Michael Heinrich Praksa i fetiizam1 Napomena o Marxovim Tezama o Feuerbachu i njihovoj primjenis njemakog prevela Zrinka Brnie-mail: zbrnic@ffzg.hrRedaktura prijevoda Mislav Marjanovi i Zoran Veselinovi

177

Praksa i fetiizam1 Napomena o Marxovim Tezama o Feuerbachu i njihovoj primjeni

Michael Heinrich Prevela s njemakog Zrinka BrniRedaktura prijevoda Zoran Veselinovi

i Mislav Marjanovi

Marxovo ophoenje s Tezama o Feuerbachu

Teze o Feuerbachu nesumnjivo pripadaju najee citiranim Marxovim djelima, dok se poznavanje 11. teze smatra dijelom graanskog obrazovnog kanona. Gotovo da se vie ni ne moe pogledom obuhvatiti brojnost znan-stvenih rasprava u kojima ih se pokualo vie ili manje temeljito interpreti-rati.1 Pri tome se na Teze o Feuerbachu pozivaju Marxovi interpreti koji su politiki i teorijski potpuno razliito usmjereni: tako su teze bile prihvaane i od dogmatskih struja kao legitimizacija jedne partijske vladavine ute-meljene na marksistiko-lenjinistikoj doktrini (pa je za vrijeme ddr-a u predvorju Humboldtovog sveuilita u Berlinu na zid prikovana 11. teza), ali isto tako i od gotovo svih heterodoksnih marksistikih struja koje su se protivile marksistiko-lenjinistikoj dogmatici.3

1 Objavljeno u: Christoph Engemann et al. (ur.), Gesellschaft als Verkehrung. Perspek-tiven einer neuen Marx-Lektre. Festschrift fr Helmut Reichelt, Freiburg: ca ira Verlag 2004, str. 249-270.2 Ovdje bi trebalo spomenuti dvije od najopsenijih rasprava: Tezama o Feuerba-chu posveeno poglavlje u knjizi Ernsta Blo-cha Princip nada te knjigu Georgesa Labica (1987). Mnogo navoda literature moe se pronai pod natuknicom Teze o Feuerbachu u Historisch-kritisches Wrterbuch des Marx-ismus W.F. Hauga.

179

3 Usp. npr. visoko vrednovanje Teza o Feu-erbachu kod Korscha (1922, 1923), Lefeb-vra (1958, 47ff), Markovica (1960) ili u ve spomenutom Blochovom tekstu. lanci u Sammelband Gerhardt (1996) pokazuju kako se - danas uzimaju kao samorazumljivo polazite za raspravu s Marxom.

Prijevodi

Pri prvom itanju teza gotovo je nemogue ne pasti pod utjecaj nji-hove jezine moi. Gotovo je neizbjeno pri prvom itanju ne dobiti utisak da smo s jedne strane svjedok jednog znaajnog intelektualnog dogaaja, ali da s druge strane taj dogaaj ne razumijemo u potpunosti. Po svoj se prilici kod teza radi o neemu znaajnom, ali o neemu to se tek mora otkriti. Teze o Feuerbachu upravo vape za interpretacijom koja e sve objasniti. Pri tome se silom prilika posee za argumentima koji ne potjeu iz samih teza. Marxov je tekst interpretima nerijetko sluio samo kao izvor asocijacija. Povijeu recepcije Teza o Feuerbachu vjerojatno bi se mogao ispuniti cijeli jedan svezak.

S obzirom na bogatstvo te recepcije esto se pomalo iznenaeno upuuje na duinu dotinog teksta, koji ne ispunjava niti tri stranice. No, jedan se drugi aspekt u pravilu ignorira Marxov odnos prema vlastitim tezama. Marx je, prema navodima iz Sabranih djela Marxa i Engelsa,4 ispisao teze u jednu biljenicu izmeu popisa knjiga, adresa, nacrta planova itd., u Bruxellesu u proljee 1845., najvjerojatnije izmeu sredine travnja i poetka lipnja. Oito postoji povezanost s otprilike u istom razdoblju nastalim planom da napie kritiku posthegelovske filozofije. Taj je plan Marx u jesen 1845. godine zajedno s Engelsom sproveo u djelo tako je nastala Njemaka ideologija. Znaajno je, dodue, da Marx Teze o Feuerbachu nije pokazao svojemu suautoru Engelsu, koji je tada ve bio njegov najblii prijatelj i suradnik (on je bio potpuno iznenaen kada ih je 40 godina kasnije pronaao u Marxovoj ostavtini), a nije ih niti bilo gdje drugdje spominjao ili izravno koristio. Dodue, u Njemakoj ideologiji mogu se pronai pojedinane misli iz teza, no nema govora o sustavnoj razradi. ak i u tezama tako vaan po-jam prakse, na koji se toliko interpretatora oslanja, ve u Njemakoj ideologiji gubi na vanosti. Sve ovo dovodi do samo jednog zakljuka: svojem spisu, o kojemu se kasnije toliko puta raspravljalo, sm Marx nije pridavao previe znaaja. Ve i ovo trebalo bi izazvati nepovjerenje prema tolikom hvaljenju Teza o Feuerbachu.

4 Cf. Marx-Engels-Gesamtausgabe, Dietz Verlag, Berlin, 1976, IV.3 str. 490.

18o

Marksistika teorija

subjekta

Konkretna kritika ili filozofski utemeljiteljski akt?

Gotovo sve interpretacije Teza o Feuerbachu veinom ih izdvajaju iz nji-hovog konteksta, kako iz konteksta u kojem su nastali, tako i iz konteksta daljnjeg razvoja Marxovih misli. Dodue, uzima se na znanje da je kritika Feuerbacha zasluna za nastanak teza, no toan se kontekst nastanka te kritike u pravilu samo povrno dotie. Pitanje to je Marx uope kasnije od Teza o Feuerbachu zadrao, to je manje bitno ili je ak moda bilo re-vidirano, najee se niti ne postavlja. S Tezama o Feuerbachu esto se postupa kao s nekim upravo bezvremenim tekstom u kojem se mogu vidjeti temelji Marxove teorije spoznaje, Marxove filozofije (ili/i kritike filozofije) ili materijalistikog shvaanja povijesti. ini se da su Teze o Feuerbachu za veinu interpretatora neto to vrijedi za sva vremena.

Ve se kod Engelsa moe pronai jedno takvo preuveliano shvaanje teza, kada je to shvaanje 1888. godine prvi puta objavio u dodatku svome spisu Ludwig Feuerbach i kraj klasine njemake filozofije. esto se dodue upuivalo na to da je Engels svojom redakcijskom doradom na odreeni nain istaknuo teze; nijednu jedinu tezu Engels nije naveo bez preinaka. Tako je u 11. tezi nadodao ono ali koje upuuje na striktnu opreku izmeu interpre-tirati i promijeniti, te je ublaio 4. tezu (vjerojatno ne samo zbog pruske cenzure, nego i iz obzira prema socijaldemokratskim malograanima): dok je kod Marxa stajalo da obitelj treba teorijski i praktiki unititi,5 Engels je to redigirao tako da obitelj treba teorijski kritizirati i praktiki izmijeniti.6 No ono to je kod interpretatora ostalo bez prigovora te je mnogo puta nekritiki preuzeto jest nain na koji je Engels prezentirao teze kao prvi do-kument koji sadri genijalnu klicu novog pogleda na svijet.7

esto je naglaavano, a ve u spisima kasnog Engelsa zapoinje proces koji preoblikuje Marxovu kritiku u svjetonazor, koji je shvaen kao neto sveobuhvatno, to ne ostavlja nikakva temeljna pitanja otvorenima i koji je u svojoj sri bezvremenska tvorevina. Ovdje se ne radi o ponovnoj kritici pritom nastalog svjetonazornog marksizma. Radi se o ocjeni Teza o Feu-erbachu kao genijalne klice te sveobuhvatne i bezvremenske tvorevine: teze su proglaene izrazom jednog filozofskog utemeljiteljskog akta. I mnogi

181

5 K. Marx, Teze o Feuerbachu, u K. Marx, F. Engels, Rani radovi, Naprijed, Zagreb, 1975, str. 338.

6 Ibid., str. 341.7 K. Marx, F. Engels, Glavni radovi Marxa i Engelsa, Stvarnost, Zagreb, 1978, str. 1336.

Prijevodi

autori koji su kritiki gledali na Engelsovu prezentaciju Marxovih misli kao novog svjetonazora takvu su ocjenu teza u potpunosti prihvatili. No kao utemeljiteljski dokument teze svakako treba nadopuniti; potrebno je ono to je tek klica dovesti do punog razvoja, to su generacije marksistikih teoretiara na razliite naine pokuavali. Od poetka je u Engelsovoj karakterizaciji iskljueno da bi se u sluaju Teza o Feuerbachu moglo ra-diti o prolaznoj koncepciji, koja e u kasnijem razvoju kritike politike ekonomije biti eventualno prevladana ili barem jako ograniena. Takvu mogunost uzeti makar i u razmatranje ini se upravo nedolinim, kako za predstavnike takvog dogmatinog svjetonazornog marksizma, tako i za veinu njihovih kritiara.8

Kod Marxa nalazimo prosudbu koja se jasno razlikuje od Engelsove, dodue ne Teza o Feuerbachu, na koje se Marx kako je reeno nikada vie nije osvrtao, nego prosudbu Njemake ideologije koja je nastala odmah na-kon teza. No taj sud vjerojatno vrijedi i za Teze o Feuerbachu. Osvrui se unatrag Marx u predgovoru Kritici politike ekonomije pie da je njemu i En-gelsu oko 1845. bilo bitno obraunati se s nekadanjom svojom filozofskom savjeu, i kada je to postignuto, nije im vie smetalo to rukopis nije bio tiskan, prepustili su ga glodarskoj kritici mieva.9

U svojoj knjizi10 posveenoj Tezama o Feuerbachu Georges Labica svrstao je Marxovu ocjenu Njemake ideologije (koju proiruje na Teze o Feuerba-chu) i gore navedenu Engelsovu prosudbu nekritiki u isti red: U Tezama o Feuerbachu zapisan je dogaaj velike vanosti obraun, genijalna klica.11 Dodue, svakako je mogue da obraun istovremeno sadrava genijalnu klicu novog, no to bi se prvo trebalo pokazati, a ne uiniti predu-vjetom cijelog procesa interpretacije. Pitanje je li obraun istovremeno zaista i genijalna klica, Labica, a niti mnogi drugi ak niti ne postavljaju. Ukoliko se pretpostavi da se obraun sa starim preklapa s utemeljiteljskim aktom novog, utoliko je pripremljen teren za stav da se u Tezama o Feuerba-chu od poetka vidi neto sasvim sveope, to see daleko iznad konkretne kritike koja je tamo formulirana. Time smo udaljeni tek mali korak od iroko rasprostranjenog postupka interpretacije u kojem se kritika Feuerbacha vidi samo kao povod za formuliranje novog, koje bi se zatim trebalo, ostavljajui Feuerbacha postrance, ekstrahirati iz teza.

8 Kommentar od Sozialistische Studien-gruppen (1981) ini iznimku od ovoga.9 K. Marx, Kritika politike ekonomije, Naprijed, Zagreb, 1958, str. 10.

182

10 G. Labica, Karl Marx - Thesen ber Feuerbach, Hamburg 1998.11 Ibid., str. 7.

Marksistika teorija

subjekta

Kontekst nastanka Teza o Feuerbachu

Veina interpretatora iz kratkih formulacija u Tezama o Feuerbachu pokuava izdvojiti temeljne razlike izmeu Feuerbachovog i Marxo-vog materijalizma. Teze se shvaaju kao izuzetno kratki rezultati koji vae kao objanjenje; konkretni kontekst u kojem su nastale jako se zanemaruje. Zato je uope dolo do te kritike Feuerbacha, zato se prosudba Feurbachove filozofije kod Marxa i Engelsa u tako kratkom vremenskom razdoblju tako sutinski promijenila, pitanja poput tih veinom se niti ne postavljaju.

U Ekonomsko-filozofskim rukopisima iz 1844. godine Marx jo uvi-jek izuzetno cijeni Feuerbacha.12 To takoer vrijedi i za Svetu porod-icu, dovrenu u studenome 1844. I ovdje se Feuerbach naveliko hvali.13 Meutim samo godinu dana poslije u travnju/svibnju 1845. stav prema Feuerbachu temeljito se izmijenio. to se dogodilo?

Kada se uope pristupa tom problemu tada se uglavnom istie da se Feuerbach nije tako otvoreno izjasnio za komunizam, kako su to Marx i En-gels oekivali. Na Engelsov poziv za suradnju u komunistikom asopisu koji se tek trebao osnovati Feuerbach je izbjegao odgovoriti, a u pismima upuenim drugim ljudima, s ijim su sadrajem Marx i Engels moebitno bili upoznati, jasno se oitovao rezervirano prema komunistikim tenjama.14 Sve to moe samo dokazati da su Marx i Engels bili razoarani Feuerbachovim politikim stavom. No time nije objanjeno odbacivanje njegove teorijske pozicije, koju su ranije obojica vrlo cijenili. Marx i En-gels jednostavno su ga mogli smatrati nedosljednim i predbaciti mu da iz svojih teorijskih osnova ne izvodi prave politike zakljuke. Njihova fundamentalna teorijska kritika vjerojatno proizlazi iz sumnje u teorijske osnove, a ne tek iz protivljenja njegovom politikom stavu.

ini se da je za Marxa i Engelsa od samog razoaranja Feuerbacho-vom suzdranou u politici puno vanija bila Stirnerova kritika Feuer-bacha, sadrana u Stirnerovoj knjizi Jedini i njegovo vlasnitvo,15 koja se

12 Tako npr. stoji u Predgovoru nasta-lom nakon biljeki Ekonomsko-filozofskih rukopisa: Uostalom, kritika nacionalne ekonomije, poput pozitivne kritike uope, duguje svoje utemeljenje Feuerbachovim otkriima (m e ga 1.2, str. 317).

183

13 Kad je Marx 1867. godine prelistavao Svetu porodicu, napisao je Engelsu kako kult Feuerbacha sada djeluje iznimno smijeno (m e w 31, str. 290).14 Usp. m e ga, IV.3, str. 475.15 Max Stirner, Jedini i njegovo vlasnitvo, Izvori i tokovi, Zagreb, 1976.

Prijevodi

pojavila u listopadu 1844. godine. Stirner, koji se uostalom i sm htio odmaknuti od Hegelovih apstrakcija te pribliiti zbiljskom ovjeku, prigovorio je Feuerbachu da je njegova predodba o biti ovjeka jo uvijek teoloki ograniena, i da je ona apstrakcija zbiljskog, individu-alnog ovjeka. Ta je kritika kod Engelsa, koji ju je u pismu 19. studenog 1844. odmah proslijedio Marxu, pala na plodno tlo:

Stirner ima pravo, kada predbacuje Feuerbachovu ovjeku zbog biti kranstva; Feuerbachov ovjek izveden je iz Boga; Feuerbach je od Boga doao na misao ovjeka i stoga je njegov ovjek jo ovjenan teolokom aureolom apstrakcije. Istinski put kojim treba doi do ovjeka jest obrnut. Moramo poi od Ja, od empirijskog, stvarnog individuuma i ne kao Stirner ostati zakopan unutra, ve se odatle podii do ovjeka. ovjek je uvijek tek utvara, sve dok svoje temelje nema u empirijskom ovjeku. Ukratko, moramo poi od empirizma i materijalizma ako elimo da nae misli i naroito na ovjek budu neto istinito.16

U tom se pismu pojavljuje cijeli niz tema koje e u Tezama o Feuerba-chu i u Njemakoj ideologiji postati centralne. Takoer se i Feuerbachov ovjek sada prepoznaje kao apstrakcija. Teorijski izlaz, kako se ini, nudi samo veza s empirijskim ovjekom; empirizam i materijalizam tre-baju sada postati perspektiva.

Marx i Engels oito se slau sa Stirnerovom kritikom Feuerbacha, no njegova vlastita koncepcija ne moe ih zadovoljiti. To objanjava zato su odmah nakon objavljivanja Svete Porodice, u kojoj su se razraunali s mladohegelovcima okupljenima oko Brune Bauera, eljeli da opet usli-jedi obraun s posthegelovskom filozofijom: sada i Feuerbach, kao i nje-gov kritiar Stirner (njime se bavi daleko najvei dio Njemake ideologije) moraju biti kritizirani.17 A toke koje su pri tome u prvom planu su uloga apstrakcij i znaenje biti ovjeka.

Tako se u Tezama o Feuerbachu i u Njemakoj ideologiji prije svega radi o kritici posve odreenih pozicija. Koliko se ta konkretna usmjerenost kri-tike izgubila u prevladavajuoj recepciji Teza o Feuerbachu, moe se dobro pokazati na primjeru poznate 11. teze. Ona u povijesti marksizma nije samo jako esto sluila kao nadomjestak argumentacije prema neomiljenim te-

16 m e ga, III.1, str. 252.17 Jedna izjava Marxove supruge Jenny, koja je pisala o Njemakoj ideologiji, pokazuje da je Stirnerova knjiga za to uistinu bila povod:

184

pojava knjige Jedini i njegovo vlasnitvo dala je vanjski impuls za ovu (Jenny Marx, str. 186).

Marksistika teorija

subjekta

orijama umjesto detaljnog bavljenja takvim teorijama, jako brzo bi im se predbacilo da su ista interpretacija i nepovezane s praksom ve su osnaeni Marxovim autoritetom mnogi tvrdili da nije bitna interpretacija, nego mijenjanje svijeta. Neovisno o takvoj uporabi, 11. teza bila je povod za mnotvo razmiljanja o filozofiji, materijalizmu i mijenjanju svijeta, o odno-su interpretacije, shvaanja i prakse koja mijenja itd. Pri tome je zasigurno na vidjelo izalo niz zanimljivih razmiljanja, ali opravdana je sumnja da ona nemaju ba puno veze s 11. tezom. Marx dodue u njoj govori posve openito o tim filozofima, no vjerojatno se u prvom redu mislilo na njegove mlado-hegelovske protivnike. Protivno miljenju veine interpretatora koji pret-postavljaju da se u 11. tezi iznose potpuno openite i temeljne izjave (na koje se Marx kasnije zaudo nikada vie nee vratiti, niti se mogu priblino sline izjave kasnije pronai), ova se teza moe shvatiti i kao saetak jedne potpuno konkretne kritike mladohegelovskog shvaanja kritike i promjene. Sljedea karakterizacija mladohegelovaca u Njemakoj ideologiji moe se itati gotovo kao objanjenje 11. teze:

Budui da se prema njihovoj fantaziji odnosi ljudi, cjelokupno njihovo djelovanje, njihovi okovi i ograde proizvodi njihove svijesti, to mladohe-gelovci postavljaju konzekventno na njih moralni zahtjev, da svoju sadanju svijest zamijene s ljudskom kritikom ili egoistinom svijeu i da na taj nain odstrane svoje ograde. Ovaj zahtjev za izmjenom svijesti svodi se na zahtjev drugaije interpretacije postojeega, tj. da se ono prizna pomou jedne druge interpretacije. Mladohegelovski ideolozi su usprkos svojim, toboe svjetskopotresnim frazama, najvei konzervativci.18

I u predgovoru za Njemaku ideologiju o mladohegelovcima pie:

Ljudi su dosad neprestano stvarali krive predodbe o samima sebi, o tome to su, ili to bi trebalo da budu Proizvodi njihove glave prerasli su njihovu glavu. Pobunimo se protiv ove vladavine misli. Nauimo ih da ove izmiljotine zamijene mislima koje odgovaraju sutini ovjeka kae jedan, da se prema njima odnose kritiki govori drugi, da ih sebi izbiju iz glave dodaje trei, i postojea stvarnost e se sruiti. Ove bezazlene i djetinjaste fantazije ine jezgru novije mladohegelovske filozofije.19

185

18 K. Marx, F. Engels, Njemaka ideologija, u K. Marx, F. Engels, Rani radovi, Naprijed, Zagreb, 1985, str. 363 - 364.

19 Ibid., str. 357.

Prijevodi

Marx mladohegelovcima predbacuje da oni misle kako su promijen-jena svijest ljudi o sebi samima i njihovi meusobni odnosi odluujua promjena svijeta, odnosno da e dovesti do nje. Kako posljednje miljenje smatra naivnim, Marx zakljuuje da se ista promjena svijesti svodi na priznanje postojeeg koje se samo drugaije interpretira. Stoga mi se vrlo prihvatljivim ini da je Marx upravo to mladohegelovsko shvaanje kritike i promjene imao na umu kada je, aforistiki skraeno, formulirao: Filozofi su svijet samo razliito interpretirali, radi se o tome da ga se izmijeni.20 Ako se iza te reenice ne skriva velika refleksija o temeljnom odnosu filozofije i revolucije, kako ju je veina interpretatora protumaila, nego je saeta sva kritika kritike strategije mladohegelovaca, onda je i razumljivo zato se Marx nakon brzog nestanka mladohegelijanaca nikada vie nije niti vratio na tu reenicu.

Obraun s esencijalizmom

Dakle, Teze o Feuerbachu prije svega su vane kao svjedoanstvo obrauna koji je Marx spomenuo, meutim, jednog, kako je natuk-nuto, vrlo konkretnog obrauna. No valja uzeti u obzir da na te-melju kratkih formulacija u Tezama o Feuerbachu taj obraun nije uvijek potpuno jednoznaan. Primjerice, izrazito su sporne poznate reenice iz 6. teze:

Ali ljudska sutina nije apstraktum koji je svojstven pojedinanoj indivi-dui. U svojoj zbiljnosti ona je sveukupnost drutvenih odnosa.21

Ove reenice daju povod za raznolike refleksije o individuumu, ljudskoj sutini i drutvenim odnosima. U prolosti je osobito bilo sporno pitanje formulira li se ovdje naelna kritika predodbe jedne ljudske sutine, kako to tvrdi Louis Althusser,22 pogotovo s obzirom na Njemaku ideologiju, ili se kod Marxa u toj 6. tezi moe pronai jedan sasvim pozitivno miljen opis ljudske sutine. Lucien Sve tvrdio je ovo drugo.23 On u 6. tezi vidi teorijski prevrat na djelu, udaljavanje od ljudske sutine odreene rodom te pribliavanje sutini koje je odreeno sveukupnou drutvenih odnosa.

20 Teze o Feuerbachu, str. 339.21 Ibid., str. 342.22 Vidi L. Althusser, Marksizam i humanizam, u L. Althusser, Za Marxa, Nolit, Beograd, 1971.

186

23 Usp. osobito L. Sve, Marxismus und Theorie der Persnlichkeit, Frankfurt/M., 1972., 67f, fn. 6 i 82, fn. 23.

Marksistika teorija

subjekta

Pred jednom takvom interpretacijom trebalo bi barem malo ustuknuti, ako se na znanje ne prime samo dvije gore navedene reenice koje stoje u sreditu mnogih debata, nego cjelokupni poetak teze:

Feuerbach svodi religijsku sutinu na ljudsku sutinu. Ali ljudska sutina nije apstraktum koji je svojstven pojedinanoj individui. U svo-joj zbiljnosti ona je sveukupnost drutvenih odnosa. Feuerbach, koji se ne uputa u kritiku te zbiljske sutine, primoran je stoga...24

Feurbachu se ovdje ne predbacuje da se ne posveuje zbiljskoj sutini, nego mu je Marx naprotiv predbacivao da se ne posveuje krit-ici te zbiljske sutine. ini se da je u Njemakoj ideologiji prilino jasno izraeno da Marxu nije bilo stalo do toga da pojmu ljudska sutina prida drugaije znaenje. Nakon to je stalnu potragu za kategorijama i idejama pomou kojih bi se onda sve objasnilo kritizirao kao idealistino shvaanje povijesti, Marx pie:

Ova suma proizvodnih snaga, kapital i socijalnih oblika saobraanja, koju svaka individua i svaka generacija zatjee kao neto dato, realno je osnova toga, to su filozofi predoivali kao supstanciju, sutinu ovjeka, to su oboavali i pobijali.25

Sev dodue takoer citira taj dio, iako izostavlja podcjenjivaki go-vor o sutini ovjeka; on ak niti ne postavlja pitanje eli li se Marx doista nadovezati na sutinu ovjeka kao na predodbu filozofa (to je u to vrijeme za Marxa bila gotovo psovka), nego to jednostavno pretpostavlja. Marx ovdje, kao i na drugim mjestima,26 deifrira govor o sutini ovjeka kao opredmeenje predodbi o ovjeku koje su nastale u nekom odreenom drutvu, s odreenim odnosima proizvodnje i pro-meta i gdje su sasvim prihvatljive. Vidi li se poput Seva i nekih drugih interpretatora u takvom deifriranju utemeljenje Marxova shvaanja sutine ovjeka, onda bi se i Feuerbachovo deifriranje predodbe boga kao idealizirane sutine ovjeka moglo objasniti kao novo utemeljenje re-ligije. U svakom se sluaju Marx kasnije nije nikada u veoj mjeri pozivao na svoje navodno novo shvaanje ljudske sutine.

Louis Althusser27 izrazito je zastupao tvrdnju da Marx u Njemakoj ideologiji raskida s predodbom ljudske sutine i time implicitno kritizira svoje vlastite spise iz 1844. godine.28 Prihvatiti postojanje jed-

187

24 Teze o Feuerbachu, str. 342.25 Njemaka ideologija, str. 384. 26 Usp. mew 3: str. 48, str. 167.

27 Usp. L. Althusser, Marksizam i humanizam; L. Althusser, Ideologija i dravni ideoloki aparati, Karpos, Beograd, 2009.

Prijevodi

nog takvog raskida jo uvijek ne znai prihvatiti Althusserovu interpre-taciju tog raskida (to se upravo u njemakoj debati brzo predbacuje). Kod Althusserovog shvaanja nije problematino samo to to on taj raskid ujedno shvaa i kao rez izmeu ideologije i znanosti, nego i to ne vidi dovoljno jasno to u Njemakoj ideologiji dolazi na mjesto prijanje filozofije ovjeka empirijski materijalizam koji e Marx kas-nije takoer prevladati.

Empirizam Teza o Feuerbachu i Njemake ideologije

Kod raskida iz 1845. imamo dodue posla s obraunom s prijanjom filozofskom savjeu, ali kako e u nastavku biti predoeno, samo u vrlo ogranienoj mjeri i s genijalnom klicom neeg novog. Jer od onog odluujue novog u Tezama o Feuerbachu i Njemakoj idelogiji Marx naposljetku ponovno odustaje.

Ono to e apstrakcijama Feuerbacha i drugih biti suprotstavljeno, Engels je natuknuo ve u svojem gore citiranom pismu iz 19. studenog 1844. godine: trebalo bi se polaziti od empirijske, stvarne individue od empirizma i materijalizma. U Tezama o Feuerbachu onda praksa postaje sredinji pojam vlastite koncepcije, u ukupno est od 11 teza po-javljuje se praksa ili praktiko. U osmoj tezi praksa slui kao uvijek iznova rado citirana programatska formulacija:

Sav drutveni ivot u sutini je praktiki. Sve misterije koje teoriju navode na misticizam, nalaze svoje racionalno rjeenje u ljudskoj praksi i u shvaanju te prakse.29

U Njemakoj ideologiji posve jasno postaje da Marx i Engels kao alter-nativu apstrakcijama mladohegelovaca (ili filozofa) slijede jedan strogo empirijski program. Kako objanjavaju na poetku poglavlja o Feuerba-chu, oni ele poi od stvarnih, empirijski ustanovljivih pretpostavki:

Pretpostavke s kojima mi poinjemo nisu proizvoljne, nisu dogme,

28 Marxova i Engelsova kritika iz Njemake ideologije i dijelom Komunistikog manifesta pogaa i vlastite tekstove iz 1844, napose Ekonomko-filozofske rukopise i Mill-ekscerpte sve do formulacija u njima. (vidi Heinrich, 1999, str. 135f).

188

29 Teze o Feuerbachu, str. 342.

Marksistika teorija

subjekta

to su stvarne pretpostavke, od kojih se moe apstrahirati samo u mati. To su stvarne individue, njihova djelatnost i njihovi materijalni ivotni uvjeti kako zateeni, tako i njihovim vlastitim djelovanjem stvoreni. Ove pretpostavke mogu se, dakle, konstatirati isto empirijskim putem.30

Uvijek iznova se to empirijski ustanovljivo u Njemakoj idelogiji istie kao posljednji razlog svake spoznaje,31 to vodi i do niza ekstremnih reduk-cija i pogrenih zakljuaka. Tako se i u pitanju o drutveno vladajuim oblicima svijesti, problem vladajuih misli reducira na jednostavan fenomen moi i manipulacije:

Misli vladajue klase u svakoj su epohi vladajue misli, tj. klasa koja je vladajua materijalna sila drutva, istovremeno je njegova vladajua duhovna sila. Klasa, kojoj stoje na raspolaganju sredstva za materijalnu proizvodnju, raspolae samim tim i sredstvima za duhovnu proizvod-nju, tako da su joj zbog toga, uzevi u prosjeku, podreene misli onih, koji su lieni sredstava za duhovnu proizvodnju.32

O fetiizmu kojem su vladajui i oni kojima se vlada u istoj mjeri potinjeni i koji se ne moe samo tako jednostavno ustanoviti, Marx i Engels ovdje nemaju ni najmanju predodbu. Stoga oni neto kasnije u Komunistikom manifestu mogu zastupati predodbu da bi s provoenjem kapitalizma drutveni odnosi postali transparentniji, da bi ljudi upravo bili primorani gledati na odnose onako, kakvi oni jesu:

Gdje god je dola na vlast, buroazija je razorila sve feudalne, patrijarh-alne i idiline odnose. () Ona je, jednom rijei, na mjesto eksploatacije prikrivene vjerskim i politikim iluzijama stavila otvorenu, besramnu, direk-tnu, surovu eksploataciju. () Sve to je vrsto i ustaljeno pretvara se u dim, sve to je sveto oskvrnjuje se, i ljudi najzad bivaju prisiljeni da na svoj ivotni poloaj, na svoje meusobne odnose pogledaju trezvenim oima.33

30 Njemaka ideologija, str. 364. 31 Empirijsko promatranje mora empirijski, bez svake mistifikacije i spekulacije, u sva-kom pojedinanom sluaju pokazati poveza-nost drutvenog i politikog ralanjivanja s proizvodnjom. (Njemaka ideologija, str. 370./mew 3, 25).I maglovite slike u mozgu ljudi nuni su sublimati materijalnog procesa njihova ivota, vezanog za materijalne pretpostavke, koji se dade uspostaviti pomou iskustva.

189

(Njemaka ideologija, str. 371./mew 3, 26).Uostalom, u ovom shvaanju stvari, kada se one smatraju onakvima kakve stvarno jesu i kako su se dogodile, svaki duboki misaoni filozofski problem sasvim se jednostavno razrjeava kako e se to dalje jo jasnije pokazati u jednu empirijsku injenicu. (Njemaka ideologija, str. 390/mew 3, 43).32 Ibid., str. 393.33 K. Marx, F. Engels, Manifest komunistike partije, Naprijed, Zagreb, 1973, str. 26-27.

Prijevodi

ini se da su samo predrasude, iluzije ili manipulacije ono to ljude sprjeava da kapitalistike odnose prepoznaju kao ono to oni zapravo jesu. Ono to je prema njihovom shvaanju uinak stvarnog razvoja kapi-talizma, to da odnosi postaju neposredno shvatljivi, Marx i Engels ve u Njemakoj ideologiji ele znanstveno provesti u djelo. Oni tee k empiriji koja nije iskrivljena apstrakcijama i tu empiriju (stvarne individue, nji-hovo djelovanje, kako je glasilo u gore navedenom citatu) vide ovisno o kontekstu u osjetilnoj, predmetnoj, drutvenoj, materijalnoj ili jednostav-no ljudskoj praksi. U Njemakoj ideologiji pojam prakse se dodue ve rjee pojavljuje, nego to bi se na temelju Teza o Feuerbachu oekivalo, ali on jo uvijek ima sredinju programatsku funkciju, slino kao u osmoj tezi. Tako o vlastitom, materijalistikom shvaanju povijesti Marx pie da ono ne objanjava praksu iz ideje, nego formacije idej iz njihove materi-jalne prakse.34

No praksa prije svega nije nita vie od puste fraze: ona stoji za ono konkretno, empirijsko koje bi se za razliku od filozofsko-apstraktnih konstrukcija mladohegelovaca trebalo shvaati kao ishodite i razlog objanjenja. Samo na temelju tog, u velikoj mjeri neodreenog pojma prakse, moglo se uope i pokuati Marxov daljnji razvoj teorije svrstati u filozofiju prakse, prakseologiju koja zapoinje s Tezama o Feuerbachu.

Odvraanje od empirizma

Za razliku od mnogih interpreta Teza o Feuerbachu koji praksu nose pred sobom poput monstrance, Marxu je uskoro postalo jasno da konstantno upuivanje na ljudske, materijalne, predmetne i dr. prakse ne moe puno pomoi: nakon Teza o Feuerbachu i Njemake ideologije programatska se uporaba prakse vie ne pojavljuje. Na onim rijetkim mjestima na kojima se, kao primjerice u Kapitalu, i koristi rije praksa, ona se koristi isto kolokvijalno; od zanosa Teza o Feuerbachu vie se nita ne osjea. No, nije vano samo da se Marx kasnije ne osvre na praksu s entuzijazmom, nego da je i sma kritika politike ekonomije, kakva se od 1857. uobliuje, ono to pogled na praksu kao na univer-zalno rjeenje svih problema ini izrazito upitnim.

34 Njemaka ideologija, str. 384.

190

Marksistika teorija

subjekta

Nakon Njemake ideologije kod Marxa se dogaa odvraanje od nepromiljenog empirizma koji je tamo zastupljen. Etape tog procesa mogu se samo vrlo neodreeno odrediti, no rezultat toga odraava se u jednom ponovno dugoronom programatskom tekstu, Uvodu iz 1857. Marx je ovdje svjestan da shvaanje drutvenih odnosa ne moe jed-nostavno polaziti od konstatacije preduvjeta i empirijskih injenica, nego da je ono mogue jedino kroz proizvodnju pojmova. Shvaanje neke stvari poiva na pojmovnom aktu proizvodnje, na proizvodnji apstraknih kategorija, a ne jednostavno na vjernom prijevodu neega empirijski pro-matranog. U Svetoj porodici i Njemakoj ideologiji takve su apstrakcije jo sasvim openito kritizirane s empirijsko-nominalistikog stajalita, Marx sada zna da bez njih ne moe. Dodue, stvaranje pojmova nije mogue bez empirijske podloge, no isto prevoenje empirije u pojmove nije do-voljno: samo putem pojmovnog prikaza povezanosti kategorija mogua je reprodukcija konkretnog na putu miljenja. Konkretna se stvarnost tek onda shvaa, kada ju se uspije reproducirati kao neto duhovno konk-retno, put ka tome jest (esto krivo shvaena kao jednostavni naputak) metoda napredovanja od apstraktnog do konkretnog.35

Nakon to Marx sada sm ponovno koristi apstrakcije na mjesto paualne kritike dolazi ograivanje od njihove idealistiko-spekulativne uporabe kod Hegela. Marx sada s jedne strane utvruje da je shvaeni svijet konkretni totalitet kao totalitet misli, kao misaoni konkre-tum, ustvari proizvod miljenja, shvaanja. Vie mu nije bitno porei da pomicanje kategorija predstavlja akt proizvodnje tog misaonog konkretuma. Vano mu je naglasiti da taj akt proizvodnje nije akt pojma koji razmilja izvan ili iznad shvaanja i predodbe i koji sam sebe raa, nego akt preraivanja shvaanja i predodbi u pojmove.36 Prevladavanje empirizma ne vodi do odricanja od empirijskog znanja i istraivanja, nego do odricanja od ideje da spoznaja postoji izvan svake pojmovne konstrukcije samo u po mogunosti tonom shvaanju em-pirije. Ekonomistima se, i to ne samo vulgarnim ekonomistima, nego i klasicima kao to su Smith, koje Marx itekako cijeni, sada predbacuje njihov empirizam: u njihovom grubom dohvaanju empirijski prisut-nog materijala i interesu za njega dolazi do izraaja nestaica teoret-skog smisla za shvaanje razlika meu oblicima ekonomskih prilika.37

35 mega II.1.1., str. 36. 36 Ibid., str. 37.

191

37 mega II.3.2., str. 384.

Prijevodi

Nova koncepcija drutva

Zajedno s prevladavanjem empirizma promijenila se i koncepcija drutva od koje Marx polazi. Kako Marx u svojem posljednjem spisu Biljeke o Wagneru s obzirom na Kapital naglaava, Wagner krivo shvaa Marxove analitike metode, koje ne polaze od ovjeka ve od ekonomski zadanog razdoblja drutva.38 A ekonomski zadano razdoblje drutva neto je razliito od individua i njihove prakse. Posve openito Marx ve u Temeljima slobode pie:

Drutvo se ne sastoji od individua, ve izraava sumu veza i odnosa u kojima se individue meusobno nalaze.39

Ljudska praksa nikako nije transparentno objanjenje, koje se samo tono mora pojmiti, kako je to Marx u Tezama o Feuerbachu i Njemakoj ideologiji vjerovao. tovie, ta je praksa sma jedan kompleksni predmet koji treba objasniti, pri emu objanjenje ne moe bez apstraktnih po-jmovnih konstrukcija.

To je vidljivo ve u Temeljima slobode. Znatan spoznajni napredak Temelja slobode u odnosu prema ekonomskim spisima kasnih 40-ih (npr. Bijeda filozofije ili Nadnica i kapital) sastoji se u tome da Marx preki-da s isto trino orijentiranim promatranjem koje pronalazi u graanskoj ekonomiji, koje hoe objasniti sve kapitalistike odnose pomou trinog ponaanja pojedinaca. Marxu postaje jasno da konkurencija pojedinanih kapitala nikako ne tvori samostalno objanjenje, kako je jo 1840-ih godi-na u podudarnosti s graanskom ekonomijom pretpostavljao. Sada Marx vie nego ikada smatra:

Konkurencija izvrava unutarnje zakone kapitala; ini ih prislinim zakonima u odnosu prema pojedinanom kapitalu, ali ona ih ne stvara. Ona ih realizira. Htjeti objasniti ih (npr. unutarnje zakone kapitala) tek tako iz konkurencije, znai priznati, da ih se ne razumije.40

Konkurencija kapitala nije nita drugo nego praksa pojedinanih

38 Glavni radovi Marxa i Engelsa, str. 1200, istaknuto u originalu.39 mega II.1.1., str. 188. 40 mega II.1.1., str. 625, usp. takoer str. 448.41 Kako tono koncipirati ovaj prikaz, Marxu je uistinu predstavljalo velike probleme. Koncepcija prikaza, koja se iskristalizirala u

192

Grundrisse, poiva na suprotstavljanju kapi-tala u opem smislu i konkurencije; Marx dodue u nastavku zadrava pogled da se konkurencija samo provodi kroz zakone kap-itala, dok inicijalni koncept kapitala u opem smislu nije vie odriv. (opirnije o ovome: Heinrich 1999, poglavlja 5.3 5.5)

Marksistika teorija

subjekta

kapitalista i ta praksa oito nita ne objanjava, nego se mora objasniti iz zakona kapitala. To strukturira ustroj prikaza: prvo se zakoni kapitala moraju pojmovno razviti i izloiti, tek tada se moe raditi o konkuren-ciji pojedinanih kapitala.41

U Kapitalu je takvo stanje stvari otpoetka bilo najavljeno na jed-nom openitom nivou. Ve u predgovoru stoji da je o tim osobama utoliko rije ako su one olienje ekonomskih kategorija.42 Preduvjet za to da je jedno takvo prikazivanje kakvo je ovdje najavljeno, uope mogue, sastoji se u tome da se ekonomske kategorije mogu razviti bez da je djelovanje osoba ve prikazano. Prigovor onih koji zastupaju prakseoloko shvaanje, da kategorije ne postoje u nekom carstvu ideja, da drutvo ipak poiva na praksi ljudi,43 doista ima istinitu sr: kada ljudi kao personifikacije ekonomskih kategorija drutveno djeluju, onda je njihovo djelovanje ono kroz to te kategorije dobivaju stvarnu efikasnost. Dodue, radi se o pojmovnoj reprodukciji drutva, o proiz-vodnji misaonog konkretuma koja je skicirana u zadnjem odlomku. I ta pojmovna proizvodnja ne moe zapoeti praksom ako se ta praksa sama ve pokae kao kategorijski odreena, ve se prvo te kategorije moraju predoiti.

U Kapitalu se ta struktura prikaza odraava ve u razmatranju jed-nostavne cirkulacije. Prije prakse vlasnika roba, prvo se mora analizirati odreivanje oblika robe (tema prvog poglavlja), tek onda djelovanje vlas-nika roba moe postati predmet istraivanja (drugo poglavlje).44

Historizirano shvaanje Marxovog prikaza, koje potjee od En-gelsa i koje u loginom nainu ophoenja (misli se na pojmovni raz-voj) ne vidi nita drugo do historijski (nain ophoenja, nap. m.h.), samo osloboen historijskog oblika i sluajnosti koje smetaju,45 nije promaeno kao itanje, ukoliko se ne radi o prikazu nastajueg, nego stvorenog kapitala, kako to Marx pogotovo u nacrtima Kapitala vie puta naglaava. Prije svega promauje to prikaz djelovanja individua kao djelovanja utvrene forme, kod kojeg individue, kada u razmjeni

42 K. Marx, Kapital, Prvi tom, Prosveta, Beograd, 1977, str. 17.43 Ovaj prigovor je eksplicitno formulirao npr. W. F. Haug (2003b, str. 435); svoju pozic-iju je sam vie puta okarakterizirao atributom prakseoloki.

193

44 Ova struktura prikaza se takoer pronalazi u etvrtom poglavlju: tek kada je razvijeno ope odreivanje forme kretanja kapitala, prelazi se na kapitalistu koji je kao svestan nosilac ovog kretanja (Kapital I, str. 142 / mew 23, 167).45 Glavni radovi Marxa i Engelsa, str. 710.

Prijevodi

izjednaavaju svoje proizvode, ne znaju da zapravo izjednaavaju ljudski rad. Oni to ne znaju, ali ine to,46 napisao je Marx u odlomku o fetiu. U shvaanju koje je Engels izrazio u dodatku treeg toma Kapitala, da Marx u prva tri poglavlja Kapitala analizira predkapitalistiku jed-nostavnu proizvodnju roba, nastavlja se ta promaena recepcija. Prob-lem kod sintagme jednostavna proizvodnja roba47 u prvom se redu ne sastoji od toga je li jedna takva povijesna epoha ikada postojala, prob-lem je prije svega Engelsov opis te jednostavne proizvodnje: proizvoai robu razmjenjuju prema njezinoj vrijednosti, zato to navodno znaju koja koliina rada je potrebna za proizvodnju; dakle, ovdje oni koji razmjen-juju proizvode znaju to rade. No ako se pretpostavi da je takav odnos proizvodnje tema prva tri poglavlja Kapitala, onda se ne promauje samo tema ta prva tri poglavlja, nego i sredinja poanta Marxove teorije vrijed-nosti, koja lei u tvrdnji oni to ne znaju, ali oni to ine.

Da se ne radi o praksi vlasnika proizvoda ve u prvom poglavlju Kapitala, nego tek u drugom, Marx istie u prvoj reenici tog drugog poglavlja:

Robe ne mogu same ii na trite, niti se same razmenjivati. Zato moramo potraiti njihove uvare, tj. njihove vlasnike.49

Shvaa li se analiza oblika vrijednosti u prvom poglavlju u prakseolokoj tradiciji Engelsa, onda se temeljna razlika izmeu ta dva poglavlja ne moe ustanoviti: uvijek se radi o novcu kao rezultatu prakse razmjene. Kod Klausa Holzkampa, koji je obrani historizirajue pozicije posvetio opirni lanak, drugo se poglavlje svodi na proirenje prvog poglavlja.50 Zato i zbog ega takvo proirenje postoji i je li ono za prikaz nuno, ostaje bez odgovora. Situacija nije nita bolja ni kod Wolfganga Fritza Hauga koji oblike vrijednosti eli izraziti kao ob-like prakse,51 a prijelaze od jednostavnih oblika vrijednosti do oblika novca eli objasniti u obliku teorijske rekonstrukcije djelovanja ili prakseoloke rekonstrukcije.52 ini se da niti on ne vidi nikakvu ra-zliku izmeu razina argumentacije prvih dvaju poglavlja, kada argu-

46 Kapital, Prvi tom, str. 88.47 Kapital, Trei tom, str. 739. 48 Ibid., str. 745.49 Kapital, Prvi tom, str. 85.50 K. Holzkamp, Die historische Methode des wissenschaftlichen Sozialismus und ihre Verk-ennung durch J.Bischoff, u: Das Argument 84, 1974, str. 30.

194

51 W. F. Haug, Feuerbach-Thesen, u: Historisch-kritisches Wrterbuch des Marxismus, Band 4, 1999, str. 159.52 W. F. Haug, Wachsende Zweifel an der monetren Werttheorie. Antwort auf Michael Heinrich, u: Das Argument 251, 2003, str. 427.

Marksistika teorija

subjekta

mentacijske figure iz drugog poglavlja koristi kao dokaz za njegovo prakseoloko shvaanje analize oblika vrijednosti u prvom poglav-lju.53 No o praksi se radi tek u drugom poglavlju Kapitala. Tamo onda u nastavku o vlasniku roba pie:

U poetku bee delo. Oni su, dakle, ve delali pre no to su poeli misliti. Zakoni robne prirode sprovedoe se u prirodnom nagonu vlasnika roba.54

Za vlasnike roba na poetku stoji djelo, a ne razmiljanje. Oni od poetka djeluju na jedan poseban nain, povezuju svoju robu s novcem kao openitim i samostalnim izrazom vrijednosti, a da ne polau raune o onome to zapravo ine.

Marx je u Njemakoj ideologiji ismijavao mladohegelovce zbog nji-hovog shvaanja da apstrakcije vladaju ljudima. Sada mora priznati da je to u nekoj mjeri ipak istinito: ljudima gospodari to to su njihovi proiz-vodi rada vrijednosti, to se ne radi samo o uporabnim predmetima, nego istovremeno i o vrijednosnim predmetima, pri emu se s jedne strane vrijednost nigdje ne moe shvatiti, zbog ega se robe i obistin-juju kao ulno natulne stvari,55 dok ova neshvatljiva vrijednost isto-dobno ima ulno opipljivu egzistenciju u novcu. Sve se to ostvaruje u, kako to Marx metaforiki pie, prirodnom instinktu vlasnika roba, tj. vlasnici roba slijede zakone prirode robe, a da nisu svjesni tih zako-na. Vlasnici roba u svojim ekonomskim postupcima (i, kako se moe pokazati na temelju oblika nadnice, i u etikom vrednovanju tih postu-paka) slijede jednu racionalnost koja im je zadana kroz ekonomske strukture drutva, jednu racionalnost koja im se ini potpuno prirod-nom koliko god se besmislenom pokazala u detaljnijoj analizi. Agenti kapitalistikog naina proizvodnje (i to svi, i vladajui i oni kojima se vlada), kako Marx na kraju treeg toma Kapitala kae, ive u jednom zaaranom, izvrnutom i na glavu postavljenom svetu,56 oni podlijeu fetiizmima i mistifikacijama koje su iznjedrili ekonomski odnosi. O rastuoj transparentnosti drutvenih odnosa, koja je pretpostavljena u Komunistikom manifestu, ne moe vie biti govora.

Dakle, to nisu jednostavno misli vladajuih koje vladaju ljudima, nego u nekom pogledu apstrakcije, iako u potpunosti drugaije od tih o kojima su priali mladohegelovci. U svakom sluaju nije mogue te

53 W. F. Haug, Historisches/Logisches, u: Das Argument 251, 2003, str. 394.54 Kapital, Prvi tom, str. 87.

195

55 Kapital, Prvi tom, str. 74.56 Kapital, Trei tom, str. 696.

Prijevodi

apstrakcije jednostavno izbiti iz glave. Vlast tih apstrakcija o kojima je sada rije, taj fetiizam, nije samo isti fenomen svijesti. tovie, radi se o fetiizmu koji prianja za prozvode rada im se proizvode kao robe.57 Fetiizam je ukorijenjen u ekonomskoj strukturi drutva, a ekonomsko ponaanje koje je njime voeno, neprekidno ga reproducira.

U pozadini kritike politike ekonomije pokazuje se pojam prakse iz Teza o Feuerbachu i Njemake ideologije, koji kao sinonim za ono em-pirijsko, koje bi trebalo razrijeiti sve mistifikacije teorije, kao jedan predkritiki pojam: praksa sma po sebi, onako kako se empirijski poka-zuje, sputana je u mistifikacijama; praksa upravo nije transparentni razlog koji sve objanjava, na koji se sve moe svesti, nego je ona sma pred-met objanjenja. Kao univerzalni klju, kao u Tezama o Feuerbachu, ne moe je se koristiti. Stoga ne iznenauje da se kod Marxa u spisima koji kritiziraju ekonomiju nastalim nakon 1857. godine vie ne pronalaze entuzijastina zazivanja prakse te da se Marx vie nikada nije pozivao na Teze o Feuerbachu.

57 Kapital, Prvi tom, str. 75.

196

Marksistika teorija

subjekta

197

Literatura: althusser, louis (1970): Ideologi-ja i dravni ideoloki aparati, Kar-pos, Beograd, 2009.

althusser, louis (1965): Za Marxa, Nolit, Beograd, 1971.

Bloch, ernst: Princip nada, Napri-jed, Zagreb, 1981, poglavlja 1-32.

gerhardt, Volker (ur.), (1996): Eine angeschlagene These. Die 11. Feuer-bachthese im Foyer der Humboldt-Universitt, Akademie Verlag, Berlin

haug, wolfgang fritz, (1999): Feuerbach-Thesen, u: Historisch-kritisches Wrterbuch des Marxis-mus, Band 4, str. 402-420.

haug, wolfgang fritz, (2003a): Historisches/Logisches, u: Das Argu-ment 251, str. 378-396.

haug, wolfgang fritz, (2003b): Wachsende Zweifel an der mon-etren Werttheorie. Antwort auf Mi-chael Heinrich, u: Das Argument 251, str. 424-437.

heinrich, michael, (1999): Die Wissenschaft vom Wert. Die Marx-sche Kritik der politischen kono-mie zwischen wissenschaftlicher Revolution und klassischer Tradi-tion, Neuauflage, Mnster.

holzkamp, klaus, (1974): Die historische Methode des wissen-schaftlichen Sozialismus und ihre Verkennung durch J.Bischoff, u: Das Argument 84, str. 1-75.

korsch, karl, (1922): Der Stand-punk der materialistischen Ge-schichtsauffassung, u: Marxismus und Philosophie, Frankfurt/M. 1966, str. 137-164.

korsch, karl, (1923): Marxismus und Philosophie, u: Marxismus und Philosophie, Frankfurt/M. 1966, str. 73-136.

laBica, georges, (1987): Karl Marx - Thesen ber Feuerbach, Hamburg. 1998.

lefBVre, henri, (1958): Probleme des Marxismus, heute, Frankfurt/M, 1965.

198

markoVic, mihailo, (1960): Praxis als Grundkategorie der Erkennt-nistheorie, u: Dialektik der Praxis, Frankfurt/M. str. 17-41.

marx, Jenny, (bez navoda godine prvog izdanja): Umrisse eines be-wegten Lebens, u: Mohr und Gen-eral. Erinnerungen an Marx und Engels, Berlin. 1983.

sVe, lucien, (1972): Marxismus und Theorie der Persnlichkeit, Frankfurt/M.

sozialistische studiengruppen, (1981): Die Deutsche Ideologie. Kommentar, Hamburg.

stirner, max, (1845): Jedini i nje-govo vlasnitvo, Biblioteka Izvori i tokovi, Zagreb, 1976.