsko-metodskih uputstava bili su ugrađeni u

eksperimentalni program iz 1967. godine.

PROGRAM ODGOJNO-OBRAZOVNOG RADA U DJEČJEM VRTIĆU /Eksperimentalni/(1967.)

Program odgojno-obrazovnog rada u dječjem vrtiću za eksperimentalnu uporabu

priredio je Zavod za unapređivanje osnovnog obrazovanja SR Hrvatske 1967. godine. U

šk. god. 1967./68. eksperimentalno je primijenjen u mlađoj i srednjoj grupi, a nakon toga

i u starijoj odgojnoj grupi. Program je „u formi Prijedloga dostavljen predškolskim

ustanovama, koje su kao pedagoška praksa mjerodavne da ga verificiraju ili ukažu na

potrebne korekture“ (Program..., 1967.). Prva iskustva stečena u radu prema tom

programu razmatrala su se na republičkim seminarima (usp. Rudež /ur./, 1967. i

3 Ovaj program nije bio službeni dokument, ali je među odgojiteljima u vremenu do donošenja programa iz 1971. godine imao velikog odjeka. Autorica programa je Milena Roller-Halačev.

Rudež /ur./, 1968.). Nakon trogodišnjeg praćenja programa u praksi propisan je kao

obvezni program za realizaciju u svim dječjim vrtićima SR Hrvatske 1970. godine.

Program je rezultat međurepubličke suradnje nadležnih tijela iz tadašnjih

jugoslavenskih saveznih republika: SR Hrvatske, SR Srbije i SR Crne Gore. U izradi

pojedinih dijelova sudjelovali su i vanjski suradnici.4 Do pojave tog programa odgojitelji

su se u radu služili Uputstvima vaspitaču dečjeg vrta (prijevod s ruskog jezika),

Programsko-metodskim uputstvima za rad u predškolskim ustanovama (Beograd 1952.),

knjigom Vaspitni rad u predškolskim ustanovama (Beograd 1959.) i umnoženim

materijalom Programsko-metodska uputstva za rad u dječjem vrtiću – starija grupa (Split

1961.) (usp. Program odgojno-obrazovnog rada..., 1967. i Roller-Halačev, 1977.).

PROGRAM I UPUTE ZA SAOBRAĆAJNI ODGOJ U PREDŠKOLSKIM USTANOVAMA (1968.)Program i upute za saobraćajni odgoj u predškolskim ustanovama bio je dopuna

eksperimentalnom programu iz 1967. godine. Program je priredila radna grupa Zavoda

za unapređivanje osnovnog obrazovanja SR Hrvatske u sljedećem sastavu: Nevenka

Belaj, Zorka Šaić, Maša Lukić i Ankica Rudež. Na početku se obrazlaže potreba uvođenja

sadržaja prometnog odgoja u rad dječjih vrtića: „Brzi razvoj saobraćaja u našoj zemlji

doveo je i do brojnih opasnosti i saobraćajnih nesreća u kojima stradavaju ne samo

odrasli, već veoma često i djeca. Zbog toga se neminovno nametnula potreba

poduzimanja što efikasnijih mjera za zaštitu djece od saobraćaja koji iz dana u dan

postaje sve dinamičniji i veoma raznovrstan. Jedna od takvih mjera je i uvođenje

saobraćajnog odgoja u osnovne i druge škole u našoj Republici“ (Program i upute… ,

1967., str. 5). Sadržaji prometnog odgoja nisu zasebno odgojno područje, već „je

ukomponiran, ustvari, u sva odgojno-obrazovna područja, napose u dio programa –

upoznavanje okoline, a izrazitije u odlomku koji se odnosi na – upoznavanje okoline

izvan dječjeg vrtića i porodice“ (isto, str. 6). Zadaci i okvirni odgojni zahtjevi i sadržaji

raspoređeni su po dobnim grupama (mlađa, srednja, starija). U istom dokumentu nalazi

se popis didaktičke opreme za izvođenje programskih sadržaja te osnovne metodičke

napomene za odgojitelje. I taj program predstavlja klasični predškolski program

usmjeren na realizaciju odgojnog sadržaja (transmisijski pristup).

PROGRAM ODGOJNO-OBRAZOVNOG RADA U DJEČJEM VRTIĆU (1971.)4 Kao predstavnice Zavoda za unapređivanje osnovnog obrazovanja SR Hrvatske u izradi eksperimentalnog programa sudjelovale su prosvjetne savjetnice za predškolski odgoj Katarina Lukić i Ankica Rudež, a kao vanjske suradnice nastavnice Škole za odgajatelje u Zagrebu Ljerka Babić, Aurelija Ivanković i Višnja Manasteriotti.

Program odgojno-obrazovnog rada u dječjem vrtiću donio je Pedagoški savjet SR

Hrvatske na sjednici održanoj 11. prosinca 1970. godine. Nakon trogodišnjeg praćenja

programa u praksi propisan je kao obvezni program za realizaciju u svim dječjim

vrtićima SR Hrvatske. Program je, kao i prethodni, rezultat međurepubličke suradnje

nadležnih tijela iz tadašnjih jugoslavenskih saveznih republika: SR Hrvatske, SR Srbije i

SR Crne Gore. U izradi pojedinih dijelova sudjelovali su i vanjski suradnici.5 Dokument se

sastoji od uvodnog (općeg) dijela i okvirnog programa odgojno-obrazovnog rada

razrađena po odgojnim područjima u mlađoj, srednjoj i starijoj odgojnoj grupi.

U uvodnom dijelu detaljno se obrazlažu značenje, cilj i zadatci predškolskog

odgoja, zadatci i neke bitne oznake dječjeg vrtića, osnovne aktivnosti djece i osnovne

forme odgojno-obrazovnog rada u dječjem vrtiću, igra kao osnovna aktivnost i forma

odgojno-obrazovnog rada s djecom predškolske dobi, rad kao sredstvo odgoja i njegova

specifičnost u dječjem vrtiću, zanimanje kao oblik odgojno-obrazovnog rada u dječjem

vrtiću te raspored i organizacija dnevnog života djece u dječjem vrtiću.

Znanstveni stavovi na kojima se temelji ovako koncipiran predškolski program su

sljedeći: predškolska dob je vrijeme relativno najbržeg mnogostranog razvoja djeteta, u

toj se dobi stvaraju osnove za razvoj cjelokupne ličnosti, tempo i pravilnost razvijanja

intelektualnih i psihofizičkih funkcija uvjetovani su odgojno-obrazovnim procesom, igra

je osnovni oblik učenja i specifičan oblik izražavanja dječje aktivnosti te poštujući

individualne osobine djece, postupno ih treba uvoditi u specifične oblike učenja –

obučavanja i rada (prema Program…., 1971, str. 12). Sukladno programu, osnovne

aktivnosti djece i forme odgojno-obrazovnog rada u dječjem vrtiću su: igra kao osnovna

aktivnost i forma odgojno-obrazovnog rada s djecom predškolske dobi, rad kao sredstvo

odgoja i njegova specifičnost u dječjem vrtiću te zanimanje kao oblik odgojno-

obrazovnog rada u dječjem vrtiću. Igra se shvaća kao „najprirodniji, osnovni i

najznačajniji oblik aktivnosti djeteta predškolske dobi“ (isto, str. 16). Značajno odgojno

sredstvo u realizaciji programa je rad, jasno, prilagođen djetetovim mogućnostima. U

skladu s tim prisutno je mišljenje prema kojem „se igra i rad u sistemu predškolskog

odgoja ne mogu međusobno suprotstavljati, jer i igra i elementi dječjeg rada nastaju i

razvijaju se iz prirodne težnje djeteta za aktivnošću i samostalnošću i njegove težnje za

oponašanjem“ (isto, str, 23). Program predviđa zanimanja kao temeljni oblik odgojno-

5 Kao predstavnice Zavoda za unapređivanje osnovnog obrazovanja SR Hrvatske u izradi su sudjelovale prosvjetne savjetnice za predškolski odgoj Katarina Lukić i Ankica Rudež, a kao vanjske suradnice nastavnice Škole za odgajatelje Ljerka Babić, Aurelija Ivanković i Višnja Manasteriotti.

obrazovnog rada u dječjem vrtiću, odnosno shvaćena su kao „kao specifična forma

obučavanja djece predškolske dobi“ (isto, str. 27). Tako shvaćena zanimanja mogu biti

različita (mogu proširivati dječja iskustva, sistematizirati ih i korigirati). Program

definira i trajanje zanimanja: mlađa grupa 10-15 minuta, srednja grupa 20 minuta te

starija 30 minuta. Predviđeno je da se u starijoj grupi izvode dva zanimanja tjedno (isto,

str. 28).

Odgojna područja raspoređena su na odgojne grupe djece – mlađu, srednju i

stariju. Svako odgojno područje razrađeno je na isti način (zadaci, sadržaj, objašnjenja).

U mlađoj odgojnoj grupi program predviđa: fizički i zdravstveni odgoj, upoznavanje

okoline, hrvatskosrpski jezik, likovni i muzički odgoj, u srednjoj grupi, uz navedena,

predviđeno je i posebno područje razvijanja elementarnih matematičkih predodžbi, a

starija grupa uza sva navedena upoznavanja okoline ima naziv upoznavanje prirodne i

društvene sredine. Premda takav raspored odgojnih područja podsjeća na školsku

organizaciju, u programu se navodi da „ova odgojno-obrazovna područja ne treba

identificirati s nastavnim predmetima u školi ili smatrati ih »predmetima u malom«, jer

je odgojno-obrazovni rad s predškolskom djecom jedinstven i specifičan u kojem je igra

(a ne nastavni sat) osnovna forma rada s djecom“ (Program…, 1971., str. 10). Ovako

koncipiran program je „namijenjen svim predškolskim ustanovama, bez obzira da li su

više ili manje razvijene“ (isto, str. 8) te je zapravo „orijentacioni zbog toga što se za

predškolsku ustanovu, s obzirom na dob djece i osnovne zadatke predškolskog odgoja,

ne može dati program u formi nastavnog plana i programa. Naime, odgojno-obrazovni

rad s djecom u predškolskoj ustanovi ima niz specifičnosti i u svojoj se organizaciji i

izvedbi razlikuje od nastave u školi“ (isto, str. 8 i 9).

Kod uvjeta za izvođenja programa posebna se pozornost poklanja bogatstvu

didaktičke opreme, tj. poticajnom materijalnom i fizičkom okruženju: „Raznovrsni kutići

treba da postoje u svakoj odgojnoj grupi; zavisno od namjene, svaki mora imati svoju

opremu. Uloga kutića je izuzetno značajna u obogaćivanju sadržaja dječjeg života,

posebno u oblasti upoznavanja s prirodnom i društvenom sredinom“ (isto, str. 140-

141.).

Kao primjer može nam poslužiti odgojno područje Razvijanje elementarnih

matematičkih pojmova za srednju grupu. „Zadaci su ove oblasti za srednju grupu djece:

- da se izazove i razvija kod djece interes za kvantitativne odnose među predmetima i

pojavama u neposrednoj okolini;

- da djeca steknu početno znanje, tj. elementarne matematičke pojmove;

- da se utječe na razvoj njihovih opažanja i logičkog mišljenja u oblasti elementarnih

matematičkih pojmova;

- da se u procesu stjecanja znanja u ovoj oblasti utječe na preciznije rasuđivanje i

izražavanje o svemu što doživljavaju“ (isto, str. 81).

Tako definirani zadatci konkretiziraju se različitim odgojnim sadržajima. „U

srednjoj grupi djeca mogu i treba da nauče zapažati i stvarati različite skupove sa 1, 2, 3,

4 i 5 elemenata. U toku rada djeca treba da uspoređuju skupove na predmetima

svakodnevne upotrebe, igračkama, prirodnom i drugom materijalu, te da pri tom

uočavaju jednakobrojne skupove i one koji to nisu, zatim skupove u kojima je broj za

jedan veći ili za jedan manji od broja elemenata u nekom drugom skupu. uspoređivanje

skupova treba vršiti pridruživanjem, a ne samo brojenjem. U okviru broja pet djecu

treba učiti da uspoređuju skupove predmeta, zvučnih pojava i pokreta (npr. koliko je

puta udareno u bubanj toliko staviti kuglica na stol itd.)…“ (isto, str. 81).

Program odgojno-obrazovnog rada u dječjem vrtiću koncepcijski se približava

tzv. akademsko-strukturiranim predškolskim programima koji se javljaju u svijetu

tijekom druge polovice šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Pod akademsko-

strukturiranim predškolskim programima podrazumijevaju se programi usmjereni na

stjecanje akademskih vještina: čitanja, pisanja, računanja.

Prilog 2:

Usporedni prikaz odgojno-obrazovnih područja u predškolskim programima u Sovjetskom Savezu (1948), NR Bugarskoj (1963) i SR Hrvatskoj (1967, 1971)6

Odgojna grupa

Usporedba odgojnih područja u predškolskim programima Ustav dječjeg vrtića,

SSSR, 1948. Predškolski program,NR Bugarska, 1963.

Predškolski program, SR Hrvatska, 1967. (eksperimentalni)

Predškolski program, SR Hrvatska, 1971.

Mla

đa

Fizički odgoj Fizički odgoj Fizički i zdravstveni odgoj Fizički i zdravstveni odgojMaterinji jezik Materinji jezik i

upoznavanje prirode i društva

Materinji jezik Hrvatskosrpski jezikUpoznavanje okoline Upoznavanje okoline Upoznavanje okoline

Crtanje i modeliranje Crtanje, modeliranje i ručni rad

Likovni odgoj Likovni odgoj

Muzički odgoj Muzički odgoj Muzički odgoj Muzički odgojRačun / / /

Sred

nja

Fizički odgoj Fizički odgoj Fizički i zdravstveni odgoj Fizički i zdravstveni odgojMaterinji jezik Materinji jezik i

upoznavanje prirode i društva

Materinji jezik Hrvatskosrpski jezikUpoznavanje okoline Upoznavanje okoline Upoznavanje okoline

Crtanje i modeliranje Crtanje, modeliranje i ručni rad

Likovni odgoj Likovni odgoj

Muzički odgoj Muzički odgoj Muzički odgoj Muzički odgojRačun Račun Razvijanje početnih

matematičkih predodžaba i pojmova

Razvijanje početnih matematičkih pojmova

Star

ija

Fizički odgoj Fizički odgoj Fizički i zdravstveni odgoj Fizički i zdravstveni odgojMaterinji jezik Materinji jezik i

upoznavanje prirode i društva

Materinji jezik Hrvatskosrpski jezikUpoznavanje okoline Upoznavanje prirodne i

društvene sredineUpoznavanje prirodne i društvene sredine

Crtanje i modeliranje Crtanje, modeliranje i ručni rad

Likovni odgoj Likovni odgoj

Muzički odgoj Muzički odgoj Muzički odgoj Muzički odgojRačun Račun Razvijanje početnih

matematičkih predodžaba i pojmova

Razvijanje početnih matematičkih pojmova

PROGRAMSKE OSNOVE ZA NJEGU I ODGOJ U DJEČJIM JASLICAMA (1977.)Programske osnove za njegu i odgoj u dječjim jaslicama donio je Prosvjetni savjet

SR Hrvatske na sjednici održanoj 10. lipnja 1977. godine. U dokumentu je zastupljen stav

„o jedinstvu njege i odgoja u najranijem djetinjstvu, koji ujedno predstavlja suštinsku

koncepcijsku postavku o ranom odgoju. Nadalje se nastojalo što više naglasiti i

konkretizirati zahtjev i neophodnost organiziranja stimulativne okoline i planskog i

sistematskog poticanja cjelokupnog razvoja djeteta u najranijoj dobi. Taj vrlo značajan

zahtjev istaknut je to više što je uglavnom nepoznat ili nedovoljno prihvaćen, a njegovo

je ostvarivanje bitan preduvjet prevladavanja opasnosti od hospitalizma koji je često

6 Izvori: Uputstva vaspitaču dečjeg vrta (prijevod s ruskog jezika), Beograd, 1948, Roller, 1966./67., Program odgojno-obrazovnog rada u dječjem vrtiću (eksperimentalni), Zagreb, 1967, Program odgojno-obrazovnog rada u dječjem vrtiću, Zagreb, 1971.

prisutan u institucionalnom odgoju djece ove dobi“ (Šnajder /ur./, 1978., str. 11-12).

Dokument je bio u primjeni od šk. god. 1977./78.

U uvodnom dijelu Programskih osnova detaljno se razrađuju društveno značenje

i zadaci organizirane njege i odgoja djece do treće godine života te opći zahtjevi i načela

za provođenje njege i odgoja u dječjim jaslicama (formiranje odgojnih grupa i odjela,

raspored i organizacija dnevnog života i rada s djecom, svakodnevno primanje djece u

jaslice i odlaženje kući, spavanje, njega i hranjenje, osnovna načela planiranja prehrane u

jaslicama, čuvanje i unapređivanje zdravlja, aktivnosti djeteta i organizacija odgojnog

rada te suradnja s roditeljima). Naglasak bi trebao biti na stvaranju adekvatne klime. „U

dječjim jaslicama treba nastojati stvarati toplu, porodičnu atmosferu i odnose (a ne

tradicionalno bolničku atmosferu)“ (isto, str. 15).

Programske osnove jasno definiraju prednosti uključivanja djeteta u jasličke

grupe. „Sa stanovišta odgoja djeteta, moguće prednosti društveno organiziranog odgoja

u odnosu na porodicu bile bi slijedeće: (1) stručno obrazovan i dovoljan broj sestara-

odgajatelja pruža višu pedagošku razinu njege i odgoja nego što se to susreće u

prosječnim porodicama, a rad se odvija prema programu koji na osnovi znanstvenih

spoznaja nastoji stimulirati razvoj djeteta; (2) prisustvo vršnjaka može pozitivno utjecati

na razvoj socijalnog ponašanja; (3) redoviti kontakt između roditelja i dječjih jaslica

može osigurati pozitivan pedagoški utjecaj na porodicu; (4) neki objektivni uvjeti lakše

su ostvarivi u jaslicama: adekvatan prostor za igru, boravak i aktivnosti na zraku,

spavanje na zraku, izbor i opremljenost igračaka prema pedagoškim i higijenskim

načelima, adekvatna ishrana, tjelesno vježbanje, racionalno provođenje cijepljenja,

zdravstvena zaštita (preventiva)“ (isto, str. 10).

U dokumentu se jasno ističu i zadaci dječjih jaslica kao „odgojno-zaštitnih

organizacija udruženog rada“: (1) čuvanje i unapređivanje zdravlja djece, (2) osiguranje

emotivne atmosfere i socijalnih odnosa koji će kod djeteta stvarati osjećaj zadovoljstva i

sigurnosti, (3) podržavanje i usmjeravanje prirodne radoznalosti i aktivnosti malog

djeteta, (4) utjecanje na postupno razvijanje osjećaja zajedništva, (5) suradnja s

roditeljima i (6) suradnja s dječjim vrtićem radi odgojnog kontinuiteta (prema

Šnajder /ur./, 1978., str. 10-11.).

Programske osnove predviđaju formiranje odgojnih grupa prema dobi djece te

broj djece u pojedinoj odgojnoj grupi. Mlađa jaslička grupa obuhvaća djecu u dobi od 12

mjeseci do 24 mjeseca (do 12 djece u grupi), a starija grupa obuhvaća djecu od 24

mjeseca do 36 mjeseci (do 16 djece u grupi).

Osnovni zadatci i sadržaji njege i odgoja djece u jasličkim grupama razrađeni su

posebno za djecu u prvoj godini, a posebno za djecu u drugoj godini. Unutar svake dobne

grupe djece razrađuju se zadatci njege i odgojnog rada te psihofizičke osobine djeteta.

Posebno su detaljno razrađeni sadržaji njege i odgojnog rada s djecom u trećoj godini,

koji nam mogu poslužiti kao ilustracija. Odgojni sadržaji razrađeni su u dvama odgojnim

područjima: tjelesni odgoja te upoznavanje okoline i razvoj govora. Za tjelesni odgoj

nabrajaju se različiti sadržaji vezani za prirodne oblike kretanja (hodanje, trčanje,

poskakivanje, puzanje te bacanje i hvatanje). Upoznavanje okoline i razvoj kao odgojno

područje ima mnogo šire odgojne sadržaje negoli glasi naslov, stoga su uključeni i

sadržaji likovnoga, glazbenog i dramskog izražavanja djeteta (usp. isto, str. 72-74).

Ovako definirane Programske osnove za njegu i odgoj u dječjim jaslicama bile su

u upotrebi do donošenja Osnova programa rada s djecom predškolskog uzrasta 1983.

godine.

PROGRAM MINIMUMA ODGOJNO-OBRAZOVNOG RADA S DJECOM U GODINI PRIJE POLASKA U OSNOVNU ŠKOLU (1977.)

Programski dokument Program minimuma odgojno-obrazovnog rada s djecom u

godini prije polaska u osnovnu školu izrađen je prema Programskoj orijentaciji za

društveno organizirani odgoj djece predškolske dobi, koji se ostvaruje u posebnim

oblicima u godini prije polaska u osnovu školu (Prosvjetni sabor Hrvatske, lipanj 1976.).

Program je izradila radna grupa u okviru Zavoda za unapređivanje osnovnog

obrazovanja SR Hrvatske (Marija Knežević i suradnici). Bio je namijenjen djeci koja nisu

pohađala dječji vrtić. U samom uvodu ističe se da „program treba shvatiti i primjenjivati

kao orijentaciju u svim sredinama naše republike“ (Šnajder, /ur./, 1977, str. 15). Pri

koncipiranju programa pošlo se od sljedećih pretpostavki (prema Šnajder, /ur./, 1977,

str. 15-16): (1) predviđeno je da se rad odvija kontinuirano (…), (2) uz neposredni rad s

djecom odgojitelj se treba pripremati te voditi pedagošku dokumentaciju, (3) za

provođenje programa potrebno je stručno osoblje (prije svega odgojitelji, a ako to nije

moguće, onda dolaze u obzir i nastavnici,7 (4) odgojitelje koji nemaju iskustva u ovom

programu potrebno je uključiti u seminar, (5) tijekom rada odgojiteljima, a posebno

7 Iako se izrijekom ne navodi, za pretpostaviti je da se radi o nastavnicima razredne nastave.

nastavnicima potrebno je pružiti stručnu pomoć te (6) uz prostor i namještaj osigurati

didaktička sredstva i pomagala.

U dokumentu se obrazlažu cilj i zadaci programa minimuma odgoja i obrazovanja,

osobine šestogodišnjeg djeteta te se donose orijentacijski odgojni sadržaji u trajanju od

150 sati, raspoređeni u četirima odgojnim područjima (tjelesni i zdravstveni odgoj,

upoznavanje okoline i njegovanje materinskog jezika, likovni odgoj, glazbeni odgoj).

Program minimuma je „orijentacioni da bi se mogao primjenjivati u radu s djecom

predškolskog uzrasta koja žive u vrlo različitim sredinama u našoj republici i koja se,

iako iste dobi, mogu znatno razlikovati po svojem iskustvu i cjelokupnom razvoju“ (isto,

str. 22).

Za ilustraciju tog programa mogu nam poslužiti zadatci područja Upoznavanje

okoline i njegovanje materinskog jezika (prema Šnajder, /ur./, 1977, str. 34-35), koje je

ujedno temeljno odgojno područje: (1) uključivanje djeteta u grupu i razvijanje osjećaja

pripadnosti grupi, (2) omogućavanje djetetu slobode i raznovrsnosti u izražavanju,

razvijanje inicijativnosti i samostalnosti, (3) zadovoljavanje i poticanje radoznalosti kod

djece, (4) razvijanje osjećaja zajedništva i ljubavi prema domovini, (5) pomaganje djeci

da shvate elementarne prostorne, vremenske i kvalitativne odnose, (6) omogućavanje

djeci da samostalno i slobodno govore, (7) poticanje djece da pažljivo slušaju govor

odraslih i sudjeluju u razgovoru, (8) utjecati na pravilan izgovor glasova i riječi,

aktivirati i bogatiti njihov rječnik, (9) približiti djetetu primjerena narodna i umjetnička

književna djela te (10) poticati djecu na prepričavanje, izražajno čitanje, opisivanje,

dramsko, scensko i drugo govorno izražavanje i stvaranje.

ORIJENTACIONI PROGRAM ODGOJNO-OBRAZOVNOG RADA NA MATERINSKOM JEZIKU S DJECOM PREDŠKOLSKOG UZRASTA NAŠIH GRAĐANA U INOZEMSTVU (1977.)

Dokument Orijentacioni program odgojno-obrazovnog rada na materinskom jeziku

s djecom predškolskog uzrasta naših građana u inozemstvu donesen je 1977. godine.

Predškolskim odgojem na materinskom jeziku ostvaruje se opći cilj odgoja u SFR

Jugoslaviji, a osim toga i neki specifični zadaci, ponajprije „omogućiti djetetu što

potpunije usvajanje materinskog jezika, što je značajan uvjet za svestraniji razvoj

njegove ličnosti, za njegovo osjećanje sigurnosti, socijalnu adaptaciju i usvajanje jezika

sredine u kojoj živi“ (Orijentacioni program…., 1978: 31). U čitavom programu, potpuno

jasno, stavljen je naglasak na razvoj govorne komunikacije na materinskom jeziku i u

skladu s tim razrađeni su pojedini odgojni sadržaji, koji su orijentacijski raspoređeni po

tematskim cjelinama: obitelj i dom, predškolska ustanova, društveni život, prirodna

sredina, književni sadržaji te društveni sadržaji. U obrazloženju programa posebna se

pozornost stavlja na „govor odgajatelja, koji u svakoj prigodi mora biti djetetu dobar

govorni i jezični uzor“ (isto, 32). Da bi predškolski odgoj na materinskom jeziku bio

uspješan, „neophodna je stalna i čvrsta suradnja odgajatelja i roditelja“ (isto, 32).

OSNOVE PROGRAMA RADA S DJECOM PREDŠKOLSKOG UZRASTA (1983.)

Osnove programa rada s djecom predškolskog uzrasta dokument je koji su

zajednički donijeli Prosvjetni savjet Hrvatske i Savez samoupravnih interesnih zajednica

društvene brige o djeci predškolskog uzrasta SR Hrvatske 1983. godine.8 S uvođenjem

Osnova programa rada tadašnje predškolske ustanove („organizacije udruženog rada za

njegu, odgoj i zaštitu djece predškolskog uzrasta“) započele su u pedagoškoj godini

1983./84. u odgojnim grupama za djecu u drugoj, trećoj i četvrtoj godini, a u narednoj

pedagoškoj godini u odgojnim grupama za djecu u petoj i šestoj godini, kraćim

programima, minimalnim programom za djecu u trećoj godini, programima u

igraonicama te programima odmora i rekreacije djece9 (Osnove programa…, 1983., str.

III). Osnove programa strukturirane su u sedam točaka: temeljna obilježja osnova

programa, struktura osnova programa, cilj i zadatci, sadržaji rada te objašnjenja, kraći

programi rada s potrebnim objašnjenjima. Polazi se od stava „da se najmlađoj generaciji

osiguraju svi uvjeti za optimalan tjelesni, intelektualni, emocionalni i socijalni razvoj i

uspješan daljnji odgoj i obrazovanje“ (isto, str. 1). U skladu s tim stavom, „Osnove

programa rada s djecom predškolskog uzrasta sadrže niz novih i suvremenih pristupa u

definiranju ciljeva, zadataka i programskih sadržaja. Program je okrenut djetetu,

usklađen s njegovim mogućnostima i potrebama, a definiran je cjelovit tretman djeteta –

i odgojna i zdravstvena i socijalna komponenta. Realizacija Osnova programa rada s

djecom predškolskog uzrasta pretpostavlja također novu, suvremenu i fleksibilnu

organizaciju rada primjerenu djetetu, koja podrazumijeva i veću povezanost s

društvenom sredinom i otvorenost prema problemima i pitanjima društvene brige o

8 Radna verzija donesena je u lipnju 1980. godine (usp. Prijedlog plana i programa osnovnog i općeg odgoja i obrazovanja – Osnove programa odgojno-obrazovnog rada s djecom predškolskog uzrasta, umnoženo, Prosvjetni sabor Hrvatske, Zagreb). 9 Usp. Odluka o usvajanju osnova programa rad s djecom predškolskog uzrasta, Prosvjetni savjet Hrvatske, 20. prosinca 1982., broj 186/1 -1982.

svoj djeci predškolskog uzrasta gdje predškolska organizacija djeluje“ (isto, str. 1-2). U

dokument su ugrađeni potrebni reformski zahtjevi: usklađenost s ciljem odgoja i

obrazovanja, jedinstvena koncepcija odgoja i obrazovanja i društvene brige o djeci

predškolske dobi u cjelini, povezanost predškolskog odgoja s daljnjim odgojem i

obrazovanjem, jedinstvo odgojno-zdravstvenih i socijalnih utjecaja na dijete putem

društveno organiziranog predškolskog odgoja, porodice i društvene sredine, osiguranje

jedinstvenih uvjeta za razvoj i odgoj sve djece i znanstvenu zasnovanost (prema Osnove

programa…, 1983., str. 3). Cilj, zadatci i sadržaji razrađeni u ovom dokumentu

namijenjeni su za realizaciju u:

- primarnom programu rada u predškolskim organizacijama i dnevnoj društvenoj brizi o

djeci u drugoj porodici;

- minimalnom programu rada s djecom u trećoj godini;

- minimalnom programu rada s djecom u godini prije polaska u osnovnu školu;

- drugim kraćim programima rada za djecu koja ne ostvaruju pravo na primarne

programe te

- odgojno-zdravstveno-rekreativnim programima za djecu predškolske dobi.

Ovaj je dokument bio temelj za izradu posebnih programa: programa rada s

djecom predškolskog uzrasta u materinskim i dječjim domovima, programa rada u

specijaliziranim institucijama za djecu predškolskog uzrasta s teškoćama u razvoju,

programa rada s djecom predškolskog uzrasta na jezicima narodnosti te programa rada

s djecom predškolskog uzrasta koja privremeno borave u inozemstvu (prema Osnove

programa…, 1983., str. 4). Osnove programa imaju orijentacijski karakter te „daju

usmjerenja odnosno orijentaciju prema bitnim zahtjevima, prema najvrednijim i

probranim sadržajima kojim se ostvaruju cilj i zadaci društveno organiziranog

predškolskog odgoja (isto, str. 4).

Osnove programa djece predškolskog uzrasta strukturirane su od triju odgojno-

obrazovnih područja koja čine jedinstvenu cjelinu: Dijete i njegova okolina, Govor,

izražavanje i stvaranje, Zdravstvena i tjelesna kultura. Temeljno odgojno-obrazovno

područje Dijete i njegova okolina „objedinjuje zadatke i sadržaje upoznavanja prirodne i

društvene okoline u koju su neposredno ugrađeni radni, ekološki i prometni odgoj,

formiranje elementarnih matematičkih predodžbi, osnove samozaštite djece i

općenarodne obrane“ (isto, str. 5). Tako „potpuno integriran program osigurava

cjelovitost dječjeg doživljavanja i spoznaje svijeta, što je bitna i osnovna karakteristika

odnosa djeteta prema njegovoj okolini“ (isto, str 5). Odgojni sadržaji raspoređeni su u

tematske cjeline. Odgojno-obrazovno područje Govor, izražavanje i stvaranje ujedinjuje

„zadatke i sadržaje govornog, književnog, scenskog, filmskog, glazbenog i likovnog

jezika, izražavanja i stvaranja. U svim ovim dijelovima ovog odgojno-obrazovnog

područja sadržano je programsko jedinstvo u smislu koncepcije i korelacije sadržaja“

(isto, str. 7). U ovom je dijelu programa naglasak na djetetovoj govornoj komunikaciji,

odnosno govornom izražavanju i stvaranju, a također i scenskom, likovnom i glazbenom

izražavanju i stvaranju. Odgojno-obrazovno područje Zdravstvena i tjelesna kultura

ujedinjuje sadržaje zdravstvenog i tjelesnog odgoja. „Uzajamna uvjetovanost

zdravstvene i tjelesne kulture proizlazi iz zajedničkog skupa utjecaja njihovih sadržaja

za osiguranje razvoja pozitivnih osobina svakog pojedinca“ (isto, str. 7). Ovaj dio

programskih sadržaja obuhvaća opće pripremne vježbe te prirodne oblike kretanja

(hodanja i trčanja, skakanja i dr.).

Prilog 3: Pregled ciljeva odgojno-obrazovnog područja10

Odgojno-obrazovno područje

Cilj pojedinog odgojno-obrazovnog područja:

Dij

ete

i n

jego

va

okol

ina

- razviti radoznalo, samostalno, inicijativno dijete koje je sposobno i spremno prihvatiti način i norme zajedničkog života i rada, suosjećati, surađivati i dogovarati se s drugom djecom i ljudima, koje je radosno i ponosno što pripada svojoj užoj i široj okolini;- omogućiti djetetu da u neposrednom i aktivnom kontaktu sa svojom okolinom stekne osnovne spoznaje o prirodu, životu i radu ljudi te da izgrađuje aktivan, istraživački i stvaralački odnos prema svojoj neposrednoj prirodnoj i društvenoj okolini.

Gov

or,

izra

žava

nj

e i

stva

ran

je

- razviti perceptivnu osjetljivost i govor djeteta kao osnovu za svestrano komuniciranje s okolinom, obogatiti njegov spoznajni, emocionalni i doživljajni svijet,- razviti sposobnost zamišljanja, izražavanja i stvaranja, interes za umjetnost, čuvanje kulturne baštine i estetsko oblikovanje okoline.

Zdra

vstv

en

a i

tjel

esn

a k

ult

ura

- razvijati zdravstvenu kulturu djeteta radi čuvanja i unapređivanja vlastitog zdravlja i zdravlja svoje okoline;- podmiriti biopsihosocijalne motive za kretanjem kao izrazom zadovoljstva određenih potreba djeteta kojima se uvećavaju adaptivne i stvaralačke sposobnosti u suvremenim uvjetima života i rada.

Kao ilustracija ovog dokumenta može nam poslužiti razrada sadržaja za dio

glazbene kulture u okviru područja Govor, izražavanje i stvaranje za djecu u šestoj godini

(isto, str. 48-50):

Prilog 4:

10 Izvor: Osnove programa rada s djecom predškolskog uzrasta, str. 11, 13 i 14.

Izvadak iz Osnova programa rada s djecom predškolskog uzrasta (1983.)

Reproduciranje glazbe: - slušanje glazbe koja se svakodnevno emitira po izboru djece, a po mogućnosti izvode je dječji sastavi (svirači na udaraljkama, frulicama, metalofonu) i dječji zborovi; slušanje poznatih pjesama (djeca odabiru glazbene kulise u drugim metodičkim područjima/centrima učenja),Pjevanje: - pjevati umjerenom jačinom, ali dinamičkim nijansiranjem: dah je usklađen s frazama, a ritam malo bogatiji; produžena kraća trajnost,- pjevanje melodije (koja se kreće u opsegu od C / Cis do D iz područja narodnog stvaralaštva i najpoznatijih pjesama dječjih skladatelja,- samostalno izvođenje poznatih pjesama s preciznijom i lijepom dikcijom i pouzdanom intonacijom,Igre za razvijanje glasovnog aparata: - transformirati pjesmice malog opsega na više i niže promjenom tempa i dinamike, a odabrane pjevane motive varirati ritmički i dinamički,- izgovaranjem suglasnika i samoglasnika najprije u ritmičkim kombinacijama a zatim u melodiji te igranje slogovima na radnim visinama u kombinaciji glasanja i grlenih zvukova,Slušanje skladbi: - slušanje tradicijskih i umjetničkih pjesama s raznolikom pratnjom, prepoznavanje već slušane skladbe, uočavanje promjena tempa, uočavanje promjena tempa, dinamike i karaktera slušane skladbe,- uočavanje jednostavnih ritamskih oblika melodijskih motiva koji se ponavljaju više puta,- prepoznavanje instrumenata po boji zvuka, a glasove po boji i raznovrsnosti interpretacije, uočavanje jednostavnih ritamskih oblika i melodijskih motiva koji se više puta ponavljaju,Sviranje: - kombinacija zvukova koje djeca razlikuju (svaki se svirač može uklopiti u sastav koje se izvodi točnom realizacijom svog samostalnog zadatka, a da se ipak podredi zajedničkom muziciranju),- izvoditi ritmičke cjeline po sjećanju, bez slušanja skladbe čiji se ritam izvodi na određenim udaraljkama,Male glazbene aktivnosti: - izrađivanje raznih udaraljki od prirodnog materijala, drva, metala, plastike…- prikupljanje brojalica i snimanje brojalica koje su djeca čula i zapamtila,- stvaranje zvučnih kulisa uz dramatizacije i glazbenih igrokaza s lutkama,- snimanje glazbeno-ritmičkih cjelina kao sastav djece i poticati ih na ponovno slušanje,Kretanje uz glazbu: - kretanje uz ritam, dinamiku, sadržaj, melodiju i oblik skladbi,- kretanje pojedinog djeteta uskladiti s kretanjem njegova partnera i cijele grupe,- povećati vrste kretnji, obogatiti smjet kretanja i sve više uklapati kretanje u glazbenu dinamiku, tempo, karakter i oblik,Igre uz pjevanje: - svakodnevno organizirati igre s pjevanjem u zatvorenom i otvorenom prostoru, na izletima i drugim mjestima,Dječje glazbeno stvaralaštvo: - poticanje dječjeg glazbenog stvaralaštva, samostalno sastavljanje ritma na melodiju ili mijenjanje melodije na određeni ritam, sastavljanje malih partitura svirača za sviranje udaraljki posebnim znakovima, stvaranje ritmičko-zvukovnih cjelina za zajedničko muziciranje, sastavljanje zvučne pratnje za animaciju i kazalište lutaka.

PROGRAMSKO USMJERENJE ODGOJA I OBRAZOVANJA PREDŠKOLSKE DJECE (1991.)

Uspostava demokratske vlasti u Republici Hrvatskoj (1990.) odrazila se i na

sustav odgoja i obrazovanja. U djelatnosti predškolskog odgoja ostvarena je razvojno-

humanistička koncepcija predškolskoga odgoja. „Suvremena se koncepcija predškolskog

odgoja temelji na društvenim, gospodarskim i stručnim promjenama koje utječu na dalji

razvoj djelatnosti. Uvažavajući potrebu funkcionalnog povezivanja svih dijelova

odgojno-obrazovnog sustava u jedinstvenu cjelinu, naglašava se potreba jasnijeg

određenja djelatnosti od predškolskog odgoja kao specifičnog, integralnog dijela

odgojno-obrazovnog sustava“ (Prijedlog koncepcije…, Glasnik Ministarstva prosvjete i

Republike Hrvatske, 1991., vol. 1 (7-8): 6). U skladu s novom koncepcijom predškolskog

odgoja u Republici Hrvatskoj donesen je dokument Programsko usmjerenje odgoja i

obrazovanja predškolske djece 1991. godine. Dokument „predstavlja stručnu podlogu za

provođenje različitih programa odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi u

organiziranim izvanobiteljskim uvjetima. Ovaj dokument polazi od poštivanja slijedećih

načela:

- pluralizma i slobode u primjeni pedagoških ideja i koncepcija,

- različitosti u vrstama i oblicima provođenja programa,

- demokratizaciji društva prema subjektima koji se pravno i zakonom definiraju kao

nositelji programa“ (isto, str- 8).

Dokument Programsko usmjerenje sastoji se od sljedećih dijelova: Uvod,

Humanističko-razvojna koncepcija izvanobiteljskog odgoja i obrazovanja predškolske

djece te Osnovnih uvjeta za primjenu humanističko-razvojne koncepcije u pedagoškoj

praksi.

Humanističko-razvojnu koncepciju predškolskog odgoja, navodi se u

Programskom usmjerenju, temelje: ideja humanizma, spoznaje o specifičnostima razvoja

u predškolskoj dobi i razvoja čovjeka u cjelini te spoznaje o značajkama

izvanobiteljskoga predškolskog odgoja djece (prema Programskom usmjerenju…, str. 8).

Temeljna polazišta te koncepcije su sljedeća: dijete je vrijednost po sebi koja se prihvaća

u svojoj osobnosti, dijete ima posebna prava te da se u odgoju uvažava djetetovo

dostojanstvo i stalno razvija njegov pozitivni identitet (samopoštovanje).

U dokumentu se posebna pozornost poklanja stvaranju takvih uvjeta u kojima će

dijete „imati mogućnosti za uspješno uspostavljanje i proširivanje emocionalnih i

socijalnih sveza, kvalitativnih odnosa s odraslima i djecom u neposrednoj poticajnoj

okolini“ (isto, str. 9). Za takvu interakciju dokument predviđa sljedeće vrste djelatnosti:

životno-praktične i radne aktivnosti, raznovrsne igre, društvene i društveno-zabavne

djelatnosti, umjetničke djelatnosti, djelatnosti raznovrsnog izražavanja i stvaranja

djeteta, istraživačko-spoznajne djelatnosti te specifične aktivnosti s kretanjem (isto, str.

9).11 Ovaj dokument također, kao i prethodni, naglasak stavlja na dječju igru kao temelju

11 Iako se u tekstu izrijekom ne navodi, ova je podjela prisutna kod Kamenova (1988.).

aktivnost i oblik učenja djeteta predškolske dobi. „Budući da igra u predškolsko doba

ima veliku razvojnu vrijednost dječji vrtići i drugi oblici izvanobiteljskog odgoja moraju

biti mjesta za igru djece. Uz stručne načine pretežno posrednog djelovanja na djetetovo

igranje oblikovanjem materijalne sredine, izborom i rasporedom igračaka i drugim

predmeta, te materijala za igru u prostoru i vremenu, omogućavanje djetetu da stječe

određeno inspirativno iskustvo izvan igre, dijete igrajući se, istražuje, eksperimentira s

različitim materijalima, izražajnim, istraživačkim i drugim postupcima i sredstvima,

zamišlja i kombinira ono što je doživjelo, pa i ono što nije, itd., te se na taj način razvijaju

u igri različite intelektualne i druge mogućnosti“ (isto, str. 9).

Zaključna razmatranja

Predškolska praksa u Hrvatskoj do 2000. godine bila je regulirana različitim

programskim dokumentima. Svi oni odražavaju shvaćanja o predškolskom odgoju u

skladu s tadašnjom pedagoškom paradigmom. Različiti predškolski programi, koji su u

uporabi bili do početka osamdesetih godina 20. stoljeća, bili su ponajprije usmjereni na

pripremu djeteta za uspješno uključivanje u školski život. Pomak je napravljen

donošenjem Osnova programa rada s djecom predškolskog uzrasta (1983), izrazito

funkcionalistički usmjerenim programskim dokumentom. Godine 1991. donošenjem

Programskog usmjerenja odgoja i obrazovanja predškolske djece, koji se temelji na

razvojno-humanističkoj koncepciji izvanobiteljskog predškolskog odgoja, stvorene su

pretpostavke za implementaciju suvremenih pedagoških ideja u hrvatsku predškolsku

praksu.

LITERATURA Babić, N. i Irović, S. (1999). Ciljevi institucionalnog predškolskog odgoja u Hrvatskoj od 1945. do 1990. godine, Dijete-vrtić-obitelj, vol. 5(17): 3-9.

Bartuškova, M. (1968). Pedagogija predškolske dobi, Zagreb: Školska knjiga.

Cvijić, A. (1895). Rukovođ za zabavišta, Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor.

Došen Dobud, A. (1979). Odgoj i obrazovanje u dječjem vrtiću, Zagreb: Pedagoško-književni zbor.

Došen Dobud, A. (1982). Odgoj i slobodne aktivnosti predškolskog djeteta, Zagreb: Radničko i narodno sveučilište Moša Pijade.

Franković, D. /ur./ (1958). Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj, Zagreb: Pedagoško-književni zbor.

Golosnicka, N. N. (1949). Odgoj djece u dječjem vrtiću. Zagreb: Pedagoško-književni zbor.

Kamenov, E. (1982). Eksperimentalni programi za rano obrazovanje, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.

Kamenov, E. (1988). Metodika vaspitno-obrazovnog rada s predškolskom decom, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.

Levin-Ščirina F. S. i Menžerickaja D. V. (1950). Predškolski odgoj, Zagreb: Pedagoško-književni zbor.

Lipovac, M. (1985). Predškolski odgoj u Hrvatskoj, Zagreb: Narodne novine i Osijek: Pedagoški fakultet.

Marinić, T. (1960). Predškolski odgoj u Jugoslaviji, Predškolsko dete, vol. 10 (1-2-3): 5-17.

Metikoš, D., Kunst, Z., Rudež, A. i Lukić, M. (1960). Dječji vrtići – normativi za izgradnju i opremu, Zagreb: Savez društava Naša djeca NR Hrvatske.

Milanović, M., Stričević, I., Maleš, D. i Sekulić-Majurec, A. (2001). Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj, Zagreb: Zrnoprint.

Miljak, A. (1986a). Predškolski odgoj nekad i danas, Obrazovanje i rad, vol. 12 (3-4): 29-37.

Miljak, A. (1986b). Novi pristupi u istraživanju fenomena predškolskog odgoja, Pedagoški rad, vol. 41 (7-10): 331-347.

Miljak, A. (1988). Od intuicijskog do znanstveno zasnovanog predškolskog programa, u: Pivac, J. i sur. /ur./, Odgoj i obrazovanje na pragu 21. stoljeća (2. kongres pedagoga Hrvatske), Zagreb: Pedagoško-književni zbor, str. 161-163.

Miljak, A. (1991). Istraživanja procesa odgoja i njege u dječjim jaslicama, Zagreb: Školska knjiga.

Miljak, A. (1996.). Humanistički pristup teoriji i praksi predškolskog odgoja, Velika Gorica: Persona.

Miljak, A. (1989). Program i programiranje u predškolskom odgoju, Obrazovanje i rad, vol. 9 (5): 20-26.

Mitrović, D. (1980). Predškolska pedagogija, Sarajevo: Svjetlost, OOUR Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.

Peteh, M. (1976). Predškolska pedagogija, u: Koletić, M. i dr. /red./: Trideset godina naše pedagogije i školstva, Zagreb: Pedagoško-književni zbor, str. 52-57.

Peteh, M. (1981). Predškolski odgoj u suvremenoj reformi, u: Miljak, A. i dr. /ur./: Predškolski odgoj u samoupravnom socijalističkom preobražaju odgoja i obrazovanja, Zagreb: Pedagoško-književni zbor, str. 9-18.

Petrović-Sočo, B. (2009). Značajke suvremenog naspram tradicionalnog kurikuluma ranog odgoja, Pedagogijska istraživanja, vol. 6 (1-2): 123-138.

Roller, M. (1966). Programsko-metodska uputstva za upoznavanje predškolske djece s prirodom i društvom, Zagreb: Škola za odgajatelje.

Roller, M. (1966/67a). Program odgojnog rada u dječjim vrtićima Bugarske, Predškolsko dete, vol. 15 (5-6): 141-144.

Roller, M. (1966/67b). Program odgojnog rada u dječjim vrtićima Bugarske (nastavak), Predškolsko dete, vol. 15 (7-8): 169-171.

Roller-Halačev, Z. (1977). Upoznavanje predškolske djece s okolinom, Zagreb: Školska knjiga.

Rudež, A. /ur./. (1967). Primjena programa odgojno-obrazovnog rada u dječjem vrtiću: prva iskustva i rezultati. Zagreb: Zagreb: Zavod za unapređivanje osnovnog obrazovanja SR Hrvatske.

Rudež, A. /ur./. (1968). Primjena programa odgojno-obrazovnog rada u dječjem vrtiću. Zagreb: Zagreb: Zavod za unapređivanje osnovnog obrazovanja SR Hrvatske.

Škoda, M. (1984.): Počeci predškolskog odgoja u Hrvatskoj i njegove karakteristike, Zbornik za povijest školstva i prosvjete, vol. 17, str. 5-16.

Šnajder, Z. /ur./ (1977). Zdravstveno-odgojni programi djece i jaslicama i drugoj porodici. Zagreb: Savez zajednica društvene brige o djeci predškolskog uzrasta u SR Hrvatskoj.

*** (1920). Program rada u zabavištu. u: Nastavni planovi i programi za zabavišta, osnovne škole, više osnovne škole, trgovačko-zanatlijske i građanske škole. Beograd: Ministarstva prosvete.

*** (1940). Program i način rada u zabavištima, Prosvetni glasnik Ministarstva prosvete Kraljevine Jugoslavije, br. 9.

**** (1947). Plan i program rada dječjih vrtića u dječjim domovima i obdaništima za predškolsku djecu. Zagreb: Ministarstvo socijalne politike NR Hrvatske.

*** (1967). Program odgojno-obrazovnog rada u dječjem vrtiću (eksperimentalni), Zagreb: Zavod za unapređivanje osnovnog obrazovanja SR Hrvatske.