Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet Univerzitet u TuzliOdsjek: Pedagogija-psihologijaNaziv predmeta: Razvojna psihologija IIProfesorica: Dr.sc, doc.Asistent: Mr.sc., v. ass.Seminarski rad:Mentalni poremeaji tipini za razvojni period starostiTuzla, maj 2012.godine Student: Saetak

Mentalne poremeaje prouzrokuje sloena interakcija genetskih, biolokih, okolinskih faktora i faktora linosti.Oni se mogu javiti kod ljudi razliitih starosnih doba, stepena obrazovanja, nivoa prihoda i iz razliitih kultura.Za svaku dob je karakteristina odreena vrsta poremeaja, pa tako da se u starijoj dobi najee javljaju depresija i organski modani poremeaji.Najea posljedica depresije je samoubojstvo, a stopa samoubojstva najvea je u starosnoj dobi dok gledano sa geografskog aspekta varira od drave do drave.Modani poremeaji mogu biti akutni koji su posljedica raznih fizikih ozlijeda, te hronini od kojih su najpoznatiji: Alzheimerova bolest i multiinfarktna demencija.Alkoholizam i zloupotreba lijekova esto se povezuju sa mentalnim poremeajima. Terapije, za sve vrste poremeaja, ukljuuju lijekove, elektrokonvulzivnu terapiju i psihoterapiju.Kljune rijei: depresija, psihopatologija, psihoaktivne tvari, samoubojstvo, psihoterapija SummaryMental disorders causes complex interaction of genetic, biological, environmental factors and personalities.They can occur in people of different age groups, education level, income level and from different cultures.Certain types of disorders are characterized for each age, so most common disorders during old age are depression and organic brain disorder.

The most common result of depression is suicide, and suicide rate is highest in the age. Considering geographical aspect this rate varies from state to state.Brain disorders can be acute as a result of sustained injuries and chronic most known: Alzheimer's disease and multiinfarct dementia.Alcoholism and drug abuse are often associated with mental disorders.Therapy for all kinds of disorders includes medication, psychotherapy and electroconvulsive therapy.Key words: depression, psychopathology, psychoactive substances, suicide, psychotherapySadraj

1. Uvod ........................................................................................................................52. Dob i spolne razlike u psihopatologiji .....................................................................72.1. Dobne razlike ..............................................................................................72.2. Spolne razlike .............................................................................................82.3. Brani status ...............................................................................................82.4. Kulturalne varijacije ...................................................................................93. Psihopatologija, stres i bespomonost ....................................................................94. Depresija i samoubojstvo ......................................................................................104.1. Uzroci depresije .........................................................................................114.2. Lijeenje depresije .....................................................................................124.2.1. Terapija lijekovima ..........................................................................134.2.2. Elektrokonvulzivna terapija .............................................................134.2.3. Psihoterapija ....................................................................................144.3. Samoubojstvo ............................................................................................155. Modani poremeaji ..............................................................................................165.1. Akutni modani poremeaji ......................................................................165.2. Kronini modani poremeaji ...................................................................175.2.1. Oblici demencije .............................................................................176. Alkoholizam i zlouporaba kemijskih supstanci .....................................................206.1. Alkoholizam ..............................................................................................216.2. Efekti lijekova ...........................................................................................217. Psihoterapija ..........................................................................................................227.1. Ciljevi psihoterapije ..................................................................................227.2. Prepreke u tretmanu starih osoba ..............................................................248. Zakljuak ...............................................................................................................269. Literatura ...............................................................................................................271. UvodMentalno zdravlje oznaava prilagoenost stvarnom svijetu i djelovanje u skladu sa istim, dok s druge strane moemo zakljuiti da mentalni poremeaji podrazumijevaju neprilagoenost i neadaptivno ponaanje.Postavljaju se pitanja:

ta su mentalni poremeaji?

ta ih uzrokuje? i

kod koga se javljaju?

Mentalni poremeaji karakteriu se izmjenama u miljenju, raspoloenju ili ponaanju (ili nekom kombinacijom ovih elemenata), koji su udrueni sa nelagodnou i poremeenim funkcionisanjem, najee tokom dueg vremenskog perioda. Simptomi mentalnih poremeaja variraju od blagih do veoma ozbiljnih, to zavisi od vrste mentalnog poremeaja, same osobe, njene porodice i socioekonomskog okruenja.Tokom ivota, svaka osoba iskusi osjeanje izolovanosti, usamljenosti ili emocionalne nelagodnosti. Ovo su, najee, normalne, kratkotrajne reakcije na teke situacije, prije nego simptomi mentalnih poremeaja. Ljudi ue da izlaze na kraj sa tekim osjeanjima, kao to to ine i sa tekim situacijama. Meutim, u nekim sluajevima, trajanje i jaina bolnih osjeanja ili izmjenjenih obrazaca miljenja mogu ozbiljno uticati na svakodnevni ivot osobe. Uobiajeni odbrambeni mehanizmi vie nisu dovoljni, i ovim ljudima moe postati potrebna pomo da povrate ravnoteu i da se vrate na nivo punog funkcionisanja.Mentalno zdravlje je bitno za svakodnevni ivot, isto koliko i fiziko zdravlje. Naime, oni su u interakciji. Osobe sa tjelesnim zdravstvenim problemima esto osjeaju napetost ili neraspoloenje. Osobe sa mentalnim poremeajima esto razvijaju tjelesne simptome ili bolesti (npr. gubitak tjelesne teine). Uopte, osjeanja, stavovi i misaoni obrasci snano utiu na doivljavanje sopstvenog tjelesnog zdravlja ili bolesti, i mogu uticati kako na tok bolesti tako i na uspjenost lijeenja.Takoe treba znati da se vie mentalnih poremeaja mogu javljati i zajedno. Na primjer, osoba moe istovremeno biti depresivna i imati neki od anksioznih poremeaja.Istraivanja ukazuju na to da su mentalni poremeaji rezultat sloene interakcije genetskih, biolokih faktora, kao i faktora linosti i sredine. Meutim, mozak je zavrni put za kontrolu ponaanja, razmiljanja, raspoloenja, a veze izmeu specifinih vidova izmjenjenog modanog funkcionisanja i pojedinih mentalnih poremeaja nisu u potpunosti razjanjene.Kod veine mentalnih poremeaja uoeno je njihovo ee pojavljivanje kod lanova blie porodice oboljelog, to ukazuje na genetsku osnovu poremeaja. Dokazi proistekli iz nekih istraivanja ukazuju da specifini genetski faktori koji utiu na modanu hemiju, doprinose pojavi i napredovanju mentalnih poremeaja. Meutim, sve je vie dokaza da promjene u modanom funkcionisanju mogu da se jave i kao odgovor na faktore sredine, kao to su: traumatsko iskustvo, hronian stres ili razliite vrste liavanja. Drugim rijeima, interakcija izmeu modane biologije i proivljenih iskustava je, po svemu sudei, dvosmjerna.Iz razloga koji mogu biti bioloki, psihosocijalni, ili i jedni i drugi, pol i starosno doba utiu na stope mentalnih poremeaja. Okolinski faktori, kao to su porodina situacija, pritisci i izazovi na radnom mjestu, socioekonomski status osobe, mogu ubrzati pojavu bolesti ili njeno pogoranje. Izbor ivotnih stilova (npr. zloupotreba psihoaktivnih supstanci) i naueni obrasci miljenja i ponaanja mogu uticati na pojavu, tok i ishod mentalnog poremeaja. Oni se mogu javiti kod ljudi svih profesija, nivoa obrazovanja, nivoa prihoda i kultura. Moe se rei da na mentalne poremeaje niko nije imun. Veina ljudi sa mentalnim poremeajima suoavaju se sa stigmom mentalnog bolesnika i posljedinom diskriminacijom. Proizala iz praznovjerja, nedostatka znanja i saosjeajnosti, stigma i diskriminacija su se javljale kroz cijelu historiju. One rezultiraju uoptavanjima, strahom, osramoenou, bijesom, izbjegavanjem. Stigma i diskriminacija ine da ljudi ute o svojoj bolesti. Zbog toga esto i odlau traenje ljekarske pomoi, izbjegavaju da se pridravaju preporuenog reima lijeenja, kao to izbjegavaju da dijele svoju zabrinutost sa porodicom, prijateljima, kolegama, lekarima..., iz straha od osude.Jedan od prioritetnih ciljeva psihijatrije danas u svijetu jeste borba protiv stigme pridruene mentalnim poremeajima i spreavanje diskriminacije. Obrazovanje javnosti o mentalnim poremeajima je prvi korak ka smanjivanju stigme, koji istovremeno ohrabruje vee prihvatanje i razumjevanje mentalnih poremeaja.Sutinski elementi koji smanjuju uticaj mentalnih poremeaja na minimum su: blagovremeno prepoznavanje poremeaja, adekvatno lijeenje i prihvatanje lijeenja, sigurnost koju pruaju socijalna podrka, zadovoljavajui prihodi, uslovi stanovanja, obrazovne mogunosti.

2. Dob i spolne razlike u psihopatologiji2.1. Dobne razlike Svaku dob karakterie odreeni mentani poremeaj, slino kao to se neko tjelesno oboljenje javlja u odreenoj dobi.Postoji mnogo potekoa prilikom utvrivanja povezanosti dobi i mentalnih poremeaja, jedna od njih je ope vjerovanje koje utie na dijagnozu.(Schaie i Willis, 2001).Tako starija osoba koja nema povijest shizofrenije, a pokazuje mentalnu konfuziju, nedostatak orjentacije i djetinjaste emocije vrlo e lako biti oznaena da pati od demencije; isti e simptomi u mlae osobe biti nazvani shizofrenija. (Schaie i Willis, 2001; str.440). ...E. Krepelin (E.Kraepelin) 1869. god. prvi klasira veinu duevnih oboljenja u dve grupe: prvu, u koju svrstava sva duevna oboljenja koja se preteno javljaju u mladiko doba, koja su hroninog toka, vodei progresivno do propadanja linosti u obliku demencije, nazvavi ih dementio praecox, i drugu, u koju izdvaja psihoze sa periodinim tokom, koje ne dovode linost do demencije, nazvavi ih psyhosis maniaco-depressiva. (Stojiljkovi, 1965; str.204).

Prvobitni naziv za shizofreniju bio je upravo dementia praecox, to oznaava poremeene misaone procese koji se javljaju u ranim fazama ivota, ali postoji mogunost da se jave i u starijoj dobi. Prema Kecmanoviu (1990) predisponirajui faktori, koji odreuju sklonost razvoju shizofrenog poremeaja mogu biti genetski, virusni, prenatalna i poroajna oteenja mozga, itd.Precipitirajui faktori, kao to su razliiti psiholoki, interpersonalni, socijalni i kulturoloki, takoer znaajno utjeu kako na pojavu tako i na tijek i ishod shizofrenih poremeaja.Slian problem odreivanja povezanosti dobi i poremeaja, javlja se kod involucijske melankolije, sam naziv nam govori da se ovaj poremeaj odnosi na ene nakon menopauze.Dakle ovdje se uoava i dobna i spolna pristrasnost.Spolna pristrasnost vremenom nestaje, i poremeaj nazvan kao involucijska melankolija odnosi se na starije osobe, dakle dobna pristrasnost se zadrala.Schaike i Willis (2001) navode da se mentalni poremeaji kao to su: anksioznost, manini poremeaji, antisocijalni i granini poremeaji, te poremeaji linosti uglavnom veu za mlae osobe, odnosno za rani period ivota.Kada je rije o srednjoj dobi, tokom tog perioda stopa mentalnih poremeaja se smanjuje, a tek nakon 65. godine naglo se poveava.Poremeaj koji treba spomenuti, tj. onaj koji zahvaa najee srednju dobnu skupinu je akutni alkoholizam.Linosti koje su: paranoidne, kompulzivne, narcistike i ovisne, pod snanijim su uticajem starenja, pa se zbog toga veina poremeaja pojavljuje u starijim dobnim skupinama. (Schaie i Willis, 2001).Kada je rije o statistici mentalnih oboljenja treba voditi rauna o tri stvari, a to su:

1. ...starije osobe se ponaaju drugaije od mlaih ili srednjih odraslih na gotovo svim psihodijagnostikim instrumentima, ukljuujui skale linosti i raspoloenja kao i testove kognitivnog funkcionisanja. (Schaie i Willis, 2001; str.442).2. ...razlike u faktorima rizika povezanim s mentalnim bolestima.Oslabljena osjetila, tjelesne bolesti, siromatvo, alovanje i socijala ili zemljopisna izoliranost, svi su uobiajni meu starima nego meu mladima. (Schaie i Willis, 2001; str.443).

3. Trei se problem tie individualnih razlika.iako se u prosjeku ini da simptomi mentalnog zdravlja opadaju od rane zrele dobi prema sredini ivota i zatim pokazuju znaajan porast, ovaj obrazac svakako ne vrijedi za sve pojedince. (Schaie i Willis, 2001; str.443).2.2. Spolne razlike S obzirom da se odreeni poremeaj vee za odreenu dob, odnosno da postoje dobne razlike, tako isto postoje i spolne razlike; povezanost izmeu odreenog poremeaja i spola.Spolne razlike se ispoljavaju prilikom pojave simptoma, uestalosti psihotinih simptoma koji se javljaju tokom ovih poremeaja, socijalne prilagodbe i dugoronog ishoda.Vie je ena od mukaraca u gotovo svim dijagnostikim kategorijama, ukljuujui shizofreniju, depresiju (bipolarnu i unipolarnu) i neuroze.Mukarci su ee u kategorijama temeljenim na alkoholizmu, ovisnosti o drogama i nasilnom i kriminalnom ponaanju.(Schaie i Willis, 2001; str.443).Kao to je ve navedeno poremeaj pod nazivom involucijska melankolija povezivao se samo sa enama, takoe, jo od davnina, histerija se smatrala poremeajem od kojeg obolijevaju samo ene pa i danas pronalazimo vie sklonosti ka histerinom ponaanju kod ena nego kod mukaraca.Tokom starenja razlike izmeu spolova se sve vie smanjuju, moe se rei da postaju ak obrnute, odnosno da mukarci postaju ti koji ee obolijevaju.Kao razlozi tome navode se umirovljenje, oteenja mozga koja nastaju kao posljedica konzumiranja alkohola i genetika (ivotni vijek mukarca i ene se razlikuje).2.3. Brani status nakon to je utvreno da postoje spolne razlike prilikom obolijevanja od mentalnih poremeaja, odnosno da ene ee obolijevaju, pretpostavlja se da i brani status dosta utie na to.Kao to navode Schaie i Willis (2001) vea stopa mentalnih poremeaja javlja se kod udatih ena, ali navode jo i da mukarci koji su samci, razvedeni ili udovci imaju iste predispozicije da mentalno obole, za razliku od onih oenjenih.Ko razlog eeg oboljenja ena koje su u braku smatra se to to ene prihvate ulogu kuanice i zanemare drutveni ivot i potrebe koje same imaju.2.4. Kulturalne varijacije postavlja se pitanje kakvu ulogu ima kultura u dijagnosticiranje i lijeenju mentalnih poremeaja? In many poorer nations, social networks are a critical part of healing and recovery as patients continue to participate in society rather than becoming isolated, as is often the case in more developed nations.U mnogim siromanijim zemljama, ljudi ak i u toku kritinog dijela lijeenja i oporavka i dalje sudjeluju u drutvu, dok u razvijenim zemljama oni su izolirani.Schaie i Willis (2001) navode primjere koji ukazuju da su razlike itekako prisutne, pa tako u Japanu ima najmanje oboljelih od mentalnih poremeaja dok u SAD-u ima dosta vie.3. Psihopatologija, stres i bespomonostIako se kod mnogih mentalnih poremeaja moe pronai genetska osnova ili tjelesno oboljenje, okolinski stres je primarni faktor kod ostalih. (Schaie i Willis, 2001; str.445).Uobiajeno je shvaanje pojma stres kao neeg to nas ivcira ili zabrinjava - bolest, svaa, nasilje, problemi na poslu, polaganje ispita...Meutim nae tijelo shvaa pojam stresa mnogo ire. Stres je sve to od nas zahtijeva prilagodbu, svaka promjena u naim ivotnim okolnostima, povoljne ili nepovoljne naravi. Ve i samo zamiljanje (misao) ili predosjeanje promjene (emocija) stvaraju stres. Stres je i tjelesni napor poput dugog hodanja, noenja tekih predmeta, nagle promjene temperature ili obilnog obroka.Stres (od engl. stress) doslovce znai udarac. Okolnosti koje izazivaju stres nazivaju se i stresori ("udarai"). Pojam stresa u uem smislu oznaava reakciju organizmu na djelovanje vanjskog stresora. Kad se "nagomila stres", ovjek se razbolijeva: moe se osjeati hronino umorno ili iscrpljeno; moe patiti od nesanice ili prevelike potrebe za snom; moe izgubiti apetit, spolnu elju i sposobnost uivanja u ivotu; moe ga dohvatiti depresija, anksioznost, napadi plaa i panike, opsjednutost, fobija...

Osjeaj da je osoba bespomona da uini ita u svezi s vlastitim problemom povezana je s nekoliko negativnih emocija poput anksioznosti ili depresije, koje u ekstremnoj formi ine mentalni poremeaj. (Schaie i Willis, 2001; str.443).

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je proglasila stres na radnom mjestu svjetskom epidemijom, a otada se stres na poslu jo vie poveao zbog produbljene globalne krize i nezaposlenosti. Jedan od najeih uzroka stresa na radnom mjestu, ipak predstavljaju meuljudski odnosi. Stres zbog loih meuljudskih odnosa opisuje i pojam mobbing, koji oznaava psihoteror na radnom mjestu koji zaposlenici provode prema svojim kolegama. U osnovi je najee sukob iz nekog razloga, a nakon njega poinju spletke, podmetanja, poniavanje i izoliranje. Mnogi pokuavaju posljedice stresa ublaiti na neprikladan ili ak tetan nain. Nikotin, alkohol, kofein, eer, sredstva za umirenja te opijati najea su sredstva kojima pokuavaju smanjiti stres koji osjeaju.U mlaoj dobi ea je anksioznost, prvenstveno zbog toga to se nalaze u fazi kada se od njih mnogo oekuje.Mlade osobe treba da se suoe sa raznim izazovima i optereeni su opasnostima od odbijanja i neuspjeha, uglavnom kada je rije o izgradnji karijere i izboru branog partnera.Upravo tu se oni osjeaju bespomono.Drugi nivo bespomonosti oituje se kroz depresiju, ona se javlja meu starijim odraslim osobama.Anksioznost je emocija koja se javlja kada se stvari ine gotovo beznadnim, ali jo ima izgleda da se neto uini.Depresija naputa nadu: ona odbacuje napor.Kada starija osoba izgubi posao, ima malo nade za dobivanje drugog posla.Kada umre neiji suprug(a), obino nema vie nade; to nije kao gubitak partnera za izlazke iz mladosti. (Schaie i Willis, 2001; str.446).Ljudi kada se suoe sa nekim loim dogaajima, obino postavljaju sebi pitanje zato; odgovori koje daju utiu na nain njihove reakcije.Prema tome imamo tri vrste objanjenja:

1. Ukoliko osoba smatra da je uzrok nekog dogaaja u njoj, odnosno daje internalno objanjenje onda to moe dovesti do naruavanja samopouzdanja, meutim ukoliko osoba daje eksternalno objanjenje onda je svjesna da na dogaaj nije mogla uticati.2. Ukoliko osoba smatra da je uzrok faktor koji je stabilan ona je sklonija depresiji i hroninoj bespomonosti, za razliku od osobe koja smatra da je uzrok promjenjiv faktor.3. Ukoliko osoba smatra da je uzrok nastao kao posljedica faktora koji uzrokuje mnoge ishode, odnosno daje globalno objanjenje, ona je sklonija osjeaju bespomonosti u vie podruija ivota, dok osoba koja daje specifino objanjenje osjea se bespomono samo u odreenim sferama ivota.Postavlja se pitanje koje osobe imaju izraene sklonosti da sebe percipiraju kao kao bespomone, tj. da smatraju da ne mogu uticati na dogaaje koji ih okruuju? Kao odgovor na ovo pitanja smatra se da ene sebe percipiraju kao bespomonije za razliku od mukaraca, zatim pripadnici niih slojeva drutva, manjinske skupine i starije osobe.Realno gledano ovaj njihov osjeaj je do odreene granice i opravdan, meutim ukoliko je intenzivan moe dovesti do ozbiljnih poremeaja.4. Depresija i samoubojstvoDepresija je emocionalno stanje obiljeeno velikom tugom i zlim slutnjama, osjeajima bezvrijednosti, krivnje, potitenosti, povlaenjem od drugih, nesanicom, gubitkom apetita i spolnih udnji, ili gubitkom zanimanja za uobiajene aktivnosti i zadovoljstva to iz njih proizlazi. Veina ljudi u svom ivotu doivi neki oblik depresije, ali se ona najee, po svom intenzitetu, trajanju i manifestaciji razlikuje od patoloke depresije. Pojam depresija moe se odnositi na tri razliita fenomena: simptom, sindrom i poremeaj. Najei simptom depresije je tuga, koju esto susreemo u svakodnevnom ivotu. Sindrom depresije se odnosi na zajedniko pojavljivanje grupe simptoma, pa se tako osim tuge mogu pojaviti osjeaji bezvrijednosti, potitenosti i usamljenosti, potekoe sa spavanjem, promjene u apetitu, i dr. Da bi se dijagnosticirao neki od poremeaja depresije, moraju se zadovoljiti kriteriji odreenog klasifikacijskog sistema, kao to je npr. DSM-IV. Depresija je dio vee kategorije poremeaja raspoloenja. Istraivai djeje psihopatologije tek su se prije dvadesetak godina sloili oko toga da se depresija kao kliniki fenomen moe pojaviti ve u djejoj dobi (Matson, 1989.; prema Milling, 2001.) Iako postoje mnoge slinosti u manifestaciji depresije kod djece i odraslih, priroda depresije se mijenja u funkciji dobi.Poremeaji raspoloenja manje su uestali meu starijim, nego mlaim ljudima. U starijih su mnogo vie uobiajene unipolarne, nego bipolarne depresije. ene imaju vei broj razdoblja depresivnosti nego mukarci tijekom veeg dijela ivota. Katkad se primjenjuje izraz sekundarna depresija, kad se vjeruje da depresija prati neki drugi poremeaj (Davison i Neale, 1999). Neka specifina obiljeja depresije kod odraslih su zaboravnost, gubitak pamenja i distraktibilnost.Depresija se obino maskira u tjelesne simptome za koje nema oitog razloga.Takvi simptomi mogu upuivati na mentalni poremeaj nazvan hipohondrija, no ee je hipohondrija u uskoj vezi s depresijom.Osobe (obino starije) ale se na jake i stalne bolove, najee glavobolju i bolove u leima; medicinski pregled, meutim, ne otkriva nikakav tjelesni problem. (Schaie i Willis, 2001; str.449).4.1. Uzroci depresijeNeki ljudi imaju pogreno miljenje da je normalno da se stariji ljudi osjeaju depresivno. Ponekad, kad se depresija razvije, moe se shvatiti kao normalan dio starenja. Depresija kod starijih ljudi, kojima bolest nije dijagnosticirana niti je lijeena, uzrokuje bespotrebnu patnju za obitelj i osobu, koja bi inae ivjela plodonosnim ivotom. Pri odlasku k lijeniku, opisani simptomi obino su tjelesni, jer starija osoba obino ne eli raspravljati o osjeaju beznaa, tuge, gubitka zanimanja u inae ugodnim aktivnostima, niti o izuzetno dugakom razdoblju tuge nakon gubitka. Shvaajui da se depresivni simptomi u starijih ljudi esto ne zamjeuju, brojni zdravstveni radnici ue prepoznavati i lijeiti prikrivenu depresiju. Shvaaju da neki simptomi mogu biti nuspojave lijekova koje ljudi uzimaju za svoje zdravstvene probleme, ili su uzrokovani ponovljenom boleu. Ako se postavi dijagnoza depresije, lijeenje lijekovima i/ili psihoterapijom pomoi se depresivnoj osobi da se vrati sretnijem, smislenijem ivotu. Nedavna istraivanja su pokazala da je kratka psihoterapija (terapija razgovorom koja pomae ovjeku u svakodnevnim odnosima ili u uenju kako se oduprijeti negativnim mislima koje obino prate depresiju) uinkovita u ublaavanju simptoma kratkotrajne depresije starijih bolesnih osoba. Psihoterapija je korisna i u starijih pacijenata koji ne mogu ili nee uzeti lijekove. Studije uinkovitosti pokazuju da se depresija starije ivotne dobi moe lijeiti psihoterapijom. Poboljano prepoznavanje i lijeenje depresije u kasnijoj ivotnoj dobi uinit e te godine ugodnijima i smislenijima za depresivnu stariju osobu, obitelj i njegovatelje. Gotovo 44% ljudi u dobi od oko 65 godina pate od depresije. Najei uzroci depresije kod starijih osoba su:

Normalan proces starenja ini pojedinca slabim, mentalno i fiziki. Osjeaj slabost i strah od smrti je glavni uzrok depresije starijih ljudi

Gubitak suprunika ili voljene osobe Samoa uzrokuje depresiju

Nedostatak mentalne podrke od lanova obitelji Gubitak samostalnosti

Osjeaj zanemarenosti

Hronine bolesti, kao to su: dijabetes, nekontrolirana hipertenzija, paraliza, modani udar, prijelomi udova, nepokretnost itd.

Dugotrajna terapija lijekovima te mnogi drugi.

Ovaj period ivota Erikson oznaava kao osmi stadij razvoja u kojem dolazi do borbe izmedju integriteta i oajanja.Ukoliko pojedinac pravilno rijei ovu krizu, on se osjea ispunjeno, zadovoljan je svojim ivotom.Dok ukoliko preovlada oajanje pojedinac smatra da mu je ivot uzalud proao i ali za tim. Kod takvih pojedinaca mogu nastupiti i psihopatoloka stanja obiljeena gorinom i grinjom savjesti.Takvi pojedinci postaju senilni, depresivni, hipohondrini, kivni, paranoidni, sumnjiavi, opsesivni i slino. (Fulgosi, 1990;str.137).4.2. Lijeenje depresijeSvaki ovjek se povremeno osjea depresivno, meutim nisu sve depresije iste i potrebno je navesti razlike izmeu pojedinih.Postoje normalne depresije, koje svaki ovjek doivi, javljaju se nakon smrti nekog bliskog prijatelja ili voljene osobe, takoe neki manji neuspjeh u ivotu moe uzrokovati ovu vrstu depresije.Zatim postoje neurotine depresije koje su dosta snanije i manje su realistine i postoje psihotine depresije koje nemamu uope dodira sa stvarnou.Kako Schaie i Willis (2001) navode svaki od navedenih oblika depresije moe imati velike koristi od terapije, kod blagih depresija spreava se razvijanje istih u vie oblike, a kod onih snanijih pored psihoterapije koristi se i terapija lijekovima te elektrokonvulzivna terapija.4.2.1. Terapija lijekovima

Lijecenje lijekovima (psihofarmakoterapija) predstavlja temelj uspjene borbe protiv depresije. Danas nam na raspolaganju stoje brojni antidepresivni lijekovi, razlicitih mehanizama djelovanja. Jedan od cestih uzroka neuspjene terapije antidepresivima jest nedovoljna doza lijeka ili prijevremeni prekid terapije. Antidepresivi su lijekovi protiv depresije koji djeluju tako to uravnoteuju hemikalije u mozgu, na prvom mjestu serotonin, dopamin i noradrenalin. Ispitivanja su pokazala da ove posebne hemikalije, poznate kao neurotransmiteri, igraju vanu ulogu u regulaciji raspoloenja. Taan nain na koje on to rade nije dovoljno poznat. Postoji vie vrsta antidepresiva., najee se dijele na: inhibitore monoaminooksidaze, triciklini i tetraciklini klasini, SIPPS, dualni inhibitori, modulatori serotonina, selektivni inhibitori, noradrenergini i serotoninski modulatori te mnogi drugi. (Folnegovi-malc i sur., 2004)U nastavku slijedi opis djelovanja, te nuspojava nekih od navedenih antidepresiva: triciklini antidepresivi- ovi lijekovi su se pokazali kao veoma uinkoviti i kada su u pitanju nuspojave, one su izuzentno blage, najee je to suhoa usta. MAO inhibitori- imaju neto manje uspjeha za razliku od prethodnih lijekova i imaju tee nuspojave, oni reaguju sa odreenom vrstom hrane te uzrokuju opasno visok krvni pritisak.Tricikliki i MAOI antidepresivi spadaju u starije klase lijekova. Njihove nuspojave su ozbiljnije nego one od novijih lijekova pa se prepisuju samo kao zadnje rjeenje ako drugi tretmani nisu dali efekta. Ljudi koji uzimaju MAOI antidepresive trebali bi paziti na to koju hranu i lijekove uzimaju radi moguih interakcija. Oni bi trebali izbjegavati hranu koja sadri hemikaliju po imenu tiramin koja se nalazi u mnogim vrstama sira, vinima i nekim lijekovima ukljuujui dekongestante. Interakcije MAOI antidepresiva s tiraminom mobu dovesti do poveanja krvnog pritiska to moe dovesti do modanog udara. Stoga je vano da lijenik izvijesti pacijenta o hrani i lijekovima koje ne bi smio uzimati zajedno s MAOI antidepresivima.4.2.2. Elektrokonvulzivna terapija

Elektrokonvulzivna terapija (EKT) ukljuuje prolazak elektrine struje od 70 do 130 volti kroz jednu pacijentovu sljeponicu do druge u razdoblju kraem od sekunde.To rezultira napadom slinim onom kod jake epilepsije. (Schaie i Willis, 2001; str.454).Elektrokonvulzivna terapija (EKT) i danas se smatra najbrim i najefikasnijim vidom lijeenja velike depresije.Ameriko udruenje psihijatara procjenjuje da je elektrokonvulzivna terapija efikasna u oko 80% pacijenata sa unipolarnom ili bipolarnom depresijom.Stope remisija nakon primjene EKT procjenjuju se na 60% do 80%, a efekat se registruje nakon 2 do 4 nedjelje lijeenja (Kennedy i sur., 2001). Primjena EKT najee se razmatra kod pacijenata rezistentnih na primjenu antidepresivnih psihofarmaka. Meutim, vei broj autora danas smatra da bi ovaj vid lijeenja trebalo razmotriti kao terapiju prvog izbora kod tekih depresija sa izrazitim poremeajima psihomotorike i katatonim fenomenima, psihotinih depresija, suicidalnih pacijenata, dakle, pacijenata kod kojih je neophodno postii brzu supresiju simptoma, tjelesno bolesnih osoba, kao i u trudnoi, pa i kod onih pacijenata kod kojih je zabiljeen povoljan odgovor na lijeenje EKT-om u ranijim epizodama depresije. (Kennedy i sar., 2001). Meutim koliko god da se ova terapija smatra pozitivnom njeno djelovanje nije do kraja razjanjeno, utvreno je da se njome uklone bolna sjeanja pa time nestaje i depresija, meutim ona sa sobom nosi i to da se briu i neka druga sjeanja.Mnogi pacijenti takoe nakon terapije imaju problema sa pamenjem. 4.2.3. Psihoterapija

Psihoterapija je oblik lijeenja koji ukljuuje razgovor i edukaciju, ali ne lijekove ni EKT, iako se esto kombinira s njima.Svi su se glavni tipovi psihoterapije primjenili na depresiju.To ukljuuje Freudovu psihoanalizu, Rogersovi humanistiku teoriju,Maslowa i Gestalt pravac, te Skinnerove i Bandurine bihevioralne terapije. (Schaie i Willis, 2001; str.454).Od svih navedenih najvie se koriste bihevioralna modifikacija i kognitivna terapija.Prema gleditu bihevioralne terapije, ovjek ne prima dovoljno pozitivnog potkrepljenja, te ova terapija nastoji pruiti ovjeku to vie potkrepljenja.Bihevioristi smatraju da se to postie ukoliko se povea ovjekova aktivnost te se on usmjerava da naui nove vjetine kroz razne treninge i ugodne aktivnosti.Nastoji se preovladati depresivni stav uz pomo pozitivnih radnji i misli.S druge strane kognitivna terapija zastupa gledite da su izvor depresije mislim, stavovi, vjerovanja, oekivanja itd.Kod osobe se javljaju tri kategorije koje percipira na takav nain da je nezaobilazna pojava depresije.Ovaj trijas obuhvaa: negativni stav prema sebi (samopodcjenjivanje), budunosti (beznadnost) i svijetu koji osobu okruuje (bezvrijednost). (Gregurek, 2004; str.96)

Depresivnog se pacijenta ui da identificira takve obrasce misli, koji su u mnogim sluajevima postupali toliko automatski da je pacijent nesvjestan drugih mogunosti.Tada ga se ui kako vrednovati sebe, svijet i budunost na realistiniji nain. (Schaie i Willis, 2001; str.455). Terapije koje su se pokazale dosta efikasnima su bihevioralna, kognitivna i psihodinamika, meutim kombinacija bihevioralno-kognitivne terapije zasjenila je djelovanje svake navedene terapije pojedinno. Kognitivno-bihevioralna terapija (skraeno: KBT, eng. Cognitive Behavioral Therapy) je oblik psihoterapije koji naglaava vanost uloge miljenja u onome ta osjeamo i kako se ponaamo. Kognitivno-bihevioralni terapeuti ue da, kada je na mozak zdrav, onda je nae miljenje to koje prouzrokuje da se osjeamo i ponaamo na odreen nain. Zbog toga je, ukoliko doivljavamo osjeanja koja ne elimo ili se ponaamo na nain koji ne elimo, vano identifikovati razmiljanja koja uzrokuju ta osjeanja i ponaanja, te nauiti kako ih zamjeniti ili zauzeti drugaiji odnos prema razmiljanjima i emocijama koja vode reakcijama koje elimo.Pacijenti koji pokazuju visok nivo depresivnosti lijee se kombinacijom psihoterapije i terapije lijekovima.4.3. SamoubojstvoSamoubojstvo ili elja za smru posljedica je dugotrajne velike patnje, a depresija je stanje koje izaziva najjae patnje. Priblino dvije treine svih izvrenih i pokuanih suicida otpada na rtve depresije. Paradoksalno, manje je vjerojatno da e se netko ubiti dok je u najdubljoj depresiji, iako je tada patnja najvea, a elja za smru najprisutnija. Naime, u najteoj depresivnoj krizi pacijent ima premalo energije da pokua bilo to, pa makar i suicid, iako je smrt ono za ime najvie udi. Stoga se dogaa da pacijent pokua ili izvede suicid kad mu postane malo bolje i kad smogne snage za djelovanje. Da se teko depresivno stanje pobolja do take da osoba vie nije zainteresirana za smrt, potrebno je uzimati terapiju od jednog do etiri tjedna. Najtraginija posljedica depresije u svakom sluaju je suicid. U depresiji su esto prisutna razmiljanja o smrti, bezvrijednosti ivota, samoubilake misli i pokuaji samoubosjtva. Prema nekim istraivanjima oko 2/3 depresivnih osoba razmilja o suicidu, a 10-15% ga i uini.Kod osoba sa slabije izraenom suicidnou, suicidna razmiljanja obino traju po koju minutu, ali mogu biti ponavljajua, vie puta tjedno, no bitno je ponoviti da su kratkotrajna i prolazna. Osobe s izraenijom suicidnou obino nabave sredstvo za izvrenje samoubojstva (kanap, pitolj, tablete), odrede mjesto i vrijeme za koje vjeruju da e biti pogodno, te pojedini napiu i oprotajno pismo. Nije mogue tano predvidjeti hoe li i kada neka depresivna osoba pokuati izvrti samoubojstvo, ali je zato veoma vano prepoznati faktore koji poveavaju rizik suicida:

Bolesnik koji je ve ranije pokuao suicid U obitelji registrirani suicid

Prisutnost beznaa i jake anksioznosti nemira u klinikoj slici

Kombinacija depresije i alkoholizma

Razraen plan suicida i govorenje o takvim namjerama predstavlja ozbiljno upozorenje

U lijeenju depresivnog bolesnika veoma je rizian period kada se poinje vraati snaga i energija a jo su uvijek prisutni suicidni porivi, obino nakon 2-3 tjedna od poetka lijeenja.Prema Schaie i Willisu (2001), samoubojstvo je povezano sa spolom, dobi, rasom i mnogim drugim faktorima, kako navode vea stopa suicida je kod mukaraca nego kod ena, ali ene znatno nadmauju mukarce kada su u pitanju neuspjeli pokuaji suicida.Zatim kada je rije o rasama, bijelci su skloniji suicidu prvenstveno zbog toga to za vrijeme svoga ivota imaju veu mo od crnaca pa dolaskom u mirovinu ta mo opada to poveava nivo depresije.Takoe stope samoubojstva variraju u razliitim zemljama.Ako se uzme dob kao glavna ralika, primjeujemo da je veliki broj mlaih odraslih koji pokuaju suicid, ali ga ne poine, dok stariji odrasli uspijevaju u svom pokuaju.Kada je rije o prevenciji suicida kod depresivnih bolesnika ovaj pojam je mnogo iri nego to izgleda, prevencija ukljuuje takoe i razne aktivnosti koje eliminiraju rizine situacije.U preventivne postupke u irem smislu rijei spada i adekvatno i pravodobno prepoznavanje osnovne psihijatrijske bolesti, komorbititeta bilo psihijatrijskog ili tjelesnog, kao i suicidalnog ponaanja bolesnika te uvoenja odgovarajuih psihofarmaka, psihoterapijskih i psihosocijalnih postupaka. (Jendriko i Kozari-Kovai, 2004; str.85)5. Modani poremeaji

Skupa sa mentalnim poremeajima koji ukljuuju teku depresiju, organski modani poremeaji ine veinu problema menatlnog zdravlja koji se razvijaju u poznom dijelu ivota.Izraz organski koristi se u psihologiji i psihijatriji radi identifikacije onih mentalnih poremeaja za koje se zna da su barem dijelom prouzroeni malufunkcijom ili oteenjem mozga. (Schaie i Willis, 2001; str.460).5.1. Akutni modani poremeajiSvi poremeaji koji nastaju oteenjem mozga ukoliko se mogu izlijeiti nazivamo ih akutnim modanim poremeajima.S druge strane poremeaji koji su dugotrajniji i nepovratni nazivaju se hroninim modanim poremeajima.Uzroci akutnih modanih poremeaja su brojni: modani udar, srani udar, pothranjenost, manjak vitamina i ostali poremeaji metabolizma, ozljede glave, modani tumori, infekcije, dijabetes, malufunkcija tiroidne lijezde i bolesti spojeva zbog upotrebe alkohola, opasnih lijekova ili nekih droga.Akutni modani poremeaji se mogu uspjeno lijeiti ukoliko se postavi prava dijagnoza i ukoliko je dostupna pravilna medicinska skrb, posebno kada su u pitanju starije osobe.

5.2. Kronini modani poremeajiOva vrsta modanih poremeaja vezuje se sa senilnou, oni se postepeno razvijaju, poinju blagim simptomima, a zatim postaju sve tei.Osobe koje pate od ovih poremeaja imaju potekoa prilikom prisjeanja nekih osnovnih stvari i injenicaOno to omoguava razlikovanje demecije od bilo kojeg oblika depresije ili nekog drugog poremeaja su ustvari kognitivne funkcije koje su smanjene zbog oteenja nekog odreenog podruja u mozgu.Rane faze demecije mogue je prepoznati ukoliko kada se osobi postavi neko pitanje, o stvarima koje bi ona trebala poznavati, proe dosta vremena prije nego ona odgovori.Takoe sa napredovanjem demencije, osobe nemaju kontrolu nad svojim emocijama, motorka je poremeena; javlja se nemogunost samostalnog funkcionisanja, gube orjentaciju..Najvii stepen demencije oituje se time da osoba ne reaguje vie ni na svoje ime, te slijede koma i smrt. 5.2.1. Oblici demencijeS obzirom na terapijski ishod demencije se mogu podijeliti u dvije grupe, a to su:

1. trajne (ireparabilne): presenilne, senilne i artiosklerotike

2. privremene (reparabilne): paralitika i demencija zbog vitaminskih karencijaTrajne demencijePresenilne demencije oznaavaju hronino, progresivno propadanje linosti i javljaju se kao:

Pickova demencija propadaju...sposobnost inicijativnosti, apstraktnog rezonovanja, inteligentnog ponaanja, spontana panja, sposobnost predvianja i stvaranja zakljuaka, izvoenje analiza i sposobnost produktivnog miljenja, emocionalna osjeajnost i karakterna svojstva linosti. (Stojiljkovi, 1965; str.268) Alzheimerova demencija- javlja se preteno kod ena. Procjenjuje se da pogaa vie od 100 000 osoba godinje.Epidemioloke studije pokazuju da bi incidencija mogla biti otprilike 5% za osobe iznad 65 godina i ak 20% za osobe iznad 85.(Schaie i Willis, 2001; str.464) Simptomi Alzheimerove bolesti nastupaju postupno, gotovo neprimjetno, pa ni oboljeli, ni njegova obitelj ne mogu odrediti njen taan poetak. U ranoj fazi bolesnik poinje zaboravljati svakodnevne relativno nebitne injenice (npr. rijetko spominjana imena ljudi, rijetko upotrebljavane rijei i sl.), no ubrzo zaboravlja dogovore i obveze, te vane aktivnosti iz svakodnevnog ivota (npr. iskljuiti plinsko kuhalo, iskljuiti struju, zatvoriti slavinu i sl.). Tako postupno postaje ovisan o manjem ili veem stupnju tue pomoi. Uobiajeno je govoriti da bolesnik najprije gubi sposobnost zapamivanja novonauenih sadraja, dok ona ranije nauena ostaju dugo sauvana (Albert i sur., 1981.). Oboljeli je na poetku bolesti najee svjestan svoje nemoi, bez mogunosti adekvatnog iskazivanja tog uasa bilo govorom ili pisanjem, to kod njega izaziva strah, depresivnost, uznemirenost, a esto i agresiju. U poetku vie pati pojedinac, a u kasnijim fazama, kad mentalna kontrola oslabi i bolest okupira osobu, smatra se da vie pati obitelj, odnosno lan obitelji koji vodi brigu o oboljelom. U uznapredovanom stadiju bolesti bolesnik se ne sjea imena roaka i bliskih osoba, ne prepoznaje ih i ne uoava ili ne razumije rodbinske i prijateljske relacije, njihova zanimanja i funkcije u drutvu; zaboravlja vlastito ime, te praznine u sjeanju nadomjetava komfabulacijama. Kad smetnje pamenja postanu sve izraenije, nastaju i drugi poremeaji kognitivnih sposobnosti. Bolesnikov govor postaje usporen zbog nedostatka pronalaenja odgovarajuih rijei, a slino se dogaa i prilikom pisanja. Ukupni rjenik biva znatno smanjen, a govor postaje stereotipan i siromaan. Bolesnik prije nego to odgovori na postavljeno pitanje ponavlja ga, a kasnije ponavlja svaku izgovorenu rije (echolalia). Ubrzo biva naruena sposobnost pisanja, te raunanja (dyscalculalia), pa oboljeli nije sposoban izvesti najjednostavnije matematike zadatke. Snalaenje u prostoru postaje oteano, zbog ega oboljeli primjerice nije sposoban samostalno pronai i odrediti put prema kui, ne moe upravljati osobnim vozilom ni slijediti upute o tome kako pronai cilj. Kad bolest uznapreduje, vie ne zna upotrebljavati svakodnevne predmete u kui (pri jelu, odravanju osobne higijene, kuhanju, pranju i sl.), te samo osnovne prividno automatske radnje ostaju kako-tako ouvane. Usporedno s gubitkom opisanih kognitivnih sposobnosti (amnesia, dysphasia, dyscalculalia, agnosia, apraxia) vidljivi su poremeaji prosuivanja i ponaanja. Nerijetko nerazumne odluke u poslu, osobito u poslovima s novcem, mogu biti prvi znak bolesti i razlog posjeta lijeniku. U kasnijem tijeku bolesti oboljeli moe postati apatian i nezainteresiran ili agitiran i nemiran. Ubrzo poinje zanemarivati svoj izgled i poinje se neadekvatno odijevati, postaje paranoidan, poremeen mu je ritam sna i budnosti, a javljaju se i obmane osjetila i halucinacije. Konfuzna stanja javljaju se vie nou, kada psihomotorni nemir i buka koju izaziva remete mir ukuana i bliih susjeda. Za razliku od noi, kada je nemiran, oboljeli preko dana spava i odmara se. Bolesnik postaje egocentrian, zajedljiv, sumnjiav prema lanovima obitelji, dok s druge strane ostaje potpuno indiferentan na dogaaje koji u zdravih osoba pobuuju osjeaje. Stabilni brakovi esto propadaju zbog bolesnikove zaluenosti mlaom osobom, dok seksualna indiskrecija sablanjava okolinu. Bolesnik ima poremeen odnos prema hrani, to dovodi do gubitka tjelesne teine ili pretilosti. Mogu se pojaviti hipohondrijske ideje i samooptuivanja. Ta su depresivna stanja esto popraena strahom, negativizmom, agitacijom i pojavom suicidalnih misli. Suprotno od depresivnih stanja mogu se javiti i manini poremeaji. U tim sluajevima kod oboljelih se javlja pojaana potreba za radom (nesvrsishodnim pospremanjem), svadljivost, agresivnost i sl., a sve to uz euforino stanje. Postaju prkosni, mogu initi sitne krae, male prevare i lai u svakodnevnom ivotu. Poinju se prostaki izraavati i zbog pojaane seksualnosti mogu manifestirati ekshibicionistiko ponaanje i druge seksualne poremeaje. esto se javlja i tremor prstiju i ruku (stalno u rukama moraju neto imati i premetati), usporenost pokreta i slabije izraene miine reakcije (Dogan, 1978.). U uznapredovanom stadiju bolesti dolazi i do gubitka kontrole sfinktera i gubitka posturalnih reflekasa, te bolesnik postaje potpuno nepokretan. Tijek te tragine bolesti je progresivan i moe potrajati i vie od 10 godina. Huntingtonova bolest smatra se nasljednom boleu, mnogi autori ovu bolest ne ubrajaju u presenilne demencije zbog toga to se javlja ili na kraju bolesti ili kada svi simptomi dostignu svoj vrhunac.Senilne demencije je oboljenje koje s ejavlja kod manjeg broja starijih ljudi, od ove demencije obolijevaju samo predisoponirane osobe.Simptomi ovih demencija javljaju se zajedno sa znacima starenja, meutim ukoliko doe do nekog fizikog oboljenja stanje se sve vie pogorava, pa osoba brzo gubi pamenje, smanjena je mogunost zapamivanja.Takve osobe esto ive u svom sjeanju i zbog nemogunosti upamivaja gube orjentaciju u vremenu i prostoru.Osobe gube inventar znanja, zatim naglaen im je nagon za preivljavanjem koji se oituje u tome da skupljaju razne sitnice koje ljubomorno uvaju.Ova bolest traje nekoliko godina i predstavlja veliko optereenje za porodicu i okolinu, osobe najee umiru od sepse ili neke druge infekcije.Artiosklerotika demencija oituje se u promjeni krvnih sudova u mozgu i sekundarno sklerotikih promjena u modanom tkivu.Ovaj poremeaj se pripisuje razliitim faktorima: looj ishrani, nedostatku vjebe, puenju i genetskim dispozicijama.Ona se moe javiti postepeno ili dosta naglo, u oba sluaja simptomi su isti: este glavobolje, migrene, kardijalne smetnje, povien krvni pritisak, zujanje u uima, nesigurnost u hodu, nervoza, preosjetljivost, zaboravnost itd.Zatim kako bolest odmie javljaju se: poremeaji sna, dugotrajne nesanice, pospanost preko dana, opadanje radne sposobnosti, oteanost u shvaanju, potreba za pravljenjem estih odmora, vie vremena za obavljanje nekih jednostavnih zadataka itd. Privremene demencije Ove demencije su rjee i mnoge od njih bile su takoe ireparabilne.Paralitika demencija bila je jedna od najteih bolesti meutim danas je jako uspjeno lijei i smrtnost je minimalna.Ona je ustvari sifilitiko oboljenje centralnog nervnog sistema u obliku progresivne paralize.Granice ove bolesti su od 5. do 25. godine, a inkubacioni period traje 5-10 godina.

Demencije zbog vitaminske karencije javljaju se usljed nedostatka vitamina, pri emu se stvaraju toksino produkti koji djeluju na cijeli organizam pa tako i na nervni sistem.S obzirom da nedostatak nekog vitamin moe uzrokovati poremeaj moemo zakljuiti da je nervni sistem taj koji najvie trpi pri nedostatku nekog vitamina.Nedostatak vitamina javlja se ukoliko se ne unosi ishranom u dovoljnoj koliini, ukoliko je resorpcija onemoguena i ukoliko organizam zahjeva vee koliine vitamina nego obino.Kada je rije o lijeenju demencije obino se posmatra da li je mogue demencije vratiti u poetno stanje, ukoliko jest, trebalo bi odmah zapoeti s odgovarajim lijeenjem, npr. ispravljanje hormonane neravnotee. Alzheimerova bolest do sada nema lijeka. Potrebne su i psihosocijalne intervencije jer se o dementnim osobama treba i brinuti. Zadatak skrbi o dementnim bolesnicima obino pada na njihove obitelji, koje i same trebaju podrku i informacije o suoavanju s tim zadatkom.

6. Alkoholizam i zloupotreba kemijskih supstanci

U dananje vrijeme lijekovi se propisuju kako za tjelesne bolesti tako i za mentalne poremeaje, takoe lijekovi koji ne zahtjevaju recepte se masovno konzumiraju, meu njima najpopularniji je aspirin.Takoe veliki broj ljudi konzumira alkohol i marihuanu, te antidepresive, meutim razni svaki lijek ima odreene popratne efekte koji mogu da se kreu od obinih elanih tegoba do smrti. (Schaie i Willis, 2001).6.1. AlkoholizamDugorona konzumacija alkohola moe izazavati cijeli niz tjelesnih i psihikih oteenja.Pored promjena u karakteru vremenem nastaju i poremeaji pamenja i sposobnosti razumijavanja apstraktnih pojmova, ali opadaju i mnoge druge psihike funkcije. Alkohol ima niz kratkoronih i dugoronih uinaka na ljude, a mnogi su po svojoj prirodi tragini i idu od slabog rasuivanja i slabe motorne koordinacije, te njihovih stranih posljedica i za alkoholiara i za drutvo, do ovisnosti koja ini obian, djelatni ivot nemoguim i krajnje ju je teko prevladati. Kao i kod drugih psihoaktivnih tvari koje stvaraju ovisnost, ljudi se na alkohol manje poinju oslanjati zbog dobrog osjeaja koji stvara, a vie da bi izbjegli da se osjeaju loe. U relativno rijetkim sluajevima alkoholiar koji je pio ve godinama moe ui u deliriju tremens (DTs) kad naglo padne razina alkohola u krvi. Osoba postaje delirantna i tremorozna, te pati od halucinacija koje su primarno vizualne, ali mogu biti i taktilne. Lijeenje alkoholiara je vrlo teko, ne smo zbog prirode psihoaktivne tvari da razvija ovisnost, nego i zbog mnogih drugih psiholokih problema koji su vjerojatno prisutni, npr. depresija, anksioznost, teki poremeaji u drutvenom i radnom funkcioniranju osobe. Sustezanje od alkohola detoksikacija moe biti teka i fiziki i psihiki, i obino traje oko mjesec dana. Meu tretmanima dostupnim za alkoholiare je i disulfiram ili antabus, lijek koji demotivira pijenje izazivanjem estokog povraanja ako se popije alkohol. Kod kontroliranog pijenja oznaava se umjereno konzumiranje alkohola, koje izbjegava krajnosti potpune apstinencije i opijanja. Takvim postupkom su pacijenti mogli odravati nisku razinu alkohola u krvi. Schaie i Willis (2001) navode da postoje dvije vrste alkoholiara.S obzirom na dob postoje oni koji su poeli dosta rano ili kasno u ivotu.Takoe postoje dokazi koji upuuju na to da starije osobe koje imaju problema sa piem su u mladosti takoe poeli piti u ranim dvadesetim godinama.Vjeruje se da oni koji su rano poeli piti imaju sklonost ka alkoholizmu, dok oni koji su poeli kasnije posegli su za alkoholom usred stresnih situacija.6.2. Efekti lijekovaUpotreba psihoaktivnih tvari kako bi se izmijenilo raspoloenje i stanje svijesti oigledno je ljudska osobina, a isto takva je i tendencija njihove zlouporabe. DSM-IV pravi razliku izmeu ovisnosti o psihoaktivnoj tvari i zlouporabe psihoaktivne tvari. Ovisnost o psihoaktivnim tvarima, takoer nazvana adikcija, je tei oblik zlouporabe, esto praen fiziolokom ovisnou, to je vidljivo u toleranciji i apstinencijskim simptomima. Tolerancija je fizioloki proces u kojem su za proizvoenje istog uinka potrebne sve vee koliine psihoaktivne tvari. Simptomi sustezanja (apsitnencije) su negativne fizioloke i psiholoke reakcije koje osoba doivljava kada iznenada prestane uzimati psihoaktvnu tvar. Zlouporaba psihoaktivne tvari je laki oblik ovisnosti, osoba upotrebljava tvar do te mjere da je intoksicirana tokom cijelog dana i ne uspijeva izvravati vane obaveze, niti uspijeva u pokuajima sustezanja, ali ne postoji fizika ovisnost.Svake se godine u SAD propie blizu 300 milijuna recepata za psihoaktivne lijekove.Vie od 90% pacijenata mlaih od 65 godina u duevnim bolnicama i vie od 55% pacijenata iznad 65 godina prima psihoaktivne medikamente; nii broj meu starijima odraava veu incidenciju kroninih modanih poremeaja, za koje je uinkovito manje lijekov.(Schaie i Willis, 2001; str. 470).Veliki broj osoba ima problema sa bolestima izazvanim lijekovima koji su im propisani uprkos tome statistika pokazuje da se podcjenjuje zloupotreba lijekova od strane starijih osoba.Deava se da osobe se ne pridravaju lijenikih uputa, zaboravljaju uzeti lijek, uzimanje po vlastitom nahoenju, neispravno doziranje i vremenski raspon uzimanja lijeka.Takoe est je sluaj da se ispoljavaju razni popratni efekti iako se pacijenti dre lijenikih uputa, javljaju se: znakovi trovanja kao i speceifine opasnosti kod specifinih lijekova, zatim se ispoljava letargija,umor, depresija i anksioznost.Zbog svega navedenog potrebno je prije bilo kakve upotrebe lijeka paljivo odvagati koliko pozitinosti i koliko negativnosti nosi odreeni lijek.U starakim domovima est je sluaj da se pogreno ljudima prepisuje lijek i to moe biti presudno pri pojavi mentalnog poremeaja.Lijekovi u tretiranju starijih osoba su neizbjeni meutim ne treba zanemariti ni psihoterapiju koja moe biti dosta uinkovita.7. Psihoterapija

7.1. Ciljevi psihoterapijeDoslovni prijevod naziva psihoterapija jeste "tretman psihe". Pod tim se podrazumijeva lijeenje psihikih poremeaja i oboljenja psihogenog porijekla bez upotrebe lijekova, a uz pomo psiholokih metoda.Psihoterapija u nekim sluajevima predstavlja i podrku osobama u odreenim kriznim situacijama. Kada se spomene tretman psihe, sugerie se na linosti u nevolji.Kod nekih klijenata poremeaj je toliko velik da im onemoguava svakodnevno funkcionisanje, postoji opasnost od samoubistva ili opasnost za druge ljude, pa je nuna hospitalizacija.Kod drugih tegobe mogu biti manje ekstremne, ali ipak uznemiravajue. Nesretan brak, pomanjkanje samopouzdanja, nagrizajui strah, kriza identiteta, depresija, seksualni problemi i nesanice su samo neki od problema koji motiviu ljude da se jave na psihoterapiju.Osoba vrlo esto samo uz potporu prijatelja, okoline i zahvaljujui svojim linim resursima bez strune pomoi savladava ivotne potekoe.Nekad je psihoterapija i prevencija za pojavu vee eskalacije u linosti. Kada osobu nadvlada odreena situcija i kada osoba ne funkcionie pravilno potrebno je potraiti srunu pomo.Klijent je prvi sudionik u terapiji, a drugi sudionik je terapeut. Terapeuti su posebnim znanjem i iskustvom osposobljeni da pomognu klijentima u prevladavanju tegoba koje zahtijevaju tretman.Osim posebnog obrazovanja, od psihoterapeuta se oekuju i osobine linosti koje pridonose terapiji.Vaan kvalitet terapeuta je sposobnost sluanja i izraavanja razumijevanja i osjetljivosti, a bez donoenja sudova. Vitalno vano svojstvo je i sposobnost pruanja tople potpore zabrinutim i nesretnim klijentima, uz istodobno upuivanje na njihove sposobnosti i odgovornost za provoenje korisnih promjena u njihovom ivotu. Ono to psihoterapiju ini jedinstvenom nisu oni koji se njome bave, ve poseban odnos koji nastaje izmeu terapeuta i klijenta.Prvo, to je odnos u kojem su obje strane svjesne zato se sastaju, te koja se pravila i ciljevi veu uz njihovu interakciju.Taj odnos mora biti dobrovoljan, potaknut od klijenta i prihvaen od terapeuta.Psihoterapija esto zapoinje terapijskim ugovorom koji poblie odreuje problem zbog kojeg osoba dolazi na tretman (npr.osoba doe sa problemom napad panike i radi se iskljuivo na saniranju tog problema), postupak koji e biti upotrijebljen prilikom tretmana, potencijalni rizik, te prava i odgovornosti klijenta i terapeuta.Terapeut nastoji s klijentom uspostaviti paljiv odnos, ne gubei iz vida injenicu da taj odnos treba potaknuti klijenta na promjenu. Odnos izmeu klijenta i terapeuta namee terapeutu nekoliko obaveza, ija je funkcija zatita tog odnosa od utjecaja vanjskih sila. Najbitnija od tih obaveza je povjerljivost i tajnost, tj.profesionalna tajna. Terapeut titi klijentovu privatnost i ne odaje podatke koje mu je klijent iznio tokom terapije (postoje odreene iznimke od ovog pravila). Terapeut je duan voditi rauna o dobrobiti svojih klijenata i ta mu dobrobit mora biti na prvom mjestu. Ciljevi psihoterapije: redukcija (smanjenje) emocionalne napetosti putem iskazivanja snanih osjeanja (vaan cilj jeste oslobaanje osobe od velikog emotivnog pritiska i na taj nain sebi olakava dalje funkcionisanje);

postizanje uvida u sebi (terapeutova interpretacija klijentovog ponaanja je uobiajena tehnika za postizanje uvida, svrha te interpretacije nije uvjeriti klijenta da je terapeut u pravu zbog znaenja nekog dogaaja, ve motiviranje klijenta da briljivo razmotri vlastito ponaanje i izvue zakljuke o njegovom znaenju);

razvijanje klijentovih sposobnosti za zrelo i racionalno ponaanje ( klijenta je vano dovesti u poziciju ja sam ok, ti si ok, gdje on uvia svoje line vrijednosti i resurse sa kojima se sam moe suprostaviti odreenom problemu, okrenuti klijenta na njega samog);

promjena navika i neprilagoenih postupaka - psihoterapija esto ima odgojno-obrazovne uinke; terapeut daje nove informacije da bi ispunio praznine ili iskrivljenja u klijentovom znanju

redukcija bolnih osjeanja klijent se obino potie da slobodno izrazi svoja osjeanja u zatienoj prisutnosti terapeuta; to ukljuuje oslobaanje napuklih emocija ije postojanje klijent ve dugo vremena a moda i nikada nije priznao; terapeut potie klijenta da izrazi svoje emocije vjerujui da e one time biti olakane;

osoposobljavanje klijenta za adekvatnu interpersonalnu komunikaciju osposobljavanje klijenta za to bolju komunikaciju sa drugim; kroz terapiju klijent dobija uvid da korijen problema u odnosima sa drugim ljudima lei u njegovim ranim i nauenim iskustvima;

Psihoterapija je svoje mjesto danas nala u svim oblastima ovjekovog ivota to utie i na sam kvalitet ivljenja. Terapijski rad sa djecom i adolescentima moe biti presudna za dalji razvoj njihove linosti. Rad sa bolesnicma moe takoer poboljati njihovo duhovno stanje i ojaati ih da se dalje bore sa boleu. Da bi osoba preivjela u dananjem vremenu velikih turbulencija i promjena potrebno je da se afirmie na razliite naine. Jedan od tih je i izbor psihoterapijskog tretmana. Psihoterapija kod starijih osoba koristi se kao metoda u ouvanju voljno-nagonskih dinamizama liosti, u jaanju motivacije i ustrajnosti u lijeenju organskih bolesti, druenju, bavljenju rekreativnim aktivnostima kao i u brem i uspjenijem fizikom i psihikom oporavku nakon preleane bolesti i slino.Meutim ova vrsta terapije kod starijih osoba nosi niz problema.Prvenstveno se smatralo da starije osobe nemaju koristi od ove terapije i Freud navodi tri razloga zbog kojih bi se moglo zakljuiti da stvarno nemaju koristi, ti razlozi su: starije osobe imaju smanjenju mentalnu elastinost, imaju veliku koliinu iskustva i pridaju manje panje mentalnom zdravlju za razliku od mlaih osoba.(Schaie i Willis,2001).Sve psihoterapije treba da budu to krae, meutim u tretmanu sa starijim osobama tolerie se ukoliko su one due zbog toga to dri osobe dalje od bolnice i zbog toga to je generalno potrebno vie vremena kada su u pitanju stariji ljudi.Najei oblik psihoterapije je u vidu ivotnog pregleda, od osobe se trai rekonstrukcija cijelog ivota, da bi se pri tome sagledali svi propusti, svi uspjesi, nerazrjeeni sukobi.. i da bi se sve navedeno uspjeno preovladalo.7.2. Prepreke u tretmanu starih osobaPrepreke koje se javljaju u tretmani sa starijim osobama su: troak terapije, generaciju koja danas ini da starije osobe smatraju da briga nije potrebna (mentalne bolesti kao nasljeena stanja koja se ne mogu lijeiti), vjerovanje da ljudi ne idu posjetiti profesionalce za mentalno zdravlje osim ako stvarno nisu ludi, strah starijih osoba da e biti zatvoreni u bolnicu, manjak interesa terapeuta (korist intervencije).Skupina psihijatara dala je sljedee razloge za negativizam:

1. Starije osobe pokreu strah kod terapeuta zbog vlastitog starenja.

2. Starije osobe suoavaju terapetua s njegovim konfliktima u vezi s vlasitim starim roditeljima

3. Terapeut se boji da stariji klijent nee reagirati na tretman, to on tumai kao neuspjeh

4. ak i ako se stanje starijeg klijenta pobolja, terapeut osjea da je tretman traenje vremena jer je klijent i tako na domak smrti

5. Kolege mogu kritizirati terapeutovo bavljenje morbidnim temama kao to su starenje i smrt (Komisija o starenju, 1917; prema Schaie i Willis, 2001).

Budui da je veina ovih stavova utemeljena na pogrenim vjerovanjima, moemo se nadati da e se u budunosti promjeniti.8. ZakljuakMentalno zdravlje je veoma vano za ivot pojedinca, mnogo stvari svakodnevno utie na nae mentalno zdravlje.Neke od njih ne moemo kontrolisati (npr. ponaanja drugih ljudi, ivotni dogaaji), dok neke ipak moemo kontrolirati (npr. stav, odgovore na ponaanje drugih ljudi i ivotne dogaaje, nain na koji doivljavamo stvari).Biti mentalno, odnosno psihiki zdrav je jednako vano kao i biti fiziki zdrav, ove dvije vrste zdravlja su dosta povezane.Kada je narueno to mentalno zdravlje govorimo o mentalnim poremeajima, od kojih moe oboliti bilo ko, bezobzira na spol, dob i rasu.Meutim moe se govoriti o razliitosti mentalnih poremeaja, te uestalosti njihovog javljanja s obzirom na spol, dob, kulturnu pripadnost i brani status.Zakljuujemo da s obzirom na dob javljaju se: anksioznost, manini poremeaji, antisocijalni i granini poremeaji, te poremeaji linosti u mlaem dobu, u srednjem dobu javlja se akutni alkoholizam, a u starijem depresije, te demencije.S obzirom na spol, zakljuujemo da ene imaju veu sklonost obolijevanju u svim kategorijama, a takoe s obzirom na brani status ee obolijevaju ene koje su u braku i mukarci koji su samci, razvedeni ili udovci.Kada govorimo o kulturalnim razlikama, zakljuujemo da bijelci ee obolijevaju od crnaca, te vea je stopa oboljenja u SAD-u nego u Japanu.Veliku ulogu pri javljanju mentalnih poremeaja ima takoe i stres koji vodi dalje u depresiju.Postoji nekoliko naina lijeenja depresije, a najee koriteni su: terapija lijekovima, elektrokonvulzivna terapija i psihoterapija, te kombinacija navedenih koja se koristi kod teih oblika depresije.Ukoliko se ne uspije izlijeiti depresija ona vodi ka samoubojstvu.Zakljuujemo da postoji mnogo sluajeva kada ena pokua izvriti samoubojstvo, ali neuspjeno, dok je znatno vei broj mukarca koji uspiju izvriti samoubojstvo.Takoe vei je broj starijih ljudi koji poine samoubojstvo, kod mlaih je to obino neka vrsta poziva u pomo i rijetko se sprovede do kraja. Pored mentalnih poremeaja postoje i modani poremeaji koji nastaju oteenjem mozga.Postoje dvije vrste modanih poremeaja, a to su: akutni i hronini poremeaji.Akutni poremeaji su izljeivi, dok hronini nisu.U hronine poremeaje ubrajaju se trajne i privremene demencije.Neke od trajnih demencija su: Pickova, Alzheimerova i Huntingtonova demencija, a privremene su: paralitika i demencija nastala zbog vitaminske karencije.Takoe alkoholizam i upotreba raznih lijekova ima veliki uticaj kad je rije o javljanju raznih poremeaja, oni tavie mogu biti nekada presudni.I na kraju svega moemo zakljuiti da se psihoterapijom moe mnogo toga postii, iako postoje razna gledita i stavovi o psihoterapiji, potrebno je uputiti kako mlae osobe, tako i starije u psihoterapiju.Potrebno je objasniti osobi koliko moe postii samom odukom pa posjeti terapeuta. 9. Literatura

Albert, M. S., Butters N. i Brandt, J. (1981). Patterns of remote memory in amnestic and demented patient. Arch Neurol .38; 495.

Davison, G. C. i Neale J. M. (1999). Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja. Jastrebarsko: Naklada Slap Dogan, S. (1978). Neurologija involutivne i starake dobi. U: Gerijatrija I. Izabrana poglavlja za lijenike ope medicine. IX seminar za struno usavravanje. Opatija, 102-113.

Folnegovi-malc, V. i sur. (2004). Farmakoterapija depresija. Medicus, 13, 31-39.Fulgosi, A.(1990). Psihologija linosti-teorije i istraivanja. Zagreb: kolska knjigaGregurek, R. (2004). Psihoterapija depresija. Medicus, 13, 95-100.Kecmanovi, D. (1990). Psihijatrija. Beograd- Zagreb: Medicinska knjiga.Kennedy, S.H., Lam, R.W., Cohen, N.L. i sur. (2001). Clinical guidelines for treatment of depressive disorders IV: Medication and other biological treatments.Can J. Psychiatry; 46,38-59.

Kovai-Kozari, D. i Jendriko. T. (2004). Suicidalnost i depresija. Medicus, 13, 77-87.Kronja, T. (1972). Dnevnik jednog psihijatra. Beograd-Zagreb: Medicinska knjigaMilling, L.S. (2001). Depression in Preadolescents. In Walker, C.E. & Roberts, M.C. (Eds.), Handbook of Clinical Psychology (pp.373-390) New Zork: John Wilez and sons.Norbert, K. (2007). Stress at the workplace. http://www.who.int/occupational_health/topics/stressatwp/en/ prisupljeno 20.5.2012.Schaie, K.W. i Willis, S.L. (2001). Psihologija odrasle dobi i starenja. Jastrebarsko; Naklada SlapStojiljkovi, S. (1965). Psihijatrija sa medicinskom psihologijom. Beograd-Zagreb: Medicinska knjigaPAGE 2