SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Meri Brkić

MIROVINSKI FONDOVI U HRVATSKOJ, POLJSKOJ, ČEŠKOJ I

MAĐARSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MIROVINSKI FONDOVI U HRVATSKOJ, POLJSKOJ, ČEŠKOJ I

MAĐARSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Financijska tržišta i institucije

Mentor: prof.dr.sc. Zdenko Prohaska

Komentor: doc. dr. sc. Bojana Olgić Draženović

Student: Meri Brkić

Studijski smjer: Marketing

JMBAG: 0081110093

Rijeka, rujan 2015.

SADRŽAJ

1.UVOD ..................................................................................................................................... 1

1.1.Problem, predmet i objekt istraživanja .................................................................... 1

1.2.Hipoteza istraživanja ................................................................................................. 1

1.3.Svrha i ciljevi istraživanja ......................................................................................... 1

1.4.Znanstvene metode ..................................................................................................... 2

1.5.Struktura rada ............................................................................................................ 2

2.MIROVINSKI SUSTAV U REPUBLICI HRVATSKOJ .................................................. 4

2.1.Vrste mirovinskih sustava ......................................................................................... 4

2.2.Institucije mirovinskog sustava u Republici Hrvatskoj .......................................... 6

2.3.Obilježja mirovinske reforme u Republici Hrvatskoj .......................................... 10

3.MIROVINSKI FONDOVI U HRVATSKOM FINANCIJSKOM SUSTAVU .............. 14

3.1.Struktura ulaganja hrvatskih mirovinskih fondova .................................................... 14

3.2.Poslovanje mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj ............................................ 17

3.3.Razvoj obveznih mirovinskih fondva u Republici Hrvatskoj – aktiva i članstvo ...... 19

3.4.Ulaganja i prinosi obveznih mirovinskih fondova ..................................................... 22

3.5.Udio obveznih mirovinskih fondova u ukupnom broju članova ................................ 25

3.6.Dobrovoljni mirovinski fondovi u Republici Hrvatskoj ............................................ 28

3.6.1.Otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi .................................................. 29

3.6.2.Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi ................................................. 33

4.REFORME MIROVINSKIH SUSTAVA U ZEMLJAMA SREDNJE I ISTOČNE

EUROPE .............................................................................................................................. 36

4.1.Obilježja mirovinske reforme u zemljama srednje i istočne Europe ......................... 37

4.2.Mirovinska reforma u Poljskoj ................................................................................... 40

4.3.Mirovinska reforma u Češkoj ..................................................................................... 42

4.4.Mirovinska reforma u Mađarskoj ............................................................................... 44

5.STRUKTURA ULAGANJA MIROVINSKIH FONDOVA U ZEMLJAMA SREDNJE

I ISTOČNE EUROPE ......................................................................................................... 47

6.ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 56

LITERATURA ....................................................................................................................... 58

POPIS TABLICA ................................................................................................................... 64

POPIS GRAFIKONA ............................................................................................................ 65

1

1. UVOD

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Počeci mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj javljaju se u 19. stoljeću, odnosno u

mirovinama vojnika i državnih službenika te u bratinskim blagajnama nastalima u 19. stoljeću

iako se mirovinsko osiguranje ipak uvodi tek nakon drugog svjetskog rata. Zapravo se o

njihovom značajnijem utjecaju može se govoriti tek u razdoblju nakon Domovinskog rata 90-

ih godina prošlog stoljeća. Otada, ta je djelatnost u Republici Hrvatskoj u izuzetnom porastu,

no i dalje postoji puno prostora za napredak jer mirovinski fondovi kao financijski posrednici

igraju veliku ulogu u spajanju novčano suficitarnih i deficitarnih jedinica gospodarstva,

odnosno pomažu pretvorbi štednje u investicije te tako pomažu normalnom funkcioniranju

tržišta. Predmet istraživanja ovog diplomskog rada je ispitati koliki udio na financijskom

tržištu RH danas zauzimaju mirovinski fondovi i koliki je njihov značaj kao institucionalnog

investitora te usporediti ta kretanja sa određenim zemljama Srednje i Istočne Europe Prikazati

će se njihov razvoj tijekom zadnjih nekoliko godina te će se na temelju statističkih podataka

vidjeti u kolikoj je mjeri svjetska financijska kriza utjecala i odrazila se upravo na mirovinske

fondove koji u svakoj suvremenoj državi imaju veliki gospodarski i razvojni značaj te utječu

na sustav socijalne sigurnosti. Sukladno gore navedenom objekt istraživanja su mirovinski

fondovi u Republici Hrvatskoj te Poljskoj, Češkoj i Mađarskoj, kao predstavnicama zemalja

Srednje i Istočne Europe.

1.2. Hipoteza istraživanja

Iz definiranih problema istraživanja, predmeta i objekta istraživanja proizlazi radna hipoteza:

objektivnim znanjem o mirovinskim fondovima u mirovinskim i socjalnim sustavima neke

zemlje, uz potrebno predznanje i prethodnu sustavnu analizu, moguće je dokazati da su

mirovinski fondovi zbog svoje strukure ulaganja, a posljedično time i svojim udjelom imovine

u BDP-u , neophodni za stabilnost financijskih sustava zemalja Hrvatske, Poljske, Češke i

Mađarske te je na njihovim poboljšanjima radi opće dobrobiti potrebno sustavno raditi.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha ovog rada znanstvenim metodama analizirati i istražiti mirovinske fondove te njihove

učinke na hrvatskom, poljskom, češkom i mađarskom tržištu, utvrditi trenutno stanje te tako

2

predvidjeti njihova buduća kretanja. Cilj rada je istraživačkim procesom spoznati važnost i

utjecaj mirovinskih fondova kao značajnog institucionalnog investitora na financijskim

tržištima tih zemalja. Da bi se to saznalo, u radu će se odgovoriti na slijedeća pitanja:

1) Koja su osnovna obilježja mirovinskog sustava i RH?

2) Što su mirovinski fondovi?

3) Kako su se isti razvijali kroz godine?

4) Koliki značaj na tržištu imaju mirovinski fondovi u Hrvatskoj?

5) Koliko su mirovinski fondovi značajni u Poljskoj, Češkoj i Mađarskoj?

6) Koje su sličnosti i razlike u odnosu na hrvatsko tržište?

7) Što se može zaključiti iz statističkih podataka kroz godine?

8) Kakva su predviđanja za ove oblike financijskih institucija?

1.4. Znanstvene metode

Tijekom istraživanja i izrade ovog diplomskog rada korištene su sljedeće znanstvene metode:

komparativna metoda, induktivna i deduktivna metoda, sinteza i analiza, metoda apstrakcije i

konkretizacije, metoda generalizacije te deskriptivna i statistička metoda.

1.5. Struktura rada

U prvome dijelu, Uvodu, formuliran je problem i predmet istraživanja, svrha i cilj istaživanja,

navedene su znanstvene metode istraživanja i hipoteza koje se treba dokazati te objašnjena

struktura rada.

U drugom dijelu pod naslovom Mirovinski sustav u Republici Hrvatskoj, prikazana su

osnovna obilježja mirovinskog sustava i njegova organizacija nakon mirovinske reforme, te

potom zakonski ustroj i institucije preko kojih sustav u stvari i funkcionira.

U slijedećem dijelu pod nazivom Mirovinski fondovi u Hrvatskom financijskom sustvu,

objašnjen je način na koji se ulaže u mirovinske fondove, oni su zatim raščlanjeni na obvezne

i dobrovoljne te se potom analizira njihov značaj i udio na tržištu.

Četvrti dio, Reforme mirovinskih sustava u zemljama Srednje i Istočne Europe, prikazuje

obiježja mirovinskog sustava Poljske, Češke i Mađarske u kojima se taj oblik financijskih

3

institucija otprilike počeo razvijati kad i u Hrvatskoj. Objašnjene su njihove mirovinske

reforme te kako je i na kojim načelima ustrojen novi sustav.

Struktura ulaganja mirovinskih fondova u zemljama srednje i istočne Europe, prikazuje

statističke podatke o mirovinskim fondovima Češke, Poljske i Mađarske koji su uspoređeni s

podacima o hrvatskim mirovinskim fondovima te je objašnjena njihova politika ulaganja.

U šestom dijelu, zaključku, sažeto su prikazani svi najbitniji djelovi rada.

4

2. MIROVINSKI SUSTAV U REPUBLICI HRVATSKOJ

Mirovinski sustav je skup pravnih normi, financijskih i institucionalnih aranžmana kojima se

regulira osiguranje od rizika starosti, invalidnosti i gubitka hranitelja (Puljiz, 2007). On je u

svakoj državi definiran njenim društvenim, gospodarskim i političkim kretanjima kao i

sustavom vrijednosti i društvenom opredijeljenošću. Mirovinski sustav sastoji se od nekoliko

podsustava a on se odnosi na način financiranja, upravljanje mirovinskim fondovima,

raspodjelu mirovina i sl. Puljiz (2007) objašnjava najvažnije podskupine mirovinskog sustava

s obzirom na kategorije osiguranika. Mirovinski fondovi mogu biti javni (kada njima upravlja

država) ili privatni (kada mirovinskim fondovima upravljaju privatne financijske institucije).

Nadalje, raspodjela sustava dijeli se na obvezne i dobrovoljne, ovisno o tome obvezuje li

država osiguranike na plaćanje doprinosa iz kojih se financiraju mirovine, definiranih davanja

(mirovine su unaprijed zadane mirovinskom formulom a država osigurava njihovu isplatu) ili

s druge strane definiranim doprinosima (kada iznosi mirovina izravno utječu o uplaćenim

doprinosima osiguranika u mirovinske fondove). Također, mirovinski fondovi mogu biti

univerzalni (namjenjeni svim građanima) a njihovo financiranje ovisi o porezima i ostalim

javnim prihodima i s druge strane, utemeljeni na osiguranju zaposlenika (namjenjeni

osiguranicima te od njih ovisnim članovima obitelji) a financiraju se doprinosima zaposlenika

i poslodavaca. Prema tome, mirovine predstavljaju važan oblik individiualne i nacionalne

štednje koja je važna kako za same građane tako i za društvo u cjelini (Puljiz i suradnici,

2008).

2.1. Vrste mirovinskih sustava

Nekoliko je temeljnih podjela mirovinskog sustava. Prema kriteriju načina financiranja

postoje tri vrste sustava:

1. sustavi temeljeni na kapitaliziranoj štednji,

2. sustavi temeljeni na kapitaliziranoj štednji i

3. mješoviti sustavi.

Sustavi temeljeni na međugeneracijskoj solidarnosti financiraju se iz tekuće uplate doprinosa

što podrazumjeva kako sadašnje generacije aktivno zaposlenih osoba financiraju mirovine

5

sadašnjih umirovljenika. Isto tako, buduće mirovine zaposlenih financirati će budući

zaposlenici. (Anušić i suradnici, 2011).

Sustavi temeljeni na kapitaliziranoj štednji su sustavi u koje zaposlenici izdvajaju doprinose

na svoje osobne račune u mirovinskim fondovima a čijim sredstvima upravljaju mirovinska

društva koja ta sredstva ulažu na tržištima kapitala (Anušić i suradnici, 2011). Prednost takvih

sustava jest njihov utjecaj na povećanje ukupne razine nacionalne štednje čime se stvara

kapital za investiranje i razvoj, razvoj tržišta kapitala i ukupni ekonomski rast neke države.

Mješoviti sustavi su modeli u kojima se kombinira sustav kapitalizirane mirovinske štednje sa

sustavom međugeneracijske solidarnosti (Jurlina-Alibegović, 2000).

Prema kriteriju upravljanja sustavom postoje:

1. javni obvezni mirovninski sustavi,

2. privatni miroviski sustavi,

3. korporativni mirovinski sustavi i

4. mješoviti sustavi.

Javni obvezni mirovinski sustavi nastali su nakon Drugog svjetskog rata i u većini su država

obuhvatili uglavnom ukupno zaposleno stanovništvo. U samom početku nastanka bili su

izrazito jeftini, nisu zahtijevali visoke stope doprinosa za njihovo financiranje, a sve su do

nedavno osiguravali visoke razine mirovina. Osnovno obilježje tih sustava je izuzetna

osjetljivost na dvije pojave od kojih se prva odnosi na demografsku tranziciju kao posljedicu

dugogodišnjeg pada fertiliteta potom i produženja očekivanog trajanja života, odnosno proces

starenja stanovništva što znači da se u ukupnom stanovništvu sve više povećava udio osoba

starijih od 65 godina. Starenje stanovništva utječe na sve nepovoljniji odnos broja zaposlenih i

broja umirovljenih, a to utječe na potrebu povećanja stope doprinosa ako se želi zadržati ista

razina mirovina. Suvremene strukturne pojave ne osiguravaju kao nekada visoku razinu

zaposlenosti a snažan materijalni napredak iza sebe je ostavio u razvijenim, zbog iseljavanja i

nekim srednje razvijenim, zemljama poremećene brojčane odnose u dobnom sastavu

stanovništva, posljedično i pad priljeva mladih na tržište radne snage (Akrap, 2006). Druga

pojava koja obilježava javne mirovinske sustave je takozvano starenje sustava. U početku je

6

postojao izrazito povoljan omjer zaposlenih i umirovljenika što je sustav činilo jeftinim te su

stope doprinosa bile niske a mirovinska prava visoka, međutim, na dugi rok takav sustav nije

održiv jer između ostalog zahtjeva višestruko više stope doprinosa nego u početnoj fazi

uvođenja.

Privatni mirovinski sustavi - glavnu ulogu ovdje imaju privatni mirovinski fondovi, a takvi

sustavi javljaju se u Južnoj Americi te se najčešće formiraju u okviru velikih proizvodnih

poduzeća, grane djelatnosti, sindikalnih udruženja.

Korporativni mirovinski sustavi su oni organizirani od strane velikih organizacija radi

ostvarenja interesa određene grupacije zaposlenih, a uglavnom su to privatni mirovinski

fondovi osnovani radi dobrovoljnog mirovinskog osiguranja.

Mješoviti sustavi su kombinacija osnovnih značajki javnih i privatnih mirovinskih sustava

koji iskorištavaju pozitivne aspekte pojedine vrste mirovinskog sustava. Treća podjela

predstavlja način definiranja visine mirovine u sustavu pa tu postoje različiti načini računanja

visine mirovine (Jurlina-Alibegović, 2000).

2.2. Institucije mirovinskog sustava u Republici Hrvatskoj

Hrvatska je izabrala mješoviti model odnosno sustav kapitalizirane mirovinske štednje. Prema

istraživanju (Anušić i suradnici, 2004) problem tog modela bio je što se hrvatski mirovinski

sustav previše oslanjao na međugeneracijsku solidarnost, a relativno niska stopa doprinosa

(5%), visoke stope administrativnih naknada, konzervativna politika fondova i nerazvijenost

tržišta kapitala nisu omogućili neke konkretnije promjene. Visina doprinosa od

implementiranja mirovinske reforme u 2001. godini nije se promijenila.

Sukladno zakonskim odredbama institucionalni okvir mirovinskog sustava u Hrvatskoj djeluje

kroz sljedeće institucije čija je djelatnost uređena Ustavom Republike Hrvatske, zakonskim

odredbama, podazakonskim aktima i pravilnicima (Novak, 2005);

1. Središnji registar osiguranika – REGOS,

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje – HZMO,

7

3. Društva za upravljanje mirovinskim fondovima/mirovinska društva,

4. Mirovinski fond,

5. Banka skrbnik.

Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga – HANFA: djeluje od 2006. godine kada je

preuzela ovlasti Agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja (HAGENA). HANFA

predstavlja nadzorno tijelo a njezina osnovna zadaća (Bejaković, 2012) jest štititi interese

članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova kroz nadzor društava za upravljanje

mirovinskim fondovima, mirovinskim osiguravajućim društvima, mirovinskim fondovima i

Središnjeg registra osiguranika. HANFA vrši nadzor nad svim aktivnostima su investicijska

ograničenja mirovinskih fondova, postupaka ulaganja u inozemstvu, učlanjenja u fondove i

promjene članstva, postupak prijenosa sredstava s osobnih računa prilikom umirovljenja

člana, akutarske proračune i njihovu primjenu prilikom utvrđivanja mirovinskih davanja u

mirovinskim osiguravajućim društvima. HANFA može bez ograničenja pregledavati poslovne

knjige i dokumentaciju mirovinskih društava i REGOSA ako ustanovi nepravilnosti i u tom

slučaju donosi rješenja o ispravljanju nepravilnosti. HANFA ima pravo oduzeti odobrenje za

rad mirovinskom društvu ukoliko isto ne postupi prema pravilnicima i zakonu te pokrenuti

odgovarajuće postupke pred nadležnim sudom;

Središnji registar osiguranika (REGOS): institucija koja prikuplja doprinose i vodi

individualne račune građana. Doprinose prikuplja putem poslovnica Financijske agencije -

FINE obavlja postupak registracije, nazdora i evidentiranja doprinosa osiguranika za obvezno

mirovinsko osiguranje. REGOS sukladno Zakonu o središnjem registru osiguranika obavlja

sljedeće poslove (NN, 159/13):

- prikupljanje podataka za osiguranike i druge osobe te obrada tih podataka,

- poslove vođenja evidencije o osobnim računima članova mirovinskih fondova,

- poslova izvršavanja naloga članova o prijenosu doprinosa, prijenosu računa i prijenosu imovine,

- kontrolu plaćanja doprinosa,

- prikuplja mjesečnu dokumentaciju od poslovnica o uplaćenim doprinosima za pojedine članove,

8

- izvješćuje članove fonda o stanju sredstava na njihovim računima,

- izvješćuje mirovinska društava o strukturi njihovih članova.

Zbog kontrole pravilnosti obračuna i plaćanja doprinosa, REGOS ima pravo kontrolirati

poslovne knjige, financijsku dokumentaciju i druge evidencije obveznika plaćanja doprinosa;

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje-HZMO: djelatnost zavoda jest provedba obveznog

mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti (obveznog mirovinskog

osiguranja ili I. stupa) u okviru kojega se osiguranicima osiguravaju prava za slučaj starosti,

invalidnosti i tjelesnog oštećenja a članovima njihovih obitelji prava u slučaju smrti

osiguranika, odnosno korisnika mirovine. HZMO prima doprinose osiguranika i isplaćuje

mirovine;

Društva za upravljanje mirovinskim fondovima/ mirovinska društva: društva za upravljanje

mirovinskim fondovima su trgovačka društva koja osnivaju i upravljaju obveznim (II stup -

društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondom) i dobrovoljnim (III stup - društva za

upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima) mirovinskim fondovima. Najniži temeljni

kapital mirovinskog društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondom iznosi 40 milijuna

kuna, a društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondom 15 milijuna kuna. Prema

zakonu mirovinsko društvo je obvezno uvijek održavati uplaćeni kapital društva u iznosu od

najmanje jedne polovice najnižeg temeljnog kapitala. Mirovinsko društvo je odgovorno

članovima mirovinskog fonda za štetu nastalu zbog neispunjenja ili neprimjerenog ispunjenja

svojih obveza koje se odnose na upravljanje fondom, osim ako neispunjenje ili neprimjereno

ispunjenje proizlazi iz okolnosti za koje mirovinsko društvo nije odgovorno i za koje nije

moglo biti odgovorno i ako je vodilo poslovanje s pozornošću urednog i savjesnog

gospodarstvenika. Radi pokrića troškova društva za upravljanje obveznim mirovinskim

fondom, društvo zaračunava obveznom mirovinskom fondu sljedeće naknade (NN, 19/14):

- ulaznu naknadu koja iznosi najviše 0,8% od uplaćenih doprinosa,

- naknadu za upravljanje u iznosu od naviše 0,45% godišnje od ukupne imovine

umanjene za financijske obveze mirovinskog fonda u 2013., 2014. i 2015. godini, a za

svaku daljnju godinu stopa naknade se umanjuje za 7 % u odnosu na prethodnu

godinu, s time da ista ne može biti niža od 0,3%,

9

- naknadu za izlaz koja se zaračunava prilikom izlaza člana iz fonda, ukoliko se ne radi

o izlasku nakon tri godine članstva u istom obveznom mirovinskom fondu. Bivši

obvezni mirovinski fond obračunati će i odbiti od ukupnog iznosa na osobnom računu

člana naknadu za izlaz u iznosu od 0,8% u prvoj godini članstva, 0,4% u drugoj godini

članstva te 0,2% u trećoj godini članstva;

Mirovinski fond: fond posebne vrste odnosno zasebna imovina bez pravne osobnosti koji se

osniva radi prikupljanja novčanih sredstava uplaćivanjem doprinosa članova fonda i ulaganja

tih sredstava sa ciljem povećanja vrijednosti imovine fonda radi osiguranja isplate

mirovinskih davanja članovima tog fonda (Novak, 2005). Mirovinski fondovi u Hrvatskoj

dijele se na obvezne i dobrovoljne mirovinske fondove (HANFA, 2014):

- Obvezni mirovinski fond: članovi se osiguravaju na temelju individualne kapitalizirane

štednje i on predstavlja II. stup mirovinskog osiguranja koji je obvezan za osiguranike do

50 godina starosti a dobrovoljan za one iznad 50 godina. U fond mora biti uključeno

najmanje 50.000 članova,

- Dobrovoljni mirovinski fond: u fond se dobrovoljno osiguravaju osobe na temelju

individualne kapitalizirane štednje, a dobrovoljni mirovinski fondovi dijele se na otvorene

i zatvorene mirovinske fondove. Dobrovoljni mirovinski fond za obavljanje svoje

djelatnosti mora imati najmanje 200 članova.

Banka skrbnik: mirovinsko društvo je dužno izabrati banku skrbnika kojoj povjerava imovinu

mirovinskog fonda na čuvanje. Banka skrbnik ne smije biti povezana niti s jednim

mirovinskim društvom ili mirovinskim osiguravajućim društvom. Izbor banke skrbnika i

promjenu te banke odobrava HANFA. Poslovi banke skrbnika su (ErstePlavi mirovinski

fondovi, s.a.): pohrana i čuvanje imovine mirovinskog fonda na posebnom računu,

utvrđivanje vrijednosti imovine mirovinskog fonda, izvješćivanje o isplati dividende, isplati

kupona ili dospijećima i obavještavanje o godišnjim skupštinama dioničara i pravima

vezanima uz imovinu mirovinskih fondova.

10

2.3. Obilježja mirovinske reforme u Republici Hrvatskoj

Mirovinski sustav igra najbitniju ulogu u ekonomskoj stabilnosti, odnosno predstavlja stalni

izvor prihoda većine ljudi nakon radnog vijeka. U tu svrhu za mirovine se iz nacionalnog

dohotka izdvajaju velika sredstva a onaj dio sredstava koji se redistribuira u fondove čini

znatan kapital koji se koristi za daljnje investiranje na financijskim tržištima. Mirovinska

reforma koja se u Hrvatskoj provodila od 2001. godine uključivala je usmjerenost na

uvođenje privatne obvezne i dobrovoljne mirovinske štednje. Reforma mirovinskog sustava u

Hrvatskoj poput svih ostalih tranzicijskih zemalja imala je za cilj preusmjeriti doprinose iz

sustava međugeneracijske solidarnosti (engl. Pay as you go-PAYG) u II. stup ili obveznu

mirovinsku štednju i III. stup ili dobrovoljnu mirovinsku štednju (Anušić i suradnici, 2004).

Hrvatska mirovinska reforma provedena je u dvije etape. Prvi val mirovinskih reformi od

1999. godine uključivao je osiguranje održivosti i racionalizacije postojećeg mirovinskog

sustava, dok je mirovinska reforma koja je počela 2001. godine uključivala radikalne

promjene s ciljem uspostavljanja kapitalizirane mirovinske štednje (Olgić Draženović, 2012)

Najvažnija funkcija mirovinskog sustava je omogućiti svojim osiguranicima raspodjelu

potrošnje nakon razdoblja zaposlenosti, invaliditeta ili u ostalim situacijama kada osiguranici

nisu više u mogućnosti ostvarivati sredstva za život. Mirovine predstavljaju ključan oblik

individualne i nacionalne štednje koja je važna za same građane kao i društvo u cjelini (Puljiz

i suradnici, 2008). S druge strane, mirovine imaju i bitnu funkciju u održanju socijalne

solidarnosti unutar društva jer se na taj način odvija vertikalna redistribucija dohotka od

bogatijih prema siromašnijim kategorijama umirovljenika. Također, vrši se i horizontalna

redistribucija dohotka u prilog onim umiroviljenicima koji su u posebnoj životnoj situaciji,

imaju dodatne troškove i potrebna su im veća sredstva za život. Sve to ovisi o različitim

načelima na kojima se temelji određeni mirovinski sustav (Bejaković i suradnici, 2011).

Sustav međugeneracijske solidarnosti ili PAYG koji je prethodio sadašnjem, temeljio se na

tome da generacija trenutnih zaposlenika svojim doprinosima u sustav financira mirovinske

naknade postojećih umirovljenika. Zaposlenicima se temeljem njihovih plaća i o njima

ovisnih doprinosa obračunavaju buduće mirovinske naknade koje će financirati budući

naraštaji te iz tog razloga i nose takav naziv (Bakić, 2007). Sustav međugeneracijske

solidarnosti u Hrvatskoj dugoročno nije bio održiv jer akumulirana sredstva nisu bila dovoljna

za financiranje umirovljenika što je stvorilo manjkove sredstava. Najvažniji razlozi poteškoća

11

podjeljeni su u dvije skupine: demografsko-organizacijski i financijsko-sustavni (Bejaković,

2011):

1. Demografsko-organizacijski vezani su uz starenje stanovništva a obilježava ih povećan

udio stanovništva starijeg od 65 godina uz smanjenje broja novorođenih, smanjivanje

broja osoba u radnoj dobi i pad zaposlenosti, pogoršanje omjera broja uplatitelja doprinosa

i umirovljenika zbog nisko utvrđene zakonske dobi za odlazak u mirovinu (prije reforme,

60. godina za muškarce i 55. godina za žene), učestalo prijevremeno umirovljenje, široko

primjenjivana definicija invalidnosti pa stoga i velik broj invalidskih mirovina,

rasprostranjenost povlaštenih mirovina i dr.

2. Financijsko-sustavni razlozi vezani su za prirodu i obilježja kapitalizirane mirovinske

štednje i PAYG sustava. Tadašnji umirovljenici plaćali su niže doprinose a primali

mirovine po mnogo većim stopama od doprinosa koje su plaćali tadašnji zaposlenici. U

takvim slučajevima, ne postoji izravna povezanost između doprinosa i isplata jer se sve

uplate troše na aktualne generacije umirovljenika. Za sustav je otežavajuća okolnost bio i

Domovinski rat koji je dodatno povećao broj osoba s pravom na mirovinu. Pojavio se

deficit proračuna zbog razmjerno niskih mirovina koje su iznosile tek oko 40% od

prosječne neto isplaćene plaće a mirovinski doprinosti pokrivali su tek tri petine iznosa.

Zbog neodrživog mirovinskog sustava država je odlučila pokrenuti stratešku mirovinsku

reformu.

Prva bitna intervencija u mirovinski sustav, tzv. mala mirovinska reforma, bila je usmjerena

na racionalizaciju i kontrolu tekućih mirovinskih troškova (Bejaković, 2012). Osnovni cilj te

reforme bio je uspostaviti dugoročno održivi sustav koji će na bolji način štititi od rizika

starosti, invalidnosti i smrti. U reformiranom sustavu nastojali su se bolje povezati uplaćeni

doprinosi i visina mirovina te utvrditi novi odnos solidarnosti u prvom mirovinskom stupu.

Uvedene su promjene koje su uključivale (HZMO, s.a):

· podizanje dobne granice za starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu za pet godina, uz

prijelazno razdoblje od 1999. do 2007. godine,

· novu definiciju invalidnosti, koja je bitno različita i restriktivnija od prijašnje definicije

invalidnosti,

12

· nova mirovinska formula za izračunavanje mirovine,

· produljenje obračunskog razdoblja iz kojega se uzimaju plaće za određivanje mirovine.

Prava koja su ukinuta novim zakonom uključivala su (HZMO, s.a.):

· minimalnu mirovinu,

· zaštitni dodatak uz mirovinu,

· novčanu naknadu za tjelesno oštećenje zbog bolesti i ozljede izvan rada kao pravo na staž

po toj osnovi,

· u sustavu mirovinskog osiguranja ukinuto je pravo na osposobljavanje djece sa smetnjama

u tjelesnom i duševnom razvitku (ostvaruje se u sustavu socijalne skrbi),

· doplatak za pomoć i njegu.

Prema novom sustavu uveden je novi institut najniže mirovine, drukčije je uređena najviša

mirovina i određen je novi institut osnovne mirovine korisnicima mirovine iz prvoga stupa a

koji su osigurani u drugom stupu. Zahvaljujući toj reformi usporen je rast umirovljenih osoba

u usporedbi s prethodnim godinama. Ipak, značajne promjene dogodile su se 2002. godine

kada je novom tzv. velikom reformom uveden trodijelni sustav mirovinskog osiguranja. Cijeli

takav sustav država je dodatno osnažila zakonima koji će biti navedeni dalje u tekstu.

Razdoblje između 1998. do 2002. godine označavalo je prijelazno razdoblje, a reforma je

stupila na snagu do 2002. godine kada se trodijelni sustav utemeljen na slijedećem, počeo

primjenjivati (Bejaković, 2012:230):

· prvi stup - obvezno osiguranje na temelju međugeneracijske solidarnosti,

· drugi stup – obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane

štednje,

· treći stup - dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane

štednje.

Bejaković (2012) ističe kako ne postoji univerzalni način za idealno funkcioniranje

mirovinskog sustava na koji neće utjecati demografski trendovi, makroekonomske promjene,

političke promjene i brojni drugi uvjeti i problemi, a reformom se pokušalo ostvariti što više

13

pozitivnih učinaka i stvoriti sustav generacijske solidarnosti koji jamči sigurne i dostatne

prihode u starijoj dobi, što je i temeljni cilj mirovinskog osiguranja te također i ostvariti

ciljeve zbog kojih je dio sustava privatiziran a to su bili: razvoj tržišta kapitala, efikasnost i

gospodarski rast. Međutim do sada je evidentno da se i ovaj način funkcioniranja mirovinskog

sustava suočava sa brojnim problemima kao što su česte izmjene zakona, prevelika

zastupljenost povlaštenih mirovina, preblagi uvjeti za stjecanje mirovine zastupnika i

dužnosnika kao i invalidskih mirovina, konkretno u pogledu posebnih propisa postoji

četrnaest kategorija osoba koje primaju mirovine po posebnim propisima, što znači po

povoljnijim uvjetima od ostalih osiguranika (Bejaković, 2011). Na temelju toga se može

zaključiti da su potrebne korekcije određenih parametara o kojima ovisi razina mirovina i

troškovi u trodjelnom mirovinskom sustavu.

14

3. MIROVINSKI FONDOVI U HRVATSKOM FINANCIJSKOM SUSTAVU

Sustav kapitalizirane mirovinske štednje uveden u Hrvatskoj 2002. godine doveo je u

Hrvatsku potpuno novi i do tada nepoznat način izdvajanja sredstava za mirovinu. Dotadašnji

sustav međugeneracijske solidarnosti nadopunjen je mirovinskim fondovima, odnosno II. i III.

sustavom mirovinskog osiguranja. Mirovinski fondovi bitni su za svakog tko stupi u radni

odnos i počinje izdvajati sredstva za buduća mirovinska primanja. Naime, svaki osiguranik

tada je zavisan o prinosima mirovinskih fondova. Utjecaji na prinose različiti su i konačna

isplata mirovina uvjetovana je mnogobrojnim faktorima poput stanjem na tržištu kapitala i

novca, makroekonomskim kretanjima i zakonskom regulativom.

3.1. Struktura ulaganja hrvatskih mirovinskih fondova

Sama struktura ulaganja definirana je zakonom te je ulaskom Republike Hrvatske u EU došlo

do znatnih promjena. Dakle zakonske odredbe u Hrvatskoj propisuju strukturu ulaganja

obveznih mirovinskih fondova. Propisane su količina i vrsta domaćih i inozemnih

vrijednosnih papira u koje obvezni mirovinski fondovi smiju ulagati. Na inozemna tržišta

kapitala može se ulagati jedino u vrijednosne papire izdavatelja čije je sjedište u nekoj od

članica Europske unije ili članica OECD1-a. Do dana prijema Republike Hrvatske u EU, u

inozemnu imovinu moglo se ulagati najviše 20% imovine mirovinskog fonda, a od početka

članstva nema ograničenja (Bejaković, 2012: 219). Do samog EU članstva minimalni dio

imovine koji je morao biti uložen u vrijednosne papire izdane od strane Republike Hrvatske

odnosno Hrvatske narodne banke iznosio je 50%. Pri samom ulaganju mogu se primjenjivati

terminski ugovori, opcije i ostali izvedeni financijski instrumenti samo u svrhu zaštite

imovine fonda.

1 engl. OECD: Organisation for Economic Cooperation and Devolopment- Organizacija za ekonomsku suradnju

i razvoj

15

Imovina mirovinskog fonda može se sastojati isključivo od (NN, 19/14):

1. prenosivih dužničkih vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca čiji je izdavatelj

Republika Hrvatska, druga država članica ili država članica OECD-a te HNB ili druge države

članice, odnosno države članice OECD-a,

2. prenosivih dužničkih vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca za koje jamči

Republika Hrvatska, druga država članica, država članica OECD-a, Hrvatska narodna banka,

ili središnja banka druge države članice, odnosno države članice OECD-a, ili je izdavatelj

javno međunarodno tijelo kojemu pripadaju te države,

3. prenosivih dužničkih vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca uvrštenih na uređeno

tržište u smislu odredbi zakona koji uređuje tržište kapitala, čiji je izdavatelj jedinica lokalne i

područne samouprave u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici ili državi članici OECD-a

ili čiji izdavatelj ima sjedište u istima,

4. prenosivih vlasničkih vrijednosnih papira uvrštenih na uređeno tržište u smislu odredbi

zakona koji uređuje tržište kapitala, čiji je izdavatelj dioničko društvo sa sjedištem u

Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici ili državi članici OECD-a,

5. udjela UCITS fondova koji su odobrenje za rad dobili u Republici Hrvatskoj ili drugoj

državi članici ili odgovarajućih fondova koji su odobrenje za rad dobili u državi članici

OECD-a, pod uvjetom da su provođenje nadzora nad tim fondovima i razina zaštite ulagatelja

istovjetni onima propisanim zakonom koji uređuje osnivanje i rad otvorenih investicijskih

fondova s javnom ponudom,

6. udjela ili dionica u otvorenim alternativnim investicijskim fondovima, odnosno dionica ili

poslovnih udjela u zatvorenim alternativnim investicijskim fondovima koji su odobrenje za

rad dobili u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici ili odgovarajućih fondova koji su

odobrenje za rad dobili u državi članici OECD-a, pod uvjetom da su provođenje nadzora nad

tim fondovima i razina zaštite ulagatelja istovjetni onima propisanim zakonom koji uređuje

osnivanje i upravljanje alternativnim investicijskim fondovima,

7. depozita kod kreditnih institucija koji su povratni na zahtjev te koji dospijevaju za najviše

12 mjeseci, pod uvjetom da kreditna institucija ima registrirano sjedište u Republici Hrvatskoj

16

ili drugoj državi članici ili državi članici OECD-a, pod uvjetom da su provođenje nadzora nad

tom kreditnom institucijom i razina zaštite deponenata istovjetni onima propisanima zakonom

koji uređuje poslovanje kreditnih institucija,

8. izvedenih financijskih instrumenata kojima se trguje na uređenim tržištima u smislu

odredbi zakona koji uređuje tržište kapitala ili izvedenih financijskih instrumenata kojima se

trguje izvan uređenih tržišta (neuvrštene OTC izvedenice) pod određenim uvjetima,

9. novca na transakcijskom računu za poslovne namjene mirovinskog fonda otvorenog kod

depozitara te na drugim računima kada je to potrebno radi realizacije ulaganja.

U početnim godinama ulaganja mirovinskih fondova u Hrvatskoj postojali su zakonski limiti

koji su uslijed nedostatka drugih instrumenata na tržištu kapitala ograničavali mirovinske

fondove a koji su morali imati 50% svoje imovine u državnim obveznicama koje su izdane od

strane Republike Hrvatske (Prga i suradnici, 2011). S obzirom na prve godine rada

mirovinskih fondova takva situacija na hrvatskom tržištu kapitala bila je opravdana.

Mirovinski fondovi u vrijeme kada je situacija na domaćem tržištu kapitala bila u svojim

začecima služili su kao svojevrsni institucionalni investitori. S druge strane, državne

obveznice bile su pogodne s obzirom da su dugoročne s vrlo niskim rizikom što je prema

tadašnjem Zakonu (NN, 49/1999) odgovaralo uvažavanju načela sigurnosti ulaganja imovine

jer je domaće tržište kapitala bilo nerazvijeno. Limiti su bili rigorozno postavljeni a čini se

kako je to u doba provođenja opsežne mirovinske reforme i bilo potrebno jer je na tadašnjem

tržištu kapitala kotirao jako mali broj dionica dok ostali instrumenti nisu bili toliko likvidni

dok je upravljanje kapitalom bilo na niskoj razini. Tržište hrvatskih obveznica također nije

bilo razvijeno a prva je izdata tek 2002. godine i to u eurima pa se konzervativna politika

ulaganja u počecima provođenja mirovinske reforme može razumijeti. Prva kunska obveznica

izdata je tek 2005. godine. Država se zaduživala izdavanjem stranih i euroobveznica. S druge

strane, trgovanje na burzama bilo je vrlo nisko (Štimac, 2012, 68). Zbog visoke vanjske

zaduženosti države, troška mirovinske reforme i financiranja umirovljenika iz sustava

međugeneracijske solidarnosti postavljanje limita ulaganja nije se moglo izbjeći. Ukratko,

mirovinski fondovi na tržištu su nastupili kao institucionalni investitori države zbog čega je

ona mogla pokrivati svoje obveze na državnoj i lokalnoj razini.

17

3.2. Poslovanje mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj

Strukturne mirovinske reforme započele su 1999. godine kada je donesen Zakon o obveznim

mirovinskim fondovima. Zakonom je regulirano obvezno mirovinsko osiguranje na temelju

individualne kapitalizirane štednje, ovisno o tome radi li se o fazi akumulacije i kapitalizacije

ili o fazi isplate mirovina. U drugi stup obvezno su osigurani svi osiguranici mlađi od 40

godina. Osiguranici koji su u trenutku uvođenja drugog stupa imali 40 godina ili više, a manje

od 50 godina života, mogli su se po svom izboru uključiti u ovo osiguranje. Ovim oblikom

nastojala se postići veća odgovornost pojedinca za sigurnost u starosti. Uspostavljanjem

osiguranja u prvom stupu, uspostavlja se i osiguranje u drugom stupu te time nastaje obveza

izbora jednog od četiri obvezna mirovinska fonda, a prijava izabranog fonda vrši se kod

REGOS-a u poslovnicama FINA-e. Ako osiguranik sam u roku od 3 mjeseca ne izabere

obvezni fond, REGOS će ga rasporediti po službenoj dužnosti u jedan od fondova. Svaki

osiguranik u drugom stupu izdvaja 5% bruto plaće u fond koji je izabrao. Osiguranik može

biti član samo jednog fonda i imati samo jedan osobni račun. Promjena mirovinskog fonda u

svakom trenutku je moguća, prijavom REGOS-u, ali besplatna samo onom osiguraniku koji je

u fondu proveo najmanje tri godine, jer tada ne plaća izlaznu naknadu. Izlazna naknada za

prvu godinu iznosi 0,8%, u drugoj 0,4%, a u trećoj 0,2% od ukupnog iznosa na osobnom

računu. Ako član fonda povremeno prestane uplaćivati doprinose u fond, on i dalje ostaje

punopravni član tog fonda i ima sva prava kao i drugi članovi fonda (Regos, 2015).

Prema Zakonu o obveznim mirovinskim fondovima (NN, 19/14) obveznim mirovinskim

fondovima upravlja mirovinsko društvo koje može biti dioničko društvo ili društvo s

ograničenom odgovornošću. Mirovinski fond je obvezni mirovinski fond koji na temelju

odobrenja HANFA-e osniva mirovinsko društvo i kojim mirovinsko društvo upravlja u svoje

ime i za zajednički račun članova mirovinskog fonda u skladu s odredbama toga Zakona.

Mirovinsko osiguravajuće društvo u okviru obveznog mirovinskog osiguranja doživotno

isplaćuje mirovinu u skladu s prenesenim sredstvima iz obveznog mirovinskog fonda,

odnosno korisniku mirovine u okviru dobrovoljnog mirovinskog osiguranja isplaćuje

mirovinu doživotno ili privremeno u skladu s prenesenim sredstvima iz dobrovoljnog

mirovinskog fonda (HANFA, 2015). Isplatu mirovina obavljaju isključivo mirovinska

osiguravajuća društva. Sredstva se isplaćuju i na temelju izravnih jednokratnih uplata osoba u

mirovinsko osiguravajuće društvo. Ono obavlja i druge poslove koji su vezani za poslove

18

mirovinskog osiguranja uz prethodno odobrenje ili suglasnost HANFA-e (NN, 19/14).

HANFA provodi nadzor nad poslovanjem mirovinskih osiguravajućih društava te im u

postupku licenciranja izdaje odobrenje za rad. Nakon izmjena Zakona o obveznim

mirovinskim fondovima (NN, 19/14) svako obvezno mirovinsko društvo od veljače 2014,

dužno je svojim članovima ponuditi odabir između tri kategorije fondova: A, B i C. Ovi

fondovi razlikuju se prema svojoj investicijskoj strategiji, odnosno po zakonski propisanim

mogućnostima i ograničenjima ulaganja i članstva. Preuzeti rizik treba biti najmanji u fondu

kategorije C, a najveći u mirovinskom fondu kategorije A.

Podportfelj A po strukturi imovine većinom je izložen hrvatskim i stranim dionicama,

maksimalno do 55 posto neto imovine pojedinog mirovinskog fonda. Ovaj fond primjereniji

je mlađim osiguranicima koji do umirovljenja imaju više od 30 godina pa mogu biti i

tolerantniji na moguće oscilacije u kretanju prinosa, s tim da je on uvjetno rečeno rizičan jer

po svojoj strukturi više sliči uravnoteženim investicijskim fodovima. Drugi, B potportfelj,

dionicama će biti izložen maksimalno do 35 posto imovine fonda, a minimalno 50 posto biti

će uloženo u niskorizične obveznice ( Poslovni dnevnik, 2014. ). Podportfelj C minimalno 70

posto neto imovine fonda ulaže u obveznice Republike Hrvatske, članica EU ili OECD

zemalja. Ulaganje u dionice nije dozvoljeno, izloženost investicijskim fondovima ograničena

je na 10 posto, a minimalno 90 posto neto imovine fonda je u kunama ( Ersteplavi, 2015).

Ako je članu fonda do dana ispunjenja starosnih uvjeta za stjecanje prava na starosnu

mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (NN, 151/14, 33/15) ostalo manje od 5

godina, prema Zakonu o obveznim mirovinskim fondovima (NN, 19/14) biti će raspoređen u

fond kategorije C. U slučaju da je članu fonda do dana ispunjenja starosnih uvjeta za stjecanje

prava na starosnu mirovinu ostalo 5 do 10 godina, član može samostalno odlučiti o promjeni

kategorije fonda iz B u C, ali nema mogućnost promjene u kategoriju A. U slučaju da je članu

fonda do dana ispunjenja starosnih uvjeta za stjecanje prava na starosnu mirovinu, član može

samostalno odlučiti o promjeni kategorije fonda iz B u A ili C.

Polazna ideja uvođenja ovih kategorija je ta da osiguranici na početku ulaska u mirovinski

sustav lakše mogu podnijeti rizičnija ulaganja, za razliku od osiguranika s duljim mirovinskim

stažem kojima je sigurnost ulaganja važnija od prinosa. Osiguranici na početku ulaska u

mirovinski sustav imaju više vremena do umirovljenja i veću vjerojatnost da umanje i

nadoknade eventualne gubitke. S druge strane, osiguranici s duljim mirovinskom stažem

19

preferiraju sigurnost ulaganja spram zarade s obzirom na to da na raspolaganju imaju veći

iznos ušteđenih sredstava i kraći rok za nadoknadu eventualnih gubitaka (Raiffeisen-

mirovinski fondovi, 2015).

3.3. Razvoj obveznih mirovinskih fondva u Republici Hrvatskoj – aktiva i članstvo

Imovina obveznih mirovinskih fondova ulagana je sukladno zakonskim odredbama, situaciji

na financijskim tržištima i dostupnosti instrumenata. Sredinom 2002. godine kada je zaživio

sustav kapitalizirane mirovinske štednje a fondovi počeli ulagati uplaćene doprinose u

Hrvatskoj nije postojala niti jedna korporativna i municipalna obveznica, kao ni komercijalni

zapisi. Uslijedila su nova izdavanja, potom kunski denominirane državne obveznice,

korporativne i nekoliko municipalnih obveznica, komercijalni zapisi dioničkih društava a

nakon toga i nova uvrštavanja dionica, kotacije i bitne inicijalne javne ponude dionica nekih

velikih društava (HANFA, s.a.). Od uspostavljanja mirovinske reforme u Hrvatskoj je

postojalo ukupno sedam obveznih mirovinskih društava (HANFA, s.a.) čiji je broj smanjen a

trenutno su prisutna četiri obvezna mirovinska fonda. To su Allianz ZB d.o.o. društvo za

upravljanje obveznim mirovinskim fondom, Erste d.o.o. društvo za upravljanje obveznim

mirovinskim fondom, PBZ Croatia osiguranje i Raiffeisen društvo za upravljanje obveznim i

dobrovoljnim mirovinskim fondovima.

Grafikon 1. prikazuje podatke o broju članova u obveznim mirovinskim fondovima od

uvođenja obveznog II. mirovinskog stupa početkom 2002. godine. Obvezni mirovinski fond

od početka ustanovljenja imao je 983.310 članova u odnosu na 2014. godinu kada je broj bio

povećan na 1.694.507 članova (HANFA, 2014), što čini povećanje od 58%. Prema

prikazanom grafikonu od 2011. godine broj članova mirovinskih fondova pokazuje stangaciju

u odnosu na povećanje koje je ostvarivao tokom svih promatranih godina. Prema svim

logičnim parametrima kriza koja je uzdrmala svjetsko financijsko tržište s kraja 2008. godine

utjecala bi i na broj članova u OMF-ova ali to se nije dogodilo. Hrvatska se susrela s visokom

razinom nezaposlenosti ali to nije utjecalo na pad članstva u obveznim mirovinskim

fondovima. Kada se detaljnije razmotri ova problematika, slika je potpuno drukčija. Naime, tu

se između ostalog, radi i o uobičajnim jesenskim kretanjima odnosno sezonskom radu. Prema

Zakonu o doprinosima (NN, 143/14) svi primici od nesamostalnog rada (honorari, ugovor o

radu, ugovor o djelu, najam nekretnina) pokreću obvezu uplata u II. mirovinski stup. Sezonski

radnici većinom imaju ugovore na određeno vrijeme i to za period od tri do četiri mjeseca,

20

odnosno razdoblje u kojem traje sezonski posao. S druge strane, ne treba zanemariti i one

poslodavce koji su posebno kako bi izbjegli porezna davanja i druge doprinose „vješto“

pribjegli sklapanju ugovora o djelu sa svojim posloprimcima, gdje, iako se ugovor o djelu

prema Zakonu o obveznim odnosima smatra (NN, 125/11) ugovorom o nesamostalnom radu,

većina radnika radi kao da imaju klasično sklopljen ugovor o radu. Siva zona zapošljavanja i

Zakon o radu (NN, 93/14) koji omogućuje sklapanje ugovora na određeno vrijeme projekcija

su rezultata koji se pojavljuju u grafikonu 1.

Grafikon 1: Članstvo u obveznim mirovinskim fondovima u razdoblju između 2007. do 2014. godine u Republici Hrvatskoj

Izvor: Izradila autorica prema HANFA, 2014.

Ostaje za zaključiti kako povećanje nezaposlenosti nije indikator koji će nužno smanjiti i

članstvo u OMF-ovima u Republici Hrvatskoj.

Ukupna imovina OMF-ova prati broj članova u OMF-ovima što je prikazano u grafikonu 2.

Ukupna neto imovina iznosila je 2.03 mlrd. kuna s početka ustanovljenja mirovinske reforme

u 2002. godini, a povećala se na 62.19 mlrd. kuna u 2014. godini. Prosječno uvećanje

akumuliranih sredstava iznosilo je 5.01 mlrd. kuna (HANFA, 2014). Postotak uvećanja

imovine ukupno iznosi 40,63%. Ukupna neto imovina stagnira u periodu 2007. i 2008.

godine, a u tom periodu imovina je povećana za samo 1,58 mlrd.kuna (HANFA, 2014) što je

najniže povećanje od uspostavljanja novog mirovinskog sustava. Najveći rast neto imovine

21

nakon financijske krize zabilježen je u 2011. godini kada je imovina povećana za 24,51% u

odnosu na 2010. godinu (HANFA, 2014). Prema grafikonu akumulirana neto imovina u

narednim godinama je rasla. Predočeni podaci mogu biti pozitivni pokazatelji o opravdanosti

uspostavljanja kapitalizirane mirovinske štednje. Ipak, svaka javna politika je dugotrajan

proces i ona ovisi o mnogobrojnim čimbenicima nestabilnog financijskog tržišta.

Grafikon 2:Kretanje neto imovine (u tis. kuna) obveznih mirovinskih fondova u

Republici Hrvatskoj od 2002. god. do 2014. god.

Izvor: Izradila autorica prema HANFA, 2014.

Zaključak je kako država može osigurati veću socijalnu sigurnost kroz II. stup jer je

omogućila uplatu doprinosa od nesamostalnog rada čime je povećala socijalnu sigurnost u

uvjetima kada se uslijed financijske krize povećava i siva zona zapošljavanja.

Struktura neto imovine mirovinskih fondova u 2014. godini podijeljena je na četiri obvezna

mirovinska fonda. Prema grafikonu 3. najveću strukturu članstva ima AZ OMF sa udjelom od

39,98% u ukupnoj neto imovini. Slijedi ga Raiffeisen OMF s nešto više od 30% udjela, dok se

ostatak odnosi na PBZ/CO OMF-ove i Erste Plavi OMF koji ima najmanju zastupljenost od

13,23%.

22

Grafikon 3:Struktura neto imovine obveznih mirovinskih fondova u Republici

Hrvatskoj (2014. godina)

Izvor: Izradila autorica prema HANFA, 2015.

U Republici Hrvatskoj svaka četvrta osoba je klijent Zagrebačke banke koja je članica AZ

grupe pa slijedom toga i AZ fond ima najveći udio imovine u ukupnom iznosu. (Azfond,

2015).

3.4. Ulaganja i prinosi obveznih mirovinskih fondova

Ulaganja OMF-ova u Hrvatskoj vrlo su konzervativna. Od ukupnih ulaganja, 95.5% ulaganja

bila su ona koja su se odnosila na ulaganja u domaću imovinu, dok je samo 4,5% ulaganja

bilo uloženo na inozemnu imovinu (HANFA, 2014). Najveći dio imovine obveznih

mirovinskih fondova ulaže se u državne obveznice. Takva ulaganja su umjetno potaknuta od

strane države (Guardiancich, 2007) i na tržištu se dogodila situacija kako je portfelj ulaganja

bio uvelike neuravnotežen, a obveza držanja najmanje 50% ulaganja u domaćim dugoročnim

obveznicama pokazala se potpuno suvišnom. Zbog lobiranja vlade i posebno HAGENE2, kao

tadašnje regulativne agencije, društva za upravljanje mirovinskim fondovima osnovala su pri

Hrvatskoj gospodarskoj komori „Udruženje društava za upravljanje mirovinskim fondovima i

2 Hagena: Hrvatska agencija za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja

23

mirovinskim osiguravajućim društvima“ i odredili godišnji izbor predsjednika na temelju

rotacijskog sustava. Predsjednici uprave društava upozoravali su putem medija na probleme u

regulaciji koje je trebalo riješiti. Njihovi su zahtjevi uglavnom bili usmjereni na širenje

ulaganja u derivate (čak i u samo ročnice), u strane dionice i vrijednosnice kojima se trguje na

manje reguliranim tržištima. Ipak, udruženje se nije pokazalo previše uspješnim s obzirom da

su uvedene različite promjene u zakonima. Ublaženi su zahtjevi licenciranja u vezi s

članstvom, snižena je naknada za promjenu fonda i ukinuta je naknada za uspješnost. Svjetska

banka je poticala povećanje naknade od 5% ulaganja u II. mirovinski stup ali se to nije

dogodilo. Umjesto toga, povećana je naknada za upravljanje imovinom (Guardiancich, 2007).

Korijenite promjene počele su se događati tek ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i većim

zahtjevima u liberalizaciji tržišta. Iz takvih razloga uvedene su tri kategorije modela ulaganja

obveznih mirovinskih fondova, od slabije rizičnih do jako rizičnih ulaganja. Takav zaokret

imao je za cilj potaknuti na drugačiju politiku dosadašnjeg poslovanja i veću participaciju

ulaganja obveznih mirovinskih fondova na stranim tržištima kapitala.

Grafikon 4 sadrži podatke o strukturi ulaganja obveznih mirovinskih fondova u razdoblju

između 2002. i 2013. godine. Iz grafikona se jasno može isčitati koliko su mirovinski fondovi

ulagali sigurno. Osim ulaganja u državne obveznice, OMF-ovi su ulagali i u vrijednosne

papire i depozite što je na financijskom tržištu najsigurniji način ulaganja ali i onaj koji donosi

najmanje prinosa.

Grafikon 4:Struktura ulaganja obveznih mirovinskih fondova na domaćem

financijskom tržištu u Republici Hrvatskoj (2002.-2013. godina)

Izvor: Izradila autorica prema HANFA, 2015.

24

Grafikon 4. predstavlja analizu ulaganja na domaćem tržištu kapitala. Značajniji porast

ulaganja u domaće dionice počeo se događati tek 2010. godine. S obzirom na značajan udjel

imovine OMF-ova, ulaganje u dionice domaćih poduzeća moglo bi potaknuti gospodarski

rast. U grafikonu je razvidno kako su ulaganja bila vrlo oprezna, odnosno u domaće dionice

nije se ulagalo značajno sve do 2007. godine. Veliki kapital OMF-ova treba i mora poslužiti u

stabilizaciji posrnulog hrvatskog gospodarstva kao i u dovođenju što više investitora.

Uvođenje mirovinskih sustava individualne kapitalizirane štednje potaknulo je brojne

rasprave o tome kako zaštititi osiguranike od različitih rizika povezanih sa ulaganjem

mirovinskih fondova. U tu svrhu, 17.02.2002. godine uveden je MIREX indeks, koji označava

relativnu mjeru uspješnosti poslovanja pojedinačnog obveznog mirovinskog fonda u odnosu

na poslovanje ostalih fondova. Mirex indeks (AZ-Mirovinski fondovi, 2002) mjeri prosječnu

vrijednost obračunske jedinice na dan kada se promatra. Uzimajući prinos svakog pojedinog

fonda u odnosu na prinos Mirexa, može se vidjeti prinos u promatranom razdoblju, odnosno

je li on ispod, ili je jednak njemu. Ukratko, vrijednost Mirexa pokazuje je li fond određenog

člana iznad ili ispod prosjeka. Izračunava se kao ponderirana aritmetička sredina. Predstavlja

udjel neto imovine pojedinog fonda u ukupnoj neto imovini. Uplaćeni doprinosi i preneseni

osobni računi konvertiraju se u obračunske jedinice svaki radni dan. Vrijednost obračunske

jedinice jest omjer neto imovinske vrijednosti mirovinskog fonda i ukupnog broja

obračunskih jedinica mirovinskog fonda na isti dan. Vrijednosti obračunskih jedinica mogu

varirati ovisno od fonda, stoga je izbor odgovarajućeg mirovinskog fonda izuzetno bitan za

njegove članove. Mirovinsko društvo koje upravlja mirovinskim fondom i koje je primalo

doprinose najmanje 12 mjeseci na kraju svakog tromjesečja određuje prinos za posljednjih 12

mjeseci koje je odmah dužno prijaviti HANFA-i (Erste plavi mirovinski fond, 2013). Prinos

mirovinskog fonda je postotna razlika između vrijednosti obračunske jedinice na zadnji radni

dan zadnjeg mjeseca tekućeg tromjesečja i vrijednost te jedinice za zadnji radni dan prije 12

mjeseci. S obzirom na izuzetno konzervatinu politiku ulaganja obveznih mirovinskih fondova

u kojem su mirovinski fondovi uglavnom ulagali na domaćem tržištu i to u državne obveznice

i vrijednosne papire novim Zakonom o obveznim mirovinskim fondovima (NN, 19/14) koji je

stupio na snagu u veljači 2014. godine željelo se poduprijeti progresivniju politiku ulaganja

uvođenjem tri potportfelja koji će osiguranici sami birati. Prema Zakonu o obveznom

mirovinskom osiguranju (NN,čl.127, 2014) struktura imovine mirovinskog fonda kategorije A

većinom će biti izložena hrvatskim i stranim dionicama a maksimalno do 55% neto imovine

25

pojedinog fonda. Mirovinski fond kategorije B dionicama će biti izložen maksimalno do 35%

(NN, čl.128, 2014), dok će zadnja kategorija C neće uopće biti izložena ulaganjima u dionice.

Nakon implementacije kategorija rizičnosti ulaganja mirovinskih fondova zadnjih 12 mjeseci

participacija prinosa najveća je u AZ obveznom mirovinskom fondu a prinosi svih fondova u

usporedbi sa ukupnim iznosom od početka rada su se povećali kao što je vidljivo u grafikonu

5.

Grafikon 5: Prinosi obveznih mirovinskih fondova kategorije B (svibanj 2014. g. –

svibanj 2015. g.)

Izvor: Izradila autorica prema HANFA, 2015.

U grafikonu 5. najreprezentativnije je bilo uzeti podatke o prinosima u fondovima kategorije

B, odnosno fondovima koji imaju srednje rizičnu strategiju ulaganja. Povećani prinosi odraz

su malo većeg dopuštenog ulaganja u dionice i time se mogu objasniti rezultati prikazani u

grafikonu. Prema HANFI (2015) fond kategorije B imao je i najveći broj osiguranika odnosno

najveći portfelj.

3.5. Udio obveznih mirovinskih fondova u ukupnom broju članova

Nakon što je 1999. godine donesen Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim

fondovima (NN, 49/99), i nakon što je 2001. godine osnovana Hrvatska agencija za nadzor

mirovinskih fondova i osiguranja – HAGENA te omogućeno upravljanje mirovinskim

26

fondovima, osnovano je sedam društava koja su krenula u inicijalnu kampanju prikupljanja

osiguranika. Kako je Zakonom bilo određeno, svaki od obveznih mirovinskih fondova morao

je imati barem 80. 000 prikupljenih članova, što je kasnije smanjeno na 50.000 članova.

Nakon raznih spajanja i preuzimanja manjih društava na tržištu ostala su četiri društva za

upravljanje obveznim mirovinskim fondom: AZ, RBA, PBZ, CROATIA osiguranje i Erste

plavi. Svaki osiguranik može u roku od tri mjeseca od uspostavljanja obveznog mirovinskog

osiguranja odabrati obvezni mirovinski fond. Ako osiguranik taj odabir ne izvrši sam u roku

od tri mjeseca od uspostavljanja svog obveznog mirovinskog osiguranja, Središnji registar

osiguranika će ga u skladu s Pravilnikom načinu raspoređivanja osiguranika u obvezne

mirovinske fondove i njihovom izvještavanju o rasporedu (NN, br. 118/01 i 145/12), po

službenoj dužnosti rasporediti u jedan od postojećih obveznih mirovinskih fondova na način

da se svakom mirovinskom fondu dodijeli razmjeran broj osoba, prema broju članova

fondova. Uplaćeni doprinosi čuvaju se na privremenom računu kod Središnjeg registra

osiguranika te i dalje pripadaju osiguraniku.

S obzirom na strukturu imovine predočenu u grafikonu 3. zaključuje se kako je AZ OMF

najveći obvezni mirovinski fond u Hrvatskoj. Njegov udjel u broju članova iznosi 35,49%, a

slijedi ga Raiffeisen OMF sa 30,11% (HANFA, 2014). Ključnu ulogu u o raspoređivanju

osiguranika upravo u AZ OMF imao je REGOS. Prema Pravilniku o načinu raspoređivanja

osiguranika u obvezne mirovinske fondove i njihovom izvješćivanju o rasporedu (NN,

187/01, 145/12) Regos je množenjem pondera svakog pojedinog mirovinskg fonda i

neraspoređenih članova raspoređivao osiguranike u pojedine obvezne mirovinske fondove.

Budući da je AZ OMF bio prvi to je dakako stvorilo odlične preduvjete da ovaj fond stvori

značajan portfelj. Praksa je zadržana do danas što se može pripisati nedovoljnoj educiranosti

osiguranika, nedovoljnom broju informacija i sl. Prema podacima iz 2013. godine (HANFA,

2013) od ukupno 53.825 novih članova alociranih u obveznim mirovinskim čak njih 50.956 u

neki od fondova rasporedio je Središnji registar osiguranika. To znači kako čak 94% novih

članova nije odabralo samostalno određeni mirovinski fond. Takva situacija bila bi razumljiva

kada bi se govorilo o počecima mirovinske reforme ali nakon jedanaest godina kritika bi

trebala ići prema državnim institucijama koje nisu dovoljno educirale stanovništvo što je

dovelo do opće financijske nekulture kakva se danas susreće u Hrvatskoj. Ono što je bitno

napomenuti a često se ne spominje u medijima jest što do nesrazmjera između mirovinskih

27

fondova dolazi zbog postojanja lobija u Hrvatskoj koji je utjecao na udio obveznih

mirovinskih fondova u odnosu na stvarnu optimalnu i oligopolsku tendenciju na tržištu

(Guardiancich 2007).

Grafikon 6. sadrži podatke o ukupnim neto doprinosima koji su proslijeđeni mirovinskim

fondovima u razdoblju između 2005. i 2015. godine. Od ukupno 45 mlrd.kuna čak 18,24

mlrd.kuna ili čak 38% doprinosa ukupno je proslijeđeno u AZ OMF. Značajnije iznose bilježi

i Raiffeisen OMF u čiji je portfelj prebačeno oko 30,41% doprinosa ili 14,06 mlrd. kuna. U

odnosu na 2014. godinu dva najveća obvezna mirovinska fonda zabilježila su rast; AZ OMF

8,36% i Raiffeisen OMF 7,93% (HANFA, 2015).

Grafikon 6: Mirovinski neto doprinosi proslijeđeni obveznim mirovinskim fondovima u

Republici Hrvatskoj (2015. godina)

Izvor: Izradila autorica prema HANFA, 2015.

Kao i u svim drugim poslovnim segmentima i u slučaju grafikona 6. radi se o logičnom

objašnjenju rezultata proslijeđenih doprinosa OMF-ovima. Naime, AZ OMF bio je prvi fond

na tržištu pa je najveći broj članova participiran u ovom fondu i iz tog razloga postoji veliki

iznos doprinosa koji su proslijeđeni ovom fondu. Prati ga Raiffeisen OMF dok su Erste Plavi

OMF i PBZ/CO OMF po broju proslijeđenih doprinosa zaostaju za vodeća dva lidera na

tržištu jer su na tržištu bili zadnji.

28

3.6. Dobrovoljni mirovinski fondovi u Republici Hrvatskoj

Mirovinske reforme u Hrvatskoj postavile su i III. stup mirovinskog osiguranja, odnosno

dobrovoljnu mirovinsku štednju. U pogledu dobrovoljnog osiguranja osiguranicima je

ponuđeno više slobode u oblicima mirovinskih proizvoda na tržištu. Sve osobe koje se odluče

štedjeti i u trećem stupu osigurat će sebi mirovinu iz barem dva izvora: HZMO će isplaćivati

mirovinu temeljem uplata iz prvog stupa, dok će mirovinsko osiguravajuće društvo

isplaćivati mirovinu iz drugog i trećeg mirovinskog stupa. Članom u dobrovoljnom

mirovinskom fondu postaje se zaključivanjem ugovora s odabranim društvom i otvaranjem

osobnog računa u istom fondu. Članovima trećeg stupa mogu postati sve osobe s

prebivalištem u Republici Hrvatskoj, bez obzira na broj godina, zdravstveno stanje ili radni

odnos. Članstvom se naravno stječe obveza plaćanja doprinsa i to u iznosu od najmanje 100

HRK mjesečno s tim da je promjena iznosa uplate moguća bilo kada tijekom članstva, ali u

slučaju privremenog prestanka plaćanja doprinosa i dalje se zadržava status člana fonda.

Pored osobnih uplata na račun člana fonda, sredstva na račun mogu uplaćivati i treće osobe u

ime člana fonda. To mogu biti roditelji, staratelji, udruge, sindikati ili bilo koja druga osoba

koja želi uplatiti sredstva na račun osiguranika. Najveća isplativost štednje u dobrovoljnim

mirovinskim fondovima je dakako ona na duži rok zbog kapitalizacije sredstava, tako da bi

članovi trebali štedjeti barem pet godina jer su najveće dobiti u pravilu ostvarene u zadnjim

godinama kada je akumulirana veća imovina na koju se dobiva prinos.

Dobrovoljno mirovinsko osiguranje obvezuje članove mirovinskih fondova na kupnju

anuiteta. Pravo na isplatu davanja stječu se nakon 50 godine života (NN 106/99, 63/00,

107/07, 114/11). Član dobrovoljnog mirovinskog fonda je osoba koja je pristupila

dobrovoljnom mirovinskom fondu na temelju sklopljenog ugovora i uplate prvog obroka

štednje. Uplate sredstava na račun i u fondu ne ovise o postojanju obveze na uplatu doprinosa

po osnovi ugovora o radu i postojanja okolnosti radnog odnosa, već su stvar osobne odluke, a

za pristupanje u članstvo nema dobne granice i zdravstvenih ograničenja. Ako član nije u

mogućnosti poštivati ugovorene rokove plaćanja njegova dotadašnja uplaćena sredstva i dalje

ostaju njegovo vlasništvo i do isplate ostaju u izabranom fondu na kapitalizaciji (Croatia

osiguranje-Mirovinsko društvo, 2013). U slučaju smrti člana, ukupna sredstva se nasljeđuju

prema Zakonu o nasljeđivanju (NN, 48/3, 163/03,35/05, 127/13, 33/15).

29

Zakon o dobrovoljnim mirovinskim fondovima (NN, 19/14) pojašnjava kako postoje dvije

vrste dobrovoljnih mirovinskih fondova. To su otvoreni i zatvoreni mirovinski fond. Otvoreni

mirovinski fond je dobrovoljni mirovinski fond u koji se mogu učlaniti sve fizičke osobe, dok

se u zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond mogu učlaniti fizičke osobe zaposlene kod

poslodavca, članovi sindikata, članovi udruge samostalnih djelatnosti ili samozaposlene

osobe. Na temelju odobrenja agencije, dobrovoljni mirovinski fond može osnovati društvo za

upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima, društvo za upravljanje obveznim

mirovinskim fondovima ili društvo za upravljanje UCITS (engl. Undertakings for Collective

Investment in Transferable Securities3) fondovima (skupno mirovinsko društvo) i kojim

mirovinsko društvo upravlja u svoje ime, a za zajednički račun članova fonda u skladu s

odredbama zakona koji određuje osnivanje i poslovanje dobrovoljnih mirovinskih fondova.

3.6.1. Otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi

Otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi su namijenjeni štednji svih građana s prebivalištem

u Republici Hrvatskoj, bez ograničenja vezano uz dob ili zaposlenje. U Hrvatskoj djeluju

sljedeći otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi (HANFA, s.a.):

1. AZ Benefit dobrovoljni mirovinski fond,

2. Croatia osiguranje dobrovoljni mirovinski fond,

3. AZ profit dobrovoljni mirovinski fond,

4. Erste Plavi Expert dobrovoljni mirovinski fond,

5. Erste Plavi Protect dobrovoljni mirovinski fond,

6. Raiffeisen dobrovoljni mirovinski fond

Dobrovoljna individualna kapitalizirana mirovinska štednja dobiva sve veću važnost jer

pojedinac postaje svjestan da s ovakvim demografskim kretanjima i dužinom životnoga vijeka

doprinosi uplaćeni od radno aktivnog stanovništva neće biti dovoljni, stoga se sami moramo

3 UCITS - investicijski fond određen zakonom koji uređuje osnivanje i rad otvorenih investicijskih fondova s

javnom ponudom.

30

pobrinuti za mirovinu. U kontinentalnom dijelu Europe privatna mirovinska štednja kroz

privatne mirovinske fondove počela je nešto kasnije, no s obzirom na prisutne demografske

trendove, odnosno sve stariju populaciju, posljednjih je godina sve popularnija i zbog

državnih poticajnih sredstava, dok su u SAD-u i cijelom anglosaksonskom svijetu privatni

mirovinski fondovi već desetljećima prisutni i gotovo nema zaposlenika koji uz doprinose u

državni mirovinski fond ne uplaćuje dodatna sredstva u privatni mirovinski fond i to najćešće

na dobrovoljnoj osnovi (Financijski klub, 2014). Iako su u prošlosti su loša zakonska rješenja

koja su se odnosila na treći stup (nepostojanje poticaja za poslodavce) i niska razina opće

svijesti spriječili stvarni razvoj dobrovoljnih mirovinskih fondova, ta se situacija s vremenom

mjenja pa tako i broj članova ovih fondova sve više raste. Može se reći da, iako je trend bio

uzlazan, koncept štednje u dobrovoljnim otvorenim mirovinskim fondovima nije toliko

zastupljen kao u zemljama Europske unije, iako kao takav, jedini na tržištu donosi tri

prednosti (az-dobrovoljni mirovinski fond, 2015): porezne olakšice, državna poticajna

sredstva i prinos fonda.

Ipak, kod nas se članstvo u dobrovoljnim mirovinskim fondovima od uspostavljanja

kapitalizirane mirovinske štednje u 2002. godini povećalo, tako da je prema statističkim

podacima iz 2015. godine taj iznos dosezao preko 220 000 članova ukupno u svim fondovima

(HANFA, 2015). To dokazuje i grafikon 7 iz čijih se podataka od 2006. do 2015. godine vidi

povećanje od oko 370 posto, odnosno, 2006. godine broj članova je iznosio 61 404, a u lipnju

2015. godine taj broj je iznosi 228 294 člana.

Grafikon 7: Broj članova ODMF-ova u Hrvatskoj od 2006. god. do 2015. god.

Izvor: izradila autorica prema HANFA, 2015.

31

Iako se o dobrovoljnim fondovima rijetko kada piše i govori broj članova u ODMF-ovima

doživio je svoj rast kao što je to prikazano u grafikonu 7. Ponajprije jer je segment prodaje

dobrovoljnog mirovinskog osiguranja bio izuzetno jak prije desetak godina pa je to razlog

povećanja.

Također, regulatorni okviri po kojima posluju osiguravajuća društva prema predloženim

izmjenama zakona znatno proširuju područje djelatnosti pa se tako precizira da drušvo za

osiguranje može obavljati poslove ponude, između ostalog, mirovinskih programa

dobrovoljnih mirovinskih fondova što se posebno odnosi na društva koja u svojoj široj

grupaciji imaju mirovinske fondove jer se time omogućuje bolja iskorištenost vlastite

prodajne mreže i drugih kanala prodaje (Gajski, 2014). Prema Zakonu o dobrovoljnom

mirovinskom osiguranju (NN, 33/15) usluge dobrovoljnog mirovinskog osiguranja klijentima

mogu ponuditi i banke i upravo zbog takvih prodajnih segmenata dobrovoljni sustav mogao bi

generirati veći broj članova. Sukladno novim zakonskim odredbama i većoj mogućnosti

kanala prodaje, razvidno je iz grafikona 8 da je najveći broj članova u 2015. godini bio

uključen u mirovinske fondove koji djeluju u sklopu većih financijskih grupacija, poput AZ

profita čiji je kanal prodaje Zagrebačka banka ili Raiffeisen ODMF koji mirovinski fond nudi

preko kanala prodaje Raiffeisen banke. Grafikon 8 prikazuje strukturu ODMF-ova u 2015.

godini, odnosno udjele dobrovoljnih mirovinskih fondova. Najveće udjele dakako, imaju ona

mirovinska društva koja koriste banku kao kanal prodaje.

Grafikon 8: Udjel ODMFova u ukupnom broju članova (2015. godina)

Izvor: Izradila autorica prema HANFA, 2015.

32

Sukladno udjelu u ukupnom broju članova na tržištu, najveći dio udjela u ukupnoj neto

imovini čini AZ profit i Raiffeisen ODMF. U grafikonu 9 koji prikazuje podatke iz svibnja

2015. godine, vidljivo je kako AZ profit zauzima čak 42,08% ukupnog udjela što ga čini

najvećim dobrovoljnim mirovinskim fondom u Hrvatskoj, identično kao i u obveznim

mirovinskim osiguranjima. Većina ulaganja i kod ovih fondova participirana je u državnim

obveznicama (HANFA, s.a.). Primjerice, Erste plavi protect 100 posto imovine ulaže u

obveznice, dok Erste plavi expert 56 posto imovine ulaže u državne obveznice, 23 posto u

dionice te 16 posto u inozemnu imovinu (Erste plavi, 2015). AZ benefit, u normalnim

tržišnim uvjetima, 10 posto imovine fonda će ulagati u dionice različitih tržišnih

kapitalizacija, a veći dio bit će uložen u obvezice. Az profit, u normalnim tržišnim uvjetima,

60 posto svoje imovine ulaže u obveznice, a 40 posto u dionice, vodeći se pritom načelima

smanjenja rizika i zaštite imovine (AZ fond, 2015). Strategija ulaganja Croatia osiguranje

ODMF-a je da 80% imovine fonda bude uloženo u obveznice, depozite, kratkoročne

vrijednosne papire, repo poslove, udjele u UCITS fondovima i udjele ili dionice investicijskih

fondova koji pretežito ulažu u vrijednosne papire s fiksnim prinosom. Oko 20% imovine

fonda uložit će se u dionice i udjele investicijskih fondova koji pretežito ulažu u dionice.

Navedeni omjeri su orijentacijski, a stvarna razina ulaganja ovisit će o tržišnim okolnostima

uz poštivanje zakonskih ograničenja (Croatia osiguranje-treći stup, 2015).

Grafikon 9: Udjel ODMF-a u ukupnoj neto imovini (2015.godina)

Izvor: Izradila autorica prema HANFA, 2015.

33

Ukupna imovina svih fondova iznosi preko 2,88 milijardi kuna, dok njena relativna promjena

iznosi oko 2% (HANFA, 2015), što znači da ona kontinuirano raste te od početka rada svojim

članovima ostvaruje prinose.

3.6.2. Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi

Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi izrazito su popularan način mirovinske štednje u

svijetu. Oni nude niz pogodnosti za svoje članove: poticajna sredstva koja članovi dobivaju od

osnivača fonda, pravo na državna poticajna sredstva, pravo na neoporezive uplate od strane

poslodavca, prinose fonda, i znatno niže ulazne i upravljačke naknade. U svijetu ovi fondovi

predstavljaju jak investicijski karakter. U Hrvatskoj ovi fondovi nisu zaživjeli i uglavnom se

osnivaju od strane velikih poduzeća, poput Vipnet-a koji je bio prvi u Hrvatskoj koji je

osnovao ovakvu vrstu fonda. Također, ovi fondovi osnivaju se i sklopu državnih javnih

poduzeća poput primjerice, HŽ-a. Članstvo u ovom fondu je dobrovoljno. Zatvorenim

mirovinskih fondovima upravljaju dobrovoljna mirovinska društva. U Hrvatskoj trenutno

četiri mirovinska društva upravljaju ZDMF-ovima. Grafikon 10 prikazuje ukupan broj

članova ZDMF-a u razdoblju od 2006. g. do lipnja 2015. g. 2006. godine fondovi su brojali

9353 člana dok taj broj u 2015.god. iznosi 23 951 što je u mali broj u odnosu na promatrano

vremensko razdoblje te potvrđuje da do njihovog razvoja u Hrvatskoj tek treba doći.

Grafikon 10. Broj članova ZDMF-a u Hrvatskoj od 2006. godine do 2015. godine

Izvor: izradila autorica prema HANFA, 2015

34

Kada se neka tvrtka odluči osnovati zatvoreni fond, bez obzira na broj zaposlenih a time i broj

članova fonda, ona pokazuje interes za svoje radnike, utječe na njihovu motivaciju pa tako i

posljedično, radi na tome da zadrži kvalitetan kadar i samim time bude bolja od konkurencije

(osiguranje.hr, 2010). Zatvoreni mirovinski fondovi prema prikazanom grafikonu rasli su

zahvaljujući javnim i privatnim velikim poduzećima koji su osnivali iste (HANFA, 2015).

Ipak, još je nedovoljno ZDMF-ova u Hrvatskoj a da bi osnivanje bilo zanimljivo poduzećima

država bi ih trebala poticati većim poreznim olakšicama na uplate doprinosa.

Strukturu članova u ZDMF-ovima (HANFA, 2015) čini veliki postotak članova između 50-59

godina života, odnosno osobe pred umirovljenje. Participacija novih članova u ZDMF-ove

mala je u skupinama između osoba koje su tek ušle na tržište rada ali s obzirom na visoku

nezaposlenost mladih osoba u Republici Hrvatskoj može se utvrditi kako su ovi podaci

rezultat takvih trendova.

Grafikon 11. Struktura članova ZDMF-a u Hrvatskoj u 2015. god.

Izvor: izradila autorica prema HANFA, 2015

Ljudi su svjesni potrebe za mirovinskim osiguranjem i činjenice da se sami u velikoj mjeri

moraju pobrinuti za egzistenciju u starosti ali se ipak razmjerno rijetko odluče na štednju pa bi

poticanje svijesti poslodavaca od strane mirovinskih fondova također trebao biti jedan od

načina kako da se ova slika izmjeni.

35

Prinosi ZDMF-ova prema sljedećem grafikonu vrlo su raznoliki i odnose se se na portofolio

ulaganja ZDMF-ova. Iznosi uzimaju razdoblje od osnutka fonda pa sve do lipnja 2015.godine.

Grafikon 12: Prinosi zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova ( 2015. godina)

Izvor: Izradila autorica prema HANFA, 2015

Prema prikazanome u gornjoj tablici i usporedbom sa prinosima obveznih mirovinskih

fondova iz grafikona 5, može se zaključiti kako veće prinose ipak ostvaruju članovi

zatvorenih mirovinskih fondova.

36

4. REFORME MIROVINSKIH SUSTAVA U ZEMLJAMA SREDNJE I ISTOČNE

EUROPE

Zemlje srednje i istočne Europe tokom devedesetih godina nizom reformi provodile su

korijenite promjene u svojim ekonomijama. Reforme koje su bile značajne za ove zemlje

uključivale su liberalizaciju i razvoj tržišta kapitala a potaknute neodrživošću dotadašnjih

mirovinskih sustava baziranih na međugeneracijskoj solidarnosti, provodile su radikalne

mirovinske reforme. Mirovinski sustav oslanjao se na naslijeđe bivšeg komunističkog režima,

odnosno koncepta socijalne države. Taj koncept uključivao je zaštitu socijalnih rizika kao što

su starost, bolest, invalidnost, pravo na rad, niske cijene hrane, stanovanja, prijevoza, energije,

školovanja i kulturnih dobara, kao i relativno jednaku distribuciju dohotka (Puljiz, 2011).

Dotadašnji socijalno-mirovinski sustav u novom tržišnom gospodarstvu dugoročno je bio

neodrživ, a države se nisu mogle isključivo oslanjati na sustav međugeneracijske solidarnosti

jer više nije bilo sredstava u zajedničkim mirovinskim fondovima. Ovakav sustav zasnovan je

na obveznim uplatama određenog dijela bruto plaće svih zaposlenika u državni mirovinski

sustav. Takav sustav bio je opravdan u slučaju kada je velik dio stanovništva radio a samo je

manji dio njih dospio u mirovinu. Životni vijek ljudi se povećavao uslijed poboljšanja

zdravstvene zaštite i životnog standarda a u isto vrijeme natalitet je padao. Takvi parametri

doveli su do manjka uplata mirovinskih doprinosa u odnosu na isplate mirovina

umirovljenicima (Roberts, 2008). U zemljama srednje i istočne Europe problem je bio

izraženiji jer se uslijed smanjenja radnih mjesta s poečtkom tranzcije (90-te godina prošlog

stoljeća), veći broj osoba odlučivao za ranije umirovljenje ili invalidske mirovine (Standing,

1998). Na neki način države su to i poticale ne bi li umjetno smanjile nezaposlenost i tako

samo kratkoročno riješile problem. Recimo, u Poljskoj je do 1993.godine 41% umirovljenika

primalo neku vrstu invalidske mirovine, dok bi u Rumunjskoj neazaposlenost bila veća za 5%

da nije bilo odluke kojom se odobravaju ranije mirovine (Standing, 1998). Kako bi se

iznimno loša situacija promijenila Svjetska banka snažno je poticala mirovinski koncept pod

nazivom individualizirana kapitalizirana štednja.

37

4.1. Obilježja mirovinske reforme u zemljama srednje i istočne Europe

Sustav individualizirane kapitalizirane štednje osmislila je 1981. godine čileanska vlada

rješavajući tako problem svojeg neodrživog mirovinskog sustava. Čile je smislio koncept

individualizirane mirovinske štednje. Kod ovog mirovinskog sustava zaposlenici otvaraju

svoje individualne račune kod privatnih mirovinskih fondova na koje se uplaćuju njihovi

mirovinski doprinosi. Te doprinose mirovinski fondovi ulažu na tržištima kapitala i pritom

pokušavaju ostvariti prinose uz kontrolu rizika. Akumulirana i kapitalizirana sredstva na

osobnim računima radnika nakon njihovog umirovljenja isplaćuju se kao doživotna mirovina.

Koncept se počeo širiti (Liedtke, 2006) u Latinskoj i južnoj Americi a Svjetska je banka ovaj

isti pristup predlagala i zemljama srednje i istočne Europe. Svjetska banka vidjela je

budućnost, prvenstveno u povećanju bazične javne mirovine na oko 12% prosječne plaće, što

je bilo daleko ispod egzistencijalnog dohotka, ali je istodobno predlagala da se taj iznos

povećava s godinama zaposlenosti tako da bi bazna mirovina porasla na 35% prosječne plaće

nakon 45 godina radnog staža (Puljiz, 2011).

Pritisci da se ide prema dvorazinskoj mirovinskoj politici koja je utemeljena na jedinstvenoj

minimalnoj državnoj mirovini i mirovini iz obveznih mirovinskih fondova te trećem

dobrovoljnom stupu Svjetska banka je odlučno promicala u zemljama srednje i istočne

Europe. Naime, Svjetska banka tvrdila je kako će se mirovinski programi temeljeni na tekućoj

raspodjeli kroz povećanje stope doprinosa ili smanjenja naknada, dovesti do povećanja dobi

umirovljenja. S druge strane, model je imao i implikacije u pogledu monetarne, fiskalne i

socijalne politike zemalja (Puljiz, 2011). Južnoamerički koncept mirovinske reforme oslanja

se na mješavinu privatne i javne štednje za mirovinu i prema svojim pojavnim oblicima

reforme mogu biti (Muller, 2002):

· supstitutivne reforme: podrazumijevaju kako je prijašnji javni sustav posve ukinut i

zamjenjen privatnim kapitaliziranim modelom,

· paralelni model: uvedeno je privatno kapitalizirano osiguranje kao alternativa javnom čiji

je rezultat zajedničko postojanje i natjecanje dvaju paralelnih sustava,

· miješane reforme: promjenjeni javni sustav uključuje obvezno osiguranje.

Dominantni tip mirovinskog sustava u južnoameričkim zemljama (Muller, 2002) je

supstitutivni model za koji se samo odlučio Kazahstan. Prevladavajući tip strukturnih

38

mirovinskih modela u zemljama srednje i istočne Europe jest miješani model. U zemljama

postoji više razlika s obzirom na prvi stup međugeneracijske solidarnosti ali sustavi općenito

funkcioniraju tako da svaki osiguranik ili poslodavac za osgiuranika izdvaja doprinose koji se

akumuliraju i u trenutku umirovljenja rezultiraju ugovorenom miroviskom naknadom.

Tablica 1: Obilježja mirovinskih reformi u zemljama srednje i istočne Europe

Obavezni

javni sustav

Privatno obvezno osiguranje

Privatno obvezno osiguranje

Vrsta reforme

Kazahstan

Ukinut

Individualna puna kapitalizacija obvezno za sve

zaposlene:individualni doprinos po stopi od 10%, od

1998. godine

Supstitutivni model

Mađarska Tradicionalni PAY-GO sustav:

dopunsko privatno osiguranje

Individualna puna kapitalizacija: obvezno za

novopridošle na tržište rada i izborne za ostale

zaposlene, da mogu dio doprinosa usmjeriti na privatno

osiguranje: individualni doprnos po stopi od 6% od

1998. godine

Miješani

Model

Poljska NDC model: dopunsko privatno

osiguranje

Individualna puna kapitalizacija: obavezno za zaposlene

mlađe od 30 godina i izborno za oosobe između 30 i 49

godina, da mogu dio doprinosa usmjeriti na privatno

osiguranje: individualni doprinosi po stopi od 9% od

1999. godine

Miješani

Model

Latvija NDC model: dopunsko privatno

osiguranje

Individualna puna kapitalizacija: obavezno za zaposlene

mlađe od 30 godina i izborno za oosobe između 30 i 49

godina, da mogu dio doprinosa usmjeriti na privatno

osiguranje: individualni doprinos po postupnoj stopi do

10% od 2001. godine

Miješani

Model

Bugarska PAY-GO sustav s mirovinskim

bodovima, dopunsko privatno

osiguranje

Individualna puna kapitalizacija : obvezno za zaposlene

mlađe od 42 godine da mogu dio doprinosa usmjeriti na

privatno osiguranje: individualna stopa doprinosa još

nije utvrđena (2-5%) plaćat će u jednakom dijelu

poslodavci i zaposleni od 2002. godine

Miješani

Model

Hrvatska PAY-GO sustav s mirovinskim

bodovima, dopunsko privatno

osiguranje

Individualna puna kapitalizacija: obvezno zasve

zaposlene mlađe od 40 g, da mogu dio doprinosa

usmjeriti na privatno osiguranje: individualna stopa

doprinosa zaposlenika od 2,5%: poslodavci plaćaju po

stopi od 2,5% od 2002. g

Miješani

Model

Estonija Tradicionalni PAY-GO sustav:

dopunsko privatno osiguranje

Individualna puna kapitalizacija: obvezno za zaposlene

mlađe od 18 g. I izborno za ostale zaposlene, kako bi dio

doprinosa mogli usmjeriti na privatno osiguraje,

individualna stopa doprinsa zaposlenika od 2,5% ,

poslodavci plaćaju po sropi od 4% od 2002. godine

Miješani

Model

Makedonija Tradicionalni PAY-GO sustav:

dopunsko privatno osiguranje

Obavezno za novopridošle na tržište rada i izborno kako

bi dio doprinosa mogli usmjeriti na privatno osiguranje:

individualna stopa doprinosa zaposlenika od 7%

Miješani

Model

Izvor: izradila autorica prema Muller 2002.

Temeljni cilj mirovinske reforome temeljene na kapitalizaciji bilo je ulaganje sredstava na

invidivudalne račune koji će se akumulirati u narednim godinama a sredstva za isplatu

osiguranici će dobivati kroz prikupljene anuitetne rente (Whitehouse, 2011). Mirovinski

sustavi zemalja srednje i istočne Europe zavisno od obećanja koja su se davala osiguranicima

svoj pristup su temeljili na pristupu definiranih uplata. Naime, kod definiranih uplata određuje

39

se sadašnja veličina uplata. Prema definiciji OECD-a (Behavioral Finance, 2011) pokretač

mirovinskog plana (fond) plaća definiranu uplatu i nema nikakvu pravnu ili ugovornu

obavezu plaćati dodatne uplate u slučaju nepovoljnih događaja. Investicijski rizik snosi

zaposlenik, a veličina isplate njegovih sredstava u trenutku umirovljenja ovisit će o prinosima

koji su se akumulirali na njegovom individualnom računu. Fondovi u zemljama srednje i

istočne Europe oni su u kojima dominira pristup definiranih uplata.

Uplate u fondove kao što je prikazano u tablici 2. u zemljama srednje i istočne Europe kreću

se od 2% do 10% izdvajanja od osobnog bruto dohotka. Negdje su ti doprinosi visoki (primjer

Mađarske, Poljske i Slovačke) a oni su ovisili o stabilnosti i razvijenosti financijskog tržišta.

Veličinu tih uplata u svim zemljama propisivala je država. Zanimljivost mirovinskih sustava u

zemljama srednje i istočne Europe čine i hibridni mirovinski programi koji se nazivaju

prosječni vrijednosni bodovi. Prosječni vrijednosni bodovi tipovi su mirovinskih rješenja u

kojima se akumuliraju iznosi koji ovise o ušteđevini ili doprinosima tokom radnog vijeka. U

trenutku umirovljenja akumulirani bodovi pretvaraju se u periodične isplate koji se zasnivaju

na mirovinskoj bodovnoj vrijednosti. Takv mirovinski programi vrlo su rijetki a u sličnom

obliku mogu se susresti u Njemačkoj i Francuskoj (Whitehouse, 2011). Estonija i Litva imaju

poseban mirovinski program koji se prema klasifikaciji Svjetske banke smatra nultim

mirovinskim stupom. To je osiguranje minimalne mirovinie koja služi u zaštiti najosjetljivijih

skupina građana. Cilj takvog sustava jest osigurati minimalnu mirovinu svakom građaninu

bez obzira na radni staž. Takav sustav osiguranja može se susresti u Velikoj Britaniji,

Švicarskoj, Nizozemskoj, Irskoj i Danskoj (Whitehouse, 2011).

Uvođenjem javno-privatnog mirovinskog sustava, težište odgovornosti za vlastitu budućnost

u starosti prebačeno je s države na pojedinca i uspostavljeni mirovinski programi zahtjevaju

posebnu pažnju jer je rizik ulaganja prebačen na pojedinca. Ipak, pojedinac ne može biti

odgovoran za opću osjetljivost na univerzalnu neizvjesnost (demografske i političke

promjene, ratove, ekonomske šokove i sl.). Dodatni problem mogu uzrokovati i unutarnji

sistemski rizici poput rizika lošeg upravljanja (nesposobnost upravitelja fondova ili prijevare),

rizik prinosa ili rizik investiranja a na koncu i rizik inflacije. Postoje i institucionalni rizici

(administrativni, problem prikupljanja doprinosa, vođenje računa i sl.). S druge strane javljaju

se i rizici neizvjesnosti zaposlenja te nedostatnost akumuliranih sredstava na individualnim

računima (Potočnjak i Vukorepa, 2008). Može se zaključiti kako pojedinac zapravo

40

nepravedno snosi rizik za unutarnje i vanjske događaje na koje osobno ne može utjecati a ipak

ne može biti siguran u izvjesnost svojih investicija.

Tablica 2: Obilježja mirovinskih programa u srednjoj i istočnoj Europi

Izvor: Izrada autorice prema Whitehouse, E. 2011

4.2. Mirovinska reforma u Poljskoj

Mirovinska reforma u Poljskoj provedena je 1999.godine. Provedena je prema konceptu

Svjetske banke uvođenjem individualne kapitalizirane štednje putem privatnih mirovinskih

fondova. Mirovinski sustav Poljske čine (OECD, 2008):

· I. stup: državni mirovinski fond,

· II. stup: obvezni mirovinski fondovi i

Zemlja

Godina

Mirovinski

program

Utvrđeni

doprinosi

Struktura mirovinskih programa

Temeljni

dohodak

Naknade

koje ovise

o

zaradama

Naknade od

definiranih

doprinosa

Estonija 2002. Osnovni + prosječni

vrijednosni bodovi

4% +2% 29,1 28,20% 42,70%

Mađarska 1998. Sustav definiranih

uplata

6% do 8% 56,40% 43,60%

Poljska 1999. Osobni računi

definiranih uplata

7,30% 41,50% 58,50%

Slovačka 2005. Prosječni vrijednosni

bodovi

9% 47,60% 52,40%

Bugarska 2002. Sustav definiranih

uplata

2% do 5% 71,50% 28,50%

Latvija 2001. Osobni računi

definiranih doprinosa

2% do 10% 56% 44%

Litva 2004. Osnovni + sustav

definiranih doprinosa

3,5% do 5,5% 43,5 15,10% 41,40%

Rumunjska 2006. Prosječni vrijednosni

bodovi

bodovi

2% do 6% 63,80% 36,20%

41

· III. stup: dobrovoljni zaposlenički mirovinski planovi i dobrovoljni individualni

mirovinski planovi.

U novi reformirani mirovinski sustav morale su ući sve osobe rođene nakon 1968. godine.

Osobe rođene između 1948. i 1968. godine imali su mogućnost izbora ostati u starom sustavu

ili ući u novi kombinirani sustav. Novom mirovinskom sustavu tako je od ustanovljenja

pristupilo 9,7 milijuna radnika ili čak 60% radno sposobnog stanovništva (OECD, 2008). Za

mirovinske doprinose poljski radnici izdvajali su 19,52% ukupne bruto plaće, od čega ih pola

plaća poslodavac a pola zaposlenik na način da je od 12,22% poslodavac uplaćivao 9,76% a

zaposlenik 2,46%. Preostalih 7,3% izdvajalo se za privatne mirovinske fondove (International

Labour Office, Mirovinska reforma u srednjoj i istočnoj Europi).

Obvezni mirovinski fondovi funkcioniraju na način da njima upravljaju privatna investicijska

udruženja ili mirovinska društva. Kako bi upravljali fondom, menadžeri u investicijskim

fondovima trebaju imati dopuštenje Komisije za nadzor osiguranja i mirovinskih fondova

(KNUiFE - Kolo Naukowe Ubezpieczen i Funduszy Emerytalnych). Svakom mirovinskom

investicijskom fondu do 2003. godine bilo je dopušteno upravljati samo jednim fondom a od

2004. godine takva situacija je promijenjena te svako udruženje može imati još jedan fond ali

sa drukčijom strategijom ulaganja. Unutar jednog društva bilo je dopušteno postojanje više

investicijskih fondova. Sredstva mogu biti uložena u financijske instrumente koji su zakonski

odobreni, odnosno imaju limit (Tapia, 2008). Specifičnost poljskih mirovinskih fondova je

ulaganje fondova pod strogom regulacijom države na domaćem tržištu kapitala. Ulagačka

politika obveznih mirovinskih fondova u Poljskoj predmet je stroge regulacije. U svrhu

smanjivanja rizika ulaganja, 1997. godine donesen je Zakon kojima su postavljene različite

regulative o ulagačkoj politici u različite financijske instrumente. Zakon jasno propisuje kako

postotak ulaganja mirovinskih fondova mora prelaziti 40% imovine koja će biti uložena na

domaćoj burzi. S druge strane, takav zakon pridonio tome da su poljski mirovinski fondovi

imali samo 5% ulaganja na stranim tržištima kapitala čime je Poljska bila pred ispitivanjem

Europske komisije za koju je ovakva regulativa bila protivna načelima slobodnog tržišta.

Fondovi moraju garantirati minimalni povrat od njihovih ulaganja (Traian, 2011).

Uslijed problema iz 2008.godine i financijske krize Poljska se susrela s problemom deficita i

odlučila je značajno smanjiti doprinose koji idu privatnim mirovinskim fondovima (OECD,

2008). Na takav način je u Poljskoj odstupljeno od radikalne mirovinske reforme. Naime,

42

poljsko je tržište kapitala bilo izuzetno razvijeno jer je država omogućavala pristup ulasku

stranog kapitala na svoje tržište čime je stvorila konkurentnost. Ipak, dionički portfelj koji je

iznosio čak 40% vrijednosti poljskih ulaganja kanalizirao je financijsku krizu. Ulaganja prije

svega, a to je posebno bitno za mirovinska osiguranja, trebaju jamčiti sigurnost, likvidnost i

disperziju, dok je na četvrtom mjestu profitabilnost. Sukladno lošim pokazateljima u jeku

financijske krize, država je odlučila zakonski regulirati investicijsko tržište u svrhu zaštite

članova investicijskog fonda. Naime, uslijed pada vrijednosti dionica koje su ranije iznosile

čak 40% vrijednosti ulaganja i uslijed čega je u 2009. godini njihova vrijednost pala je na

samo 20% ulaganja, država je odlučila smanjiti doprinose za II. sa 7,3% na 2,3% (Allot i

suradnici, 2010).

4.3. Mirovinska reforma u Češkoj

Češka je za razliku od ostalih zemalja srednje i istočne Europe odlučno odbila privatizaciju

mirovinskog sustava kao što su to učinili neoliberalni političari u Poljskoj i Mađraskoj. Česi

su ograničenje uvođenja obveznog kapitaliziranog sustava vidjeli u opterećenosti svojega

financijskog sektora različitim problemima. Političari su prvenstveno problem vidjeli u slaboj

razvijenosti tržišta kapitala i fiskalnim troškovima (Muller, 2002). Češka je dosta rano, već

1994. godine, regulirala sustav dobrovoljne, dodatne mirovinske štednje. Objašnjavajući takav

razvoj događaja i razloge odbijanja radikalne reforme, češki su predstavnici iznosili

uobičajene prigovore trostupanjskom mirovinskom sustavu. Zrinščak (2000) uočava kako su

na odluku o neuvođenju II. mirovinskog stupa bile odlučujuće činjenice: relativno niski

troškovi dotadašnjeg sustava (9% BDP-a 1999. godine) i velika kriza bankarsko-financijskog

sektora. Naime, unatoč krizi financijskog sektora mirovinski fond sve do 1996. godine nije

zabilježio financijske probleme, a niti deficit u narednim godinama nije uzrokovao probleme

u isplati mirovina. U 1999. godini zamjenska stopa starosne mirovine iznosila je 45,1%

prosječne bruto-plaće. Ipak, u samim počecima kreiranja mirovinskog sustava Češka je

morala riješiti probleme ranijeg umirovljenja kako bi se sustav bolje mogao prilagoditi

budućim izazovima. Mirovinska reforma u Češkoj zapravo je kombinirala je prilagodbu

sustava tekuće raspodjele s nizom parametarskih reformi i njegovu nadopunu dobrovoljnim

mirovinskim osiguranjem (Olgić Draženović, 2012).

Mirovinska reforma započela je 1994. godine. Dobrovoljno mirovinsko osiguranje zapravo je

imalo težinu obveznog jer je organizirano kao profesionalni sustav u kojega poslodavci

43

uplaćuju doprinose i nadziru ga. Poslodavci su uplaćivali 2,5% doprinosa (Zrinščak, 2000), a

zahvaljujući velikim poreznim olakšicama sustav je doživio snažan uspjeh jer se velika većina

zaposlenika odlučila za dobrovoljno mirovinsko osiguranje. Prema podacima iz 2008. godine

(World Bank, 2008) 60% ekonomski aktivnog stanovništva bilo je uključeno u dobrovoljno

mirovinsko osiguranje.

Mirovinski plan Češke organiziran prema pristupu defniranih primanja. Takvi mirovinski

planovi vezani su za anglosaksonske zemlje (SAD i Veliku Britaniju). Ovisno o razini

predviđenih naknada i projekcije demografskih i gospodarskih parametara, akutarskim se

kalkulacijama određuje visina potrebnih doprinosa. Iznos mirovine pojedinca, prema

zakonom propisanoj mirovinskoj formuli temelji se na broju godina radnog iskustva i iznosu

ostvarenih plaća, odnosno na prihodima osiguranika u vrijeme gospodarske (ekonomske)

aktivnosti, za razliku od mirovinskog sustava utvrđenih naknada koji ovisi o gospodarskim

kretanjima kroz stope promjene prosječne plaće i stope povrata kapitaliziranih sredstava

(Vostatek, 2011). Važno je naglasiti kako zbog karakteristike obećanja koja su dana prilikom

pokretanja mirovinskog plana (jamči određena primanja pri odlasku u mirovinu) sam pokretač

mirovinskog plana pokretač je investicijskog rizika. Budući da pokretač mirovinskog plana

snosi rizike i sukladno svim navedenim čimbenicima vrlo je važno shvatiti adekvatnost

imovine kojom se raspolaže kako bi se pokrile buduće obveze. U tom procesu vrlo je važna

uloga akutara koji osiguravaju potrebite informacije s obzirom na pokriće budućih obveza:

buduća zaposlenost, stopa rasta plaća, veličina budućih prijevremenih mirovina, stopa

smrtnosti i dr. Sukladno takvim procjenama postavlja se i određena investicijska politika

(Behavioral Finance, 2011).

Reforma mirovinskog sustava u Češkoj pokazala je svoje negativne strane. Demografski

trendovi brzog starenja stanovništva i niska stopa doprinosa od 3% (Muller, 1999) proizvela

je efekt koji je vodio prema nedovoljnoj kapitaliziranosti, odnosno stanje u kojem se obveze

povećavaju a imovina smanjuje. Naime, prosječna dob članova fonda bila je visoka, a s druge

strane zbog investicijskog rizika kojega su imali pokretači mirovinskog programa u kojima su

oni provodili izuzetno konzervativnu politiku ulaganja, bilo je nužno modificirati mirovinski

sustav koji bi povećao individualnu odgovornost članova fonda. Ciljevi reforme započete

2013. godine bile su osigurati održiv razvoj javnih financija i distribuciju rizika (smanjujući

rizik sa I. stupa osiguranja), Reforma je uključivala novu suplementarnu mirovinsku shemu

44

(OECD, 2013). Cilj reformiranja mirovinskog sustava u Češkoj bio je postići veći potencijal

za podizanje vrijednosti uloženih sredstava kroz ukidanje garancija na rizike, razdvajanje

imovine fondova i štednje njihovih klijenata, uspostavljanje regulatornog okvira za naknade

koje dobivaju fondovi upravljanjem sredstvima svojih klijenata, i na kraju osiguravanje većih

mjesečnih naknada kroz mogućnost oslobođenja od plaćanja poreza.

Dobrovoljno mirovinsko osiguranje u novom reformiranom sustavu sastoji se od dva dijela te

i dalje ima osobine dobrovoljne mirovinske štednje ali su oni podijeljeni po kategorijama.

Osobama starijim od 35 godina omogućeno je samostalno donošenje odluke u sudjelovanju u

ovoj kategoriji osiguranja. U sklopu dobrovoljnog mirovinskog osiguranja postavljen je tzv.

II. mirovinski stup koji je obvezan za osobe ispod 35 godina koji se unutar fondova mogu

odlučiti za najviše, srednje i najmanje rizičnu strategiju ulaganja. Nakon ustanovljenja novog

mirovinskog sustava, dobrovoljno osiguranje postoji u obliku štednje za umirovljenje koji

država potiče poreznim olakšicama i državnim poticajima. Ove mjere države bile su oduvijek

prisutne u sustavu dobrovoljnog osiguranja, ali se od 2013. godine pojavljuju u obliku

transformiranih fondova. To su fondovi koji su uključivali štednju sudionika u originalnom

sustavu mirovinske štednje ali je sada njihova štednja automatski prebačena u novi

transformirani fond. U isto vrijeme, njihovi ugovori su nagrađeni. To je uključilo: garancije

da neće biti gubitaka, mogućnost ranije isplate, i bolji uvjeti koji omogućuju prekid ugovora i

isplatu bez dodatnih troškova. Novi korisnici mogli su se uključiti u dobrovoljni sustav ali

njihova štednja nije bila u transformiranim fondovima već u participiranim fondovima, dok su

se i oni kojima je štednja bila automatski prebačena također mogli uključiti u participirani

fond (Vostatek, 2011). Taj fond omogućuje odabiranje ulagačke strategije za svoje korisnike.

Kao i u slučaju II. stupa korisnici biraju ulaganja prema vrsti rizika ali i mogu dobiti

mogućnost postizanja većih prinosa na štednju.

4.4. Mirovinska reforma u Mađarskoj

Mađarska je bila prva zemlja centralne i istočne Europe koja je uvela sustav individualne

kapitalizirane štednje. Reforma je provedena 1998. godine uvođenjem obveznih mirovinskih

fondova koji su imali pristup definiranih uplata. Svi radnici mogli su se odlučiti za novi sustav

a on je bio obvezan za one mlađe od 35 godina (International Labour Office). Sustav se

temeljio na tri stupa (Šonje, 2005):

45

· I. stup: obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti,

· II. stup: obvezno mirovinsko osiguranje na temelju kapitalizirane mirovinske štednje i

· III. stup: dobrovoljni mirovinski fondovi.

Sustav je funkcionirao na način da je od ukupnih doprinosa za mirovinski sustav od 26,5%

poslodavac uplaćivao 18% a zaposlenik 8% u privatne fondove na svoje osobne račune, a 0,5

u državni sustav (OECD, 2008). Mirovinski fondovi bili su organizirani kao neprofitne

organizacije za prikupljanje doprinosa od svojih članova. Fondove su mogli osnivati

poslodavci, sindikati i gospodarske komore (zasebno ili zajednički). Vlasnici fondova su

njihovi članovi koji svoja prava ostvaruju na općoj skupštini na kojoj se bira uprava kojom se

odabire upravitelja fonda. Imenovana osoba odabire banku skrbnika, revizore, akutare,

investicijske upravitelje, pravnike i interne revizore fonda (International Labour Office, 37).

Dobrovoljna mirovinska štednja uključivala je (od 1994. godine) dobrovoljne mirovinske

fondove i (od 2006. godine) dobrovoljne, individualne štedne račune i uplatu dodatnih

doprinosa (do 2%) u obvezne mirovinske fondove (Olgić Draženović, 2012).

Obvezno mirovinsko osiguranje na temelju kapitalizirane štednje poprimilo je zamah i 2007.

godine u Mađarskoj je bilo 20 obveznih mirovinskih fondova koji su imali ukupno 2,7

milijuna članova s ukupnom imovinom pod upravljanjem od preko 11,5 milijardi USD. Pet

najvećih fondova upravljalo je s oko 80% ukupne imovine (OECD, 2009, 207). Osim

obveznih mirovinskih fondova u dobrovoljnim mirovinskim fondovima a prema podacima iz

2007. godine u 68 dobrovoljnih fondova bilo je uključeno oko 1,3 milijuna članova s oko 4,2

milijarde USD (OECD, 2008). Ipak, na pozitivna kretanja u Mađarskoj utjecala je financijska

kriza iz 2008. godine u kojoj se mađarska vlada suočila s deficitom proračuna. Uslijed takvog

razvoja događaja donesena je odluka da se otvori II. stup i omogući povratak osiguranika u I.

stup. Uvjeti za ostanak osiguranika postavljeni su tako nepovoljno da je velika većina i prešla

u I. stup a njihova imovina iz obveznih mirovinskih fondova prebačena u državni sustav.

Nacionalizacija mirovinskih fondova dogodila se jer su lokalni mirovinski fondovi imali

veliki portofolio domaćih državnih obveznica kojim su financirali javne institucije. Zbog loše

fiskalne politike, velike zaduženosti i visoke inflacije, državne rezerve nisu bile dovoljne za

pokriće dugovanja u narednoj godini, a strani su investitori prestali kupovati državne

obveznice. Zbog takve nemogućnosti prodaje vanjskog duga, Mađarska je soluciju oporavka

46

gospodarstva vidjela u povećanju prihoda države, a preuzimanje imovine obveznih

mirovinskih fondova prema optimističnim analizama smanjile bi zaduženost za 5% (Fultz,

2012). Nameće se zaključak kako je mađarska vlada ovu odluku donijela ishitreno i bez jasno

definiranog cilja u što će se taj novac utrošiti te tako samo smanjila povjerenje građana ali i

stranih investitora u mađarske financije što nije bio dobar potez. Mađarska ili bilo koja vlada

koja upravlja zemljom sa negativnim demografskim trendom mora dobro promisliti o tome

dali i kako ovakvi postupci utječu na budućnost mirovinskih fondova, odnosno svih budućih

umirovljenika ali i zaposlenih građana koji će te umirovljenike financirati i na koje će se

dugoročno izdvajati sve veći dio BDP-a.

47

5. STRUKTURA ULAGANJA MIROVINSKIH FONDOVA U ZEMLJAMA

SREDNJE I ISTOČNE EUROPE

Tržište mirovinskih fondova najbrže je rastući segment financijskog tržišta u tranzicijskim

zemljama. Tranzicijske zemlje bilježe zamjetan rast aktive mirovinskih fondova. Udio ukupne

aktive u BDP-u tranzicijskih zemalja zabilježio je zamjetan rast u poslijednjem desetljeću. Od

svih zemalja, Mađarska i Poljska ostvarile su najveći rast aktive kao što je vidljivo u

grafikonu 13. Navedene zemlje među prvima su provele mirovinske reforme i uvele sustav

kapitalizirane mirovinske štednje pod upravljanjem. Poljska koja ima najveći postotak aktive

razvila je stabilno financijsko tržište. Akumulacija aktive u Poljskoj pridonijela je razvoju

Warsawske burze koja je danas financijsko središte za centralnu i istočnu Europu

(Jakubowski, 2013). Ipak navedene zemlje u usporedbi sa razvijenim državama poput SAD-a

i Velike Britanije još uvijek znatno zaostaju ali se takva situacija može pripisati tranzicijskom

razdoblju i prilagodbi na novi sustav kapitalizirane mirovinske štednje. Slovenija nije provela

reformu u skladu sa smjernicama Svjetske banke. Reforma Slovenije bazirala se na praksi

zapadnoeuropskih zemalja i OECD-ove klasifikacije. Naime, drugi stup obvezan je samo za

određene sektore (javni, bankarski i određena opasna zanimanja), dok ih u ostalim mogu

osnovati poslodavci ako im se priključi trećina zaposlenika. U drugi stup uključeno je

približno 50% osiguranika (Olgić Draženović, 2012). Iz tog razloga ukupna aktiva obveznih

mirovinskih fondova u BDP-u te zemlje ne može se smatrati referentnom iako može poslužiti

kao usporedba o tome je li odluka Slovenije o neprihvaćanju smjernica Svjetske banke

opravdana ili ne.

Grafikon 13: Udio ukupne aktive mirovinskih fondova u BDP-u u odabranim tranzicijskim i razvijenim

zemljama za razdoblje od 2001.-2013.godine

Izvor: Izrada autorice prema OECD, 2015.

48

Reforma mirovinskih sustava koja se temelji na kapitalizaciji mirovinskih doprinosa privlačna

je ako će stopa rentabilnosti u plasmanu mirovinskih fondova biti veća nego što je stopa rasta

gospodarstva. U takvom slučaju, kapitalizacija za umirovljenike izdašnija je nego tekuća

raspodjela (Whitehouse, 2011). Praksa pokazuje kako najveću prijetnju kapitaliziranom

sustavu mogu predstavljati dugotrajna inflacija, krize financijskog tržišta i visoki tranzicijski

troškovi (Olgić Draženović, 2012). Tranzicijski troškovi posljedica su preusmjeravanja dijela

ukupnih doprinosa u drugi stup čime se smanjuju prihodi prvog stupa a uz istu razinu tekućih

obveza za isplatu mirovina. Ovi troškovi se ne mogu financirati povećavanjem stope

doprinosa koje su već izuzetno visoke u svim zemljama. Prema nekim procjenama ovi će

troškovi u narednim desetljećima opterećivati državne financije u rasponu između 0.5-2.5%.

U Poljskoj je izračunato kako će tranzicijski trošak iznositi 2% BDP-a u sljedećih 50 godina

(Fultz, 2004). Za razliku od obvezne, dobrovoljna privatna štednja financira se dodatnim

doprinosima i nema tranzicijskih troškova. Ipak, u većini zemalja dobrovoljna štednja u

mirovinskim fondovima nije producirala očekivane rezultate unatoč državnim poticajima

(porezne olakšice za radnike i poslodavce). Olgić Draženović (2012) navodi kako je problem

tranzicijskih troškva nastao zbog većeg interesa stanovništva za ulazak u sustav

kapitaliziranog obvezno mirovinskog osiguranja što je prouzročilo veće troškove od

planiranih. Drugi problem koji se javlja kod obveznih mirovinskih fondova jesu

administrativni i drugi troškovi privatnih fondova koji upravljaju kapitaliziranom

mirovinskom štednjom. U praksi se pokazalo kako je privatno upravljanje mirovinama

skuplje nego upravljanje javnim mirovinama. Administrativni troškovi mogu predstavljati

potencijalni rizik s obzirom da će, ako su previsoki u odnosu na prinose, biti odgovorni za

aktiviranje obveze države na isplatu nekog od oblika socijalno zaštitnih mirovina (Potočnjak i

Vukorepa, 2008). U Mađarskoj su operativni troškovi upravljanja dosegli 11% od

prikupljenih doprinosa, odnosno četiri puta više nego administrativni troškovi za javni sustav.

Neposredno nakon uvođenja mirovinske reforme u Poljskoj, administrativni troškovi su

fluktrirali u rasponu između 13-15% a do kraja godine pali su na 6.5-10% što je bila donja

granica u privlačenju osiguranika. Ipak, država je tek nedugo te troškove trajno smanjila

nakon što su ponuđači uslijed razvoja tržišta držali relativno visoke razine troškova (Allot i

Atomi, 2010).

S obzirom na razliku između troškova upravljanja privatnih fondova i javnih mirovina

postavlja se pitanje koliko je uvođenje kapitaliziranog sustava mirovinskog osiguranja

49

opravdano. Naime, dugoročno sustav međugeneracijske solidarnosti nije bio održiv, a

cjelokupnu mirovinsku reformu trebalo je približiti osnovnim postulatima tržišnog

gospodarstva. Preduvjet za provođenje mirovinskih reformi su makroekonomska stabilnost,

umjereno razvijeno financijsko tržište, adekvatna financijska infrastruktura, zakonodavni

okvir i ustanovljen nadzor (Olgić Draženović, 2012). Povećanje imovine mirovinskih fondova

određeno je investicijskom politikom koju su provodile zemlje od uspostavljanja mirovinske

reforme s krajem 90-ih godina 20. stoljeća. Prema grafikonu 14. Poljska pokazuje značajno

povećanje investicija u razdoblju između 2001. i 2013. godine. Povećanje investicija može se

opravdati razvijenim financijskim tržištem i veličinom tržišta. Mogućnosti hrvatskog tržišta

kapitala su skromne, a sama veličina tržišta kao i makroekonomski uvjeti itekako utječu na

investicije mirovinskih fondova u Hrvatskoj. Hrvatski mirovinski fondovi zabilježili su rast

investicija što se može pripisati pozitivnim kretanjima i izlasku države iz financijske krize.

Grafikon 14: Ukupne investicije mirovinskih fondova Češke, Mađarske, Poljske i Hrvatske u razdoblju

između 2001.-2013. godine (mil.USD)

Izvor: Izrada autorice prema OECD, 2015.

Najveći problem kapitaliziranog sustava mirovinske štednje dakako su limiti ulaganja koji su

izuzetno konzervativni u svim zemljama srednje i istočne Europe. Osnovna svrha ulaganja

imovine mirovinskih fondova jest očuvanje i povećanje imovine u korist svojih članova. U

ovom slučaju govori se o strateškoj alokaciji imovine. Iz tih razloga, Svjetska banka

zahtjevala je liberalizaciju tržišta i to na globalnoj razini. Motiv tih smjernica bilo je

raspršivanje rizik i ulaganje na drukčije oblike imovine te inozemna tržišta kapitala

(Potočnjak i Vukorepa, 2008). S druge strane, kako bi se financijsko tržište razvilo potrebno

je otvoriti i domaće tržište inozemnom kapitalu. Poljska je upravo tom strategijom bila

najuspješnija u prvim godinama provođenja mirovinske reforme jer je dopuštala participaciju

ulaganja inozemnih fondova do razine 40% ukupnih ulaganja. Strateška alokacija imovine

50

ogleda se u ulaganja u različite vrste financijske imovine na osnovi očekivanih dugoročnih

prinosa, rizika i korelacije (OECD, 2012).

U svim zemljama srednje i istočne Europe koje su prihvatile kapitalizirani sustav mirovinske

štednje s II. obveznim stupom pristup regulacije alokacije imovine poprilično je strog. Fond

menadžeri poprilično su ograničeni s time da imaju slobodu izabrati promjene kod izbora

klasa imovine iako i u ovom slučaju regulator može propisati limite. U svakom slučaju, ostaje

pitanje koliko su takve drakonske mjere zaista potrebne i je li rizičnost portfelja zaista

smanjena ako je većina alocirana u državnim obveznicama. Možda se takva politika

usmjerena prema radu mirovinskih fondova može smatrati opravdanom u slučaju da su

osiguranici bili primorani ući u novi kapitalizirani sustav. U tablici 3. prikazani su limiti

ulaganja u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj i Hrvatskoj. Limiti su orijentirani na ulaganja u

državne obveznice što odudara od ideje liberalizacije tržišta i raspršivanja rizka koje propisuje

Svjetska banka. Češka ima najveću liberalizaciju tržišta s time što je raspršila rizike po

različitim oblicima imovine. Slijedi je Mađarska koja ima dozvoljeno do 50% ulaganja u

dionice i investicijske fondove. Hrvatska ima slabu raspršenost rizika u usporedbi s ostallim

zemljama a minimalno 50% imovine dozvoljeno je alocirati u vrijednosne papire koji su na

tržištu kapitala ujedno i najmanje rizični.

Tablica 3: Limiti ulaganja u odabranim zemljama srednje i istočne Europe u 2009.

godini (%)

Država

Vrijednosni

papiri Depoziti Obveznice Dionice

Investicijski

fondovi

Inozemna

ulaganja

Poljska Nema limita 20

40 državne obveznice i

10 ostale 40

15 otvoreni

investicijski

fondovi, 10

zatvoreni 5

Mađarska Nema limita Nema limita 30 50 50 30

Češka Nema limita 10 Nema limita Nema limita Nema limita

Nema limita

za OECD

države

Hrvatska min.50 5 30 30 30 15

Izvor: Izrada autorice na temelju podataka Chybalski, F., 2009

S obzirom na prikazane limite ulaganja i raspršenost rizika ulaganja prema podacima iz

tablice 4. ne može se izvući zaključak da se ulaganje prilagodilo priloženim regulativama.

Naime, najveći dio ulaganja mirovinskih fondova odnosi se na domaće državne obveznice i

51

neaktivnu dugoročnu strategiju ulaganja (engl. buy and hold). Prikazana struktura ulaganja

prikazana u tablici uzrokuje veliku izloženost domaćem tržištu a time i značajan politički rizik

(Olgić Draženović, 2012). U sustavima kapitalizirane štednje na veličinu akumuliranih

sredstava ne utječu samo visina uplaćenih naknada već i prosječna veličina prinosa ostvarenih

tokom perioda akumulacije i investiranja. Logično se može izvući zaključak kako veći prinosi

u budućnosti mogu biti jedan od bitnih odrednica održivosti mirovinskog sustava. U svim

promatranim zemljama (Češka, Poljska, Mađarska i Hrvatska) struktura ulaganja mirovinskih

fondova bila je izuzetno konzervativna a potreba za diverzifikacijom tržišta nije se razvijala u

smjeru u kojem je trebalo. S druge strane, državni dug osjetljiv je na pretvaranje javnog duga

u novac ili monetizaciju do koje može doći uslijed inflacije (Olgić Draženović, 2012).

Mirovinski fondovi imali su izuzetno konzervativni pristup alokaciji imovine bez obzira na

limite ulaganja. Dakako, podaci o limitima prikupljeni su tokom 2007 i 2008. godine i prema

tablici 4. vidljiva je i promjena u povećanju strukture ulaganja u dionicama (najveće ulaganje

je u Poljskoj). Hrvatska je zbog postavljenih limita najveći dio svoje imovine imala u

državnim obveznicama. U 2009. i 2013. godini taj se omjer smanjio i to u korist inozemnih

ulaganja u kojemu je i postavljen limit u kojem se čak 15% imovine može ulagati na stranim

tržištima kapitala.

Tablica 4: Struktura ulaganja mirovinskih fondova u odabranim zemljama srednje i

istočne Europe za 2004., 2009. i 2013. godinu

Država Obveznice

javnog i

privatnog

sektora

Gotovina i

depoziti

dionice nekretnine Inv. fondovi ostalo

04. 09. 13. 04. 09. 13. 14. 09. 13. 04. 09. 13. 04. 09. 13. 04. 09. 13.

Češka 83 80,5 85,4 9,61 10,2 10,4 5,51 1,62 0,32 0,33 0,96 0,56 0,32 3,2 1,27 1,28 3,57 0,74

Mađarska 75,5 56,8 63,7 1,43 2,49 6,16 7,92 10,8 4,77 0,16 0,23 0 7,32 27,3 23,3 7,7 2,4 2,02

Poljska 59,9 66,5 51,7 5,82 2,32 5,99 33,2 30,2 41,4 0 0 0 0,53 0,64 0 0,51 0,3 0,76

Hrvatska 85,9 61,2 71 3,26 5,53 1,64 3,53 13,4 11,4 0 0 0 0 3,76 2,61 2,05 7,1 12,8

Izvor: Izradila autorica na temelju podataka OECD 2001-2013.: podaci za Hrvatsku prema

HANFA, Struktura ulaganja ukupne imovine obveznih mirovinskih fondova

52

Podaci iz tablice možda se najbolje mogu prikazati i grafički, a može se i fokusirati na

rezultate u grafikonu 15. u kojem je između odabranih zemalja srednje i istočne Europe imala

najviše alociranu imovinu u stranim investicijama. Zašto je tome tako? Naime, hrvatsko

tržište kapitala još uvijek nije razvijeno i ne može se uspoređivati s Poljskom koja od svih

zemalja ima najveći postotak ulaganja u dionice (grafikon 16). Naime, na samim počecima

mirovinske reforme imovina obveznih mirovinskih fondova činila je samo 1.33% ukupnog

BDP-a, dok je samo 10 godina kasnije taj postotak dosegao 16.27%. Takva akumulacija

kapitala pokazuje koliko su mirovinski fondovi bili važni za poljsko gospodarstvo. Takva

situacija pridonijela je brzom razvoju poljskog financijskog tržišta i warsawsku burzu

pretvorila u financijsko tržište za centralnu i istočnu Europu (Jakubowski, 2013). Na poljskom

tržištu kapitala bilo je koncentrirano više domaćih poduzeća u čije su dionice ulagali upravo

mirovinski fondovi. Fondovi su podizali gospodarstvo na dva načina: kupovanjem državnih

obveznica i ulaganjem u dionice. Omjer ulaganja bio je 60/40. Ipak, dionički portfelj bio je

kanal prijenosa financijske krize u 2008. godini kada je pala vrijednost dionica. Ulaganja prije

svega, a to je posebno bitno za mirovinska osiguranja, trebaju jamčiti sigurnost, likvidnost i

disperziju, dok je na četvrtom mjestu profitabilnost. Sukladno lošim pokazateljima u jeku

financijske krize, država je odlučila zakonski regulirati investicijsko tržište u svrhu zaštite

članova investicijskog fonda (Allot i dr., 2010). U 2009. godini (grafikon 16) ulaganja u

dionice su pala. Nakon takvih šokova država je odlučila transformirati cjelokupan sustav

mirovinskog osiguranja time što je odlučila smanjiti doprinose za II. stup sa 7,3% na 2,3%.

Naime, iako je struktura ulaganja bila i ostala izuzetno konzervativna sami doprinosi koji su

se izdvajali za II. stup stvorili su manjak u sustavu međugeneracijske solidarnosti. Nije bilo

dovoljno sredstava za isplatu mirovina iako je država povećavala starosnu dob (Polish

Financial Supervision Authority 2012). Država se zato morala zaduživati kod istih

mirovinskih fondova s čime je povećavala javni dug.

Mađarska je imala drukčiji obrazac u mirovinskoj reformi (pad vrijednosti domaćih državnih

obveznica i visok deficit) ali su obje države rješenje vidjele u transformiranju sustava prema

dobrovoljnom, odnosno prenošenju rizika na pojedinca koji će sam odlučivati o alokaciji

svojega kapitala i razini odlučivanja kojega će za njega zapravo donositi država. Mađarska je

to učinila ukidanjem limita za doprinose (Fultz, 2012) koji će izdvajati osiguranici (u

potpunosti je odluka prepuštena članovima fonda), dok je Poljska u sferi dobrovoljnog

III.stupa osiguranja odlučila privući osiguranike nudeći velike porezne olakšice (Polish

53

Financial Supervision Authority 2012). Drugi stup obveznog osiguranja u zemljama je

pretvoren u tzv.dobrovoljni s time da je osiguranicima ponuđena mogućnost odabira strategija

ulaganja (OECD, 2013). Iako je Češka godinama odlučno odbijala koncept Svjetske banke

sustav međugeneracijske solidarnosti kao takav nije bio dugoročno održiv jer je uzrokovao

velike troškove i nemogućnost isplate mirovina. Novom mirovinskom reformom uveden je II.

stup koji je bio dobrovoljan. Sudjelovanje u II. stupu je dobrovoljno iako kada zaposlenik

jednom sklopi ugovor ne može se povući iz sustava. U II. stupu sredstva se ne mogu povući

prije vremena umirovljenje a ulazak u ovaj sustav moguć je za osobe mlađe od 35 godine

života. Osobe starije od 35 svoju odluku o participaciji u ovom fondu trebali su donijeti prije

2013.godine. Nakon odluke o ulasku u ovaj stup, osoba može izabrati strategiju ulaganja u

fondu koja se zasniva na nivou rizika. Takav rizik kreće se od dinamičnog (najviše rizičan),

srednjeg i konzervativnog a postoji i fond koji isključivo ulaže u državne obveznice (OECD,

2013).

Prema takvim informacijama može se izvući zaključak kako se kultura ulaganja unatoč

donesenim promjenama nije puno promijenila. Iako je ponuđena mogućnost odabira alokacija

imovine i dalje je najviša u državnim obveznicama. Češka je recimo, najveću alokaciju

imovine u dionicama imala tokom 2004. godine kada su postojali isključivo dobrovoljni

mirovinski fondovi koji su tada bili iznimno popularni. Iako je nova reforma mirovinskih

sustava tek stupila na snagu može se tek naslutiti hoće li se alokacija imovine raspršiti s

obzirom na povoljne zakonodavne limite ulaganja. U slučaju Poljske nova mirovinska

reforma polučila je dobre rezultate. Poljska (grafikon 16) od svih zemalja ima najveću

alokaciju ulaganja u dionicama ujedno a prema podacima iz tablice 4. ulaganja u obveznice su

pala na 51% u 2013. godini u korist dionica na 41,4%. Ipak, niti takva situacija ne može do

kraja biti zadovoljavajuća ako se sagledava iz konteksta raspršivanja rizika.

Mađarska po alokaciji imovine i raspršenosti rizika vrlo slična Hrvatskoj jer se susrela s

padom vrijednosti državnih obveznica što je dovelo do većeg nastojanja u raspršivanju rizika

na strana tržišta kapitala. Iako su reforme tek nedavno donesene a s obzirom na liberalnije

limite ulaganja ostaje za vidjeti hoće li država ulagati u dionice ili investicijske fondove s

većim udjelom. Slična se situacija očekuje i u Hrvatskoj koja je fondove podjelila na one od

manje do više rizičnih.

54

Grafikon 15: Usporedba strukture ulaganja za inozemnim tržištima kapitala za odabrane zemlje srednje i

istočne Europe za 2004., 2009. i 2013. godinu

Izvor: Izvor: Izradila autorica na temelju podataka OECD 2001-2013.: podaci za Hrvatsku

prema HANFA, Struktura ulaganja ukupne imovine obveznih mirovinskih fondova

Grafikon 16: Usporedba strukture ulaganja u dionice za odabrane zemlje srednje i

istočne Europe za 2004., 2009. i 2013. godinu

Izvor: Izvor: Izradila autorica na temelju podataka OECD 2001-2013.: podaci za Hrvatsku

prema HANFA, Struktura ulaganja ukupne imovine obveznih mirovinskih fondova

Reforma koju su uspostavile zemlje u centralnoj i istočnoj Europi s pristupom na koji

zakonodavstvo određuje limite možda i nije ostavilo previše prostora u alokaciji imovine

mirovinskih fondova. Prema rezultatima novih reformi još uvijek se ne može procijeniti hoće

55

li nova mirovinska reforma donijeti konkretne promjene i veću raspršenost rizka. Takve

regulative uvelike ovise o političkim opcijama koje su trenutačno na vlasti u državama srednje

i istočne Europe, gospodarskim kretanjima, a vrlo bitnu ulogu igra i financijska kultura od

veće educiranosti stanovništva, veće educiranosti fond menadžera, jasna i razumnu politika, a

i razvijenost financijskog tržišta. Možda bi Hrvatska trebala slijediti primjer Poljske koja je

dopustila ulaz stranog kapitala na svoje tržište. Usporedbe radi, možda bi cjelokupnu politiku

trebalo temeljiti na primjerima mirovinskih fondova u SAD-u i Velikoj Britaniji. U ovom

slučaju naravno ne misli se na sustav koje ove zemlje primjenjuju već samo o pristupu

odgovornog gospodrastvenika (engl.prudent – man rule). Konkretnije, jedino što propisuje

zakon u ovom slučaju je ostvarivanje koristi za klijente koje moraju ispoštivati fond

menadžeri (Štimac, 2012). Zakonski bi se moglo definirati jedino kazne koje, ako se takav

prisutp ne ispoštuje, mogu snositi fond menadžeri koje bi trebale biti drakonske. S obzirom

da je imovina mirovinskih fondova izuzetno velika tek u tom slučaju može se govoriti o

sigurnosti. Mirovinski fondovi ne mogu biti „spas“ države u rješavanju gospodarskih

problema a niti država ne smije ograničavati mirovinske fondove. Smjer dobrovoljnog

pristupa kakav postoji sada može uz smanjenje rizika biti dobar put pa se hipoteza o tome da

su mirovinski fondovi zbog svoje strukture ulaganja a posljedično time i svojim udjelom

imovine neophodni za stabilnost financijskih sustava zemalja Hrvatske, Poljske, Češke i

Mađarske može djelomično potvrditi te je na njihovim poboljšanjima radi opće dobrobiti

potrebno sustavno raditi jer je razvidno kako sve provedene reforme nisu dale najbolje

rezultate. U ovom dijelu možda je najefikasnija Poljska koja je razvila uspješno financijsko

tržište, a takav cilj treba slijediti i Hrvatska koja nema stranih investicija. Raspršenost rizika u

alokaciji imovine treba bit intenzivnija jer bi se kratkoročno prinosi ulaganja u dionice i

investicijske fondove mogu itekako odlično akumulirati u najboljim godinama kada je tržište

stabilno.

56

6. ZAKLJUČAK

Održivost mirovinskog sustava u mnogim je zemljama od prvorazrednog političkog značaja.

Problemi postojećih neodrživih sustava zemlje u srednoj i istočnoj Europi od kraja 90-ih

godina 20. stoljeća pokušavaju se riješiti strukturnim mirovinskim reformama. Sustavi koji su

se u početku temeljili na međugeneracijskoj solidarnosti doveli su do značajnih protesta

zaposlenika, sindikata i šire javnosti. Istražujući ovaj rad zaključujem kako je takva situacija

uvjetovana time što vlade nisu posvetile dovoljno vremena kako bi stanovništvu približile

problematiku mirovinskih fondova. Za odabrane zemlje Poljsku i Mađarsku, a kasnije i

Hrvatsku nije bio održan referendum kojim bi samo stanovništvo odlučilo hoće li prihvatiti

nove reforme. U reforme se krenulo brzo jer je postojeći mirovinski sustav bio neodrživ još

krajem 80-ih godina. Iako je potreba za mirovinskim reformama postojala, strateške promjene

trebale su se dogoditi tek kada se financijsko tržište bolje razvije. Hrvatska je krenula s

mirovinskim fondovima u trenutku kada nije izdala niti jednu državnu obveznicu. Razvijanje

mirovinskih fondova zahtjevalo je i puštanje stranih investicija na domaće tržište kapitala.

Takva strategija pokazala se izuzetno uspješnom u Poljskoj koja je stvorila konkurentnost, a

to je temelj slobodnog tržišta i liberalizacije kojoj teži Svjetska banka. Osim potpuno

manjkave razvijenosti domaćeg financijskog tržišta može se dodati i mogućnost državnog

proračuna u financiranju troška reforme. Ostaje pitanje jesu li troškovi financiranja bili veći u

odnosu na financiranje sustava međugeneracijske solidarnosti. U slučaju Hrvatske rješenje

problema bilo je u hitnom uvođenju kapitalizirane obvezne mirovinske štednje poglavito zato

što se država susrela s ratnom situacijom a posljedično i povlaštenim mirovinama o kojima se

u medijima često raspravljalo. Korupcija i nepotizam nisu se nikad u slučaju mirovinskih

sustava mogle detektirati i konkretno uvjerljivim dokazima ne mogu istaknuti kako su za

neodrživot sustava međugeneracijske solidarnosti upravo presudile ove stavke. Iz svega se

dolazi do zaključka kako je Hrvatska trebala imati vrijeme prilagodbe kako su to napravile

ostale zemlje u kojima bi prvo povećale starosne dobi za odlazak u mirovinu. Takva se

situacija počela događati tek kada je uvedena mirovinska reforma. Isto tako, održivost

postojećeg mirovinskog sustava, kako u Hrvatskoj, tako i u ostalim promatranim zemljama,

dolazi u pitanje i zbog velikog problema današnjice, a to je starenje stanovništva, procesa

zbog kojeg je danas omjer zaposlenih i umirovljenih malo iznad granice jedan naprema jedan.

Također, nezaposlenost koja je u Hrvatskoj dosegla visoku razinu, je jedan od razloga zbog

kojih je uopće pitanje dali je standard današnjih umirovljenika na normalnoj razini za život, te

57

kakav će on biti u budućnosti ako se ovakva demografska i socijalna situacija nastavi.

Kapitalizacija mirovinskog sustava i prinosi koje ostvaruju mirovinski fondovi utječu na

poboljšanje te slike, ali pitanje je u kolikoj mjeri su oni dostatni. Liberalizacija ulaganja bi

mogla pomoći u ostvarivanju većih prinosa, međutim, brojni čimbenici kao što su stabilnost i

razvijenost tržišta, posebice onih tranzicijskih, tu igraju ulogu te utječu na to u kolikoj mjeri

će se ona dopustiti i nije li konzervativna ulagačka politika u nestabilnim uvjetima ipak bolje

riješenje. Svakako, iz svega se nameće zaključak da bi u tranzicijskim zemljama čiji se

mirovinski sustavi u ovom radu proučavaju, trebalo raditi na poboljšanju mirovinskog sustava

sa kapitaliziranom štednjom, između ostalog, diverzifikacijom portfelja usmjerenom na

razvijena i sigurna tržišta te se nebi trebalo dopustiti državi da sredstva mirovinskih fondova

iskoristi za kratkoročne, nepotpuno definirane i za budućnost sigurne ciljeve. Ipak, to na

koncu ostaje pitanje kojim će se baviti političari.

58

LITERATURA

Knjige

Anušić, Z., Jurlina-Alibegović, D., Marušić, Lj., Ostrović, D., Plevko, S., Šimetić, B., Terze,

R. (1999), Mirovinska reforma-druga i treća razina mirovinskog osiguranja, Inženjerski biro,

Zagreb

Novak, B. (2005), Financijska tržišta i institucije, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek

Puljiz, V., Bežovan, G., Matković, T., Šućur, Z., Zrinšćak, S. (2008), Socijalna politika,

Sveučilište u Zagrebu, Pravni Fakultet

Šonje, V. (2005), Veza koja nedostaje, Arhivanalitika, Zagreb

Članci

Akrap, A. (2006), „Aktivni osiguranici i umirovljenici u Hrvatskoj, očekivani trendovi do

2031. godine“, Revija za socijalnu politiku, Vol. 13, No 2, str, 127-150

Allot, A. Atomi, C. Ernest, P. Golembiecka, B. Krzykowski, M. Mazzerant, A. Offutin,

O.(2010), „Private Pension Systems in Central and Eastern Europe, Milliman Research

Report“, str.3

Anušić, Z. (2011),“ Buduće mirovine: socijalna pomoć ili adekvatan dohodak u starosti“,

Analiza mirovinskog sustava, Institut za javne financije, dostupno na:

http://www.ijf.hr/upload/files/file/AMS/zbornik.pdf

Baloković, S. (2005), „Novi razvoj restrukturiranih mirovinskih sustava u zemljama Srednje i

Istočne Europe“, Revija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Vol. 9

Bejaković, P. (2011),“ Mirovinski sustavi u RH – problemi i perspektiva“, Analiza

mirovinskog sustava, Institut za javne financije, dostupno na:

http://www.ijf.hr/upload/files/file/AMS/zbornik.pdf

Bejaković, P. (2012), „Izazovi i mogućnosti za ostvarenje primjerenih starosnih mirovina u

Hrvatskoj“, Društvena istraživanja, Vol. 21, No 4, str. 1029-1034

59

Chybalski, F. (2009), „Liberalization of pension systems in Central and Eastern Europe“ EVN

Worknig Paper

Fultz, E. (2012), „The rethrencment of second-tier pensions in Hungary an Poland: A

precautionary tale“, International Social Security Review, Vol. 65, No 3, str. 1-25

Gajski, Z. (2014), „Širi se područje djelatnosti“, Svijet osiguranja: Časopis za pravo,

ekonomiku i praksu osiguranja i reosiguranja, Vol. 4

Guardiancich, I. (2007), „Politička ekonomija mirovinskih reformi u Hrvatskoj 1991.-2006“,

Financijska teorija i praksa, Vol. 31, No 2, str. 89-150

Jurlina-Alibegović, D. (2000), “ Reforma mirovinskog sustava: zašto i kako?“, Privredna

kretanja i ekonomska politika, Vol. 110, No 79, str. 60-87

Jakubowski, S. (2013), „Polish and Global Pension Markets in the First Decade of the Second

Millennium“, Social research, Vol. 30, No 1, str. 36-43

Liedtke, P.M. (2006), „ From Bismarsk Pension Trap to the New Silver Workers of

Tommorow: Reflection on the German Pension Problem“, European Papers on New Welfare,

Vol. 4, str. 2

Muller, K. (2002), „Strukturalne mirovinske reforme u tranzicijskim zemljama: politički

sudionici i uloga države“, Financijska teorija i praksa Vol. 26, No 2, str. 387-404

Olgić Draženović, B. (2012), „Uloga i utjecaj institucionalnih investitora na razvoj tržišta

kapitala odabranih tranzcijskih zemalja i Republike Hrvatske“, Ekonomski fakultet Rijeka,

str. 72-83, 106-109

Potočnjak, Ž.,Vukorepa, I. (2008), “Upravljanje rizikom prinosa u obveznim kapitalno

financiranim mirovinskim sustavima“, Revija za socijalnu politiku, Vol. 15, No 3, str. 323-

342

Puljiz, V. (2011), „Kriza, reforme i perspektive mirovinskih sustava u europskim zemljama i

u Hrvatskoj“, Privredna kretanja i ekonomska politika Vol. 129, str.27-63

60

Puljiz, V. (2007), „Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija i perspektive“, Revija za

socijalnu politiku, Vol. 14, No 2, str. 163-192

Roberts, R. (2008), „The city; A guide to London's Global Financial Centre“ Second Edition,

The Economist, London, str. 134

Standing, G. (1998), „Socijalna zaštita u Srednjoj i Istočnoj Europi: priča o iskliznulim

sidrima i potrganim sigurnosnim mrežama“, Revija za socijalnu politiku, Vol. 5, No 1, str. 51-

73

Tapia, W. (2008), “ Description of private pension systems, OECD Working Papers on

Insurance and Private Pensions, OECD, No 22, str. 43-61

Traian, D. P., Serbanescu, C. I. (2011), “ A quantitative approach for the financial

Improvement of private pensions systems. Romanian and polish perspective“

Vostatek, J. (2011), „The Role of Governance in Pension Systems“, Economic studies and

analisys, ACTA VŠFS, Vol. 5, No 2, str. 106

Whitehouse, E. (2011), „Reversals of systematic pension reforms in central and Eastern

Europe: Implications“ , OECD Social Policy Division, OECD, str.3-17

Zrinščak, S. (2000), „Mirovinska reforma u srednoj i istočnoj Europi“, Revija za socijalnu

politiku 7 (2), str. 202-206.

Ostalo

AZ Mirovinski fondovi (2002), „Predstavljen Mirex indeks-mjera uspješnosti mirovinskih

fondova“, dostupno na: http://www.azfond.hr/vijest/189, pogledano 31.09.2014.

Behavioral Finance, (2011), Individual Investetors and Institutional Investers, CFA Programs

Curriculum, str.372

CROATIA OSIGURANJE, dostupno na: http://www.crosig-trecistup.hr/default.aspx?id=44,

pogledano 13.01.2015

61

ERSTEPLAVI-MIROVINSKI FONDOVI, dostupno na:

http://www.ersteplavi.hr/default.aspx?ID=134 pogledano 13.01.2015.

Erste Plavi obvezni mirovinski fond (2013), „Informativni prospekt Erste Plavog Obveznog

mirovinskog fonda“, podaci do 31.12.2013. godine

FINANCIJSKI KLUB, dostupno na: http://finance.hr/analiza-prinosa-mirovinskih-fondova-u-

hrvatskoj/ , pogledano 13.01.2015.

HANFA (2012), „Godišnje izvješće 2012“, dostupno na: http://www.hanfa.hr/getfile/40143

pogledano 31.08.2014

HANFA, „Društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima“ dostupno na:

http://www.hanfa.hr/registar/31, pogledano 11.11.2014.

HANFA, „Drugi i treći stup mirovinskog osiguranja i isplata mirovina“ dostupno na:

http://www.hanfa.hr/nav/253/naslovni-tekst---drugi-i-treci-stup-mirovinskog-os.html,

pogledano 13.09.2014.

HANFA, „Društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima“ dostupno na:

http://www.hanfa.hr/registar/31, pogledano 11.11.2014.

International Labour Office, (2002), „Central and Eastern Europe Team: Mirovinska reforma

u srednjoj i istočnoj Europi“, Knjiga 2, Restrukturiranje privatizacijom: Analizia slučaja

Mađarske i Poljske

OECD Pensions Outlook (2012), „Table A18. Total investment of pension funds in OECD

and selected non-OECD countries, 2001-2010“, dostupno na: http://www.oecd.org/statistics/

pogledano 22.08.2014.

OECD, (2013), Pension at Glance 2013

OECD, (2015), „Funded pension indicators: asset allocation“, dostupno na:

http://stats.oecd.org/# , pogledano 14.07.2015

62

OECD, (2015), „Funded pension indicators: autonomus pension fund's assets as a % of GDP“,

dostupno na: http://stats.oecd.org/#, pogledano 14.07. 2015

OECD, (2009), Private Pension Outlook 2008, OECD Publising France

OSIGURANJE.HR, dostupno na: http://osiguranje.hr/ClanakDetalji.aspx?12035 , pogledano

07.09.2015

PENSION FUNDS, http://www.pensionfundsonline.co.uk/content/country-profiles/czech-

republic/120, pogledano 13.01.2015.

Poslovni dnevnik, (2014), dostupno na : http://www.poslovni.hr/hrvatska/sto-trebate-znati-o-

novim-kategorijama-mirovinskih-fondova-272701

Raiffeisen – mirovinski fondovi, (2015), dostupno na: http://www.rmf.hr/default.aspx?id=129

Regos, (2015), dostupno na: http://www.regos.hr/default.aspx?id=159

Zakoni

Narodne novine , „Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima“, (NN, 49/99,

63/00, 103/03, 177/04, 140/05, 71/07, 124/10, 114/11, 51/13)

Narodne novine, „Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na

temelju individualne kapitalizirane štednje“, (NN, 106/99, 63/00, 140/05, 107/07, 114/11 )

Narodne novine, „Zakon o središnjem registru osiguranika“ (NN, 159/13)

Narodne novine, „Zakon o obveznim mirovinskim fondovima“ ( NN, 19/14 )

Narodne novine, „Zakon o dobrovoljnim mirovinskim fondovima“, (NN, br. 19/14, čl.3.)

Narodne novine, „Zakon o mirovinskom osiguranju“, (NN, 151/14, 33/15)

Narodne novine, „Zakon o doprinosima“, (NN, 143/14)

Narodne novine, „Zakon o radu“, (NN, 93/14)

63

Narodne novine, „Pravilnik o načinu raspoređivanja osiguranika u obvezne mirovinske

fondove i njihovom izvještavanju o rasporedu“, (NN, 118/01, 145/12)

Narodne novine, „Zakon o nasljeđivanju“, (NN, 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15)

Narodne novine, „Pravilnik o dozvoljenim ulaganjima i dodatnim ograničenjima ulaganja

dobrovoljnog mirovinskog fonda“, ( NN, 103/14, čl.2.)

64

POPIS TABLICA

Tablica 1: Obilježja mirovinskih reformi u zemljama srednje i istočne Europe ...................... 38

Tablica 2: Obilježja mirovinskih programa u srednjoj i istočnoj Europi ................................. 40

Tablica 3: Limiti ulaganja u odabranim zemljama srednje i istočne Europe (%) .................... 50

Tablica 4: Struktura ulaganja mirovinskih fondova u odabranim zemljama srednje i ............. 51

65

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1: Članstvo u obveznim mirovinskim fondovima u razdoblju između 2007. do

2014. godine u Republici Hrvatskoj 20

Grafikon 2:Kretanje neto imovine (u tis. kuna) obveznih mirovinskih fondova u 21

Grafikon 3:Struktura neto imovine obveznih mirovinskih fondova u Republici 22

Grafikon 4:Struktura ulaganja obveznih mirovinskih fondova na domaćem 23

Grafikon 5: Prinosi obveznih mirovinskih fondova kategorije B (svibanj 2014. g. – 25

Grafikon 6: Mirovinski neto doprinosi proslijeđeni obveznim mirovinskim fondovima u 27

Grafikon 7: Broj članova ODMF-ova u Hrvatskoj od 2006. god. do 2015. god. 30

Grafikon 8: Udjel ODMFova u ukupnom broju članova (2015. godina) 31

Grafikon 9: Udjel ODMF-a u ukupnoj neto imovini (2015.godina) 32

Grafikon 10. Broj članova ZDMF-a u Hrvatskoj od 2006. godine do 2015. godine 33

Grafikon 11. Struktura članova ZDMF-a u Hrvatskoj u 2015. god. 34

Grafikon 12: Prinosi zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova ( 2015. godina) 35

Grafikon 13: Udio ukupne aktive mirovinskih fondova u BDP-u u odabranim tranzicijskim i

razvijenim 47

Grafikon 14: Ukupne investicije mirovinskih fondova Češke, Mađarske, Poljske i Hrvatske u

razdoblju 49

Grafikon 15: Usporedba strukture ulaganja za inozemnim tržištima kapitala za odabrane

zemlje srednje i 54

Grafikon 15: Usporedba strukture ulaganja u dionice za odabrane zemlje srednje i 54

66

67