Koju metodu vrednovanja zaliha koristiti

jedno je od središnjih pitanja menadžmenta.

Izbor metode vrednovanja zaliha ima izravan

utjecaj na iskazivanje poslovnog rezultata.

1. metoda ukupnih troškova (full costing ili

absorption costing), i

2. metoda direktnih troškova ili varijabilna

metoda (direct costing ili variable costing)

- Po toj osnovi sastavljaju se i izvještaji o

dobiti

3

Razlika izmeĎu metoda vidljiva je upravo

prema načinu obuhvaćanja fiksnog djela

općih troškova proizvodnje.

Metoda ukupnih troškova klasificira

troškove primarno prema poslovnim

funkcijama, i to na proizvodnju, prodaju i

upravu.

Svi direktni (varijabilni) proizvodni troškovi

(trošak direktnog rada i trošak direktnog

materijala) kao i opći troškovi proizvodnje

fiksni i varijabilni sadržani su u zalihama

proizvodnje.

5

• Suprotno tome, metoda varijabilnih troškovaklasificira troškove prema ponašanju troškova s obzirom na promjenu aktivnosti.

• prema njoj zalihe proizvodnje sadrže samo direktne proizvodne troškove (trošak direktnog materijala i rada) te samo varijabilni dio općih troškova proizvodnje.

• Fiksni dio općih troškova proizvodnje (OTP-FT) isključen je iz zaliha i predstavlja troškove razdoblja (rashode) koji se odmah nadoknaĎuju iz prihoda razdoblja kada su nastali.

• Izvještaj o dobiti temeljen na metodi ukupnihtroškova ne zahtijeva podjelu troškova navarijabilne i fiksne troškove.

IZVJEŠTAJ O DOBITI (m. ukupnih troškova) MRS 1 toč. 92

01.01. –31.12. 200X. 1. Prihod od prodaje....................................................................xx 2. Troškovi prodanih proizvoda: početne zalihe got. proizvoda...................xx + troškovi proizvodnje razdoblja...................xx

-konačne zalihe got. proizvoda...................xx 3. Ukupno troškovi prodanih proizvoda .......................................(xx) 4. Bruto marža (operativna dobit)..................................................xx 5. Troškovi razdoblja : troškovi prodaje.............................................xx troškovi uprave..............................................xx 6. Ukupno trošovi razdoblja ...........................................................(xx) 7. Dobit prije poreza.........................................................................xx

TEMELJI SE NA PODJELI TROŠKOVA NA:

(a) fiksne i

(b) varijabilne troškove

TROŠAK PROIZVODA:

+ trošak direktnog materijala

+ trošak dir. rada

+ OTP (vt)

TROŠAK RAZDOBLJA: troškovi prodaje + troškovi

uprave + OTP (ft)

IZVJEŠTAJ O DOBITI (m. varijabilnih troškova) 01.01.-31.12. 200x 1. Prihod od prodaje..............................................................................xx 2. Troškovi prodanih proizvoda: poč. zalihe got. proizvoda.................xx +troškovi proizvodnje razdoblja.......... xx

-konačne zalihe got. proizvoda.........(xx) 3. Ukupno troškovi prodanih proizvoda................................................ (xx) 4. Marginalna kontribucija...MK I............................................................ xx 5. Ostali varijabilni troškovi ...................................................................(xx) 6. Marginalna kontribucija MK II ........................................................... xx 7. Fiksni troškovi: troškovi prodaje (ft)................................xx troškovi uprave (ft).................................xx OTP (ft)..................................................xx 8. Ukupno fiksni troškovi...................................................................... (xx) 9. Dobit prije poreza.................................................................................xx

IZVJEŠTAJ O DOBITI “ABC”01. 01. –31. 12. 200x

Prihodi xxOstali poslovni prihodi xxUkupni poslovni prihodi xxPovećanje/smanjenje zaliha (xx)/xxTroškovi po prirodnim vrstama:-materijalni troškovi xx-troškovi usluga xx-bruto plaće xx-amortizacija xx-vrijednosna usklađivanja xx-rezerviranja troškova xx-ostali troškovi xxUkupno poslovni rashodi xxDobit/gubitak od poslovnih aktivnosti xx

Sve veći broj kompanija koristi metodu

varijabilnih troškova za interno izvještavanje

menadžmenta.

Naime, većina menadžera u cilju donošenja

nekih odluka kratkoročno preferira

varijabilnu metodu prema kojoj se kao

troškovi proizvodnje uzimaju samo varijabilni

troškovi.

• Tako npr. prilikom donošenja odluka o

cijenama proizvoda preferira se varijabilna

metoda koja pomaže menadžmentu pri

odlukama o visini cijena.

• Prodajnom cijenom treba pokriti, prije

svega, direktne troškove (trošak direktnog

materijala i rada) koji su ujedno i varijabilni

troškovi.

• Razlika koja ostaje (marginalna kontribucija

II ili ukupna marginalna kontribucija) ostaje

za pokriće fiksnih troškova.

MeĎutim, dugoročno gledajući, potrebno je

pokriti i fiksne troškove proizvodnje (OTP-ft)

kao i ostale fiksne troškove (prodaje i

uprave).

Stoga, metoda ukupnih troškova ima svoje

opravdanje jer pored direktnih troškova

potrebno je iz prodajne cijene pokriti i

indirektne troškove meĎu kojima se značajan

dio odnosi na OTP-ft.

• Za izvještavanje eksternim korisnicima kompanije diljem svijeta koriste metodu ukupnih troškova za vrednovanje zaliha.

• U praksi, mnoge kompanije ne uključuju u vrijednost zaliha cjelokupne OTP-ft.

• Jedan dio tih troškova evidentira se kao trošak razdoblja.

• Visina OTP-ft koji se uključuje u vrijednost zaliha ovisi o odnosu izmeĎu ostvarenog i normalnog kapaciteta pri čemu je normalni kapacitet obično prosječni (5-10 godina) praktični kapacitet korigiran tržišnom ponudom i potražnjom.

• OTP-ft uključuje se u zalihe samo u visini iskorištenog kapaciteta.

• Kapacitet obično označava odreĎeno ograničenje ili limit.

• Najčešće u upravljačkom računovodstvu kapacitet povezujemo s proizvodnjom.

• Obzirom na to može se govoriti o nekoliko tipova kapaciteta:

1. Teoretski kapacitet- predstavlja maksimalnu proizvodnju outputa u idealnim uvjetima bez prekida rada ili isporuke materijala, energije i sl. Tako npr. ako je punjač sokova može napuniti maksimalno u jednom satu 2 400 boca tada je maksimalna proizvodnja (u idealnim uvjetima bez prekida) uz osam satno radno vrijeme i dvije smjene (prema kolektivnom ugovoru) u jednom mjesecu:

2 400 boca x 8 h x 2 smjene x 30 dana = 1 152 000 boce.

2. Praktični kapacitet- je onaj koji uzima u obzir sve potencijalne prekide koji se dogaĎaju tijekom poslovanja (vrijeme održavanja i resetiranja opreme, prekidi rada i isporuke materijala, praznici i sl.). Ako se pretpostavi da poduzeće može u normalnim poslovnim okolnostima napuniti 2 000 boca za jedan sat te da pogon radi 25 dana mjesečno tada će praktični kapacitet biti:

2 000 boca x 8 h x 2 smjene x 25 dana = 800 000 boca

• Da bi se ocijenio teoretski ili praktični kapacitet evidentno je da menadžment treba poznavati tehničke i ekonomske uvjete proizvodnje. Treba poznavati brzinu proizvodne linije, vrijeme punjenja boca,brzinu lijepljenja etiketa na bocama. TakoĎer, treba poznavati politiku plaća, kolektivne ugovore, sindikalnu politiku, situaciju na tržištu sokova, poreznu politiku vlade i sl.

• Teoretski i praktični kapacitet polaze od toga što pogon može ponuditi.

• Suprotno tome, potrebno je u odreĎenim slučajevima poći od toga koja količina proizvodnje se može tražiti od pogona. Za to služe dvije mjere koje se obično koriste kao denominatori kod rasporeĎivanja OTP-ft na proizvodnju a to su:

• Normalno iskorištenje kapaciteta (normalni kapacitet)- je ona količina proizvodnje koja treba zadovoljiti prosječnu potražnju kupaca u odreĎenom vremenskom razdoblju od 5-10 godina. Zato se ovaj kapacitet još naziva i prosječni kapacitet a uključuje još i sezonske, cikličke i druge faktore.

• Plansko ili budžetsko iskorištenje kapaciteta (planski kapacitet)- je anticipirana razina proizvodnje za nadolazeće plansko razdoblje.

Česta dilema menadžmenta je upravo izbor

izmeĎu normalnog i planskog kapaciteta.

Praksa je pokazala veću sklonost prema

planskom kapacitetu u slučajevima kada je

teško procijeniti normalni kapacitet s puno

sezonskih i cikličkih faktora.

• Poduzeće "VITA" dd proizvodi prirodne

sokove. Varijabilni troškovi proizvodnje svake

boce iznose 0,35 kn/boci. Mjesečni fiksni

troškovi proizvodnje (amortizacija i

najamnina) iznose 50 000 kn za mjesec

listopad 2009. Ovo poduzeće koristi metodu

ukupnih troškova za vrednovanje zaliha.

• RasporeĎivanje OTP-ft vrši se pomoću

slijedećih baza ili denominatora:

Tip denominatora (baza) Planirani OTP-ft Razina denominatora Stopa dodatka (Sd)

(1) (2) (3) (4) = (2) : (3)

Teoretski kapacitet 50 000 1 152 000 0,0434

Praktični kapacitet 50 000 800 000 0,0625

Normalni kapacitet 50 000 500 000 0,1000

Planski kapacitet 50 000 400 000 0,1250

Stvarna proizvodnja u mjesecu listopadu bila

je 460 000 boca a stvarno je prodano 420 000

boca. Nije bilo početnih zaliha na početku

listopada. Ovo poduzeće planira prodavati

boce sokova po cijeni od 0,5 kn/boci.

Jedinični troškovi proizvodnje uz različite

denominatore ili baze računaju se na

slijedeći način:

Tip denominatora (baza) vt/jedinici Sd OTP-ft ukupni trošak/jedinici

(1) (2) (3) (4) = (2) + (3)

Teoretski kapacitet 0,3500 0,0434 0,3934

Praktični kapacitet 0,3500 0,0625 0,4125

Normalni kapacitet 0,3500 0,1000 0,4500

Planski kapacitet 0,3500 0,1250 0,4750

• Odstupanja od razine denominatora ili baza mogu se izračunati na slijedeći način:

Odstupanje = (razina denominatora - stvarna proizvodnja) x Sd OTP-ft

Teoretski kapacitet = (1 152 000 - 460 000) x 0,0434 =30 033 N (nepovoljno odstupanje)

Praktični kapacitet = (800 000 - 460 000) x 0,0625 = 21 250 N

Normalni kapacitet = (500 000 - 460 000) x 0,1000 = 4 000 N

Planski kapacitet = (400 000 - 460 000) x 0,1250 =7 500 P (povoljno odstupanje)