1

METODIKA PODUČAVANJA CARVING

TEHNIKE SKIJANJA

2

METODIKA PODUČAVANJA CARVING TEHNIKE

SKIJANJA

Saţetak

Skijaški sport je posljednjih godina potaknut tehnološkim dostignućima doţivio

neke promjene u samoj tehnici. Pluţna tehnika, paralelna tehnika i prijestupna tehnika

obogaćene su još jednim vidom paralelne tehnike koja ima svoje posebnosti i

karakteristike tako da je moţemo nazvati novom tehnikom – Carving. Nastojanja mnogih

stručnjaka su, da pronaĎu optimalne programske osnove za podučavanje ove nove

tehnike. Upravo je i cilj ovog rada prezentirati jedan program obuke koji će pomoći

skijašu početniku da savlada carving tehniku i postane dobar skijaš.

Ključne riječi: Skijanje, carving tehnika, metodika

TEACHING METHODS OF CARVING TECHNIQUE

SKIING

Summary

The sports of skiing, inspired by new technological achievements in the last few

years, has experienced some changes in it’s techinque. Snowplaugh, parallel and

overstep tehnique are enriched with another sort of parallel technique. It has it’s own

specifics and characteristics, therefore it can be considered as a new technique – Carving.

Efforts of many experts strive to find an optimal program basics for teaching this new

tehnique which is exactly the object of this paper – to present training program that will

help ski beginners to overcome carving technique and become good skiers.

Key words: Skiing, carving technique, methodic

3

SADRŢAJ:

1. Uvod ………………………………………………………………4

2. KKrraattkkii pprreegglleedd sskkiijjaašškkiihh tteehhnniikkaa kkrroozz ppoovviijjeesstt ………………………6

3. Vrste skijaških tehnika i podjela ……………………………....10

3.1. Pluţna tehnika

3.2. Tradicionalna paralelna tehnika

3.2.1. Carving tehnika

3.3. Prijestupna tehnika

4. OOpprreemmaa ………………………………………………………………13

4.1. Tehnološki razvoj skija

4.2. Karakteristike carving skije

4.3. Prednosti i manjkavosti carving skije

55.. TTeeoorriijjsskkii aassppeekkttii ccaarrvviinngg tteehhnniikkee sskkiijjaannjjaa ……………………………….20

5.1. Osnove carvinga

5.2 Karakteristike carvinga

5.3. Biomehanički principi carvinga

6. CCaarrvviinngg zzaavvoojj - podijela ……………………………………………….28

6.1. Natjecateljski dinamični paralelni zavoj – veleslalom

6.2. Zavoj kratkog radijusa – slalom (carving vijuganje)

7. MMeettooddiikkaa ppoodduuččaavvaannjjaa ccaarrvviinngg tteehhnniikkee sskkiijjaannjjaa ……………………….32

7.1 O metodici poduke

7.2. Metodičke vjeţbe za podučavanje carving tehnike

7.2.1. Vjeţbe na ravnom

7.2.2. Vjeţbe na blagoj padini

7.2.3. Izvedba paralelnog zavoja od brijega carving skijom

7.2.4. Izvedba carving zavoja - paralelni dinamički natjecateljski

- carving vijuganje

8. ZZaakklljjuuččaakk ………………………………………………………………..41

9. LLiitteerraattuurraa ………………………………………………………………..42

4

1. UVOD

Ako se vratimo stotinjak godina ranije i pratimo evolucijski slijed razvoja

skijaških tehnika sve do danas, moţemo zaključiti da je skijanje uistinu jedan specifičan

sport koji je doţivio velike promjene u samoj tehnici. Ne samo da tehnološki i

generacijski napredak pospješuje te promjene već je i sama teţnja skijaških entuzijasta

da unaprijede i obogate tehnike skijanja.

Unazad dvadesetak godina tvornica Elan počela je razvijati novi oblik skije koji

omogućuje izvoĎenje zavoja manjeg radijusa, a naziva se carving skija. Tokom godina ta

skija postaje sve prihvaćenija i sveprisutnija na svim svjetskim skijalištima. Nastojanja

proizvoĎača da olakšaju skijanje izumom kao što je carving skija uvjetovalo je neke

modifikacije u tehnici što je apsolutno potaklo i stručnjake da je objasne i pronaĎu

programske osnove za njeno uspješno svladavanje i unapreĎenje.

U ovom diplomskom radu obraĎen je jedan od metodičkih puteva za uspješno

podučavanje carving tehnike skijanja i to isključivo u rekreativnom skijanju. Znači,

zadatak ovog diplomskog rada je kako što uspješnije prenijeti znanja o carving tehnici

skijašu rekreativcu. Kako je razvoj carving tehnike uvelike uvjetovan i tehnološkim

dostignućima to samoj opremi za skijanje pridaje veću vaţnost . Dosad smo pri učenju

skijaških tehnika pozornost uglavnom predavali samom usvajanju motoričkih struktura

upravo zbog toga jer ravna skija koja se zadrţala dugi niz godina nije imala specifičnosti

poput carving skije. One su se samo razlikovale po duţini i izvedbi materijala. Danas

imamo carving skiju čije specifičnosti odreĎuje ponajviše njena strukiranost i upravo je

taj detalj razlog što pri usvajanju carving tehnike moramo biti dobro upoznati sa tim

specifičnostima.

Samu evoluciju skijaške opreme pratio je i razvoj tehnike skijanja pa tako ujedno

i škole skijanja. Kroz sve te godine škola skijanja mora pratiti razvoj skijaške tehnike i

to je jedan od temeljnih uvjeta za stvaranje optimalnih metodičkih programa za uspješno

5

učenje samih tehnika. Usporedimo li neke programske osnove za podučavanje skijaških

tehnika prije pedeset godina i danas uvidjet ćemo velike razlike upravo jer je tehnika

skijanja doţivljavala promjene. Ipak neki detalji ne mogu isčeznuti kroz nekoliko godina

i oni bi trebali biti baza skijaške poduke. Mnogi autori u novije vrijeme pišu o carving

tehnici kao o novoj eri alpskog skijanja! Slaţemo se, ali to ne znači da je paralelna

tehnika , pluţna pa i prijestupna tehnika stvar daleke prošlosti što se dade zaključiti. U

natjecateljskom skijanju moţemo govoriti o carving tehnici kao nezamjenjivoj tehnici

koja je preuzela apsolutni primat nad drugim tehnikama, ali u rekreativnom skijanju smo

poprilično zakinuti. Zašto? Ljepota skijanja i jeste u raznovrsnosti tehnika ( paralelna,

pluţna, prijestupna ) koje su odlična baza za carving tehnike. Zato naučimo sve pa tko

što voli nek izvoli.

6

2. KRATKI PREGLED SKIJAŠKIH TEHNIKA KROZ

POVIJEST

Prva skijaška tehnika se pojavljuje 1897.godine pod nazivom Lilenfeldska

skijaška tehnika. Dobila je ime po gradu Lilenfeldu. Tvorac ove tehnike je Matias

Zdarsky a svodila se na voţnju u pluţnim zavojima uz upotrebu jednog štapa.

Skijaš koji bi se spuštao niz padinu koristeći tu tehniku prvo je radio otklon u

naprijed i u stranu stranu zavoja te je zatim ubadao štap u središte zavoja i onda se

oko njega zarotirao.

Hannes Schneider je nadalje usavršio pluţnu tehniku Zdarskoga novim

zavojem koji se naziva plužna kristijanija i ujedno je i glavna značajka

Arlberške tehnike skijanja. Upravo je to i bila prva natjecateljska tehnika. Skijaši

su imali noge u plugu veći dio vremena i samo su pritiskom skije odreĎivali u

kojem će se smjeru kretati, a izbacivanja i skupljanja repova bila su od posebnog

značaja jer se na taj način dobivala potrebna okretnost.

UvoĎenje skijaških natjecanja u alpske discipline omogućuje daljnji razvoj

skijaških tehnika. Tako je austrijanac Toni Zelos koji je i sam bio natjecatelj

izmeĎu 1930.god. i 1935.god. počeo skijati u paralelnom poloţaju skija i na taj

način obogatio Arlbrešku tehniku skijanja sa paralelnom kristijanijom. Paralelna

tehnika je omogućila skijašu manje kočenja pri ulasku u zavoj što je povećalo

brzinu skijanja te ta tehnika preuzima apsolutni primat u skijaškim natjecanjima i

školama skijanja.

U razdoblju nešto prije II.svjetskog rata pa do 1955.god. pojavljuje se

Francuska rotacijska tehnika. Emile Allais daje osnov za nov način okretanja na

skijama takozvanim ruade zavojem, po kojem je i tehnika prozvana. Glavna

karakteristika ove skijaške tehnike je izrazito nizak skijašev stav te naglašeni

pretklon. Zavoji su se radili tako da se napravio lagani skok i da se vanjsko rame

7

kretalo u smjer zavoja. Od posebnog značaja je bila i rotacija skijaša po uzduţnoj

osi. Tehnika nije bila previše uspješna radi svoje neekonomičnosti i teţine

izvedbe. Posebno je bilo teško skijanje kratkim zavojima zbog suprotnog otklona

vanjskog ramena i izrazito niskog stava.

Nakon II.svjetskog rata dolazi do snaţnog zamaha u razvoju skijaške

tehnike. Tirolac Hans Nogler u škole skijanja uvodi tehniku sa suprotnim zasukom

tijela ( gegenschulter ). Glavna karakteristika tehnike je bila vrlo visok skijaški

stav te izrazito velika pokretljivost nogu te nakon toga i cijelog tijela. Kod

gegenschulter tehnike su bila prisutna pojačana vertikalna gibanja. Sa vertikalnim

gibanjem se smanjivao pritisak skija na podlogu te bi se na taj način okretale

skije prema centru zavoja a u isto je vrijeme tijelo radilo suprotni otklon. Znači

dok su skije išle u lijevi zavoj tendencija tijela je bila da ide u desnu stranu.

Tehnika je predstavljena prvi put u Val d’Isere-u u Francuskoj na Interski

kongresu gdje i postaje sluţbena skijaška tehnika i počinje se primjenjivati u svim

ski školama u svijetu. Jedini protivnici te tehnike su bili Francuzi koji su radi

rivalstva prema Autrijancima ostali vjerni Francuskoj rotacijskoj tehnici.

Interski kongres 1968. g. u Aspenu imao je jedinstvenu zadaću a to je

promoviranje jedinstvene tehnike skijanja u svijetu. Ta inicijativa bila je od

posebnog značaja iz razloga što je sve jačim razvojem skijaškog turizma u svijetu

došlo do potrebe da se standardizira ponuda svake skijaške tehnike bez obzira na

granice. Francuzi su tada predstavili Avelman tehniku ( Avellment ) koja je

djelomično nastala iz Francuske rotacijske tehnike. Glavna karakteristika te

tehnike je da je teţište tijela pomaknuto prema nazad te je tijelo u polusjedećem

poloţaju. Tehnika je vrlo pogodna za skijanje po neravninama, grbama i dubokom

snijegu. Modificirani ostaci tehnike su i prisutni danas u takvim terenskim

uvjetima što je i dokaz kvalitete te tehnike. U ovoj tehnici je naglašena fleksija

prilikom početka zavoja a završava se sa ekstenzijom koja zajedno sa poloţajem

prema nazad omogućuje lakše isplivavanje skija iz dubljeg snijega i lakše upijanje

8

neravnina. Tehnika je kao i Francuska rotacijska tehnika neekonomična i naporna

i zahtjeva vrlo dobru fizičku pripremljenost.

Na Interski kongresu u Garmisch-Partenkirchenu Austrijanci su prikazali

novu školu i tehniku skijanja koju nazivaju Jet-tehnika. Glavna podloga za razvoj

te tehnike je avelman zavoj. Još jedna bitna značajka te tehnike je da se izvodi u

polusjedećem poloţaju sa čime se dobivala veća stabilnost u zavoju i bolja

amortizacija neravnina. Nakon optuţbe Francuza da je za tehnika plagijat njihove

skijaške tehnike Austrijanci izjavljuju da Jet-tehnika zapravo potječe od Arlbreške

tehnike a ne od Avelman tehnike. Koliko god ta tehnika bila lijepa za oko nije

značajnije utjecala na svijet skijanja. Upravo u to doba u Austriji stagnira razvoj

natjecateljskog skijanja.

Interski kongres skijaških učitelja odrţan u Zaoou u Japanu 1978.god.

razriješio je dileme jedinstvene skijaške škole prihvaćanjem prijestupne tehnike.

Do tada su sve tehnike imale jednu sličnost a to je da se cijelo vrijeme skijalo na

obje skije sa jednakim pritiskom. No pojavom ove tehnike to se drastično

promijenilo. Osnovne su karakteristike ove tehnike prijestup, odraz i voĎenje

skije. Teţište skijaša je preteţno na donjoj skiji dok je gornja preteţno sluţila kao

stabilizator. Zavoj se radio jakim kruţnim gibanjima u koljenima i u struku dok je

tijelo uvijek gledalo prema padini. Takvi zavoji sa kruţnim gibanjima aktivnog

skretanja su od velikog značaja na velikim strminama i kod brzih promjena smjera

voţnje. Vizualno vrlo prepoznatljiva tehnika jer je prijestup i bočno otklizavanje

repova bilo neophodno zbog geometrije tadašnjih skija koje su bile visoke i ravnih

linija. Ta tehnika je pokrenula lavinu napretka skijanja i dugo vremena bila

aktualna u skijaškim natjecanjima kao bazična tehnika do pojave carving tehnike.

Na razvoj spomenutih tehnika od lilenfeldske pa do prijestupne presudno

utječu iskustva trenera i natjecatelja u trenaţnom procesu te teoretska istraţivanja

skijaških stručnjaka na području edukacije i treninga kao i istraţivanja novih

tehnologija. Sve je to rezultiralo pojavom novih strukiranih skija koje su unijele

9

revoluciju u skijaški svijet te skijanje učinile dinamičnijim, lakšim i ljepšim.

Rodila se nova tehnika - CARVING

Slika br. 1. Detalj sa tečaja za učitelje skijanja

10

3. VRSTE SKIJAŠKIH TEHNIKA I PODJELA

Kada govorimo o carvingu moţemo se lako zapitati - da li carving predstavlja

novu tehniku ili je on samo način skijanja odnosno modifikacija paralelne tehnike

skijanja koja je uvjetovana tehnološkim postignućima odnosno pojavom strukirane skije

koja nam je omogućila izvedbu zavoja bez imalo otklizavanja!? Skijaške tehnike se i

dalje dijele na pluţnu, paralelnu i prijestupnu tehniku. Čitajući strane skijaške publikacije

novijih datuma dakle u zadnje dvije godine moţemo uočiti da su mišljenja u tom pogledu

različita. Mnoga eminentna imena iz skijaških nacija daju svoje predodţbe o najboljoj

podjeli skijaških tehnika. Njihova se mišljenja razlikuju, ali ipak imaju jednu zajedničku

dodirnu točku a to je da su carving uveli kao novu tehniku, pluţna tehnika i paralelna

tehnika egzistiraju kroz nekoliko skijaških elemenata dok se prijestupna tehnika uopće

nigdje skoro i ne spominje. S nečim ćemo se sloţiti a sa nečim ne!

Moţemo dakle zaključiti da je carving skija unijela novu dimenziju u skijanje i

započela novu eru u skijanju jer po svojim osnovama, značajkama i biomehaničkim

principima carving tehnika se uistinu razlikuje od dosadašnje tehnike.

Tablica 1. Modificirani način tradicionalne paralelne tehnike skijanja – carving

11

3.1. Pluţna tehnika

Ova skijašku tehniku karakterizira poloţaj skija u plugu ( vrhovi skija su spojeni a

repovi rašireni ). Skije su u poloţaju unutarnjeg rubljenja.

Idealna je za početnike jer osigurava dobru ravnoteţu i kontrolu brzine a moţe

se primjenjivati u oteţanim terenskim uvjetima. Nedostatak ove tehnike je što ne

omogućava dinamično savladavanje terena i teško se primjenjuje u duţem vremenskom

intervalu.

U sklopu ove tehnike tri su lika: PLUŢENJE RAVNO, PLUŢNI ZAVOJ,

PLUŢNI LUK

3.2. Tradicionalna paralelna tehnika

Ovu skijašku tehniku karakterizira meĎusobno paralelan poloţaj skija u više ili

manje otvorenom stavu koje su cijelom svojom duţinom na podlozi.

To je univerzalna skijaška tehnika koja omogućava dinamično skijanje na svim

vrstama terena i u svim snjeţnim uvjetima. Stupanj sigurnosti je dobar te je naglašen

estetski dojam skijaša. Nedostatak ove tehnike je što se teško uči, a posebno sloţeniji

elementi.

U sklopu ove tehnike sljedeći su likovi: SPUST RAVNO, SPUST KOSO,

ZAVOJ K BRIJEGU, OTKLIZAVANJE, OSNOVNI ZAVOJ, OSNOVNO

VIJUGANJE, PARALELNI ZAVOJ OD BRIJEGA, BRZO VIJUGANJE, ZAVOJ U

DUBOKOM SNIJEGU, ZAVOJ NA GRBI, TERENSKI SKOK

3.2.1. Carving

Ovu skijašku tehniku karakterizira prirodno otvoren stav skija a skije su cijelom

duţinom na podlozi.

Tehnika je prihvatljiva za početnike zbog dosta otvorenog stava skija i dobre

sigurnosti. Omogućava vrlo dinamično savladavanje terena.

Nedostatak ove tehnike je da je teško primjenjiva u uvjetima terenske voţnje

( grbe, duboki snijeg ) te pri savladavanju izrazito strmih terena.

U sklopu ove tehnike sljedeći su likovi: DINAMIČNI PARALENI ZAVOJ,

CARVING VIJUGANJE

12

3.3 Prijestupna skijaška tehnika

Ovu skijašku tehniku karakterizira meĎusobno neovisan rad skija te je prisutan

dodatni impuls odraza.

Omogućava maksimalnu dinamiku savladavanja terena i pri tome osigurava visok

stupanj sigurnosti. Jednostavna je i lako se uči. Nedostatak ove tehnike je taj da je teško

primjenjiva u dubokom snijegu.

U sklopu ove tehnike sljedeći su likovi: KLIZAČKI KORAK, OSNOVNI

PRIJESTUPNI ZAVOJ, PARALELNI PRIJESTUPNI ZAVOJ, ŠKARASTI

PRIJESTUPNI ZAVOJ, VIJUGANJE S PRESTUPANJEM

Slika br. 2. Carving tehnika je ujedinila prednosti

pluţne, paralelne i prijestupne tehnike

13

4. OPREMA

4.1.Tehnološki razvoj skija

U početku masovnije proizvodnje skija drvo je bila jedina i osnovna sirovina za

izradu no razvojem petrokemijske industrije primjenjuju se i drugi – sintetski materijali.

Dobrim svojstvima prerade i oblikovanja odlikuje se tako skupina polimera u koju se

ubrajaju termoplasti, duroplasti i elastomeri.

Počeci industrije skija i unapreĎivanje karakteristika povezuje se sa imenom Abel

Rossignol koji je patentirao nov način zaparivanja skija i izumio skiju sa metalnim

rubnicima. Takva vrsta skije utječe i na tehniku skijanja, pa se skijaši umjesto rotacija

tijela skijaju potiskom koljena prema centru zavoja.

S vremenom se skijama s rubnicima dodaje i klizna podloga izraĎena od celuloze.

U 40-im godinama prošlog stoljeća Amerikanac Howard Head dizajnirao je prvu metalnu

skiju koja je kasnije usavršena pod nazivom poznatim kao sandwich konstrukcija,

preteča moderne skije. No u području inovacija, metalna skija se pokazala kao prijelazno

razdoblje izmeĎu drvenih skija i onih od plastičnih materijala. Osim toga mijenja se i

tehnologija, od izrade omega kontrukcijom, izrade pomoću torzione kutije, cap

tehnologije, do masovne proizvodnje skija u 70-im godinama koja je uvjetovala

efikasnije i ekonomski prihvatljivije materijale.

Na razvoj skija i nove tehnologije utječu vodeća lica na skijaškoj sceni. Tako npr.

Alberto Tomba daje povod za patentiranje skija po dualtec tehnologiji, kao kombinaciji

cap i sandwich tehnologije.

Početak skijanja na strukiranim skijama datira iz 80. godine prošlog stoljeća kada

je Ingemar Stenmark na veleslalom skijama tvornice Elan iz Begunja pobjedio na deset

utrka svjetskog kupa u nizu. Stenmarkova skija se razlikovala po duţini i graĎi od skija

koje se danas proizvode. Bila je visoka 210 cm. sa radiusom preko 40 m. za razliku od

14

današnjih skija koje su 20 i više centimetara kraće i radijusa od 20-ak m. pa niţe. Već

tada pojavile su se značajne promjene u tehničkim karakteristikama izvedbe zavoja.

Tokom godina ta osnovna struktura gibanja se nije značajno promjenila. Ponajviše su se

te promjene desile zbog tehnološkog razvoja i tako nametnule neke modifikacije u

tehnici.

Snaţan preokret u masovnoj proizvodnji skija dogodio se 1994. godine kada je

tvornica Elan izbacila na trţište carving skiju . Od tada svi proivoĎači mijenjaju pristup

izradi skija tako da carving skija postaje standard u proizvodnji dok ravna tradicionalna

skija polako odlazi u povijest.

Slika br. 3. Carving - prepoznatljiva skijaška tehnika

15

4.2.Karakteristike carving skije

Strukiranost carving skije je zasigurno detalj koji ponajviše odreĎuje njene

karakteristike uz naravno materijale od kojih je napravljena te njenu duţinu i čvrstoću.

Kada govorimo o strukiranosti pri tom mislimo na graĎu skije. Vrh skije i njezin rep

nešto su širi od sredine. Naravno da te mjere variraju od modela do modela pa tako

moţemo naći mjere 92-62-92 pa sve do 118-88-106. Upravo ta strukiranost odreĎuje

radijus skije i na kraju krajeva carving skije smo i podjelili na osnovu radijusa pa

moţemo govoriti o all-round carving skiji, velesalom carving skiji, slalom carving skiji,

fun carver skiji, free ride carver skiji, short carver skiji, lady carving ski, kid carving ski.

Svaka od tih skija specifična je po strukiranosti, materijalima i duţini.

Slika br.4. Radijus - glavna značajka carving skije

Skije prema veličini radijusa moţemo podijeliti na skije malog radijusa ( ispod 18

m ), srednjeg radijusa ( 18-26 m ), velikog ( 27-34 m ).

Skije malog radijusa: lako se okreću, nestabilne pri većim brzinama, tonu u

dubokom snijegu zbog uskog struka.

16

Skije srednjeg radijusa: stabilne pri većim brzinama, sposobne za carving zavoje

različitih širina, dobre za razne terene.

Skije velikog radijusa: najstabilnije pri većim brzinama, torziono vrlo čvrste pa

drţe bolje na tvrdoj podlozi, zahtijevaju veće znanje i tehniku.

Duţina skije se od pojave prve carving skije pa do danas enormno smanjila po

duţini tako da danas imamo skije od otprilike 65 cm ( big foot ) pa do nekih 190 cm.

Naravno pri tom ne mislimo na natjecateljske skije za brze discipline koje su i veće nego

za skije koje koriste rekreativni skijaši.

Kraće skije: upravljivije i lakše se okreću, razvijaju manje brzine, pogodne za

utabanije terene i manje zavoje, zahtijevaju dobru ravnoteţu.

Duţe skije: brţe , stabilnije pri većim brzinama, bolje drţe na tvrĎim površinama,

imaju bolju plovnost u dubokom snijegu, pogodne za veće zavoje i meki snijeg, dobre za

agresivnije skijaše.

Skija ima takoĎer svoj uzduţni luk koji se naziva zakrivljenost. Ona je direktno

povezana sa osnovnom karakteristikom skije koju nazivamo elastičnost ( flex ). Ono

utječe na stabilnost skije po osi vrh-rep, plovnost skije te lakoću okretanja.

Krutije skije ( veći flex ): stabilnije pri većim brzinama i bolje drţe na tvrĎim

površinama, pogodnije za dobre skijaše.

Mekše skije ( manji flex ): lakše započinju zavoj i bolje se ponašaju na grbama i u

dubokom snijegu, pogodnije za početnike.

Manji flex na vrhu skije omogućava lakšu inicijaciju zavoja, ali zato mora

ţrtvovati stabilnost pri većim brzinama.Veći flex na repu skije omogućava bolji izlazak iz

zavoja, ali zato oteţava kontrolu skije.

Torziona čvrstoća skije ( twist ) označava krutost skije kada se ona postavi na

rubnik i njeno savijanje sa ruba na rub.

Veći twist: skija bolje drţi na tvrdoj podlozi i pri većim brzinama, zahtijeva višu

razinu tehničkih znanja i snage, pogodnija za bolje skijaše.

Manji twist: omgućava lakše okretanje skije, pogodnija za početnike.

17

Materijali koji se danas ugraĎuju u skije moraju osigurati vrlo mekanu graĎu skije

po duţini i torziono vrlo čvrstu. To se postiţe ugradnjom posebnih materijala poput

titana, kevlara, karbona, itd.

Razvojem tehnologije pojavila se mogućnost povišenja pozicije skijaša

umetanjem različith ploča izmeĎu skije i veza što je dalo neke nove impulse u razvoju

tehnike.

Dakle pri izboru carving skije nismo limitirani kao nekad pri kupnji ravne skije

koja je morala biti nešto veća. Razvoj tehnologije omogućava nam da uzmemo skiju koja

odgovara našim afinitetima i sposobnostima.

4.3. Prednosti i manjkavosti carving skije

Ako napravimo malu usporedbu izmeĎu ravne i carving skije moţemo vrlo lako

reći da je carving skija “pametnija”. Osvrnemo li se oko sebe na skijalištima uočit ćemo

da je ta skija u potpunosti istisnula ravnu skiju i da je sveprihvaćena od skijaša početnika

pa do samih natjecatelja. Ako govorimo o njenim prednostima ustvrdit ćemo da ta skija

prije svega omogućava lakšu upravljivost što dovodi do lakšeg skretanja skije a time i

manji utrošak energije, skijaš početnik brţe usvaja motoričke strukture, osjećaj sigurnosti

je veći zbog ravnomjernog opterećenja obje skije, bolje drţi zavoj i na kraju ono što je

jako bitno sa carving skijom moţemo jednako kao i sa ravnom skijom skijati i pluţnu i

paralelnu i prijestupnu tehniku i to lakše sa mnogo više uţitka.

Unatoč golemom razvoju tehnoloških dostignuća carving skija ima i neke svoje

manjkavosti. Kao prvo te manjkavosti su tehnološke naravi: zbog svoje konstrukcije

carving skija “ traţi “ zavoj što stvara poteškoće prilikom izvedbe spusta ravno pri većim

brzinama te dovodi do gubitka ravnoteţe i pada te ozljeĎivanja. Sljedeća manjkavost je

velika brzina u zadnjem dijelu zavoja te oteţana korekcija radijusa zavoja u urgentnim

situacijama što moţe dovesti do sudara sa drugim skijašem. Kao drugo te manjkavosti bi

mogli pripisati i nestručnom izboru samih skija. Kako znamo da je izbor carving skija

18

uistinu velik pa imamo skije različitih duţina, radijusa i tvrdoće koje su namijenjene

skijašima različitih sposobnosti samim time izbor skije je oteţan. Iz toga proizlazi

upotreba neadekvatnih skija koje ugroţavaju samog skijaša a i one oko njega.

Slika br.5. Zavoji na standardnim i carving skijama

19

MODEL GRUPE BRZINA PREPORUČENA

DUŢINA

RADIJUS

All-round

carving ski

Početnici i dobri

skijaši

Srednja Tjelesna visina

+/- 10 cm

14-20 m

Race-carver Vrlo dobri

,natjecatelji

Velika 5-15 cm > tj. visina 17-25 m

Slalom

carving skiija

Vrlo

dobri,natjecatelji

Srednja/velika 10-20 cm < tj.visina 10-16 m

Fun-carver Vrlo dobri skijaši Srednja/velika 20-30 cm < tj.

visina

9-14 m

Freeride

carving skija

Vrlo dobri skijaši Srednja/velika 5-20 cm > tj.visina 20-30 m

Short carving Početnici i dobri

skijaši

Srednja/velika 90-130 cm 5-6 m

Lady carving Ţene Srednja Tj. visina +/- 10

cm

14-22 m

Kids carving Djeca Spora/srednja Ovisno o godinama

i sposobnostima

5-17 m

Tablica br. 1. Različiti modeli rekreativnih skija i njihove karakteristike

20

5. TEORIJSKI ASPEKTI CARVING TEHNIKE SKIJANJA

5.1. Osnove carvinga

Razvoj tehnologije treba omogućiti čovjeku jednostavniji ţivot. Tako je taj razvoj

upravo utjecao i na pojavu carvinga koji je vrlo jednostavno objašnjiv. Osnovu carvinga

čine tri zavisne radnje koje povezane u jednom slijedu daju krajnju rezultantu, a to je

carving zavoj. Dakle pri tom mislimo na sljedeće: Prijenos teţine, rubljenje i na kraju kao

rezultanta skretanje na temelju strukiranosti skije.

Slika br.6. Shematski prikaz carving zavoja

21

Prijenos teţine

Prijenos teţine podrazumijeva horizontalna i vertikalna gibanja. Pri tom mislimo

na gibanja gore-dolje, naprijed-nazad, lijevo-desno. Radnje koje omogućuju vertikalna i

horizontalna gibanja izvode se savijanjem ili opruţanjem nogu ili gornjeg dijela tijela te

lateralnim gibanjem koljena. Te radnje će nam omogućiti kontrolu pritiska na skije te

kontrolu ubrzanja i usporavanja skije.

Rubljenje

Rubljenje predstavlja poloţaj skije u kojem je ona postavljena na rubnik i izvodi

rezani zavoj ostavljajući iza sebe oštri trag. Količinu rubljenja dozirat ćemo postraničnim

gibanjem tijela osobito u zglobu koljena i kuka što će izravno utjecati na veličinu radijusa

zavoja. Faza rubljenja prestaje u onom trenutku kada na kraju zavoja valjamo skije sa

jednih na druge rubnike preko flehe skija. Ta tranzicija mora biti što brţe izvedena da ne

doĎe do proklizavanja skija.

Skretanje

Skretanje znači namjerna promjena smjera longitudinalne osi skije. Skije skreću

same na osnovu svoje strukiranosti i savitljivosti. Pri skretanju skija vaţnu ulogu ima i

rotacijska kretanja gornjeg dijela tijela kao podrška skretanju skija. Rotacijska gibanja

koljena svedena su na minimum.

5.2. Karakteristike carvinga

Ako usporedimo značajke carvinga sa značajkama tradicionalne paralelne

tehnike skijanja odnosno paralelnih zavoja od brijega moţemo uočiti razlike koje su

isključivo nastale zbog konstrukcijskih značajki skije. Te razlike se očituju u stavu skija,

vertikalnom gibanju, upotrebi rubnika, kruţnih gibanja aktivnog skretanja u koljenom

zglobu, upotreba štapa, brzini izvedbe.

22

PARALELNI ZAVOJ

OD BRIJEGA

CARVING ZAVOJ

Stav skija Umjereno otvoren Naglašenije otvoren

Vertikalno gibanje Znatno Malo

Upotreba rubnika Znatna,

veća mogućnost

proklizavanja

Izrazita,

manja mogućnost

proklizavanja

Kruţna gibanja u

koljenom zglobu

Znatna,

prisutna tokom cijelog

zavoja

Minimalna,

prisutna samo pri

korekciji radijusa

zavoja

Upotreba štapa Obvezna Po izboru

Brzina izvedbe zavoja Manja Veća

Tablica 2. Razlike izmeĎu carving zavoja i tradicionalnog paralelnog zavoja

od brijega

23

Slika br. 8 Carving zavoj skijaš izvodi u prirodno otvorenom stavom skija

naginjanjem cijelog tijela u centar zavoja bez kruţnih gibanja koljena

Slika br. 9 Paralelni zavoj od brijega skijaš izvodi u umjereno otvorenom stavu

skija koristeći kruţna gibanja koljena i kompezacijski otklon gornjeg dijela tijela od

padine

24

5.3. Biomehanički principi carvinga

Carving zavoj najviši je doseg tehnike skijanja na snijegu. Koristeći

carving zavoj, vozač često mijenja smijer voţnje i smanjuje gubitak brzine. Postojeća

konstrukcija strukiranih skija i vezova omogućuje optimalan pritisak na unutarnji rub

tako da vozač moţe zasjeći, “rezbariti” snjeţnu površinu na najprimjereniji način uz

minimalan otpor i gubitak na brzini.

Biomehanički gledano postoje unutarnje i vanjske sile koje izravno djeluju na

strukturu izvedbe carving zavoja. Unutarnje sile se javljaju kao rezultat mišićnog rada. To

uključuje podizanje i spuštanje centra teţišta tijela, gibanje po sagitalnoj ravnini, rotiranje

oko longitudinalne osi tijela. Upravo će rezultat mišićnog rada ovisiti o razini i stanju

odreĎenih sposobnosti i osobina i to na onoj razini koja omogućava racionalnije i

ekonomičnije izvoĎenje konkretne aktivnosti. U carvingu se ništa ne bi moglo novo reći

što već nije opće poznato u skijanju, ali bi mogli izdvojiti dominantne sposobnosti. Pod

primarne sposobnosti spadaju koordinacija, snaga, izdrţljivost.

Kod koordinacijskih sposobnosti bi naglasili posebne vidove kao koordinacijska

ravnoteţa, reakcija pokreta, orijentacija, ritmička koordinacija, prilagoĎavanje različitim

zahtjevima. Smatra se da upravo te sposobnosti dolaze najviše do izraţaja i ujedno se

mogu razvijati direktno na skijama uz postavljanje različitih zadataka.

Visoka razina snage i izdrţljivosti kao i njihovih kombiniranih svojstava poput

snaţne izdrţljivosti, brzinske izdrţljivosti dobra su osnovica za poduku skijaških

tehnika. Jednako kao i u natjecateljskom skijanju i skijaš rekreativac će u procesu učenja

i vjeţbanja bolje pratiti i usvajati motoričke stereotipe ukoliko je razina njegovih

motoričkih sposobnosti viša. Razina koncentracije će se u takvim uvjetima moći

odrţavati na višoj razini što će izravno utjecati i na usvajanje tehnike i na ono najbitnije a

to je skijaša rekreativca vratiti kući neozljeĎena.

25

KOORDINACIJSKA

SPOSOBNOST

SITUACIJA TIPIČNE VJEŢBE

Koordinacijska

ravnoteţa

-suočavanje s različitim

preprekama ( skijaši,

terenske grbe, led )

-skijanje sa centrom teţišta

previše naprijed ili nazad

-skijanje s otkopčanim

pancericama

Brzina

reakcije

-zadrţavanje skija u

stabilnom poloţaju prilikom

prelaska preko hupsera ili

nakon skoka

-skijanje u tragu iza drugog

skijaša

-nakon znaka nagla

promjena smjera skijanja

Orijentacija

-sposobnost brze orijentacije

na stazi i izvan staze

-izabrati dio staze koji je

najadekvatniji za prolaz

-upotreba perifernog vida

-skijanje u koridorima

-skijanje u grupi ( naprijed,

nazad i u sredini )

-skijanje u različitim

formacijama

Ritam

-izvoĎenje ritmičnih zavoja -skijanje u ritmu na zvučni

signal

-skijanje slaloma

-skijanje u formaciji

Prilagodljivost -različiti vremenski uvjeti

-različiti uvjeti na stazi

-racionalno korištenje

pokreta

-ekonomičnija raspodjela

snage

-skijanje u izrazito niskoj

ili visokoj poziciji

-izvoĎenje zavoja sa ili bez

upotrebe štapa

-izvedba carving zavoja sa

iznenadnim otklizavanjem

Tablica 3. Razvoj koordinacijskih sposobnosti u situacijskim uvjetima

26

Vanjske sile koje djeluju i imaju dominantniju ulogu ovise o strukiranosti skije, nagibu

padine, materijalima od kojih su izraĎene skije. Te sile su:

Sila trenja – je produkt kontakta donje podloge skija i snijega i utječe na

promjenu brzine kretanja skijaša. Ona regulira kliznost skija po podlozi i

različita je na različitim vrstama snijega te se mijenja prilikom opterećenja

skija.

Sila otpora snjeţne podloge – pojavljuje se u dubokom snijegu ili na

izrazito vlaţnom snijegu što usporava skijaša

Sila otpora zraka – zaustavlja ili usporava skijaševo kretanje. Povećava se

sa povećanjem brzine

Sila gravitacije (sila teţe) – ona neprestano djeluje na skijaša. Zbog tog

djelovanja skijaš ide niz padinu. Sila teţe ima dvije komponente: kliznu i

komponentu pritiska na podlogu.

Sila inercije – pod utjecajem te sile skijaš nastoji zadrţati svoje prijašnje

stanje, bilo mirovanja ili gibanja. Ona je suprotnog smjera prilikom

ubrzanja ili usporavanja. Pri nagloj promjeni smjera najčešće uzrokuje

pad.

Centrifugalna i centripetalna sila – formiraju kruţno gibanje skijaša pri

izvoĎenju zavoja. Djelovanje centripetalne sile usmjereno je prema centru

zavoja te osigurava čvrst kontakt s podlogom. Nasuprot tome djelovanje

centrifugalne sile usmjereno je prema vanjskoj strani zavoja što znači da

ona u svakoj točki zavoja nastoji izbaciti skijaša iz putanje.

27

Slika br.6. Izvedba carving zavoja Slika br.7. Prelazak u sljedeći zavoj -

kritična točka u kojoj ne

smijemo dopustiti skijama da

prokliţu

Bitno je naglasiti da poduku carving tehnike skijanja moţemo zamjeniti sa nečim

sličnim u ono vrijeme kad nismo u mogućnosti biti na snijegu. Upravo nam upotreba

koturaljki to omogućava jer su poloţaji tijela i pokreti vrlo slični carving tehnici skijanja

te razvija bazičnu izdrţljivost.

Jedna od najznačajnijih prednosti koturanja u učenju i usavršavanju carvinga je

u tome što je prilikom koturanja nemoguće proklizavanje kao što je to čest slučaj na

skijama. To je jedna od najbitnijih pretpostavki u tehnički korektnom izvoĎenju carving

zavoja.

Efekti treninga na koturaljkama su sljedeći: učenje centralne pozicije tijela, razvoj

ritmičnosti, razvoj dinamičke ravnoteţe, razvoj izdrţljivosti i snage, smanjenje opasnosti

od ozljeda zbog bolje opće tjelesne pripremljenosti i navikavanje na naginjanje u zavoj.

Vjeţbe koje se mogu koristiti su voţnja slaloma u različitim varijantama ( sa štapovima,

u ritmičnom ili aritmičnom koridoru, različiti nagib padine ), voţnja koturaljki preko

različitih prepreka , provlačenje, dodirivanje jednom rukom tla, itd…

28

6. CARVING ZAVOJ - podjela

Neovisno dali govorimo o natjecateljskom dinamičnom paralelnom zavoju ili

kratkom slalom zavoju moţemo reći da oba zavoja karakteriziraju tri faze koje se

naravno razlikuju ponajviše u trajanju izvedbe pojedine faze, ali i ponekim tehničkim

karakteristikama.

Dakle te tri faze su: 1. FAZA ULASKA U ZAVOJ

2. FAZA VOĐENJA ZAVOJA

3. ZAVRŠNA FAZA

Slika br.8. Faza ulaska u zavoj

Slika br.9. Faza voĎenja zavoja

29

Slika br.10. Završna faza zavoja

6.1. Natjecateljski dinamični paralelni zavoj

Natjecateljski zavoj započinje iz strmog i brzog kosog spusta. Skije se

nalaze u otvorenom poloţaju ( najmanje širina kukova ). Početak zavoja obiljeţava

naglašeno produţivanje čitavog tijela u smjeru i prema centru nadolazećeg zavoja. To

gibanje je potpomognuto aktivnim postraničnim gibanjem potkoljenica, a rezultat ovih

gibanja je promjena rubljenja, pa se skije nalaze na unutarnjim rubnicima već prije same

padne linije. Svrha ovog gibanja nije samo promjena rubljenja nego i postavljanje čitavog

tijela u idealan poloţaj za otpor silama koje djeluju na skijaša tokom zavoja. Tijekom

zavoja, posebno nakon prolaska padnom linijom, količina pritiska pod skijama je u

naglom porastu. Da bi porast pritiska bio pod kontrolom, skijaš koristi kontinuirano

gibanje na dolje koji ublaţava porast pritiska omogućavajući zadrţavanje ravnoteţnog

poloţaja i uspješno završavanje zavoja. Ravnoteţa se uspostavlja na vanjskoj skiji na

osnovu djelovanja centrifugalne sile. Zadrţavanje ravnoteţe na vanjskoj skiji

potpomognuto je prilagoĎavanjem stava količini naginjanja u zavoj. Naime što je veća

brzina skijaš se mora više nagnuti u zavoj, a time i više savinuti koljeno unutarnje noge

da bi opterećenje ostaklo na vanjskoj. Kruţna gibanja nogu s ciljem skretanja skija

30

svedena su na minimum. Skije će napraviti zavoj s oštrim tragom poput tračnica na

osnovu strukiranosti i savitljivosti a ne na osnovi kruţne rotacije nogu.

Slika br.11 Natjecatelj prolazi vrata u veleslalomu

6.2. Zavoj kratkog radijusa ( Carving vijuganje )

Zavoj započinje iz strmog kosog spusta. Skije se nalaze u otvorenom poloţaju.

Zavoj započinje postraničnim, paralelnim gibanjem obije potkoljenice prema centru

zavoja, a rezultat je brza promjena rubljenja te se skije nalaze na rubnicima prije padne

linije. Kod zavoja kratkog radijusa dolazi do kruţnih gibanja stopala i koljena kako bi

pospješili i do kraja završili zavoj. To je potrebno da bi kontrolirali brzinu i ne dozvolili

otklizavanje repova. Pritisak na rubnike je postepenog inteziteta i najmanji na početku

zavoja a najjači na završetku. Zavoj se izvodi na obje skije sa većim pritiskom na

31

unutarnji rubnik vanjske skije. Vertikalno gibanje se izvodi isključivo iz koljena dok je

gornji dio tijela u istoj visini u odnosu na teren. Prelazak izmeĎu zavoja fingirat ćemo

ubodom štapa koji nam ujedno i daje ritam.

Slika br. 12. Natjecatelj prolazi vrata u slalomu

32

7. METODIKA PODUČAVANJA CARVING TEHNIKE

SKIJANJA

7.1. O metodici poduke

Metodika je dio pedagogije koja govori o pravilima, metodama predavanja.

Metodika dolazi od grčke riječi methodos što znači istraţivanje pojava, pristupanje

pojavama koje se istraţuju. Dakle metodika bi predstavljala sve načine svrsishodnog

provoĎenja nekog posla. To konkretno u ovom diplomskom radu znači kako nekoga

naučiti skijati carving tehnikom skijanja odnosno što raditi, kako raditi i koliko raditi da

bi se ta motorička struktura usvojila.

Svaki proces poduke treba slijediti neke zakonitosti i principe da bi njegov krajnji

ishod bio efikasan tj. da bi se ostvarile zadaće tog procesa. Metodika podučavanja

carving tehnike skijanja za primarni cilj ima usvajanje motoričkih znanja i podizanje

razine motoričkih postignuća, razvoj antropometrijskih karakteristika, kognitivnih

sposobnosti, konativnih dimenzija ličnosti, moralnih osobina te teorijskih znanja kao što

su: znanja o korisnosti boravka na snijegu, čuvanju i odrţavanju opreme, vrstama snijega,

opasnostima u planinama.

- Pripremanje učitelja za radni dan – priprema učitelja skijanja prije radnog

dana obuhvaća: teorijsku, metodičku , organizacijsku te osobnu pripremu.

Teorijska priprema je potrebna iz razloga što se od učitelja očekuje da

teorijski poznaje gradivo, sadrţaje, svaku vjeţbu, način izvoĎenja pojedine

vjeţbe, moguće i potrebne posljedice na transformaciju odreĎenih

dimenzija antropološkog statusa.

Metodička priprema obuhvaća analizu prethodnog dana da se utvrdi je li i

kako je realizirano ono što smo planirali za taj dan i da li je potrebno

provesti korekcije za sat za koji se pripremamo.

Organizacijsko pripremanje obuhvaća razradu plana na kojim stazama će

se odrţavati nastava, odnos vremena rada i odmora te pripremu video

33

kamere ukoliko će se koristiti tog radnog dana i u večernjim satima

prezentirati.

Osobno pripremanje učitelja se odnosi na tjelesnu (praktična znanja i opću

tjelesnu pripremu ) i psihičku pripremu ( da učitelj bude motiviran za rad,

spreman za komunikaciju, raspoloţen, da hoće saslušati sugovornika, da

moţe spremno odgovarati na pitanja )

7.2. Metodičke vjeţbe za podučavanje carving tehnike skijanja

Prilikom poduke bilo koje motoričke strukture potrebno je uvaţavati neke

principe od kojih bi posebno u poduci carvinga trebalo naglasiti prncip postupnosti a to

znači podučavati od poznatog k nepoznatom, od lakšeg k teţem, od jednostavnog k

sloţenom, od bliţem k daljemu. Samo tako sloţena hijerarhijska struktura omogućiti će

pravilno usvajanje i usavršavanje motoričkog gibanja, u ovom slučaju carving tehnike

skijanja. Budući da je carving u biti ništa drugo nego jedna modifikacija paralelne tehnike

skijanja, njegova poduka je mnogo lakša ukoliko pojedinac dobro vlada tom tehnikom.

U ovom radu vodilo se pretpostavkom da učimo početnika koji se još nije susreo

sa skijanjem i to nam sigurno oteţava put do cilja. U ovom radu iznijet je put do carvinga

za koji se smatra da je najbrţi i najefikasniji a da pri tom ne uskratimo skijašima

početnicima znanja o skijaškim tehnikama koje su prethodile carvingu i koje su dobar

temelj za učenje crvinga. Na kraju krajeva bogatstvo skijanja je u raznovrsnosti tehnika i

neka po tom svatko izabere ono što mu odgovara.

Poduku carvinga podjelili smo u četiri faze koje slijedom nadopunjavaju jedna

drugu i pri tom poštuju sve metodičke principe u podučavanju bilo koje motoričke

strukture gibanja:

1. VJEŢBE NA RAVNOM

2. VJEŢBE NA BLAGOJ PADINI

3. IZVEDBA PARALELNOG ZAVOJA OD BRIJEGA NA CARVING SKIJI

4. IZVEDBA CARVING ZAVOJA

34

7.2.1. Vjeţbe na ravnom

Svi početnici koji su se po prvi put susreli sa ovom specifičnom motoričkom

aktivnošću koja se odvija u njima stranom okruţenju u varijabilnim uvijetima i sa mnogo

teške i nepraktične opreme moraju dobiti osnovne upute o nošenju skija, namještanju

skijaških cipela u vezove i drţanju skijaških štapova te proći bogati kompleks metodičkih

vjeţbi privikavanja na snjeţne uvjete. Od bitne je vaţnosti taj prvi moment koji ostavlja

jak dojam na novopečenog skijaša. Od krucijalne vaţnosti je upravo učitelj skijanja koji

svojim nastupom mora stvoriti ugodno raspoloţenje i zadobiti njihovo povjerenje te ih

motivirati za daljni rad.

Moguća je primjena sljedećih vjeţbi:

1.vjeţbe privikavanja na skije u mjestu

- zauzimanje osnovnog stava bez skija pa sa skijama

- gibanje po vertikali zauzimanjem visokog, srednjeg i niskog stava

- prebacivanje teţine lijevo desno uz pomoć štapova

- prebacivanje teţine naprijed nazad na skijama

- odizanje naizmjenično jedne pa druge skije

- poskoci u mjestu

- podizanje iz leţećeg poloţaja sa skijama

- padanje i ustajanje na isteku padine

- okretanje u mjestu oko repova i vrhova skija prestupanjem i bez

štapova

- okret skokom za 90

- okret skokom za180

2. vjeţbe za osjećaj kliznosti skije

- hodanje sa jednom skijom

- hodanje u krug bez štapova

- hodanje u krugu uz pomoć jednoručnog zabadanja štapova

- hodanje po ugaţenom tragu ( kvadrat, kruţnica... )

- hodanje sa skijama naprijed i nazad

35

- odgurivanje pomoću štapova na jednoj skiji

- odgurivanje pomoću štapova na obje skije

- hodanje po ravnom u raskoračnom poloţaju

- klizanje samo na jednoj ponavljajućim odrivom odrazne noge

- kontinuirano odguravanje od jedne straţnje oslonačne skije

- klizanje na skijama zu pomoć suručnog odriva štapovima

- klizački korak ( u krugu, ravno, pri isteku u spustu ravno )

- igre na omeĎenom prostoru ( hvatalice i štafete )

7.2.2. Vjeţbe na blagoj padini

Nakon što su skijaši odradili svoje prve korake na snijegu i usvojili

odreĎene motoričke strukture koje im omogućavaju usvajanje sloţenijih prelaze

na blagu padinu. Ovaj dio je zasigurno najkritičniji u obuci početnika jer po prvi

put skijaš mora iskoristiti svoje “znanje” da bi nadmudrio različite sile koje će ga

pokušati izbaciti iz ravnoteţe i uz pomoć učitelja formirati različite stereotipe.

Moguća je primjena sljedećih vjeţbi:

1.vjeţbe za penjanje

- bočno hodanje korakom – dokorakom na ravnom

- bočno penjanje

- bočno penjanje naprijed

- bočno penjanje unazad

- hodanje raskorakom na ravnom bez i uz pomoć štapa

- škarasto penjanje

1.1.najčešće greške pri bočnom penjanju

- skijaš tokom uspona gubi okomit poloţaj skija na padnu liniju pa skije

počinju kliziti naprijed ili nazad

- skije nisu dovoljno na rubnicima pa otklizavaju

1.2.najčešće greške pri škarastom penjanju

- skijaš staje na repove vlastitih skija pa mu to oteţava uspon

36

- skijaš se ne odgurava od rubnika koso naprijed, nego se odgurava kao

pri hodu uzduţ stopala, pa skije proklizavaju

1. vjeţbe za spust ravno

- zauzimanje poloţaja spusta ravno u mjestu

- spust ravno u niskoj, srednjoj i visokoj poziciji

- spust ravno uz naglašeno pomicanje teţišta naprijed-nazad

- spust ravno sa naizmjeničnim podizanjem repa jedne i druge skije

- spust ravno sa naizmjeničnim podizanjem obje skije

- spust ravno na jednoj skiji

- spust ravno sa prestupanjem u novi trag

- spust ravno sa sunoţnim poskocima

- spust ravno sa saginjanjem ispod postavljenih štapova

- simulacija upotrebe različitih ski liftova ( u paru vući jedan

drugoga…)

2.1. najčešće greške pri spustu ravno

- pomicanje teţišta nazad pa centar teţišta nije na sredini stopala

- neravnomjerno opterećivanje lijeve i desne skije

3. vjeţbe za kosu voţnju

- zauzimanje poloţaja kose voţnje u mjestu

- kosa voţnja sa tapkanjem gornjom skijom

- kosa voţnja sa podizanjem gornje skije ili samo repa skije

- povlačenje donjeg štapa po snijegu

- spust koso sa štapovima u predručenju drţeći ih pothvatom

- prestupanje u viši trag

- kosa voţnja u specifičnim uvjetima ( neravnine, grbe, prijelaz u duboki

snijeg )

3.1. najčešće greške pri izvedbi kose voţnje

- skijaš se nedovoljno oslanja na donju skiju

- prevelik pomak gornje skije prema naprijed ( krmarica )

37

- okretanje gornjeg dijela tijela prema brijegu

4. vjeţbe za zavoj k brijegu

- u poloţaju spusta koso u mjestu izvoditi kruţna gibanja koljena

- naizmjenično izvoditi spust koso i vrlo kratki zavoj k brijegu

- izvoĎenje zavoja k brijegu iz lagane kose voţnje sa rukama o bokovima

- izvoĎenje zavoja k brijegu iz strmije kose voţnje

- izvoĎenje zavoja k brijegu sa podizanjem gornje skije

- izvoĎenje zavoja k brijegu sa podignutom gornjom skijom

- izvoĎenje zavoja k brijegu isključivo na rubnicima

- povezivanje više takovih zavoja u jednu i drugu stranu

- izvoĎenje zavoja k brijegu iz spusta ravno sa prestupanjem sa gornjom

skijom i priključivanjem donje

- izvoĎenje zavoja k brijegu dugog i kratkog luka

4.1. najčešće greške pri izvedbi zavoja k brijegu

- teţište tijela pomaknuto nazad

- nedovoljno voĎenje skije zavojem, skija proklizava

- prevelik pomak gornje skije prema naprijed

- izostanak vertikalnog gibanja na dolje

5. vjeţbe za pluţni zavoj

- zauzimanje stava pluga u mjestu

- pluţenje ravno uz zaustavljanje

- naizmjenično izvoĎenje spusta ravno i pluţenja ravno na blagoj padini

- naizmjenični potisak koljena u mjestu

- naizmjenični potisak koljena u kretanju na blagoj padini

- pluţni zavoj iz pluţenja ravno, prijenosom teţine i voĎenjem vanjske

skije

- pluţni zavoji bez štapova sa rukama oslonjenim na koljena

- postavljanje laganog slaloma uz postupno pooštravanje zavoja

- tapkanje unutarnjom skijom tijekom drugog dijela zavoja

38

- pluţni zavoji sa otkopčanim pancericama

- pluţni zavoji sa štapovima u koridoru i oteţanim uvjetima

5.1. najčešće greške pri izvedbi pluţnog zavoja

- neusklaĎeno okretanje skija pri usmjeravanju pluga

- otklizavanje skija

- pokušaj skretanja rotacijom tijela a ne nogu

7.2.3. Izvedba paralelnog zavoja od brijega carving skijom

Izvedba paralelnog zavoja od brijega još je jedan velik korak ka carving zavoju.

IzvoĎenjem paralelnih zavoja od brijega tradicionalnom paralelnom tehnikom skijaš će

po prvi put osjetiti veću dinamiku kretanja. Svako sljedeće izvoĎenje takovih

tradicionalnih zavoja paralelnom tehnikom skijaš će pokušavati izvoditi sa nekim

modifikacijama koje predstavljaju prijelaz na carving tehniku ( sve više otvarati stav

skija, postupno smanjivati kruţna gibanja koljena, naginjati se više u zavoj, naglašavati

ubod štapa ).

Moguća je primjena sljedećih vjeţbi:

1.vjeţbe za izvedbu paralelnog zavoja od brijega carving skijom

- kosa voţnja sa otvorenijim stavom skija sa prelazom u otklizavanje

- kosa voţnja sa ubodom štapa i vertikalnim gibanjem

- lepeza izvoĎenja zavoja k brijegu iz kosoga spusta postepeno se

postrmljuje do padne linije, a nakon toga to postaje paralelni zavoj

- izvoĎenje paralelnih zavoja na blaţim terenima i strmijim terenima

- paralelni zavoji izmeĎu skijaša

- paralelni zavoji sa opterećenom vanjskom skijom

- paralelni zavoji sa povećanim postraničnim gibanjima

1.1. najčešće greške pri izvedbi paralelnog zavoja od brijega

- skijaš ne moţe istodobno okrenuti skije zbog njihove prevelike

postavljenosti na rubnike

- skijaš okreće skije prebrzo pa nema voĎenja skije nego otklizava

39

- izostanak vertikalnog gibanja

- centar teţišta tijela pomaknut nazad

- prevelika rotacija tijela

- prerani i prekasni ubod štapa

7.2.4. Izvedba carving zavoja

Izvedba carving zavoja je zadnja stepenica u metodici obuke toga lika. Skijaš je

do tada usvojio potrebna predznanja za uspješno usvajanje ovog dinamičnog lika.

Moguća je primjena sljedećih vjeţbi:

1.vjeţbe za izvedbu natjecateljskog dinamičnog zavoja

- uvjeţbavati bočna gibanja zauzimanjem istih sa skijama ili bez skija

pobočnim oslanjanjem na oba štapa

- spust koso s unaprijed isturenom donjom skijom

- iz spusta koso sa isturenom skijom izvesti podvlačenje iste i izvesti

carving zavoj

- na blagim padinama promjena rubljenja sa rukama na koljenima

- promjena rubljenja sa rukama na kukovima

- crtanje tračnica sa što više postraničnog gibanja na blaţim pa sve

strmijim terenima

- spust ravno i izvedba carving zavoja za 360

- izvedba zavoja samo na donjoj skiji

- izvedba zavoja samo na gornjoj skiji

- izvedba zavoja samo na jednoj skiji

- izvedba zavoja u ritmičnom koridoru

- izvedba zavoja u aritmičnom koridoru

- izvedba zavoja u parovima, trojkama, četvorkama

- izvedba zavoja u oteţanim uvjetima ( neureĎena staza, terenske grbe )

1. vjeţbe za izvedbu kratkog zavoja

- brzi avallament zavoji ( rasterećenje po vertikalnoj osi usmjereno je

prema dolje kao kod carving zavoja )

40

- kratki natjecateljski zavoji bez upotrebe štapova sa rukama na

koljenima

- kratki zavoji na strmom terenu s potenciranjem ekstenzije donje noge

- vijuganje na jednoj skiji

- natjecateljski kratki zavoj u ritmičnim i aritmičnim koridorima

- izvedba zavoja u oteţanim uvjetima

1 i 2: najčešće greške pri izvedbi carving zavoja

- skije nisu na rubnicima pa dolazi do proklizavanja

- prevelika kruţna gibanja koljena

- preveliko opterećenje na unutarnjoj skiji

- centar teţišta tijela pomaknut prema nazad

- nedovoljno otvoren stav skija

- gornja skija je previše pomaknuta naprijed ( krmarica )

- opruţanje na početku zavoja je usmjereno samo na gore a ne prema

naprijed i prema centru zavoja

- skijaški otklon u obliku postraničnog loma u struku ili koljenu

Slika br.13. Metodički slijed poduke carving tehnike skijanja

41

8. ZAKLJUČAK

Ovim radom smo pokušali iznijeti jedan od metodičkih puteva za uspješno i brzo

učenje i usavršavaje carving tehnike skijanja skijaša rekreativaca dok se u domenu

natjecateljskog skijanja nije zalazilo.

Ono što smatramo jednim od temeljnih uvjeta poduke jeste što bogatije znanje

skijaških tehnika koje su prethodili nastanku carvinga, znači i elemente pluţne , paralelne

i prijestupne tehnike od čega smatramo najbitnijim visoku razinu poznavanja motoričkih

struktura elemenata osnovne škole skijanja ( spust ravno, kosa voţnja, zavoj k brijegu,

pluţni zavoj ).

Ipak , češće ćemo se u školi skijanja susresti sa početnikom koji se sa skijanjem

susreće po prvi put i naći se u situaciji kada moramo odlučiti za najbrţe i najjednostavnije

metode.

Upravo smo u ovom radu prezentirali jedan od načina koji će skijaša početnika od

samog postavljanja na skije pa do carving zavoja provesti kroz svijet skijanja.

42

9. LITERATURA

1. Findak, V.(2000).Metodika tjelesne i zdravstvene kulture.Zagreb: Školska knjiga .

2. Guček, A., Videmšek D. i dr.(2002). Smučanje danes. Ljubljana: ZUTS.

3. Jurković, N., Jurković D.(2003). Skijanje-tehnika, metodika i osnove treninga.

Zagreb:Graphis.

4. Matković, B., Ferenčak S. (1996). Skijajte s nama.Zagreb:Fakultet za fizičku kulturu

5. Milanović, D. (1997).Osnove teorije treninga. U: D. Milanović (ur) Priručnik za

sportske trenere, (str. 483-599). Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu

6. Modrić, D. (2004). Skijanje na strukiranim skijama. Zagreb: Predavanje na tečaju za

učitelje skijanja

7. Roschinsky, J. (2003). Carving-fascination on skis. Oxford: Meyer-Meyer sport

8. www.skijanje.com / povijest