72

Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

  • Upload
    others

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:
Page 2: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:
Page 3: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

Međunarodni znanstveni skup150 GODINA OD PRVOG MODERNOG HABSBURŠKOG

POPISA STANOVNIŠTVAStudijski dan o stanovništvu Istre i susjednih regija

Pula, 31. listopada 2007.

Convegno scientifico internazionale150 ANNI DAL PRIMO CENSIMENTO ASBURGICO MODERNOGiornata di studio sulla popolazione dell’Istria e delle regioni contermini

Pola, 31 ottobre 2007

Mednarodna znanstvena konferenca150 LET OD PRVEGA MODERNEGA HABSBURŠKEGA POPISA

PREBIVALSTVA Študijsko posvetovanje o prebivalstvu Istre in sosednjih dežel

Pulj, 31. oktober 2007

Società umanistica di storia, arte e cultura HistriaHumanistično društvo za zgodovino, umetnost in kulturo Histria

Humanistička udruga za povijest, umjetnost i kulturu Histria

KOPER - CAPODISTRIA2007

Page 4: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

Convegno scientifico internazionale150 ANNI DAL PRIMO CENSIMENTO ASBURGICO MODERNOGiornata di studio sulla popolazione dell’Istria e delle regioni contermini

Mednarodna znanstvena konferenca150 LET OD PRVEGA MODERNEGA HABSBURŠKEGA POPISA

PREBIVALSTVAŠtudijsko posvetovanje o prebivalstvu Istre in sosednjih dežel

PROGRAMMA / PROGRAMRIASSUNTI / POVZETKI

NOTE SUI RELATORI / BELEŽKE O PREDAVATELJIH

Editore / Založnik:Società umanistica Histria - Humanistično društvo Histria - Humanistička udruga Histria

Redattore responsabile / Odgovorni urednik:Dean Krmac

Redazione / Uredništvo:Aleksej Kalc, Dean Krmac, Matej Župančič

Traduzione / Prevod:Nataša Jakominić-Marot, Aleksej Kalc, Brigitta Mader, Boris Mitar, Monica Rebeschini, Sergio Settomini, Tullio Vianello

Revisione linguistica / Lektura:Marco Apollonio, Jasna Perković, Tina Rožac

Design e composizione / Oblikovanje in prelom:Leon Bevk Stampa / Tisk: Tiskarna Stražar KoperTiratura / Naklada: 150

Sede / Sedež: Via 2a Brigata d’Oltremare 69SI-6000 Koper CapodistriaTelefon: +386 (0)5 6633573e-mail: [email protected]

Page 5: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

5

PULA / POLA / PULJSvečana dvorana Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja

Dobrile u PuliAula Magna del Dipartimento di Scienze umanistiche dell’Università

Juraj Dobrila di PolaSvečana dvorana Oddelka za humanistične vede Univerze Juraja Dobrile

v Pulju

31-10-2007PROGRAM / PROGRAMMA

9.30Otvorenje i početni pozdravi / Apertura e saluti inaugurali / Otvoritev in pozdravni nagovori

10.00Uvodno priopćenje / Relazione introduttiva / Uvodno predavanjeMarco Breschi: L’era dei primi censimenti moderni / Čas prvog modernog popisa stanovništva / Obdobje prvih modernih štetij prebivalstva

10.30 Prva sesija: Vrijednost prvog modernog popisa u okviru habsburškoga carstvaPrima sessione: L’importanza della prima rilevazione asburgica moderna per i territori

dell’ImperoPrvi sklop: Pomen prvega modernega popisa prebivalstva v okviru habsburškega cesarstva

Predsjedništvo / Presidenza / Predsedstvo: Egidio Ivetic (Università degli Studi di Padova)

Discussant: Lucia Pozzi (Università degli Studi di Sassari)

Fiorenzo Rossi (Dipartimento di Scienze Statistiche, Padova) –Antonio Fanolla (Assessorato alla Sanità, Bolzano)Le statistiche sulla popolazione nella Monarchia austriaca: le “Tafeln zur Statistik der Österreichischen Monarchie” (1827-65)Prebivalstvene statistike v avstrijski monarhiji: “Tafeln zur Statistik der ÖsterreichischenÖsterreichischen Monarchie” (1827-1865)Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb)Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji: sličnosti i razlike društveno-povijesnog kontekstaI censimenti del 1851 e del 1857 nella Monarchia asburgica: similituidini e differenze del contesto sociale e storico Dean Krmac (Società umanistica Histria, Capodistria)Il censimento asburgico del 1857. Criteri, metodi e risultati della prima rilevazione moderna di portata europeaHabsburški popis 1857. Mjerila, metode i rezultati prvog suvremenog skupljanja podataka od europskog značaja

Silio Rigatti Luchini (Dipartimento di Scienze Statistiche, Padova) –Isabella Procidano (Dipartimento di Statistica, Venezia) –Margherita Gerolimetto (Dipartimento di Statistica, Venezia)L’attendibilità dei dati del censimento asburgico del 1857 nel VenetoZanesljivost podatkov avstrijskega štetja iz leta 1857 v Venetu

Page 6: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

6

Sonja Anžič (Zgodovinski arhiv Ljubljana)Potek in izvedba štetja prebivalstva leta 1857 s primerom LjubljaneIter ed esecuzione del censimento demografico del 1857: il caso di LubianaRasprava / Discussione / Diskusija

12.30Druga sesija: Popis stanovništva iz 1857. u Istri Seconda sessione: Il censimento del 1857 in IstriaDrugi sklop: Popis prebivalstva iz leta 1857 v Istri

Predsjedništvo / Presidenza / Predsedstvo: Marco Breschi (Università degli Studi di Sassari)

Discussant: Marino Budicin (Centro di Ricerche Storiche di Rovigno)

Ivan Zupanc (Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb)Dean Krmac (Humanistička udruga Histria, Kopar) –Stanovništvo Istre prema popisu 1857. na razini općinaLa popolazione dell’Istria nel censimento del 1857 a livello comunaleIvica Pletikosić (Fakulteta za humanistične študije, Koper)Pregled arhivskega pragradiva in objav o popisu leta 1857 za IstroRassegna dei materiali archivistici e delle pubblicazioni relativi al censimento del 1857 in IstriaNikola Vojnović (Pula)Promjene u broju i razmještaju stanovništva Istarske županije 1857.-1910. godineCambiamenti nel numero e nella dislocazione degli abitanti nella Regione istriana 1857-1910Damir Josipovič (Inštitut za narodnostna vprašanja, Ljubljana)Pomen avstrijskih popisov prebivalstva za spremljanje demografske dinamike in administrativne ureditve v IstriLa rilevanza dei censimenti di popolazione austriaci come fonte per l’osservazione della dinamica demografica e dell’assetto amministrativo dell’IstriaRasprava / Discussione / Diskusija

15.30Treća sesija: Izvori i dokumenti povijesne demografije na području Istre (1813.-1918.)Terza sessione: Fonti e documenti per la demografia storica dell’area istriana (1813-1918)Tretji sklop: Viri in dokumenti za historično demografijo istrskega območja (1813-1918)

Predsjedništvo / Presidenza / Predsedstvo: Aleksej Kalc (Univerza na Primorskem, Koper)

Discussant: Marino Manin (Hrvatski institut za povijest, Zagreb)

Vincenc Rajšp (Slovenski znanstveni inštitut na Dunaju)Podatki o številu prebivalstva za Istro ob razmejitvah škofij v letih 1772-1830Dati sul numero degli abitanti dell’Istria al momento della ridefinizione dei confini diocesani negli anni 1772-1830Albino Senčić (Državni arhiv u Rijeci)“Glavni iskaz podjele Primorja na okruge, distrikte, kotareve, glavne općine i podopćine, s brojem kuća i duša za 1815. godinu”“Prospetto principale della ripartizione del Litorale in circoli, circondari, distretti, comuni principali e sottocomuni con il numero di case e delle anime per l’anno 1815”Janez Cvirn (Filozofska fakulteta, Ljubljana)Blumenbachova statistika Primorske iz leta 1816La statistica del Litorale per il 1816 di Blumenbach

Page 7: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

7

Danijela Doblanović (Državni arhiv u Pazinu)Izvori za demografsku povijest u Državnom arhivu u Pazinu – poseban osvrt na popis stanovništva iz 1869. godine za općinu BujeLe fonti per la storia demografica presso l’Archivio di stato di Pisino con particolare riguardo al censimento del 1869 nel comune di BuieMirjana Kontestabile Rovis (Pokrajinski arhiv Koper)Vrste arhivskih virov, ki vsebujejo podatke za proučevanje demografije v Pokrajinskem arhivu Koper s poudarkom na popisu prebivalstva Izole leta 1890La tipologia delle fonti archivistiche conservate presso l’Archivio regionale di Capodistria che contengono dati per lo studio della demografia, con particolare attenzione al censimento della popolazione di Isola nel 1890Rasprava / Discussione / Diskusija

17.30Četvrta sesija: Istraživanja stanovništva Istre (popisi 1857.-1910.)Quarta sessione: Indagini sulla popolazione dell’Istria (censimenti 1857-1910)Četrti sklop: Raziskave o prebivalstvu Istre (popisi 1857-1910)

Predsjedništvo / Presidenza / Predsedstvo: Miroslav Bertoša (Sveučilište Jurja Dobrile u Puli)

Discussant: Marta Verginella (Univerza v Ljubljani)

Sabina Žnidaršič Žagar (Fakulteta za humanistične študije, Koper)Komparativni problemi avstrijske statistike s posebnim poudarkom na statistiki delaProblemi comparativi della statistica austriaca con particolare riguardo alla statistica del lavoroDarko Dukovski (Filozofski fakultet u Rijeci)Habsburški popisi stanovništva kao izvor podataka za društvenu i ekonomsku povijest: Istra na prijelomu stoljeća 1890.-1910.I censimenti austriaci come fonte per la storia sociale ed economica: l’Istria al passaggio del secolo 1890-1910Manuela-Claire Warscher (Wien)L’evoluzione demografica del ceto contadino istriano (1857-1910)Demographische Entwicklung des istrischen Bauernstandes (1857-1910)Andrej Studen (Inštitut za novejšo zgodovino, Ljubljana)Habsburški popisi prebivalstva kot vir za proučevanje stanovanjske kulture na primeru LjubljaneI censimenti della popolazione asburgici come fonte per lo studio della cultura abitativa: l’esempio di LubianaSalvator Žitko (Zgodovinsko društvo za južno Primorsko, Koper)Težnje po upoštevanju jezikovne, narodne in verske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri vežnje po upoštevanju jezikovne, narodne in verske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri vžnje po upoštevanju jezikovne, narodne in verske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri vnje po upoštevanju jezikovne, narodne in verske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri v po upoštevanju jezikovne, narodne in verske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri vpo upoštevanju jezikovne, narodne in verske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri v upoštevanju jezikovne, narodne in verske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri vupoštevanju jezikovne, narodne in verske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri vštevanju jezikovne, narodne in verske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri vtevanju jezikovne, narodne in verske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri v jezikovne, narodne in verske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri vjezikovne, narodne in verske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri v, narodne in verske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri vnarodne in verske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri v in verske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri vin verske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri v verske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri vverske zavesti slovanskega prebivalstva v Istri v zavesti slovanskega prebivalstva v Istri vzavesti slovanskega prebivalstva v Istri v slovanskega prebivalstva v Istri vslovanskega prebivalstva v Istri v prebivalstva v Istri vprebivalstva v Istri v v Istri vv Istri v Istri vIstri v vv avstrijskih štetjih med letoma 1880 in 1910 štetjih med letoma 1880 in 1910tetjih med letoma 1880 in 1910 med letoma 1880 in 1910med letoma 1880 in 1910 letoma 1880 in 1910letoma 1880 in 1910 1880 in 1910in 1910 1910Il problema del riconoscimento della coscienza linguistica, nazionale e religiosa della popolazione slava dell’Istria nei censimenti austriaci tra il 1880 e il 1910Olinto Mileta Mattiuz (Orbassano)Le genti di Pola nella seconda metà dell’Ottocento e l’esodo/rientro a conflitto mondiale ultimatoPulsko stanovništvo u drugoj polovici 19. stoljeća i odlazak/povratak nakon svjetskog rataRasprava / Discussione / Diskusija

19.45Završetak rada i zaključni pozdravi / Chiusura dei lavori e saluti di commiato / Konec del in zaključni pozdravi

Page 8: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

Međunarodni znanstveni skup150 GODINA OD PRVOG MODERNOG HABSBURŠKOG POPISA

STANOVNIŠTVAStudijski dan o stanovništvu Istre i susjednih regija

Convegno scientifico internazionale150 ANNI DAL PRIMO CENSIMENTO ASBURGICO MODERNO

Giornata di studio sulla popolazione dell’Istria e delle regioni contermini

Mednarodna znanstvena konferenca150 LET OD PRVEGA MODERNEGA HABSBURŠKEGA POPISA

PREBIVALSTVA Študijsko posvetovanje o prebivalstvu Istre in sosednjih dežel

Organizacija / Organizzazione:Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Odjel za humanističke znanostiSocietà umanistica Histria - Humanistično društvo Histria -Humanistička udruga Histria

Znanstveni odbor / Comitato scientifico:Miroslav BertošaMarco BreschiEgidio IveticAleksej KalcDean Krmac

Organizacijski odbor / Comitato organizzatore:Aleksej KalcDean KrmacEnnio MalusàRobert Matijašić Antonio MiculianTajana UjčićMatej Župančič

Znanstveno pokroviteljstvo / Patrocinio scientifico:Società Italiana di Demografia Storica

Univerza na Primorskem, Znanstveno-raziskovalno središče Koper - Università del Litorale, Centro di ricerche scientifiche di Capodistria

Hrvatski institut za povijest

Financijska potpora / Supporto finanziario / Finančna podpora:Istarska županija - Regione istrianaAustrian Science and Research Liaison Office (ASO) Ljubljana -Avstrijski znanstveni institut v Ljubljani

Page 9: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

9

UVODNA RIJEČ

Habsburški popis stanovništva iz 1857. godine bio je prekretnica na području povijesne demografije i s njom povezanih znanosti. On zapravo označava prijelaz s ograničene demografije jednostavnog prikupljanja podataka, kakvi su bili u prošlosti, na popise stanovništva s “pravim” znanstvenim sadržajem kakvi se i danas provode. Historiografija se slaže u činjenici da je popis iz 1857. bio prvi moderan popis stanovništva na području austrijske monarhije i jedan od prvih u Europi i svijetu. S obzirom na to da se provodio temeljem četiriju osnovnih pravila (individualnost, trenutačnost, univerzalnost i periodičnost), koja suvremeni popis stanovništva mora poštivati, prethodio je mnogim europskim pokušajima prebrojavanja stanovništva, pa čak i u državama koje su u tom pogledu bile razvijenije.

Prvom modernom habsburškom popisu stanovništva odazvalo se 38 milijuna građana monarhije, uključujući i stanovništvo Istre. Iako je Istra bila dobro uklopljena u kontekst monarhije, popis iz 1857. nije još bio predmet dubljih analiza i vrednovanja među talijanskim, slovenskim i hrvatskim znanstvenicima. Ovakvo činjenično stanje u suprotnosti je sa znanstvenom evolucijom ove discipline, koja je vidljiva na istarskom poluotoku posljednjih godina, a kojoj su pogodovali bogata dokumentacija (uz popisne obrasce, Istra posjeduje velik broj bogatih župnih knjiga, popisa duša, matičnih knjiga i izvješća mletačkih načelnika, istraživanja matičnih podataka u Napoleonovo vrijeme, tajne popise iz vremena Italije, statistička istraživanja iz doba Jugoslavije, itd.) i bujanje važnih istraživačkih inicijativa (npr. projekti informatizacije župnih knjiga), potaknutih znanstvenoistraživačkim mogućnostima novijih sveučilišta u Kopru i Puli i sveučilišta s duljom tradicijom u Trstu i Rijeci, kao i prisutnošću na ovom području značajnih instituta i glasovitih znanstvenika u ovoj disciplini.

Cilj je studijskoga dana skrenuti pozornost znanstvenika i ostalih na ovaj miljokaz austrijske i europske statistike s posebnim osvrtom na Istru i pogranična područja. Također i kritički promisliti o značajnom popisu stanovništva iz 1857. i, u isto vrijeme, o brojnim prikupljanjima podataka u monarhiji prije i nakon te godine kako bi se pokušala otkriti važnost, inovacije i značenje navedenog popisa u kontekstu ostalih europskih pokušaja prikupljanja podataka o stanovništvu. Nastojat će se i analizirati izvore, podatke i istraživanja vezana za 1857. godinu u Istri te potaknuti nove studije o dokumentaciji relevantnoj za ovaj popis. Studijski dan bit će i prigoda za isticanje povijesno-demografskih istraživanja habsburške epohe na istarskom poluotoku i pograničnim područjima zahvaljujući analizi izvora i neistraženoj dokumentaciji te će se predložiti nova istraživanja.

I sve to u nadi da će proučavanje povijesne demografije, posebice one o istarskom području, dobiti veći značaj.

Znanstveni odbor

Page 10: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

10

NOTA INTRODUTTIVA

Il censimento asburgico del 1857 segna una svolta nel campo della demografia storica e delle scienze affini. Esso indica, infatti, il passaggio da una demografia limitata a inchieste di ordine aggregativo, come lo è stata in passato, ai censimenti dai contenuti scientifici veri e propri come vengono intesi ancora oggigiorno. La storiografia è concorde nell’individuare nella rilevazione del 1857 il primo censimento di tipo moderno registrato in ambito alla monarchia austriaca e uno dei primi a livello europeo e mondiale. Presentando i quattro precetti fondamentali (l’individualità, l’istantaneità, l’universalità e la periodicità) ai quali un censimento moderno deve rispondere, il conteggio austriaco del 1857 precede svariate enumerazioni europee, peraltro anche di paesi più evoluti da questo punto di vista.

Al primo censimento moderno asburgico hanno risposto 38 milioni di cittadini dell’Impero tra cui anche la popolazione istriana. Ma nonostante l’Istria fosse bene inquadrata nel contesto imperiale, il censimento del 1857 non è stato ancora oggetto di approfondite valutazioni e analisi da parte degli studiosi italiani, sloveni e croati. Tale stato di cose contrasta con quella che è stata negli ultimi anni l’evoluzione scientifica della disciplina nella regione istriana, favorita dalla ricca documentazione disponibile (oltre alle schede di censimento, la nostra penisola può contare su una serie molto generosa di registri parrocchiali, di stati delle anime, di anagrafi e di relazioni dei podestà veneti, di indagini anagrafiche napoleoniche, di conteggi riservati di epoca italiana, di indagini statistiche jugoslave, ecc.) e dal fiorire di vaste iniziative di ricerca (per esempio i progetti di informatizzazione dei registri parrocchiali) stimolate dalle opportunità scientifiche di ricerca offerte dai nascituri poli universitari di Capodistria e Pola e dagli atenei storici di Trieste e Fiume nonché dalla presenza sul territorio di validi istituti di ricerca e, soprattutto, di insigni studiosi in questo campo.

La giornata di studio ripropone all’attenzione, scientifica e non, questa pietra miliare della statistica austriaca ed europea con particolare riguardo alla regione istriana e alle aree contermini. Suo obiettivo è quello di ripercorrere criticamente il grande censimento del 1857 e, al contempo, le numerose rilevazioni promosse prima e dopo tale anno dall’Impero nel tentativo di rilevarne l’importanza, le innovazioni e il significato nel quadro delle rilevazioni europee. Allo stesso modo si prefigge di analizzare le fonti, i dati e le ricerche relative al 1857 riguardanti l’Istria nonché di promuovere nuovi studi sulla scorta dei materiali relativi a tale censimento. La giornata di studio è poi l’occasione per fare il punto sulla ricerca storico-demografica di epoca asburgica relativa alla penisola dell’Istria e delle aree prossime grazie all’analisi di fonti e documenti inesplorati e con la proposta di nuovi casi di studio.

L’auspicio è che gli studi di demografia storica, in particolare quelli rivolti all’area istriana, possano trarne nuova e più ampia linfa.

Il Comitato scientifico

Page 11: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

11

UVODNA BESEDA

Habsburški popis prebivalstva iz 1857. leta je mejnik v okviru historične demografije in sorodnih ved, saj označuje prehod iz demografije, ki je omejena na raziskave agregativnega značaja, kakor so se izvajale v preteklosti, na štetja prebivalstva s pravimi znanstvenimi metodami, kakor jih pojmujemo tudi dandanes. Zgodovinopisje je enotnega mnenja, da je bil popis prebivalstva iz leta 1857 prvo tovrstno sodobno štetje v okviru avstrijskega cesarstva in eno od prvih v evropskem in svetovnem merilu. Ker ustreza štirim osnovnim pravilom modernih prebivalstvenih popisov (individualnosti, sočasnosti, celovitosti in periodičnosti), je avstrijsko štetje iz 1857. leta predhodno popisom mnogih s statističnega vidika razvitejših držav.

Štetje iz leta 1857 je zajelo 38 milijonov prebivalcev takratnega cesarstva, vključno z istrskim. Kljub temu da je bila Istra uokvirjena v habsburškem kontekstu, italijanski, slovenski in hrvaški znanstveniki niso do danes uporabili in poglobljeno preučili v celoti ohranjenega popisnega pragradiva, kar je (upoštevajoč ob popisnih polah tudi obstoj druge bogate demografske vire, od župnijskih matičnih knjig, status animarum, beneških anagraf in poročila podestatov, napoleonskih anagrafskih raziskav do zaupnih štetij iz italijanskega obdobja in jugoslovanskih statistik) v nasprotju z razvojem historičnodemografske vede v istrski regiji kot tudi s številnimi raziskovalnimi pobudami s področja prebivalstvene zgodovine v okviru nastajajočih univerzitetnih središč v Kopru in Pulju ter zgodovinskih univerz v Trstu in na Reki, prisotnosti v regiji pomembnih raziskovalnih inštitucij ter, predvsem, uveljavljenih raziskovalcev na področju historičnodemografskih študij.

Namen študijskega srečanja je pritegniti pozornost strokovne in širše javnosti na ta mejnik avstrijske in evropske statistike, s posebnim poudarkom na istrski in sosednjih deželah. Kot cilj si zastavljamo kritično soočenje s popisom in splošnimi avstrijskimi predhodnimi in sledečimi statističnodemografskimi prizadevanji, zato da se ugotovijo pomembnost, inovacijski učinek in pomen popisa 1857, ne nazadnje tudi v okviru evropskih štetij prebivalstva. Prav tako nameravamo analizirati vire, podatke in raziskave iz leta 1857 o Istri ter predlagati nove raziskave na podlagi arhivskega popisnega gradiva. Študijski dan bo tudi priložnost za ugotovitev napredka zgodovinskih in demografskih raziskovanj o Istri in sosednjih območjih v habsburškem obdobju na podlagi neraziskanih virov ter za predstavitev novih študijskih primerov.

Vse to v upanju, da bi študije iz historične demografije, posebej tiste o istrskem področju, dobile nov in večji zagon.

Znanstveni odbor

Page 12: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

12

EINFÜHRUNG

Die 1857 in der Habsburgermonarchie durchgeführte Volkszählung stellt einen Wendepunkt in der Geschichte der Demographie und ihrer Nachbardisziplinen dar. War die Demographie bisher üblicherweise auf tabellarische Erfassung von Daten beschränkt, so werden nun wissenschaftliche Kriterien zur Bestandsaufnahme eingeführt, die heute noch Gültigkeit haben. Die Erhebungen von 1857 werden in der Geschichtsschreibung einhellig als erste moderne Volkszählung angesehen und dies nicht nur im Bereich der Habsburgermonarchie, sondern auch auf europäischem wie weltweitem Niveau. Durch Einbeziehung der vier grundlegenden - auch in modernen Erhebungen angewandten - Prinzipien: Individualität, Unmittelbarkeit, Universalität und Periodizität kommt der österreichischen Volkszählung von 1857 im europäischen Vergleich eine Vorreiterposition zu.

Von dieser ersten modernen Volkszählung waren 38 Millionen Bürger des Habsburgerreiches, darunter auch die Bevölkerung Istriens, betroffen. Doch, obwohl Istriens Zugehörigkeit zur Habsburgermonarchie ein wohlbekanntes Faktum darstellt, wurde die Volkszählung von 1857 trotz der während der letzten Jahre in Istrien stattgefundenen, intensiven wissenschaftlichen Ausseinandersetzung mit demographischen Themen, weder von italienischen noch slowenischen oder kroatischen Forschern zum Gegenstand umfassender Untersuchungen erkoren. Das in Istrien reich vorhandene Dokumentationsmaterial (Erhebungsbögen, Pfarrmatrikeln, Einwohnerverzeichnisse, statistische Daten aus der Venezianischen, Napoleonischen, Italienischen und Jugoslawischen Zeit) ändert daran ebensowenig wie die Förderung von Forschungsprojekten (wie z.B. zur computerunterstützten Aufnahme der Pfarrmatrikeln) durch verschiedene zum Teil neu gegründete wissenschaftliche Institutionen (Universitäten in Koper und Pula, Historische Universitäts-Institute in Triest und Rijeka, lokale Forschungsinstitute).

Ziel des Studientages ist es daher, die Aufmerksamkeit der Wissenschaft und der allgemeinen Öffentlichkeit auf diesen Meilenstein der österreichischen und europäischen Statistik zu lenken, wobei Istrien und den angrenzenden Regionen besonderes Augenmerk gilt.

In kritischer Betrachtung und Analyse sowie Gegenüberstellung zu vorher und nachher im Bereich der Habsburgermonarchie durchgeführten Erhebungen sollen Bedeutung und Neuerungen der Volkszählung von 1857 im europäischen Kontext deutlich gemacht werden. In derselben Weise sollen Quellen, Daten und Untersuchungen in bezug auf Istrien und 1857 analysiert und gleichzeitig neue Projekte zum Studium des zur Volkszählung vorhandenen Materials angeregt werden. Der Studientag wird schließlich auch Gelegenheit bieten, Stand und zukünftige Möglichkeiten der historisch-demographischen Forschungen in Istrien und den angrenzenden Regionen zur Zeit der Habsburger darzulegen.

Es ist zu hoffen, daß die historisch-demografischen Studien zur Halbinsel Istrien in Zukunft erneut und vermehrt an Bedeutung gewinnen werden.

Wissenschaftliches Komitee

Page 13: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

13

SAŽECI / RIASSUNTI / POVZETKI

Page 14: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:
Page 15: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

15

LE STATISTICHE SULLA POPOLAZIONENELLA MONARCHIA AUSTRIACA:

LE “TAFELN ZUR STATISTIK DER ÖSTERREICHISCHEN MONARCHIE” (1827-1865)

Fiorenzo Rossi(Università degli Studi di Padova, Dipartimento di Scienze Statistiche)

Antonio Fanolla(Provincia di Bolzano, Assessorato alla Sanità)

Il contributo illustra brevemente le statistiche da tempo raccolte, e in parte pubblicate, all’epoca del censimento asburgico del 1857. Già nel 1754, sotto il regno di Maria Teresa, furono introdotti i primi conteggi della popolazione, le Seelenkonsignation. Ma è dal 1829, quando fu presentata all’Imperatore la prima serie di 104 Tavole statistiche (Tafeln), che l’Impero asburgico può disporre di una serie di informazioni statistiche, estese a tutte le sue province, su varie attività amministrative ed economiche, tra cui i dati demografici. Esse riguardavano, oltre alla popolazione, anche l’amministrazione dello stato (incluse entrate per imposte e tasse, bilancio; giustizia), produzioni agricole, minerarie, industriali; commercio, trasporti, credito, prezzi; clero, ospedali.

Per quanto concerne i dati demografici, le Tafeln, che per il Veneto continueranno a fornire dati fino al 1865, contengono stime annuali della popolazione, nonché dati del movimento naturale (nascite, morti, matrimoni) e saltuariamente del movimento migratorio, fino al livello provinciale.

Sull’ammontare della popolazione, venivano riportati conteggi annuali (triennali nel periodo 1831-1846), per i quali il procedimento seguito non è per la verità del tutto chiaro. L’ultima di queste conte è del 1850, e precede di sette anni il censimento. Le informazioni riportate riguardano la distinzione per sesso, nonché -per i soli maschi- secondo alcune categorie socio-professionali, e due classi di età per i minori.

I dati sul movimento naturale riguardavano invece: le nascite, con la distinzione del sesso e della legittimità; i decessi, distinti in otto classi di età, e secondo alcune cause di morte (malattia, morte violenta); i matrimoni, con sei classi di età maschili e altrettante (ma diverse) femminili, e le combinazioni dello stato civile degli sposi.

In sostanza, una grande quantità di informazioni, arricchita nelle edizioni più recenti con dati via via più dettagliati, come la natimortalità, le nascite per mese dell’anno, la mortalità infantile legittima e illegittima, le età di morte in classi annuali, la precisazione di alcune ulteriori cause di morte, i decessi per mese dell’anno, le combinazioni delle età alle nozze, i matrimoni per mese dell’anno. Alcune di queste informazioni destano dubbi sulla qualità o sulla completezza, ma va tenuto conto, ovviamente, delle difficoltà che si incontrarono nell’iniziare, all’epoca, una rilevazione statistica di grande portata.

Page 16: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

16

PREBIVALSTVENE STATISTIKE V AVSTRIJSKI MONARHIJI: “TAFELN ZUR STATISTIK DER ÖSTERREICHISCHEN MONARCHIE”

(1827-1865)

Fiorenzo Rossi(Univerza v Padovi, Oddelek za statistične vede)

Antonio Fanolla(Pokrajina Bolzano, Urad za zdravstvo)

Prispevek ponuja kratek oris statistike, ki so jo avstrijske oblasti zbirale in delno objavile pred štetjem 1857. Že leta 1754, za časa vlade Marije Terezije, so se v Avstriji začela prva štetja prebivalstva, t. i. Seelenkonsignationen. Od leta 1829, ko so cesarju predstavili prvo serijo 104 statističnih pregledov (Tafeln), pa je habsburško cesarstvo razpolagalo za celotno državo z vrsto upravnih in gospodarskih statistik. Poleg demografskih so obsegale podatke o državnoupravnih zadevah (vključno z davčnim prilivom, bilanco in sodstvom), o rudarstvu, kmetijski in industrijski proizvodnji, trgovini, prometu, posojilih in cenah ter o kleru in bolnišnicah.

Z vidika demografske statistike prinašajo Tafeln (v Venetu so jih ohranili do leta 1865) letne ocene števila prebivalstva, podatke o naravnem gibanju (rojstva, smrti, poroke) in občasno tudi o selitvenih gibanjih, vse do upravnopolitičnega nivoja provinc.

Podatki o obsegu prebivalstva so sloneli na letnih (v razdobju 1831-1846 triletnih) štetjih, za katere ni še povsem jasno, kako so jih izvajali. Zadnje so opravili leta 1850, se pravi 7 let pred prvim modernim popisom. Podatki so razvrščeni po spolu, pri moških se razlikujejo nekatere poklicne in družbene kategorije, pri mladoletnih moških pa dva starostna razreda.

Podatki o naravnem gibanju prebivalstva so sledeči: rojstva po spolu in glede na to, če so bili novorojenci zakonski ali nezakonski, smrti po starosti (8 razredov) in nekaterih vzrokih smrti (bolezen, nasilna smrt), poroke po starosti (6 razredov, različnih za ženine in neveste) in stanu.

Z leti so Tafeln prinašale vse bogatejše in podrobnejše podatke, na primer statistiko mrtvorojenih, rojstno statistiko po mesecih, podatke o umrljivosti zakonskih in nezakonskih otrok, starost umrlih po enoletnih razredih, dodatne vzroke smrti, mesečno smrtno statistiko, starost ob poroki, mesečno poročno statistiko. Kvaliteta in točnost nekaterih izmed teh podatkov sta dvomljivi, kar je povsem razumljivo, če upoštevamo težave, s katerimi se je moral tisti čas spoprijeti tako širokopotezen statistični popis.

Page 17: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

17

POPISI STANOVNIŠTVA 1851. I 1857. U HABSBURŠKOJ MONARHIJI: SLIČNOSTI I RAZLIKE DRUŠTVENO-POVIJESNOG

KONTEKSTA

Božena Vranješ-Šoljan(Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Odsjek za povijest)

Rad problematizira političke i društvene okolnosti u Habsburškoj Monarhiji u kojima su provedeni popisi stanovništva 1851. i 1857., a oslanja se na izvorno gradivo iz spomenutih popisa te relevantnu literaturu.

Desetljeće neoapsolutističkog sustava, s predigrom razdoblja oktroiranog ustava od 4. ožujka 1849. do 31. prosinca 1851. obuhvatilo je ključne reformske zahvate u upravi, pravosuđu, zemljišnim odnosima i prosvjeti. Modernizacija odozgo imala je zadaću stvoriti jedinstvene i jednoobrazne institucije u svim pokrajinama. Ukinuti su kmetski odnosi, proglašena je jednakost građana pred zakonom, omogućena je sloboda kretanja, slobodno stjecanje imetka i pravo građana na slobodno privređivanje.

U razdoblju neoapsolutizma provedena su dva popisa stanovništva, 1850., odnosno 1851. i 1857. godine. Iako je bio sveobuhvatan, popis iz 1851. nije urađen na temelju tzv. kritičnog trenutka, već je registrirano stanje u trenutku dolaska popisivača. U Hrvatskoj je prvi popis započeo 1. veljače, a završio je 13. kolovoza 1851. Već samo njegovo trajanje ukazuje na to da su mu i rezultati nepouzdani. No bez obzira na njegove slabosti, valja istaknuti da je taj popis ujedno jedini do 1918. koji je dao podatke o narodnosti. Tim je podatkom bečko središte taktiziralo s priznanjem narodnosti nakon revolucionarne 1848. Kad je riječ o hrvatskoj narodnosti, koncepcija koja je primijenjena u popisu 1851. bila je među vodećim statističarima Monarhije veoma kontradiktorna te su podaci praktički postali znanstveno neupotrebljivi. Ipak, unatoč brojnim netočnostima, i u kasnijim pokušajima popisa nacija oni su se na njih oslanjali.

Popis 1857., unatoč svim svojim slabostima, označava se kao jedan od prvih modernih popisa u Europi. No, stave li se u povijesni kontekst, oba popisa zrcale nerazvijenost društvenih struktura hrvatskih pokrajina sredinom 19. stoljeća. One su se mijenjale u skladu s promjenama društvenih i političkih odnosa koji su se kretali u interakciji i sukobu imperijalnog sustava i političkih snaga u Monarhiji, s jedne, i promjenama političkog položaja hrvatskih pokrajina s druge strane. U vrijeme provođenja prvog općeg popisa stanovništva 1857. hrvatski etnički prostor najvećim svojim dijelom našao se u zajedničkom državnom okviru Monarhije. Unatoč brojnim slabostima, spomenuti popisi stanovništva dragocjen su izvor za pokušaj oblikovanja cjelovite društvene slike u vrijeme neoapsolutizma.

Page 18: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

1�

I CENSIMENTI DEL 1�51 E DEL 1�57 NELLA MONARCHIA ASBURGICA: SIMILITUDINI E DIFFERENZE DEL CONTESTO

SOCIALE E STORICO

Božena Vranješ-Šoljan(Università di Zagabria, Facoltà di filosofia, Dipartimento di storia)

L’articolo, basandosi su fonti originarie e letteratura rilevante, problematizza il contesto politico e sociale nella monarchia asburgica all’epoca dei censimenti del 1851 e del 1�57.

Durante il decennio neoassolutista, nel quale va compreso il periodo della costituzione adottata con concessione imperiale, dal 4 marzo 1849 al 31 dicembre 1851, furono adottate misure riformatrici nell’amministrazione, nel sistema giuridico, nei rapporti terrieri e nell’istruzione. La modernizzazione dall’alto aveva il compito di creare istituzioni unitarie e uniformi in tutte le regioni. Furono eliminati i rapporti feudali, proclamata l’uguaglianza dei cittadini davanti alla legge, garantita la libertà di movimento, il diritto ad avere una proprietà e quello di poter svolgere liberamente attività economiche.

Durante il periodo del neoassolutismo furono svolti due accertamenti censuali, nel 1850/51 e nel 1857. Anche se generale, il censimento del 1851 non fu svolto sulla base del cosiddetto “momento critico” (istantaneo) e si limitò solamente a registrare la situazione al momento della visita del rilevatore. In Croazia ebbe inizio il 1° febbraio e terminò il 13 agosto 1851. La sua stessa durata lascia intendere la scarsa attendibilità dei risultati. Ma al di là delle sue manchevolezze, esso è stato, sino al 1918, l’unico che abbia offerto anche risultati sulla struttura nazionale. Un dato che Vienna usò nelle sue tattiche sul riconoscimento delle varie nazionalità, dopo il rivoluzionario 1848. Nel caso della nazione croata, il progetto del censimento del 1851 fu accolto in maniera molto contraddittoria dai principali statistici della monarchia e i suoi dati divennero praticamente inutilizzabili da un punto di vista scientifico. Tuttavia, nonostante le lacune, essi servirono da riferimento nei successivi tentativi di censimento delle nazionalità.

Quello del 1857, pur con tutte le sue manchevolezze, fu uno dei primi censimenti moderni in Europa. Tuttavia, posti in un contesto storico, entrambi rispecchiarono l’arretratezza delle strutture sociali delle regioni croate alla metà del XIX secolo. Esse cambiavano parallelamente ai mutamenti dei rapporti sociali e politici che avvenivano in interazione e scontro con l’essenza imperiale e le forze politiche della monarchia da una parte, e con quelli dello status politico delle province croate dall’altra. Al tempo del primo censimento generale del 1857 lo spazio etnico croato era, in massima parte, compreso nella Monarchia. Nonostante le manchevolezze, i censimenti dei quali abbiamo parlato rappresentano un’importante fonte per la stesura di un’immagine complessiva della società al tempo del neoassolutismo.

Page 19: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

19

IL CENSIMENTO ASBURGICO DEL 1�57. CRITERI, METODI E RISULTATI DELLA PRIMA RILEVAZIONE MODERNA DI

PORTATA EUROPEA

Dean Krmac(Società umanistica Histria, Capodistria)

La relazione intende porre in evidenza i dati sommari del censimento asburgico del 1857 emersi dalla pubblicazione ufficiale presentando anche un breve sguardo sui modi di procedere e sui metodi adottati.

Il 31 ottobre 1857, dopo alcuni mesi di intensi preparativi seguiti all’ordinanza imperiale del 23 marzo, quasi quaranta milioni di sudditi austriaci furono chiamati a rispondere agli interrogativi del conteggio servito anche per l’impianto dei registri anagrafici. Rispondendo ai quattro precetti fondamentali di una rilevazione censuaria (l’individualità, l’istantaneità, l’universalità e la periodicità), quello voluto da Francesco Giuseppe, rappresenta di fatto il primo censimento moderno della monarchia austriaca e uno dei primi in assoluto a livello europeo e mondiale.

I risultati del conteggio, curato dal Ministero degli Interni e messo in atto dalle autorità periferiche, sono stati pubblicati nel volume Statistische Übersichten über die Bevölkerung und den Viehstand von Österreich nach der Zählung vom 31. October 1857. I dati sommari, disgregati a livello di Land e questi a loro volta in distretti, presentano una distinzione in popolazione presente e popolazione “indigena” (nata in un determinato luogo). Alcuni dati (migrazioni, economia, case) si prestano meglio allo studio rispetto ad altri (struttura per età, religione, lingua). Pur prescindendo la sua variegata composizione interna ne emerge un paese prevalentemente agricolo (il 68% di contadini rappresenta il più alto tasso tra tutti i paesi europei) con le regioni più popolate ai confini esterni, dove le migrazioni sono a breve raggio, dove l’80,7% della popolazione è di confessione cattolica e dove - pur non essendo rilevata direttamente - la lingua tedesca è preceduta da quelle slave e romanze.

La pubblicazione dei risultati in tempi così brevi (1859) testimonia la grandezza della macchina statistica asburgica che, prendendo avvio proprio in questa occasione, si raffinò notevolmente nel censimento del 1869 con l’istituzione della Statistische Central-Commission e, successivamente, passando per le rilevazioni del 1880, 1890 e 1900, toccò il proprio apice in occasione del censimento del 1910 in cui molti esperti intravedono la perfezione di un conteggio demografico. Oltre a ciò, il censimento del 1857 costituisce il primo conteggio a connotato europeo assumendo una particolare importanza in prospettiva di quello che, un secolo e mezzo più tardi, potrebbe essere, di qui a qualche anno, la prima rilevazione censuaria della popolazione dell’Europa unita.

Page 20: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

20

HABSBURŠKI POPIS 1857. MJERILA, METODE I REZULTATI PRVOG SUVREMENOG SKUPLJANJA PODATAKA OD

EUROPSKOG ZNAČAJA

Dean Krmac(Humanistička udruga Histria, Kopar)

Cilj je izlaganja ukazati na općenite podatke proizišle iz habsburškog popisa stanovništva 1857., koji su bili službeno objavljeni, i zadržati se na pristupu i metodama.

Dana 31. listopada 1857., nakon intenzivnih priprema od nekoliko mjeseci na osnovi carske naredbe od 23. ožujka, gotovo 40 milijuna austrijskih podložnika pozvano je da odgovori na popisne upite koji su služili i za uspostavu matičnih ureda. Poštujući četiri temeljna načela jednog popisa (individualnost, trenutačnost, sveobuhvatnost i povremenost), popis Franje Josipa predstavlja faktički prvi suvremeni popis u austrijskoj monarhiji te jedan od prvih uopće u Europi i svijetu.

Rezultati brojanja, koje je organiziralo Ministarstvo unutarnjih poslova i provela lokalna vlast, objavljeni su u Statistische Übersichten über die Bevölkerung und den Viehstand von Österreich nach der Zählung vom 31. October 1857. Osnovni podaci, razvrstani prema pokrajinama i potom prema okruzima, pokazuju razliku s obzirom na prisutno i “domorodačko” stanovništvo (što je i rođeno u određenom mjestu). Neke je podatke (kretanje stanovništva, gospodarstvo, boravišta) lakše razmatrati u odnosu na druge (dob, vjera, jezik). Bez obzira na njegov raznoliki sadržaj, popis daje sliku o austrijskoj monarhiji kao pretežno agrarnoj državi (68% zemljoradnika predstavlja najveći udio među svim europskim državama) s najgušće naseljenim pokrajinama uz vanjske granice, gdje su migracije kratkog dometa, s 80,7% katoličkog stanovništva i u kojoj njemački jezik – iako to nije direktno ispitivano – zaostaje za slavenskim i romanskim jezicima.

Objava rezultata u tako kratkom vremenu (1859.) potvrđuje veličinu austrijske statističke mašine koja je nakon prvog iskustva postala još profinjenija pri popisu 1869., uvodeći Statistische Central-Commission a kroz iduće popise 1880., 1890. i 1900. ostvarila je 1910. vrhunac koji stručnjaci smatraju potpunošću. Osim toga, popis iz 1857. predstavlja prvo brojanje stanovništva od europskog značaja i stječe posebnu važnost, nakon stoljeća i pol, u pogledu mogućeg prvog popisa stanovništva, kroz koju godinu, u sjedinjenoj Europi.

Page 21: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

21

L’ATTENDIBILITà DEI DATI DEL CENSIMENTO ASBURGICO DEL 1�57 NEL VENETO

Silio Rigatti Luchini(Università degli Studi di Padova, Dipartimento di Scienze Statistiche)

Isabella Procidano(Università Ca’ Foscari di Venezia, Dipartimento di Statistica)

Margherita Gerolimetto(Università Ca’ Foscari di Venezia, Dipartimento di Statistica)

Nei primi censimenti moderni uno dei problemi più rilevanti riguarda l’erronea collocazione degli individui nelle classi di età. In particolare, l’ignoranza o la negligenza degli intervistati e degli intervistatori aveva come effetto immediato l’addensamento in alcune età, in particolare in quelle terminanti in 0 e in 5 o in quelle pari. Inoltre, non è da minimizzare l’evidente sottovalutazione numerica dei bambini in alcuni distretti e degli anziani in altri.

Nel presente lavoro sono stati presi in considerazione i dati del censimento asburgico del 1�57 relativi ai 59 distretti delle 7 province venete. Osservando la distribuzione della popolazione dei distretti veneti nel 1857 per classi decennali di età si nota che la struttura spesso si discosta notevolmente da quella prevista per una popolazione stazionaria o per una popolazione in fase iniziale di transizione, come invece ci si dovrebbe aspettare. Naturalmente, a livello provinciale, le alterazioni strutturali si attenuano.

La buona adattabilità dei modelli di popolazione alle popolazioni censite dal Regno d’Italia nelle sette province del Veneto negli anni 1871 e 1881 ha permesso di ricostruire all’indietro le popolazioni femminili del 1857 usando i modelli di popolazione stabile di Coale e Demeny. La popolazione così ricostruita risulta superiore a quella rilevata nelle classi basse: più 870 unità nella classe 0-9; più 42.935 unità nella classe 10-19; più 23.045 unità nella classe 20-29. Nelle classi centrali di età, invece, la popolazione ricostruita risulta inferiore a quella rilevata: meno 1.853 unità nella classe 30-39; meno 860 unità nella classe 40-49; meno 6.348 unità nella classe 50-59. Nelle classi di età elevate la popolazione ricostruita risulta nuovamente superiore a quella rilevata: più 5.850 unità nella classe 60-69; più 8.601 unità nella classe 70-79. Il censimento sembra, perciò, fornire una sottostima nelle classi estreme con 66.850 unità in meno tra 0 e 29 anni e 14.451 unità in meno sopra i 60 anni e una sovrastima nelle età centrali con 9.061 unità in più tra 30 e 59 anni.

Se non si tiene conto dell’età, la popolazione ricostruita supera complessivamente quella rilevata in tutte le province: Belluno +8,7%; Padova +7,6%; Rovigo +5,8%; Treviso +11,6%; Venezia +7,8%; Verona +10,8%; Vicenza +2,0%. In conclusione, si può valutare che il censimento asburgico del 1857 fornisce globalmente una sottostima della popolazione femminile del Veneto di circa 72.240 unità, pari al 7,7%.

Page 22: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

22

ZANESLJIVOST PODATKOV AVSTRIJSKEGA ŠTETJA IZ LETA 1�57 V VENETU

Silio Rigatti Luchini(Univerza v Padovi, Oddelek za statistične vede)

Isabella Procidano(Univerza Ca’ Foscari v Benetkah, Oddelek za statistične vede)

Margherita Gerolimetto(Univerza Ca’ Foscari v Benetkah, Oddelek za statistične vede)

Med vidnejšimi problemi prvih modernih ljudskih štetij je napačno razvrščanje oseb po starostnih razredih. Nevednost popisanih in površnost popisovalcev sta imeli kot neposredno posledico zgoščanje števila primerov okrog določenih starosti, posebno sodih števil ali števil z ničlo in petico. V nekaterih območjih je poleg tega očitno prenizko število otrok, v drugih pa starejših oseb.

Prispevek obravnava podatke avstrijskega štetja iz leta 1857 za 59 okrajev sedmih provinc Veneta. V starostni distribuciji po desetletnih razredih je opaziti pogoste odklone od starostne strukture, ki bi jo pričakovali pri stacionarni populaciji ali populaciji v začetni fazi demografskega prehoda. Na ravni provinc so strukturna popačenja seveda manj vidna.

Izhajajoč iz italijanskih štetij iz let 1871 in 1881 je bilo mogoče z uporabo Coale-Demenyjevih populacijskih vzorcev za stalno prebivalstvo rekonstruirati žensko populacijo iz leta 1857. Tako rekonstruirana populacija je v nižjih starostnih razredih številčnejša od naštete, in sicer: za 870 oseb v razredu 0-9 let, za 42.935 v razredu 10-19 in za 23.045 v razredu 20-29 let. V srednjih razredih daje rekonstrukcija nižje rezultate kot štetje: v razredu 30-39 za 1.853, v razredu 40-49 za 860, v razredu 50-59 pa za 6.438 oseb. Naslednja starostna kontingenta sta zopet številčnejša, in sicer kontingent 60-69 let za 5.850, kontingent 70-79 let pa za 8.601 osebo. V rezultatih štetja naj bi torej bil v nižjih in najvišjih starostnih razredih manko (v starosti do 0-29 in od 60. leta dalje 66.850 oziroma 14.451 oseb), srednji razredi (30-59 let) pa naj bi vsebovali 9.061 prebivalcev preveč.

Ne glede na starostne razlike izkazuje rekonstrukcija v vseh sedmih provincah več prebivalcev, kot so jih popisali: Belluno +8,7%, Padova +7,6 %, Rovigo +5,8%, Treviso +11,6%, Benetke +7,8%, Verona +10,8% in Vicenza +2.0%. Oceniti je torej mogoče, da manjka v avstrijskem štetju iz leta 1857 približno 72.240 žensk, to je 7,7% ženskega prebivalstva Veneta.

Page 23: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

23

POTEK IN IZVEDBA ŠTETJA PREBIVALSTVA LETA 1857S PRIMEROM LJUBLJANE

Sonja Anžič(Zgodovinski arhiv Ljubljana)

Zgodovinski arhiv Ljubljana hrani med arhivskim gradivom, nastalim pri poslovanju Mestne občine ljubljanske, arhivsko dokumentacijo o pripravi in izvedbi ljudskega štetja leta 1857 ter originalne popisne pole za vsako stanovanje v Ljubljani. Namen prispevka je predstaviti to dokumentacijo in potek ljudskega štetja.

Cesarsko-kraljeva dvorna in državna tiskarna je marca 1857 izdala obširna pojasnila k predpisom za ljudsko štetje leta 1857. V njih je razložila, zakaj je pomembno izvesti ljudsko štetje, ter podala pojasnila k posameznim razdelkom popisnih pol. Notranje ministrstvo je pred popisom zbralo izkušnje in opažanja prejšnjih štetij, ne samo na območju Avstrije, ampak tudi v tujini, in to upoštevalo pri splošnem predpisu za popis. Cesar je z odlokom z dne 23. marca 1857 predpisal izvajanje ljudskega štetja v vseh avstrijskih kronovinah z izjemo Vojne krajine. Mestni magistrat ljubljanski je nato s konkretnimi predpisi usmerjal izvedbo popisa v Ljubljani (glavnem mestu dežele Kranjske). Ljubljana je bila takrat razdeljena na več predelov: t. i. Mesto ter predmestje Gradišče, Kapucinsko predmestje, Karlovško predmestje s Karlovško zemljo, Krakovsko predmestje s Kurjo vasjo, Poljansko in Šentpetrsko ter Trnovsko predmestje. Za celotno Mestno občino ljubljansko so ohranjene naznanilne pole (za vsako stanovanje v posamezni hiši) in ovojne pole (zbirnik naznanilnih pol za posamezno hišo) ljudskega štetja iz leta 1857, prav tako tudi podatki o tujcih v času popisa.

Popis se je v Ljubljani pričel 3. septembra in se končal decembra 1857. Štetje in revizijo naznanilnic so zaupali sedmim magistratnim sekretarjem oziroma popisovalnim članom. Popisanih je bilo skoraj 1000 hiš in nekaj več kot 20.000 prebivalcev. Povprečno je imela vsaka hiša štiri ali pet stanovanj, kar je verjetno značilno za vsa večja mesta.

Arhivska dokumentacija omogoči vpogled v priprave, namen in izvedbo popisa tako v celotni državi kot v Ljubljani ter nas uvede v razmišljanje in okoliščine tedanjega časa, kar je zelo pomembno za obdelavo množice raznovrstnih podatkov, ki jih vsebujejo naznanilne pole. Poleg tega je mogoča primerjava z ostalimi mesti oziroma kraji.

Page 24: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

2�

ITER ED ESECUZIONE DEL CENSIMENTO DEMOGRAFICO DEL 1857: IL CASO DI LUBIANA

Sonja Anžič(Archivio storico di Lubiana)

Presso l’Archivio storico di Lubiana è conservata, tra i materiali archivistici prodotti dal Comune di Lubiana in ambito amministrativo, la documentazione relativa alla preparazione e all’attuazione del censimento di popolazione del 1857 con i formulari originali per ogni abitazione di Lubiana. Il presente intervento ha l’obiettivo di presentare questa documentazione e di illustrare l’esecuzione del censimento.

La tipografia statale imperial-regia di corte predispose nel marzo 1857 particolareggiate indicazioni riguardo alle norme che avrebbero dovuto regolare il censimento di popolazione del 1857. Esse illustravano le ragioni e l’importanza del censimento e regolamentavano le singole parti dei fogli d’iscrizione. Prima del censimento il ministero dell’interno raccolse numerose informazioni derivanti da esperienze ed osservazioni sui censimenti precedentemente eseguiti non soltanto sul territorio austriaco ma anche all’estero, di cui tenne conto nella stesura delle norme generali per quello del 1857. Con il decreto del 23 marzo 1857 l’imperatore ordinò l’esecuzione del censimento in tutti i domini della corona austriaci ad eccezione dei Confini militari, a seguito del quale il magistrato comunale di Lubiana dettò le norme concrete che avrebbero dovuto regolamentare il censimento in quella che era la capitale della Carniola. Lubiana in quell’occasione fu suddivisa in più zone: la cosiddetta città e il sobborgo di Gradišče, il sobborgo di Kapucinsko, quello di Karlovško con i suoi terreni, il sobborgo di Krakovsko con Kurja vas, Poljane, Šentpeter e il sobborgo di Trnovo. Per l’intero comune di Lubiana si conservano i fogli d’iscrizione (per ogni abitazione di una singola casa) e gli involti (fascicolo dei fogli d’iscrizione per ogni singola casa) del censimento di popolazione del 1857, ma anche i dati sui forestieri al momento della rilevazione.

Nella città di Lubiana il censimento ebbe inizio il 3 settembre e si concluse nel dicembre 1857. Il censimento e la revisione dei fogli d’iscrizione furono affidati a sette segretari del magistrato, preposti a tale compito. Furono censite circa 1.000 case e un po’ più di 20.000 abitanti. In media ogni casa possedeva quattro o cinque abitazioni, aspetto probabilmente caratteristico per tutte le città di una certa grandezza.

Grazie alla documentazione archivistica è possibile analizzare i preparativi, le finalità e l’attuazione del censimento sia a livello statale sia, nel caso specifico, della città di Lubiana. Possiamo così accedere a quelle che erano le considerazioni e le circostanze dell’epoca, aspetto molto importante per chiunque si accinga ad elaborare la massa dei dati di diversa natura che sono contenuti nei fogli d’iscrizione. È inoltre possibile effettuare una comparazione con altre città o località.

Page 25: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

25

STANOVNIŠTVO ISTRE PREMA POPISU 1�57.NA RAZINI OPĆINA

Ivan Zupanc(Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek)

Dean Krmac(Humanistička udruga Histria)

U radu se analiziraju rezultati prvog modernog popisa stanovništva iz 1857. godine za Istru prema tadašnjem administrativno-teritorijalnom ustroju od 139 općina na temelju podataka koji se navode u službenom listu Ordinanze delle autorità provinciali per il Litorale austro-illirico za 1862. godinu, a cilj je njihovo korištenje i u budućim studijama. Posebna pozornost dana je prostornom aspektu (raspodjeli stanovništva), gdje se pomoću kartografske metode želi pridonijeti spoznaji o tadašnjoj distribuciji populacije istarskog poluotoka uključujući i cresko-lošinjsku otočnu skupinu.

Iako se radi o prvom modernom popisu te se 1857. često koristi kao početna godina u dijakronično-demografskim studijama o stanovništvu Istre, ti su podaci malo poznati široj javnosti, kao i znanstvenoj zajednici. Umjesto njih, najčešće se koristilo rezultate na razini 16 kotara (koji se navode i u službenim publikacijama popisa, npr. Popolazione e bestiame del Litorale secondo la numerazione del 31 ottobre 1857) ili se pokušalo procijeniti na osnovi općinskih rezultata iz 1869. godine, ili pak umjesto njih koristiti dostupne podatke za 1850. godinu.

Prema tom izvoru ukupno su popisana 234.872 stanovnika (prisutnih i privremeno odsutnih), no distribucija po općinama bila je izrazito različita. U pola istarskih općina (70 od 139) živjelo je manje od 1.000 stanovnika (ili 17,6% ukupnog stanovništva), dok je gotovo svaki drugi Istranin (48,5%) živio u općini s između 1.000 i 5.000 stanovnika, a samo je deset općina imalo više od 5.000 žitelja. Tako je općina s najmanjim brojem stanovnika bila Čepić kod Oprtlja, u kojoj su popisana svega 174 žitelja, a najveća Kastav s 13.215 stanovnika (ili 5,6% ukupnog stanovništva). Za površinu općina koristili smo podatke publikacije Bollettino delle leggi e degli atti di Governo per Trieste, città immediata dell’Impero, e pel Litorale iz 1851. godine. Prosječna gustoća naseljenosti Istre iznosila je 47,5 st/km2. Najrjeđe naseljena općina bila je Osor na Cresu s 12,3 stanovnika po četvornom kilometru. Istovremeno, najgušće naseljena je, inače površinom najmanja, općina Volosko s 821,1 st/km2.

Usporede li se rezultati dvaju popisa, vidi se kako je ukupni prirast bilježen između 1850. i 1857. samo +0,6%, i to isključivo zahvaljujući trendu na otocima; najpozitivniji je u Puli (+38,7%) i Savinčenti (+24,9%), a najnegativniji u Kortama (-34,8%) i Kaštelu (-19,5%). Najpozitivniji migracijski saldo u apsolutnim brojkama bilježi se u Kopru, gdje je 1.080 više prisutnih stranaca od odsutnih domaćina, a najnegativniji u Vodnjanu (-1.462).

Page 26: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

26

LA POPOLAZIONE DELL’ISTRIA NEL CENSIMENTO DEL 1857A LIVELLO COMUNALE

Ivan Zupanc(Università di Zagabria, Facoltà di scienze naturali, Dipartimento di geografia)

Dean Krmac(Società umanistica Histria, Capodistria)

Nel lavoro vengono analizzati i risultati del primo censimento moderno per l’Istria a livello degli allora 139 comuni sulla base dei dati contenuti nelle Ordinanze delle autorità provinciali per il Litorale austro-illirico del 1862 con lo scopo di una loro più ampia diffusione anche ad uso di eventuali future ricerche. Particolare attenzione viene posta all’aspetto geografico dove grazie all’ausilio di metodi cartografici si delinea la distribuzione della popolazione della penisola istriana e delle isole quarnerine.

Pur trattandosi del primo censimento moderno e pur essendo stato il 1�57 preso spesso come anno di partenza in studi diacronico-demografici sulla popolazione dell’Istria, i dati in questione risultano essere poco conosciuti non solo al vasto pubblico ma anche alla sola sfera scientifica. D’altra parte è stato invece fatto ampio uso dei risultati a livello dei sedici distretti, riportati anche nelle pubblicazioni ufficiali del censimento (ad es. in Popolazione e bestiame del Litorale secondo la numerazione del 31 ottobre 1857), oppure questi sono stati calcolati retrospettivamente sulla scorta dei dati comunali del 1869 o, ancora, sono stati utilizzati i più accessibili dati relativi al 1850.

In base alla fonte utilizzata sono state complessivamente censite 234.872 persone (presenti e temporaneamente assenti) distribuite in modo piuttosto disomogeneo sul territorio. Metà dei comuni istriani (70 su 139) erano popolati da meno di mille persone (e costituivano il solo 17,6% dell’intera popolazione), quasi ogni secondo istriano (il 48,5%) viveva in comuni che contavano dai 1.000 ai 5.000 abitanti, mentre solo dieci comuni superavano la soglia delle 5.000 unità. Il comune meno popolato risulta essere quello di Cepich vicino Portole nel quale vivevano in tutto 174 persone, mentre il più grande quello di Castua con 13.215 abitanti (ovvero il 5,6% di tutti gli istriani). Per il calcolo della superficie sono stati utilizzati i dati contenuti nel Bollettino delle leggi e degli atti di Governo per Trieste, città immediata dell’Impero, e pel Litorale del 1�51. La densità media dell’Istria ammontava a 47,5 abit./ km2. Il comune meno denso era quello di Ossero, sull’isola di Cherso, con appena 12,3 abit./ km2 mentre il più densamente popolato quello di Volosca (821,1 abit./km2) che era nel contempo anche quello con la minore superficie.

Nel tempo intercorso tra i censimenti del 1850 e del 1857 l’Istria registra un incremento pari al solo 0,6% - e dovuto esclusivamente al trend registrato nelle isole - in cui si distinguono Pola (+38,7%) e Sanvincenti (+24,9%) da un lato e Corte (-34,8%) e Castelvenere (-19,5%) dall’altro. Nel solo movimento migratorio, a Capodistria gli stranieri presenti superano gli indigeni assenti di 1.080 unità, mentre a Dignano i secondi prevalgono di ben 1.462 sui primi.

Page 27: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

27

PREGLED ARHIVSKEGA PRAGRADIVA IN OBJAV O POPISU LETA 1�57 ZA ISTRO

Ivica Pletikosić(Univerza na Primorskem, Fakulteta za humanistične študije, Koper)

Avtor v pričujočem delu ponuja pregled arhivskega pragradiva popisa prebivalstva iz leta 1857 in uporabe podatkov v literaturi.

Zaradi odmaknjenosti obravnavanega obdobja se je do danes ohranilo zelo malo originalnega popisnega gradiva oz. popisnih listov ali števnega operata za leto 1857. V istrskem sosedstvu so ga najbolj vestno hranili oz. čuvali v Trstu in Ljubljani, kjer se je po zaslugi arhiva tržaške Mestne knjižnice Attilio Hortis in Zgodovinskega arhiva v Ljubljani ohranilo v celoti. Bolj pogosto pa je sekundarno arhivsko gradivo, ki se nanaša na obravnavani popis. Dunajski arhiv hrani gradivo, ki je nastalo ob pripravah na izvedbo popisa in ob samem poteku, ter nekatere zbirne podatke za različne dele monarhije. Na podlagi popisa so v koprski občini izdelali register prebivalstva mesta in seznam prisotnih tujcev (danes v Pokrajinskem arhivu v Kopru), tako kot je predvideval zakon. Še manj gradiva o popisu hranita državna arhiva v Pazinu in Reki in druge institucije v Istri.

Prve uradne objave rezultatov popisa so izšle leta 1859. Zbirni rezultati za vse cesarstvo so bili objavljeni v Statistische Übersichten über die Bevölkerung und den Viehstand von Österreich nach der Zählung vom 31. October 1857, ki vsebuje tudi podatke za nižje upravne enote oz. dežele (Landes-Übersichten). Ti podatki so isto leto izšli še v posebnih izdajah za posamezne dežele; za Avstrijsko-Ilirsko Primorje v dveh jezikih, nemščini (Bevölkerung und Viehstand vom Küstenland nach der Zählung vom 31. October 1857) in italijanščini (Popolazione e bestiame del Litorale secondo la numerazione del 31 ottobre 1857).

Največja pomanjkljivost omenjenih publikacij oz. popisa je, da so podatki členjeni le do nivoja kotarjev, ne pa tudi krajevnih in katastrskih občin, kot je bilo to pozneje v Spezial-Orts-Repertoriumih. Zato si je marsikateri raziskovalec pomagal s preračunavanjem ali pa jih ni zajel v svojem delu. V bistvu pa so bili podatki po občinah objavljeni, in sicer v manj dostopnih uradnih publikacijah pa tudi v sočasnem lokalnem časopisju.

Na splošno so študije, ki temeljijo na izvirnem popisnem gradivu, tako kot tiste, ki obdelujejo sam popis v letu 1857, za Istro zelo redke. Bolj pogoste pa so statistične kronološke študije, ki zajemajo večje število popisov prebivalstva in se začenjajo z obravnavanim popisom oz. jim ta popis služi za računanje raznih indeksov.

Za slabo razpoznavnost popisa leta 1857 sta dva osnovna razloga: majhna količina ohranjenega primarnega arhivskega gradiva (popisnih listov) in pomanjkanje rubrike o občevalnem jeziku, ki bi ga naredila neprimerno bolj obravnavanega in preučevanega.

Page 28: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

2�

RASSEGNA DEI MATERIALI ARCHIVISTICI E DELLE PUBBLICAZIONI RELATIVI AL CENSIMENTO

DEL 1�57 IN ISTRIA

Ivica Pletikosić(Università del Litorale, Facoltà di studi umanistici, Capodistria)

Il contributo offre una rassegna dei materiali archivistici del censimento del 1857 e dell’utilizzo dei dati nella bibliografia scientifica.

Rari sono i materiali archivistici del primo censimento austriaco moderno, quali i fogli d’iscrizione e gli operati di conteggio, ancora a nostra disposizione. Per quanto riguarda le regioni contermini all’Istria si sono integralmente conservati quelli relativi a Trieste e a Lubiana, che si trovano rispettivamente nell’archivio della Biblioteca Civica Attilio Hortis a Trieste e nell’Archivio storico di Lubiana. Più facilmente ci si imbatte invece nel materiale archivistico secondario, quello che riguarda gli aspetti esecutivi. Presso l’Archivio di Stato di Vienna si trova la documentazione prodotta nella fase preparatoria della rilevazione e nel corso del suo svolgimento, nonché alcune serie di dati raccolti in determinate zone della monarchia. Nel caso del comune capodistriano il materiale superstite, custodito nell’Archivio regionale di Capodistria, consiste in un registro della popolazione presente unito a una lista di forestieri. Ancora più modesti sono i materiali presenti negli archivi statali di Pisino, Fiume e in altre istituzioni istriane.

I primi resoconti ufficiali del censimento furono pubblicati nel 1859. I datiI dati relativi a tutto l’Impero e suddivisi per regioni (Landes-Übersichten) furono pubblicati nel volume Statistische Übersichten über die Bevölkerung und den Viehstand von Österreich nach der Zählung vom 31. October 1857October 1857. Dello stesso anno sono le edizioni dei dati per singola regione. Quella per il Litorale austro-illirico è reperibile in lingua tedesca (Bevölkerung und Viehstand vom Küstenland nach der Zählung vom 31. October 1857) e italiana (Popolazione e bestiame del Litorale secondo la numerazione del 31 ottobre 1857).

Il punto debole di queste pubblicazioni e del censimento risiede nel fatto che la disaggregazione dei dati si ferma ai distretti e non scende alle unità amministrative inferiori, cioè dei comuni e dei comuni catastali, come in seguito negli Spezial-Orts-Repertorii. Per questo gli studi spesso non li considerano oppure si avvalgono di altri conteggi. I dati relativi ai comuni sono stati infatti resi noti in pubblicazioni ufficiali meno accessibili e sulla stampa locale dell’epoca.

Gli studi basati sul materiale originale dei censimenti dell’Istria sono molto rari. Più frequenti sono invece le indagini di lungo periodo su dati aggregati che prendono spunto e si avvalgono del censimento del 1857.

In ultima analisi, l’approssimazione delle indagini svolte su questo rilevamento è imputabile sostanzialmente a due ordini di problemi: la scarsità del materiale d’archivio primario e la mancanza di una rubrica sulla lingua d’uso che lo avrebbe reso un soggetto più trattato e studiato.

Page 29: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

29

PROMJENE U BROJU I RAZMJEŠTAJU STANOVNIŠTVA ISTARSKE ŽUPANIJE 1857.-1910. GODINE

Nikola Vojnović(Pula)

Cilj rada je utvrditi opća obilježja promjene broja stanovnika te promjene u razmještaju stanovništva od prvog službenog austrijskog popisa 1857. godine do posljednjeg austrijskog popisa 1910. na prostoru Istarske županije, njezinih gradova, općina i statističkih naselja. Usporedbom i analizom rezultata popisa 1857. i 1910. godine određuju se promjene u broju stanovnika gradova i općina te županije u cjelini te broj i udio depopulacijskih statističkih naselja. Kartografskom i statističkim metodama nastoji se utvrditi veće prostorne koncentracije stanovništva.

Istarska županija, promatrana u današnjem geografskom opsegu, pri prvom je popisu stanovništva 1857. godine imala 117.719 stanovnika, a u popisu 1910. godine 236.981 što predstavlja porast za više od 100%. Najveći porast u promatranom razdoblju imao je grad Pula, i to za 1.540%, a najmanji općina Pićan (18%). Stanovništvo se udvostručilo u šest općina i tri grada. Prema popisu iz 1857. godine, na današnjem prostoru Istarske županije gustoća stanovništva iznosila je 42 st./km2 što je značilo srednju gustoću naseljenosti. Najmanju gustoću naseljenosti imala je općina Bale (20 st./km2), a najveću grad Rovinj (129 st./km2). Godine 1910. gustoća stanovništva je iznosila 85 st./km2, prema čemu je Istarska županija gusto naseljeno područje. Najmanju gustoću stanovništva ima općina Lupoglav (29 st./km2), a najveću grad Pula (1.293 st./km2), potom grad Rovinj (171 st./km2) i općina Fažana (107 st./km2).

Ukupno je depopuliralo samo 10 statističkih naselja u gradovima Buje (1 naselje) i Buzet (2) te općinama Cerovlje (2), Kršan (1), Lanišće (2) i Lupoglav (2). Njihov udio u broju, površini i stanovništvu statističkih naselja je zanemariv.

Istarska županija u razdoblju 1857.-1910. bilježi izrazit porast stanovništva uz povećanu gustoću stanovništva u svim gradovima i općinama. Najveća gustoća naseljenosti je u priobalnim područjima, na prostoru većih gradova te nekim općinama u unutrašnjosti s velikom agrarnom gustoćom.

Page 30: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

30

CAMBIAMENTI NEL NUMERO E NELLA DISLOCAZIONE DEGLI ABITANTI NELLA REGIONE ISTRIANA 1857-1910

Nikola Vojnović(Pola)

Lo scopo del lavoro è quello di comprendere i caratteri generali del cambiamento avvenuto nel numero degli abitanti della Regione istriana, delle città, comuni e abitati, nel periodo compreso fra il primo censimento ufficiale austriaco del 1857 e l’ultimo del 1910. Il lavoro si pone, inoltre, lo scopo di rilevare i cambiamenti nella dislocazione della popolazione nella regione, nelle città, nei comuni e abitati. Confrontando ed analizzando i risultati dei censimenti del 1857 e del 1910 si stabilisce il cambiamento nel numero degli abitanti delle città, dei comuni e della regione nel suo insieme e la quantità di abitati che si sono depopolati. Inoltre, con metodi cartografici e statistici, ci cerca di stabilire dove ci sia stata la maggiore concentrazione di popolazione.

Durante il censimento del 1857, la Regione istriana, considerata nell’attuale estensione geografica, aveva 117.719 abitanti, in quello del 1910, 236.981, con un aumento di oltre il 100 %. La crescita maggiore si verificò nella città di Pola, che registrò una crescita del 1540 %, quella minore a Pedena (18 %). La popolazione raddoppiò in sei comuni e tre città. Stando ai dati del 1857, nel territorio dell’odierna Regione istriana, la densità della popolazione era pari a 42 abitanti per km2, un valore medio. La densità più bassa si registrava nel comune di Valle (20 ab./km2), quella più alta a Rovigno (129 ab./km2). Nel censimento del 1910 la densità della popolazione era di 85 ab./km2, il che faceva della Regione istriana una zona densamente popolata. La densità minore fu registrata del comune di Lupogliano (29 ab./km2), la maggiore a Pola (1.293 ab./km2), Rovigno (171 ab./km2) e nel comune di Fasana (107 ab./km2).

Complessivamente furono solo dieci gli abitati a risultare depopolati; nelle città di Buie (una località) e Pinguente (2), nonché nei comuni di Cerreto (2), Chersano (1), Lanischie (2) e Lupogliano (2). Il loro contributo per numero, superficie e popolazione è, però, trascurabile.

Nella Regione istriana nel periodo 1857-1910 ci fu un aumento sensibile della popolazione, che portò anche ad una crescita della densità in tutte le città e comuni. Quella maggiore si registrava nella fascia costiera, nelle città più grandi e in alcuni comuni dell’interno, ad elevata densità agraria.

Page 31: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

31

POMEN AVSTRIJSKIH POPISOV PREBIVALSTVA ZA SPREMLJANJE DEMOGRAFSKE DINAMIKE IN

ADMINISTRATIVNE UREDITVE V ISTRI

Damir Josipovič(Inštitut za narodnostna vprašanja, Ljubljana)

Prispevek predstavlja vrednotenje popisnih podatkov na ravni naselij v Istri za ugotavljanje populacijske dinamike v obdobju po letu 1857 do propada Avstro-Ogrske. Značilnost avstrijskih popisov prebivalstva je tudi prezentacija popisnih rezultatov na različnih teritorialnih enotah, vse do ravni naselja. Popisni podatki na ravni naselja predstavljajo dragocen vir, s pomočjo katerega je mogoče za celotno ozemlje historične Istre ugotavljati demogeografske spremembe na mikroregionalnem nivoju.

Avtor se je v analizi osredotočil na kontinentalni del dežele Istre, ki je sicer (skupaj s Kvarnerskim arhipelagom) z mestom Trst ter z Gorico in Gradiško spadala v sklop Avstrijsko-Ilirskega Primorja (Küstenland). Dežela Istra je imela po popisu 1857 skupno 230.328 prisotnih prebivalcev. Število prebivalcev se je do zadnjega avstrijskega popisa leta 1910 povečalo na 404.309 prebivalcev, kar predstavlja več kot 75-odstotni prirastek. Upoštevajoč le kontinentalno Istro, torej brez otokov Krk, Cres in Lošinj, je bil prebivalstveni prirastek v istem obdobju še večji (83 %), kar je pomenilo povečanje s 197.821 na 361.810 oseb. Kljub temu da podatki niso povsem natančni, gre za izrazito rast, ki jo navzlic emigraciji lahko pripišemo posledicam začetka demografskega prehoda.

Podatki avstrijskih popisov omogočajo ekstenzivne statistične, demografske in kartografske analize, kar avtor prikaže na primeru števila prebivalcev po naseljih Istre. Skupno šest avstrijskih popisov je tudi eden od virov za spremljanje administrativnih sprememb in teritorialnih obsegov območij. Poznavanje teh sprememb je tudi sicer ključno pri vrednotenju demografskega razvoja, saj preprečuje napačna posploševanja, ki pogosto nastajajo ob nepoznavanju sprememb obsega naselij.

Obdobje med letoma 1857 in 1910 v Istri označujejo različni, med seboj prepleteni demografski procesi: od rodnosti, ki ostaja visoka, a že kaže znake upadanja, in smrtnosti, ki je že relativno nizka, vse do migracijskih procesov, ki se okrepijo zlasti v tem času. Mikroregionalni demogeografski analitski pristop kaže na notranje prerazporejanje prebivalstva, ki na eni strani poganja procese koncentracije prebivalstva zlasti v urbanih območjih obalnega pasu, na drugi strani pa diferencira sliko posebej znotraj podeželskega razvoja prebivalstva.

Page 32: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

32

LA RILEVANZA DEI CENSIMENTI DI POPOLAZIONE AUSTRIACI PER L’OSSERVAZIONE DELLA DINAMICA DEMOGRAFICA E

DELL’ASSETTO AMMINISTRATIVO DELL’ISTRIA

Damir Josipovič(Istituto per le questioni delle nazionalità, Lubiana)

Il contributo si avvarrà dei dati raccolti dai censimenti eseguiti nelle località dell’Istria per verificare la dinamica della popolazione nel periodo compreso tra il 1857 e il crollo dell’Austria-Ungheria. Come tratto caratteristico, i censimenti di popolazione austriaci presentavano i risultati censiti nelle diverse unità territoriali a vari livelli, fino ad arrivare a quello delle frazioni. Proprio i dati censiti a quest’ultimo livello rappresentano una fonte preziosa attraverso la quale è possibile verificare per l’intero territorio dell’Istria storica i cambiamenti geodemografici ad un livello microregionale.

Nella sua analisi l’autore si sofferma sulla parte continentale della regione istriana che (assieme all’arcipelago quarnerino) con la città di Trieste, con Gorizia e Gradisca apparteneva al complesso del Litorale austro-illirico (Küstenland). La regione istriana dopo il cesimento del 1857 annoverava in tutto la presenza di 230.328 abitanti. Il numero degli abitanti fino all’ultimo censimento austriaco del 1910 sarebbe aumentato a 404.309 unità, con un incremento di oltre il 75%. Considerando soltanto l’Istria continentale, quindi senza le isole di Veglia, Cherso e Lussino, l’incremento nello stesso periodo fu ancora maggiore (83%), aumentando la popolazione da 197.821 a 361.810 persone. Benché i dati non siano sempre esatti, si tratta di comunque di una crescita eccezionale, attribuibile malgrado l’emigrazione alle conseguenze dell’inizio della transizione demografica.

I dati dei censimenti austriaci rendono possibili analisi estensive a carattere statistico-demografico e cartografico, aspetto che l’autore dimostra prendendo in esame il caso del numero di abitanti delle località dell’Istria. I sei censimenti austriaci sono inoltre una delle fonti che permettono di seguire i cambiamenti amministrativi e quelli sopraggiunti nelle estensioni territoriali delle singole aree. Conoscere tali cambiamenti è una prerogativa fondamentale per poter stimare lo sviluppo demografico senza errate generalizzazioni, spesso ingenerate dalla scarsa conoscenza dei mutamenti di estensione territoriale delle frazioni.

Il periodo compreso tra il 1857 e il 1910 in Istria è segnato da diversi e tra loro intrecciati processi demografici: a partire dalla natalità che rimane alta ma già mostra segni di caduta e la mortalità che è già relativamente bassa, tutto questo fino ai processi migratori che si infittiscono soprattutto in questo periodo. Un approccio analitico di tipo demografico a livello microregionale è in grado di mostrare la ridistribuzione interna della popolazione che da una parte alimenta i processi di concentrazione della popolazione soprattutto nelle regioni urbane della fascia costiera, mentre dall’altra differenzia il quadro soprattutto entro lo sviluppo rurale della popolazione.

Page 33: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

33

PODATKI O ŠTEVILU PREBIVALSTVA ZA ISTRO OB RAZMEJITVAH ŠKOFIJ V LETIH 1772-1830

Vincenc Rajšp(Slovenski znanstveni inštitut na Dunaju)

V 18. stoletju je prišlo do temeljitih reform v cerkveni upravi. Te reforme so se odrazile tudi v Istri, predvsem v drugi polovici 18. stoletja. V predjožefinsko dobo segajo predvsem usklajevanja škofijskih meja z državnimi mejami Monarhije in Beneške Republike, pri katerih število vernikov še ni igralo posebne vloge. Ob naslednji temeljiti reformi škofijskih meja v času cesarja Jožefa II, ki je zajela tudi Istro, pa je prvič v zgodovini pri reformi škofijskih meja in škofijskih teritorijev igralo pomembno vlogo tudi število vernikov v posamezni škofiji. Zaradi tega je cesarjev komisar, krški škof grof Jožef Franc Anton Auersperg, zbral natančne podatke števila vernikov dušnopastirskih postojank. Na tej osnovi je predloge za nove teritorije škofij lahko podprl z natančnim številom prebivalstva. Vendar ti podatki veljajo le za Istro v okviru Habsburške monarhije.

Podatke o številu prebivalstva za potrebe organiziranja škofij na področju beneške Istre pa so avstrijske oblasti zbrale ob reorganizaciji primorskih škofij po letu 1808, ko so želeli ukiniti nekaj istrskih škofij, in leta 1815, ko je bila reorganizacija škofij ponovno aktualna. Pri določanju števila in velikosti škofij je ponovno igralo pomembno vlogo število vernikov posamezne škofije.

Tako so na primer razmišljali leta 1814 ob združitvi tržaške in goriške škofije: Trst 82 dušnopastirskih postojank in 92.000 duš; Gorica 120 dušnopastirskih postojank in 113.000 duš. Iz ljubljanske škofije bi se pridružilo 10 dušnopastirskih postojank, ki so štele 8.872 duš. Tako bi goriška škofija imela 212 dušnopastirskih postojank z 213.872 dušami.

Zaključek je bil, da taka škofija ne bi bila prevelika, medtem ko bi bila tržaška škofija sama premajhna.

Page 34: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

3�

DATI SUL NUMERO DEGLI ABITANTI DELL’ISTRIA AL MOMENTO DELLA RIDEFINIZIONE

DEI CONFINI DIOCESANI NEGLI ANNI 1772-1830

Vincenc Rajšp(Istituto scientifico sloveno di Vienna)

Nel corso del XVIII secolo numerose riforme investirono l’amministrazione ecclesiastica, con dei riflessi anche in Istria, soprattutto nella seconda metà del secolo.

Durante l’epoca pregiuseppina i confini diocesani vennero per lo più conformati a quelli statali della Monarchia e della Repubblica di Venezia, senza che il numero dei fedeli giocasse ancora un ruolo particolare. Questi avrebbero avuto un ruolo importante, per la prima volta nella storia, con la riforma dei confini e dei territori ecclesiastici appena con le fondamentali riforme dei confini diocesani introdotte dall’imperatore Giuseppe II e che coinvolsero anche l’Istria. A tale scopo il commissario imperiale, il vescovo e conte di Gurk (Carinzia) Joseph Franz Anton Auersperg si accinse a raccogliere dati precisi sul numero dei fedeli nelle stazioni parrocchiali (cure d’anime), sulla base dei quali avanzò delle proposte per i nuovi territori delle diocesi. Tuttavia in Istria questi dati riguardano soltanto l’Istria austriaca.

Rilevamenti sul numero degli abitanti, ai fini della riorganizzazione delle diocesi nel territorio dell’Istria veneta, furono fatti dalle autorità austriache in procinto della riorganizzazione delle diocesi nel Litorale dopo il 1808, quando si volle abolire alcune diocesi istriane e nel 1815 quando la riorganizzazione delle diocesi divenne nuovamente attuale. Nella definizione del numero e della grandezza delle diocesi il numero dei loro fedeli avrebbe giocato nuovamente un ruolo importante

Così accadde ad esempio nel 1814 con la fusione delle diocesi di Trieste (82 stazioni parrocchiali e 92.000 anime) e di Gorizia (120 stazioni e 113.000 anime). Dalla diocesi di Lubiana sarebbero state inoltre incorporate 10 stazioni con �.�72 anime. In questo modo la diocesi di Gorizia avrebbe avuto 212 stazioni parrocchiali con 213.�72 anime.

Una simile diocesi non sarebbe stata troppo estesa, mentre la sola diocesi di Trieste sarebbe stata troppo piccola.

Page 35: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

35

“GLAVNI ISKAZ PODJELE PRIMORJA NA OKRUGE, DISTRIKTE, KOTAREVE, GLAVNE OPĆINE I PODOPĆINE S BROJEM KUĆA I

DUŠA ZA 1�15. GODINU”

Albino Senčić(Državni arhiv u Rijeci)

Ovim radom želi se ukazati na želju novouspostavljene vlasti Austrije da suvremeno organizira pokrajinu Primorje (Küstenland, Litorale) i evidentira njeno stanovništvo.

Slijedom vojnog preuzimanja francuskih Ilirskih pokrajina 10. X. 1813. godine, što je utvrđeno potpisanim mirom i zaključcima Bečkog kongresa, Austrija uspostavlja i organizira svoju upravu. Dekretom Dvorske kancelarije u Beču 9. X. 1814. osniva se pokrajina Primorje (Küstenland, Litorale) sa sjedištem u Trstu. Podijeljena je na četiri okruga: Gorički, Tršćanski, Riječki i Grad Trst, a oni pak na 10 distrikata, 42 kotara, 114 glavnih općina i 745 podopćina.

“Glavni iskaz…” sadrži detaljne podatke o broju kuća i “duša” (stanovnika) prema gornjoj podjeli. Iz njih proizlazi da Gorički okrug ima 18.096 kuća i 115.442 stanovnika, Tršćanski okrug 23.201 kuću i 131.522 stanovnika, Riječki okrug ima 24.970 kuća i 131.484 stanovnika i Grad Trst s okolicom ima 2.864 kuće i 44.413 stanovnika. Ukupno je 69.131 kuća i 422.861 stanovnik.

“Glavni iskaz…” predstavlja sliku teritorijalne podjele i organizacije pokrajine te, kao i svaki popis stanovništva, svojevrsnu inventarizaciju stanja stanovništva, pa tako i poreznih obveznika, u novouspostavljenoj pokrajini Primorje nakon uspostave novog poretka u Europi i Bečkog kongresa. Tiskani izvornik je pohranjen u Državnom arhivu u Rijeci u gradivu arhivskog fonda, Zemljišno-knjižni ured Rijeka (DARi 341-PR 018 – u seriji 3.3. Gruntovne i katastarske mape i nacrti).

Nakon toga će Austrija nastaviti reorganizaciju svoje uprave. Godine 1816. osniva se Kraljevina Ilirija u kojoj proširena pokrajina Primorje s Karlovačkim okrugom čini Primorski gubernij. Godine 1818. sačinjen je novi “Glavni iskaz …” za čitav Primorski gubernij. Usporedba rezultata popisa stanovništva za područje koje obrađujemo pokazuje manja negativna odstupanja.

Page 36: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

36

“PROSPETTO PRINCIPALE DELLA RIPARTIZIONE DEL LITORALE IN CIRCOLI, CIRCONDARI, DISTRETTI, COMUNI PRINCIPALI E SOTTOCOMUNI CON IL NUMERO DI CASE E

DELLE ANIME PER L’ANNO 1815”

Albino Senčić(Archivio di stato di Fiume)

La relazione intende rimarcare la volontà del neoinsediato governo austriaco di organizzare la Provincia del Litorale e di evidenziarne la popolazione presente.

In conseguenza alla presa militare delle Province illiriche francesi il 10 ottobre 1�13, ratificata successivamente dalla pace e dalle conclusioni del congresso di Vienna, l’Austria instaura e organizza la propria amministrazione. Il 9 ottobre 1814, con il decreto della cancelleria di corte di Vienna viene costituita la Provincia del Litorale con sede a Trieste. Questa è suddivisa in 4 circoli: Gorizia, Trieste, Fiume e Città di Trieste, questi a loro volta in 10 circondari, 42 distretti, 114 comuni principali e 7�5 sottocomuni.

Il “Prospetto principale…” contiene dati particolareggiati sul numero delle case e delle anime, ripartiti statisticamente in base allo schema citato. I dati sommari sono i seguenti: il Circolo di Gorizia conta 18.096 case e 115.442 abitanti; il Circolo di Trieste 23.201 case e 131.522 abitanti, il Circolo di Fiume 24.970 case e 131.484 abitanti, quello di Trieste-Città e sobborghi 2.864 case e 44.413 abitanti. Complessivamente si contano 69.131 case e 422.861 abitanti. L’originale viene custodito dall’Archivio di Stato di Fiume nel fondo dell’Ufficio tavolare di Fiume (DARi 341-PR 018 – serie 3.3. Libri e mappe catastali e piante).

Il “Prospetto principale…” rappresenta un quadro della ripartizione territoriale e dell’organizzazione della Provincia e, come ogni censimento, un’inventarizzazione dello stato della popolazione e dei contribuenti del Litorale in seguito alla situazione instaurata in Europa in seguito al Congresso di Vienna.

In seguito l’Austria continuerà con il riassetto della propria amministrazione. Nel 1816 verrà costituito il Regno illirico nel quale la Provincia del Litorale, allargata anche al Circolo di Carlstadt, andrà a formare il governile del Litorale. Nel 1818 viene realizzato un nuovo “Prospetto generale…” per l’intero governile del Litorale. La comparazione dei risultati emersi dai due censimenti mostra un leggero andamento negativo per il territorio preso in considerazione.

Page 37: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

37

BLUMENBACHOVA STATISTIKA PRIMORSKEIZ LETA 1816

Janez Cvirn(Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, Oddelek za zgodovino)

Avtor ugotavlja, da podatki o številu hiš in prebivalstva, ki jih je v svojem statističnem pregledu primorskega gubernija v listu Vaterländische Blätter navedel znani geograf in statistik Wenzel Carl Wolfgang Blumenbach - Wabruschek (1791-1847), v glavnem izvirajo iz francoskega popisa prebivalstva leta 1811.

Po reinkorporaciji Ilirskih provinc so avstrijske oblasti 9. oktobra 1814 oblikovale poseben gubernij Primorje (Küstenland) s sedežem v Trstu, ki je obsegal območje reške, tržaške in goriške kresije. Ker so se glede teritorialnega obsega in notranje upravne razdelitve primorskega gubernija celo v publikacijah Kozmografičnega inštituta (biroja) na Dunaju pojavljali napačni podatki, je Blumenbach poleti 1816 v listu Vaterländische Blätter objavil podroben statistični pregled primorskega gubernija po okrožjih, distriktih, okrajih in glavnih občinah. Pri delu je Blumenbach upošteval vsa temeljna načela statistike, kot jih je v svoji Theorie der Statistik (1804) navajal August Ludwig Schlözer. Ob upoštevanju najrazličnejših virov se je oprl predvsem na uradne podatke, jih kritično ovrednotil in na novo preračunal. (Po lastnih navedbah je z delom končal 3. maja 1816.)

Temeljni vir Blumenbachovega statističnega pregleda so bili podatki francoskega štetja prebivalstva iz leta 1811, na katere se je na več mestih tudi skliceval. Z njihovo pomočjo je npr. “popravil” napačne navedbe o obsegu reškega okrožja (po podatkih uradnega glasila Kozmografičnega biroja naj bi slednji – razen otokov – obsegal le ozek primorski pas “med Reko in Novim”) in natančno definiral obseg istrskega distrikta. Na podlagi podatkov, ki jih je našel v članku (poddelegata) Dominica Cattanija, je npr. na novo preračunal površino kvarnerskih otokov. Tudi pri pregledu števila hiš in števila prebivalstva se je Blumenbach oprl predvsem na francosko štetje. Na nivoju okrajev in glavnih občin so namreč podatki o številu hiš in prebivalstva identični s podatki francoskega štetja iz leta 1811.

Zdi se, da je Blumenbach podatke iz francoskega popisa (1811) le “preračunal” v skladu z novo upravno razdelitvijo. Posamezni komentarji o številu prebivalstva v nekaterih distriktih pa dajejo slutiti, da je imel na razpolago tudi nove podatke, ki jih je pridobil od avstrijskih oblasti. Tako je npr. pri številu prebivalstva v okraju Tržič/Monfalcone, ki naj bil štel 7.183 prebivalcev, navedel: “Nach der französischen Tabelle vom Jahre 1811 waren 7.060 Einwohner in der Grafschaft Monfalcone”.

Page 38: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

3�

LA STATISTICA DEL LITORALE PER IL 1816 DI BLUMENBACH

Janez Cvirn(Università di Lubiana, Facoltà di filosofia, Dipartimento di storia)

L’autore constata che i dati sul numero delle case e degli abitanti, presenti nell’analisi statistica del territorio governile del Litorale e pubblicati sul foglio Vaterländische Blätter dal noto geografo ed esperto di statistica Wenzel Carl Wolfgang Blumenbach-Wabruschek (1791-1847), provenivano principalmente dal censimento della popolazione effettuata dai francesi nel 1811.

Dopo aver reincorporato le Province Illiriche, le autorità austriache istituirono il 9 ottobre 1814 il Governile del Litorale (Küstenland) con sede a Trieste, che comprendeva il territorio dei distretti di Fiume, Trieste e Gorizia. Poiché i dati sull’estensione e la divisione amministrativa interna del governile non erano esatti nemmeno nelle pubblicazioni dell’Istituto Cosmogafico di Vienna, nell’estate del 1815 Blumenbach pubblicò sul Vaterländische Blätter una minuziosa analisi statistica del Governile del Litorale, diviso in circoli, circondari, distretti e capocomuni. Nella sua opera Blumenbach si attenne a tutti i principi fondamentali della statistica, come indicato in Theorie der Statistik (1804) da August Ludwig Schlözer. Tenendo conto delle più svariate fonti, prese in considerazione soprattutto i dati ufficiali, valutandoli in modo critico e ricalcolandoli. (Secondo le sue note il lavoro fu portato a compimento il 3 maggio 1816).

La fonte principale dell’esame statistico di Blumenbach furono i dati del censimento effettuato dai francesi nel 1811, ai quali fa riferimento in diversi punti. Grazie ad essi “corresse” per esempio i dati errati sull’estensione del Circolo di Fiume (secondo il giornale ufficiale dell’Istituto Cosmografico esso comprendeva – escluse le isole – soltanto una stretta fascia litoranea “tra Fiume e Novi”) e definì con esattezza l’estenzione del distretto dell’Istria. Sulla base dei dati contenuti in un articolo di Domenico Cattani (sottodelegato), ricalcolò per esempio la superficie delle isole del Carnaro. Anche nell’esaminare il numero delle case e degli abitanti, Blumenbach si avvalse soprattutto del censimento effettuato dai francesi. Riguardo i circondari e i capocomuni, infatti, i dati sulle abitazioni e la popolazione sono identici a quelli del censimento francese del 1811.

Sembra che i dati del censimento francese (1811) siano stati soltanto “ricalcolati” da Blumenbach, in armonia con la nuova suddivisione amministrativa. Ma alcuni commenti sul numero di abitanti in certi distretti fanno presumere che disponesse anche di dati più recenti, ricevuti dalle autorità austriache. Accanto al numero di abitanti del circondario di Monfalcone, che sembra avesse 7.183 abitanti, annotò per esempio: “Nach der französischen Tabelle vom Jahre 1811 waren 7.060 Einwohner in der Grafschaft Monfalcone”.

Page 39: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

39

IZVORI ZA DEMOGRAFSKU POVIJEST U DRŽAVNOM ARHIVU U PAZINU – POSEBAN OSVRT NA POPIS STANOVNIŠTVA

IZ 1869. GODINE ZA OPĆINU BUJE

Danijela Doblanović(Državni arhiv u Pazinu)

Autorica se u članku osvrće na fondove Državnog arhiva u Pazinu koji sadrže gradivo relevantno za demografsku povijest s posebnim osvrtom na popis stanovništva za Općinu Buje iz prosinca 1869. godine.

U Državnom arhivu u Pazinu čuva se nekoliko fondova koji pružaju mogućnost i materijale za istraživanje demografske povijesti. Iako relativno dobro sačuvani, u fondovima općina Buje, Pula, Pazin, Rovinj, Vodnjan, Labin i Poreč nije sačuvan popis stanovništva iz 1857. godine, a jedini je popis stanovništva uopće sačuvan u fondu HR-DAPA-32 Općina Buje (1813.-1918.) iz 1869. godine. Fondovi općina, bez obzira na nesačuvanost popisa stanovništva, sadrže gradivo važno i zanimljivo za povijest demografije, a to su razni popisi emigranata i imigranata, popisi državljana te poreznih obveznika i slično. Zanimljiva i nezaobilazna za istraživanje demografije je Zbirka matičnih knjiga (HR-DAPA-429) iz koje istraživači mogu “izvući” mnogobrojne zanimljive podatke o stanovnicima određenog područja (prirodni prirast, starosna dob, migracije i sl.). U tom smislu možda najpotpunije podatke pružaju knjige stanja duša (Status animarum) kojih se samo nekoliko čuva u Državnom arhivu u Pazinu, a većina ih je u župnim arhivima.

Budući da je Popis stanovništva Općine Buje za 1869. godinu jedini sačuvani u Državnom arhivu u Pazinu, autorica je u članku analizirala nekoliko njegovih segmenata, kao što su broj stanovnika, ekonomska moć, profesija, bračno stanje i porijeklo na relaciji grad - selo (grad Buje u odnosu na sela Brda, Brič, Kršete, Krasica, Merišče, Skorušica, Sorbar i Triban, te mjesto Momjan).

Iz popisnih podataka proizlazi da su u Općini Buje 1869. godine živjela 5.383 stanovnika, od kojih 44% u gradu. Nastanjenih je kuća u cijeloj općini bilo 884 (nenastanjenih kuća 87), a ukupno je u općini bilo 1.047 obitelji. Na selu je, prema popisu, gotovo svaka obitelj imala svoju kuću, dok je u gradu 517 obitelji živjelo u 373 kuće. Na selu je živjelo uglavnom domicilno stanovništvo, dok je u gradu živio i određen broj stranaca (vjerojatno je riječ o učenijim ljudima koji su bili u državnoj službi, liječnicima, učiteljima i sl.).

Bilo bi zanimljivo usporediti popise stanovništva iz 1869. godine za ostale istarske općine te na taj način dobiti cjelovitu demografsku sliku Poluotoka u drugoj polovici 19. stoljeća.

Page 40: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

�0

LE FONTI PER LA STORIA DEMOGRAFICA PRESSO L’ARCHIVIO DI STATO DI PISINO CON PARTICOLARE RIGUARDO AL

CENSIMENTO DEL 1869 NEL COMUNE DI BUIE

Danijela Doblanović(Archivio di stato di Pisino)

L’autrice propone una rassegna dei fondi dell’Archivio di Stato di Pisino che contengono materiale di interesse per la storia demografica con particolare attenzione al censimento della popolazione del Comune di Buie del dicembre 1869.

L’Archivio di Stato di Pisino conserva diversi fondi contenenti documentazione di interesse storico-demografico. Seppure conservati in modo relativamente buono, nei fondi riguardanti i comuni di Buie, Pola, Pisino, Rovigno, Dignano, Albona e Parenzo non c’è alcuna documentazione del censimento del 1857. L’unico censimento ancora conservato è quello del 1869, che si trova nel fondo HR DAPA 32 Comune di Buie (1813-1918). Nonostante la carenza di censimenti, i fondi contengono materiale importante e interessante per la storia demografica quali le liste di immigrazione ed emigrazione, elenchi dei cittadini, elenchi di contribuenti e simili. Di notevole importanza è la raccolta di registri parrocchiali (HR DAPA 429), dai quali gli studiosi possono attingere dati sul movimento naturale, sulla struttura per età, sulle migrazioni, ecc. I più completi risultano gli Status animarum che sono però custoditi in gran parte negli archivi parrocchiali.

L’autrice analizza alcuni segmenti del censimento del Comune di Buie del 1869 quali il numero degli abitanti, le occupazioni, la religione, lo stato civile e le migrazioni tra la città e la campagna (la città di Buie in rapporto ai paesi di Berda, Briz, Carsette, Crassiza, Merischie, Oscurus, Sorbar, Tribano nonché il villaggio di Momiano).

Dai dati emerge che nel 1869 vivevano nel Comune di Buie 5.383 persone, delle quali il 44% nella sola città. Le case abitate nell’intero comune erano 884, quelle disabitate 87, mentre le famiglie erano complessivamente 1.047. In campagna praticamente ogni famiglia possedeva una propria casa, mentre in città 517 famiglie vivevano in 373 edifici. La popolazione della campagna era quasi esclusivamente indigena mentre in città si registrava la presenza di un certo numero di forestieri (si trattava soprattutto di persone istruite, quali impiegati statali, medici, insegnanti, ecc.).

Sarebbe interessante paragonare i dati del 1869 con quelli degli altri comuni istriani e in questo modo ottenere un quadro della situazione della penisola nella seconda metà dell’Ottocento. Sta di fatto che purtroppo questi censimenti non si sono conservati.

Page 41: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

�1

VRSTE ARHIVSKIH VIROV, KI VSEBUJEJO PODATKE ZA PROUČEVANJE DEMOGRAFIJE V POKRAJINSKEM ARHIVU KOPER, S POUDARKOM NA POPISU PREBIVALSTVA IZOLE

LETA 1890

Mirjana Kontestabile Rovis(Pokrajinski arhiv Koper)

Arhivi hranijo veliko različnih zvrsti gradiva, s pomočjo katerega lahko raziskujemo demografska gibanja. V prispevku je kratko predstavljeno arhivsko gradivo Pokrajinskega arhiva Koper iz avstrijskega obdobja, ki vsebuje razne sezname ljudi: plačila zakupnin, najemov in posojil, volilne imenike, popise hiš, sezname šoloobveznih otrok, razne popise ter nekatere pomembnejše fonde, kjer se ti podatki nahajajo. V prispevku je podrobneje predstavljen popis prebivalstva Izole iz leta 1890, zapisan v dveh knjigah ter indeksu.

Najstarejši popisi, kot so škofovske vizitacije, nam dajejo le podatke o ognjiščih. Najstarejši poimenski seznami, ki segajo v beneško obdobje, so seznami dolžnikov posojil v bratovščinskih knjigah in poimenski popisi zakupnikov v rodbinskih fondih. Za te popise je značilno, da navajajo le moškega gospodarja, izjema so le vdove, naveden je le kraj bivanja in dolg. Prvi moderni popis iz leta 1857 vsebuje podatke za vso populacijo, popisani so ženske in otroci. Po tretjem osnovnošolskem zakonu iz 1868 je veliko seznamov šoloobveznih otrok, raznih redovalnic in tednikov, s pomočjo katerih lahko statistično obdelamo šolsko populacijo. Prav tako je veliko popisov, namenjenih vojaškim naborom.

Eden redkih ohranjenih popisov je popis prebivalcev Izole leta 1890; zapisan je v dveh obsežnih knjigah z indeksom, ki je prepisan iz popisnih pol. Iz popisa je razvidno, koliko je moških in žensk, kako številčne so družine, kraj rojstva, starost, veroizpoved, poklic. V Izoli je 1890 leta živelo 5.365 prebivalcev. Popisane so tudi hiše v Izoli; bilo jih je 624. Skozi popis spoznamo Izolo iz konca 19. stoletja, ko se poleg prevladujočega kmetijstva in ribištva pričenja razvoj industrije. Večina prebivalstva je rojenega v Izoli, vendar je opaziti prihod prebivalcev iz zaledja in sosednjih mest, Kopra, Milj in Pirana, bodisi obrtnikov ali delavcev. Največ prihodov je zaznati v ženskem delu populacije, saj so se ženske poročale v Izolo. Za veroizpoved je značilno, da je povsem katoliška.

Page 42: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

�2

LA TIPOLOGIA DELLE FONTI ARCHIVISTICHE CONSERVATE PRESSO L’ARCHIVIO REGIONALE DI CAPODISTRIA CHE

CONTENGONO DATI PER LO STUDIO DELLA DEMOGRAFIA, CON PARTICOLARE ATTENZIONE AL CENSIMENTO DI

POPOLAZIONE DI ISOLA NEL 1890

Mirjana Kontestabile Rovis(Archivio regionale di Capodistria)

Gli archivi conservano una grande quantità di materiali dei quali possiamo avvalerci nello studio dei movimenti demografici. Il contributo passerà brevemente in rassegna il materiale archivistico del periodo austriaco conservato presso l’Archivio regionale di Capodistria, contenente diversi elenchi di persone: pagamenti di pigioni, di prestiti, registri elettorali, censimenti di case, liste di bambini soggetti a istruzione obbligatoria e diversi altri rilevamenti. Verranno elencati i fondi dove è possibile reperire tali dati e quindi presentato più nel dettaglio il censimento di popolazione eseguito a Isola nel 1890, registrato su due volumi corredati da un indice.

I censimenti più antichi, come le visite pastorali, ci forniscono soltanto i dati dei focolari domestici. Gli indici nominativi più antichi, appartenenti al periodo veneziano, sono le liste dei debitori di prestiti indicate nei libri delle confraternite, i censimenti nominativi degli affittuari nei fondi gentilizi. Caratteristico è il fatto che essi indichino soltanto i proprietari di sesso maschile, ad eccezione delle vedove; inoltre viene citato solo il luogo di residenza e il debito. Il primo censimento moderno del 1857 contiene i dati di tutta la popolazione, compresi donne e bambini. A seguito della terza legge scolastica sulla scuola elementare del 1868 si possono trovare un gran numero di liste di bambini soggetti a istruzione obbligatoria, diversi registri dei voti e cronache settimanali, con l’aiuto dei quali possiamo studiare da un punto di vista statistico la popolazione scolastica. Si conserva inoltre un gran numero di inventari destinati agli arruolamenti militari.

Uno dei rari censimenti conservati è il censimento demografico effettuato a Isola nel 1890, i cui dati sono raccolti in due corposi volumi con un indice ricavato dai fogli di iscrizione. Vi sono indicati il numero degli uomini e delle donne, la composizione delle famiglie, il luogo di nascita, l’età, il credo religioso, la professione. Nel 1890 vivono a Isola 5.365 persone. Le case registrate sono 624. Si tratta indubbiamente di una fonte che ci permette di fare il punto sulla realtà di Isola alla fine del XIX secolo quando accanto all’agricoltura e alla pesca, attività di fatto prevalenti, iniziava a svilupparsi l’industria. Anche se la maggior parte della popolazione è nata a Isola, numerosi furono tuttavia coloro che vi giunsero dall’entroterra (artigiani e operai) e dalle vicine località di Capodistria, Muggia e Pirano. La maggior parte degli arrivi va registrata tra la parte femminile della popolazione, dal momento che molte donne usavano sposarsi a Isola. Il credo religioso, invece, fu in prevalenza cattolico.

Page 43: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

�3

KOMPARATIVNI PROBLEMI AVSTRIJSKE STATISTIKE S POSEBNIM POUDARKOM NA STATISTIKI DELA

Sabina Žnidaršič Žagar(Univerza na Primorskem, Fakulteta za humanistične študije, Koper)

Prispevek temelji na osnovi podatkov avstrijske poklicne statistike, Berufsstatistik, ki je bila oblikovana na podlagi rednih desetletnih popisov prebivalstva (1857-1910), za katero so značilne nekatere specifičnosti, ki onemogočajo ustrezne medstatistične primerjave, vendar ob uporabi interpretativne metode ponuja bistveno več kot zgolj numerične podatke o razvoju trga in delovne sile.

Avstrijska državna statistika je sicer izredno bogat vir najrazličnejšim raziskavam, vendar so se skozi desetletja izhajanja nekateri njeni deli, npr. poklicna statistika, močno spreminjali oz. dopolnjevali, kar predstavlja oviro pri vertikalnih primerjavah; še večje probleme pa predstavlja njena specifičnost, ki pogosto onemogoča ustrezne horizontalne meddržavne statistične primerjave. Avstrijska statistika je res veljala sodobnikom za vzorni primer državne statistike, vendar ob tem ni postala tudi vzorčni primer.

Omenjene težave se izrazito pokažejo na primeru poklicne statistike. V letih 1857-1910 se je struktura poklicne statistike spreminjala tako, da lahko danes s primerno točnostjo medsebojno primerjamo le podatke iz zadnjih treh popisov, 1890-1910.

Če skušamo podatke avstrijske poklicne statistike primerjati s sočasnimi statistikami, naletimo na osnovni problem, kajti različne državne statistike so različno definirale pojem merljivega, torej statistično zanimivega dela. Avstrijska rešitev je bila glede tega izjemna in zato prej ko ne tudi hermetična: celotno popisano prebivalstvo je bilo umeščeno v poklicno statistiko po načelu pridobitnosti. Zato da je oseba pridobitna ali nepridobitna, pa ni bilo pomembno ne njeno delo ne plačilo. Prav opravljeno delo in prejeto plačilo pa sta običajno kriterija, ki v večini sočasnih statistik dela posameznika opredeljujeta kot aktivno ali vzdrževano osebo.

Za deželo Kranjsko kaže avstrijska poklicna statistika primerjalno nadpovprečne deleže žensk med pridobitnim prebivalstvom. Ob raziskavi se izkaže, da je to (med drugim) potrebno pripisati praksi ‘samoopredeljevanja’ popisanih, ki so se, kljub načelnim navodilom, relativno samostojno opredeljevali glede svoje pridobitnosti ali nepridobitnosti, kar nedvomno odraža tako (samo)zavest posameznice kot tudi že tradicionalno velik pomen in vrednost ženskega pridobitnega dela. Berufsstatistik prav ob uporabi interpretativne metode nedvomno ponuja bistveno več kot samo numerične podatke o razvoju trga dela na prelomu 19. in 20. stoletja.

Page 44: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

��

PROBLEMI COMPARATIVI DELLA STATISTICA AUSTRIACA CON PARTICOLARE RIGUARDO ALLA STATISTICA

DEL LAVORO

Sabina Žnidaršič Žagar(Università del Litorale, Facoltà di studi umanistici, Capodistria)

Il contributo si avvale dei dati della Berufsstatistik, statistica delle professioni austriaca, creata sulla base di regolari decennali rilevamenti della popolazione (1857- 1910). Essa presenta delle specificità che impediscono adeguati raffronti interstatistici, tuttavia, ricorrendo a metodi interpretativi, è in grado di offrire molto più di semplici dati numerici sullo sviluppo del mercato e della forza lavoro.

La statistica statale austriaca è una fonte estremamente ricca per i più svariati tipi di ricerca, ma nel corso di decenni di pubblicazione, alcune sue parti, per esempio la statistica delle professioni, hanno subito forti cambiamenti o integrazioni, il che costituisce un ostacolo per un confronto verticale. Un problema ancora maggiore è rappresentato dalla sua specificità, che spesso impedisce adeguati confronti statistici orizzontali interstatali. La statistica austriaca era considerata dai contemporanei un modello di statistica statale, ma non è riuscita a diventare anche un esempio campione.

Queste difficoltà sono assai evidenti nel caso della statistica delle professioni. Nel periodo 1857-1910 la struttura della statistica delle professioni era cambiata al punto che oggi è possibile comparare con adeguata esattezza soltanto i dati degli ultimi tre censimenti, dal 1890 al 1910.

Se tentiamo di confrontare questi dati con le statistiche coeve, c’imbattiamo in un problema fondamentale, poiché le varie statistiche statali definivano in maniera diversa la nozione del misurabile, cioè della parte statisticamente interessante. La soluzione austriaca fu, sotto questo punto di vista, straordinaria e perciò, anziché no, anche ermetica: l’intera popolazione censita fu inserita nella statistica delle professioni secondo il principio del profitto. Che l’attività di una persona fosse considerata lucrativa o meno, non dipendeva però né dal suo lavoro né dai suoi compensi. Nella maggior parte delle statistiche del lavoro coeve, proprio queste due voci erano invece il criterio usuale che definiva l’individuo come una persona attiva o a carico.

Comparativamente, la statistica delle professioni austriaca mostra per la provincia della Carniola una presenza femminile sopra la media tra la popolazione con attività lucrative. La ricerca dimostra che ciò (tra l’altro) va ascritto alla pratica dell’“autodeterminazione” dei censiti, che, nonostante le istruzioni di principio, certificavano con relativa autonomia in merito ai propri profitti o meno, il che riflette indubbiamente sia la (auto)consapevolezza delle donne sia la già tradizionale grande importanza ed il grande valore delle loro attività lucrative. La Berufsstatistik, proprio con l’impiego di metodi interpretativi, offre indubbiamente molto più dei crudi dati numerici sullo sviluppo del mercato del lavoro a cavallo del XIX e del XX secolo.

Page 45: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

�5

HABSBURŠKI POPISI STANOVNIŠTVA KAO IZVOR PODATAKAŠKI POPISI STANOVNIŠTVA KAO IZVOR PODATAKAKI POPISI STANOVNIŠTVA KAO IZVOR PODATAKA POPISI STANOVNIŠTVA KAO IZVOR PODATAKAPOPISI STANOVNIŠTVA KAO IZVOR PODATAKA STANOVNIŠTVA KAO IZVOR PODATAKASTANOVNIŠTVA KAO IZVOR PODATAKAŠTVA KAO IZVOR PODATAKATVA KAO IZVOR PODATAKA KAO IZVOR PODATAKAKAO IZVOR PODATAKA IZVOR PODATAKAIZVOR PODATAKA PODATAKAPODATAKA ZA DRUŠTVENU I EKONOMSKU POVIJEST: DRUŠTVENU I EKONOMSKU POVIJEST:DRUŠTVENU I EKONOMSKU POVIJEST:ŠTVENU I EKONOMSKU POVIJEST:TVENU I EKONOMSKU POVIJEST: I EKONOMSKU POVIJEST:I EKONOMSKU POVIJEST: EKONOMSKU POVIJEST:EKONOMSKU POVIJEST: POVIJEST:POVIJEST::

ISTRA NA PRIJELOMU STOLJEĆA 1890.-1910. NA PRIJELOMU STOLJEĆA 1890.-1910.NA PRIJELOMU STOLJEĆA 1890.-1910. PRIJELOMU STOLJEĆA 1890.-1910.PRIJELOMU STOLJEĆA 1890.-1910. STOLJEĆA 1890.-1910.STOLJEĆA 1890.-1910.ĆA 1890.-1910.A 1890.-1910. 1890.-1910.

Darko Dukovski DukovskiDukovski(Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet)Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet)čilište u Rijeci, Filozofski fakultet)ilište u Rijeci, Filozofski fakultet)šte u Rijeci, Filozofski fakultet)te u Rijeci, Filozofski fakultet) u Rijeci, Filozofski fakultet)u Rijeci, Filozofski fakultet) Rijeci, Filozofski fakultet)Rijeci, Filozofski fakultet), Filozofski fakultet)Filozofski fakultet) fakultet)fakultet))

Socijalna struktura stanovništva Istre početkom XX. stoljeća vrlo se brzo mijenjala, struktura stanovništva Istre početkom XX. stoljeća vrlo se brzo mijenjala,struktura stanovništva Istre početkom XX. stoljeća vrlo se brzo mijenjala, stanovništva Istre početkom XX. stoljeća vrlo se brzo mijenjala,stanovništva Istre početkom XX. stoljeća vrlo se brzo mijenjala,štva Istre početkom XX. stoljeća vrlo se brzo mijenjala,tva Istre početkom XX. stoljeća vrlo se brzo mijenjala, Istre početkom XX. stoljeća vrlo se brzo mijenjala,Istre početkom XX. stoljeća vrlo se brzo mijenjala, početkom XX. stoljeća vrlo se brzo mijenjala,početkom XX. stoljeća vrlo se brzo mijenjala,četkom XX. stoljeća vrlo se brzo mijenjala,etkom XX. stoljeća vrlo se brzo mijenjala, XX. stoljeća vrlo se brzo mijenjala,XX. stoljeća vrlo se brzo mijenjala,. stoljeća vrlo se brzo mijenjala,stoljeća vrlo se brzo mijenjala,ća vrlo se brzo mijenjala,a vrlo se brzo mijenjala, vrlo se brzo mijenjala,vrlo se brzo mijenjala, se brzo mijenjala,se brzo mijenjala, brzo mijenjala,brzo mijenjala, mijenjala,mijenjala,, posebice u većim istarskim urbanim središtima, ali i u okolnim ruralnim zonama. u većim istarskim urbanim središtima, ali i u okolnim ruralnim zonama.u većim istarskim urbanim središtima, ali i u okolnim ruralnim zonama. većim istarskim urbanim središtima, ali i u okolnim ruralnim zonama.većim istarskim urbanim središtima, ali i u okolnim ruralnim zonama.ćim istarskim urbanim središtima, ali i u okolnim ruralnim zonama.im istarskim urbanim središtima, ali i u okolnim ruralnim zonama. istarskim urbanim središtima, ali i u okolnim ruralnim zonama.istarskim urbanim središtima, ali i u okolnim ruralnim zonama. urbanim središtima, ali i u okolnim ruralnim zonama.urbanim središtima, ali i u okolnim ruralnim zonama. središtima, ali i u okolnim ruralnim zonama.središtima, ali i u okolnim ruralnim zonama.štima, ali i u okolnim ruralnim zonama.tima, ali i u okolnim ruralnim zonama., ali i u okolnim ruralnim zonama.ali i u okolnim ruralnim zonama. i u okolnim ruralnim zonama.i u okolnim ruralnim zonama. u okolnim ruralnim zonama.u okolnim ruralnim zonama. okolnim ruralnim zonama.okolnim ruralnim zonama. ruralnim zonama.ruralnim zonama. zonama.zonama.. Gospodarska zaostalost, za koju je vezana i ona društvena, osnovni je značaj Istre s zaostalost, za koju je vezana i ona društvena, osnovni je značaj Istre szaostalost, za koju je vezana i ona društvena, osnovni je značaj Istre s, za koju je vezana i ona društvena, osnovni je značaj Istre sza koju je vezana i ona društvena, osnovni je značaj Istre s koju je vezana i ona društvena, osnovni je značaj Istre skoju je vezana i ona društvena, osnovni je značaj Istre s je vezana i ona društvena, osnovni je značaj Istre sje vezana i ona društvena, osnovni je značaj Istre s vezana i ona društvena, osnovni je značaj Istre svezana i ona društvena, osnovni je značaj Istre s i ona društvena, osnovni je značaj Istre si ona društvena, osnovni je značaj Istre s ona društvena, osnovni je značaj Istre sona društvena, osnovni je značaj Istre s društvena, osnovni je značaj Istre sdruštvena, osnovni je značaj Istre sštvena, osnovni je značaj Istre stvena, osnovni je značaj Istre s, osnovni je značaj Istre sosnovni je značaj Istre s je značaj Istre sje značaj Istre s značaj Istre sznačaj Istre sčaj Istre saj Istre s Istre sIstre s ss početka XX. stoljeća. Od 1869. do 1918. godine Istra je administrativno podijeljena načetka XX. stoljeća. Od 1869. do 1918. godine Istra je administrativno podijeljena naetka XX. stoljeća. Od 1869. do 1918. godine Istra je administrativno podijeljena na XX. stoljeća. Od 1869. do 1918. godine Istra je administrativno podijeljena naXX. stoljeća. Od 1869. do 1918. godine Istra je administrativno podijeljena na. stoljeća. Od 1869. do 1918. godine Istra je administrativno podijeljena nastoljeća. Od 1869. do 1918. godine Istra je administrativno podijeljena naća. Od 1869. do 1918. godine Istra je administrativno podijeljena naa. Od 1869. do 1918. godine Istra je administrativno podijeljena na. Od 1869. do 1918. godine Istra je administrativno podijeljena naOd 1869. do 1918. godine Istra je administrativno podijeljena na 1869. do 1918. godine Istra je administrativno podijeljena nado 1918. godine Istra je administrativno podijeljena na 1918. godine Istra je administrativno podijeljena nagodine Istra je administrativno podijeljena na Istra je administrativno podijeljena naIstra je administrativno podijeljena na je administrativno podijeljena naje administrativno podijeljena na administrativno podijeljena naadministrativno podijeljena na podijeljena napodijeljena na nana šest kotarskih kapetanata – koparski, porečki, puljski, pazinski, voloski i lošinjski. Oniest kotarskih kapetanata – koparski, porečki, puljski, pazinski, voloski i lošinjski. Oni kotarskih kapetanata – koparski, porečki, puljski, pazinski, voloski i lošinjski. Onikotarskih kapetanata – koparski, porečki, puljski, pazinski, voloski i lošinjski. Oni kapetanata – koparski, porečki, puljski, pazinski, voloski i lošinjski. Onikapetanata – koparski, porečki, puljski, pazinski, voloski i lošinjski. Oni – koparski, porečki, puljski, pazinski, voloski i lošinjski. Onikoparski, porečki, puljski, pazinski, voloski i lošinjski. Oni, porečki, puljski, pazinski, voloski i lošinjski. Oniporečki, puljski, pazinski, voloski i lošinjski. Onički, puljski, pazinski, voloski i lošinjski. Oniki, puljski, pazinski, voloski i lošinjski. Oni, puljski, pazinski, voloski i lošinjski. Onipuljski, pazinski, voloski i lošinjski. Oni, pazinski, voloski i lošinjski. Onipazinski, voloski i lošinjski. Oni, voloski i lošinjski. Onivoloski i lošinjski. Oni i lošinjski. Onii lošinjski. Oni lošinjski. Onilošinjski. Onišinjski. Oniinjski. Oni. OniOni su pak podijeljeni na dva do tri sudska kotara a kotari na teritorije mjesnih općina a ove na katastralne općine.

Dok se razvijeni zapadni svijet početkom XX. stoljeća već nalazio u razdoblju Druge industrijske revolucije u najširem smislu te riječi, u Istri su se tek počeli osjećati učinci modernizacije, industrijalizacije i urbanizacije kroz koje je Europa prolazila polovinom XIX. stoljeća. Normalna pojava u procesima zakašnjele industrijalizacije i modernizacije u Istri jest rast urbanih naselja, njihov urbanistički razvoj, mijene socijalnih i etničkih a potom i kulturnih struktura. To uključuje, početkom XX. stoljeća, promjene u društvenoj i gospodarskoj strukturi Istre. Migracije i industrijalizacija procesi su koji se u Istri, kao i drugdje u svijetu, odvijaju istovremeno. Suvremeni gospodarski razvoj zahtijeva velike promjene u rasporedu i ustrojstvu stanovništva od mikro do makro sociostruktura, omogućavajući većem broju ljudi mogućnost opstanka. Kidanje veze s rodnim, poglavito ruralnim krajem i tradicionalnim načinom života mijenjalo je društvo iz samih temelja. Istarsko hrvatsko, slovensko i talijansko stanovništvo je početkom stoljeća do Prvog svjetskog rata zbog posla migriralo poglavito u Trst, emporij austrijske monarhije. Trst je davao dovoljno posla svima koji su dolazili. Radna je snaga bila zbog konkurencije vrlo jeftina, pogotovu ona nekvalificirana. U to vrijeme bilo je najnormalnije da nekvalificirana radna snaga (poglavito Hrvati) dolazi iz Istre. Glavni je razlog odlaska ruralnog življa u Trst nepostojanje kapitalističke privrede i tržišta na istarskom selu ili stoga što posla u istarskim gradovima jednostavno nije bilo za sve one koji nisu mogli preživjeti od zemlje. U razdoblju prve dekade XX. stoljeća bilježimo i veća prekomorska iseljavanja u SAD i Argentinu. Broj Hrvata iz Istre do prvog svjetskog rata koji su emigrirali u SAD kreće se oko 25 tisuća.

Page 46: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

46

I CENSIMENTI AUSTRIACI COME FONTE PER LA STORIA SOCIALE ED ECONOMICA: L’ISTRIA AL PASSAGGIO DEL

SECOLO 1890-1910

Darko Dukovski(Università di Fiume, Facoltà di filosofia)

La struttura sociale della popolazione istriana del primo Novecento era in rapida trasformazione; soprattutto nei maggiori centri urbani, ma anche nelle limitrofe zone rurali. L’arretratezza economica, alla quale era collegata quella sociale, è la caratteristica principale dell’Istria di inizio ‘900. Fra il 1869 e il 1918, la regione era divisa amministrativamente in sei capitanati distrettuali (Capodistria, Parenzo, Pola, Pisino, Volosca e Lussino). Essi erano, a loro volta, suddivisi in due o tre distretti giuridici. I distretti erano formati dai comuni e questi dalle città e dai comuni catastali.

All’inizio del Ventesimo secolo l’Occidente sviluppato attraversa ormai la seconda rivoluzione industriale, nel significato più ampio del termine. In Istria si cominciano, invece, appena a sentire gli effetti della modernizzazione, dell’industrializzazione e dell’urbanizzazione, per le quali era già passata l’Europa del secolo prima. Effetto di questo processo di industrializzazione e modernizzazione tardiva, fu la crescita dei centri urbani, il loro sviluppo urbanistico e il cambiamento della loro struttura sociale ed etnica e, infine, di quella culturale. Ciò implicò, all’inizio del XX secolo, mutamenti nella struttura sociale e economica. Le migrazioni e l’industrializzazione sono processi che in Istria, come altrove, avvengono contemporaneamente. Il moderno sviluppo economico richiedeva grandi cambiamenti nella dislocazione e nella struttura della popolazione, dal micro al marco livello della socio struttura, e garantiva l’esistenza ad un numero maggiore di persone. Lo strappo con il luogo di origine, in massima parte rurale, e con gli stili tradizionali di vita, modificò radicalmente la società. La popolazione istriana (croata, slovena ed italiana), agli inizi del secolo, e sino alla prima guerra mondiale, emigrava soprattutto verso Trieste, emporio della monarchia asburgica, che assicurava sufficiente lavoro a tutti. Grazie alla concorrenzialità, il costo del lavoro era basso, soprattutto di quello della manodopera non qualificata che arrivava, in massima parte, dall’Istria ed era, generalmente, composta da croati. La ragione principale del trasferimento a Trieste della popolazione rurale stava nella mancanza di un’economia capitalista e di mercato nelle campagne e nella penuria di lavoro nelle città per coloro ai quali non bastava più il lavoro nei campi per sopravvivere. Nel primo decennio del secolo ci fu anche una massiccia emigrazione verso gli Stati Uniti e l’Argentina. Si calcola che, sino alla prima guerra mondiale, furono circa 25 mila i croati che lasciarono l’Istria alla volta degli Stati Uniti.

Page 47: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

�7

L’EVOLUZIONE DEMOGRAFICA DEL CETO CONTADINO ISTRIANO (1857-1910)

Manuela-Claire Warscher(Vienna)

Il contributo analizza lo sviluppo sociale e demografico del ceto contadino istriano tra il 1857 e il 1918. Partendo dall’ipotesi che la decadenza dell’economia e la grossa crisi del settore agricolo nel Litorale fu il punto di partenza per un nuovo orientamento dei contadini che diede inizio di fatto alla migrazione sia rurale sia colonica, l’autrice analizza il materiale dell’Archivio di Stato di Vienna.

Oltre il 72% della popolazione dell’Istria era occupato nell’agricoltura. L’Istria era una provincia piuttosto arretrata, dove l’industria non esisteva e dove la rendita agricola era minima a causa di annuali epizoozie, alluvioni, epidemie e scarsi raccolti. Le crisi dei settori tradizionali, la viticoltura e la pesca, tra il 1880 e il 1906 minacciarono in modo particolare l’esistenza dei contadini. La situazione disastrosa portò a un mutamento demografico: il tradizionale strato rurale diminuì sempre più a favore dello strato operaio, donne e bambini dovettero fare impieghi fuori dalla casa colonica o rurale e i vecchi furono costretti a occuparsi dell’azienda in assenza del contadino. Per queste ragioni l’agricoltura soffrì sempre di più, costringendo, a partire dal 1880, diversi istriani a emigrare verso l’America del Sud e verso gli Stati Uniti, mentre nel 1903 ci fu una grande ondata migratoria in direzione dell’Australia. Ciò diede speranza ai rimasti di trovare un lavoro, ma la povertà generale intorno al 1900 bloccò l’industria diminuendo, al contempo, la costituzione di nuove imprese. I posti di lavoro furono scarsi dopo il completamento della linea ferroviaria Trieste-Parenzo nel 1902. Per aiutare le loro famiglie le contadine istriane a Isola, Veglia e Cherso cominciarono a merlettare e a cucire le mantelle di lana per il costume tradizionale.

In fine, al passaggio del secolo dei 1.000 operatori rurali soltanto 46 lavoravano permanentemente nell’agricoltura; gli altri 954 erano braccianti giornalieri, ausiliari e padroni. Nel 1907 la categoria “contadino” (“Bauer”) non esisteva più a Muggia e a Capodistria. Migrazione ed emigrazione avevano ampie conseguenze causando una scarsità di operai. Per questo le saline di Capodistria e Pirano cessarono la loro produzione nel 1911; anche la vendemmia fu sempre più difficile per la mancanza di manodopera.

Si può concludere che la povertà del suolo, le condizioni climatiche e le epidemie influirono in modo negativo sull’economia agricola e allo stesso tempo sulla vita sociale dei contadini - il tradizionale strato rurale conobbe lentamente una ristrutturazione socio-economica.

Page 48: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

��

DEMOGRAPHISCHE ENTWICKLUNG DES ISTRISCHEN BAUERNSTANDES (1857-1910)

Manuela-Claire Warscher(Wien)

Der Beitrag untersucht die soziale und die damit eng verbundene demographische Entwicklung der istrischen Bauern zwischen 1857 und 1918. Ausgehend von der Hypothese, dass der langsame Niedergang der küstenländischen (Land)-Wirtschaft der Ausgangspunkt für die zwangsweise Neuorientierung der Bauern war und der istrischen “Bauernwanderung” Tür und Tor öffnete, wurde entsprechendes Archivmaterial des Österreichischen Staatsarchivs eingesehen und analysiert.

Mehr als 72 Prozent der Bevölkerung Istriens war in der Landwirtschaft beschäftigt. Istrien aber war eine rückständige Provinz, deren Industrie kaum ausgeprägt war und deren landwirtschaftlicher Ertrag sich jährlich durch Tierseuchen, Überschwemmungen, Epidemien und Ernteausfälle minimierte. Vor allem die Krisen in den traditionellen istrischen Einnahmequellen, dem Weinbau und der Fischerei, zwischen 1880 und 1906 bedrohten die Existenz der Bauern. Die auswegslose Lage in Istrien führte zu einer demografischen Veränderung: Das traditionelle Bauerntum löste sich immer mehr zugunsten einer Arbeiterschaft auf, Frauen und Kinder mussten Nebentätigkeiten annehmen und die Greise in Vertretung des Bauern die Landwirtschaft weiterführen. Ab 1880 wanderten immer mehr Istrianer nach Südamerika und die USA aus und 1903 kam es zur großen Auswanderungswelle nach Australien. Durch die verstärkte Abwanderung erhofften sich die Zurückgebliebenen Arbeit zu finden, doch der um die Jahrhundertwende herrschende Geldmangel lähmte die Industrie und die Unternehmensneugründungen gingen zurück. Arbeitsplätze wurden auch nach der Fertigstellung der Eisenbahnstrecke Trieste-Parenzo im Jahr 1902 rarer. Um die Familien zu unterstützen, begannen die istrischen Bäuerinnen in Isola, den Inseln Veglia und Cherso mit der Spitzenklöppelei oder fertigten Schafwollloden für ihre Nationaltracht an.

Schließlich waren von den um die Jahrhundertwende gezählten 1.000 landwirtschaftlichen Arbeitskräften nur 46 ständig in der Landwirtschaft tätig, die restlichen 954 verdienten sich als Taglöhner, Aushilfen oder Eigentümer. Die Kategorie “Bauer” existierte 1907 in Muggia und Capodistria überhaupt nicht mehr. Migration und Emigration hatten weitreichende Konsequenzen: Sie verursachten einen massiven Arbeitermangel. So stellten die Salzfelder von Capodistria und Pirano ab 1911 ihre Produktion ein; auch die Weinlese gestaltete sich durch den Arbeitermangel immer schwieriger.

Zusammenfassend kann somit davon ausgegangen werden, dass das Zusammenspiel von Naturereignissen, Ernteausfällen und Epidemien die Landwirtschaft nachhaltig negativ beeinflusste, die Lebensgrundlage der Bauern zerstörte und so zu einer Neustrukturierung des Bauernstandes führte.

Page 49: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

49

HABSBURŠKI POPISI PREBIVALSTVA KOT VIR ZA PROUČEVANJE STANOVANJSKE KULTURE NA PRIMERU

LJUBLJANE

Andrej Studen(Inštitut za novejšo zgodovino, Ljubljana)

Ohranjene originalne popisnice prebivalstva Ljubljane za moderna avstrijska ljudska štetja leta 1857, 1869, 1880, 1890, 1900 in 1910 predstavljajo pravi zaklad za raziskovalce mestne preteklosti iz različnih zornih kotov. Za razliko od uradnih objav v zbirkah statističnih podatkov originalno ohranjene naznanilnice omogočajo detajlnejše demografsko proučevanje strukture gospodinjstev in družine, izvora in poklicne strukture prebivalstva ali pa preverjanje zanesljivosti vpisov v sporno rubriko občevalni jezik, ki so ga v avstrijskem delu monarhije popisovali od leta 1880 naprej. Izjemna vrednost v originalu ohranjenih popisnic prebivalstva pa se pokaže tudi pri raziskovanju nekdanje stanovanjske kulture. Po zakonu iz leta 1869 se je popis stanovanjskih razmer smel izvajati samo v gosto obljudenih mestih. V Trstu so tako popis stanovanjskih razmer izvedli že v letih 1869 in 1880, leta 1890 pa je centralna statistična komisija na Dunaju popis stanovanjskih razmer razširila že na 19 večjih mest. Med temi mesti se je odločila tudi za Ljubljano, kjer je bil v letih 1890 in 1900 izveden omejen popis hiš in stanovanj, leta 1910 pa so izpeljali poseben popis hiš in tudi razširjeni popis stanovanjskih razmer. Statistični podatki o stanovanjskih razmerah nam nudijo vpogled v kakovost bivanja v posameznih predelih Ljubljane in so neprecenljiv vir za proučevanje modernizacije bivanja (načina življenja) v glavnem mestu dežele Kranjske. Ohranjenost popisnic v originalu pa omogoča tudi rekonstrukcijo stanovanjskih razmer na mikronivoju ter vpogled v bivanjski vsakdanjik bolj ali manj pomembnih ljudi v preteklosti.

Avtor nazorno pokaže razliko med vojaško konskripcijo, ki se je vršila v Ljubljani od 1830 in dopolnjevala do 1850, ter prvim modernim popisom prebivalstva 1857, ko je bil prvič določen kritičen datum. Predstavi tudi značilnosti kasnejših avstrijskih popisov, ki so se izvajali po zakonu iz leta 1869. Opozori tudi na socialnozgodovinske raziskave Ljubljane in ugotavlja, da so te večinoma obšle popis 1857 in se naslonile predvsem na podatke kasnejših avstrijskih popisov. Na koncu razpravlja o bodočih perspektivah raziskovanja, ki bi lahko prispevale k zaokroženi socialnozgodovinski podobi mesta v dobi urbanizacije in industrializacije.

Page 50: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

50

I CENSIMENTI DELLA POPOLAZIONE ASBURGICI COME FONTE PER LO STUDIO DELLA CULTURA ABITATIVA

SULL’ESEMPIO DI LUBIANA

Andrej Studen(Istituto di Storia contemporanea, Lubiana)

I moduli originali del censimento della popolazione a Lubiana, nell’ambito dei moderni rilevamenti austriaci del 1857, 1869, 1880, 1890, 1900 e 1910, costituiscono, sotto diversi punti di vista, un vero tesoro per gli studiosi del passato della città. A differenza delle raccolte ufficiali dei dati statistici, i documenti originali conservati permettono uno studio demografico dettagliato della struttura della famiglia e del nucleo familiare, della provenienza e della struttura professionale della popolazione, oppure di verificare l’attendibilità di quanto iscritto nella controversa rubrica “lingua d’uso”, che dal 1880 in poi era rilevato nella parte austriaca della monarchia. La straordinaria importanza dei moduli è evidente anche quando s’indaga sulla cultura abitativa dell’epoca. La legge del 1869 imponeva che il censimento della situazione abitazionale fosse condotto soltanto nelle città densamente abitate. Il rilevamento si svolse così a Trieste già nel 1869 e 1880, mentre nel 1890 la commissione centrale di statistica di Vienna lo estese a 19 grandi città. Tra queste anche Lubiana, dove nel 1890 e 1900 fu eseguito il citato censimento delle case e degli alloggi, mentre nel 1910 fu condotto un particolare rilevamento delle case ed un più ampio censimento delle condizioni abitazionali. I dati statistici offrono una visione della qualità abitativa nelle varie parti di Lubiana e sono una fonte impareggiabile per lo studio del processo di modernizzazione delle condizioni abitative (modo di vivere) nel capoluogo della Provincia della Carniola. La conservazione dei moduli originali permette inoltre di ricostruire la situazione abitazionale al microlivello, e di avere una visione del quotidiano abitativo di personaggi più o meno noti del passato.

L’autore evidenzia chiaramente le differenze tra la coscrizione militare condotta a Lubiana dal 1830, con integrazioni fino al 1850, ed il primo moderno censimento della popolazione del 1857, quando per la prima volta fu stabilito il criterio della istantaneità. Presenta poi le caratteristiche dei successivi rilevamenti austriaci, condotti secondo la normativa del 1869. Menziona pure le ricerche di carattere storico e sociale su Lubiana e constata come la maggior parte di esse abbia ignorato il censimento del 1857, facendo riferimento soprattutto ai dati dei censimenti successivi. Alla fine affronta le future prospettive della ricerca, che potrebbero contribuire a completare l’immagine storico – sociale della città durante il periodo di urbanizzazione e industrializzazione.

Page 51: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

51

TEŽNJE PO UPOŠTEVANJU JEZIKOVNE, NARODNE IN VERSKE ZAVESTI SLOVANSKEGA PREBIVALSTVA V ISTRI V

AVSTRIJSKIH ŠTETJIH MED LETOMA 1880 IN 1910

Salvator Žitko(Zgodovinsko društvo za južno Primorsko, Koper)

Kriterij “občevalnega jezika”, ki ga je Taaffejeva vlada uvedla v avstrijske popise prebivalstva leta 1880 in je ostal v veljavi vse do zadnjega popisa leta 1910, je zaradi številnih manipulacij in izkrivljanja dejanskega etničnega stanja kmalu privedel do nacionalnih sporov in antagonizmov. To se je zlasti manifestiralo na narodnostno mešanih območjih, kakršna je bila Istra, kjer je bil italijanski živelj močnejši v političnem, gospodarskem in kulturnem pogledu in se je kulturna neenotnost izražala tudi v prepričanju, da za slovansko podeželje “italijanizacija pomeni civilizacijo”. Narodna prebuja Slovencev in Hrvatov z novimi zahtevami po jezikovnih pravicah in njihova številčna premoč sta vzbudila oster odpor zlasti pri liberalno-nacionalnem italijanskem taboru, ki je nenehno poudarjal svojo kulturno in civilizacijsko premoč ter je dosledno nastopal proti uvedbi drugih kriterijev pri popisih prebivalstva, kot so bili jezik duhovščine pri cerkvenih obredih oziroma jezik, ki ga je prebivalstvo uporabljalo v domačem okolju. Kriterij “občevalnega jezika” je bil za italijansko stran edini sprejemljiv tudi zaradi njihovega splošnega odnosa do prevladujočega jezika v upravi, šolstvu in javnem življenju. Pri tem je liberalno-nacionalni tabor temeljni avstrijski zakon o splošnih državljanskih pravicah (1867) oziroma o jezikovni enakopravnosti interpretiral tako, da se lahko v vsaki deželi uporablja le “učen in literarni jezik” razvitejše populacije, ne pa ostali dialekti in govori manj izobraženih slojev na podeželju, v čemer se kažejo že nazori nekaterih angleških izobražencev iz konca 18. stoletja, ki so z razvrščanjem lingvističnih kategorij polarizirali tudi prebivalstvo na tiste, ki so pripadali civiliziranemu svetu in so lahko participirali v kulturnem in političnem življenju, in tiste, ki so bili zunaj civilizacije in jim je bil dostop v javnost zaprt.

Ob siceršnji istrski jezikovni pluralnosti, ki je vplivala na opredelitve po “občevalnem jeziku”, v Istri druge polovice 19. stoletja zaznavamo tudi njeno etnično in etnolingvistično heterogenost ter postopen nastanek posebne etnične zavesti, ki se kaže v kategoriji “istrijanstva”, čeprav le-to kot svojevrstna avtohtona istrska identiteta ni bilo nikoli etnično homogen koncept.

V drugi polovici 19. stoletja se je kljub italijanskim asimilacijskim težnjam že odvijala individualizacija slovenstva in hrvatstva oziroma slovenskega in hrvaškega jezika, zgodovine in kulture, postopno ustaljevanje prostora slovenskega oziroma hrvaškega “občevalnega jezika” pa izraža tudi ustaljevanje zavesti o pripadnosti enemu ali drugemu narodu.

Z uvedbo kriterija “občevalnega jezika” so se torej v ljudskih štetjih na široko odprla vrata vsej veliki mistifikaciji narodnostnega stanja v Trstu in Istri, obenem pa so štetja na tej podlagi predstavljala jedro političnih krivic, ki so tako v veliki meri zavrla normalen politični, socialni in kulturni napredek slovenskega in hrvaškega življa pred I. svetovno vojno.

Page 52: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

52

IL PROBLEMA DEL RICONOSCIMENTO DELLA COSCIENZA LINGUISTICA, NAZIONALE E RELIGIOSA DELLA

POPOLAZIONE SLAVA DELL’ISTRIA NEI CENSIMENTI AUSTRIACI TRA IL 1880 E IL 1910

Salvator Žitko(Società storica del Litorale, Capodistria)

Il criterio della “lingua d’uso”, introdotto dal governo Taaffe nel 1880 nei censimenti di popolazione austriaci, e rimasto in vigore fino all’ultima rilevazione del 1910, a causa delle numerose manipolazioni e distorsioni della reale situazione etnica portò presto a conflitti nazionali e ad antagonismi. In particolare nei territori nazionalmente misti, come in Istria, dove la popolazione italiana risultava più forte da un punto di vista politico, economico e culturale e dove la divisione culturale trovò espressione anche nella convinzione che per la campagna slava “l’italianizzazione significasse civilizzazione”. Il cosiddetto risveglio nazionale degli sloveni e dei croati, con nuove richieste di diritti linguistici, e la loro preponderanza numerica scatenò la ferma avversione soprattutto da parte del settore italiano di orientamento liberal-nazionale che rimarcò insistentemente la sua superiorità culturale e civilizzatrice, intervenendo contro l’introduzione di altri criteri nei censimenti demografici, quali la lingua del clero nei riti religiosi oppure la lingua che la popolazione utilizzava in ambito domestico. Il criterio della “lingua d’uso” veniva considerato da parte italiana quale l’unico accettabile anche a causa dell’atteggiamento generale verso la lingua dominante nell’amministrazione, nella scuola e nella vita pubblica. L’interpretazione offerta dai liberal-nazionali alla fondamentale legge austriaca sui principali diritti di cittadinanza (1867), ovvero sull’uguaglianza di diritti in ambito linguistico, prevedeva che in ogni regione si potesse utilizzare soltanto “la lingua d’insegnamento e letteraria” della popolazione più progredita e non gli altri dialetti o parlate degli strati meno acculturati nelle campagne. In queste posizioni si riflettono le teorie di alcuni intellettuali inglesi della fine del XVIII secolo che a fronte di una classificazione delle categorie linguistiche avevano applicato una polarizzazione anche alla popolazione dividendola tra quelli che appartenevano al mondo civilizzato, e che potevano partecipare alla vita culturale e politica, e coloro che erano fuori della civilizzazione e cui era precluso l’accesso alla vita pubblica.

Accanto al generale pluralismo linguistico istriano che influì sulla determinazione secondo “lingua d’uso”, l’Istria della seconda metà del XIX secolo registra anche un’eterogeneità etnica ed etnolinguistica nonché il progressivo generarsi di particolari coscienze etniche che si riflette nella categoria di “istrianità”, benché quest’ultima come specifica identità istriana autoctona non fu mai un concetto etnicamente omogeneo.

Nella seconda metà del XIX secolo, nonostante la tendenza assimilatrice italiana, si sarebbe già svolto il processo di individualizzazione della slovenità e croaticità ovvero delle lingue slovena e croata, della loro storia e cultura mentre l’assestamento dello spazio sloveno e croato della “lingua d’uso” sembra, di fatto, esprimere sempre più l’assestamento nei confronti di un’appartenenza cosciente a una, oppure all’altra nazione.

L’introduzione del criterio della “lingua d’uso” nei censimenti di popolazione spalancò le porte a una grande mistificazione per quanto riguarda la situazione nazionale a Trieste e in Istria, così come i censimenti effettuati su questa base rappresentarono il fulcro delle ingiustizie politiche che in misura così grande frenarono la normale crescita politica, sociale e culturale della popolazione slovena e croata alla vigilia della prima guerra mondiale.

Page 53: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

53

LE GENTI DI POLA NELLA SECONDA METà DELL’OTTOCENTO E L’ESODO/RIENTRO A CONFLITTO MONDIALE ULTIMATO

Olinto Mileta Mattiuz(Orbassano)

Nella seconda metà dell’Ottocento arrivò a Pola e a Fiume una moltitudine di cittadini austriaci di nazionalità italiana, tedesca, ungherese, croata e slovena, per citare le più corpose presenze, queste persone furono attratte dall’impetuoso sviluppo dei cantieri delle due città, sbocco verso il Mediterraneo rispettivamente delle istanze militari dell’Impero e di quelle commerciali della Corona ungherese e della Croazia storica. Questa nota si propone l’analisi degli spostamenti di popolazione nel comune di Pola e le presenze delle varie nazionalità nel 1857, alla vigilia della prima guerra mondiale nonché quelle che rientrarono alle terre d’origine a conflitto ultimato.

Gli indici medi di crescita della popolazione dell’Austria cisleithana, della vicina Italia e dell’Europa occidentale furono praticamente uguali, mentre l’Istria, viceversa, denunciava un tasso di crescita superiore. Partendo dalla considerazione che in tale lasso di tempo non si sono riscontrati in questo territorio eventi particolarmente traumatici, come guerre o altre calamità naturali, una variazione marcata del tasso medio di crescita rispetto agli altri territori finitimi è da attribuire esclusivamente a movimenti immigratori.

La cosa potrebbe sorprendere in quanto la situazione socio-economica di questa terra, austriaca in questo periodo, era paragonabile a quella, ad esempio, della penisola italiana per ciò che riguarda la distribuzione abitativa città-campagna e produttiva industriale-agricola: siamo in presenza, quindi, di una singolarità demografica. L’analisi dell’andamento diacronico delle singole sub-aree istriane ha portato a identificare con precisione la causa di tale anomalia che è da attribuire quasi esclusivamente a Pola che accusava un tasso d’accrescimento della popolazione di ben tre volte superiore al resto del territorio, territorio la cui tendenza demografica risulta così in linea con l’accrescimento naturale di cui sopra, a parte l’Albonese e le isole di Cherso e Lussino che denotano una chiara emigrazione attratta sia da Pola sia dal capoluogo quarnerino.

Sono state valutate le presenze nazionali nel 1857 con metodo grafico retrogrado (47% venetofoni, 22% croati, 10% tedeschi, 5% sloveni e oltre il 15% le presenze straniere) nonché il rientro alle terre d’origine che coinvolse al termine del conflitto oltre il 40% delle presenze polesi d’anteguerra (circa 32.000 unità).

Page 54: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

5�

PULSKO STANOVNIŠTVO U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA I ODLAZAK/POVRATAK NAKON SVJETSKOG RATA

Olinto Mileta Mattiuz(Orbassano)

U drugoj polovici 19. stoljeća u Pulu i Rijeku stiže brojno austrijsko stanovništvo talijanske, mađarske, hrvatske i slovenske nacionalnosti. Spominjemo samo najbrojnije zajednice, privučene brzim nicanjem gradilišta u dva grada koji predstavljaju izlaz prema Mediteranu kako za vojne strukture carstva, tako i za trgovačke ustanove mađarske krune i povijesne Hrvatske. Cilj je ove zabilješke analiza demografskih kretanja u općini Pula i prisustva različitih nacionalnih zajednica u razdoblju od 1857. do predvečerja prvog svjetskog rata s dodatkom povratka izbjeglica nakon završetka rata.

Prosječni su pokazatelji porasta stanovništva u Austriji bez Ugarske, susjednoj Italiji i zapadnoj Europi jednaki dok se, suprotno tome, u Istri bilježi viši indeks. Polazeći od činjenice da u tom razdoblju na tom teritoriju nismo svjedoci naročito traumatičnih događaja, poput ratova ili prirodnih katastrofa, tako izraženu promjenu prosječnog pokazatelja porasta u odnosu na susjedne teritorije možemo pripisati isključivo doseljavanju.

Takvo bi se kretanje moglo smatrati iznenađujućim te demografskom osobitošću s obzirom na to da je u navedenom razdoblju gospodarska i socijalna situacija ove regije, koja pripada Austriji, slična onoj, primjerice, na talijanskom poluotoku s obzirom na demografski odnos gradova i sela i proizvodni odnos između industrije i agrara. Analizirajući demografski prirast u pojedinim područjima Istre možemo utvrditi točne uzroke ovoj nesvakidašnjosti koju uočavamo gotovo jedino u Puli, čije se stanovništvo uvećava čak triput brže nego u ostatku Istre dok Labinština, Cres i Lošinj bilježe tendenciju iseljavanja prema Puli i Rijeci.

Prisustvo nacionalnih zajednica u 1857. utvrđeno je pomoću retrogradne grafičke metode (47% venetofona, 22% Hrvata, 10% Nijemaca, 5% Slovenaca i više od 15% stranaca), kao i povratak u zavičaj koji nakon rata uključuje više od 40% predratnog pulskog stanovništva (oko 32 tisuće osoba).

Page 55: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

55

BILJEŠKE O IZLAGAČIMA / NOTE SUI RELATORI /BELEŽKE O PREDAVATELJIH

Page 56: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:
Page 57: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

57

Sonja Anžič (Ljubljana, 1963), arhivska svetovalka, namestnica direktorice v Zgodovinskem arhivu Ljubljana je leta 1986 diplomirala na Filozofski fakulteti v Ljubljani, smer samostojna zgodovina in si leta 2001 pridobila znanstveni naziv magistrica zgodovine. Glavne objave: Skrb za uboge v deželi Kranjski, Socialna politika na Kranjskem od srede 18. stoletja do leta 1918 (Ljubljana, 2002), soavtorstvo publikacije Ljubljanski župani skozi čas 1504-2004 (Ljubljana, 2004) in razstavnega kataloga Ljubljanska mestna uprava od prvega župana dalje (Ljubljana, 2004), več prispevkov na temo hiše in njihovi lastniki ter stanovalci v posameznih mestnih predelih Ljubljane, kot jih izkazujejo popisne pole prebivalstva v 19. stoletju (prispevki v razstavnih katalogih Zgodovinskega arhiva Ljubljana, Ljubljana, 2000, 2003, 2006).

Sonja Anžič (Lubiana, 1963), consulente archivistico, è vicedirettrice dell’Archivio storico di Lubiana. Laureatasi (1986) in storia alla Facoltà di Lettere e Filosofia dell’Università di Lubiana, nel 2001 ha ottenuto il titolo di master. Pubblicazioni principali: Skrb za uboge v deželi Kranjski, Socialna politika na Kranjskem od srede 18. stoletja do leta 1918 (Ljubljana, 2002), Ljubljanski župani skozi čas 1504-2004 (Ljubljana, 2004, coautrice) e Ljubljanska mestna uprava od prvega župana dalje (Ljubljana, 2004); ha scritto diversi articoli sulle abitazioni e sugli abitanti di Lubiana sulla base dei dati censuari (contributi nei cataloghi dell’Archivio storico di Lubiana, 2000, 2003, 2006).

Janez Cvirn (Celje, 1960) je redni profesor za slovensko zgodovino 19. stoletja na Oddelku za zgodovino Filozofske fakultete v Ljubljani. Svojo raziskovalno pozornost usmerja v preučevanje procesov nacionalnega oblikovanja in mednacionalnih odnosov v drugi polovici 19. in na začetku 20. stoletja. Je avtor več obsežnejših študij o nemško-slovenskih odnosih v 19. stoletju (npr. Trdnjavski trikotnik, Maribor, Obzorja, 1997) in posameznih segmentih politične zgodovine (npr. Razvoj ustavnosti in parlamentarizma v Avstriji, Ljubljana, Filozofska fakulteta, 2006). Poleg raziskav politične zgodovine in nacionalizma se ukvarja z različnimi kulturno zgodovinskimi temami, npr. z zgodovino meščanstva, družabnega življenja, družine (Boj za sveti zakon, Ljubljana, ZZDS, 2005). Je član uredništva revije “Zgodovina za vse”.

Janez Cvirn (Celje, 1960) è professore ordinario di Storia slovena del XIX secolo al Dipartimento di Storia della Facoltà di lettere e filosofia di Lubiana. Il suo campo di ricerca riguarda i processi di formazione dell’idea e dei rapporti nazionali nella seconda metà dell’Ottocento e nel primo Novecento. È autore di diversi studi sui rapporti tedesco-sloveni (per es. Trdnjavski trikotnik, Maribor, Obzorja, 1997) e su vari segmenti della storia politica (Razvoj ustavnosti in parlamentarizma v Avstriji, Ljubljana, Filozofska fakulteta, 2006). Si occupa anche di storia culturale, in particolare della storia della borghesia, della socialità, della famiglia (Boj za sveti zakon, Ljubljana, ZZDS, 2005). È membro del comitato di redazione della rivista “Zgodovina za vse”.

Danijela Doblanović (Pula, 1981) arhivistica je u Državnom arhivu u Pazinu u Odsjeku za sređivanje i obradu starijeg arhivskog gradiva do 1945. godine, a od početka 2006. godine voditeljica je Odjela za obradu i sređivanje arhivskog gradiva. Diplomirala je 2004. godine na Filozofskom fakultetu u Puli, smjer Hrvatski jezik i književnost – Povijest na temu Savičenta kroz matične knjige umrlih od 1791. do 1841. godine. Na 3. istarskom povijesnom biennaleu, u svibnju 2007. godine sudjelovala je s radom o gladi i krizi smrtnosti u Pazinskoj knežiji 1810. godine.

Page 58: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

5�

Danijela Doblanović (Pola, 1981) è archivista presso l’Archivio di Stato di Pisino nel Reparto per la raccolta e l’elaborazione di materiale remoto fino al 1945; dal 2006 dirige la Sezione per l’elaborazione e la raccolta di materiale archivistico. Si è laureata in lingua e letteratura croata e in storia (con una tesi sui registri dei defunti di Sanvincenti dal 1791 al 1841) alla Facoltà di Lettere e Filosofia di Pola (2004). Ha partecipato al terzo Biennale istriano di storia (2007) con un lavoro sulla carestia e sulla crisi di mortalità nella Contea di Pisino nel 1�10.

Darko Dukovski (Pula, 1960) izvanredni je profesor na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Rijeci. Vanjski je suradnik Odsjeka za povijest Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Predaje predmete Svjetska povijest XX. stoljeća, Povijest Srednje i Jugoistočne Europe XIX. stoljeća, Povijest Srednje i Jugoistočne Europe XX. stoljeća te Uvod u suvremenu povijest. Objavio je stotinjak znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim stručnim i znanstvenim časopisima, desetak feljtona u hrvatskom dnevnom i tjednom tisku i sedam knjiga među kojima Svi svjetovi istarski: ili još-ne-povijest Istre prve polovice XX. stoljeća (Pula, CASH, 1997); Fašizam u Istri 1918.-1943. (Pula, CASH; 1998); Istra: kratka povijest dugoga trajanja. Od prvih naseobina do danas (Pula, Nova Istra - Istarski ogranak DHK, 2004).

Darko Dukovski (Pula, 1960) è professore straordinario al Dipartimento di Storia della Facoltà di Lettere e Filosofia di Fiume nonché collaboratore esterno del Dipartimento di Storia dell’Università Juraj Dobrila di Pola. Insegna Storia mondiale del XX secolo, Storia dell’Europa centrale e sud-orientale del XX secolo ed Elementi di Storia contemporanea. Ha pubblicato un centinaio di studi in Croazia e all’estero, una decina di dossier nella stampa croata e sette monografie tra le quali Svi svjetovi istarski: ili još-ne-povijest Istre prve polovice XX. stoljeća (Pula, CASH, 1997); Fašizam u Istri 1918.-1943. (Pula, CASH; 1998); Istra: kratka povijest dugoga trajanja. Od prvih naseobina do danas (Pula, Nova Istra - Istarski ogranak DHK, 2004).

Antonio Fanolla (Bolzano, 1963), laureato in Scienze Statistiche e Demografiche presso l’Università di Padova con una tesi sulle Tafeln zur Statistik der österreichischen Monarchie, lavora presso l’Osservatorio Epidemiologico della Provincia Autonoma di Bolzano dove si occupa tra le altre cose di analisi statistica di dati demografici e sanitari e del coordinamento di indagini campionarie (attualmente lo Studio Passi in collaborazione con l’Istituto Superiore di Sanità e lo studio internazionale HBSC - Health Behaviour in School Aged Children). È co-autore di varie pubblicazioni a carattere clinico-epidemiologico ed è membro del Comitato Etico del Comprensorio Sanitario di Bolzano.

Antonio Fanolla (Bolzano, 1963), diplomirao je Statističke i demografske znanosti na Sveučilištu u Padovi s temom disertacije Tablice za statistiku Austro-Ugarske Monarhije (Tafeln zur Statistik der österreichischen Monarchie). Radi u Epidemiološkoj promatračnici Samostalne Province Bolzano gdje se, uz ostalo, bavi demografskom i zdravstvenom statističkom analizom i koordinacijom uzorčanih istraživanja (trenutačno Studio Prassi u suradnji sa Višom istitutom za zdravstvo te međunarodna studija HBSC - Health Behaviour in School Aged Children). Koautor je u više kliničko-epidemioloških publikacija te član Etičkog odbora Sanitarnog područja Bolzano.

Page 59: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

59

Margherita Gerolimetto (Bassano del Grappa, 1975) è ricercatrice di Statistica Economica presso l’Università Ca’ Foscari di Venezia dove insegna Analisi di mercato. È autrice di studi sull’analisi della domanda di beni di consumo tra cui Frequency domain bootstrap for the fractional cointegration regression (“Economics Letters”, 91/2006) e Instrumental variables estimation of stationary and nonstationary cointegrating regressions (con P.M. Robinson in “Econometrics Journal”, 9/2006). È membro della Società Italiana di Statistica e della Società Italiana di Economia, Demografia e Statistica.

Margherita Gerolimetto (Bassano del Grappa, 1975) istraživač je Ekonomske statistike na Sveučilištu Ca’ Foscari u Veneciji gdje i predaje Analizu tržišta. Autorica jeAutorica je radova o analizi potražnje potrošnih dobara među kojima Frequency domain bootstrap for the fractional cointegration regression (“Economics Letters”, 91/2006) te Instrumental variables estimation of stationary and nonstationary cointegrating regressions (sa P.M. Robinson u “Econometrics Journal”, 9/2006). Članica je Talijanskog statističkog društva te Talijanskog ekonomskog, demografskog i statističkog društva.

Damir Josipovič (Murska Sobota, 1971) je raziskovalec na Inštitutu za narodnostna vprašanja v Ljubljani. Diplomiral je na Oddelku za geografijo na Filozofski fakulteti Univerze v Ljubljani leta 1998 s politično-geografsko temo Zgornje Obkolpje: politično geografski oris obmejnega območja v Sloveniji in na Hrvaškem. Magistriral je leta 2002 z delom Geografske značilnosti rodnosti v izbranih območjih Slovenije. Leta 2005 je doktoriral z disertacijo Demogeografski učinki imigracije v Sloveniji po II. svetovni vojni. Njegova bibliografija je sestavljena iz preko 70 znanstvenih in strokovnih člankov ter prispevkov na znanstvenih konferencah s področja demogeografije, demografije, politične geografije in socialne geografije, znotraj teh še posebej s področja rodnosti, migracij in etničnosti. Je avtor treh znanstvenih monografij, od tega ene kot soavtor.

Damir Josipovič (Murska Sobota, 1971) è ricercatore presso l’Istituto per le questioni delle nazionalità di Lubiana. Si è laureato presso il Dipartimento di Geografia della Facoltà di Lettere e Filosofia di Lubiana (1998) con una tesi geopolitica relativa alla zona del fiume Kolpa fra Slovenia e Croazia. Nel 2002 ha conseguito il titolo di master (con una tesi sulle caratteristiche geografiche della natalità in Slovenia) e, nel 2005, quello di dottore di ricerca con una tesi demogeografica sull’immigrazione nel secondo dopoguerra in Slovenia. Ha pubblicato più di 70 tra studi e contributi in convegni internazionali nei campi della demogeografia, della demografia, della geografia politica e sociale, in particolare sulla natalità, sulle migrazioni e sulle questioni etniche. Ha inoltre al suo attivo tre volumi monografici in veste di autore o di coautore.

Mirjana Kontestabile Rovis (Koper, 1969) je arhivistka v Pokrajinskem arhivu Koper. Objavila je vrsto člankov in monografij o šolstvu, upravi, pevsko-bralnih društvih v Istri v obdobju Avstrije med njimi Urad Domen Koper 1807-1878 (Koper, 2003) ter „Učitelj naj bo“ – ob 130 letnici učiteljišča v Kopru (Koper, 2003), na področju arhivistike je objavila članke Italijanska praksa na področju privatnih arhivov (v: Varstvo arhivskega gradiva privatne provenience, Ljubljana, 2005) in Arhivist: poklic prihodnosti v Evropi (“Arhivi”, 30-1, 2007). Je predsednica Arhivskega društva Slovenije ter članica uredniškega odbora revij “Arhivi” in “Viri”.

Page 60: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

60

Mirjana Kontestabile Rovis (Capodistria, 1969) è archivista presso l’Archivio regionale di Capodistria. È autrice di numerosi contributi e monografie sulla storia della scuola, dell’amministrazione e sull’associazionismo in Istria nel periodo asburgico tra i quali Urad Domen Koper 1807-1878 (Koper, 2003) e “Učitelj naj bo” – ob 130 letnici učiteljišča v Kopru (Koper, 2003). In campo archivistico ha pubblicato gli studi Italijanska praksa na področju privatnih arhivov (in: Varstvo arhivskega gradiva privatne provenience, Ljubljana, 2005) e Arhivist: poklic prihodnosti v Evropi (“Arhivi”, 30/1, 2007). È presidente della Società archivistica slovena e membro del comitato di redazione delle riviste “Arhivi” e “Viri”.

Dean Krmac (Capodistria, 1971) è ricercatore libero. Ha al suo attivo diversi saggi di contenuto storico-demografico su riviste scientifiche relativi all’area istriana tra Ottocento e Novecento. Dopo aver conseguito il titolo di dottore di ricerca in storia presso l’Università degli Studi di Trieste ha svolto attività di ricerca per il Consiglio Nazionale delle Ricerche e per il Consorzio per lo sviluppo internazionale dell’Università di Trieste. È stato redattore delle riviste “Annales” e “Acta Histriae”, di cui è anche membro del comitato scientifico. Ha promosso e partecipato a seminari di demografia storica ed è stato membro della redazione della Istarska enciklopedija. Collabora con il Centro di ricerche scientifiche di Capodistria ed è socio della SIDeS, della Società storica del Litorale e della Società umanistica Histria.

Dean Krmac (Kopar, 1971), slobodan je istraživač. Objavio je više članaka u znanstvenim časopisima s područja povijesne demografije u kojima se bavi problematikom istarskog prostora u razdoblju između 19. i 20. stoljeća. Nakon doktorata na tršćanskomNakon doktorata na tršćanskom sveučilištu istraživao je za Consiglio Nazionale delle Ricerche i za Consorzio per lo sviluppo internazionale dell’Università di Trieste. Uređivao je časopise “Annales” i “Acta Histriae” u kojem je i član znanstvenog odbora. Organizirao je i sudjelovao na seminarima povijesne demografije i bio član uredništva Istarske enciklopedije. Surađuje sa Znanstveno-istraživačkim centrom u Kopru, a član je i Talijanskog povijesno-demografskog društva, Povijesnog društva za južnu Primorsku i Humanističke udruge Histria.

Olinto Mileta Mattiuz (Pola, 1941) è ricercatore e studioso del campo statistico-demografico. Ha studiato a Udine conseguendo il diploma in campo aeronautico. La sua esperienza lavorativa, tutta nella sperimentazione in campo automobilistico, unita alle origini della sua famiglia (Albona) l’ha portato alla pubblicazione di diversi saggi di tipo demografico tra i quali: Gli austro-italiani e le etnie in Istria prima della Grande guerra (“La Ricerca”, 33-34, 2002); Ipotesi sulla composizione etnica in Istria, Fiume e Zara (“Ricerche Sociali”, 11, 2002), Declino e scomparsa della comunità venetofona in Dalmazia (“Atti e Memorie della Società Dalmata di Storia Patria”, 25, 2003), e della monografia Popolazioni dell’Istria, Fiume, Zara e Dalmazia (1850-2002). Ipotesi di quantificazione demografica (Trieste, A.D.ES., 2005).

Olinto Mileta Mattiuz (Pula, 1941) istraživač je i proučavatelj na području demografske statistike. Studij je završio u Udinama te stekao diplomu s područja aeronautike. Njegovo radno iskustvo, sve na području eksperimentiranja u automobilizmu, ujedno sa izvorom obitelji (Labin) pružili so mu mogućnost objavljivanja više članaka iz demografije, među kojima: Gli austro-italiani e le etnie in Istria prima della Grande guerra (“La Ricerca”,

Page 61: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

61

33-34, 2002); Ipotesi sulla composizione etnica in Istria, Fiume e Zara (“Ricerche Sociali”, 11, 2002); Declino e scomparsa della comunità venetofona in Dalmazia (“Atti e Memorie della Società Dalmata di Storia Patria”, 25, 2003) te monografije Popolazioni dell’Istria, Fiume, Zara e Dalmazia (1850-2002). Ipotesi di quantificazione demografica (Trieste, A.D.ES., 2005).

Ivica Pletikosić (Split, 1966) je raziskovalec na področju historične demografije. Ukvarja se predvsem s prebivalstvom Pirana in njegove občine. Magistriral je leta 1999 iz zgodovinske antropologije na Istitutum Studiorum Humanitatis v Ljubljani na temo Migracije v Piranu v 20. stoletju (mentor B. Baskar), trenutno pa končuje doktorski študij na Fakulteti za humanistične študije Univerze na Primorskem v Kopru na temo popisa prebivalstva v piranski občini v letu 1910 (mentor D. Darovec). Objavil je več znanstvenih člankov v domačih in mednarodnih publikacijah (na zadnje: Revizije popise prebivalstva Trsta iz leta 1910, “Annales”, 16/2, 2006), soudeležen je bil pri Istarski enciklopediji in redno sodeluje z Znanstveno-raziskovalnim središčem v Kopru in s piranskim mestnim arhivom.

Ivica Pletikosić (Spalato, 1966) è ricercatore nel campo della demografia storica. Si occupa in primo luogo della storia della popolazione di Pirano. Ha conseguito il diploma di master in antropologia storica presso l’Istitutum Studiorum Humanitatis di Lubiana con una tesi sulle migrazioni a Pirano nel XX secolo (relatore B. Baskar) e sta attualmente concludendo il dottorato di ricerca presso la Facoltà di studi umanistici di Capodistria (relatore D. Darovec) con uno studio sul censimento della popolazione di Pirano del 1910. Ha pubblicato diversi contributi scientifici in riviste nazionali e internazionali (recentemente: Revizije popise prebivalstva Trsta iz leta 1910, “Annales”, 16/2, 2006), è tra gli autori dell’Istarska enciklopedija e collabora con il Centro di ricerche scientifiche di Capodistria e con l’archivio civico di Pirano.

Isabella Procidano (Venezia-Mestre, 1950) è docente di Statistica Economica presso l’Università Ca’ Foscari di Venezia. Ha insegnato Demografia ed è autrice di studi sull’analisi della domanda di beni di consumo. Tra i lavori più recenti Analysing food expenditure using demographic variables: microdata evidence from Italy (con S. Rigatti Luchini, M. Gerolimetto e C. Mauracher in “Options Méditerranéennes”, ser. SéminairesSéminaires Méditerranéens 64/2005) e The cointegration analysis in hypotesis of heteroschedasticity: the External Bootstrap Test (con M. Gerolimetto in “Statistica” 73/2003). È membroÈ membro della Società Italiana di Statistica, della Società Italiana di Economia, Demografia e Statistica e della European Association of Agricultural Economist.

Isabella Procidano (Venezija-Mestre, 1950) docent je Ekonomske statistike na Sveučilištu Ca’ Foscari u Veneciji. Predavala je Demografiju te je autorica više studija o analizi potražnje potrošnih dobara. Među najnovijim su joj radovima Analysing food expenditure using demographic variables: microdata evidence from Italy (sa S. Rigatti Luchini, M. Gerolimetto i C. Mauracher u “Options Méditerranéennes”, ser. SéminairesSéminaires Méditerranéens 64/2005) i The cointegration analysis in hypotesis of heteroschedasticity: the External Bootstrap Test (sa M. Gerolimetto u “Statistica” 73/2003). Članica je Talijanskog statističkog društva, Talijanskog ekonomskog, demografskog i statistićkog društva te Europskog društva za poljoprivrednu ekonomiju.

Page 62: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

62

Vincenc Rajšp (Varda, 1952), direktor Slovenskega znanstvenega inštituta na Dunaju, je doktoriral leta 1989 z disertacijo Dunajski dnevniki o slovenski politiki v letih 1870 in 1871. Njegovo raziskovalno področje je obdobje od 16. do konca 19. stoletja, reformacija in protireformacija, čarovniški procesi na področju Slovenije, zgodovina prometa od 16. do 18. stoletja, politične teme 19. stoletja, odnosi med cerkvijo in državo, imenovanja škofov, urejanje škofijskih meja in drugo. Težišce raziskovalnega dela je tudi zgodovinska kartografija. V zadnjih letih je zbral in uredil sedem zvezkov Jožefinske specialke pod naslovom Slovenija na vojaškem zemljevidu/Die Josephinische Landesaufnahme für das Gebiet der Republik Slowenien (Ljubljana, ZRC SAZU - ARS, 1995-2001).

Vincenc Rajšp (Varda, 1952), direttore dell’Istituto scientifico sloveno di Vienna, ha conseguito il titolo di dottore di ricerca nel 1989 con una tesi sulla politica slovena nel 1870-71 secondo i giornali viennesi. La sua attività di ricerca abbraccia il periodo dal XVI al XIX secolo e include tematicamente la riforma e la controriforma, i processi per stregoneria in ambito sloveno, la storia del traffico e delle vie di comunicazione, i temi politici del XIX secolo, i rapporti chiesa-stato, l’amministrazione ecclesiastica ecc. Si occupa inoltre di cartografia storica, nel campo della quale ha curato la pubblicazione di sette volumi delle misurazioni cartografiche giuseppine (Slovenija na vojaškem zemljevidu/Die Josephinische Landesaufnahme für das Gebiet der Republik Slowenien (Ljubljana, ZRC SAZU - ARS, 1995-2001).

Silio Rigatti Luchini (Trieste, 1940) è docente di Statistica presso l’Università di Padova. Si è interessato di demografia, statistica medica e didattica della statistica. Attualmente fa parte del consiglio di presidenza della Società Italiana di Economia, Demografia e Statistica; È membro di: Associazione Italiana per lo Studio dei Sistemi Economici Comparati; Associazione Italiana di Epidemiologia; Società Italiana di Economia Agraria; European Association of Agricoltural Economists; Bernoulli Society; International Association for Statistical Education; American Statistical Association. Negli ultimi anni ha promosso ed organizzato i convegni “I linguaggi formali ed informali della comunicazione” (Padova, 2005); “UDIS: Uso Didattico dell’Informatica Storica” (Padova, 2006; 2007).

Silio Rigatti Luchini (Trst, 1940) docent je Statistike na Sveučilištu u Padovi. Bavio se demografijom, zdravstvenom statistikon i didaktikom statistike. Trenutačno je član vijeća predsjedništva Talijanskog ekonomskog, demografskog i statističkog društva. Član je i Talijanskog društva za studij ekonomskih komparativnih sustava, Talijanskog epidemiološkog društva, Talijanskog društva poljoprivredne ekonomije; Europskog društva za poljoprivredne ekonomiste; Bernoulli Society; Međunarodnog društva za statističko obrazovanje; Američkog statističkog društva. Posljednjih je godina promicao i organizirao skupove “Formalni i neformalni govori komunikacije” (Padova, 2005) i “UDIS: Didaktička upotreba povijesne informatike” (Padova, 2006; 2007).

Fiorenzo Rossi (Adria, 1946) è professore ordinario di Demografia presso la Facoltà di Scienze Statistiche e professore incaricato di Demografia storica presso la Facoltà di Lettere e Filosofia dell’Università degli Studi di Padova. È autore e curatore di numerosi studi sulla popolazione del Veneto, da La transizione demografica nel Veneto. Alcuni spunti di ricerca (Venezia, Fondazione Corazzin Editrice, 1991) a Il sistema

Page 63: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

63

demografico alla fine delle grandi epidemie. Venezia, il Dogado, Chioggia tra Seicento e Settecento (con A. Rosina; Padova, CLEUP Editore, 2000), e Il Veneto. Storia della popolazione dalla caduta di Venezia a oggi (con G. Dalla Zuanna, A. Rosina; Venezia, Marsilio, 2004).

Fiorenzo Rossi (Adria, 1946) redoviti je professor Demografije na Fakultetu statističkih znanosti te izvanredni profesor Povijesne demografije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Padovi. Autor je i urednik više studija o stanovništvu regije Veneto, od La transizione demografica nel Veneto. Alcuni spunti di ricerca (Venezia, Fondazione Corazzin Editrice, 1991) do Il sistema demografico alla fine delle grandi epidemie. Venezia, il Dogado, Chioggia tra Seicento e Settecento (sa A. Rosina; Padova, CLEUP Editore, 2000), i Il Veneto. Storia della popolazione dalla caduta di Venezia a oggi (sa G. Dalla Zuanna, A. Rosina; Venezia, Marsilio, 2004).

Albino Senčić (Mošćenice, 1940) je viši arhivist u Državnom arhivu u Rijeci i voditelj Odjela za sređivanje i obradu arhivskog gradiva. Autor je brojnih radova iz problematike sredivanja i zaštite arhivskog gradiva od kojih je znatan dio objavljen. Pored toga dosta je pisao o demografskim prilikama u primorskim mjestima: Rijeka, Opatija, Volosko, Kastav, Klana, Mošćenice, Dobrinj i dr., na temelju podataka iz matičnih knjiga koje su pohranjene u Državnom arhivu u Rijeci. Ima tridesetak objavljenih radova u raznim časopisima te jednu samostalnu ediciju: Popis pučanstva župe Mošćenice iz 1801. godine (“Liburnijske teme”, 14, 2001). Član je Društva arhivista Hrvatske, Povijesnog društva Rijeka, te Katedre Čakavskog sabora općine Mošćenička Draga.

Albino Senčić (Moschiena, 1940) è archivista nell’Archivio di stato di Fiume e direttore della Sezione per la raccolta e l’elaborazione di materiale archivistico. Ha al suo attivo diversi lavori sulla conservazione dei beni archivistici ed una trentina di lavori nel campo dell’archivistica e della demografia storica basati sui registri parrocchiali conservati presso l’archivio fiumano e riguardanti gli insediamenti urbani costieri (Fiume, Abbazia, Volosca, Castua, Clana, Moschiena, Dobrigno ecc.), tra i quali il volume Popis pučanstva župe Mošćenice iz 1801. godine (“Liburnijske teme”, 14, 2001). È membro della Società archivistica croata, della Società storica di Fiume e della Cattedra del sabor ciakavo del comune di Draga di Moschiena.

Andrej Studen (Celje, 1963) je višji znanstveni sodelavec na Inštitutu za novejšo zgodovino v Ljubljani, kot docent za področje socialne zgodovine pa predava zgodovino vsakdanjega življenja in socialno zgodovino na Fakulteti za humanistične študije Univerze na Primorskem v Kopru. Leta 1995 je izdal svojo doktorsko disertacijo z naslovom Stanovati v Ljubljani - socialnozgodovinski oris stanovanjske kulture Ljubljančanov pred prvo svetovno vojno, ki temelji zlasti na analizi popisov prebivalstva iz let 1869-1910. Poleg stanovanjske kulture je raziskoval še mnoge druge segmente vsakdanjega življenja. V zadnjem času se je veliko ukvarjal s problemom smrtne kazni (Rabljev zamah. K zgodovini kriminala in kaznovanja na Slovenskem od 16. do začetka 21. stoletja, Ljubljana, 2004) in z zgodovino alkoholizma.

Andrej Studen (Celje, 1963) è ricercatore presso l’Istituto di Storia contemporanea di Lubiana e docente di Storia sociale e Storia della quotidianità alla Facoltà di Studi umanistici dell’Università del Litorale di Capodistria. Tra le sue pubblicazioni la tesi di dottorato sulla cultura abitativa a Lubiana (Stanovati v Ljubljani - socialnozgodovinski

Page 64: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

64

oris stanovanjske kulture Ljubljančanov pred prvo svetovno vojno, 1995) basata sull’analisi delle fonti censuarie negli anni 1869-1910, numerosi lavori su vari aspetti della vita quotidiana e, ultimamente, sulla questione della pena capitale (Rabljev zamah. K zgodovini kriminala in kaznovanja na Slovenskem od 16. do začetka 21. stoletja, Ljubljana, 2004) e sulla storia dell’alcolismo.

Nikola Vojnović (Zagreb, 1968) nastavnik je geografije u srednjoj školi. Studij geografije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je 1993. a postdiplomski studij na istom fakultetu 2002. godine. Uže područje stručnog i znanstvenog interesa mu je turistička geografija, prostorno planiranje i uređenje te demogeografija. Referati na kongresima: Uloga geografije u obrazovanju ugostiteljsko-turističkih zanimanja u srednjim školama Republike Hrvatske (3. Hrvatski geografski kongres, Zadar, 2003). Stručni radovi: Neka obilježja ruralnog turizma Istarske županije od 1999-2003. (“Ekonomska istraživanja”, 18/1, 2005). Znanstveni radovi: Model geografskog istraživanja odnosa turizma i industrije na primjeru Pule (“Geoadria”, 7/1, 2002); Depopulacija u Istarskoj županiji 1981-2001. (“Annales”, 14/1, 2004).

Nikola Vojnović (Zagabria, 1968) è insegnante di geografia nella scuola media superiore. Laureato in geografia alla Facoltà di Scienze naturali dell’Università di Zagabria (1993), ha conseguito presso lo stesso il titolo di master nel 2002. È studioso di geografia del turismo, di pianificazione ambientale e demogeografia. Alcuni dei suoi lavori sono: Uloga geografije u obrazovanju ugostiteljsko-turističkih zanimanja u srednjim školama Republike Hrvatske (3. Hrvatski geografski kongres, Zadar, 2003), Neka obilježja ruralnog turizma Istarske županije od 1999-2003. (“Ekonomska istraživanja”, 18/1, 2005), Model geografskog istraživanja odnosa turizma i industrije na primjeru Pule (“Geoadria”, 7/1, 2002); Depopulacija u Istarskoj županiji 1981-2001. (“Annales”, 14/1, 2004).

Božena Vranješ-Šoljan (Makarska, 1945) redovita je profesorica na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje predaje predmet Svjetska povijest u 20. stoljeću. Studij povijesti diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirala je na istom fakultetu 1988. godine. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Povijest stanovništva na Sveučilištu u Dubrovniku predaje predmet Povijesna demografija – modernizacijski faktori i inicijalna tranzicija stanovništva. Područje istraživanja joj je problematika stanovništva, poglavito demografski procesi na srednjoeuropskom prostoru. Objavila je knjige Stanovništvo gradova banske Hrvatske na prijelazu stoljeća (Zagreb, Školska knjiga, 1991) i Gradišćanski Hrvati između tradicije i suvremenosti (Zagreb, Educa, 2005) te brojne radove u domaćim i inozemnim publikacijama.

Božena Vranješ-Šoljan (Makarska, 1945) è professore ordinario al Dipartimento di Storia della Facoltà di Lettere e Filosofia dell’Università di Zagabria dove insegna Storia mondiale del XX secolo. Laureata in storia presso la Facoltà di Filosofia di Zagabria ha conseguito presso la stessa il titolo di dottore di riceca nel 1988. Insegna inoltre Demografia storica - fattori di modernizzazione e prima transizione demografica al corso di dottorato in demografia storica presso l’Università di Ragusa (Dubrovnik). Come ricercatrice si occupa soprattutto di storia della popolazione, in particolare dei processi demografici nell’area centroeuropea. Tra i suoi numerosi lavori, su pubblicazioni nazionali e internazionali, i volumi Stanovništvo gradova banske Hrvatske na prijelazu stoljeća (Zagreb, Školska knjiga, 1991) e Gradišćanski Hrvati između tradicije i suvremenosti (Zagreb, Educa, 2005).

Page 65: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

65

Manuela-Claire Warscher (Villaco, 1973) è libera giornalista nel reparto cultura e Public Affairs Manager presso un’organizzazione statale di Vienna. Ha studiato storia (con particolare riguardo alla storia economica e sociale della monarchia asburgica), italiano e lettere alle Università di Vienna e Klagenfurt dove si è laureata con una tesi sulla questione nazionale nel sistema scolastico del Litorale, in particolare del Goriziano, tra il 1848 ed il 1918. Nella tesi di dottorato sulla storia dell’agricoltura nel Litorale ha trattato lo sviluppo sociale dei contadini, coloni, mezzadri e sottani (“Der Bauer ist das, was man mit Gewalt aus ihm machte.” Zur sozioökonomischen Lage der Bauern imZur sozioökonomischen Lage der Bauern im Küstenland 1848-1918; Relatori: Ernst Bruckmüller, Marija Wakounig, 2007).

Manuela-Claire Warscher (Villach, 1973) slobodna je novinarka na odjelu kulture te Public Affairs Manager na državnoj ustanovi u Beču. Studirala je povijest (posebice ekonomsku i socijalnu povijest Habsburške Monarhije), talijanski jezik i literaturu na sveučilištima u Beču i Klagenfurtu, gdje je diplomirala s radom o nacionalnom pitanju u školskom sustavu Primorja, posebice Goričkog, između 1848. i 1918. U doktorskoj dizertaciji o povijesti poljoprivrede u Primorju analizirala je socijalni uspon seljaka, kolona i nadničara (“Der Bauer ist das, was man mit Gewalt aus ihm machte.” Zur sozioökonomischen Lage der Bauern im Küstenland 1848-1918; Mentori: Ernst Bruckmüller i Marija Wakounig, 2007).

Ivan Zupanc (Zagreb, 1975) je znanstveni novak/asistent na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Na istom je fakultetu 2000. godine diplomirao geografiju sa radom Promjene u prostornoj slici naseljenosti Istre od 1857. do 1991. godine. Bavi se historijskom geografijom i demogeografijom te ima višeBavi se historijskom geografijom i demogeografijom te ima više znanstvenih i stručnih radova u domaćim te stranim časopisima (npr. Demografska kretanja sjeverne hrvatske Istre od 1857. do 1991. godine sjeverne hrvatske Istre od 1857. do 1991. godinesjeverne hrvatske Istre od 1857. do 1991. godine hrvatske Istre od 1857. do 1991. godinehrvatske Istre od 1857. do 1991. godine Istre od 1857. do 1991. godineIstre od 1857. do 1991. godine od 1857. do 1991. godineod 1857. do 1991. godine 1857. do 1991. godinedo 1991. godine 1991. godinegodine, “Annales”, 26/2001;Annales”, 26/2001;”, 26/2001; Demogeografski razvoj Istre od 1945. do 2001. razvoj Istre od 1945. do 2001.razvoj Istre od 1945. do 2001. Istre od 1945. do 2001.Istre od 1945. do 2001. od 1945. do 2001.od 1945. do 2001. 1945. do 2001.do 2001. 2001., “Hrvatski geografski glasnik”,Hrvatski geografski glasnik”, geografski glasnik”,geografski glasnik”, glasnik”,glasnik”,”, 66/2004). Član je uredništva časopisalan je uredništva časopisa je uredništva časopisauredništva časopisaštva časopisatva časopisa časopisaasopisa Geografski horizont horizonthorizont i uredništva projektauredništva projektaštva projektatva projekta projektaprojekta Geografija.hr.hrhr. Suradnik je na znanstvenom projektu “Promjene okoliša i kulturniPromjene okoliša i kulturni okoliša i kulturniokoliša i kulturniša i kulturnia i kulturni i kulturnii kulturni kulturnikulturni pejzaž kao razvojni resurs”.ž kao razvojni resurs”.kao razvojni resurs”. razvojni resurs”.razvojni resurs”. resurs”.resurs”.”.

Ivan Zupanc (Zagabria, 1975) è giovane ricercatore e assistente al Dipartimento di Geografia della Facoltà di Scienze naturali di Zagabria dove si è laureato nel 2000 con una tesi sui processi di insediamento dell’Istria fra 1857 e 1991. Si occupa di geografia e di demogeografia ed è autore di numerosi lavori in riviste scientifiche nazionali e internazionali (per es. Demografska kretanja sjeverne hrvatske Istre od 1857. do 1991. godine, “Annales”, 26/2001; Demogeografski razvoj Istre od 1945. do 2001., “Hrvatski geografski glasnik”, 66/2004). Fa parte del comitato scientifico della rivista “Geografski horizont” e del progetto Geografija.hr. È collaboratore al progetto di ricerca sui cambiamenti dell’ambiente e il paesaggio culturale come risorsa di sviluppo.

Salvator Žitko Žitkoitko (Metlika, 1942) je visokošolski sodelavec – asistent na Oddelku zaMetlika, 1942) je visokošolski sodelavec – asistent na Oddelku za, 1942) je visokošolski sodelavec – asistent na Oddelku zaje visokošolski sodelavec – asistent na Oddelku za visokošolski sodelavec – asistent na Oddelku zavisokošolski sodelavec – asistent na Oddelku zašolski sodelavec – asistent na Oddelku zaolski sodelavec – asistent na Oddelku za sodelavec – asistent na Oddelku zasodelavec – asistent na Oddelku za – asistent na Oddelku zaasistent na Oddelku za na Oddelku zana Oddelku za Oddelku zaOddelku za zaza zgodovinske študije Fakutete za humanistične študije Univerze na Primorskem v Kopru. Je študije Fakutete za humanistične študije Univerze na Primorskem v Kopru. Jetudije Fakutete za humanistične študije Univerze na Primorskem v Kopru. Je Fakutete za humanistične študije Univerze na Primorskem v Kopru. JeFakutete za humanistične študije Univerze na Primorskem v Kopru. Je za humanistične študije Univerze na Primorskem v Kopru. Jeza humanistične študije Univerze na Primorskem v Kopru. Je humanistične študije Univerze na Primorskem v Kopru. Jehumanistične študije Univerze na Primorskem v Kopru. Ječne študije Univerze na Primorskem v Kopru. Jene študije Univerze na Primorskem v Kopru. Je študije Univerze na Primorskem v Kopru. Jetudije Univerze na Primorskem v Kopru. Je Univerze na Primorskem v Kopru. JeUniverze na Primorskem v Kopru. Je na Primorskem v Kopru. Jena Primorskem v Kopru. Je Primorskem v Kopru. JePrimorskem v Kopru. Je v Kopru. Jev Kopru. Je Kopru. JeKopru. Je. JeJe avtor številnih razprav in strokovnih člankov s področja nacionalne, politične in kulturne številnih razprav in strokovnih člankov s področja nacionalne, politične in kulturnetevilnih razprav in strokovnih člankov s področja nacionalne, politične in kulturne razprav in strokovnih člankov s področja nacionalne, politične in kulturnerazprav in strokovnih člankov s področja nacionalne, politične in kulturne in strokovnih člankov s področja nacionalne, politične in kulturnein strokovnih člankov s področja nacionalne, politične in kulturne strokovnih člankov s področja nacionalne, politične in kulturnestrokovnih člankov s področja nacionalne, politične in kulturne člankov s področja nacionalne, politične in kulturnelankov s področja nacionalne, politične in kulturne s področja nacionalne, politične in kulturnes področja nacionalne, politične in kulturne področja nacionalne, politične in kulturnepodročja nacionalne, politične in kulturnečja nacionalne, politične in kulturneja nacionalne, politične in kulturne nacionalne, politične in kulturnenacionalne, politične in kulturne, politične in kulturnepolitične in kulturnečne in kulturnene in kulturne in kulturnein kulturne kulturnekulturne zgodovine Istre v 18. in 19. stoletju. Od leta 1989 je predsednik Zgodovinskega društva za Istre v 18. in 19. stoletju. Od leta 1989 je predsednik Zgodovinskega društva zaIstre v 18. in 19. stoletju. Od leta 1989 je predsednik Zgodovinskega društva za v 18. in 19. stoletju. Od leta 1989 je predsednik Zgodovinskega društva zav 18. in 19. stoletju. Od leta 1989 je predsednik Zgodovinskega društva za 18. in 19. stoletju. Od leta 1989 je predsednik Zgodovinskega društva zain 19. stoletju. Od leta 1989 je predsednik Zgodovinskega društva za 19. stoletju. Od leta 1989 je predsednik Zgodovinskega društva zastoletju. Od leta 1989 je predsednik Zgodovinskega društva za. Od leta 1989 je predsednik Zgodovinskega društva zaOd leta 1989 je predsednik Zgodovinskega društva za leta 1989 je predsednik Zgodovinskega društva zaleta 1989 je predsednik Zgodovinskega društva za 1989 je predsednik Zgodovinskega društva zaje predsednik Zgodovinskega društva za predsednik Zgodovinskega društva zapredsednik Zgodovinskega društva za Zgodovinskega društva zaZgodovinskega društva za društva zadruštva zaštva zatva za zaza južno Primorsko in od leta 1991 odgovorni urednik družboslovne revije “Annales, Analižno Primorsko in od leta 1991 odgovorni urednik družboslovne revije “Annales, Analino Primorsko in od leta 1991 odgovorni urednik družboslovne revije “Annales, Anali Primorsko in od leta 1991 odgovorni urednik družboslovne revije “Annales, AnaliPrimorsko in od leta 1991 odgovorni urednik družboslovne revije “Annales, Anali in od leta 1991 odgovorni urednik družboslovne revije “Annales, Analiin od leta 1991 odgovorni urednik družboslovne revije “Annales, Anali od leta 1991 odgovorni urednik družboslovne revije “Annales, Analiod leta 1991 odgovorni urednik družboslovne revije “Annales, Anali leta 1991 odgovorni urednik družboslovne revije “Annales, Analileta 1991 odgovorni urednik družboslovne revije “Annales, Anali 1991 odgovorni urednik družboslovne revije “Annales, Analiodgovorni urednik družboslovne revije “Annales, Anali urednik družboslovne revije “Annales, Analiurednik družboslovne revije “Annales, Anali družboslovne revije “Annales, Analidružboslovne revije “Annales, Analižboslovne revije “Annales, Analiboslovne revije “Annales, Anali revije “Annales, Analirevije “Annales, Anali “Annales, AnaliAnnales, Anali, AnaliAnali za istrske in mediteranske študije”, ki jo izdajajo Univerza na Primorskem, Znanstveno- istrske in mediteranske študije”, ki jo izdajajo Univerza na Primorskem, Znanstveno-istrske in mediteranske študije”, ki jo izdajajo Univerza na Primorskem, Znanstveno- in mediteranske študije”, ki jo izdajajo Univerza na Primorskem, Znanstveno-in mediteranske študije”, ki jo izdajajo Univerza na Primorskem, Znanstveno- mediteranske študije”, ki jo izdajajo Univerza na Primorskem, Znanstveno-mediteranske študije”, ki jo izdajajo Univerza na Primorskem, Znanstveno- študije”, ki jo izdajajo Univerza na Primorskem, Znanstveno-tudije”, ki jo izdajajo Univerza na Primorskem, Znanstveno-, ki jo izdajajo Univerza na Primorskem, Znanstveno-ki jo izdajajo Univerza na Primorskem, Znanstveno- jo izdajajo Univerza na Primorskem, Znanstveno-jo izdajajo Univerza na Primorskem, Znanstveno- izdajajo Univerza na Primorskem, Znanstveno-izdajajo Univerza na Primorskem, Znanstveno- Univerza na Primorskem, Znanstveno-Univerza na Primorskem, Znanstveno- na Primorskem, Znanstveno-na Primorskem, Znanstveno- Primorskem, Znanstveno-Primorskem, Znanstveno-, Znanstveno-Znanstveno--raziskovalno središče Koper in Zgodovinsko društvo za južno Primorsko. središče Koper in Zgodovinsko društvo za južno Primorsko.središče Koper in Zgodovinsko društvo za južno Primorsko.šče Koper in Zgodovinsko društvo za južno Primorsko.e Koper in Zgodovinsko društvo za južno Primorsko. Koper in Zgodovinsko društvo za južno Primorsko.Koper in Zgodovinsko društvo za južno Primorsko. in Zgodovinsko društvo za južno Primorsko.in Zgodovinsko društvo za južno Primorsko. Zgodovinsko društvo za južno Primorsko.Zgodovinsko društvo za južno Primorsko. društvo za južno Primorsko.društvo za južno Primorsko.štvo za južno Primorsko.tvo za južno Primorsko. za južno Primorsko.za južno Primorsko. južno Primorsko.južno Primorsko.žno Primorsko.no Primorsko. Primorsko.Primorsko..

Page 66: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

66

Salvator Žitko (Metlika, 1942) è collaboratore – assistente al Dipartimento di Storia della Facoltà di studi umanistici dell’Università del Litorale di Capodistria. È autore di numerosi studi sulla storia nazionale, politica e culturale dell’Istria nel XVIII e nel XIX secolo. Dal 1989 è presidente della Società storica del Litorale e, dal 1991, direttore responsabile della rivista “Annales, Annali di Studi istriani e mediterranei” edita dal Centro di ricerche scientifiche dell’Università del Litorale a Capodistria in collaborazione con la Società storica del Litorale.

Sabina Žnidaršič Žagar (Ljubljana, 1964) je docentka s področja sodobne zgodovine na Fakulteti za humanistične študije Univerze na Primorskem. Leta 1989 je diplomirala na Filozofski fakulteti Univerze v Ljubljani na oddelku za primerjalno književnost in na oddelku za zgodovino, leta 2003 pa zaključila doktorski študij z disertacijo pod mentorstvom prof. Petra Vodopivca. Objavlja članke, v katerih osvetljuje ključne premike v življenju žensk v času 19. in 20. stoletja in ki se dotikajo vprašanj materinjenja (2003), gospodinjstva (2004), dela (2003), odnosa do telesa (2003). Dopolnjeno magistrsko nalogo je objavila pod naslovom Ora et labora – in molči, ženska! Pregled demografije dežele Kranjske in pridobitnosti žensk v desetletjih 1880-1910 (Ljubljana, Založba /cf*, 2000).

Sabina Žnidaršič Žagar (Ljubljana, 1964) è docente di Storia contemporanea alla Facoltà di Studi umanistici dell’Università del Litorale di Capodistria. Si è laureata in storia e letterature comparate (1989) alla Facoltà di Lettere e Filosofia di Lubiana dove ha conseguito anche il dottorato di ricerca con il prof. Peter Vodopivec (2003). Svolge attività di ricerca sulla storia di genere nel XIX e XX secolo, ha scritto in particolare sulla maternità (2003), sul lavoro domestico (2004) e sul rapporto con il corpo (2003). È autrice della monografia Ora et labora – in molči ženska! Pregled demografije dežele Kranjske in pridobitnosti žensk v desetletjih 1880-1910 (Ljubljana, Založba /cf*, 2000), nata dalla sua tesi di master ampliata e riveduta.

Page 67: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

67

Miroslav Bertoša redoviti je profesor i predstojnik Odsjeka za povijest na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli te suradnik je sveučilišta u Rijeci, Zagrebu i Dubrovniku.

Miroslav Bertoša è professore ordinario e direttore della Sezione di Storia presso l’Università Juraj Dobrila di Pola nonché collaboratore degli atenei di Fiume, Zagabria e Dubrovnik.

Marco Breschi è professore ordinario di Demografia presso i dipartimenti di economia delle università di Sassari e di Udine.

Marco Breschi redoviti je profesor Demografije na odsjecima za ekonomiju sveučilišta u Sassariju i Udinama.

Marino Budicin è ricercatore presso il Centro di Ricerche Storiche di Rovigno.Marino Budicin istraživač je na Centru za povijesna istraživanja u Rovinju.

Egidio Ivetic è docente di Storia dell’Europa orientale presso il Dipartimento di Storia e al Master in Studi interculturali dell’Università degli Studi di Padova.

Egidio Ivetic docent je Povijesti za istočnu Europu na Odjelku za povijest i na poslijediplomskom studiju Kulture u doticaju Sveučilišta u Padovi.

Aleksej Kalc je docent sodobne zgodovine na Fakulteti za humanistične študije ter raziskovalec na Znanstveno-raziskovalnem središču Univerze na Primorskem v Kopru.

Aleksej Kalc è docente di storia contemporanea presso la Facoltà di studi umanistici e ricercatore presso il Centro di ricerche scientifiche dell’Università del Litorale di Capodistria.

Marino Manin istraživač je Hrvatskog instituta za povijest te predavač na Hrvatskim studijama Sveučilišta u Zagrebu.

Marino Manin è ricercatore presso l’Istituto croato di storia e docente all’Istituto di studi croati dell’Università di Zagabria.

Lucia Pozzi è professore ordinario di Demografia presso il Dipartimento di Economia dell’Università degli Studi di Sassari nonché presidente della Società Italiana di Demografia Storica.

Lucia Pozzi redoviti je profesor Demografije na Odsjeku za ekonomiju Sveučilišta u Sassariju te predsjednica Talijanskog društva za povijesnu demografiju.

Marta Verginella je redni profesor Družbene zgodovine 19. stoletja in predstojnik Oddelka za zgodovino Univerze v Ljubljani ter predavateljica na Fakulteti za humanistične študije v Kopru.

Marta Verginella è professore ordinario di Storia sociale dell’Ottocento e direttrice del Dipartimento di Storia dell’Università di Lubiana nonché insegnante presso la Facoltà di Studi umanistici dell’Università del Litorale di Capodistria.

Page 68: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

68

BILJEŠKE / NOTE / BELEŽKE

Page 69: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

69

Page 70: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

70

Page 71: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:
Page 72: Međunarodni znanstveni skup - HISTRIA eventi/Convegno a Pola...Božena Vranješ-Šoljan (Filozofski fakultet, Zagreb) Popisi stanovništva 1851. i 1857. u Habsburškoj Monarhiji:

CIP - Kataložni zapis o publikaciji Narodna in univerzitetna knjižnica, Ljubljana 314(497.5Istra)”18”(063) 314(497.4-14)”18”(063) MEĐUNARODNI znanstveni skup 150 godina od prvog modernog habsburškog popisa stanovništva (2007 ; Pula) Međunarodni znanstveni skup 150 godina od prvog modernog habsburškog popisa stanovništva [također] Studijski dan o stanovništvu Istre i susjednih regija, Pula, 31. listopada 2007. = Convegno scientifico internazionale 150 anni dal primo censimento asburgico moderno [anche] Giornata di studio sulla popolazione dell’Istria e delle regioni contermini, Pola, 31 ottobre 2007 Mednarodna znanstvena konferenca 150 let od prvega modernega habsburškega popisa prebivalstva [tudi] Študijsko posvetovanje o prebivalstvu Istre in sosednjih dežel, Pulj, 31. oktober 2007 / [redattore Dean Krmac ; traduzione Nataša Jakominić-Marot ... et al.]. - Koper = Capodistria : Società umanistica di storia, arte e cultura Histria = Humanistično društvo za zgodovino, umetnost in kulturo Histria = Humanistička udruga za povijest, umjetnost i kulturu Histria, 2007 ISBN 978-961-92235-0-5 1. 150 godina od prvog modernog habsburškog popisa stanovništva 2. 150 anni dal primo censimento ausburgico moderno 3. 150 let od prvega modernega habsburškega popisa prebivalstva 4. Krmac, Dean 235659776