MEZOFILNE HRASTOVE ŠUME

Red : Fagetalia

Sveza: Carpinion betuli

Ovoj svezi pripadaju dvije skupine hrstovih šuma: šume kitnjaka i običnog graba i šume lužnjaka i običnog graba. Za nizijske položaje, aluvijalne i diluvijalne terase, te kraška polja su vezane šume lužnjaka i običnog graba. U beruljkasto-brdskom pojasu (cca 150-750 m n.v.) nalazimo šume kitnjaka i običnog graba.

U ilirskoj provinciji ove šume pridolaze u relativno povoljnjim klimatskim uvjetima umjerenokontinentalne klime gdje su godišnji prosjeci temperatura se kreću od 8,5 do 11,5°C, i sa količinom oborina koja se kreće od 900 mm (Bosna) do 1600 mm (Slovenija). Ove šume nisu izbirljive za geološku podlogu, pa ih nalazimo i na silikatnim i karbonatnim supstratima. Uglavnom ih nalazimo na smeđim tlima: distričnim i eutrčinim kambisolima, luvisolima te manje oglejnim tlima. Izostaju na suhim zemljištima na krečnjacima i dolomitima, kao i mokrim odnosno jako kiselim tlima.

Šume kitnjaka i običnog graba rasprostranjene su u centralnim, sjevernim i sjeverozapadnim dijelovima Bosne, gdje se nastavljaju na prostore unutarnje Hrvatke i dalje na sjeverozapad Slovenije.Šume lužnjaka i običnog graba u vidu manjih ili većih površina nalazimo pretežno u Posavini, gdje su u prošlosti predstavljale sa ovim šumama u Slavoniji jedinstvenu cijelinu u fitogeografskom i ekološkom pogledu.

(Makro) asocijacija: Šume kitnjaka i graba ilirskog područja = Querco-Carpinetum illyricum

( Syn: Epimedio-Carpinetum betuli)

Široko rasprostranjena klimazonalna zajednica u Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji. Raste na brežuljkastim terenima i podnožjima većih masiva, na zamljištima pretežno ilovasto-glinovitog sastava, umjereno vlažnim blago kisele do neutralne reakcije. Najzastupljenij tip tla su luvisoli i padinski pseudoglejevi, rijeđe ih nalazimo na eutričnim i distričnim kambisolima. Pretežno se razvijaju na geološkoj podlozi koju čini tercijarni fliš (sjevena Bosna i sarajevsko-zenički bazen). Usljed povoljno raspoređenih oborina tokom cijele godine ove šume imaju izrazito mezofilni karakter, gdje se čak i tokom ljetnih žega ove šume odlikuju svježinom.

Opće povoljni stanišni uvjeti pogodovali su velikom bogatstvu biljnih vrsta i složenoj građi sa izrazitim slojanjem. Ova zajednica ima izraženu fenološku dinamičnost čemu doprinose brojne efemerne vrste. Ove šume su srodne evropskim šumama kitnjaka i običnog graba uz učešće vrsta koje obilježavaju evropski florni geoelement: Lonicera caprifolium, Epimedium alpinum, Knautia drymeia, Helleborus dumetorum...

Usljed povoljnih stanišnih uvjeta šume kitnjaka i običnog graba i šume lužnjaka i običnog graba su floristički bogate i ekološki stabilne zajednice, a ekonomski gledano predsatvljaju veoma vrijedan prirodni resurs. Međutim, usljed blizine ljudskih naselja (koja su također građena u ovim područjima zbog povoljnosti staništa) ove šume su svojim većim dijelom degradirane i prevedene u niske šume, tzv. panjače.

Edifikatorsku vrstu predstavlja kitnjak, a subedifikatorsku obični grab koji je u sociološkom i meliorativnom smislu najvažnija vrsta. Obični grab pomaže razvoju kvalitetnih kitnjakovih stabala, a svojim listincem popravlja osobine tla te pomaže prirodnoj obnovi ovih sastojina.

Osim navedenih vrsta drveća u sloj drveća u ovim šumama nalazimo: Prunus avium, Acer campestre, A. platanoides, Sorbus torminalis, Tilia platyphyllos, Pyrus pyraster...

U sloju grmlja nalazimo sljedeće vrste: Corylus avellana, Euonimus europaeus, Lonicera caprifolium, Ligustrum vulgare, Cornus sanguinea, Daphne mezereum, Craraegus monogyna, C. oxyacantha...

Prizemnu floru ovih šuma čine broje proljetnice npr.: Crocus vernus, Galanthus nivalis, Scilla bifolia, Anemone nemorosa, Corydalis cava, C. solida, Erythronium dens –canis; kao i druge vrste: Helleborus odorus, Primula vulgaris, Stellaria holostea, Carex pilosa, Epimedium alpinum, Euphorbia amygdaloides, Potentilla micrantha, Pulmonaria officinalis, Symphytum tuberosum, Crutiata glabra, Vinca minor...

Ova makro asocijacija je podjeljen na više asocijacija ili subaocijacija (u zavisnosti od autora ili godine definisanja sintaksonomskog statusa) kao što slijedi u nastavku.

Asocijacija: Staphyleo-Carpinetum (Syn : Epimedio-Carpinetum staphyletosum)

Ova zajednica se razvija na svježim zenljištima bazične do neutralne reakcije najčešće na kračnjačkim koluvijumima u dolinama rijeka. Zemljišta su izrazito bogata humusom. Veoma je bogata florističkim sastavom, a za diferencijalne vrste se smatraju: Staphylea pinnata, Rhamnus cathartica, Hacquetia epipactis, Carex digitata, Vicia oroboides, Salvia glutinosa, Aconitum vulparia... Zajednica je znatno degrdirana često u grabike, ili daljom degradacijom u šikare ljeske.

Asocijacija: Carici pilosae-Carpinetum (Syn: Epimedio-Carpinetum caricetosum pilosae)

Ova zajednica je prostorno najznačajnija zajednica kitnjaka i običnog graba ilirskog područja. Razvija se na mekim karbonatnim supstratima na distričnim i eutričnim kambisolima i luvisolima, koja su slabo kisele do neutralne reakcije. Za razlikovnu vrstu uzima se: Carex pilosa i po nekim autorima Hepatica nobilis. Često u ovoj zajednici nalazimo značajno učešće bukve. Jačom degradacijom ispiranja baza iz tla mogu nastati bujadare.

Asocijacija: Erythronio-Carpinetuma (Syn: Epimedio-Carpinetum erythronietosum)

Navedena zajednica se razvija na dubljim ilovastim do pjsekovitim tlima oskudna karbonatima. Tla su slabo snabdjevena hranivima (osim u Ah horizontu). Ova oligotrofičnost često je uzrokovana antropogenim uticajima: steljarenjem, paša, sječa i sl.). Kao razlikovne vrste mogu se uzeti: Erythronium dens-canis, Lathyrus montanus, Luzula luzuloides, Polytrichum formosum, Polytrichum commune... i još neke acidofilne vrste.

Neki autori smatraju da kao posljedica ovih degradacija je nastanak šuma kitnjaka i pitomog ksetena (Querco-Castaneetum s.l.)

Asocijacija: Rusco-Carpinetum

Najčešće se javlja na dubljim ilimerizovanim zemljištima slabo kisele do neutralne reakcije najčešće prema klimatogenoj šumi sladuna i cera (istočna Hrvatska i sjeveroistočna Bosna). Kao diferencijalne vrste izdvojene su: Ruscus aculeatus i Tilia tomentosa.

U Sloveniji gdje je ova zajednica klimatogena je izdvojeno više asocijacija kitnjaka i običnog graba ilirskog područja: Carpinetum subpanonicum, Ornitogalo pyrinaici-Carpinetum i Luzulo albidae-Carpinetum.

Asocijacija: Šume kitnjaka i graba mezijskog područja = Querco-Carpinetum moesiacum

Ova zajednica je orografsko-edafski uslovljena, odnosno pojavljuje se kao ekstrazonalna vegetacija sa znatno manjim površinama nego u ilirskoj provinciji. Diferenciraju se dvije ekološke varijante:

• na manjim nadmorskim visinama, svježim dolinama i hladnim ekspozicijama u zoni klimatogene šume sladuna i cera,

• na granici brdskog i planinskog pojasa na širokim i blagim grebenima sa malim nagibima uz povećanu humidnost ( zona granica šuma “čistog” kitnjaka i montane bukve).

Uočljivo je izostajanje pojedinih srednjeevropskih i ilirskih geoflornih elemenata iz ove zajednice.

Osim blizine ljudskih naselja u meziskoj provinciji ova asocijacija se nalazi na granici svoga areala te je ekološki labilnija, pa brzo i lako dolazi do njene degradacije te često nastaju “čisti” grabici.

Asocijacija: Lužnjaka i običnog graba = Carpino betuli-Quercetum roboris

Zajednica lužnjaka i običnog graba rasprostranjena je u Bosni i Hercegovini (najčešće degradirani ostaci): Posavini, Prijedorskom polju, Sprečkom polju, žepačko-zavidovićkoj zaravni rijeke Bosne, sarajevsko-zeničkoj kotlini, lašvanskoj dolini, u slivu Lepenice kod Kiseljaka, Glasinačkom polju, Livanjsko polje, Podrašničko polje... , a u Hrvatskoj u: Posavini, Slavoniji (spačvanskom bazenu), Srijemu, Podravini, Pokuplju te dolini rijeke Mirene (Istra).

Šume rastu na ocjednim terenima (povišicama ili gredama). Tla na kojima rastu ove šume su najčešće pseudoglejna (sa vlažnijom klimom), odnosno luvisoli i eutrični kambisoli (suša klima). Gelošku podlogu čini les (=prapor) najčešće močvarni. Čini prelaznu zajednicu prema poplavnoj zajednici lužnjaka sa žutilovkom (Genisto elatae – Quercetum roboris)

U području “greda” podzemne vode se za vrijeme poplavnih perioda do 10-20 cm od površine, a ljeti se spušta na dubinu od 4 m ispod površine tla. S toga važnu indikatorsku ulogu ima obični grab koji ne podnosi podzemne vode i stagnirajuću vodu (mada podnosi kratkotrajne prolazne poplave),a ove uslove ima samo u području “greda”. Lužnjak se u zajednici javlja sa veliki udjelom i utiče na njenu stabilnost, izgrađenost i a takodjer ima i veliku gospodrsku važnost.

Pored o. graba u ovoj zajednici veći udio imaju i klen, mnogobrojni grmovi i drugo zeljasto bilje, često ono isto koje nalazimo i u šumama kitnjaka i o. graba. Osim navedenih vrsta drveća u zajednici nalazimo i: Ulmus effusa, Tili cordata, Tilia tomentosa, Pyrus pyraster, Fraxinus angustifolia. U sloju grmlja nalazimo sljedeće vrste grmova: Corylus avellana, Evonymus europaeus, Cornus sanguinea, Prunus spinosa, Daphne mezereum, Rosa arvensis, Crataegus sp... Kao i kod šuma kitnjaka i običnog graba unutar ovih šuma nalazimo mnogobrojne proljetice npr: Crocus vernus, Galanthus nivalis, Scilla bifolia, Anemone nemorosa, A. ranunculoides, Ranunculus ficaria, Viola sylvestris... Osim ovih zeljastih vrsta u ovoj zajednici možemo naći i:Helleborus odorus, Primula vulgaris, Stellaria holostea, Euphorbia amygdaloides, Potentilla micrantha, Pulmonaria officinalis, Symphytum tuberosum, Vinca minor, Brachypodium sylvaticum, Geum urbanum, Stachys sylvatica, Glechoma hederaceae, Hedera helix, Ajuga reptans, Veronica montana, Vernonica chamaedrys, Circea lutetiana, Listera ovata ...Također u ovoj šumi mogu se naći i pojedine higrofilne vrste (koje nalazimo i u poplavnoj šumi lužnjaka, ali u manjem broju): Carex remota, C. brizoides, Lysimachia nummularia, Solanum dulcamara, Galum palustre..., što pokazuje njen prelazni karakter. Osim tipične zajednice Carpino betuli-Quercetum roboris typicum, opisane su još tri subasocijacije:

• Carpino betuli-Quercetum roboris fagetosum – reliktna zajednica gdje se bukva zadržala iz subboreala.

• Carpino betuli-Quercetum roboris quercettosum cerris – najkserotermnija zajednica na istoku

• Carpino betuli-Quercetum roboris tilietosum tomentosae – na pobriježu panonskih gora

ACIDOFILNE HRASTOVE ŠUMERed : Quercetalia roboris-petraeaeSveza: Quercion roboris-petraeae

Navedena sveza i red objedinjuje acidofilne šume kitnjaka (u zap. i sred. Evriopi i lužnjaka) obrazovana na kiselim geološkim supstratima, na zemljištima koja su primarno kisela do vrlo kisela, često veoma skeletna. Acidofilne zajednice kitnjaka nalazimo uglavnom na termofilnijim staništima.U Sloveniji, Hrvatskoj i zapadnoj Bosni ove zajednice predstavljaju trajne stadije vegetacije koje su usloveljene osobinama tla. U istočnoj Bosni i Srbiji predstavljaju klimapojasne (klimareginonalne zajednice) koje grade pojas iznad šuma sladuna i cera. Učešće srdenjeevropskih i ilirskih flornih geoelemanata opada idući sa zapada prema istoku da bi u jednom momentu ove u potpunosti nestale, a pojavile se vrste koje pripadaju tzv. balkanskom flornom geoelementu.

Asocijacija: Šume kitnjaka ilirskog područja = Qurcetum montanum illyricum

Ova zajednica je rasprostranjena u središnjem, sjevernom i sjeverozapadnom području Bosne, na području na kisleim silikatnim stijenema: paleozojskim, verfenskim, kredno-jurskim, i tercijernim formacijama. Tla koja dominiraju su distrični kambisoli veoma kisele reakcije, koja su veoma podložna erozionim procesima. Nalazimo ih većim nagibima, a uz veliku propusnost tla usljed skeletnosti ove šume se nalaze u ekloškom minimumu usljed suhosti tla, odnosno imaju kseroterman karakter.

Ove šume su jakim antropogenim uticajem pretvorene u niske, a nastavkom ovih djelovanja mogu preći i u niže degradacijske oblike: šikare odnosno vrištine.

Ove šume su primarno u florističkom smislu siromašne, mada ako su degradirane može se unutar njih pojaviti veći broj vrsta heliofilnog karaktera.

Od vrsta drveća uz kitnjak koji dominira nalazimo i: Sorbus torminalis, Prunus avium, Fraxinus ornus, Pyrus pyraster, a u degradiranim sastojinama i Betula verrucosa. Iako sprat grmlja nije izražen u sloju grmlja (poglavito u degradiranim sastojinama) nalazimo: Crataegus monogyna, Rosa arvensis, Juniperus communis. Od vrsta prizemne flore nalazimo izrazite acidofile: Luzula vrste, Melampyrum pratense, Genista pilosa, Genista ovata, Veronica officinalis, Potentilla erecta, Festuca hererophylla, Festuca drymeia, Hieracium sylvaticum,... Raskidanjem sklopa unutar ovih sastojina nalazimo: Vaccinium myrtillus, Calluna vulgaris, Pteridium aquilinum. U najkiselijim uvjetima obilno nalazimo mahovine npr.: Leucobrium glaucum, Polytrichum attenuatum, Dicranum scoparium. Može se pretopstaviti da ova zajednica predstavlja zapravo makroasocijaciju koja je sačinjena od više mikroasocijacija.

U Sloveniji i Hrvatskoj je izdiferencirano na više asocijacija kitnjakovih šuma npr.: Melampyro vulgati-Quercetum; Luzulo-Quercetum petraeae; Hieracio racemosi – Quercetum patraeae; Festuco drymeae – Quercetum petraeae...

Asocijacija: Šume kitnjaka mezijskog područja = Qurcetum montanum moesiacum

Nalazimo ih u istočnoj i jugoistočnoj Bosni, i dalje na istok unutar mezijske provincije. Grade poseban visinski pojas iznad šuma sladuna i cera. Uvijek ih nalazimo na toplim ekspozicijama.

Penju se veoma visoko pa mogu dospijeti čak na npr. 1400 m n.v. na Jahorini. Najčešće su obrazovana na permkarbonskim pješčarima, a manje na verfenima. Zemljišta su i u ovoj zajednici veoma kisela skeletna i lakšeg granulometrijskog sastava.

Floristički sastav je što se acidofilnih vrsta sličan sa prethodnom zajednicom, međutim u ovoj se zbog kserotermnijih uvjeta nalaze i termofilne vrste koje nalazimo i unutar šuma sladuna i cera s kojom je ova zajednica ekogeografski vezana.

U mezijskoj provinciji također je opisan veći broj acidofilnih kitnjakovih asocijacija npr.: Festuco heterophyllae-Quercetum petraeae; Fraxino orni – Quercetum petraeae; Musco-Quercetum petraeae...

Asocijacija: Šume kitnjaka i kestena = Querco-Castanetum illyricum

Rasprostranjena je u Sloveniji, gorju sjeverozapadne Hrvatske te u širem području Bosanske krajine: B. Novi, B. Krupa, B. Kostajnica, Cazin i V. Kladuša. Nalazimo ga u visinskom dijapazonu od 150 -600 m n.m., uglavnom na blažim nagibima, platoima i sedla uglavnom na toplijim ekspozicijama. Optimum svog razvoja ova zajednica ima na dubokim kselim i ispranim tlima: distričnim kambisolima, bruni podzolima, kao i luvisolima.

Ovu zajednicu odlikuje jdenostavnost u građi, (međutim, zbog bolesti “rak pitomog kestena” ove šume su izgubile svoj prijašnji izgled tj. građu i sastav).

U sloju drveća pitomom kestenu i kitnjaku mogu se još pridružiti i bukva, breza i obični grab pa i crni jasen.

U prizemnom sloju nalazimo sljedeće poludrvenaste i zeljaste acidofilne vrste: Chamaecytisus supinus, Lembotropis nigricans, Genista germanica, Genista tinctoria, Vaccnium myrtilus, Hieracium sylvaticum, H. racemosum, Melampyrum pratense, Festuca heterophylla, Luzula albida, Pteridium aquilinum, Calluna vulgaris, Potentilla eretcta..., kao i neke mahovine npr: Hypnum cpressiforme, Polytricum commune, Leucobrium glaucum ...

Osim navedenih acidofilnih vrsta u ovoj zajednici se mogu naći i pojedini termofilni elementi: Crutiata glabra, Convallaria majalis, Solidago virgaaurea...

Ove šume su se oduvjek nalazile pod snažnim antropogenim uticajem: sječa, paša, žirenje, steljarenje, prikupljanje plodova za jelo i sl. su doprinjeli da su ove šume često bile dosta degradirane i prije pojave “raka pitomog kestena”. Degradacijom ove šume prelaze u vrištine.

U submediteranskom području šuma medunca i bijelog graba: dijelovi Istre, otoci Cres i Krk, sliv rijeke Neretvice, Bar i Ulcinj u Crnoj Gori na dubljim zemljištima nalazimo ove šume sa značajnim učešćem flornih elemenata šuma medunca i bijelog graba. Ove zajednice su opisane kao zasebna asocijacija: Querco-Castanetum submediterraneum.