MEDJUNARODNO FINANSIJSKO PRAVO

1.Medjunarodni finansijski sistemi i okruzenja

1.1.VRSTE MEĐUNARODNIH MONETARNIH SISTEMANaziv međunarodni monetarni sistem1 obuhvata pravila, propise i konvencije koje reguliŠu finansijske odnose medu zemljama. Međunarodno finansijsko ponašanje zemalja može se; organizovati na više načina. Shodno tome, međunarodni monetarni sistem može imati mnogi različitih formi. Svi međunarodni monetarni sistemi, bez obzira na njihovu formu, imaju mnogi zajedničkog i razlikuju se samo u određenim stvarima. Ekonomisti obično koriste nekoliki alternativnih kritetijuma da klasifikuju različite moguće međunarodne monetarne sisteme. Za naše potrebe, dovoljno je pomenuti:1)ulogu deviznih kurseva,2)prirodu rezervnih sredstava.1.2. REŽIMI (SISTEMI) DEVIZNIH KURSEVASa jedne tačke gledišta, međunarodne finansije bave se teškoćemameđunarodnog monetarnoj konvertovanja- teškoćama zamjene jednog novca za drugi. Zato devizni kursevi imaju odlučujući ulogu u svim međunarodnim monetarnim sistemima.Poznate su dvije krajnosti - permanentno fiksni ili potpuno fleksibilni devizni kursevi. Između ove dvije krajnosti nalazi se čitav niz mogućih kompromisa. Listi mogućih sistema deviznih kurseva nedavno je dodat i pristup ciljne zone (target ZQDJaproach), koji je omiljen među mnogim ekonomistima i ljudima koji kreiraju politiku.1.3. MONETARNI STANDARDIMeđunarodne monetarne rezerve mogu se podjeliti u dvije glavnekategorije: l)robne rezerve i 2) rezerve koje nemaju pokriće u zlatu. Robne rezerve(kao npr. Zlato) imaju unutrašnju vrijednost koja je odvojena od njihove vrijednosti kao novca a rezerve koje nemaju pokriće u zlatu nemaju unutrašnju vrijednost.Međunarodni monetarni sistemi mogu se podjeliti u sledeće tri kategorije:

1. Čisti robni standardi2. Čisti ne zamljenjivi standardi3. Mješani standardi

Monetarni standard je pretrpio fundamentalne promjene. U početku, kada se zlato (ili srebro) koristilo kao standard, određena količina metala služila je kao obračunska jedinica. Tako, bilo je moguće izraziti prometnu vrijednost svih roba i usluga robom koja je bila standard (zlatom ili srebrom). Danas se izraz standard odnosi na bilo koji monetarni sistem, iako „robni standard" ne mora postojati.

1.4. KARAKTERISTIKE DOBROG MEĐ. MONETARNOG SISTEMAŠta je dobar međunarodni monetarni sistem? Kako znamo daje neki sistem dobar ili loš? Koje kriterijume treba da koristimo? Da bi se na njih dao odgovor, treba vidjeti kako runkcioniše ili kako bi trebalo da runkcioniše međunarodni monetarni sistem.1.5.KRAJNJI CILJEVI MEĐUN. MONETARNOG SISTEMAMeđunarodni monetarni sistem nije sam sebi cilj. Njegova glavna funkcija je da omogući da se fundamentalni ekonomski procesi, proizvodnja i distribucija odvijaju što je moguće efikasnije.to je, upravo, glavni razlog zbog čega je Adam Smit međunarodni monetarni sistem nazvao „veliki točak". Kada se točak okreće bez napora, međunarodni monetarni

odnosi postaju „nevidljivi" jer je stalni protok robe i usluga koji zadovoljavaju ljudsku potrebu, a ako se ne okreče dobro onda je to ekonomska posljedica tj.kriza.Krajnji ciljevi međunarodnog monetarnog sistema sledeći:1) maksimizacija ukupne proizvodnje i zaposlenosti u svijetu i2) postizanje željene raspodjele ekonomskog blagostanja među narodima, kao i među različitim grupama unutar naroda.1.6.SARADNJA I RIVALSTVO MEĐU NARODIMAElement saradnje proističe iz cilja rnaksimizacije ukupnog svijetskog proizvoda i tako, ostvarenja najvišeg nivoa globalnog blagostanja. Element rivalstva rađa se uslijed različitih ciljeva pojedinih zemalja po pitanju raspodjela ekonomskog blagostanja među narodima.Velika zemlja nameće optimalnu carinu da bi iskoristila svoj monopolski položaj u međunarodnoj trgovini. Takva sebična politika može voditi carinskom ratu, pošto se ostale zemlje mogu osvetiti u pokušaju da maksimiziraju dobit svoje zemlje. Carinski rat se završava samo kada ni jedna zemlja ne može zaraditi više svojim jednostranim akcijama.Međunarodni monetarni sistem, koji minimizira element rivalstva među zemljama može biti koristan cijeloj zajednici, pošto on može sačuvati zajednički dobitak koji svijet može podtići efikasnom međunarodnom podjelom rada.1.7. AUTAKRIJA PROTIV ANARHIJEJedan od mogućih načina minimiziranja elemenata rivalstva je usvojiti sistem autakrije. Svaka zemlje može zatvoriti svoje granice i zabraniti ulazak i izlazak robe i usluga, kapitala i radne snage. Na taj način,svaka zemlja može postati samozadovoljna. Apsurdnost ovog rešenja mora biti jasna: ono eliminiše element rivalstva žrtvujući sve koristi koje proističu iz međunarodne trgovine i investicija. Druga krajnost je anarhija. U svakom slučaju ne bi postojala nikakva pravila ni konvencije i svaka zemlja bi mogla da radi ono što misli da je najbolje.

1.8. ZLATNI STANDARD (1870-1914)Po međunarodnom zlatnom standardu, svaka zemlja vezuje svoj novac za zlato i dozvoljava neograničen izvoz i uvoz zlata. Centralna banka svake zemlje, koja je u zlatnom standardu, je spremna da kupuje i prodaje zlato (i samo zlato) slobodno po fiksnim cijenama izraženim u domaćoj valuti, dok su stanovnici potpuno slobodan da uvoze ili izvoze zlato. Suština međunarodnog zlatnog standarda je da su devizni kursevi fiksni.Međunarodni zlatni standard je bio relativno kratka epizoda u svijetskoj istanji. Pojavio se tokom 1870-ih i traja je do početka I Svjetskog rata 1914.godine. ovaj period često se opisuje kao „zlatno doba" zlatnog standarda.Centralno mjesto u zlatnom standardu imala je Velika Britanija, zbog svoje vodeće uloge u robnim i finansijskim poslovima. U to vrijeme Britanija je bila najveća industrijska zemlja, značajan uvoznik hrane i sirovina, najveći izvoznik industrijske robe i najveći izvor kratkoročnog i dugoročnog kapitala. London je bio svijetski finansijski centar. Britanija je

bila pod zlatnim standardom od 1821. godine, pola vijeka prije nego što su se pridružile ostale najveće zemlje. Kako se objašnjava očigledan uspijeh zlatnog standarda do 1914.godine?Činjenica je da u periodu 1870-1914. svijet nisu pogodili neki dramatični šokovi (kao što je I u II svijetki rat, velika depresija 1930-ih ili, čak, povećanje cijena nafte od strane OPEC u periodu 1973-1974.godine). naprotiv, ovaj period je u najvećim trgovačkim zemljama, kako pojedinačno, tako i kao grupa bilo paralelno kretanje njihove izvozne i uvozne robe.Mit o zlatnom dobu održavao je dva pogrešna shvatanja: 1) daje mehanizam cijena kovanog novca funkcionisao glatko i automatski održavao Spoljnu ravnotežu i 2)da su monetarne vlasti u zemljama zlatnog standarda slijedile „pravila igre'*s dozvoljavajući da tokovi zlata ispolje svoj puni uticaj na domaću novčanu masu i nivoe cijena. Ova pogršna shvatanja su, zauzvrat, stvorila vjerovanje daje zlatni standard neosjetljiv, automatski i politički simetričan sistem.1.9. SISTEM BRETTON WOODS 0944-1971, GODINE)U 1944.godini predstavnici 44 nekomunističke zemlje održali su konferenciju u Bretton Woods-u, New Hampshire. Glavni cilj konferencije je bio reforma međunarodnog monetarnog sistema. U tu svrhu, delegati su razmotrili dva (konkretna) plana britanski plan koji je razvio Lord Keynes. Keynes je predložio stvaranje klirinške unije sa mogućnošću prekoračenja kredita i mogučnošću stvaranja rezervi. . Druga bitna karakteristika Keynes-ovog plana je da ne bi samo zajmoprimci bankora plaćali kamtu, već bi to činili i kreditori na stanje svojih bilansa. Sistem koji su delegati, na kraju, odobrili bio je sličan White-ovom planu. On je kasnije postao poznat kao sistem Bretton Woods-a. On se koristio u svijetu od 1944.do l971. u periodu od 27 godina koji je poznat kao doba Bretton Woods-a.Najhitnije karakteristike sistema Bretton Woods-a su:1. Međunarodne institucije2. Režim deviznog kursa3. Međunarodne monetarne rezerve4. Konvertibilnost valuta1.10. MEĐUNARODNE INSTITUCIJEUčesnici konferencije u Bretton Woods-u su se složili da je međunarodna monetarna sarađnja zahtjevala stvaranje međunarodne agencije sa defmisanim funkcijama i moćima. Za tu svrhu oni su stvorili Međunarodni monetarni fond - IMF koji je obezbjedio okvir i odredio pravila ponašanja za posljeratni međunarodni monetarni sistem.

1.11. VREMENSKA VRIJEDNOST NOVCAVremenska vrednost novca je koncept prema kojem novac u sadašnjosti više vredi, više se preferira negoli nominalno isti iznos novca u budućnosti. Bazira se na mogućnosti da se novac u sadašnjosti uloži, kako bi se u budućnosti uvećao.Postoji više razloga preferiranja raspolaganja novcem u sadašnjosti:1. rizik priticanja novca i njegove transformacije 2. inflacija 3.mogućnost upotrebe

Da bi novac doneo zaradu, on se mora uložiti. Ako se ne uloži, nastaje trošak koji je jednak propuštenom prinosu koji se mogao ostvariti njegovim ulaganjem. Ovaj trošak naziva se oportunitetnim troškom.1.12. ODNOS VREMENA I NOVCANovac koji imamo danas, stekli smo: radom, obrazovanjem i prinosom na imovinu (materijalnu i fmansijsku). Novac koji ćemo imati u budućnosti biće posledica našeg planiranja i načina raspolaganja novcem danas.Vreme obračunavamo linearno. Iz sadašnjosti putujemo u budućnost. Novac takođe sledi taj isti smer.Jasno objašnjenje vremena i novca: -Da imate 10 milijardi novčanica od 1 dolara i da potrošite jednu svake sekunde, trebalo bi vam 317 godina da ih potrošite sve. –

1.13. FINANSIJSKO OKRUŽENJE PREDUZECAFinansijski sistem predstavlja skup institucija, tržišta, pojedinaca i tehnika kojima se trguje vrijednostima. Njegova osnovna funkcija je osiguranje sredstava za finansiranje ulaganja u kapitalna dobra i kratkotrajnu imovinu.Usvojen je stav da zemlje sa razvijenim finansijskim institucijama i tržištima rastu brže, dok će one koje imaju slabiji kapacitet, strukturu finansijskog sektora vjerovatnije doživljavati finansijske krize sa negativnim posljedicama na razvitak nacionalne privrede. Strani investitori ne mogi razlikovati uspješne i neuspješne države (preduzeća) banke što je dovelo do manje raspoloživog stranog kapitala i nepovoljne oročene strukture ulaganja.

1.14. EFIKASNOST I STABILNOST FINANSIJSKOG SISTEMAEfikasan finansijski sastav podrazumijeva takvo funkcionisanje sistema kod kojeg je suma svih dobitaka od plasiranja sredstava, plaćanja i trgovine rizikom (koje uključuje osiguranje i terminske transakcije) maksimalna.Od svih finansijskih posrednika jedino se komercijalne banke javljaju u svim aktivnostima finansijskog sistema, plasiranju sredstava, obavljanju poslove platnog prometa i trgovine.Za efikasnost fmansijskog sistema u plasiranju sredstava bilo u direktnom plasiranju (obveznice i dionice preko tržišta) ili indirektnog (preko banaka i drugih finansijskih posrednika) moraju biti ispunjene tri predpostavke:1. konkretno utvrđivanje cijena2. minimalni troškovi transakcija3. integrisani fmansijski sastav.Konkurentna cijena finansijskih proizvoda je cijena koja uključuje u sebi pravičan povrat na sredstva koja su angažovana u proizvodnji proizvoda usluge, pa je konkurentno utvrdiva cijena ona koja cijene utvrđuje na razuni troškova.Glavni razlog neefikasnosti fmansijskog sistema je nedovoljna konkurencija i to:1. ekonomija obima2. prirodni monopoliOsnovne vrste nestabilnosti kojima su podložni finansijski sistemi uključuju:1. panika u bankarstvu2. pad berze3. nestabilnost cijena

1.15.FINANSIJSKA TRŽIŠTAFinansijska tržišta se mogu posmatrati sa dva aspekta, i to u širem i užem smislu. U širem smislu, finansijska tržišta postoje svuda gdje se obavljaju finansijske transakcije. U užem smislu, mogu se definiu kao organizirana mjesta na kojima se susreću ponuda i potražnja za različitim oblicima finansijskih instrumenata. Finansijska tržišta čine mjesta, osobe, instrumenti, tehnike i tokovi koji omogućavaju razmjenu novčanih viškova i manjkova, tj. novca, kapitala i deviza. Finansijsko tržište je kao i svako tržište javno mjesto gdje se proizvodi i usluge kupuju i prodaju, direktno ili preko posrednika. Proizvodi i usluge kojima se trguje na finansijskom tržištu, odnosno koji se kupuju i prodaju predstavlja različite oblike finansijskih instrumenata.Preko finansijskih tržišta privredni subjekti dolaze do sredstava neophodnih za finansiranje svog poslovanja. Subjekti koji raspolažu viškovima sredstava, putem kredita ili vlasničkih udjela stavljaju ih na raspolaganje subjektima koji se bave proizvodnjom.1.16. POJAM I ULOGA FINANSIJSKIH TRŽIŠTAFinansijska tržišta predstavljaju centar finansijskog sistema. Finansijska tržišta utvrđuju obii raspoloživih sredstava, mobilizuju uštede, uspostavljaju cijene vrijednostima i visinu kamatni stopa. Finansijska tržišta su tržišta za trgovinu fmansijskim instrumentima.Finansijski posrednici i država javljaju se na razvijenim fmansijskim tržištima u dvostrukoj uloz: 1. nabavljanje sredstava za svoje potrebe2. daljnjeg plasiranja istih1.17. POJAM I ZNAČAJ FINANSIJSKIH TRŽIŠTATržište kao ekonomski prostor na kome se suočavaju ponuda i potražnja roba, usluga, vrijednosnih papira, novca i rada, odnosno rezultata i elemenata privređivanja, predstavlja institucionalni mehanizam razmjene i njene sveukupne uloge u tokovima društvene reprodukcije. Finansijsko tržište je organizirano mjesto i prostor na kome se traže i nude finansijsko novčana sredstva i na kome se, u ovisnosti od ponude i potražnje, formira cijena tih sredstava. Cijena novčanih sredstava na finansijskom tržištu je, u stvari, kamatna stopa. Kamata zavisi od iznosa novčanih sredstava i vremena. Ako je vremenski rok manji i kamata je manja i obratno.Postoje dva osnovna tipa tržišta: robno (produktno, na kome se nude i traže razne vrste roba i usluga) i finansijsko (na kome se nude i traže finansijska sredstva).Poslovi na finansijskom tržištu mogu biti promptni (kada se ralizacija vrši odmah ili najkasnije roku od dva dana) i terminski (sa utvrđenim rokom).Finansijsko tržite se dijeli na slijedeće vrste: 1.Tržište kapitala - na njemu se organizirano i institucionalizirano susreću ponuda i potražnja i kapitalom. Na primarnom tržištu kapitala se pojavljuje dugoročna ponuda i potražnja za kapitalom, a na sekundarnom tržištu kapitala vrši se trgovanje dugoročnim vrijednosnim papirima u cilju pribavljanja investicionih sredstava, akcija i drugih vrijednosnih papira.2. Devizno tržište - Na njemu se obavlja promet stranih sredstava plaćanja, odnosno kupovina prodaje deviza putem brokera, ovlaštenih lica i ovlaštenih banaka, kao i otkup i prodaja deviza.

3. Novčano tržište - Na njemu se susreću kratkoročna ponuda i potražnja novca; pojavljuju se dvije vrste tržišnih instrumenata: krediti i vrijednosni papiri na kratak rok.

1.18. UČESNICI NA FINANSIJSKOM TRŽIŠTUUčesnike na fmansijskom tržištu dijelimo na:1. Učesnike sa viškom kapitala koji taj višak plasiraju na tržište sa ciljem ostvarivanja prinosa (investori),2. Učesnike sa potrebom za dodatnim kapitalom koji potrebni kapital prikupljaju preko tržišta,3. Posrednike koji naplaćuju aktivno ili pasivno usluge "povezivanja" sudionika.Sve učesnike je moguće grupirati u četiri sektora:1. javni sektor2. sektor privrede i izvan privrede3. sektor stanovništva4. subjekte iz inozemstvaJavni sektor podrazumijeva državu i njene organe, organizacije, agencije ili kompanije koje se nalaze pretežno u državnom vlasništvu. U sektor privrede i izvanprivrede ubraja se veliki broj privrednih i izvanprivrednih organizacija (profitnih i neprofitnih). . Sektor stanovništva podrazumijeva domaćinstva. Subjekte iz inozemstva čine svi oni učesnici koji učestvuju i posluju na fmansijskom tržištu jedne zemlje a da pri tom nisu njeni rezidenti.1.19. FINANSIJSKE INSTITUCIJE I FINANSIJSKI POSREDNICIPrema užem shvaćanju učesnike na fmansijskom tržištu dijelimo na: 1.finansijske institucije i2.finansijske posrednike.Finansijske institucije i finansijski posrednici obuhvaćaju veliki broj učesnika, koji putem fmansijskih tržišta povezuju ponudu i potražnju za fmansijskim instrumentima.U finansijske posrednike ubrajaju se tri vrste učesnika: 1. brokeri2.investicioni bankari3.dileriBrokeri su članovi organiziranih burzi vrijednosnih papira, koji posreduju između kupaca i prodavača, a za svoje usluge naplaćuje posredničku proviziju. Dileri su učesnici tržišta kapitala koji obavljaju kupoprodaju vrijednosnih papira na tržištu preko svojih šaltera ili direktno na burzi. Dileri obavljaju prodaju vrijednosnih papira koje posjeduju.Finansijske institucije čine: - Centralna banka,- komercijalne banke,- kreditne i štedne asocijacije,- štedionice,- investicione kompanije i fondovi,- mirovinski fondovi,- osiguravajuća društva,- finansijske kompanije i si.

Najvažnija finansijska institucija u finansijskom sistemu je Centralna banka. Ona je državna institucija koja je odgovorna za vođenje monetarne politike. Monetarna politika podrazumijeva upravljanje kamatnim stopama i količinom novca u opticaju koji se još naziva i ponuda novca.Investicioni fondovi ili investicione kompanije predstavljaju finansijske institucije koje povlače sredstva manjih individualnih investitora, kojima zauzvrat emitiraju dionice ili potvrde o učešću u aktivi fonda. Investicioni fondovi zaradu ostvaruju po osnovi: naplaćenih dividendi ili kamata od investicija koje su u portfelju fonda, kao i od prodaje investicija čija je cijena porasla.Mirovinski fondovi imaju ogroman značaj u većini zemalja i veliko učešće na finansijskim tržištima, s obzirom da raspolažu velikim iznosima sredstava. Mirovinski fondovi do sredstava dolaze: iz uplata i doprinosa zaposlenih, poslodavaca i državnih organa i kroz vlastite prihode ostvarene po osnovi investiranja.Osiguravajuća društva su finansijske institucije koje na osnovu redovnih uplata komitenta izvršavaju ugovorenu isplatu u slučaju dešavanja određenog događaja. Imaju tri osnovne funkcije: zaštita imovine, mobilizacija novčanih sredstava i poboljšanje životnih uvjeta. Uvećanje sredstava osiguranja moguće je na dva načina: povećanjem obima osiguranja i prinosima od kamate po osnovi plasmana.Finansijske kompanije su, takođe, značajni učesnici na finansijskom tržištu. Do sredstava dolaze emisijom svojih vrijednosnih papira (najčešće instrumenata duga), ili uzimanjem kredita komercijalnih banaka.U ovisnosti od plasmana, mogu se podijeliti na:

prodajne (pomažu prodaju određene robe), individualne (odobravaju manje kredite), i komercijalne (odobravaju veće komercijalne kredite).

1.20. NEFINANSIJSKI I FINANSIJSKI UČESNICIU nefinansijske učesnike ubrajaju se oni učesnici Čija djelatnost, misija i ciljevi nisu previše povezani sa finansijskim sistemom ili poslovima na finansijskom tržištu. Na primjer, kompanija proizvodi određene proizvode, misija rudnika je da proizvodi rudu, fakulteti obrazuju kvalitetne studente. To su situacije kada oni osjete potrebu ili želju da plasiraju višak svojih sredstava, ili kada imaju nedostatak sredstava, pa žele ta sredstva nabaviti putem finansijskih tržišta. Za razliku od nefinansijskih učesnika, finansijskim učesnicima primarana djelatnost je fmansijsko poslovanje i rad na frnansisjkim tržištima.1.21. EMITENTI I INVESTITORISubjekti koji se na finansijskom tržištu nalaze na strani tražnje za finansijskim sredstvima ili kapitalom nazivaju se emitentima. U ulozi emitenata se mogu naći kako fmansijski tako i nefinansijski učesnici. Kao primjer možemo uzeti državu i njene organe kojima trenutno nedostaju finansijska sredstva za različite potrebe. U ulozi emitenta se mogu naći i banke, investicione kompanije, osiguravajuća društva i druge institucije koje mogu putem emisije hartija od vrijednosti da prikupljaju kapital.Investitori su subjekti na finansijskom tržištu i oni se nalaze na strani ponude tj. učesnici koji raspolažu viškom finansijskih sredstava koja žele da unosno ulože, odnosno investiraju kroz kupovinu određenog finansijskog instrumenta.

1.22. VRSTE FINANSIJSKOG TRŽIŠTAGlavna podjela finansijskih tržišta je:

1. Novčano tržište i2. Tržište kapitala

1.23. NOVČANO TRŽOŠTENovčano tržište je segment finansijskog tržišta, na kojem se trguje novcem, kratkoročnim vrijednosnim papirima sa rokom dospijeća do 1 godine, kratkoročnim kreditima, depozitima, deviznim sredstvima, mjenicama i ostalim novčanim surogatima. Pojam novčanog tržišta podrazumijeva:

- institucionalno definisan prostor i vrijeme,- ponudu i potražnju novca,- učesnike,- instrumente,- tehnologiju rada.

Novčano tržište može biti ugovoreno i otvoreno. Specijalizirana tržišta u okviru novčanog tržišta se odnose na:1. tržište novca (žiralnog),2.eskontno i lombardno tržište,3.kreditno-depozitno tržište,4.tržište kratkoročnih vrijednosnih papira.Značaj novčanog tržišta - prvenstveno proizilazi iz toga što njegovi učesnici puteni ovog tržišta obezbijeđuju uvjete za održavanje likvidnosti poslovnog subjekta, zadovoljavaju tražnju za novčanim sredstvima i ostvaruju sopstvene prihode uz minimalni mogući stupanj rizika.Privredni subjekti nastupaju na novčanom tržištu sa ciljem da:

prevladaju teškoće u vezi sa tekućim fmansiranjem, osiguraju protočnost kapitala, optimiziraju tekuće fmansiranje.

1.24. TRŽIŠTE KAPITALATržište kapitala (dugoročno tržište) je segment finansijskih tržišta na kome se trguje finansijskom aktivom, sa rokom dospijeća dužim od jedne godine. Pod tržištem kapitala se podrazumijeva ponuda i tražnja dugoročnih novčanih sredstava kao i kupoprodaja dugoročnih vrijednosnih papira. Temeljna karakteristika tržišta kapitala jeste dugoročna ponuda i tražnja novca. Institucionalni investitori su organizacije koje kupuju najveći dio vrijednosnih papira na finansijskom tržištu. Pojavljuju se u različitim oblicima: banke, mirovinski fondovi, osiguravajuća društva i si. Tržište kapitala obuhvata: 1. kreditno- investicione tržište (kupovina i prodaja kapitala), tj. ugovoreno tržište;2..tržište vrijednosnih papira (tržište obveznica, dionica i derivatnih instrumenata), tj. otvoreno tržište.Finansijsko tržište predstavlja sastavni elemenat flnansijskog sistema, te predstavlja važan preduvjet za funkcioniranje svake tržišne privrede.

1.25. VRSTE I KARAKTERISTIKE FINANSIJSKOG TRŽIŠTAFinansijska tržišta se mogu kiasifikovati prema nizu kriterija. Na primjer, mogu se klasifikovati prema:1...Formalnosti strukture: berze i izvan berzovna tržišta (OTC)2... Tome radi li se o trgovini novih ili ranije itdatih instrumenata: primarna tržišta i sekundarna tržišta3..Načinu prodaje instrumenata;otvoreno i dogovoreno tržište4..Dospječu instrumenata: tržište novca i tržište kapitala5..Obliku u kom su sredstva nabavljena: tržište vlastitog kapitala i kreditna tržišta6..Metodi trgovine: dražbovna tržišta,dilerska i hibridna tržišta.Berze uključuju fiksno mjesto trgovine, uz restriktivno defmisanje učešća na tržištu i strogo specifična pravila trgovanja.OTC tržišta ne uključuju fiksno mjesto trgovanja i u pravilu podrazumjevaju labaviju organizaciju, informativnu strukturu i pravila trgovanja.Primarna tržišta su tržišta za prodaju novih vrijednosnica. Na ovim tržištima se ugovara nabavljanje sredstava za kupovanje dugotrajne imovine i fmansiranje potreba radnog kapitala.Sekundarna tržišta predstavljaju transakcije niza brokera ili dilera ne berzi ili OTC tržištu kojima se preprodaju ranije izdate hartije od vrijednosti.Sekundarno tržište se sastoji od dva dijela:

tržišta na veliko• tržišta na malo

Prema predmetu trgovine i tržištu na kojem se obavlja trgovina razlikuje se:1..prvo tržište - sekundarno berzansko tržište - trgovina dionicama koje kotiraju na berzi2..drugo tržište - sekundarno OTC tržište - trgovina dionicama koje jotiraju na OTC tržištu3..treće tržište - sekundarno OTC tržište za dionice koje kotiraju na berzi4..četvrto tržište - elektronski trgovinski sastav za blok trgovine dionicama koje kotiraju na vodećoj berzi.Otvoreno tržište je tržište na kojem se instrumenti kao dionice i obveznice prodaju opštoj javnosti (primarno tržište), postajući često predmet višestrukih prodaja i kupovina do roka dostignuća.Tržište novca u širem smislu možemo definisati kao tržište za transakcije kratkoročniir kreditnim hartijama od vrijednosti koje su javno emitovane ili privatno plasirane. Pridružimo li ovom tržištu kratkoročne depozite i kredite banaka dobijamo tržište novca u širem smislu.Tržište kapitala u užem smislu je tržište za transakcije srednjoročnim i dugoročnim kreditnim : vlasničkim hartijama od vrijednosti javno emitovanim ili privatno plasiranim.Razvijeno tržište novca se može posmatrati kao skup (sub)tržišta za trgovinu kratkoročr instrumentima preduzeća, države i finansijskih posrednika. Tako se može govoriti o:1.. tržištu kratkoročnih hartija vrijetnosti riznice2..tržištu komercijalnih papira koje emituju preduzeća i finansijske institucije3.. tržištu velikih bankarskih depozita4.. REPO tržištu5.. tržištu srednjoročnih nota

Tržište kapitala je tržište na kojem se trguje finansijskim instrumentima sa rokom dostignuća preko godinu dana. Na ovom tržištu nabavljaju se sredstva za finansiranje dugoročnih ulaganja.Tržište kapitala uključuje: 1...bankarsko tržište koje ima veliku ulogu u finansiranju kompanija u Njemačkoj (gdje postoje industrijske banke), Italiji, Japanu (gdje banke čine finansijske centre industrijsko fmansijskih skupina), kao i TE i ZUR, 2... tržište hartija od vrijednosti - tržišta za emisiju i kasnije obično višestruke kupovine i prodaje fmansijskih instrumenata.Na razvijenim tržištima kapitala možemo razlikovati: 1.. tržište državnih nota i obveznica2..Hipotekarno tržište3.. tržište korporacijskih dionica4.. tržište korporacijskih nota i obveznica5.. tržište municitalnih obveznicaSto finansijski sistem bolje kontroliše agencijske troškove, veće su i mogućnosti kompanija nabavljanje sredstava iz dugoročnih izovra. U slučaju likvidacije emitenta vlasnici učestvuju stečajnoj masi tek nakon isplate potraživanja zaposlenika, povjerioca i države, pribavljaj finansijskih redstava emisijom dionica nosi sa sobom određene nedostatke:1.. emisija dionica tumači se kao signal da menadžment preduzeća procjenjuje daje čije dionice preduzeća precijenjena pa treba iskoristiti povoljan trenutak za takav oblik finansiranja.2.. u uslovima disperzivnog vlasništva dionica vlasnici preduzeća su manjinski dionič koji nemaju efektivno kontrolu nad aktivnostima menadžmenta.Zajmovna tržišta uključuju tržišta za kratkoročno, srednjeročno i dugoročno zaduživanje.

2.Medjunarodno bankarstvo

Vrijeme koje nam je donijelo ogromne promjene na geografsko političkom, ekonomskom i socijalno kulturnom planu ,strašna razaranja, ljudske žrtve,materijalne štete nakon 2 svjetskog rata,niz lokalnih, ograničenih ratova. Krenulo se u izgradnju svijetskog mira i demokratije, u evropske i interkontinentalne, u međunarodne i međudržavne poslovne ugovore u interesu dobre saradnje na nacionalnom i internacionalnom planu, u cilju ekonomskog i društvenog razvoja.

2.1. INTERNI FAKTORI RAZVOJA MEĐUNARODNIH AKTIVNOSTI BANAKAPočetkom 6O-tih godina nastaju promjene u okviru nacionalnih bankarskih sistema koje su nužno dovele do povećanog značaja međunarodnih finansijskih transakcija u poslovmoj politici većih banaka.2.2. KONCENTRACIJA BANAKAUočen dugoročni trend koncetracija poslovnih banaka, koji je praćen sve većom diferencijom poslovnih jedinica i ostalih organizacionih dijelova u okviru složenih poslovnih bankarskih sistema. Integracija se odigrava ne samo kod istorodnih banaka, već i između različitih tipova banaka, kao i izmađu banaka i štedionica i nebankarskih finansijskih institucija. Kada je započeo proces koncetracije banaka, nastale krupne banke su ugrozile opstanak mnogih malih banaka, koje su se inače oslanjale na šaltersko poslovanje. Zbog toga je većina banaka pristupila fomrulisanju strategija međusobnog integrisanja i preuzimanja.2.3. UNIVERZIJALIZACIJA BANAKAU nekim zemljama je početkom 80-tih godina započeo process univerzijalizacije banaka(SAD) dok u evropskim bankarskim sistemima ovaj proces je ubrzan. Došlo je do preorjentaciie sa specijahzovane na univerzalnu banku.Velike banke postaju univerzalne banke kod kojih nestaje strikno bilansno i funkcionalno razgraničenje između komercijalnih banaka, koje kreiraju novac i štednih i drugih finansijskih institucija koje vrše distribuciju postojeće likvidnosti sistema.2.4. DEREGULACIJA NACIONALNIH BANKARSKIH SISTEMAPostoje: različita shvatanja 6 pojmu regulacija. Najprije, to je politika koja treba da ispravi propuste tržišta donošenjem i sprovođenjem pravila koja ograničavaju ponašanje svih ili nekih učesnika na tržištu. Regulacija može biti i odluka da se iz određenih razloga intervehiše na tržištu. U osnovi regulacije je očekivanje da će se adekvatnim akcijama i korišćenju predviđenih mjera i instrumenata uticati na povećanje efekata u bankarstvu. Došlo je do homogenizacije fmansijske uslužne industrije i do opšte konkurencije bankarskih i nebankarških flnansijskih institucija.2.5. MARKETIZACIJA BANKARSTVADošlo je do opšte marketizacije fmansijskog sektora, čime je marketing strategija postala sastavni dio poslovne politike svake one banke koja računa na veći profit na poboljšanje kokurentske pozicije, a ponekad i na opstanak. Sve institucije flnansijske usližne industrije povećavaju broj zaposlenih marketing specijalista, razvijaju marketing funkciju, kao i marketing organizacionu strukturu. Neke banke sprovode marketing kampanje.

2.6. HOMOGENIZACIJA BANKARSKIH INSTITUCIJAHomogenizacije u bankarstvu. Bankarska uslužna industrijska revolucija postala dio šire flnansijske uslužne industrije. Veliki lanci robnih kuća velike industrijske korporacije i njihove fmansijske kompanije i osiguravajuća društva preobrazili su se u kompleksne fmansijske institucije s pretenzijom da obuhvate cjelokupno finansijsko poslovanje svojih klijenata.2.7. SEKJURITIZACUA U BANKARSTVURadi se o tome da su i prije zvaničae deregulacije konverzijalne banke počele sa emitovanjem vrijednosnih papira i pretvaranjem svojih zajmova u tržišne oblike , a to je u osnovi sekjuritizacije. Smanjuje se priliv finansijske štednje preko banaka i sve veća masa novčanog kapitala je izvan bankarske intermedijacije, a povećava se intennedijacija nebankarskih finansijskih institucija.2.8. PRODOR FINANSUSKTH KONGLOMERATA banaka su izvršile protivudar, najprije u periodu regulacije širenjem vanbilansnih stavki što im omugučava ponovni prodor u oblast direktnog finansiranja. a nakon deregulacije povećanim učešćem na tržištu hartija od vrijednosti.

2.9. ULOGA I ZNAČAJ TEHNOLOGIJE U BANKARSTVUtehnička opremljenost je neophodan faktor svih finansijskih inovacija. Najznačajmija inovacija je otvaranje novih tržišta, što je omogućeno oslobađanjem finansijskih tržišta od prevelike zakonske državne kontrole.informacionoj tehnologiji je integralna obrada mnoštva i n f o r m a c i j a i s v e b r ž e i j e f t i n i j e o b a v l j a n j e f i n a n s i j s k i h t r a n s a k c i j a .2.10. NACIONALNI I MEĐUNARODNI OBLICI ELEKTRONSKOG BANKARSTVAElektronsko bankarstvo prestavlja najznačajniju fmansijsku inovaciju, koja je omogućila informaciona kompjuterska tehnologija .Elektronsko bankarstvo predstavlja sistem elektronskog prenosa sredstava i automatizaciju bankarskog poslovanja.

2.11. MEĐUNARODNA REGULACIJA BANKARSKIH AKTIVNOSTIimala je za cilj harmonizaciju odnosa između zemlje osnivača banaka i zemljama gdje je osnovana banka, u pravcu izjednačavanja-statusa inostranih banaka sa domaćim bankama, a time i ukidanja ranije diskriminacije inostranih banaka. Cilj je da se na svijetskom planu institucionalizuje standardno harmonično i stabilno funkcionisanja banaka u međunarodnom finansijskom sistemu, minimizuje rizik i stvore jedinstveni uslovi kompetitivnosti.2.12. GLOBAUZACIJA FINANSUSKIH TRŽIŠTA znači da je brzina njihovog odvijanja jedino ograničena propusnom moći kompjutera.Prva faza započinje sredinom 6o-tih godina XX vijeka:1. Formirane su ekonomske integracije između homogenih grupacija zemalja ;2. Brzo su se razvijali mađunarodni trgovinski odnosi;3 .U razvijenim tržišnim privredama krupne korporacije internacionaliziraju svoje poslovanje;Druga faza globalizacije se vezuje za 70- te godine tokom kojih su finalizirani finansijski odnosi, naročito preko međunarodnog bankarstva. Treća faza odvija 80-tih godinama. Prvo, eskalirao je problem prezaduženosti zemalja u razvoju (ZUR), drugo tada se intenziviraju procesi ka izgradnji evropskog monetarnog i fmansijskog sistema (EMS). Treće formiraju se novi finansijski centri svijeta.

Četvrta faza globalizacije finansijskih tržišta započinje početkom 90-tih godina i može se reći da se i danas odvija.Do saznanja o osnovnim karakteristikama globalnog fmansijskog tržišta može se doći analizom: 1. obima i strukture finansijskih resursa,.2.strukture učešća osnovnih grupacija zamalja na tržištu,3.institucionalne i sektorske strukture4.stepen povezanosti domaćih sa međunarodnim tržištem (osmoza),5. pozitivnih efekta rizika i kontrole.Veoma značajan faktor globalizacije finansijskog tržišta bilo je finansijsko integrisanje zemalja nekadašnje Evropske ekonomske zajednice u okviru Evropske unije, gdje su garantovane slobode kretanja kapitala, pružanja finansijskih usluga i formiranja fiansijskih institucija.

2.13. INDIKATORI EKSPANZIJE MEĐUNARODNOG BANKARSTVApostoje dva pristupa: institucionalni i funkcionalni. Institucionalni pristup podrazumjeva analizu institucionalne strukture i mreže banaka na svijetskom finansijskom tržištu. Funkcionalni pristup se zasniva na analizi bilansnih pokazatelja obima i strukture prelijevanja fmansijskih resursa na međunarodnom tržištu. Kod funkcionalnog pristupa ekspenzije sagledavaju se na osnovu analiza bilansnih pokazatelja obima i strukture prelijevanja finansijskih resursa na tržištu, kao što su: 1.bruto međunarodne obaveze banaka, 2. bruto međunarodni plasmani, 3.neto bankarski krediti na međunaronom tržištu, 4. neto obim Evrovalutnog tržišta.2.14. BANKARSTVO NA MALOodlikuje mnoštvom transakcija male pojedinačne vrijednosti, kako na strani aktive, tako na strani pasive. odlikuje se mnoštvom transakcija male pojedinačne vrijednosti, kako na strani aktive, tako na strani pasive.Ekonomija u obimu u bankarstvu na malo se postiže preko različitih organizacionih formi. U evropskim zemaljma ostvaraju se preko manjeg broja većih banaka koje imaju mnoštvo filijala što im omogućuje dominaciju u platnom prometu.2.15.BANKARSTVO NA VELIKObanke imaju veliki broj komitenata, kao Što su multinacionalne kompanije, vlada i državna preduzeća. Stvaraju likvidnost time što većina Ulagača obezbjeđuje sigurnost da se ulozi mogu povući uz najavu na kratak rok, uprkos tome što drže sredstva koje dospjevaju mnogo kasnije.Banke na veliko se obezbjeđuju od rizika nelikvidnosti primjenom principa "usklađivanja".2.16. MEĐUNARODNO BANKARSTVOPrimjenili aranžmane kojima se rizici od kamatnih stopa u potpunosti transferišu na teret zajmoprimaca i to na dan potraživanja zajma. Kratkoročnoj osnovica bi ih transferisale u vidu zajmova na drugim mjestima i u drugim valutama,često i na mnogo duže rokove.

2.17. INVESTICIONA FUNKCIJA U BANKARSTVUBanke da bi osigurale svoju rentabilntost određena sredstva investiraju u kupovinu investicionih instrumenata a samim investiranjem održajavu dovoljan stepen likvidnosti: jer se mnogi zajmovi nemogu prodati prije isteka roka dospijeća. Stoga banke kupuju vrijednosne papire koje mogu lako unovčiti u slučaju da im je hitno potreban gotov novac za izmirenje svojih obaveza. Eurovalutni depoziti su depoziti u jednoj valuti, a smješteni u zemlji u kojoj ta valuta nije domaća. To su depoziti oroceni na određeni rok dospijeća, a najčešćem 30, 60 ili 90 dana. Međunarodni eurovalutni depoziti nose veći rizik i dosta su nelikvidni. Bankarski akcept je mjenica trasirana na poslovnu banku koja je akceptirana, sa time ona preuzima na sebe neopozivu obavezu da novčani iznos naznačen na mjenici isplati njenom donosiocu na dan dospijeća obaveze.Kreditni rizik ili rizik druge ugovorne strane - određuje se kao vjerovatnoća da dužnik izdavalac finansijskog sredstva neće biti sposoban platiti kamatu ili otplatiti glavnicu prema uslovima utvrđenim u sporazumu o kreditiranju - sastavni je dio bankarskog poslovanja.Razvrstavanjem investicionih instrumenata u dvije glavne kategorije instrumente:

1. tržište novca i2. instrumente tržišta kapitala

2.18. INVESTICIONI INSTRUMENTI KOJI BANKAMA STOJE NA RASPOLAGANJUOdobravanje kredita osnovna je, ali ne i dovoljna usluga za ostvarivanje profita.Zato se banke često odlučuju da određena sredstva (višak sredstava) plasiraju u kupovinu investicionih instrumenata., time osiguravaju svoju rentabilnost, i održavaju dovoljan stepen likvidnosti jer se mnogi zajmovi ne mogu prodati prije isteka roka dospijeća. Stoga banke kupuju vrijednosne papire koje mogu lahko unovčiti u slučaju da im je hitno potreban gotov novac za izmirenje svojih obaveza. Investicioni instrumenti koji bankama stoje na raspolaganju mogu se svrstati u dvije osnovne skupine:1. instrumenti tržišta novca,2.insmmenti tržišta kapitala.

2.19. INSTRUMENTI TRŽIŠTA NOVCA imaju rok dospijeća do godinu dana, nose manji rizik (odbacuju i manji prinos), ali se mogu lahko prodati, tj. likvidni su. U ove instrumente spadaju; blagajnički zapisi {treasurj bilb\ kratkoročne državne mjenice i obveznice (treasioj notes and bonds), vrijednosni papin federalnih agencija, certifikati o depozitu (CD), međunarodni eurovalutni depoziti bankarski akcepti, komercijalni zapisi i kratkoročne municipalne obaveze.2.20. BLAGAJNIČKI ZAPISI su kratkoročni instrumenti koje izdaje država i imaju rok dospijeća do godinu dana. Mogu imati dospijeće od 91 dan (tromjesečni). 182 dana (šestomjesečni) ili P mjeseci (jednogodišnji). Imaju visok stepen sigurnosti i mogu se koristiti kao kolateral "Kolateral je vlasništvo koje se zalaze u korist kreditora u svrhu garancije naplate, dođe li dužnik u situaciju nemogućnosti vraćanja duga. Na blagajnice zapise se ne isplaćuje kamata. Kupac ovog instrumenta plaća manji iznos od iznosa njegove vrijednosti po dospijeću.

Prinos se sastoji u povećanju cijene blagajničkog zapisa. Ova metoda izračunavanja stope povrata se naziva diskontom.2.21. KRATKOROČNE DRŽAVNE MJENICEU trenutku njihovog izdavanja, državne mjenice i obveznice imaju rok dospijeća od 1 do 10, odnosno 20 godina, ali se u posljednjoj godini prijeisteka roka dospijeća smatraju instrumentima tržišta novca. Ovi investicioni instrumenti su osjetljiviji na rizik kamatne stope od blagajničkih zapisa i teže ih je unovčiti, ali upravo zbog rizika kamatnih stopa, one donose i veći prihod.2.22. VRIJEDNOSNI PAPIRI FEDERALNIH AGENCIJA Mjenice i obveznice koje prodaju agencije u vlasništvu Federalne Vlade, poznate su kao vrijednosni papiri federalnih agencija. U takve agencije ubrajamo:1.. Federalnu nacionalnu hipotekama asocijaciju2.. Banku federalnih zemlj išta3.. Federalnu stambeno-hipotekarnu agenciju4.. Marketinšku asocijaciju studentskih kreditaOne izdaju vrijednosne papire da bi osigurale sredstva za finansiratije pitanja koja su od nacionalnog interesa.2.23. CERTIFIKATI O DEPOZITUJe vrijednosni papir koji izdaje banka i koji donosi kamatu za deponovana sredstva. Certifikati o depozitu imaju mali rizik. U slučaju prijevremenog raskida ugovora o oročenju, predviđene su i određene kazne..Banke danas mogu izdati dvije vrste certifikata o đepozitu:1.. male, potrošački orijentisane CD-e (500 - 100 000 dolara),2.. velike, poslovno orijentisane CD-e -jumbo (preko 100 000 dolara).2.24. MEĐUNARODNI EUROVALUTNI DEPOZITsu depoziti denominirani u jednoj valuti, a smješteni u zemlji u kojoj ta Valuta nije domaća. To su depoziti Oročeni na određeni rok dospijeća, a najčešće na 30, 60 ili 90 dana. Međunarodni eurovalutni depoziti nose veći rizik i dosta su nelikvidni.2.25. BANKARSKI AKCEPTIje mjenica trasirana na poslovnu banku koja je akceptirana, sa tim ona preuzima na sebe neopozivu obavezu da novčani iznos naznačen na mjenici isplati njenom donosiocu na dan dospijeća obaveze.2.26. KOMERCIJALNI ZAPISIsu neosigurane mjenice koje izdaju kompanije. Rok dospijeća im je maksimalno 270 dana. Isto kao i blagajnički zapisi i bakarski akcepti, i većina komercijalnih zapisa se izdaje uz diskont u odnosu na njhovu nominalnu vrijednost. S obzirom da ih izdaju kompanije, kamatna stopa direktno zavisi od nivoa rizika odgovarajuće kompanije. Velike kompanije koriste komercijalne zapise u svrhu kreditiranja svojih klijenata.2.27. KRATKOROČNE MANICIPALNE OBAVEZEsu vrijednosni papiri sa rokom dospijeća do godinu dana, koje izdaju lokalne (kantonalne, gradske i opštinske) vlasti. One se izdaju da bi zadovoljile trenutnu potrebu za gotovinom u svrhu finansiranja investicija. Ovi instrumenti su izuzeti od plaćanja poreza i zato su privlačne investitorima.

2.28. INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA imaju rok dospijeća duži od godinu dana i imaju veće stope povrata. U instrumente tržišta kapitala kojima se banke služe ubrajamo: dugoročne državne mjenice i obveznice (treasury notes and bonds), municipalne mjenice i obveznice, te korporativne mjenice i obveznice.2.29. DUGOROČNE DRŽAVNE MJENICE I OBAVEZNICEOsnovna razlika između državnih mjenica i državnih obveznica je u njihovom dospijeću. Mjenice imaju rok dospijeća od 1 do 10 godina. Obveznice su s rokom dospijeća dužim od 10 godina, a najviše do 20 godina.2.30.MUNICIPALNE OBAVEZNICE I MJENICE To su vrijednosni papiri koje izdaju lokalne vlasti na period duži od godinu dana. I ovi instrumenti su izuzeti od poreskog plaćanja, ali pod uslovom da su namijenjeni finansiranju javnih, a ne privatnih investicija.Svrstavamo ih u dvije kategorije:1..obveznice s uobičajenim obavezama (GO) - imaju podršku vlade,2..pribodne obveznice - mogu biti korištene u svrhu fmansiranja dugoročnih projekata koji ce u budućnosti nositi prihode.2.31.KORPORATIVNE MJENICE I OBAVEZNICEKorporativne mjenice su vrijednosni papiri koje izdaju kompanije na rok dospijeća do 5 godina dok korporativne obveznice izdaju isti subjekti, ali na duži rok dospijeća. Ovi instrumenti nisu tako privlačni bankama zbog većeg kreditnog rizika u odnosu na vladine instrumente ali daiu veći prihod.

2.32. OSTALI INVESTICIONI INSTRUMENTI Su: struktuirane mjenice, sekjuritizovana aktiva i podijeljeni vrijednosni papiri.2.33. STRUKTUIRANE MJENICE Neto dobit koju nose struktuirane mjenice je manja od one koju daju državni instrumenti.2.34. PODJELJENI VRIJEDNOSNI PAPIRI razvijaju đileri, tako što razdvajaju glavnicu i kamatu od orginalnog dužničkog vrijednosnog papira. Oni zatim prodaju ova dva odvojena potraživanja. Potraživanja po plaćanju samo glavnice nazivaju se PO (samo - glavnicđ) vrijednosnog papira, a potraživanja po toku sredstava samo od kamata obećanih na vrijednosni papir nazivaju se i© {samo — kamate) Vrijednosnog papira.

2.35. FAKTORI KOJI UTIČU NA IZBOR INVESTICIONIH VRIJEDNOSNIH PAPIRA osnovni su: 1.. očekivana stopa povrata,2.. izloženost oporezivanju3.. rizik kamatne stope,4..kreditni rizik5.. poslovni rizik6..rizik likvidnosti7.. rizik opoziva8..rizik prerane otplate9..zahtjevi za jamstvom

2.36. OČEKIVANA STOPA POVRATA Da bi smo odredili stopu povrata, moramo izračunati dobit po dospijeću, akoce se vrijednosni papiri držati do dospijeća, ili izračunati planiranu dobit u periodu posjedovanja od trenutka kupovine, pa do prodaje.2.37. IZLOŽENOST OPOREZIVANJUNa većinu prihoda od investicija banaka i drugih finansijskih investicija plaća se porez. Veće banke obično u najvišem poreznom razredu, tako da one često preferiraju neoporezive državne municipalne mjenice i obveznice (vrijednosni papiri lokalnih vlasti koji nisu oporezivi). Male banke su u nižim poreskim razredima, tako da ulicaj poreza na njihovo pribavljanje investicionih instrumenata nije tako veliki.2.38. RIZIK KAMATNE STOPEKamatni rizik je problem kojem su izložene sve finansijske institucije. Treba naglasiti da su većem kamatnom riziku više izloženi dugoročni, nego kratkoročni vrijednosni papiri. U posljednje vrijeme upravljanje kreditnim rizikom postala jedna od glavnih aktivnosti menadžera banaka i ostalih fmansijskih institucija. Cilj tog upravljanja je održavanje izloženosti rizicima u određenim okvirima. Da bi se zaštitile od ovog rizika, banke trguju jjučersima, opcijama i kamatnim snap-ovima. Krajnju odgovornost za upravljanje kamatnim rizikom ima nadzorni odbor banke2.39. KREDITNI RIZIKodređuje se kao vjerovatnoća da dužnik ili izdavalac finansijskog sredstva neće biti sposoban platiti kamatu ili otplatiti glavnicu prema uslovima utvrđenim u sporazumu o kreditiranju. Kreditni rizik može rezultirati kašnjenjem plaćanja, ili Čak neplaćanjem, što u velikoj mjeri utiče na likvidnost banke, tj. na njenu sposobnost izmirenja kratkoročnih obaveza.2.40. POSLOVNI RIZIKobuhvata sve negativne događaje koji su rezultat slabljenja ekonomije u kojoj djeluje određena banka. Ti događaji direktno utiču na kreditnu aktivnost banaka.2.41. RIZIK LIKVIDNOSTIje rizik kojem su izložene sve banke i predstavlja rizik od nesposobnosti izmirenja kratkoročnih obaveza. Povećana potreba za likvidnošću najčešće nastaje usljed povlačenja sredstava od strane velikog broja deponenata. Da bi osigurale odgovarajući stepen likvidnosti, ali istovremeno da ne bi držale velike iznose u gotovini, banke često investiraju u likvidnije vrijednosne papire. Upravljanje likvidnošću jedna od fundamentalnih obaveza banaka i sastavni je dio procesa upravljanja aktivom i pasivom.2.42. RIZIK OPOZIVA Većina kompanija i neke vlade koje izdaju investicione vrijednosne papire zadržavaju pravo opoziva tjh instrumenata prije njihovog dospijeća. Banke se mogu zaštiti od ovog rizika nadva načina:•izbjegavanjem kupovine vrijednosnih papira s ovom opcijom,•kupovinom obveznica koje nose duže vrijeme odgađanja opoziva (tako da se opoziv ne može pojaviti za nekoliko godina).2.43. RIZIK PRIJEVREMENE OTPLATEse može javiti ako se kamatne stope spuste. U tom slučaju dužnici se refmansiraju po nižim stopama, a vrijednosni papiri se ranije isplaćuju.

2.44. INFLATORNI RIZIK je prisutan kada dođe do porasta cijena roba i usluga na njihovim tržištima. Usljed toga dolazi do slabljenja kupovne moći prihoda od kamata i otplaćene glavnice od kredita i vrijednosnih papira. Banke se od inflatornog rizika mogu zaštiti preko kratkoročnih vrijednosnih papira i vrijednosnih papira s promjenljivim kamatnim stopama.2.45. ZAHTJEVI ZA JAMSTVOBanke u SAD-u, da bi prihvatile državne depozite, moraju položiti zalog kako bi javna sredstva bila na sigurnom, "Prvih 100 000 dolara tih javnih depozita pokriveno je saveznim osiguranjem depozita; ostatak se mora osigurati iz državnih vrijednosnih papira vlade SAD-a i vrijednosnih papira saveznih agencija koje banka posjeduje.

2.46. MEĐUNARODNE BANKARSKE GARANCIJEje pojam koji se koristi za oznaku specifičnog pravnog instituta personamo-pravnog osiguranja potraživanja, koje osiguranje na traženje jedne osobe banka daje drugoj osobi. Bankarske garancije nastale su u međunarodnoj poslovnoj praksi i institut su autonomneg trgovačkog prava. Prednost bankarske garancije u odnosu najemstvo se ogleda u njenoj bržoj i efikasnijoj realizaciji s obzirom da u slučaju neizvršavanja obaveze od strane dužnika, povjerilac ne mora pokretati sudski spor radi namirenja svoga potraživanja. Ona je dakle, sigurnija jer ispunjenje dužnikove obaveze garantuje banka kao fmansijska institucija. Banka svoju obavezu iz garancije izmiruje u novcu, bez obzira na to da li se garancijom obezbjeđuje ispunjenje novčane ili nenovčane obaveze.2.47. POJAM. RAZVOJ I VRSTE BANKARSKIH GARANCIJA Rizici se mogu klasificirati na: a) rizik iz ugovornog odnosa, b) rizik uslijed nesolventnosti kupaca, c) politički rizici i d) rizici vezani za ekonomsku situaciju. Teorijske definicije bankarske garancije: 1.. Bankarska garancija kao jednostrano obavezni ugovor kojim se banka kao garant obavezuje prema korisniku bankarske garancije.da mu nadoknadi Štetu zbog neostvarivanja privrednog interesa,2..Bankarska garancija kao jednostrani pravni posao kojim se banka kao garant obavezujeda će korisniku garancije isplatiti novčani iznos iz bankarske garancije ukoliko dužnik iz osnovnog posla ne izvrši svoju ugovornu obavezu,3..Bankarska garancija je obaveza banke prema korisniku da će mu za slučaj da treće lice neispuni obavezu o dospjelosti namiriti obavezu ako su. ispunjeni uslovi navedeni u garanciji.Prema odnosu bankarske garancije i osnovnog posla, dijele se na: a) Nesamostalne (akcesome, zavisne, uslovne) su garancije kod kojih obaveza banke kao garanta zavisi od obaveze dužnika iz osnovnog posla.b) Samostalne (independent, nezavisne, bezuslovne) su pravno potpuno odvojene od osnovnog posla na bazi kojeg nastaju ili od bilo kojeg drugog uslova.

2.48. ODNOSI KOD BANKARSKIH GARANCIJABankarske garancije imaju 3 obilježja:1.. Postoje najmanje 3 odnosa: odnos dužnika i povjerioca iz osnovnog posla; odnos dužnika i banke o davanju garancije; odnos povjerioca iz osnovnog posla i banke garanta,2.. Svi pravni odnosi i poslovi su samostalni,3..Odnosi u bankarskoj garanciji vežu trgovačka i proizvodna preduzeća sa bankama.

Ugovor o bankarskoj garanciji se redovno zaključuje u pismenoj formi, a stranke su dužnik iz osnovnog posla (nalogodavac) i banka (nalogoprimac).Davalac garancije (punudilac) je uvijek banka, Korisnik garancije je povjerilac iz osnovnog posla. Prema ZOO: zakonski (ex lege) i oni po prirodi posla bitni elementi su:1. Novčani iznos na koji bankarska garancija glasi2. vrste garancije. Kod nesamostalnih garancijauslovi obuhvataju i neizvršenje tj. neuredno izvršenje, a kod samostalnih ova vrsta uslova ne postoji.3.Pisana forma4. Označenje obaveze trećeg lica kod akcesornih garancija.Bitni elementi po prirodi posla su: firma i adresa banke; firma i adresa korisnika; posao koji se obezbjeđuje bankarskom garancijom; rok važenja bankarske garancije; mjesto izdavanja- potpis banke garanta.Nebitni elementi: broj bankarske garancije, klauzula o vraćanju bankarske garancije. Rok važenja bankarske garancije je vremenski period u kome postoji obaveza banke da isplati garantovanu2.49. OBAVEZA PLAČANJA BANKARSKE GARANCIJE prestaje: izjavom korisnika da banku oslobađa odgovornosti; sporazumom korisnika i banke o prestanku obaveze; isplatom garantovaue surne izuzev kod revoiviog bankarske garancije; istekom roka važeaja garancije. Banka plaća cjelokupan iznos. Isplatu mora izvršiti banka koja je izdala garanciju. Plaćanje se može izvršiti korisniku ili licu na koje je garancija prenesena valjanom cesijom. Obaveza plaćanja postoji i izvršava se u periodu važenja garancije. Bankarska garancija prestaje da važi; određenog datuma ili istekom roka; uslovne bankarske garancije kada korisnik obavijesti banku daje nastupio događaj; istekom 6 godina od dana izdavanja.Pravno utemeljeno odbijanje plaćanja garancije banka vrši na osnovu prigovora i to: 1..osnovnog posla2.. iz posla bankarske garancije3..iz ličnog odnosa sa korisnikomKod nesamostalnih garancija, banka je ovlaštena i dužna da istakne sve prigovore koje iz osnovnog posla njen nalogodavac ima prema korisniku garancije, kao svome povjeriocu.Kod samostalnih garancija problem je ekonomske prirode: -kod kauzalnih banka može korisniku kao prigovor istaći svoje pravo koje potiče iz neostvarivanja te klauze, a pored toga ima i druge prigovore karakteristične za apstraktne samostalne garancije,-kod apstraktnih samostalnih garancija prigovori se dijele na: a) one koji potiču iz posla garancije (objektivni); b) iz ličnog odnosa banke sa korisnikom (subjektivni).Objektivni prigovori su: osnovni posao ne postoji ili nije punovažan; prigovori iz sadržaja bankarske garancije; prigovori koji neposredno potiču iz zahtjeva za plaćanjem, a posredno iz same garancije.Subjektivni prigovori su: prigovor kompenzacije, prigovor prevare, prigovor nezakonitosti ili nemoralnosti osnovnog posla, prigovor daje korisnik namjerno spriječio izvršavanje obaveza dužnika iz osnovnog posla.2.50. PRENOS PRAVA IZ GARANCIJEkorisnik stiče subjektivno pravo na naplatu odredjene sume. U teoriji, ovo pravo je:

Uslovi za prenos prava bankarske garancije: 1.korisnik bankarske garancije može svoje pravo iz bankarske garancije ustupiti trećem licu samo sa ustupanjem potraživanja koje je osigurano putem bankarske garancije i prenosom svojih obaveza u vezi s osiguranim potraživanjem;2..korisnik bankarske garancije vrši prenos prava iz bankarske garancije samo ako je prethodno trećem licu ustupio osnovni ugovor.Ukoliko cesionar, na subjekt na koji je preneseno pravo iz osnovnog posla, ne podnese dokaze o prenosu ugovora, banka je ovlaštena da odbije plaćanje:- pitanje prenosivosti bankarske garancije treba rješavati u osnovnom ugovoru- prenos se vrši ugovorom o cesiji

2.51. PODJELA BANKARSKIH GARANCIJAMopgu da se razvrstavaju i klasificiraju odnosno podjela je:a) vrsta ugovora čije se ispunjenje obezbjedjuje garancijomb)broj banaka koje preuzimaju garancijsku obavezuc)uslov koji treba da bude ispunjen da bi se došlo do isplate garancijed)obaveza polaganja pokrića za izdatu garancijue)nacionalnost banke koja izdaje garancijuSve bankarske garancije se mogu svrstati u dvije velike grupe.Prvu grupu čine sve one bankarske garancije kod kojih se ne traži da bude ispunjen neki uslov da bi došlo do isplate garancije. Dok bi u drugoj grupi pripadale garancije kod kojih se traži da bude ispunjen uslov od strane korisnika garancije. Garancije iz prve grupe se nazivaju bezuslovnim garancijama, a iz druge grupe uslovnim garancijama.Bankarske garancije dakle, mogu da se dijele prema predmetu osnovnog posla, odnosno ugovora čije se ispunjenje obezbjeđuje bankarskom garancijom.Prema tome imamo:1) garancije za dobro izvršenje posla;2)garancije za, vraćanje avansa;3)konsignacione garancije.Bankarske garancije mogu da se dijele prema broju garanata na; a)konzorcij ame garancijeb)individualne garancije.Bankarske garancije mogu da se dijele na: pokrivene i nepokrivene garancije.Pokrivene bankarske garancije su one kod kojih nalogodavac za izdatu garanciju polaže odgovarajuće novčano pokriće iz koga banka plaća obaveze iz garancije. i obrnuto, nepokrivene garancije bile bi, dakle, one garancije kod kojih nalogodavac ne daje banci garantu prije izdavanja garancije novčano pokriće.Bankarske garancije mogu da se dijele na:direktne i indirektne. Ukoliko banka garant izda garanciju trećem licu, odnosno korisniku garancije po nalogu svog komitenta, tada je u pitanju direktna garancija.Bankarske garancije možemo podijeliti na: bankovne garancije s naslova jemstva i bankovne garancije s naslova samostalnog garancijskog ugovora.Najznačajniji kriteriji za klasifikaciju i podjelu bankarskih garancije sljedeći:

a)vrsta ugovora Čije se izvršenje obezbjeđujeb)uslov koji mora biti ispuljen da bi se isplatio garantni iznosc)zavisnost bankarske garancije od osnovnog posla2.52. LICITACIONE GARANCIJE (guarantvfor adjudication) Licitactonom garancijom banka korisniku obezbjeđuje isplatu određene sume pod predviđenim uslovima u slučaju da nalogodavac povuče svoju ponudu a jamče, najčešće ponudama licitacije, ili ih odbije da zaključi ugovor u skladu sa uslovima javne licitacije, ako bude izabran kao najpovoljniji ponuđač.A ako se radi o izvođenju Investicionih radova nije mjerodavna samo cijena nego i drugi uglovi kao što su: a) tehnička i kadrovska opremljenost izvođača;b) iskustvo koje ima na poslovima koji čine predmet licitacije;c) rokovi završetka objektad) potvrde o bonitetu.U ponudi, pored tehničke i tehnološke koncepcije planiranog investicionog objekta sa odgovaajućim ekonomsko-finansijskini uslovima, najčešće predviđa i obaveza za učesnika na licitaciji da uz ponudu dostavi i garanciju neke prvoklasne banke.Garancija za učešće na licitaciji obezbjeđuje naručioca (investitora) od rizika da ponuđač čija ponuda bude prihvaćena ne ispuni obaveze predviđene u licitacionim uslovima, a koje se sastoje u obavezi da zaključi glavni ugovor ili da pribavi garanciju za dobro izvršenje posla. 2.53. Rizici koii se pokrivalu licitacionom garancijomako nije ništa drugo pređvidjeno, pokrivaju se jednom bankarskom garancijom Ali to ne znači da se ovi rizici ne mogu pokriti i sa više bankarskih garancija koje je izdala jedna ili više banakaLicitacione garancije su redovno bezuslovne garancije, odnosno takve garancije kod kojih se ne traži da korisnik garancije ispuni bilo kakvu obavezu sa svoje strane da bi tako stekao pravo da zadaje naplatu novčanog iznosa na koji garancija glasi.2.54. VISINA GARANTNOG IZNOSAVisina garantnog iznosa kod licitacione garancije se u praksi određuje na dva načina i to u Mesnom iznosu ih u određenom procentu od ukupne predračunske vrijednosti investicionog objekta ih u određenom procentu od vrijednosti robe koja se isporučuje nakon izbora najpovoljnijeg ponuđača. 2.55. Rok važenja licitacione garancije 1..prestaje po proteku određenog vremena koje se računa od daturha izdavanja garancije i neke slučajeve posebnog prestanka garancijeske obaveze, kao na primjer, u momentu prihvatanja ponude najuspješnijeg ponuđača, prestaju garancije koje su dali ostali učesnici na licitaciji nezavisno od toga da li je njihov rok važenja prestao,2.. kad je zaključen ugovor u skladu sa ponudom ili kadse investitoru prezentira bankarska garancija za dobro izvšenje posla (ugovora).3.. kad je investitor nakon sprovedene licitacije izmjeni lictacione usiove, odnosno uslove za zaključenje ugovora koji su zasnovani na licitacionimuslovima, U ovom slučaju licitaciona garancija prestaje u momentu kad su ispunjeni prvobitni predviđeni licitacioni uslovi.

2.56. GARANCIJA ZA DOBRO IZVRŠENJE POSLA (performance guarantees) jeste takva garancija kojom se banka garant obavezuje da će investitoru (korisniku garancije) isplatiti određenu novčanu sumu u slučaju da dužnik ne ispuni ili neuredno ispuni svoje ugovorne obaveze. Garancija za dobro izvršenje posla veoma se Široko koristi u praksi, jer se pomoću ove garancije može obezbjediti ispunjenje bilo kog obligacionog ugovora. Garancijom za dobro izvršenje posla (ugovora) kod ugovora iz oblasti investicione izgradnje pokriva se rizik neispunjenja ugovora kao i rizik neurednog ispunjenja. Za ovu vrstu bankarske garancije bitno je da je njen korisnik obezbjeđen od štete do koje može doći zbog neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora u vezi s kojim se izdaje bankarska garancija.2.57. BEZUSLOVNA BANKARSKA GARANCIJA podrazumjeva se garancija u kojoj nije naveden uslov od čijeg ispunjenja zavisi isplata garantnog iznosa, Kod ove garancije dovoljno je da korisnik garancije, uz zahtjev za plaćanje, podnese izjavu u kojoj navodi da dužnik iz osnovnog ugovora nije izvršio svoju obavezu ili nije uredno ispunio svoje ugovorne obaveze i dm na osnovu toga ostvari svoja potraživanja koja ima prema banci garantu. Banka garant je dužna da svoju garancijsku obavezu ispuni čim je korisnik garancije podnio zahtjev za isplatu. Međutim, ukoliko banka garant odbije da ispuni ovu svoju obavezu biće odgovorna i obavezna da korisniku garancije nadoknadi cjelokupnu štetu koju je ovaj zbog toga imao. Ova šteta se može prevaliti na nalogodavca. Korisnik garancije, koristeći svoja ovlaštenja može zlouptrijebiti garanciju tako što će naplatiti garantni iznos, a nije ispunio svoju obavezu iz osnovnog ugovora koju je dužan bio da ispuni.2.58. SAMOSTALNA BANKARSKA GARANCIJA je oblik kakav se danas masovno koristi u poslovima međunarodnog robnog i platnog prometa. U bankarskoj praksi ovakav oblik garancije najčešće se prepoznaje po klauzuli "bez prigovora". Pomoću samostalne garancije se pokriva ne samo rizik povrede obaveza iz osnovnog ugovora, nego i rizik nepunovažnosti ugovora u cjelini.2.59.BANKARSKE GARANCIJE PREMA BROJU BANAKA KOJE UCESTVUJU U GARANCIJSKOM POSLUSlozenost privrednog poslovanja, intervencije drzave u najvaznije poslove u kojima se garancija primjenjuje, te potreba za pojacanom sigurnoscu svih ucesnika u operaciji u kojoj se garancija javlja, doveli su do ukljucivanja vise banaka u garantovanje jedne te iste obaveze iz osnovnog posla. Specificnosti muedjubankarskih odnosa i garancija koje se u njima pojavljuju sluze kao kriterij za posebnu podjelu bankarskih garancija.-direktne garancije- podrazumjevaju situaciju u kojoj postoji jedan duznik i jedan povjerilac, te jedna banka kao garant povjeriocu iz osnovnog posla. Odnos banke prema povjeriocu kao korisniku garancija je neposredan, zasnovan na pravnom poslu izmedju njih samih.-indirektne garancije- javljaju se onda kada povjerilac zahtijeva od duznika iz osnovnog posla da mu se ispostavi garancija njegove domace banke, a ne banke nalogodavca. Da bi udovoljio ovoj obavezi, duznik se obraca svojoj banci sa zahtjevom da ona obezbjedi izdavanje garancije korisniku od strane banke koju je on trazio. Dakle, garancija koju nazahtjev duznikove banke povjerioceva banka izda povjeriocu kao korisniku naziva se indirektna garancija.

3.Berzansko poslovanje

Cilj berzi je povećanje transparentnosti tržišta vrijednosnica, veća efikasnost, smanjenje troškova transakcija ali i zaštita od manipulisanja. Postojanje berze, odnosno berzanske trgovine na nekom tržištu, ukazuje daje to tržište sugurno i da nije pod uticajem netržišnih rizika u poslovanju. Jačanje berzanskog poslovanje ukazuje na porast sigurnosti u određenoj privredi. Ključna funkcija berze je da obezbedi kontinuelno tržište hartija od vrednosti po cenama koje ne odstupaju bitno od onih po kojima su prethodno prodate. Uloga i značaj berze je da se obezbjede ravnopravni uslovi za susretanje ponude i tražnje za određenom akcijom, te da se utvrdi njena objektivna cijena. Berzanski posrednici - brokeri trguju strandardizovanim tržišnim materijalom - hartijama od vrijednosti, po unaprijed poznatim pravilima, a sve popraćeno standardizovanom dokumentacijom. Finansijsko tržište je tačno određeno mjesto, vrijeme i prostor gdje se trguje (kupuje i prodaje) finansijskim instrumentima, pod precizno defmisanim pravilima i uslovima. Berza je specifičan oblik veoma organizovanog tržišta na kome se obavlja promet robe, novca, deviza i kapitala izraženih u hartijama od vrijednosti. Finansijski instrumenti moraju ispunjavati stroge uslove da bi uopšte mogli biti primljeni na listmg berze i kotrnuu na berzi.

3.1. ČLANOVI BERZE

Clanovi berze su brokersko-dilerska društva i ovlaštene banke. Prijem u članstvo berze vrši se na osnovu podnjetog zahtjeva i dokumentacije propisane aktima berze. Berza ne smije povrediti princip ravnopravnosti članova berze. Član berze je posebno dužan: 1..da se pridržava svih akata berze,2..da savjesno obavlja poslove na berzi,3..da ne zloupotrebljava informacije koje nisu dostupne svim učesnicima na berzi4..da o prispjelom nalogu klijenta ili o sopstvenom nalogu odmah obavjesti berzu'5..da izvrsne naloga odloži do isteka mka koji berza propisuje svojim' pravilima poslovanja,6.. da pismeno obavještava berzu o svakoj promjeni svojih ovlaštenja, prava, obaveza i odgovornosti u pravnom prometa, a naročito o promjenama koje se odnose na uslove na osnovu kojih je stekao članstvo na berzi, i 7..da plaća članarino, proviziju od zaključenih poslova trgovme harfama od vrijednosti na berzi i druge naknade utvrđene tarifhikom berze.Pravila trgovanja na berzi izrasla su iz običajnog trgovinskog prava i uobličavala su se zajedno sa postepenim nastankom berze tokom razvoja tržišta i tržišnih odnosa. Ova pravila imaju dvostruku funkciju:1. da obezbjede standardizaciju predmeta trgovine i samih pravila trgovanja, i2. da pruže zaštitu učesnicima u trgovanju.

3.2. VRSTE BERZI mogu podeliti na robne berze i finansijske. - Na robnim berzama se trguje različitim vrstama roba (žito, krompir, meso, kafa, nafta, obojeni metali, nemetali, pamuk, šećer, vuna, zlato, kalaj, itd.)- Finansijske berze mogu biti univerzalne i specijalizovane. - Univerzalne berze su one berze na kojima se trguje hartijama od vrednosti, najčešće onima koje predstavljaju finansijske instrumente na tržištu kapitala.

- Na specijalizovanim berzama se trguje samo određenim berzanskim materijalom. One mogu biti berze efekata - ako se sa njima kupuju i prodaju samo dugoročne hartije od vrednosti, devizne berze, berze zlata i plemenitih metala, itd.Berza utvrđuje i publikuje cijene hartija od vrijednosti. Cijene pojedinih hartija od vrijednosti utvrđuju se na bazi efektivne kupovine i prodaje, odnosno ponude i tražnje konkretne hartije od vrednosti.Berza je dužna da u svom poslovanju obezbjedi: 1.. zakonito obavljanje trgovine na berzi,2.. zaštitu interesa učesnika na berzi,3.. poštovanje pravila i standarda berze koji se odnose na ponašanje učesnika na berzi,4.. informacije za javnost o svim činjenicama značajnim za rad berze.

3.3. SARAJEVSKA BERZA vrijednosnih papira osnovana je 13.09.2001. godine kao dinonicko društvo od strane osam brokerskih kuća.Osam brokerskih kuća koje su osnovale Sarajevsku berzu: 1.. BIFIM"dd. Bihać2.."FIMA Int." d.0.0. Sarajevo 3.."VGT-BROKER" dd. Visoko4.. CENTRAL BROKER HAUSE & GROUP" d.d. Sarajevo5.. BROKER" d.d. Sarajevo "BONDINVEST" d.o.o. Mostar 6.. BROKERS" d.o.o. Sarajevo "CREDOS" d.o.o. SarajevoFunkcija berze je osiguravanje informacija o ponudi i potražnji kao i o tržišnoj vrijednosti trgovanih vrijednosnih papira. ' Ova berza je organizovana u tri zasebna segmenta, na kojima se trguje po posebnim pravilima, i to: 1.. Zvanična kotacija,2.. Kotacija fondova,3..Slobodno tržište.Da bi bio primljen u zvaničnu kotaciju na Sarajevsku berzu vrijednosnih papira emitent mora ispuniti određene kriterijume.Kotacija fondova koji je razvijen za investicione fondove.Slobodno tržište je segment tržišta SASE na kojem su ušlo vi prijema najblaži. Da bi se papirom počelo trgovati na Slobodnom tržištu, dovoljno je da brokerska kuća ili emitent sam postavi zahtjev za uvrštenje. Ukoliko emitent podnese zahtjev za uvrštenje, mora berzi dostavljati finansijske izvještaje o svom poslovanju.Trenutno koriste dva sistema trgovine, i to: 1..Aukcijski2..MFTS ili kontinuiraniAukcijska trgovina se odvija na sljedeći način:Pred-otvaranje period u kom je dozvoljen unos, mijenjanje i brisanje naloga. Nalozi se i pored mogućeg slaganja cijena i količina ne sklapaju.Otvaranje berzanski trgovinski sistem (BTS) na osnovu postavljenih parametara uz pomoć random-procedure određuje momenat kad će se desiti sklapanje naloga u transakcije.Post-fixing period tzv. order-book-cleaning-a. U ovom periodu ne mogu se unositi, mijenjati ili brisati nalozi.

Kada dođe do momenta tlxing-a, BTS analizira knjigu naloga za svaki simbol i određuje njegovu cijenu za taj dan. Cijenaće biti ona po kojoj će promet dionicama tog simbola biti maksimalan.Berzanski indeks BIFX Berzanslđ indeks SASX-10 Emitenti koji ulaze u sastav SASX-10 moraju ispunjavati sljedeće uslove: - da spadaju u red 10 emitenata sa najvećom tržišnom kapitalizacijom.

3.4.TRGOVANJE NOVIM VRSTAMA FINANSIJSKIH DERIVATA NA BERZI FJUĆERS TRGOVINAFjucers su obaveze da se kupi ili proda odredjena roba, kao sto je zito ili zlato, odredjenog dana, po unaprijed poznatoj cijeni. Fjucers ugovor, kao i terminski ugovor, predstavlja sporazum izmedju dvije strane o kupovini ili prodaji aktive u poznato buduce vrijeme za poznaru cijenu. Za razliku od terminskog ugovora, fjucers ugovorom se normalno trguje na berzi. Da bi se omogucila trgovina, berza postavlja izvjesne standarde za fjucers ugovore. Posto dvije strane u ugovoru ne moraju da se medjusobno poznaju, berza utvrdjuje i garanzne mehanizme za izvrsenje ugovora. Berza utvrđuje tačan iznos aktive koji mora biti isporučen po jednom ugovoru, kako će se kotirati buduća cijena i, možda, ograničenje iznosa da kojeg se može kretati fjučers cijena (u ugovoru) u toku jednog dana. Na primjer, u momentu prodaje, ograničenje dnevnog kretanja cijene za fjučers ugovor za naftu je jedan dolar. Ukoliko cijene padaju za navedeni iznos, za ugovor se kaže daje na donjem ograničenju (limit down). Ukoliko cijena poraste za navedeni iznos, kaže se da je na gornjoj granici. Fjučers cijene se redovno objavljuju u finansijskoj štampi.Najvece berze na kojima se trguje ugovorima su CHICAGO BORD OF TRADE (CBOT) i CHICAGO MERCANTILE EXCANGE (CME).

VALUTNE OPCIJEValutne opcije nisu nova ideja. Inicijalno su se javile u Njujorku 20_tih godina, ali nisu doživjele uzlet. Američke banke su počele da prodaju povremene opcije za komitete u 1940. godini, ali se tržište nije ozbiljnije razvilo do 1982. godine. Od tada doživljavaju uzlet. Opcije na ovoj berzi su dizajnirane kao američke opcije sa standardizovanim jedinicama trgovine i datumom isticanja. Standardizacija je bitna za trgovinu na centralnom tržištu, ali ima ograničenje fleksibilnosti. Postoje tri vrste trgovaca na ovoj berzi: specijalisti, market makers i brokeri na parketu: Specijalisti ili primarni trgovci su firme koje je dizajnirala berza da bi osigurala urednu trgovinu i da bi upravljala limitiranim nalozima za svaku valutu.Market makers su članice koje trguju za sopstveni račun, ali su obavezne da kotiraju ako to zahtijeva specijalista. U zamjenu za spremnost da trguju i kad im to ne odgovara.

Thefloor brokers rade kao agenti za nalogodavce. Odmah kada primi nalog od nalogodavca, on prilazi drugom trgovcu istom valutom i izvikuje svoju ponudu za opciju. Ako, na primjer, učini ponudu od 1 centa, može dobiti odgovor da se prodaje za 1,1 ili 1,2 centa. Posao je zaključen na komadiću štampanog papira koji kupac nosi specijalisti. To se, onda, ubacuje u kompjuterski informacioni sistem berze i zatim šalje na privatno korišćenje i ekrane u Sali za trgovanje. Nakon toga, trgovac na podu porvrđuje trgovinu nazad u brokersku kancelariju.

4.Devizno trzisteTražnja za USD potiče iz svih međunarodnih transakcija koje generišu devize.

4.1. IZVOZ SADVažan izvor tražnje na deviznom tržištu jesu stranci koji trenutno ne posjeduju dolare, ali koji žele da kupe američke proizvode ili usluge. Japanski uvoznik drveta je, na primjer, takav kupac; austrijski par koji planira da provede odmor u SAD je, takođe, takav kupac.

4.2. PRILIV KAPITALADrugi priliv tražnje za dolarima dolazi od stranaca koji žele da kupe američku imovinu. Da bi kupili američku imovinu vlasnici stranih valuta moraju prvo kupiti dolare na deviznom tržištu.

4.3. OBIM TRGOVINE, TRGOVINSKI BILANSI NOVI MERKANTILIZAMsuficit jedne zemlje je deficit druge. prema tome, dobitak jedne zemlje, ocjenjen kao suficit, mora biti gubitak druge, u vidu deficita. . Merkantilisti su bili ekonomisti koji su predhodili Adamu Smitu. Oni su o uspjehu trgovine sudili po obimu trgovinskog bilansa. U mnogo slučajeva, ova teorija ima smisla kada se posmatraju njeni ciljevi, a to je korišćenje međunarodne trgovine kao sredstva, izgradnje političke i vojne moći države, radije nego sredstva podizanja životnog standarda stanovništva. Suficit bilansa plaćanja dozvoljava zemlji (onda i sada) da pribavi devizne rezerve. Posljednjih godina, strana domaćinstva i firme su investirale stotine milijardi dolara u američke hartije od vrijednosti i nekretnine. Ovo je zahtijevalo konverziju stranih valuta u dolare. Rezultirajuće transakcije se zovu dugoročni tokovi kapitala..

4.4. SREDSTVA RAZMJENEIzvjesne valute, među kojima je najvažniji USD, su prihvaćene od strane država, banaka i običnih ljudi kao međunarodno sredstvo razmjene. Ove valute su, istovremeno, prihvatljive među kupcima i prodavcima koji mogu biti manje raspoloženi da trguju jedan sa drugim ako koriste manje poznatu valutu.

4.5. REZERVE VALUTEFirme, banke i vlade često akumuliraju i drže devizne rezerve upravo kao što pojedinci imaju štedne račune.4.6. UKUPNA TRAŽENJA ZA DOLARIMAod strane vlasnika stranih valuta je suma tražnje za sve za kupovinu američkog izvoza, za dugoročna ili kratkoročna ketanja kapitala za kupovinu dolara da bi se koristio u drugoj transakciji ili za povećanje sopstvenih rezervi. Šta više, zbog toga što ljudi, firme i vlade svih zemlja kupuju proizvode iz mnogih drugih zemalja i investiraju u mnoge druge zemlje, tražnja za bilo kojom valutom će biti agregatna tražnja pojedinca, firmi i vlada u određenom broju različitih zemalja.

4.7. OBLIKOVANJE KRIVE TRAŽNJE ZA DOLARIMATražnja za dolarima, izražena u jenima, je predstavljena krivom sa negativnim nagibom. Kada je dolar jeftiniji američka imovina i hartije od vrijednosti postaju atraktivni za kupovanje, a kupljena količina će porasti.4.8. PONUDA DOLARAponude dolara na deviznom tržištu su izvori tražnje za jenom. 4.9. OBLIK KRIVE PONUDE DOLARAKada je dolar depreciran cijena japanskog izvoza u Americi izražena u dolarima se povećava. Potrebno je više dolara za kupovinu iste količine japanskih dobara tako da će američki građani kupovati manje sada skupljih japanskih proizvoda. Količina dolara, koja je ponuđena u razmjenu za jene da bi se platio japanski izvoz , će pasti.

4.10. ODREĐIVANJE DEVIZNOG KURSATri važna slučajeva su:1..Kada nema državnih fmansijskih transakcija od strane centralne banke, devizni kurs je određenjednakošću ponude i tražnje za dolarima koja proizilazi iz tekućeg i kapitalnog računa. To se zove fleksibilni devizni kurs.2.. Kada se državne fmansijske transakcije koriste da održe devizni kurs kao određenu vrijednost, onda se on zove fiksni devizni kurs.3.. Između ova dva „čista" sistema postoji niz mogućih međuslučajeva, uključujućivezani devizni kurs, koji se prilagođava (adjustable peg) i kontrolisano fluktuirajući devizni kurs {managedjloat). Sistemom vezanog deviznog kursa koji se prilagođava vlade postavljaju i pokušavaju da održe paritetnu (nominalnu) vrijednost deviznog kursa, ali eksplicitno priznaju da mogu nastati okolnosti u kojima će promijniti paritet. Sistemom kontrolisano-fluktuirajućeg deviznog kursa centralna banka nastoji da ima izvjesni stabilni uticaj na devizni kurs, ali ne pokušava da ga fiksira na neku javno proklamovanu paritetnu vrijednost.

4.11.FIKSNI DEVIZNI KURSDevizni kurs se prilagođava tako da je bilans plaćanja jednak nivou državnog finansiranja u odsustvu svakog državnog finansiranja, postoji fleksibilni devizni kurs, a bilans plaćanja je jednak nuli. Vlada može fiksirti devizni kurs korišćenjem državnih fmansijskih transakcija da bi odgovorila na povećanu tražnju Ili ponudu. Zlatni standard, koji je funkcionisao tokom najvećeg dijela XIX i početkom XX vijeka, je karakterisao fiksni devizni kurs.

4.12. PROMJENA DEVIZNOG KURSApromjena tražnje ili ponide na deviznom tržištu.4.13. PORAST DOMAČIH IZVOZNIH CIJENAPredpostavimo da cijena američke elektronske opreme u dolarima raste. Kako će ovo uticati na tražnju za dolarima zavisi od cjenovne elastičnosti strane tražnje za američkim proizvodom. Ako je tražnja elastična, možda zbog toga što ostale zemlje nude isti proizvod na svjetskom tržištu, ukupan potrošnji iznos će se smanjiti i, prema tome, manje dolara će biti traženo.

4.14. PORAST CIJENA UVOZNIH PROIZVODAPredpostavimo da je došlo do značajnog porasta cijena japanskih proizvoda izraženih u jenima. Predpostavimo, takode, da američki potrošači imaju elastičnu tražnju za japanskim televizorima, jer ih vrlolako mogu zamijeniti korejskim, tajvanskim ili nekim drugim supstitutom. Posljedično, oni će potrošiti manje jena za japanske televizore nego što bi uradili prije i prema tome ponuditi manje dolara deviznom tržištu. 4.15. PROMJENE GLOBALNOG NIVOA CIJENAPredpostavimo da umjesto promjene cijena pojedinih vrsta izvoznih proizvoda, kao što su elektronski kalkulatori, dođe do promjene svih cijena zbog inflacije. Ono što je ovdje važno je relativna promjena nivoa cijena američkih proizvoda u odnosu na nivo cijena njihovog trgovinskog partnera (podsjetimo se primjera dvije zemlje, Japan naspram ostatka svijeta).4.16. PROMJENA NIVOA CIJENA U SAMO JEDNOJ ZEMLJIŠta će se dogoditi ako postoji inflacija u SAD, a cijene su stabilne u Japanu?49 Cijene američkih proizvoda u dolarima će rasti i ovi će proizvodi biti skuplji nego u Japanu. Ovo će uzrokovati smnjenje tražene količine američkih proizvoda i, prema tome, količine dolara od strane japanskih uvoznika. Japanski izvoz u SAD će imati nepromijenjene cijene u dolarima, dok će cijene američkih proizvoda koji se prodaju u SAD biti povećane zbog inflacije. Time će japanski proizvodi biti atraktivniji u poređenju sa američkim (jer postaju relativno jeftiniji) i više japanskih proizvoda će biti kupljeno u SAD.4.17. INFLACIJA PO NEJEDNAKIM STOPAMAAko nivo cijena u jednoj zemlji raste u odnosu na nivo cijena u drugoj zemlji, ravnotežna vrijednost neke valute će pasti u odnosu na istu takvu vrijednost druge zemlje.

4.18. KRETANJE KAPITALAVažniji tokovi kapitala mogu izvršiti snažan uticaj na devizni kurs. Kretanja investicionih fondova imaju uticaj na aprecijaciju valute zemlje koja uvozi kapital i deprecijaciju zemlje koja ga izvozi.4.19. KRATKOROČNO KRETANJE KAPITALAkratkoročno kretanje kapitala je promjena kamatnih stopa. Međunarodni trgovci prije iznajmljuju viškove sredstava za kraći vremenski period, nego da ih drže neuposlenim. Prirodno, vlasnici će tražiti da ih iznajme, pod jednakim svim ostalim uslovima, tamo gdje su kamatne stope najviše.4.20. DUGOROČNO KRETANJE KAPITALA Je pod uticajem dugoročnih očekivanja u vezi sa mogućnostima ostvarenja profita i dugoročnom vrijednošću valute.

4.21. STRUKTURNE PROMJENEPrivreda može pretrpjeti strukturne promjene koje mijenjaju ravnotežni devizni kurs. Strukturne promjene su sveobuhvatni izraz za promjene troškova strukture, uvođenje novih proizvoda ili bilo šta što utiče na model komparativnih prednosti.

4.21. PONAŠANJE DEVIZNIH KURSEVApostoji mnogo potencijalnih izvora, za stepen varijabiliteta deviznog kursa tokom posljednje dvije dekadese uopšteno misli da premašuje efekte objašnjene varijacijama u određivanju deviznog kursa.

4.22.. PARITET KUPOVNE SNAGEprosječna vrijednost deviznog kursa dvije valute, tokim dužeg vremenskog perioda, zavisi od njihove relativne snage. Teoretki valuta težiti da ima istu kupovnu snagu kada se troši u sopstvenoj zemlji, kao i kada se konvertuje u stranu valutu i troši u stranoj zemlji. Ako, po postoječim vrijednostima nivoa cijena i deviznom kursu, valuta ima veću kupovnu snagu u sopstvenoj zemlji, kaže se daje potcjenjena; tada se može prodati strana valuta i kupi domaća kako bi se iskoristile prednosti njene veće kupovne snage u domaćoj privredi i obrnuto kada valuta ima nižu kupovnu snagu.Ukoliko se devizni kursevi kreću gore-dolje; spoljni događaji će vrlo vjerovatno gurnuti ekonomiju u model oscilirajućeg ekonomskog rasta i inflacije, iprkos „herojskim" pokušajima da se primjenjuje stabilna ekonomska politika.

5.Tokovi kapitala i platni bilans

5.1. TEKUČI RAČUNPlatni bilaas zemlje sastoji se iz dva računa: tekućeg računa i računa kapitala. Po definiciji, zbir ova dva računa mora biti jednak nuli. Tekući račun sastoji se iz četiri dijela: robnog naloga, računa usluga, računa dohotka i jednostranih transfera. Tekući račun može se napisati u obliku jednačine. Tekući račun, CA, jednak je trgovinskom bilansu, X-M, plus račun dohotka, iK, i neto transferi (jednostrani transferi), NT, ili:CA=X-M+iK+NTRačun kapitali ili finansijski račun prikazuje tokove kapitala, kupovinu i prodaju kapitala između zemalja. Robni račun obuhvata izvoz i uvoz roba. On se često naziva i trgovinski bilans. Račun usluga prikazuje izvoz i uvoz usluga zemlje kao, na primjer, turizma. Trgovinski bilans ili bilas trgovine jednak je zbiru robnog računa i računa usluga. Račun dohotka, obično prikazan u neto iznosu, sastoji se iz plaćanja kamata i reputacije profita na investicije u inostranstvu. Takva plaćanja idu i prema toj zemlji i prema ostatku svijeta. Jednostrani transferi, koji se često nazivaju neto transferi, su plaćanja koja su izvršila privatna lica i vlade jedne zemlje dreugoj.

5.2. RAČUN KAPITALATokovi kapitala ili račun kapitala se obično računaju kao neto iznos, npr. ako Amerikanac kupi obveznicu koju je izdala japanska firma, Japanac za to dobija dolare i američki „izvoz kapitala" vodi se kao dugovna stavka ili uvoz u platnom bilansu SAD.

5.3. STRANE DIREKTNE INVESTICIJEStrane direktne investicije obuhvataju izgradnju fabrike u inostranstvu ili kupovinu onoga što se smatra „kontrolnim"!li važnim interesom u nekoj firmi koja je osnovana u inostranstvu. Portfolio investicije su kupovina akcija strane firme. Tokovi kapitala obično se dijele na dugoročne i kratkoročne. Dugoročni tokovi kapitala definisani su kao strane direktne investicije (SDI), koje se javljaju kada neka npr. američka firma gradi ili kupi fabriku u inostranstvu, plus portfolio investicije i dugoročni zajmovi. strane direktne investicije bile su politički nepopularne u većini zemalja. Glavni razlog bio je taj što su one povezane sa strancima kojima se, prema lokalnom mišljenju, ne može vjerovati. Postojao je strah da stranci ne preuzmu vitalne sektore privrede i upravljaju njima na način koji im donosi najviše koristi, a ne onako kako bi bilo najbolje za zemlju.Strane direktne investicije donose korist. One su glavni kapital za prenos moderne tehnologije između zemalja. Kada strana firma započne poslove u nekoj zemlji, ona će najvjerovatnije primijeniti proizvodne i upravljačke tehnike koje koristi kod kuće. Domaćim firmama neće trebati mnogo da počnu da imitiraju ove tehnike npr. američki proizvođač automobila koji kopiraju japanske strategije upravljanja. Još jedan razlog za pozitivan stav u korist stranih direktnih investicija vezan je za njihov pozitivan uticaj na platni bilans zemlje domaćina. Ako privreda zemlje domaćina upadne u recesiju, strani direktni investitori će najvjerovatnije imati poteškoća kao i sama domaća privreda. Njihovi profiti će biti smanjeni i oni će imati malo sredstava da pošalju kući.

5.4. STRANE DIREKTNE INVESTICIJE SAD i STRANE DIREKTNE INVESTICIJE U SADKoje zemlje imaju najviše direktnih investicija u SAD, a gdje Amerikanci žele da investiraju?40% stranih direktnih investicija u SAD je u proizvodnji i oko 25% je u fmansijskim uslugama i nekretninama. Britanske investicije u SAD u 2000. godini rasprostranjene su u svim domaćim industrijama, ali najviše u proizvodnji (30%), osiguranju (3,9%), nafti (28,6%) i uslugama (11,7%). Japanske investicije su uglavnom u oblasti trgovine (29%) proizvodnje (27%),Gnansija(12%)i nekretnina (6,1%). Američke firme najčešće investiraju u razvijene zemlje. Preko 50% stranih direktnih investicija SAD je u Evropi. 30% ukupnih stranih direktnih investicija SAD je u proizvodnji, a oko 50% je u bankarstvu, finansijama, osiguranju i nekretninama.

5.5. PAD PEZOSAPad pezosa u periodu 1994-1995. godine predstavlja opasnost od finansiranja trgovinske neravnoteže preko portfolio investicija i kratkoročnog kapitala. Prije krize pezosa, smatrano je da je Meksiko postigao ekonomski uspijeh i on je u tom pogledu predstavljao obrazac za zemlje trećeg svijeta. Meksiko se izborio sa krizom dugova u 1980-im i zajedno sa Kanadom i SAD potpisao sporazum o slobodnoj trgovini. Postojalo je malo razloga za sumnju da bi meksički pezos mogao da doživi kolaps. Godišnja stopa deprecijacije pezosa od 4% samo bi pokrila razlike u inflaciji između Meksika i SAD. Povećan deficit tekućeg računa doveo je do deprecijacije pezosa. Ipak, čak i najmanji znak deprecijacije pezosa doveo bi do zastoja priliva kapitala i do odlaska kratkoročnog kapitala iz zemlje. Smanjenje deficita dovelo je do nezaposlenosti.

5.6. KRATKOROČNI KAPITAL I PLATNI BILANS Oni se javljaju kada građani jedne zemlje, otvaraju bankarske račune u stranoj valuti, kupuju kratkoročne inostrane finansijske aktive ili kupuju obveznice neke strane vlade bilo kog roka dospijeća. 5.7. PLATNI BILANS razvojne strategija i politike ekonomskih odnosa sa inostranstvom treba da dovede do optimizacije stopa rasta, bržeg rješavanja strukturnih problema u privredi, kretanje tehničkog progresa i povećanja konkurentnosti nacionalne privrede na svjetskom tržištu. Pod platnim bilansom zemlje se podrazumijeva sistemski pregled svih ekonomskih transakcija koje pojedinci, privredni subjekti i državni organi, obave sa inostranstvom u određenom vremenskom periodu, a najčešće u toku jedne kalendarske godine. Sam pojam bilansa podrazumijeva stavke rashoda i prihoda, pa tako i platni bilans ima stavke rashoda i prihoda. Platni bilans se vodi po sistemu dvojnog knjigovodstva koji podrazumjeva da se svaka stavka (transakcija) knjiži na dugovnoj i potražnoj strani, pa je zbog toga, računovodstveno po smatrano platni bilans uvijek u ravnoteži. 5.8. KONCEPT PLATNOG BILANSAPlatni bilans predstavlja sistematski pregled ukupnih novčanih dugovanja i potraživanja jedne zemlje prema inostranstvu u datom vremenskom periodu, najčešće u toku jedne godine. Ukupna novčana dugovanja i potraživanja jedne zemlje prema inostranstvu su ekonomski izraz svih transakcija ostvarenih po osnovu plaćanja uvoza i naplate izvoza roba, plaćanja uvoza i naplate izvoza usluga (saobraćaja, turizma, osiguranja, izvođenja građevinskih radova i dr.), uzimanje i davanje kredita, plaćanja i naplaćivanja dugova

(glavnica i kamata) po kreditima iz ranijih godina, povećavanja i smanjivanja deviznih rezervi i dr.Saldo u platnom bilansu može biti pozitivan, negativan i uravnotežen. Platni bilans js pozitivan kada su ukupna potraživanja veća od ukupnih dugovanja date zemlje. Platni bilans je negativan kada su ukupna potraživanja manja od ukupnoh dugovanja. Platni bilans je uravnotežen kada su ukupna potraživanja jednaka ukupnim dugovanjima. Platni bilans u svakoj zemlji sastavlja se po određenoj metodoligiji i šemi koju preporučuje MMF.5.9. DEVIZNI BILANSpredstavlja pregled o svim međunarodni im plaćanjima i naplaćivanjima jedne zemlje sa inostranstvom u određenom periodu. Devizni bilans je vrlo značajan, jer pokazuje devizni priliv i odliv iz zemlje, kao i stanje likvidnosti zemlje prema inostranstvu. Devizni bilans može da bude siguran izvor informacija za sastavljanje platnog bilansa.5.10. OBRAČUNSKI BILANSbilans iskazuje stanje međunarodnih obaveza i potraživanja zemlje 31 decembra svake godine. Obračunski bilans sadrži sve važeće obaveze i potraživanja kao i sve zajmove i kredite (u korišćenom, a još ne otplaćenom iznosu), bez obzira kada je obaveza nastala. U obračunskom bilansu kumulirana su salda tekućeg računa bilansa plaćanja, koja su se moralafinansirati zaduživanjem u inostranstvu. Obračunski bilans u našoj zemiji pokazuje, u prvom redu, fmansijske zajmove i robne kredite. Obračunski bilans ima veliku analitičku vrjednost, zato što prikazuje međunarodne dužničko- povjerilačke odnose na osnovu kojih se cijeni stepen zaduženosti i međunarodne kreditne sposobnosti.5.11. STRUKTURA PLATNOG BILANSASvi ekonomski odnosi sa okruženjem imaju određene posljedice koje se iskazuju kroz različite vrste bilansa. To je sistematski pregled svih ekonomskih transakcija jedne zemlje sa drugim zemljama. Platni bilans, u načelu, ima dvije osnovne funkcije: ■ Da na sistemski način prikaže sve ekonomske odnose jedne zemlje sa inostranstvom i■ Da prikaže finansijsku likvidaciju tih odnosa5.12. RAČUNI PLATNOG BILANSAPlatni bilans obuhvata pet vrsta transakcija:- kupovina i prodaja robe i usluga za novac tj razmena roba i usluga za finansijska potraživanja;- razmjena robe i usluga za robu i usluge;-ustupanje il iprijem robe i usluga bez nadoknade, tj pokloni u robi i uslugama;- ustupanje ili prijem finansijskih potraživanja bez nadoknade, tj. u oblikupoklona.Platni bilans registruje tri tipa transakcija: - transakcije robom i uslugama,- transferima plaćanja,- finansijske transakcije.Bilans tekućih transakcija pored robnog bilansa i bilansa usluga sadrži saldo svih transfera odnosno priliv i odliv po osnovu jednostranih privatnih i javnih transakcija.

5.13. URAVNOTEŽENJE PLATNOG BILANSAMetode za uravnoteženje i prilagođavanje platnobilansnog debalansa su: 1..deflacija2.. devalvacija3..trgovinska devizna kontrola4..finasiranje platnog bilansa zaduženjem u inostranstvu5.. finansiranje deficita platnog bilansa vlastitim monetarnim rezervama.5.14. Klasični automatski mehanizam uravnoteženja platnog bilansazlatno važenje je predstavljalo jedinstveni svelski monetarni sistem, tj. da se plaćanje vrši u zlatu umesto u valuti zemlje prodavca. Kolebanja deviznih kurseva u sistemu zlatnih važenja bile su u okviru zlatnih tačaka: gornje zlatne tačke i donje zlatne tačke. Gornja zlatna tačka je bila tačka izvoza zlata tj. granica iznad koje devizni kurs nije mogao da poraste jer se tada umjesto deviza javilo kretanje zlata čijim su se izvozom izmirivale obaveze po osnovu inostranih dugovanja.Donja zlatna tačka je bila tačka uvoza zlata, tj. granica ispod koje devizni kurs nije mogao da padne, jer se tada umjesto deviza javilo kretanje zlata čijim ce uvozom u domaću zemlju inostranstvo jeftinije izmiriti svoja dugovanja.5.15. Model razvijenih zemaljaU savremenom kapitalizmu krizno popuštanje uopšte izaziva poremećaj u platnom bilansu. Razvijene zemlje primjenjuju, za uravnoteženje tri metode: 1.. deflacionirarije tražnje putem restriktivne monetarne i fiskalne politike;2..devalvacija kursa nacionalne valute;3..primena administrativnih mjera zaštite platnog bilansa.5.16. Model zemalja u razvojuOsnovni uzrok neravnoteže kod zemalja u razvoju je prenapregnuti proces proširene reprodukcije, i to ukoliko više ukoliko se pri tom pribjegava inflatornom finansiranju. Postoje tri mjere koje se koriste: - Prva mera se sastoji u de facionimnju novčane tražnje i cijena koje su u procesu ekonomskog razvoja preterano visoke;-Druga mjera je administrativna zaštita platnog bilansa. Sastoji se u kontrolisanju svih plaćanja sa inostranstvom, eventualno i robnih transakcija po kojima se ta plaćanja vrše. Ovakvim mjerama se direktno deluje na platni bilans.-Treća mera je devalvacija nacionalne valute. Ove tri vrste mjera mogu kod zemalja u razvoju pozitivno delovati na platni bilans, i one se obično kombinuju. Ako je platno bilansni deficit veoma veliki, ne može se riješiti problem neravnoteže.Pri tome se moraju uvažavati izvjesna pravila: - Da nerazvijene zemlje u zrelijim fazama privrednog razvoja treba da postignu šio veći stepen usklađenosti investicione potrošnje i akumulacije;- Da nerazvijene zemlje u prvim fazama ekonomskog razvoja favorizuju- Brzi porast proizvodnje roba za domaće tržište, pa zato nema dovoljno robe za izvoz;- Da se bez deviznog priliva ne može dalje proširivati reprodukcije odnosno da zaostajanje izvoza dovodi do kočenja cjelokupne reprodukcije, tj. da platni bilans predstavlja granicu za proširenje reprodukcije:

1.. Da je potrebno da se u zrelijim fazama privrednog razvoja velika pažnje posvećuje razvijanju izvoznog sektora privrede, tj. proširenju devizne osnove za ekonomsku ekspanziju; i2..Da se vodi politika postepenog smanjivanje uvozne stope u kom cilju se prije svega, treba da ide na izgradnju industrije koje treba da zameni uvoz.Povaćanje izvozne i smanjenje uvozne stope dugoročan su proces, ali je to pravi put za uravnoteženje platnog bilansa zemalja u razvoju. Međunarodna podjela rada koja je determinisana ekonomskom dominacijom razvijenih zemalja djeluje upravo usporavajuće na razvojni proces nerazvijenog dela svijeta. U platnom bilansu postoje tri tipa transakcija, i to: 1..Transakcije robom i uslugama: kupovina ili prodaja roba ili usluga za novac; razmjena robe i usluga za robu i usluge; i pokloni u robi i uslugama.2..Transferna plaćanja; protivstavka za poklone u robi i uslugama; i ustupanje ili prijem finansi jskih potraživanja u vidu poklona.3..Finansijske transakcije: razmjena fmansijskih potraživanja za druga finansijska potraživanja.Ekonomska transakcija je razmjena vrijednosti u kojoj dolazi do promjene vlasništva određene robe, usluga ili fmansijskog potraživanja. Međunarodne ekonomske transakcije se sa stanovišta platnog bilansa dijele na: tekuće i kapitalne, jednostrane i dvostrane, privatne i javne, dobrovoljne i prinudne. Prve su značajne sa stanovišta prakse i o njima je bilo riječi, dok su ostale značajne samo sa stanovišta teorije i analize.Prilagođavanje platno bilansnih poremećaja zahtijeva određenu realokaciju resursa u nacionalnoj privredi, promene u strukturi proizvodnje i ljestvici komparativnih prednosti, kao i izmjene u strukturi izvoza i uvoza.Prva mogućnost prilagođavanja, jeste finansiranje neravnoteže korišćenjem deviznih rezervi i kratkoročnim zaduživanjem u inostranstvu.Druga mogućnost prilagođavanja platnog bilansa je upotreba deviznih ograničenja kojima se obim ponude i tražnje deviza prisilno usklađuje.Treći način je prilagođavanje cijene privrede postojećem deviznom kursu-deflatornim snižavanjem cjena i dohotka, kako bi se pri datom kursu tražnja deviza smanjila na nivo ponude. Četvrta mogućnost priiagođavanja odnosi se na doskora važeći „Bretonvudski međunarodni monetarni sistem" u kome je fiksni, ali privremeno prilagodljiv, devizni kurs dozvoljavao fleksibilniju privredu deflatono-inflatornog metoda priiagođavanja.5.17. TRGOVINSKI BILANS

Sistematski pregled odnosa između vrjednosti ukupnog uvoza i izvoza dobara jedne zemlje u toku jedne godine naziva se trgovinskim bilansom Trgovinski biians jedan je od izuzetno važnih, a često i najvažnijih segmenata platnog bilansa. Trgovinski biians može da bude uravnotežen, deficitaran i suficitaran, u zavisnosti od stepena pokrivenosti uvoza izvozom. Trgovinski biians je uravnotežen kada je vrijednost uvezenih dobara jednaka vrijednosti izvezenih dobara (kada je u procentima 100). Trgovinski biians je deficitaran kada je vrijednost uvezenih dobara veća od vrijednosti izvezenih, dobara (kada je u procentima manji od 100). Trgovinski biians je suficitaran kada je vrijednost uvezenih dobara manja od vrijednosti izvezenih dobara (kada je u procentima veći od 100). Obim i struktura trgovinskog bilansa pokazuju nivo razvijenosti jedne zemlje. Biians nerobnih transakcija (trgovinski biians) je sve značajniji za platni biians BiH.

5.18. Metodologija platnog bilansa u BiH Centralna banka BiH odgovorna je za izradu platnog bilansa. Na osnovu Zakona o deviznom poslovanju, Zakona o Centralnoj banci BiH i pratećih odluka i uputstava, u BiH se vrši statističko sakupljanje i obrada svih transakcija između rezidenata i nerezidenata za potrebe izrade platnog bilansa. Statistika platnog bilansa je metodološki prilagođena međunarodnim statističkim standardime. Statističko sakupljanje i obrada podataka o transakcijama između rezidenata inerezidenata zasnovano je na izvještajima banaka o platnom prometu sa inostranstvom (ITRS) koji se dekadno, u elektronskoj formi, dostavljaju Centralnom prijemnom odeljenju CBBIH, koje ih prosljeđuje Odeljenju za platni bilans na provjeru i obradu.U zavisnosti od raspoloživih izvora podataka, preračunavanje vrijednosti transakcije iz originalnih valuta u izvještajnu valutu vrši se primjenom:-zvaničnog srednjeg kursa CBBIH na dan transakcije, i-zvaničnog srednjeg kursa konvertibilne marke koja je utvrđena posljednjeg radnog dana u nedjelji koja prethodi nedelji u kojoj se utvrđuje iznos carine i drugih uvoznih dažbina.Tako formirana baza podataka predstavlja izvor za izradu platnog bilansa BiH, koji se objavljuje na veb-sajtu CBBIH i u publikaciji -„Statistički bilten Centralne banke BiH'. Podaci statistike platnog bilansa redovno se dostavljaju MMF-u i, po potrebi, drugim međunarodnim finansijskim organizacijama sa kojima CBBIH sarađuje.

6.Medjunarodne monetarne finansijske institucije

6.1.SVJETSKA BANKAORGANIZACIJAZemlje koje žele da pristupe Svjetskoj b@nci moraju najnre bili Članovi IMF. Od skoro 180 članova Svjetske banke, većina su takode Članovi IFC i IDA. Upravljačka struktura Svjetske banke slična je strukturi IMF. Vrhovna vlasi im Odbor guvernera. Svaka zemlja pojedmačno može da postavi jednog guvernera i jednog zamjenika u ovom odboru. Oni su obično mlnistn ftnansija ili ministri za razvoj ili ekonomsko planiranje. Odbor se sastaje jedanput godišnje, obično i septembru ili oktobru, kada održava zajednički sastanak sa Odborom guvernera IMF. Efektivno rukovodstvo je u rukama Odbora izvršnih direktora, koji zajedno rukovode IBRD, IFCPet zemalja sa najviše akcijskog kapitala (SAD, Japan, vcl&a Britanija, Njemačka i Francuska) Imaju pravo na pojednog direktora, ostalih 19 direktora se bira putem glasačkih grupa, gdje se u izbornim jedinicama sabiraju njihovi glasovi. Kao rezultat toga. razvijene zemlje su banku uvijek prisvajale, kao jedan od kanala koji poda pomoć za razvoj, pošto su mogk da utiču na njene odluke u saglasnobi sa njihovom ekonomskom moći. Na čelu Izvršnog odbora je predsedmk, koji se bira na pel godina. Predsjedništvo Svjetske hanke je. po tradiciji, rezervisano za američkog državljanina. Od 1995. godine na tom mjestu je Džcjms Volfenson (James Wo1fensohn\ brv& bankar.Izvrsni odbor se uglavnom sastaje dva puta nedjeljno. Njegova pozicija u političkim pitanjima je, u principu, dosta slabija od Izvršnog odbora IMF. najviše iz razloga dere poslovanja Svjetske banke, koja ac, uglavnom, odnosi na specijalizovanc rmkroekonomske oblasti. U praksi veliki dio posla se povjerava zaposlenima. Za razliku od Svjetske banke, afere poslovanja IMF su uglavnom makroekonomskog karaktera. Političke i ekonomske implikacije njegovih aranžmana su mnogo veće. iako da postoji veca težnja da se utiče na njegove odluke.A za razvoj je No poslavijcn u isto vrijeme kad i Imerim komitet. 1994. godine, i to jezajednički ministarski komitet guvernera IMF i Svjetske banke. Pravila Članstva su sliCna onima u Intcrim komitetu: svaka zemlja članica koja ima izvrsnog direktora i svaka izborna jedinica može da postavi jednog Člana. Komitet se sastaje dva puta godišnje - na promeće i na jesen, kada se sastanak pokapa sa godišnjim sastankom guvernera, kao političkom &rumu visokog nivoa. Komitetu za razvoj je" dat zadatak nadgledanja prebacivanja realnih sredstava zemljama u razvoju. Komitetu je dal sopstveni sekretarijat, ali samo nekoliko godina kasnije je postalo očigledno da je njegov posao zahtjevno da bude usidren u međunarodnim institucijama, da bi donio konkretne rezultate,Kieditne olakšice IBRD. poznate kao zajmovi Svjetske banke, za razliku od 1DA kredita su namijenjene Gnansinmju visoko kvalitetnih projekata ili programa koji direktno dopnnosc ekonomskom razvoju, ali za koje se ne može obezbijediti privatno Hnansiranje pod povoljnim uslovima. Ovaj kvalhct i ispravna analiza prinosa bi trebalo da obezbijede da se kredit može isplatiti u određenom roku. U ovom pogledu. Svjetsvka banka funkcioniše kao investiciona banka, iako je njen kriierijum nešto bla)i. a politika odlaganja duga ncSlo šireg spektra od komercijalnih banaka. U principu, banka se obavezuje da obezbijedi devize neophodne za pmjckaL dok sama zemlja ohezhjeduje lokalnu valutu za domaću komponentu projekta (plate i domaći dobavljači). U praksi

može da postoji odstupanje od ovog principa, ali Banka nikada ne može biti jedini fuiansijer projekta.Svi zajmovi Svjetske banke su ugovoreni samo sa državom ili institucijama za koje paranlujc država. Kao agencija koja daje zajam od države državi, Svjetska banka je nadmoćna međudržavna institucija. U tome se Svjetska banka bitno razlikuje od IMF - privatni kapital jbrmira najvažnui izvor fmansiranja za zajmove Svjetske banke. U isto vrijeme ovo oslanjanje na privatno fmansiranjc je jedan od razloga za prethodno pornenut nezavisniji položaj izvršnog osoblja Svjetske banke, u odnosu na Izvrsni odbor koji postavljaju zem%e Članice. Vlada SAD bi voljela da Svjetska banka bude u stanju da pozajmi direktno privatnom sektoru bez garancija države. Odobrenje SAD za posljednje povećanje kapitala IFC bilo je povezano sa Zahtjevom da u dogledno vrijeme, polovina od svih grupnih aktivnosti Grupe Svjetske banke bude usmjercua na privatni sektor. Međutim, većina članova se protivila ovome, želeći da očuva ravnotežu sadašnje raspodjele funkcija između Svjetske banke i 1FC, »a kraju su Amcnkanc, odustali od svog zahtjeva kada je Svjetska banka razvila jasnu strategiju razvoja pnvaiimg sektora, podržavajući strukturne rclbrme kojima je cilj poboljšanje poslovne klime.FINANSIJSKI PROIZVODI IBRDMeđunarodna banka za obnovu i razvoj nudi tri vrste.Namjera da se zajmoprimcima omogući fleksibilnost da mogu da odaberu udove koji su , komotni sa strategijom zaduživanja i koji odgovaraju njihovom kapacitetu serviranja duga. Najmoprimci mogu, za finansiranjc dijelova istog projekta ili programa, kombinovat, uslovc f zajmova u više valuta i/ili zajmova u jednoj valuti. U proteklim godinama Banka je aktivno odgovarala na promjene ekonomskih oslova. U prvih 20 godina postojanja dvije trećine zajma je išlo na pokriće troškova snadbjevanja električnom energijom i "projekte transporta. Filozofija % sastojala od toga da je postojanje dobre infrastrukture od bitnog značaja za investicije, iako infrastrukturni projekti još uvijek imaju važnu ulogu, razvojnom procesu Banke je proširila svoje aktivnosti na druge oblasti i regione.STRUKTURNO PRILAGODAVANJE Industrijske zemlje su se borile protiv jake recesije, dok su zemlje u razvoju mučili sve veći dugovi, djelimično kao posljedica oštrog skoka m kamatnih stopa. Rješenje je moralo biti nađeno ne samo u porastu volumena pozajmljivanja - jer bi ovo pogoršalo teret dirigovanja - već i u politici prilagođavanja novoj situaciji. U ovu svrhu nastala su dva programa pozajmljivanja: zajmovi za strukturno i soktorsko prilagođivanje. Pod programom strukturnog prilagođavanja zajmovi za opšte namjene su odobreni sa ciljem poboljšanja načina funkcionisanja ekonomije i jačanja izvornog sektora. Oni su posebno primjenjeni zemljama sa velikim strukturnim deficitom bilansa plaćanja, a podržavaju prilagođavanja koja vode stvaranju održive pozicije platnog bilansa na duži rok. Cesto se odobravaju zajedno sa zajmom IMF. zbog bliske veze sa Fondovim programima prilagođavanja.ANALIZE I SAVJETISvjetska banka je prikupila gomilu informacija i iskustava, sadržanih u preporukama i izvještajima koji se veoma često pripremaju. Osobito su važni Izvještaji o svjetskom razvoju (World Developmenl Report), koji se publikuju svake godine i daju ton novim idejama i uvid u 4probleme razvoja. Svake godine se u ovim izvještajima obrađuje posebno interesantan predmet. lako je izvještaj iz 1992, Godine obratio posebnu pažnju

na ekološke efekte ekonomskog razvoja, zauzimajući se /a uključivanje ekoloških razmatranja u pripremanje razvojnih programa.Tehnička pomoć koju finansira Banka, je takođe značajno povećana: posljednjih godina ona je iznosila oko I milijarde dolara godišnje. Banka, takođe, sprovodi projekte tehničke pomoći, koje finansira program razvoja Ujedinjenih nacija (United Nations Development Program - UNDP).Postoje dvije različite vrste pomoći: infrastrukturna {hardver) tehnička pomoć, kao što su građevinarstvo i studije izvodljivosti i institucionalna (softver) pomoć, kao Sto je razvoj institucija, formulisanje makroekonomske politike i razvoj menadžerskih sposobnosti. U pogledu ipmmjena ekonomske klime i povećanog značaja dobrog upravljanja, Banka stavka sve veći iaaglasak na institucionalnu tehničku pomoć, proširujući svoje široko znanje u sferu privatizacije, razvoj tržišta kapitala i korporativno finanskanje.VEĆA BRIGA ZA OKOLINUpredsjednikom Luisom Prestonom (Lewis Preston) pažnja se prtorijentisala ka kvalitetu projekta Svjetske banke i njihovom uticaj u na okolinu. Broj stručnjaka ekologije se za kratko vrijeme povećao zbog suočavanja sa sve većim problemom zagađenosti i sve većih Šteta u zemljama u razvoju. U 1991. Godini je ustanovljena Globalna Pomoć Ekologiji (Global Biivironment Facilitv - GEF). Njen trenutni budžet iznosi 2 milijarde SDR za trogodišnji period. Bomoć je dodijeljena od strano Svjetske banke i UNDP.Većina zajmova se koristi da podrži projekte koji stile bioraznovrsnost, smanjuju efekat staklene bašte i poboljšaju kvalilet vode. GEF projekti se obično sprovode u saradmjj sa programima Svjetske banke; oni formiraju neku vrstu »zelene naljepnice" za projekte Banke. Da bi se suočilo sa kritikom od strane konzervativnih i ekoloških grupa, prihvaćena je procedura dvostruke glasačke većine zemalja darodavaca.U SAD se razvio politički savez između konzervativnih članova Kongresa koji sumnjaju u efektivno* projekta Svjetske banke i ekoloških aktivista koji se brinu za ulicaj na sredinu. U Predstavničkom domu američkog Kongresa (Housc of Representatrvca), velika većina je glasala za smanjenje doprinosa američkog kapitala Svjetskoj banci u 1992. godini. Prigovori su se odnosili na veličinu projekta, kao i na Činjenicu da ih izvršavaju vlade.Dakle, Banka se trudi da upotrijebi svoje zajmove za podržavanje političkih i ekonomskih promjena, sve više se zauzimajući za privatizaciju nezgrapnog i neefikasnog državnog monopola. Više pažnje se poklanja ekološkim aspektima energije i drugim projektima.

6.2.MEĐUNARODNI MONETARNI FONDISTORIJATKorijene IMF nalazimo još u vremenu ekonomske depresije 1930-tih godina. U to vrijeme, zemlje su bile prinudno skinute sa standarda zlata, koji je bio ponovo uspostavljen poslije Prvog svjetskog rata sa nerealnim deviznim kursevima. Posebno je bila precijenjena funta i kada je Velika Brianija napustila zlatni standard 1931. godine, ostale zemlje su požurile da devalviraju svoje valute, kako bi one imale konkurentnu prednost. Mnoge zemlje su pred uzele i odgovarajuće mjere u cilju zaštite sopstvene industrije. Posljedica je bio kolaps trgovine: između 1929. i 1939. godine vrijednost svjetske trgovine je opala za 60%. Da bi se ponovo uspostavio rad i naknadno ,,upalio ekonomski motor", bile su predviđene razno međunarodne monetarne konferencije, međutim, sve su se završile neuspjehom zbog nekooperativnosti. Mišljanja o tome staje razlog ekonomskih problema se veoma razlikuju. Politički gledano, bilo je to vrhunac izolacionizma. Početkom 1940-tth godina, za vrijeme; Drugog svijetskog rata, Džon Majnard Kejns (John Mavnard Kevnes) iz Ministarstva fmnnsija Velike Britanije i Han Dekster Vajt (Harry Dexter White) iz Ministarstva financija SAD, su skoro istovremeno napravili planove za radikalno novi monetarni sistem, koji bi stabilizovao devizni kurs i unaprijedio slobodnu trgovinu. OSNIVANJE IMFCITATU svojim memoarima, budući ministar spoljnih poslova Holandije, J.W. Beven. koji je prisustvovao bretonviidskoj konferenciji, opisuje svoj sastanak sa Kevnesom veče pred kofercnciju. Sa ostalim učesnicima koji su odsjeli u Londonu, on je isplovio tzLiverpulo 16, juna 1944. godine na brodu Qucen Mary. Pošto su otišli, na London su pale prve VI rakete, njemačko tajno oružje. Na brodu Qneen Marv su se nalazili prvi njemački zarobljenici sa ratišta iz Normandije. „Cjelokpan put, krivudajući lijevo-desno da bismo izbjegli čamce (koji se nikad nisu ni pojavili), je bio prilika da se bolje upoznamo, a iznad svega da postanemo prisniji sa Kevnesom, koji je putovao sa suprugom, ruskom igračicom Lidijom Lopokovom. Znao je da je iznad ostalih smrtnika zbog svog izuzetnog intelekta i „ulagivanje" njegovih pristalica nije moglo to nikako da poremeti. Ipak. on je bio ljubazna i društvena osoba, nije se fereeao na ljude i nije ih omalovažavao".ORGANIZACUAvodio je Odbor guvernera, po jedan iz svake zemlje članice, od kojih je svaki imo zamjenika. Guverneri su obično ministri fmansija ili guverneri centralnih banaka. Guverneri odlučuju o važnim pitanjima, kao Sto je povećanje većine Fonda, primanja novih Članova ili raspodjela SDR, Jedanput godišnje, uglavnom u septembru.CILJEVI IMFUnapređenje međunarodne monetarne saradnjc kroz stalnu instituciju koja pruža konsultanlsku mašinu i saradnju u rješavanju međunarodnih monetarnih problema. Podsticanje ekspanzije i uravnoteženog rasta međunarodne trgovine i pomoću toga doprinos unapređenju i održavanja visokih nivoa zaposlenosti realnih prihoda, razvoj svih proizvodnih sredstava u zemljama Članicama kao osnovni ciljevi ekonomske politike. Unapređenje stabilnosti razmjene, radi održanja sporazuma razmjene između članica i radi izbjegavanja konkurentske devalvacije nacionalne valute. Pružanje pomoći u postavljanju mullilatcralnog sistema plaćanja s obzirom na trenutne transakcije između

članica i eliminisanje ograničenja na devizne transakcije koja ometaju rast svjetske trgovine.Obezbjedivanje sigurnosti članicama, dajući im privremeno opšta sredstva Fonda uz adekvatno osiguranje, dakle, pružajući im mogućnost da isprave lošu prilagođenost u svojim platnim Mlacima, bez podvrgavanja mjerama destruktivnim po nacionalni ili međunarodni prosperitet. KVOTE U IMFudovima brzog razvoja svjetske ekonomija IMf mora imati adekvatne izvore sredstva ka bi u svakom trenutku mogao odgovoriti na ptatno-bilansne fmansijske potrebe svojih članica i, taj način, podržao programe prilagodavanja. Osnovno sredstvo finaiBiranja od strane IMt kvote - udružena sredstva koja se sastoje od upisa kapitala svake zemlje članice.

6.3.PARIŠKI KLUBPariški klub je neformalna grupa fmansijskin zvaničnika iz 19 najbogalijih zemalja svijeta Članka OECD-a i Rusije, koja pruža finansijske usluge poput restrukturiranja dugova, olakšavanja dugova i otpisa dugova zaduženim zemljama i njihovim kreditorima. Dužnici su često preporučeni od strane Međunarodnog monetarnog fonda pošto su alternativna nošenja bila neuspešna. Restrukturiranje dugova kod Pariškog kluba zahteva konsenzus svih članova i ne smo favorizovati jednu zemlju kreditora u odnosu na druge. Sastaje se svakih šest neddja u francuskom ministarstvu ekonomije, finansija i industrije, u Parizu. Klubom predsedsava visoki zvaničnik francuske državne blagajne, trenutno je to potsekretar državne blagajne.OSNIVANJEPariški klub je nastao no sastanku između Argentine i njenih najvećih zvaničnih kreditora, maja 1956. Godine, kada je dogovoreno da se izvrSi restruktuiranje dugova zemlje prema stranim vladama. Na/iv kluba se odnosi na mjestogdje su se članovi sastajali u to vrijeme i činjenicu daje francuski ministar finansija bio njegov presjedavajući. Ova dva aspekta su postala tradicija u Klubu, koji se uvyek, s namjerom, okrucivao izvjesnim stepenom diskrecije.OSNOVNI PRINClPpariški klub nije formalna organizacija. Ne postoji ugovor ili propisi koji dcfinišu.. Međutim, tokom godina nastao je izvjestan broj opšte prihvaćenih procedura i neformalnih pravila na osnovu kojih se vode pregovori. Najvažnija pravila se odnose na to da zemlje dužnici zaključe aranžman sa IMF (princip usbvlienosti), uzevši maksimalno u obzir spososobnosti otplate i da teret opraštanja" duga treba da bode podjednako podjelien medu zemljama povjerioeima (podjela tereta).PROCEDUREZapisnik, koji potpisuju sve strane, obično uključuje sleđeće aspekte:Definicija potraživanja koje treba konsolidovati: samo zvanični dugovi se reslruktuiraju. Ovo uključuje inostrane dugove javnog sektora i dugove privatnog sektora koje pokriva garancija vlade ili koje je kompanija već otplatila u domaćoj valuti, ali za koji još uvijek nema raspoložive strane valute. U principu, kratkoročni dug kraći od godinu dana ne uzima se u obzir. ■ Stepcn konsolidacije: napravljena je razlika između dospjeća otplate glavnice i kamate, pri čemu Klub preferira da odloži glavnicu, prije nego kamatu. Poslednjih godina

nije neobično da 100% glavnice i kamate bude uključenou sporazume u slučajevima ozbiljnih problema.■ Otpis duga: za najsiromašnije zemlje, po tzv. Napuljskom dogovoru, do dvije trećine zvaničnnog duga može biti otpisano.RAVNOPRAVAN TRETMANPodjednaka podjela tereta opraštanja krediti među zemljama povjeriocimaje, u stvari, razlog postojanja Pariškog kluba. U praksi ovo znači da svi zvanični kreditori dopu&aju restruktuiranje zajmova pod uporedivim uslovima u datom periodu. Klauzula protiv diskriminacije uključena je u sporazum o restruktuiranju gdje se dužnik obavezuje da podjeli teret podjednako između svih zvaničmh kreditora, uključujući i zemlje koje nisu Članice Pariškog kJuba.

Pariški klub pokušava da osigura da drugi kreditori, kao Sto su mukilateralne organizacije, komercijalno banko, arapski I istočnoevropski kreditori, ulože znatan napor, zato %o se princip ravnopravnog tretmana odnosi ina njih. Ipak. ovo je teSko postići u praksi. Ne sauno da multilateralne organizacije koje su svježu: svog statusa prefehnmog kreditora, nikad ne restruktuiraju zajmove, nego često postajo problemi i u podjeli tereta sa komercijalnim bankama. Ovo se dogadja zato Sto su uslovi restruktuiranja Pariškog kluba obično potpuno drugačiji od uslova banaka. Zato banke koje se sastaju na sopsrvenom forumu, Londonskom kbbu„ oklevaju da formalno prilagode isplatu kamata, dok Pariški klub ovo dopušta. Nasuprot ovome, kada dužnik ima poteškoće pri otplati banke često ne restruktuiraju zajam već odobravaju novi kredit.OPROŠTAJ DUGAZemlje povjerioci su većinom shvatile da veliki dugovi mnogih zemalja sa niskim dohotkom, posebno u Africi, zaslužuju poseban tretman. Pariški klub je pokušao da nade načine da olakša tem duga za siromašne zemlje. Do prije nekoliko godina o ovome nije bilo ni pomena o Klubu, zato Sto se na multilatcralnom nivou, za raliku od bilateralnog nivoa, otpis glavnice ili smanjenje kamate nije događalo. Većina zvaničnih dugova se sastoji od osiguranih izvornih kredita od strane zemalja kreditora i mnoge zemlje smatraju da ovi zajmovi, koji su komercijalnog porijekla, oe treba da budu uključeni u plan oproštaja dugova. Teret koji bi še prebacio na sredstva budžeta zapadnih zemalja mogao bi implicirati da će manje novca biti dostupno za pomoć razvoju. Ne ekonomskom savjetovanju u Torontu 19X8. Godine. Grupa nsedam se dogovorila o pristupu po kojem bi zemlja kreditor mogla da izabere način na koji će postići željene olakšice pri otplaćivanju duga, tzv"meni pristup"'.OPCIJE ZA SMANJENJE DUGA POD NAPUUSKIM UGLOVIMAPariški klub je, IS.deccmbra 1994.godine, prihvatio Napuljske uslove za reprogramiranje duga siromašnih zemalfa. Ovi udovi su zamjenili landonskc, koji mi se primjenjivali od 1991 godme. nova karakteristika je da Napuljski uslovi uključuju mogućnost za reprogramiranje duga (sporazum o izlazu) z zemlje sa zadovoljavajućim performansama u IMF. U budućnosti će reprogramiranje tradicionalnih rokova dospjeća biti rezervisano za zemlje koje se ne kvalifikuju na slock-ot-debt sporazume. Još jedna nova karakteristika je da procenat otpisa dugova (koncesionalnost) može bhipovedan sa 50% na 67% pod uslovom daje neto sadašnja vrijednost *poljnog duga jednaka najmanje 350% vrijednosti izvoza ili da je ohodak po glavi stanovnika jednak 500 USD ili manje.

Napuljski uslovi se neće primjenjivali na jedinstven način. Treba da se uzme u obzir sposobnost zemlje za otplaćivanje duga (princip diferencijacije tretmana za grupe zemalja). Novi meni se sastoji od Šest opc(ja: četiri za komercijalne dugove i dva za ODA dugove.STAND-BY ARANŽMANaranžman je kratkoročni kredit koji dobivaju od IMF zemlje članice za premošćivanje vanjske likvidnosti. Odobrenje kredita je uvjetovano podastiranjem odgovarajućih makrockonomskih programa od zemlje tražioca kredita, koji se veoma strogo ocjenjuju. Odobrenje kredita IMF je znak drugim bankama da mogu ulaziti u kreditne aranžmane, i upravo stoga je važnost stand-by aranžmana.Stand-by aranžman i "prošireni aranžman" odnose se na odluku Fonda kojom članici osigurava da se koristi sredstvima s računa opStih sredstava u skladu s uvjetima odluke, a u određenom razdoblju i do određenog iznosa, a Čbnica je obvezna izvršiti reotkup vlastite valute i plaćali naknade. Nema karakter ugovora. Karakteristike staod-by ili proširenog aranžmana mise u vrsti ptatnobilančnog poremećaja. Ukoliko je poremećaj Članica kratkoročnog ili cikličkog karaktera. Fond može odobriti stand-by aranžman. Ako je srednjoročnog strukturalnog karaktera potrebna su sredstva iznad obujma korištenja mogućeg u sklopu "politike kreditnih branSi", tu Fond može odobrili "prošireni aranžman". Stand-by aranžman može se odobrili na rok od jedne do dvije godine a "prošireni aranžman' na rok do tri godine.FINANSIJSKI MEHANIZMI IMFIMF stavlja na raspolaganje svoja finansijska sredstva zemljama članicama kroz Čitav niz finansijskih olakšica. Osim kada su u pitanju ESAF. zemlje članice dolaze do financijskih sredstava IMF kroz kupovinu (vučenje) valuta drugih zemalja članica ili kupovinu SDR za ekvivalentan iznos njihove sposfvenc valute. IMF naplaćuje troškove za ove kupovine i zahtjeva od zemalja da. po isteku određenog vremenskog perioda, ponovo kupe sredstva od IMF. Finansijske politike IMF predstavljaju modalitete za korištenje njegovih sredstava po osnovu postojećih IMF olakšica. Tu su između ostalog:Politike rezervne transe (Reserve Transhe Policies). Članicama IMF ima poziciju rezervne transe (tj. potražili saldo) u onoj mjeri koliko njena kvota prelazi holdinge IMF u njenoj valuti, isključujući kredite koje je fond dao članici. Zem^a članica može povuci cio fznns rezervne transe, u bilo koje vrijeme, što zavisi jedino od njenih platno bilansnih potreba.Ovo vučenje ne predstavlja korištenje kredita IMF i ne podliježe obavezi vraćanja.Dio kredita koji IMF daje zemlji članici po osnovu redovnih olakšica, može se odvojiti u stranu za Financiranje operacija koje uključuju smanjenje glavnice duga (debt principa!) i smanjenje iznosa servisiranja duga. TaČan iznos koji se odvaja se određuje od slučaja do slučaja i on je . it principu, raspoloživ u fazama, u zavisnosti od usojeha programa.Povlašćena sredstva (Concessional IMF FecilitV)-Proširene olakšice za strukturno prilagođavanje (Enhanced Structural Adjustment Fecility -ESAF): ustanovljene su 1987. godine, a povećane i proširene 1994. godine Namjcnjene su zamkama Članicama Fonda koje imaju nizak dohodak platnobilansne probleme koji au se odužili.-Olakšice za tmsfbrmaciju sistema (Svstcmic Transfbrmatioii Facilitv- STF): privremene IMF olakšice: uvedene aprila I993.godinc i namjenjene proširenju Gnasijske pomoć:privredama u tranziciji koje imaju ozbiljne probleme u njihovim trgovinskim iplatnim

sporazumima. Otplata (ponovne kupovine) se vrši posle četiri a završava u roku od deset godina.-Olakšice za kompenzatomo finansiranje nepredvidive slučajeve <Compenzatory and Contigcncv Finansing Fecilitv - CCFF): obezbjeduju fmansijsku pomoć zemljama u koje se suočavaju privremenim izvoznim gubicima i kompenzatomo fmansiranje zbog prevelikih troškova uvoza žitarica.USLOVNOST KORIŠTENJA SREDSTAVA IMFUslovi pod kojim IMF odobrava kreditne olakšice nisu standardni, zbog spektra razloga koji ignoirišurišu probleme platnog bifansa. Uslovljenos! je uvijek usmjerena ka obnavljanju domaće i spoljne ravnoteže i uspostavljanju stabilnosti cijena. Koncept programa, obično, uključuje fiskalnu i monetarnu politiku, politiku deviznog kursa, reformu javnog sektora, liberalizaciju trgovine i reforme fmansijskog sektora i tržišta radne snage (vidjeti tabelu 5.)- ponekad i devalvacija deviznog kursa čini dio programa, međutim, to nije uvijek slučaj. Često je prekomjeran budžetski deficit korjen problema, a u tom slučaju je povećanje poreza ih smanjenje troškova neizbježno. Program srednjeg roka trajanja (3 godine) koji se sastavljaju u konsultaciji @o Svjetskom bankom i IMF, uz strukturne reforme Kao i kod SAF. ali sa ambicioznijim programom: kredit zavisi od 6 mjesečnih pm vjera kriterij uma izvršenja Olakšice za strukturno prilagođavanje zemalja sa niskim dohotkom.PRIPREMA ŽEDNOG IM1 PROGRAMASvake godine osoblje IMF posjeti skoro sve zemlje članice radi politike nadgledanja u okviru elana IV Sporazuma sa IMF. U slučaju ozbiljnih problema plafnog biknsa. zemlaj može izraziti zelju da konsti sredstva fonda. Misije fonda obično traju dvuedo tri nedelje. Tim se sastoji od cehn do šest članova iz različitih odsjeka IMK Najprije dm okvirno sastavi dokument koii pnhvata mcnadžment Fonda. Tim daje mišljenje o ekonomskoj situaciji zemlje i nekada se za to prcdhodno pnprcmc odgovarajući formalan.

7.Fondovi EU

Zemlja, kao potencijalni kandidat, mora proći kroz različite faze dok ne postane punopravni član.Lokalne vlasti u BiH nisu dovoljno informirane ili imaju veoma plitko znanje o mehanizmima koje koristi EU kroz svoje predpristupne, strukturne, kohezione i fondove zajednice, u svrhu podrške regionalnom i lokalnom razvoju.Kreću se od 10% do 100% finansiranja i od 500 € do više milijona €.Europska unija želi putem svojih fondova postići određene ciljeve: 

potaknuti i omogućiti ujednačenost regionalnog razvoja svih područja unutar Europske unije te uspostaviti suradnju među regijama

širiti EU socijalnom politikom povećati mobilnost i osposobljenost radne snage te povećati

broj radnih mjesta

7.1.Vrste EU fondova

1. Pretpristupni fondovi Pretpristupni fondovi namijenjeni su državama kandidatkinjama te državama sa statusom potencijalnog kandidata za članstvo u Uniji.2. Strukturni i kohezijski fondovi- Ovi fondovi sudjeluju u ostvarivanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije te su glavni instrumenti regionalne politike EU kojoj je cilj smanjiti razlike u razvoju regija i zemalja članica3. Programima Zajednice Europske unije- To su posebni fondovi koji su otvoreni ne samo zemljama članicama i zemljama kandidatkinjama, već i trećim zemljama (veći broj programa Zajednice je dostupnih različitim korisnicima). Programi nisu namijenjeni isključivo državnim institucijama, već im je naglasak na poticanju suradnje privrednika iz malih i srednjih preduzeća sa državnim institucijama i udruženjima civilnog društva radi postizanja ciljeva Zajednice.EU fondovi su uglavnom namjenjeni za: 

Mala i srednja preduzeća Agencije i komore Centre za edukaciju Centre za istraživanje Finansijske institucije Javnu administraciju Organizacije civilnog društva Preduzeća Škole Univerzitet

EU troši više od 100 milijardi eura svake godine na projekte iz različitih oblasti - od poljoprivrede do inostrane pomoćiU 2010. godini Europska unija očekuje da potroši 133.8 milijardi eura ili 1.03%  GNI-a (bruto nacionalnog dohotka) njezinih članica

Poljoprivreda - €53,500miliona Regionalna pomoć - €37,974miliona Vanjska pomoć - €7,292miliona

Administracija - €6,806miliona Istraživanja - €4,059miliona Edukacija - €959 miliona Kontrola granica i kiminala  - €212 miliona Ostalo - €4,151m

Ako se novac dodjeljuje zemlji, državno tijelo je odgovorno za implementaciju, od izdavanja poziva, evaluacije, ugovaranja granta, pregovora, plaćanja i revizije. Ovo je slučaj kod Strukturnih fondova, podrške poljoprivredi i nekih dijelova IPA-e.

Za vecinu programa dostupna su dva tipa finansiranja: Grantovi Tenderi/javne nabavke

Glavni ciljevi evropske pomoći u BiH su:  Podrška BiH u okviru Procesa stabilizacije i pridruživanja, Podrška konsolidaciji mirovnog procesa i pospješivanje međuentitetske suradnje, Podrška etničkom pomirenju i povratku izbjeglica i raseljenih lica u njihova

izvorna mjesta,   Uspostavljanje funkcionalnih institucija održive demokracije,   Polaganje temelja za održivi ekonomski oporavak i rast, Približavanje Bosne i Hercegovine standardima i principima EU

7.3.IPA FONDOVIProjekti se mogu finansirati u pet širokih kategorija:1.  Tranzicijska podrška i Izgradnja institucij2.  Regionalna/medudržavna suradnja3.  Regionalni razvoj4.  Razvoj ljudskih resursa5.  Ruralni razvoj

7.4.PRVE DVIJE KOMPONENTEPrva komponenta tiče se sljedećih vrsta aktivnosti:1.  jačanje demokratskih institucija i vladavine prava2.  reforma javne uprave3.  ekonomska reforma4.  promoviranje i zaštita ljudskih prava i poboljšano poštivanje prava manjina5.  razvoj civilnog društva6.  pomirenje, mjere za izgradnju povjerenja irekonstrukcija

Projekti međudržavne suradnje pokrivaju kopnene i morske pogranične regione između susjednih zemalja.Za sveukupnu koordinaciju i upravljanje programom IPA u Bosni i Hercegovini  zadužena je Direkcija za Evropske Integracije BiH (DEI )

8.FINANSIJSKE INSTITUCIJESu posrednici na finansijskom trzistu. Zadatak im je prikupljati novcana sredstva i usmjeravati ih u finansijske plasmane. Najvaznija finansijska institucija je banka. Postoje depozitne i nedepozitne finansijske institucije.Depozitne: banke, stedionice, kreditne sluzbe, odnosno one ustanove koje primaju depozite.Nedepozitne: su mirovinski fondovi, osiguranja, fondovi, drzavne agencije- one prikupljaju novac clanarinama i ulozima, prodajom polica osiguranja, itd.

9.HARTIJE OD VRIJEDNOSTIPredstavljaju finansijsku imovinu koju definisemo kao potrazivanje na gotovinske tokove od postojecih objekata zemljisne, realne i ostale imovine. Gotovinski tok je priliv novca. Potrebno je odrediti karakteristiku gotovinskog toka i rizik. Vrijednost emitiraju kompanije, finansijske institucije, drzavni organi. Investitori mogu biti osobe ili institucije. Najvazniji uladaci su: mirovinski fond i osiguravajuce kompanije.Vrste hartija od vrijednosti: obveznice, dionice (obicne) i prioritetne dionice itd.9.1.Odredjivanje vrijednosti hartije od vrijednostiVrijednost hartije od vrijednosti odredjuje se prema opstem pravilu vrednovanja na osnovu gotovinskih tokova koji se ocekuju tokom njenog zivotnog vijeka, tj. Na osnovu sadasnjih gotovinskih tokova, diskontiranjem odgovarajucim trzisnim stopama.