2

MILORAD DOKIĆ

SLIV RIJEKE VRBANJE -resursi i ekologija-

Recenzenti:

Prof. dr DRAGO BRANKOVIĆ, akademik Prof. dr IVAN ŠIJAKOVIĆ

Lektor i korektor: BILJANA JOVETIĆ

Kompjuterska obrada: SANJA STUPAR

Rješenje korica: SRðAN IVANKOVIĆ

3

Milorad Dokić

SLIV RIJEKE VRBANJE -resursi i ekologija-

Čelinac, 2009.

4

Recenzije

Rukopis autora Milorada Dokića pod nazivom „Sliv rijeke Vrbanje (resursi i ekologi-ja)“ predstavlja cjelovit tekst o jednom relevantnom geografsko-ekološkom problemu. Ka-ko je i u samom nazivu knjige autor istakao riječ je o slivu rijeke Vrbanje, njenim resursi-ma i ekologiji. Odnose resursa i ekologije teorijski je osmišljavao i istraživao veći broj au-tora na različitim geografskim područjima. Ono što čini specifičnost ove knjige jeste kriti-čko promišljanje odnosa te dvije varijable, ali što je još bitnije, empirijsko provjeravanje ti-h odnosa sa aspekta jednog veoma specifičnog sliva kakav je sliv rijeke Vrbanje.

Ponuñeni rukopis funkcionalno je struktuiran u osam cjelina: 1. Hidrološke karakteristi-ke sliva Vrbanje, 2. Prirodna bogatstva slivnog područja Vrbanje, 3. Udruženje „Vrbanjski biseri“ i opšti pristup zaštiti voda, 4. Pregled zagañivača i dokumentaciona osnova istraži-vanja, 5. Dokumentaciona osnova istraživanja, 6. Saradnja Udruženja „Vrbanjski biseri“ sa drugim organizacijama i institucijama, 7. Šta i kako dalje, 8. Poruka i zaključci. Takvu strukturu rukopisa prati Rezime, Bilješka o autoru i Prilozi. Navedena poglavlja podjeljena su na manje meñusobno povezane cjeline što rukopisu daje izraženu preglednost, ali i info-rmativni karakter.

U prvom poglavlju „Hidrološke karakteristike sliva Vrbanje“ autor analizira veći broj relevantnih karakteristika sliva rijeke Vrbanje, a posebnu pažnju, sasvim opravdano, po-svećuje hidrološkim karakteristikama, vremenskoj raspodjeli voda, trajanju voda (velikim i malim vodama), te tabelarno prikazuje srednjomjesečne i srednjogodišnje proticaje od 1946. do 2000. godine.

U okviru poglavlja odreñenog kao „Prirodna bogatstva slivnog područja Vrbanje“ (dru-gi dio) autor precizno i argumentovano piše o vodnom bogatstvu i minerološkoj strukturi tla, mogućnostima privrednog razvoja na području sliva rijeke Vrbanje, šumskim boga-tstvima, mogućnostima proizvodnje biološki zdrave hrane, voćarstvu, korištenju rudnih bo-gatstava (ugalj, manganova ruda, magnezit, krečnjak, dolomiti i šljunkovi), a zatim o vo-dnim resursima, sportsko-turističkim potencijalima (planina Vlašić, Mlinska rijeka, bicikli-stičke staze, uskotračna željeznica), zimskom i rekreativnom turizmu.

U trećem dijelu knjige „Udruženje „Vrbanjski biseri“ i opšti pristup zaštiti voda“ prvo su navedene metodološke komponente empirijskog istraživanja (predmet i ciljevi istraživa-nja; metod i tehnike istraživanja), a zatim predstavljeni rezultati terenskih istraživanja na-jznačajnijih zagañivača (komunalni zagañivači, industrijski zagañivači), te ukazano na organizacione i kadrovske mogućnosti i mjere koje poduzimaju, ili trebaju poduzimati, lo-kalne zajednice. U okviru ovog dijela knjige ukazano je na funkcije i aktivnosti vaspitno-o-brazovnih institucija i udruženja grañana na zaštiti životne sredine u slivu rijeke Vrbanje.

Četvrti dio knjige označen kao „Pregled zagañivača i dokumentaciona osnova istraživa-nja“ predstavlja ilustrovan prikaz zagañivača po mikrolokacijama: Opština Kotor Varoš (naselja: Šiprage, Grabovica, Obodnik, Vrbanjci i grad Kotor Varoš), Opština Čelinac (na-selja: Babići, grad Čelinac) i dio grada Banja Luka koji pripada slivu rijeke Vrbanje.

U petom dijelu knjige „Dokumentaciona osnova istraživanja“ navedeni su rezultati empirijskog istraživanja najvećih zagañivača na teritorijama pojedinih opština razvrstani po naseljima i pritokama rijeke Vrbanje. Pored naziva i lokacije (naselja) tabelarno su pri-kazani i osnovni podaci o zagañivačima, ilustrovani fotografijama i obogaćeni komentari-ma autora. Upravo takav metodološki pristup ponuñeni rukopis knjige čini ne samo doku-mentacionim već i veoma informativnim.

U šestom dijelu knjige autor piše o jednom veoma specifičnom udruženju „Vrbanjski biseri“ i njegovoj saradnji sa drugim organizacijama i institucijama.

5

„Šta i kako dalje“ je naziv sedmog poglavlja. U ovom dijelu teksta autor Milorad Dokić futurološki procjenjuje mogućnosti revitalizacije raspoloživih resursa i unapreñivanja eko-logije u slivu rijeke Vrbanje na područjima opština Kotor Varoš, Čelinac i dijela grada Ba-nja Luke koji pripada slivu rijeke Vrbanje.

U poslednjem dijelu rukopisa „Poruka i zaključci“ navedena su autorova razmišljanja o mogućnostima čuvanja resursa i unapreñivanju životne sredine koja imaju mobilizatorski karakter za sve grañane, organe i institucije koji žive ili ostvaruju privredne i druge akti-vnosti u slivu rijeke Vrbanje.

Rukopis knjige „Sliv rijeke Vrbanje (resursi i ekologija)“ autora Milorada Dokića pre-dstavlja cjelovitu knjigu. Osnovna vrijednost knjige, sintetički kazano, ogleda se u iskazi-vanju spečifičnosti odnosa prirodnih resursa i ekologije na području sliva rijeke Vrbanje. Isto tako, vrijednost knjige čine i dobro odabrani problemi, njihova dokumentaciono ute-meljena elaboracija i kritičko promišljanje rezultata vlastitih empirijskih istraživanja. Knji-ga takvog tematskog okvira i stručne prezentacije odnosa resursa i ekologije kod nas do sa-da skoro da i nije bilo. Ponuñeni rukopis urañen je prema svim kriterijumima za izradu knjiga koje imaju informativni karakter.

Ova knjiga obogatiće našu literaturu o prirodnim resursima i zagañivačima na području sliva rijeke Vrbanje i doprinijeti daljnjem razvoju ekološke svijesti grañana i povećanju odgovornosti institucija i organizacija na racionalnom korištenju resursa i ekološkoj zaštiti.

Izdavaču predlažem da objavi knjigu „SLIV RIJEKE VRBANJE (resursi i ekolo-gija)“ autora Milorada Dokića i time doprinese afirmaciji zaštite životne sredine i zdra-vlja ljudi i omogući svim zainteresovanim sticanje informacija i znanja o slivu rijeke Vrba-nje, njenim resursima i ekološkim problemima.

Prof. dr Drago Branković

6

***

Studija „Sliv rijeke Vrbanje – resursi i ekologija“ predstavlja veoma zanimljivo i kori-sno istraživanje koje je preduzeo autor Milorad Dokić. Studija je podjeljena na sedam po-glavlja plus uvod i rezime. U uvodnom dijelu studije autor nas upoznaje sa idejom koja ga je vodila da pristupi ovom obimnom i korisnom istraživanju, a to je nedostatak ekološke svijesti kod grañana koji žive na području sliva rijeke Vrbanje.

U prvom dijelu studije autor iznosi podatke o hidrološkim karakteristikama sliva rijeke Vrbanje. Tu su brojni podaci o vodnom potencijalu tog sliva. Posebno je značajna tabela u kojoj je dat pregled 45-godišnjeg praćenja protočnosti rijeke Vrbanje. U drugom dijelu stu-dije susrećemo pregled i tumačenje potencijala prirodnog bogatstva na području sliva rije-ke Vrbanje, kao što su vodna, minerološka, rudna, šumska i livadska bogatstva. Tu je autor analizirao mogućnost korištenja tih bogatstava i potencijalne koristi za privredni razvoj to-ga kraja za zapošljavanje stanovništva, kao i šire za ukupan razvoj Republike Srpske.

Treći dio studije „Sliv rijeke Vrbanje – resursi i ekologija“ posvećen je prezentovanju istraživanja o stanjima resursa i ekološkom stanju na pomenutom području. Autor nam iznosi da je ovo istraživanje pokrenulo Udruženje „Vrbanjski biseri“ koje je formirano od strane preduzimljivih i zabrinutih grañana – entuzijasta tog kraja, sa ciljem da se pokaže stanje ekološke svijesti i nebrige za tako značajan potencijal kao što je sliv rijeke Vrbanje. Istraživanje je pažljivo urañeno i njegov glavni rezultat jeste to da je otkriveno i popisano, razvrstano i stepenovano 1.845 različitih zagañivača koji doprinose zagañenju i uništenju vodnog potencijala sliva rijeke Vrbanje. Tu su i napomene i prijedlozi šta se može učiniti na saniranju postojećeg stanja, od edukacije do aktivnosti grañana. U četvrtom dijelu studi-je autor daje pregled svih zagañivača po područjima i naseljima (opštine, sela, zaseoci, mjesne zajednice). Pregled je detaljan, obuhvata sve zagañivače od industrijskih pogona do seoskih domaćinstava i stanovnika na tom području.

Peto poglavlje ove studije donosi opširan tabelarni pregled i opis svih zagañivača na po-dručju opštine Kotor Varoš. Ovo poglavlje je bogato ilustrovano fotografijama raznih mje-sta i prirodnih ljepota sa tog područja, kao i satelitskim snimcima sliva rijeke Vrbanje. Tu je i dosta snimaka aktivnosti Udruženja „Vrbanjski biseri“ koje svojim akcijama pokušava da probudi svijest i odgovornost stanovništva za očuvanje životne sredine na području sli-va rijeke Vrbanje. Šesto poglavlje pokazuje saradnju Udruženja „Vrbanjski biseri“ sa dru-gim organizacijama i institucijama na području koje je predmet analize autora. Sedmi dio studije donosi dosta mišljenja, ideja i prijedloga kako „osloboditi raspoložive resurse“, iskoristiti privredni potencijal sliva rijeke Vrbanje, ali i kako odgovoriti na zvono ekološke uzbune koje već odavno zvoni u tom kraju.

Studija „Sliv rijeke Vrbanje – resursi i ekologija“, autora Milorada Dokića, predstavlja veoma vrijedno istraživanje i analizu potencijala, mogućnosti i ekološkog stanja na podru-čju sliva rijeke Vrbanje. Studija donosi dosta podataka, dosta detalja, nepoznatih elemenata široj naučnoj i istraživačkoj javnosti kao i institucijama koje se bave ovim pitanjima. Ovo je vrlo vrijedna studija koja će biti korisna istraživačima i aktivistima na području ekologi-je, zbog toga je sa zadovoljstvom preporučujem izdavaču za objavljivanje.

Prof. dr Ivan Šijaković

7

PREDGOVOR

Dugo godina šetao sam prirodom i posmatrao kako je priroda ljudima dala izobilje vrlo ra-

zličitih dobara potrebnih za život i opstanak čovjeka na planeti Zemlji. Posmatrajući prirodna dobra, posmatrao sam istovremeno i ponašanje i odnos čovjeka prema prirodnim resursima. Kratko rečeno, odnos čovjeka prema prirodnim dobrima je veoma neodgovoran, štetan i kra-jnje opasan po zdravlje i život, kako čovjeka, tako i čitavog životinjskog i biljnog svijeta na Zemlji. Brzim razvojem nauke i tehnologije, naročito u dvadesetom vijeku, čovjek je izgubio skladan odnos, s jedne strane izmeñu dinamike razvoja i s druge strane potrebe usklañivanja svog odnosa u pogledu zaštite prirodnih dobara od njihovog ugrožavanja i uništavanja. Ovako burnim i neskladnim razvojem čovjek je ugrozio osnovna prirodna dobra pomoću kojih živi i opstaje, a to su voda, vazduh i tlo.

Uvidivši da se baš odnos čovjeka prema prirodnim dobrima ne samo ne popravlja, nego se u mnogim slučajevima pogoršava, odlučio sam se i sa jednim brojem ljudi – entuzijasta, poče-tkom 2007. godine formirao Meñuopštinsko udruženje „Vrbanjski biseri“. Osnovni progra-mski cilj ovog Udruženja jeste istražiti sve izvore zagañenja na slivnom području rijeke Vrba-nje, pokrenuti inicijativu sanacije tih izvora i stvoriti uslove za povratak života u rijeke i održiv život na obalama rijeka. Polazeći od ovako ambiciozno postavljenog programskog cilja, u dru-goj polovini 2008. godine, Udruženje je sačinilo Projekat istraživanja svih izvora zagañenja na slivnom području rijeke Vrbanje. Ovaj naš Projekat je finansijski potpomognut na prvom ja-vnom pozivu Fonda za zaštitu životne sredine Republike Srpske, za što im dugujemo posebnu zahvalnost. Formiran je istraživački tim, čiji je zadatak bio da neposredno na licu mjesta utvrde sve vrste zagañivača slivnog područja rijeke Vrbanje. Iako se moglo realno pretpostaviti da po-stoji veliki broj zagañivača ovog izuzetno lijepog sliva, dobijeni rezultati istraživanja prevazišli su sva očekivanja. Istraživači na terenu su utvrdili postojanje ukupno 1.845 zagañivača. Pored ovog broja utvrñenih zagañivača, jednom sondažom utvrñeno je da se na slivnom području Vrbanje dnevno troši izmeñu 25 i 30 tona različitih sredstava za pranje i to bez industrijskih. Da bi se dobila potpuna slika zagañenosti ovog vodotoka, mora se računati da se na ovom sli-vnom području troše velike količine hemijskih ñubriva i sredstava za zaštitu bilja, koje zbog date konfiguracije terena, u velikoj količini završavaju u riječnim vodotocima. Sve ovo dovo-ljno govori da je već davno zazvonila ekološka uzbuna i da ovaj naš Projekat ima puno svoje opravdanje. Ovako postavljen i odrañen, ovaj Projekat zahtjevao je mnogo rada, truda i napora od naših istraživača, zbog čega im se ovom prilikom najiskrenije zahvaljujem.

Posebnu zahvalnost ovom prilikom upućujem Prof. Dr. Miodragu Romiću, kao koordi-natoru realizacije ovog Projekta, koji je svojim znanjem, radom i iskustvom veoma mnogo doprinio da se ovaj Projekat uspješno završi. Zahvalnost upućujem i mnogim drugim indi-vidualnim subjektima i institucijama koje nam pomogoše da ovaj važan Projekat uspješno realizujemo, a prije svega sledećim: • MKD „Sinergija – plus“ D.O.O. Banja Luka, • „EDA“ Banja Luka, • Recenzentima prof. dr Dragi Brankoviću, akademiku i prof. dr Ivanu Šijakoviću, • Izdavaču - Narodnoj biblioteci „Ivo Andrić“ Čelinac, • Lektoru i korektoru Biljani Jovetić, • Uredniku gosp. Borislavu Maksimoviću, • Fondu za zaštitu životne sredine Republike Srpske, • „Triglav – Krajina Kopaonik“ A.D. Banja Luka, • Gospoñici Sanji Stupar za kompjutersku obradu, • Predsjedniku UO Udruženja, gospodinu Samiru Skopljaku,

8

• Potpredsjedniku Udruženja, gospodinu Dragi Milinkoviću i • Članu UO Udruženja, gospoñi Muberi Čavka, te • svim drugim koji su nam pomogli u realizaciji ovog našeg projekta, a koje ćemo po-

brojati na posebnom spisku u prilogu ove knjige.

AUTOR

9

UVOD

Čovjek i priroda se znaju već jedan, neki kažu i dva miliona godina. Dugo vremena su živjeli u potpunom skladu, bez nesuglasica. Čovjek se hranio onim što mu je ona nudila.

Nevolje su počele onda kada se ljudski rod namnožio i počeo naseljavati cijelu planetu. Dugo vremena je bilo potrebno dok su ljudi konačno shvatili da za razna područja na po-vršini Zemlje moraju postojati odreñeni kodeksi ponašanja, sa zahtjevima koje treba ispu-niti, da bi se na njima bezbjedno živjelo.

Brzim razvojem nauke i tehnologije, naročito u dvadesetom vijeku, čovjek je izgubio skladnost, s jedne strane izmeñu dinamike razvoja i s druge strane potrebe usklañivanja svog odnosa u pogledu zaštite prirodnih dobara od njihovog ugrožavanja i uništenja. Ova-ko brzim i neskladnim razvojem, čovjek je ugrozio osnovna prirodna dobra pomoću kojih opstaje, a to su voda, vazduh i tlo.

Ova knjiga upravo čini bazu podataka za jedno konkretno područje, a to je područje sli-va rijeke Vrbanje, iz koje se može sagledati do kakvog stanja je čovjek stigao svojim neo-dgovornim odnosom prema prirodi. Ova knjiga je nastala kao objektivna potreba da se sa-gleda stanje uopšte životne sredine, a posebno vodnog resursa na ovim prostorima, kako bi se što prije poduzele potrebne mjere zaštite i očuvanja voda na ovom području. Knjiga je nastala i kao rezultat autorovog dugogodišnjeg posmatranja ponašanja ljudi prema priro-dnim dobrima, a zatim angažovanja jednog broja ljudi entuzijasta i snimanjem svih zagañi-vača na slivnom području.

U knjizi su pored stanja zagañenosti vodotoka, enciklopedijski opisana i druga postoje-ća prirodna dobra na ovom području. U ovoj bazi podataka samo su dati podaci utvrñeni na terenu. Nije vršena nikakva posebna analiza nañenog stanja. Ovo daje solidnu mogućnost čitaocima ove knjige, da odaberu neki od navedenih prirodnih resursa i da se detaljnije ba-ve njegovim istraživanjem.

Inače, osnovna namjena ove knjige je da ukaže nadležnim organima lokalnih zajednica slivnog područja rijeke Vrbanje da je neophodno organizovati se, uraditi potrebne projekte i pristupiti sanaciji zagañenosti i zaštiti slivnog područja Vrbanje.

Pored ovoga, sigurno je potrebno da resorni organi Vlade Republike Srpske pokrenu pi-tanje i uvedu predmet ekološka kultura i vaspitanje, kao obavezan predmet u svim školski-m programima.

Godinama, tačnije rečeno decenijama sam radio na istraživanju i eksploataciji mnogih prirodnih resursa na širem području Bosne i Hercegovine, a najviše upravo na slivnom po-dručju rijeke Vrbanje. U ovom radu imao sam privilegiju da prirodu posmatram kako na površini, tako i u unutrašnjosti zemlje. Divno li je ovo sve vidjeti i posmatrati, kako je pri-roda čovjeku u svojoj ponudi dala izobilje različitih bogatstava. U svemu ovome posebnu draž i ljepotu čini posmatranje i svrsishodno korištenje bistre i čiste vode, bez koje nema života na planeti Zemlji. Eksploatišući jedan broj prirodnih resursa, imao sam priliku da neposredno vidim i shvatim kakav direktni uticaj prirodni resursi mogu imati na ekonomiju društva i shvatio sam da nije bogat onaj ko ima resurse, već onaj ko ih koristi. Iz ovog pro-izilazi da je bogatiji onaj ko bolje koristi resurse, a ne onaj ko ih ima više.

Ako bi neko zatražio da se svi resursi koje nam je priroda podarila razvrstaju u dvije grupe, onda bi sigurno bilo najrealnije u prvu grupu staviti vodu, a u drugu grupu sve osta-le prirodne resurse. Teško je u prirodi pronaći još takvih primjera resursa koji su od podje-dnakog i životnog značaja za svakog čovjeka, kao što je to voda bez koje bi život na Zemlji bio nezamisliv. Upravo zbog takvog značaja vode, čitav sadržaj ove knjige je prožet stanje-m ovog resursa i neshvatljivim odnosom čovjeka prema ovom daru prirode na području sli-

10

va rijeke Vrbanje. Iako se nismo bavili istraživanjem, iz svakodnevnog očevida i na svim drugim slivnim područjima stanje vodotoka je isto ili slično.

Radeći na snimanju broja i vrste zagañivača na ovom području, utvrñeno je da ih ima 1.845 koji direktno zagañuju ovaj vodotok. Kada se ovom doda da se na slivnom području dnevno utroši izmeñu 25 i 30 tona raznih hemijskih sredstava za pranje i ogromne količine hemijskih ñubriva i sredstava za zaštitu bilja s jedne strane, a sa druge strane utvrñenu ko-ličinu prosječnog protoka od 15,5 m3/s koji se u pojedinim periodima spušta i do 0,49 m3/s, onda se jasno vidi da smo sa stanjem zagañenosti ovog vodotoka stigli u neposrednu opa-snost po život ljudi.

Nekima će se, možda, učiniti da knjiga daje dosta depresivnu sliku stanja vodotoka Vrbanje, bez ikakve nade da se to stanje može popraviti. Kada bi se izvršila jedna detaljni-ja analiza sadržaja ove knjige, onda bi se, sigurno, došlo do zaključka da se radi o “zaro-bljenosti zdravog razuma“ kod naših ljudi. Jer kako je drugačije moguće shvatiti da naš čo-vjek sve što odbacuje od sebe, svoga domaćinstva ili firme, sve baca u vodotok. Vidio sam čovjeka koji prolazi pored kontejnera i vreće smeća baca u Vrbanju, ženu koja čisti zamrzi-vač i pokvarene piliće baca u Vrbanju. Čovjek gradi put i svu iskopinu istresa na obalu Vrbanje. Čovjek 5.000 litara pregorelog ulja istresa na plaži pored Vrbanje. A kao poseban primjer neka posluži to, da potpuno ispravan kolektor za prečišćavanje otpadnih voda ne radi, jer navodno, motor mu troši struju, a kao kruna svemu neka posluži ekscesni slučaj “Kožare“ Kotor Varoš, koja sve otpadne vode u sred ljetnje sezone kupanja ispušta u Vrba-nju. I, nažalost, sve ovo se dešava na očigled naših mnogobrojnih i raznih inspekcija, koje uredno i na vrijeme primaju plate.

Poslije svega ovog postavlja se jedno ključno pitanje, a to je, šta i kako dalje i kako rije-šiti ovo krupno pitanje?

Autor ovog teksta smatra da je uslov svih uslova za rješenje ovih problema, osloboñenje zdravog razuma i uključenje umovanja zdravog razuma, pomoću čega bi se sačinio neo-phodan program i uredila posebna zakonodavno-pravna regulativa i kodeks ponašanja po-moću čega bi se, bez odlaganja i lažne, gladne i prljave demokratije, odmah pristupilo sa-naciji sadašnjeg stanja zagañenosti životne sredine, a posebno naših vodotoka. Jer, ako bi-smo sutra dobili obavještenje da smo primljeni u Evropsku uniju za stalnog člana i da u po-nedeljak doñemo u Brisel na prozivku, mislim da nam je, ovakvim kakvi jesmo, dok se mi spremimo, očistimo i spakujemo, potrebno minimalno pet godina.

Ovu pretpostavku potrebnog vremena, potvrñuje i činjenica, da je preko 60% od svih potrebnih uslova za ulazak u Evropsku uniju vezano za ekologiju, računajući da se u tome nalazi i poljoprivredna proizvodnja.

Na kraju, još jednom se može konstatovati, da nije bogat onaj ko ima resurse, već onaj ko ih koristi.

Rijeka Vrbanja i sve njene pritoke na svojim izvorima su u potpunosti bistre i čiste, a na ušćima praktično neupotrebljive. Tu promjenu iz čistog i bistrog u mutno je napravio naš čovjek. I umjesto da ovaj prirodni resurs koristimo u rekreativne, turističke i proizvodne svrhe, mi smo se doveli do životne opasnosti. Vrlo teško za tumačenje.

11

PRVI DIO

1.0.1. Hidrološke karakteristike sliva Vrbanje

Rijeka Vrbanja izvire na istočnim padinama planine Vlašić, na koti 1.520 m nadmorske visine. Teče pravcem jugoistok – sjeverozapad i u gradu Banja Luka utiče sa desne strane u rijeku Vrbas na koti 164 m nadmorske visine. Visinska razlika izmeñu izvora i ušća iznosi 1.356 metara.

Ovakva visinska razlika ovoj rijeci daje planinski karakter, naročito na dijelu od izvora do Kotor Varoša. Na ovom dijelu sliva postoji veliki broj vrlo lijepih, izrazito planinskih pritoka, veoma povoljnih za razvoj turizma. Na lijevoj pritoci Duboka iznad sela Kalama-nde, postoji vrlo atraktivan vodopad, visine oko 80 metara. Ova dionica toka vrlo je bogata plemenitim vrstama ribe, a naročito potočnom pastrmkom i lipljanom.

Dijelom riječnog toka Vrbanje na dionici od Kotor Varoša do Čelinca i dalje do ušća u Vrbas u Banja Luci, Vrbanja teče relativno blagim padom riječnog dna, koje se kreće oko 5 o/oo. Na ovom dijelu toka, Vrbanja ima prosječni proticaj od 15,5 m3/s.

Hidrološka istraživanja rijeke Vrbanje počinju još 1922. godine, kada je izgrañena vo-domjerna stanica Vrbanja, koja uz prekide od 1993. do 1996. godine radi i danas. Uzorak srednje-mjesečnih i srednje-godišnjih proticaja formiran je za period 1946.-2000. godine i prikazan je tabelama u prilogu.

Utvrñena prosječna izdašnost sliva Vrbanje od 15,5 m3/s, uporeñena je sa izdašnostima susjednih slivova (VS Derventa na rijeci Ukrina, VS Teslić na rijeci Usori i VS Obodnik na uzvodnom potezu rijeke Vrbanje) i konstatuje se vrlo dobar regionalni sklad. U prilogu daje se regionalna zavisnost specifičnog oticanja srednjih voda u funkciji nadmorske visine sliva, koja verifikuje prosječne vode na VS Vrbanja na rijeci Vrbanja, ali istovremeno uka-zuje i na valjanu reprezentativnost i pouzdanost utvrñenog uzorka srednje-mjesečnih proti-caja.

Realnost utvrñene izdašnosti sliva Vrbanje potvrñuju i utvrñena specifična oticanja sre-dnjih voda na samom Vrbasu (VS Kozluk uzvodno od Vrbanje – 21,2 m3/s i VS Banja Lu-ka nizvodno od Vrbanje – 22,6 m3/s), iako se radi o znatno većim slivovima.

1.0.2. Vremenska raspodjela voda

Dugogodišnji i srednjegodišnji proticaji voda rijeke Vrbanje u profilu VS Vrbanja na Vrbanji, u pojedinim godinama znatno odstupaju od srednje vrijednosti za duži niz godina. Najsušnija godina u razmatranom periodu bila je 1990. sa godišnjim prosjekom oticanja od 6,7 m3/s, dok je najvodnija godina bila 1970. sa godišnjim prosjekom od 23,5 m3/s.

Najveća velika voda na ovoj vodomjernoj stanici zabilježena je 20.06.2001. godine i iznosila je 641 m3/s, a nije obuhvaćena uzorkom pojavljenih maksimuma, što ukazuje da bi velike vode mogle biti i nešto veće u odnosu na sračunate.

Srednjegodišnji proticaji Q - m3/s Vodomjerna

stanica 1 5 20 50 80 90 95 99 Vrbanja/Vrbanji 24,4 21,5 18,6 15,5 12,4 10,8 9,4 6,9

1.0.3. Unutargodišnji raspored voda

Pored neravnomjernosti godišnjih proticanja, posebno značajno je sagledavanje nera-vnomjernosti protoka unutar godine. Unutargodišnji raspored protoka, uglavnom slijedi model rasporeda padavina. Karakterišu ga vlažni periodi od decembra do maja i sušni od

12

juna do novembra. Pojedine godine značajno odstupaju od ovog rasporeda, što najbolje ilu-struju rezultati statističke analize srednjomjesečnih proticanja, kako je to prikazano u nare-dnoj tabeli i to u %.

J F M A M J J A S O N D Godišnji

protok u % 10,1 10,6 12,7 12,5 10,3 8,3 5,4 4,1 3,8 4,8 6,9 10,5

1.0.4. Trajanje voda

Trajanje voda na rijeci Vrbanji veoma je značajno, posebno sa aspekta planiranja kori-štenja ovog prirodnog resursa, bilo sa aspekta proizvodnje hidroenergije, bilo sa nekog drugog privrednog, turističkog ili sportskog aspekta.

Kriva trajanja proticanja za vodostanicu (VS) Vrbanja na Vrbanji, sračunata je za ko-mpletan period raspoloživih srednjomjesečnih proticanja od 1946.-2000., bez godina 1991. i 1993.-1997. godine, kada nije bilo podataka.

1.0.5. Velike vode

Velike vode na lokaciji VS Vrbanja na Vrbanji, sračunate su statistički na osnovu poja-vljenih maksimuma u dugom nizu godina. Izdvajanjem niza maksimuma, po jednog iz sva-ke godine, formiran je statistički uzorak maksimuma za period od 1946. do 1998. godine. Ovom empirijskom uzorku prilagoñena je funkcija raspodjele vjerovatnoća i sračunate su teoretske vrijednosti velikih voda povratnih perioda od 1000, 100, 20 i 10 godina, kako su date u sledećoj tabeli.

Povratni period godina

1000 100 20 10 Maksimalni protoci Q max - m3/s

849 626 469 399

Najveća velika voda na ovoj vodomjernoj stanici zabilježena je 20.06.2001. godine i iznosila je 641 m3/s i nije obuhvaćena uzorkom pojavljenih maksimuma, što ukazuje da bi velike vode mogle biti i nešto veće u odnosu na sračunate.

1.0.6. Male vode

Male vode su računate primjenom matematičke statistike na uzorku pojavljivanih ma-ksimalnih proticaja iz perioda 1946.-1998. godine. Ovom uzorku empirijskih vrijednosti, prilagoñena je funkcija rasporeda vjerovatnoće i sračunate su teoretske vrijednosti minima-lnih proticanja za povratne periode 2, 5, 10, 50 i 100 godina kako su date u sledećoj tabeli.

Povratni period u godinama

2 5 10 20 50 100 Minimalni protoci Q min - m3/s

2,07 1,43 1,15 0,96 0,77 0,66

Najmanji proticaj na rijeci Vrbanji na VS Vrbanja izmjeren je 20. i 21.08.2000. godine od 0,49 m3/s, ali ova vrijednost nije obuhvaćena razmatranim uzorkom. Ova vrijednost značajno odudara od usvojene funkcije raspodjele vjerovatnoće i mogla bi joj se pripisati neka znatno manja vjerovatnoća pojave od one koja joj pripada po empirijskoj raspodjeli.

Ako se uporede podaci najvišeg protoka, koji iznosi 641 m3/s i najniži protok od 0,49 m3/s, onda se dobije podatak od 1.300 puta razlike izmeñu ova dva pokazatelja. Ovi podaci

13

bi se dali koristiti u nekim posebnim studijama, koji bi dosta značili kod detaljnijeg sagle-davanja klimatskih karakteristika ovog područja.

1.0.7. Podloge

Osnovne podloge za izradu poglavlja “Hidrološke karakteristike sliva Vrbanje“, pre-dstavljali su podaci Hidrometeorološkog zavoda. Pored ovih podataka, razmatrane su bro-jne studije i projekti, koji su tretirali hidrološku problematiku u slivu rijeke Vrbasa.

Podaci u ovom poglavlju, korišteni su iz više studija, a najviše iz “Vodoprivredne osno-ve sliva rijeke Vrbas”, podataka Hidrometeorološkog zavoda, studija za izgradnju mini hi-dro-elektrana i drugi.

14

DRUGI DIO

2.1.0. Prirodna bogatstva slivnog područja Vrbanje

2.1.1. Opšti podaci

Rijeka Vrbanja izvire na sjevero-istočnim padinama planine Vlašić. Površina slivnog područja Vrbanje iznosi 778 km2, a graniči se sa južne strane uzvodnim dijelom sliva rije-ke Vrbas, sa sjevera slivom rijeke Ukrine i sa zapada dijelom rijeke Usore. Najviša kota vrbanjskog sliva iznosi 1.520 m, najniža je 164 m, dok je prosječna visina sliva oko 600 metara. Sliv je brdovit, s izuzetkom uskih dolina uz glavni tok i jedan broj pritoka (Jošavka i Kruševica), pravilnog i izduženog oblika. Dužina glavnog toka Vrbanje od izvora do ušća iznosi oko 84 km, dok je ukupna dužina toka sa svim pritokama veća od 300 km. Sli-vno područje se pruža u pravcu jugoistok – sjeverozapad. Položaj sliva Vrbanje dat je na posebnim kartama, geografskoj i hidrološkoj, što čini sastavni dio ovog sadržaja.

Slivno područje raspolaže sa vrlo različitim prirodnim bogatstvima. Kao najvažnija pri-rodna bogatstva navode se sledeća: • vodna bogatstva i minerološka struktura tla, • šume, meñu kojima su najzastupljeniji lišćari i četinari, • rudna bogatstva, • turistički potencijali, • lov i ribolov, • planinski pašnjaci i livade, vrlo povoljni za uzgoj stočarstva i ljekovitog bilja.

2.1.2. Vodno bogatstvo i minerološka struktura tla

Slivno područje rijeke Vrbanje grañeno je od veoma različitih mineralnih elemenata. Ju-gozapadni dio sliva pretežno sačinjavaju dolomitsko-krečnjačke strukture. Jedan broj ovih nalazišta pogodan je za eksploataciju, što čini solidnu osnovu za projektovanje razvoja, na-ročito proizvoda potrebnih u oblasti grañevinarstva. Područja ovih kalcijum-karbonatnih struktura koje su prekrivene (utrapljene) tanjim ili debljim slojevima humusa, povoljne su za razvoj raznih vrsta biljne proizvodnje, jer je poznato da je kalcijum neophodan za proi-zvodnju biljnih proizvoda.

Pošto ova geološko-minerološka struktura pripada sedimentnom porijeklu tla, ona je do-sta specifična u pogledu vodo-sistema. Vode sa ovakvih struktura su veoma bogate kalciju-mom, što je poželjan-potreban mineral u hemijskom sastavu vode. U dijelu ovih struktura tla, koje su sačinjene od dolomita, bogate su magnezijumom, što je takoñe potreban mine-ral, kako u hemijskom sastavu vode, tako i u biljnoj proizvodnji.

U jugoistočnom području sliva rijeke Vrbanje, u gornjem toku, pa sve do Kotor Varoša, tlo je sačinjeno od krečnjačko-dolomitske strukture. Ovakva struktura tla nalazi se ugla-vnom pored desne obale korita Vrbanje, ponegdje u dubini i po nekoliko kilometara, a po-negdje po par stotina metara od korita rijeke. U dubini desne strane sliva, sve do kraja sli-vnog područja na planinama Borja i Uzlomac, minerološko-petrografska struktura tla gra-ñena je od silikatno-rožnjačkih struktura. Pošto se autor ovog teksta dosta dugo (više od 20 godina) bavio geološko-rudarskim istraživanjima na širem prostoru i van sliva područja Vrbanje, raspolaže sa dobrim fondom podataka iz ove oblasti.

Na području jugo-istočnog sliva Vrbanje, pored rožnjačkih formacija koje čine sastav najvećeg dijela ovog područja, postoje utvrñene vrlo značajne količine mrkog uglja (Ma-slovare) i rude mangana na više lokacija i to u Garićima kod Maslovara, Bilicama i na Zo-

15

viku (opština Kotor Varoš), te u Ostružnoj, Crnoj Rijeci i Kiku na području opštine Čelina-c.

Mrki ugalj u Maslovarama je najvišeg kvaliteta. Njegova kalorična moć se kreće od 4.200 do 4.500 kilokalorija. I ostali elementi hemijskog sastava ovog uglja, kao što su pe-peo, sumpor, vlaga i drugo, su vrlo povoljni. Zbog svih ovih elemenata, maslovarski ugalj bio je najkvalitetniji meñu svim mrkim ugljevima u predratnoj Jugoslaviji. Kod maslova-rskog uglja postoje drugi problemi, a to su: ovo nalazište uglja je vrlo duboko, tektonski je bilo aktivno, a prate ga mnogobrojne negativne pojave, kao što su veliki pritisci, puno ga-sova metana, sumpor-dioksida i drugo. Poseban problem ovog nalazišta su podzemne vo-de. Sve ovo, maslovarski ugalj čini veoma skupom proizvodnjom. Neki stručnjaci smatraju da je ovaj ugalj povoljan za proizvodnju maslaca, zbog čega bi bilo interesantno izučiti ko-relaciju izmeñu ovog pitanja i naziva mjesta Maslovare. Svakako, neka ovo pitanje ostane za nekog drugog i za druga vremena.

Što se tiče dijela ovog područja sliva na kojem se nalazi ruda mangan, ova ruda se nala-zi na više lokacija na širem području. Ova ruda je istražena prospekcijski i geološko-ruda-rski i utvrñene su njene rezerve i kvalitet. Poznato je da se manganova ruda koristi u meta-lurgiji u procesu oplemenjivanja čelika i u baterijskoj industriji. Utvrñeno je, da se manga-nova ruda sa ovih područja može koristiti u baterijskoj industriji, koja zahtijeva mnogo ve-ći sadržaj manganovih oksida, nego što to zahtijeva proces oplemenjivanja čelika. Mangan sa ovog područja eksploatisan je duži niz godina i ispitan je ne samo laboratorijski, nego i industrijski u vrlo velikim količinama.

Kako se vidi iz prednjeg teksta i ovaj dio slivnog područja ima dosta heterogenu mine-rološku strukturu tla, što povoljno utiče na hemijsko-minerološki sastav vode na vrba-njskom slivu.

Na donjem dijelu ovog područja, pa sve do Čelinca, se nalaze značajne količine bijelog krupno-zrnastog mermera. Ova nalazišta, a posebno ona na lokacijama Skatovica, Topići i Brkan, dosta su istraživana geološko-rudarskim i geo-fizičkim metodama. Na ovim nalazi-štima utvrñene su značajne količine ovog ukrasnog kamena. Na lokaciji Skatovica i Topići vršena je dugogodišnja eksploatacija ove sirovine. Prvu eksploataciju je vršila Zemljora-dnička zadruga Čelinac, a zatim je 1960. godine eksploataciju na ovom nalazištu preuzelo rudarsko istražno preduzeće “Mermer” Čelinac. Preduzeće “Mermer” je dobilo svoj naziv po ovoj mineralnoj sirovini. Vode koje protiču kroz strukture krupno-zrnastog mermera su veoma kvalitetne, čiste i zdrave.

Sledeći dio sliva rijeke Vrbanje je sliv rijeke Jošavke. Rijeka Jošavka je najveća pritoka Vrbanje. Ona izvire sa jugozapadnog dijela tunela Tromeña i skupa sa Staninkovom rijeko-m formira početak toka Jošavke. Dužina glavnog njenog toka, sa pomenuta dva izvorišta iznosi oko 23 kilometra.

Ovo slivno područje počinje selom Markovac iznad Čelinca, pruža se istočnim padina-ma Opsječkog, preko Skatovice, Ravana, tunela Tromeña, zapadnog dijela Dubrave, preko brda Divan, Kurjačije brdo, veže područje Bandere na Crnom Vrhu i čitavom dužinom Crnog Vrha spaja se sa jugoistočnim padinama Krčmarica i Barakovca, gdje se spaja sa de-snom obalom na ušću Jošavke u Vrbanju. Iz ovog opisa položaja slivnog područja pritoke Jošavke, vidi se da se radi o vrlo velikom slivnom području. U većem dijelu, ovo područje je umjereno brdovito, čija se nadmorska visina kreće od 170 do 430 metara.

Rijeka Jošavka ima 17 direktnih pritoka, od kojih svaka njena pritoka ima svoje pritoke. Korito rijeke Jošavke je veoma neureñeno i neregulisano, zbog čega dolazi do čestih popla-va njenog priobalja. Pored ove rijeke, sa obe strane se nalaze značajne površine dosta plo-dnog zemljišta, ali se ono slabo koristi zbog plavljenja.

16

Na ovom slivnom području, najveći dio površina pokriven je zemljom, što ih čini povo-ljnim za poljoprivrednu proizvodnju, o čemu će biti više riječi u narednom tekstu.

Što se tiče minerološke strukture ovog područja, ona je dosta različita. Najveći dio ovog sliva grañen je od serpentinskih masa i krečnjaka. Pored ove dvije minerološke strukture, u manjem obimu su prisutni i rožnjaci. Područje koje se sastoji od serpentinskih struktura, a koje se prostire od jugozapadnih padina Dubrave, nizvodno od Staninkove rijeke, preko Mlinske rijeke, do željezničke stanice Jošavka, prožeto je rudom magnezitom. Ruda ma-gnezit na području opštine Čelinac istraživana je dosta dugo. Utvrñene su značajne količi-ne ove rude na ovim područjima. Kvalitet magnezita na području Dubrava, utvrñen je ne samo laboratorijski nego i industrijski. Po obliku, ova ruda se pojavljuje u žičanim naslaga-ma, a po strukturi je školjkasta. Ovakva vrsta magnezita veoma je pogodna u proizvodnji vatrostalnih proizvoda i u elektro-industriji za proizvodnju visoko otpornih elektro-izolato-ra, šaltera i dr.

Ovo područje je dosta bogato vodom, kako površinskim izvorima, tako i podzemnim akumulacijama. Poznato je da su vode koje protiču kroz magnezitske strukture vrhunskog kvaliteta, što im upravo čini visoki procenat prisustva magnezija. Što se tiče podzemnih voda, 2008. godine završen je projekat vodovoda Jošavke. Ovim projektom urañena su dva bunara bušenjem u kojima je pronañena voda izmeñu 70 i 80 metara dubine. Prilikom eksploatacije ovih bunara, ne bilježi se pad nivoa vode, što pokazuje da se radi o velikoj podzemnoj akumulaciji.

Ovo slivno područje veoma je bogato šumama. Od šumskih vrsta, najzastupljeniji su hrast, bukva i grab od lišćara, a ima dosta bora, duglazije i ariša. Hrast se nalazi na podru-čjima od tromeñe prema Brezičanima, kao i na čitavom kompleksu jugoistočnog dijela Crnog Vrha. Ovdje je potrebno istaći, da se dobar dio industrijskih plantaža u Dubravi na-lazi na području ovog sliva, a obrastao je pomenutim četinarima. Sva druga šumska podru-čja ovog sliva su obrasla mješovitim vrstama lišćara, sa manjim i većim enklavama planta-žiranih četinara.

U ovom dijelu treba kazati, da je za vrijeme Austro-Ugarske vladavine, u Jošavci Go-rnjoj, od 1903. do 1905. godine izgrañena Fabrika za mehaničku preradu hrastovine. Kapa-citet ove fabrike iznosio je 26.000 kubika i zapošljavala je preko 200 radnika. Svi proizvo-di ove fabrike prodavani su u izvoz.

Kakvog je kvaliteta hrastova graña sa ovih područja, može se sagledati i iz podataka, da je sva graña za izgradnju šipova u Veneciji isporučena upravo iz Gozne i Crnog Vrha. Da je ovo istina, pokazuje i podatak, da je za sanaciju i zamjenu šipova u Veneciji, izmeñu 1970. i 1980. godine prošlog stoljeća isporučeno u Veneciju više hiljada kubika hrastove oblovine sa ovih područja.

Kao posebno zanimljiv, može se pomenuti jedan podatak, koji je objavila štampa Repu-blike Hrvatske odmah poslije završetka poslednjeg rata. Jedan informativni izvor objavio je podatak, da je u borbama na području Slavonije 1991. godine porušen jedan manastir, u kojem je bio sagrañen sarkofag koji je bio obložen dragim kamenom proizvedenim u Joša-vci Gornjoj. Prema hidrološkoj karti ovog slivnog područja, jugozapadno od tunela Trome-ña postoji i jedan manji potok pod nazivom “Krasni potok”. Kada se malo detaljnije pogle-da kamenje u koritu ovog potoka, jasno se vidi da u njemu ima vrlo interesantnih primjera-ka kamena. Detaljnijim ispitivanjima ove lokacije, sigurno bi se dobili odreñeni rezultati. O drugim prirodnim bogatstvima ovog sliva, biće detaljnije rečeno u narednom poglavlju. (Ovo poglavlje je isključeno iz elektronske verzije, nalazi se u originalu, zainteresovani

mogu kontaktirati autora)

17

TREĆI DIO Udruženje “Vrbanjski biseri“ i opšti pristup zaštiti voda

3.0.1. Uvod

Meñuopštinsko udruženje “Vrbanjski biseri“ Čelinac, je nastalo kao rezultat razmišlja-nja jednog broja ljudi, entuzijasta, koji su pitanje ekologije i uopšte stanja zagañenosti ži-votne sredine, shvatili veoma ozbiljno.

U okviru ovog sektora ljudskih odnosa, a posebno odnos čovjeka prema prirodnim do-brima, organizatori Udruženja opredjelili su se da svoju pažnju i aktivnost usmjere u pra-vcu identifikacije stanja zagañenosti i sanaciji naših vodnih resursa uopšte, a posebno utvrñivanje zagañenosti i njegove sanacije slivnog područja rijeke Vrbanje i njenih pritoka.

Kao osnovni cilj i zadatak Programa Udruženja “Vrbanjski biseri“ je postavljen: “Vrati-ti život u rijeke i održiv život na obale rijeka.”

Razmišljajući o tome, kao i na koji način ostvariti postavljeni cilj, Udruženje je 2008. godine sačinilo Projekat utvrñivanja svih zagañivača na slivnom području Vrbanje i izrade baze podataka o zagañivačima. Ovaj naš projekat je podržan od strane organa Fonda za za-štitu životne sredine Republike Srpske.

Da bi se prikazala cjelovita slika prirodnih dobara slivnog područja Vrbanje, autori ovo-g projekta su se opredjelili da s jedne strane utvrde sve izvore zagañivanja ovog vodotoka, a sa druge strane, da se makar retrospektivno prikažu i sva ostala prirodna bogatstva ovog područja kao što su: zemljište, minerološka struktura područja, šume, turistički potencijali, kulturno-istorijski spomenici i dr.

Ovako koncipirana i postavljena, ova knjiga sigurno će imati veliki značaj za sagledava-nje realnih mogućnosti i odreñivanje pravca daljeg razvoja ovog kraja. Ovo će sigurno ko-ristiti kako lokalnim zajednicama slivnog područja, tako i nadležnim organima Republike Srpske, kod opredjeljenja konkretnih razvojnih projekata iz pojedinih oblasti.

3.0.2. Predmet i ciljevi istraživanja

Predmet istraživanja po ovom projektu je rijeka Vrbanja i sve njene pritoke. Da bi se dao cjelovit prikaz prirodnih resursa ovog područja i njihov značaj za razvoj ovog kraja, predmet istraživanja proširen je, ali sa manje detalja i na sva druga bogatstva ovog podru-čja.

3.0.3. Metod i tehnike istraživanja

Što se tiče metoda i tehnika istraživanja, za utvrñivanje i identifikaciju podataka na tere-nu, odabran je čisto empirijski i pragmatski metod istraživanja stvarnog stanja na terenu.

Kod utvrñivanja izvora zagañivanja vodotoka, za svakog zagañivača na licu mjesta utvrñena je mikro lokacija, vrsta izvora zagañenja i obim zagañivanja. U ovom istraživa-nju, za svakog zagañivača su utvrñeni tekstualni i vizuelni podaci. Svi ovi podaci nalaze se u bazi podataka ovog projekta. Kod mineralnih sirovina ovog područja, korišteni su podaci autora ovog teksta koji su dobijeni njegovim višegodišnjim radom na istraživanju i eksplo-ataciji mineralnih sirovina ovog kraja.

18

3.0.4. Rezultati istraživanja

Na početku realizacije ovog Projekta, Upravni odbor Udruženja formirao je tim od 12 članova čiji je zadatak tako postavljen da se obiñe čitavo slivno područje i na licu mjesta utvrdi svaki zagañivač. Za svakog zagañivača utvrñeni su podaci, naziv zagañivača, mje-sto, vrsta i obim izvora zagañivanja. Ovako dobijeni podaci su dostavljeni u Udruženje, gdje su razvrstani po vrstama i sistematizovani u posebnoj bazi podataka.

Iako je pretpostavljeno da postoje mnogobrojni zagañivači svih vrsta, od sekundarnih preko industrijskih do velikih komunalnih zagañivača, utvrñeno stanje na terenu prevazišlo je sva očekivanja.

Kao osnovne zagañivače slivnog područja rijeke Vrbanje, tim aktivista Udruženja utvrdio je sledeći broj zagañivača:

1. Komunalnih zagañivača utvrñeno je .....................................1.743 2. Industrijskih zagañivača ima ......................................................75 3. Ostalih zagañivača utvrñeno je...................................................27 Sveukupno je utvrñen broj zagañivača......................................1.845 Realno se može pretpostaviti da sigurno nisu utvrñeni baš svi zagañivači i da ih sigurno

ima još. I ovaj utvrñeni broj zagañivača je izuzetno veliki i zabrinjavajući. Da bi ovo istraživanje imalo još ubjedljivije pokazatelje u kakvom se stanju nalazi živo-

tna sredina čovjeka, a naročito stanje zagañenosti naših vodotoka, Udruženje je jednim so-ndažnim primjerom samo na području opštine Čelinac utvrdilo da se svakog dana na ovom području utroši oko 4.500 kilograma raznih hemijskih sredstava za pranje. Ako se pretpo-stavi da se na području opštine Kotor Varoš, koja se svim svojim teritorijem nalazi na slivu rijeke Vrbanje i koja je mnogo veća od Čelinca, troši bar dva puta više, te doda dio sliva Vrbanje koji pripada teritoriji grada Banja Luka koji je gusto naseljen, onda se dobije po-datak koji pokazuje da se na slivu rijeke Vrbanje dnevno troši preko 25.000 kilograma ra-znih hemijskih sredstava za pranje.

Iz razloga nedostatka vremena i materijalnih sredstava, Udruženje se nije bavilo istraži-vanjem koliko se na slivnom području Vrbanje troši vještačkog ñubriva i hemijskih sre-dstava za zaštitu bilja u poljoprivredi. Čineći pretpostavku, sigurno se može kazati, da je potrošnja hemijskih sredstava u poljoprivrednoj proizvodnji na ovom području veoma veli-ka.

Kada se imaju u vidu podaci koji se odnose na konfiguraciju terena ovog sliva, a pose-bno visinska razlika od izvora do ušća Vrbanje, onda se sigurno može zaključiti da postoje jako velika ispiranja i snošenja zemljišta u riječne tokove. Ova ispiranja sigurno snose i značajan dio utrošenih hemijskih sredstava i tako snažno doprinose zagañivanju ovog sli-vnog područja. Kod posmatranja ovog problema treba imati u vidu da je velika oscilacija protoka vode rijekom Vrbanjom i da se količina od najnižeg (koji iznosi 0,48 m3/s) do pro-sječnog protoka koji je utvrñen na višegodišnjem prosjeku od 15,5 m3/s mali i da su napri-jed navedene utvrñene količine zagañenja vrlo velike i izuzetno opasne po život ljudi i ostalog živog i biljnog svijeta.

U narednom tekstu ukratko su izneseni podaci ko su zagañivači na slivnom području i ko ih sačinjava.

3.0.5. Komunalni zagañivači

Radom na terenu utvrñeno je da su najmnogobrojniji i najveći zagañivači slivnog po-dručja komunalni zagañivači voda. NJih je ukupno utvrñeno 1.743.

19

U ovu grupu spadaju komunalne otpadne vode u opštinskim centrima Kotor Varoš i Če-linac, te Mjesna zajednica Vrbanja na području grada Banja Luka. Pored navedenih opšti-nskih centara, u ovu grupu zagañivača spadaju mnogobrojna prigradska i seoska gusto na-seljena područja pored Vrbanje i njenih pritoka. Ovoj grupi zagañivača pripadaju i medici-nske otpadne vode iz domova zdravlja i ambulanti, koje čine posebnu opasnost po zdravlje ljudi. Kao najmnogobrojniji, u ovu grupu spadaju seoska domaćinstva sa svim svojim objektima u domaćinstvu koja sav otpad ispuštaju i bacaju u riječne tokove. Veoma veliki broj domaćinstava svoje objekte, štale, svinjce, kokošinjce i drugo, je izgradilo na samim obalama ili u neposrednoj blizini vodotoka i tako sve otpadne vode i ñubre direktno ispu-štaju ili bacaju u riječne tokove. Prema nañenom stanju na terenu, nameće se zaključak da u našem društvu ne postoji bilo kakva kontrolno-inspekcijska funkcija koja bi kontrolisala ponašanje grañana na terenu i sprečavala štetna ponašanja ljudi.

Da bi se odnos naših ljudi, a posebno nadležnih organa prikazao u pravom stanju, dovo-ljno je kazati da se na čitavom slivnom području, osim u Zelenom Viru, ne prečišćava niti jedan kubik komunalnih otpadnih voda.

3.0.6. Industrijski zagañivači

Radeći na snimanju stanja i broja zagañivača na terenu, utvrñeno je da na slivnom po-dručju Vrbanje ima 75 zagañivača ove vrste.

Ovu grupu sačinjavaju sve firme iz oblasti industrije, preduzeća i pogoni za eksploataci-ju šuma, preduzeća za mehaničku preradu drveta, klaonice, ribnjaci, mini hidro-elektrane, stočne farme, razni ugostiteljski objekti i trgovine. Svi ovi zagañivači grañeni su tako da sav tečni otpad ispuštaju neprečišćen direktno u riječne tokove, a manji broj njih koji imaju izgrañene ureñaje za prečišćavanje, te ureñaje ne održavaju, tako da od tih ureñaja nema nikakve koristi.

Kao i u svim drugim oblastima, tako i u ovoj ima manjih i većih zagañivača, manje opa-snih i više opasnih zagañivača. Kao najveći i najopasniji zagañivač na čitavom području sliva rijeke Vrbanje je “Kožara“ Kotor Varoš. Ovaj industrijski objekat već više godina ra-di na štavljenju sirove kože i otpadnu vodu direktno neprečišćenu ispušta u rijeku Vrbanju. Šta se sve koristi od otrovnih hemijskih sredstava u procesu štavljenja sirove kože i kakvu opasnost ovo čini po zdravlje ljudi i čitavog živog svijeta možemo samo pretpostaviti. Do-voljno je kazati da je 2007. godine samo za dva dana sezone kupanja u jednoj mjesnoj za-jednici koja se nalazi pored rijeke Vrbanje, oboljelo od istih simptoma 23 djece.

3.0.7. Šumarstvo i šumski resursi

U razvijenim zemljama svijeta, šumarstvo i šumski resursi čine stratešku djelatnost od posebnog društvenog i ekonomskog značaja. U ovim zemljama struka i nauka uključene su u punom kapacitetu u rad i gazdovanje šumskim bogatstvom.

Osnovna karakteristika ovog prirodnog resursa jeste njegova obnovljivost. Ova mu oso-bina daje poseban značaj.

Uz dovoljno stručne i naučne uključenosti u ovu djelatnost, dugoročno stručno osmišlje-nim programima i projektima razvoja, ova oblast privrede realno može da postane dobra, sigurna i dugoročna okosnica razvoja svakog društva.

Nažalost, ako pokušamo da sagledamo u kakvom se stanju ovaj sektor kod nas nalazi, onda zaista ako hoćemo kazati i priznati istinu, moramo reći da je to stanje jednom riječi rečeno, veoma, veoma loše i kao takvo više neodrživo. Ovo stanje karakteriše velika neo-rganizovanost, struka je na marginama zbivanja, a strateškim pitanjima rada i razvoja u ovoj oblasti odlučuju političari i nestručni ljudi, pa sve do toga, da je proizvodnja i prerada

20

u šumarstvu postala jedan od većih zagañivača, ne samo vodotoka nego i životne sredine uopšte.

Poznato je da je struka dokazala da su šume vrlo uticajne na regulisanje obima i kvalite-ta voda u prirodi. Radeći na istraživanju i registraciji zagañivača slivnog područja rijeke Vrbanje, Udruženje “Vrbanjski biseri“ je utvrdilo da su firme u šumarstvu i drvnoj indu-striji kod nas veći zagañivači vodotoka.

Imajući u vidu da su šume u korelaciji sa sektorom voda, osnovni uslov za proizvodnju, život i opstanak čovjeka uopšte, krajnje je vrijeme da se svaki pojedini naš grañanin, a i društvo kao cjelina, u ovom sektoru moraju bitno mijenjati. Mi moramo sve učiniti da se ovom sektoru djelatnosti daje ono prirodno mjesto i uloga koja mu pripada i kako su to ri-ješile druge razvijene zemlje u svijetu.

Zar se može, treba i smije više tolerisati na svakom koraku i svaki dan viñena naša pra-ksa, da se naše šume sijeku odreda, neplanski, nestručno, da se stvaraju čitavi kompleksi goleti, koje kiše i voda sapiraju i odnose u nepovrat, zagañujući tako riječne tokove i sma-njujući izdašnost izvora voda? Pitanje stručne prerade i obrade drveta je posebno pitanje, o kojem bi se dale napisati posebne analize i knjige. Nije rijedak slučaj u jesen vidjeti naše ljude kako su prvu klasu drveta isjekli za ogrev i sve ovo posmatraju naši odgovorni i stru-čni ljudi i niko ništa ne preduzima da se ovakvom lošom praksom zauvijek prekine. I ovdje se jasno vidi nedostatak naše opšte vaspitanosti, za što smo svi pomalo odgovorni, a naši državni organi i struka najviše.

Vrijeme je već davno prošlo za radikalne reforme u ovoj oblasti, koje bi morale poći od dobro i kvalitetno urañene zakonodavno-pravne regulative, koja bi pored jasno definisane strategije razvoja, morala da jasno reguliše obaveze proizvodnje – uzgoja, eksploatacije i prerade šumskih resursa, a uz to i jasno definisati svačiju odgovornost u tom procesu.

3.0.8. Organizacione, kadrovske i tehničke mogućnosti lokalnih zajednica

Kada se posmatraju organizacione i kadrovske mogućnosti lokalnih zajednica slivnog područja rijeke Vrbanje, one su dosta različite.

Kao najorganizovanija lokalna zajednica u ovom području djelatnosti, svakako je grad Banja Luka. Ovo je sigurno rezultat veličine Banja Luke, njene ekonomske i kadrovske osposobljenosti.

Što se tiče organizacije opština Čelinac i Kotor Varoš u ovom sektoru, i ove lokalne za-jednice imaju uspostavljenu, Zakonom o zaštiti voda propisanu organizaciju i kadrovsku popunjenost. Sve tri ove lokalne zajednice imaju jedan zajednički problem u oblasti gazdo-vanja i zaštite vodnih resursa. Taj problem se nalazi u oblasti loše urañene zakonodavno-pravne regulative u sektoru voda. U ovom dijelu ističemo samo dva loše pravno regulisana problema. Prema važećim zakonskim propisima, problem zaštite voda može se rješavati samo u Bijeljini, a problem čvrstog otpada u resornom ministarstvu u Banja Luci.

Drugi primjer loše pravne regulacije jeste slabo ureñena subordinacija nadležnosti izme-ñu inspekcijskih organa lokalnih zajednica i nadležnih organa Republike Srpske. Samo ova dva loše pravno regulisana primjera u sektoru voda jako mnogo otežavaju efikasan rad na-dležnih organa u ovoj oblasti.

Kada je u pitanju kadrovska osposobljenost i popunjenost organa i institucija koje se ba-ve pitanjima korištenja, zaštite i nadzora vodnih resursa, može se kazati da je ovo stanje dobro. Danas u Republici Srpskoj postoje institucije – Direkcija za vode Republike Srpske, Vodoprivredni zavod Republike Srpske, Vodoprivredna inspekcija Republike Srpske, sva-ka lokalna zajednica ima vodoprivrednog inspektora, ekološku inspekciju i dr. Sve ove

21

institucije i organi popunjeni su sa uglavnom stručnim kadrovima. Kada sve ovo posmatra-mo sa formalno-organizacionog i kadrovskog aspekta, može se kazati, da je stanje dosta dobro.

Meñutim, kada se posmatra stvarno stanje i zagañenost naših vodotoka, onda je veoma teško pronaći pravi izraz kojim bi se iskazalo stvarno stanje zagañenosti naših rijeka.

Iako naši univerziteti danas sve češće organizuju specijalne smjerove studija koji se ba-ve stručnim i naučnim problemima u sektoru voda, stvarno stanje odnosa naših ljudi uopšte prema prirodi, a posebno prema vodi kao uslovu svih uslova za život čovjeka i čitavog bi-ljnog i životinjskog svijeta je neshvatljiv. Kako je moguće shvatiti one ljude, a njih je jako mnogo, koji sve što čovjek odbacuje bilo u procesu proizvodnje, bilo u porodici i domaći-nstvu, odbacuje u vodotoke, pa čak i takve stvari kao što su pregorjela ulja, rane kiseline, uginulu stoku i sve ostalo što mu ne treba!?

Dakle, može se kazati da imamo sve, potrebnu organizaciju, zakonske propise, kadrove, ali ipak stanje naših voda je do te mjere zagañeno, da je vrlo konkretno postalo opasno po život i zdravlje naših ljudi, a i čitavog životinjskog i biljnog svijeta.

Autor ovog teksta, polazeći od saznanja koja su utvrñena snimajući zagañivače rijeke Vrbanje, kontaktirajući sa raznim institucijama i organima, kako na nivou lokalnih zajedni-ca, tako i na nivou Republike Srpske, iznosi, da je ovakvo stanje odnosa čovjeka prema, uopšte, životnoj sredini, uzrokovano pored ostalog iz sledećih razloga:

1. nedostatak potrebne svijesti, a posebno ekološke kulture našeg čovjeka, 2. nedostatak potrebne, adekvatne i efikasne organizacije društva u sektoru zaštite i

stručnog korištenja vodnih resursa, 3. neadekvatno i nekvalitetno ureñena zakonodavno-pravna regulativa u ovoj oblasti, 4. neodgovaran i neefikasan rad nadležnih organa na svim nivoima, a posebno izvršnih

i inspekcijskih organa, 5. snažno prisustvo mita i korupcije izmeñu zagañivača s jedne strane i nadležnih

izvršnih i inspekcijskih organa sa druge strane. U cilju potvrde gore navedenog, neka posluži samo jedan krupan primjer, a to je: na či-

tavom slivnom području rijeke Vrbanje ne prečišćava se niti jedan kubik industrijskih i ko-munalnih voda, osim u jednom manjem naselju koje se zove Zeleni Vir.

Ako se u obzir uzme da se ipak izdvajaju velika sredstva po raznim osnovama za zaštitu voda, onda ovome nije potrebno bilo kakvo posebno obrazloženje.

3.0.9. Mjere koje preduzimaju lokalne zajednice

Pored svih poteškoća i slabosti koje su prisutne u sektoru ekologije, a posebno u oblasti vodnog resursa, može se konstatovati da svakim danom sve više se u društvu jača ekološka svijest i ponešto se preduzima u sektoru zaštite, očuvanja i korištenja vodnog bogatstva.

Stanje na području tri lokalne zajednice sliva rijeke Vrbanje je različito i u mnogom je zavisno od odgovornih institucija i kadrova u njima, a i od ekonomske mogućnosti svake od ovih opština.

Grad Banja Luka je dosta dobro organizovao prikupljanje i odvoz čvrstog otpada. Ima dosta postavljenih kontejnera i redovan odvoz smeća na regionalnu deponiju u Ramićima. Grad ima organizovane i kadrovski dobro popunjene sve inspekcijske službe. Ima posebno organizovanu komunalnu policiju za čiji rad se ne može kazati ništa pohvalno. I pored či-njenice da je Grad Banja Luka glavni grad Republike Srpske, da su u njemu smještene sko-ro sve institucije Republike, da je Banja Luka univerzitetski centar sa mnogobrojnim faku-ltetima, institutima i Akademijom nauka Republike Srpske, da je najveći zdravstveni, spo-

22

rtski i kulturni centar u Republici, mora se navesti krupna činjenica, a to je da se u Banja Luci danas ne prečišćava niti jedan kubik otpadnih industrijskih i komunalnih voda.

Pored ove krupne činjenice, u gradu se još uvijek ne vrši razdvajanje čvrstog otpada po vrstama, a pitanje reciklaže prikupljenog otpada vjerovatno je još poprilično daleka budu-ćnost.

Opština Čelinac je još prije rata sagradila na desnoj strani rijeke Vrbanje vrlo savremen kolektor za prečišćavanje otpadnih industrijskih i komunalnih voda. Na ovaj kolektor spo-jene su sve otpadne vode na desnoj strani Vrbanje. I pored potpune tehničke ispravnosti, ovaj kolektor uopšte ne radi. Na pitanje koje je upućeno odgovornim u izvršnoj vlasti Čeli-nca zašto kolektor ne radi, vjerovali čitaoci ove knjige ili ne, odgovor je glasio – “MOTOR TROŠI STRUJU”?!!

Za dio grada i prigradskih naselja na lijevoj obali Vrbanje urañen je izvedbeni projekt za izgradnju kanalizacije i njeno prevoñenje na desnu stranu Vrbanje i priključenje na po-stojeći kolektor.

Što se tiče sakupljanja i odvoza čvrstog otpada, u Čelincu je u drugoj polovini 2008. go-dine ovo pitanje pokrenuto sa mrtve tačke. Postavljen je na širem području opštine jedan broj kontejnera i dosta redovno se odvozi smeće na regionalnu deponiju u Ramićima. Sani-ran je i jedan broj divljih deponija. Vidan je nedostatak i velika potreba da se nabavi još je-dan veći broj kontejnera i da se oni postave na mjesta gdje ih sada nema, a i da se poveća njihov broj na mjestima gdje ih nema dovoljno.

Po pitanju organizovanosti inspekcijskih službi i njihove popunjenosti, one postoje, pa i kadrovski su dosta popunjene. Meñutim, rezultati njihovog rada su veoma slabi.

Najveći dio glavnog toka rijeke Vrbanje, oko 54 kilometra, protiče područjem koje pri-pada opštini Kotor Varoš. Na ovom dijelu vrbanjskog toka postoji najveći i najopasniji broj industrijskih i komunalnih zagañivača Vrbanje.

Kod opšine Kotor Varoš za razliku od Banja Luke i Čelinca postoji jedan krupan pro-blem, a to je da opština Kotor Varoš još nije potpisala ugovor o odlaganju čvrstog otpada sa regionalnom deponijom u Ramićima. Ovo je sigurno krupan komunalni problem, kojem se dodaje i činjenica da u ovoj opštini nema niti jednog prečistača otpadnih voda. Ovo su sigurno problemi koji prevazilaze realne mogućnosti lokalne zajednice da ih sama rješava, zbog čega je neophodno u rješavanju ovih problema uključiti i nadležne organe Republike Srpske. I ova opština ima organizovane i kadrovski popunjene sve inspekcijske organe, ali je njihov rad takoñe niske efikasnosti, kao što je to u druge dvije lokalne zajednice sliva ri-jeke Vrbanje.

Na području opštine Kotor Varoš u oblasti zaštite životne sredine posebno su izražena tri problema, a to su:

1. nedostatak i potreba hitne izgradnje gradske kanalizacije i prečistača otpadnih voda, 2. trajno zatvaranje rada “Kožare“, 3. Problem divljih deponija i prikupljanje i odvoz čvrstog otpada na regionalnu deponi-

ju u Ramiće.

3.0.10. Rad vaspitno-obrazovnih ustanova i udruženja grañana

U prednjem tekstu na više mjesta istaknuto je pitanje svijesti kada je u pitanju odnos čo-vjeka prema prirodnim dobrima uopšte, a prema vodi kao osnovnom uslovu postanka i opstanka čovjeka posebno.

Razmatrajući i analizirajući stanje svijesti, a posebno ekološke kulture, nemoguće je sa-gledati i donijeti prave zaključke, bez sagledavanja mjesta i uloge vaspitno-obrazovnih ustanova u tim procesima. Za detaljno sagledavaanje ove uloge, bez posebne analize, nije

23

moguće dati siguran odgovor na ovo pitanje. Ali, makar i malo detaljnijim posmatranjem uloge obrazovno-vaspitnih ustanova na stanje opšte, a posebno ekološke kulture, dolazi se do zaključka da je taj uticaj odlučujući.

Jedna od prvih aktivnosti Meñuopštinskog udruženja “Vrbanjski biseri“ je bio pokušaj da se “uñe“ u obrazovno-vaspitne ustanove Republike Srpske i da se postavi pitanje njiho-ve uloge u stvaranju potrebne kulture kod naših grañana, a posebno kod djece i omladine. U ovom pokušaju nismo uspjeli, ali nismo ni odustali. Moglo bi se reći da slijedi obavezno ponovni pokušaj.

Mi smo u svojoj namjeri planirali da postavimo pitanje: Da li je u radu vaspitno-obrazo-vnih ustanova kod nas, u takvom stanju u kakvom jesu, moguće postići veći rezultat obra-zovanja i vaspitanja, nego što je to do sada postizano? Mi u Udruženju “Vrbanjski biseri“ ne samo da kažemo da može više, nego tvrdimo da može i to mnogo više. Samo malom re-organizacijom časova nastave stručnih predmeta biologije i psihologije, mogao bi se posti-ći mnogo, mnogo veći rezultat u izgradnji svijesti i shvatanja kod naših ljudi, da se boljim i odgovornijim odnosom prema prirodi čini dobro i sebi, a i društvu kao cjelini.

Mi smatramo da bi nastavne programe u našim školama, naročito u oblasti prirodnih i pedagoških predmeta, trebali postaviti tako da se dio tih gradiva predaje u učionicama, a drugi, po mogućnosti veći dio da se predaje u prirodi, i to u što praktičnijem smislu. Poku-šajmo da pretpostavimo šta bi značilo i kakav bi efekat dobili kada bi svakoj našoj osmo-godišnjoj i srednjoj školi dodjelili po jednu lokaciju, po mogućnosti sa izvorom vode i od tih škola tražili da ih ureñuju i održavaju kao njihov obavezan školski zadatak. Da na ovim lokacijama nastavnici stručnih predmeta drže praktični dio nastave i da im se ovo vrednuje kao uspjeh u nastavi. Za ove lokacije i njihovo ureñenje, morali bi da sačinimo posebne projekte ureñenja i održavanja, sa svim primjenjenim pedagoškim normama. Neka cijenje-ni čitaoci ove knjige pokušaju pretpostaviti kako bi izgledala ta mnogobrojna mjesta za tri do pet godina. Praktično gledano, mi bi čitavo područje naše Republike za par godina, pro-gramski imali ureñeno i održavano, a naša djeca sigurno bi bila bolje vaspitana i odgovo-rnija u pogledu čuvanja i održavanja naše životne sredine.

Sve ovo i još mnogo drugih pitanja htjeli smo da iznesemo našim predstavnicima u va-spitno-obrazovnim institucijama i ustanovama, ali i pored više od godinu i po dana našeg upornog nastojanja, to ipak nismo uspjeli.

Na kraju ovog poglavlja ipak se nameće neizostavan zaključak, da imamo sve potrebne vaspitno-obrazovne institucije, prostor, tehničku opremljenost, potrebne kvalifikovane ka-drove, finansijsko-materijalne uslove i izvanrednu prirodu, a da ipak imamo tako loše sta-nje uopšte, a posebno ekološke kulture kod naših grañana.

Ostaje na čitaocima ove knjige da sami zaključe do kada je uopšte moguće još tolerisati ovakvo stanje?

3.0.11. Rad udruženja grañana

Danas, ne samo u Republici Srpskoj i u Bosni i Hercegovini, nego uopšte u svijetu ima, usuñujemo se kazati, pretjerano veliki broj razno raznih nevladinih organizacija i udruženja grañana.

Ove organizacije, prema njihovoj ulozi koju bi trebale da imaju u društvu, su nepoveza-ne i uglavnom su angažovane svaka u okviru svog projekta. NJihove djelatnosti su veoma različite i kreću se od raznih humanitarnih, preko pomaganja u realizaciji raznih projekata izgradnje manjih proizvodnih i uslužnih djelatnosti, pa sve do nekih nečistih poslova, koji ni po čemu nemaju humanitarni karakter. Ovo poslednje što se odnosi na nehumanitarne djelatnosti, nevladine organizacije i razna udruženja grañana, uglavnom koriste na lokaci-

24

jama i područjima gdje se dešavaju razni ratni i grañanski sukobi. Nažalost, i mi smo imali priliku u poslednjem ratu da iskusimo ovakva dešavanja.

Polazeći od činjenice, da je priroda u kojoj i od koje čovjek živi, do te mjere danas na-padnuta, članovi i organi Meñuopštinskog udruženja “Vrbanjski biseri“, svaka nevladina organizacija i udruženje grañana kod nas, prije svega, u svojoj djelatnosti bi moralo imati zaštitu i očuvanje životne sredine. Ovo iz prostog razloga, što nam svima priroda i njena dobra podjednako trebaju.

Da bi snaga djelovanja bila jača i efikasnija, udruženja grañana morala bi biti mnogo bolje organizovana i više meñusobno povezana. Ovo pitanje posebno je izraženo na podru-čju tri lokalne zajednice sliva rijeke Vrbanje, gdje se nalazi veliki broj raznih udruženja grañana, a koja uopšte nisu povezana u meñusobnom radu i djelovanju.

Odnos vlasti lokalnih zajednica ovog područja, malo je kazati da je slab. Ovo stanje odnosa mora se značajno popraviti, jer je sigurno da bi bolja saradnja lokalnih zajednica i udruženja grañana, mogla dati mnogo bolje rezultate, a naročito u sektoru očuvanja čiste i zdrave prirodne sredine.

3.0.12. Primjena pozitivnih pravnih propisa

Kod posmatranja primjene pravnih propisa u oblasti zaštite životne sredine, a posebno zaštite i očuvanja vodnih resursa, ona je prije svega pravno loše ureñena. Osnovni pravni akt koji reguliše ovo pitanje je Zakon o vodama Republike Srpske. Pored ovog zakona ima veliki broj raznih podzakonskih akata u ovoj oblasti. Kada se posmatraju sve ove silne pra-vne norme sa funkcionalnog aspekta, onda se mora kazati da su ove pravne norme neuskla-ñene, nesinhronizovane, te da su u pogledu pravne subordinacije vrlo loše postavljene.

Kao ilustraciju navodimo samo jedan primjer lošeg pravnog rješenja. Da bi se riješio neki problem u oblasti zaštite voda, za rješenje istog morate ići u Bijeljinu. Da riješite jeda-n problem čvrstog otpada odloženog u neposrednoj blizini rijeke, koji zagañuje rijeku, za rješenje ovakvog problema morate ići u Banja Luku. Mi u udruženjima koji se praktično bavimo ovim problemima na terenu, smatramo, da rješenje jednog pitanja koje se odnosi na sektor voda, mora biti tako pravno ureñeno, da se ono može i mora riješiti na jednom mjestu.

A to što je ekologija kao djelatnost u organizacionoj strukturi vladinih institucija Repu-blike Srpske smještena na začelje jednog ministarstva, to samo po sebi dovoljno govori ko-liki se značaj pridaje zaštiti životne sredine uopšte. Mi u Udruženju smatramo da pitanje ekologije kao veoma složenog i izuzetno važnog sektora, ne samo kod nas nego kao svje-tskog problema uopšte, zaslužuje da u svakoj zemlju bude organizovan kao samostalna vladina institucija od posebne važnosti, kako za svakog čovjeka pojedinca, tako i za dru-štvo kao cjelinu.

Ne može se završiti ova tema, a da se ne kaže da su i u ovom sektoru mito i korupcija ostavili jako snažnog svog nasljednika, koji se zove KRIMINAL i da on tako efikasno dje-luje i da značajno obara dostizanje većih i boljih rezultata u ovom području odnosa čovjeka prema prirodi. Kao ilustraciju ovoj tvrdnji, navešćemo samo jedan primjer, a to je najveći zagañivač na slivu rijeke Vrbanje – “Kožara“ Kotor Varoš, koja radi već nekoliko godina po principu privremenog odobrenja za rad i bez ekološke dozvole. Ovo samo po sebi dovo-ljno govori u kakvu krizu uopšte je društvo stiglo.

Pošto je kroz čitav sadržaj ove knjige istaknuto pitanje krize morala i ekološke kulture kod većeg broja naših grañana, to je utoliko neophodno konkretnije i bolje regulisati ovaj sektor pravnim propisima. Ti propisi bi morali biti tako postavljeni, da tačno regulišu oba-vezu svakog pojedinca, da mora da se odgovornije odnosi u procesu korištenja i očuvanja

25

prirode i njenih dobara, koja su potrebna svim ljudima, bez obzira na boju kože, vjeru i na-ciju. Za današnje stanje svijesti i kulture uopšte, a posebno ekološke, propisana odgovorno-st za nepridržavanje propisa, morala bi biti veoma oštra. Popuštati bi se moglo samo onoli-ko koliko raste svijest ljudi, da se životna sredina mora čuvati i unapreñivati.

Kao izrazito krupni i prisutni na čitavom području Republike Srpske, a i Bosne i Herce-govine su sledeći problemi:

1. nedostatak pravnih propisa koji regulišu imovinsko-pravne odnose u priobalju rijeka, što onemogućava pristup rijekama od strane grañana lokalnog područja, sportistima i turistima,

2. nedostatak reciklažnih postrojenja za preradu čvrstog otpada, 3. nedostatak spalionica za spaljivanje klaoničkog otpada, 4. neophodna potreba donošenja programa i izrade potrebne zakonodavno-pravne regu-

lative za supstituciju korištenja plastične ambalaže.

26

ČETVRTI DIO

4.0.0. Pregled zagañivača i dokumentaciona osnova istraživanja

Polazeći od osnovnog programskog cilja Meñuopštinskog udruženja “Vrbanjski biseri“ Čelinac, a to je “vratiti život u rijeke i održiv život na obale rijeka“, Upravni odbor Udruženja formirao je tim aktivista od 12 članova. Zadatak ovog tima je bio snimiti sve izvore zagañivanja na području sliva rijeke Vrbanje.

Po završetku višemjesečnog rada na terenu, tim je sakupljene podatke na terenu predao u Udruženje, na osnovu čega je formirana baza podataka o broju, mjestu, vrsti i obimu za-gañenosti vrbanjskog sliva. Ovom aktivnosti utvrñeni su podaci o zagañivačima po podru-čjima lokalnih zajednica sliva Vrbanje, i to posebno za područje Kotor Varoša, Čelinca i Banja Luke. U narednom pisanom tekstu obradićemo po sektoru svake od tri lokalne zaje-dnice najkarakterističnije zagañivače i potkrijepiti jednim brojem vizuelnih sadržaja. Kod iskazivanja podataka po opštinskim područjima, krenuli smo od izvora prema ušću Vrba-nje.

4.0.1. Zagañivači na slivnom području Kotor Varoši

Radeći na terenu, aktivisti Udruženja su utvrdili da od izvora Vrbanje koji se nalazi na koti 1.520 metara nadmorske visine na planini Vlašić, pa do mjesta Kruševo Brdo sada ne-ma zagañivača. Meñutim, iznad Kruševa Brda je sagrañena mini hidro-elektrana, uz koju je sagrañen ribnjak potočne i kalifornijske ribe pastrmke, sa mrijestilištem. Vlasnik ovog projekta, od lokacije MHE, pa do izvora, pohvatao je svu vodu i u snopu velikog broja ci-jevi sveo na objekat mini hidro-elektrane i ribnjaka. Gledano sa ekološkog aspekta ovo nije nikakvo zagañivanje vode, ali jeste stvoren problem bezvodnosti na ovom potezu, jer voda nije dostupna za potrebe životinja ili bilo kakve druge potrebe. Ovi proizvodni kapaciteti sa stanovišta ekologije nisu nikakav problem, pod uslovom da vlasnik istih strogo vodi ra-čuna da kod održavanja ne bi došlo do ispuštanja štetnih materija, kao što su ulja, tečna go-riva i drugo u vodotok. Inače, ovo se može ocijeniti kao jedan od boljih načina kako se mo-že koristiti vodni potencijal rijeke Vrbanje.

Na relaciji toka od Kruševa Brda do Šipraga, najveći zagañivač vodotoka su šumska ra-dilišta koja se bave sječom i izvlačenjem šumskih sortimenata. Ovaj posao eksploatacije šume se obavlja na krajnje neprihvatljiv način. Šumska stabla se sjeku, iskresavaju i režu na planirane dužine. Granje i nekomercijalni dio posječene mase se ostavlja na licu mjesta, bez poštovanja šumskog reda kako je to struka predvidjela. U ovom procesu proizvodnje, izvlačenje šumskih sortimenata, umjesto da se izvlači izgrañenim šumskim putevima, izvlačenje se obavlja niz potoke – vodotoke. Ovakav način transporta u šumarstvu, ne sa-mo da muti i zagañuje vodotoke, nego u donjem dijelu ovih tokova, gdje izlazi riba na mri-jest, praktično se sve uništava. Do koje je mjere ovaj problem stigao najbolje pokazuje intervencija ekoloških društava i ribolovaca u toku ljetne sezone, kada ovakav rad dovodi do zamućivanja čitavog toka Vrbanje. Nadležni inspekcijski organi morali bi ovom proble-mu posvetiti kontinuiranu i mnogo veću pažnju.

Što se tiče drugih zagañivača na ovom području, to su seoska domaćinstva. Kod ove grupe zagañivača najveći problem je što nema kontejnera za smeće. Ovaj problem moguće je riješiti samo uz pomoć opštine Kotor Varoš.

Na dijelu toka dionice od Šipraga do Obodnika, na ovom dijelu sliva ima dosta gusto naseljenih mjesta, u kojima se nalazi veliki broj raznih zagañivača Vrbanje, koje ćemo u narednom tekstu ukratko opisati.

27

4.0.2. “Fagus” - pogon za obradu drveta Šiprage

Ovaj pogon za obradu drveta se nalazi na samom izlazu iz Šipraga prema Kruševom Brdu. Pogon je dosta velikog kapaciteta i nalazi se lociran neposredno na samoj lijevoj obali rijeke Vrbanje. U procesu svoga rada emituje dvije vrste zagañenja. Jedna vrsta zaga-ñenja je piljevina, kora i sitni okorci, a druga vrsta je tečnost koja se kao jak kondenz fo-rmira u procesu sušenja drvne mase i koja se direktno ispušta u korito vodotoka. Čvrsti otpad koji se nalazi na samoj obali, u svakom većem vodostaju završava u Vrbanji. Pitanje ovog zagañivača neophodno je riješiti u skladu sa principima struke i pozitivnim zakonski-m propisima za ovu oblast.

4.0.3. Ribnjak na rječici Crikvenica

Objekti ribnjaka izgrañeni su solidno i ne bi trebali predstavljati problem zagañivanja Vrbanje. Jedino je moguće neodgovorno ponašanje kod dovoza hrane i odvoza gotovog proizvoda sa ovog objekta, ako bi došlo do rasipanja goriva i maziva i njihovog kontakta sa vodotokom.

4.0.4. Mjesna zajednica Šiprage

Na području Mjesne zajednice Šiprage registrovan je veliki broj zagañivača, ne samo vodotoka Vrbanje, nego uopšte vrlo različitih zagañivača životne sredine.

Ako se pokuša izvršiti njihova klasifikacija po vrstama zagañenja i ako se isključe pri-vredni zagañivači, što je već i učinjeno, onda se može kazati da su komunalni zagañivači najveći izvor zagañenja. Kod ove grupe zagañivača, treba shvatiti da su kod njih najveći problem komunalne otpadne vode i komunalni čvrsti otpad. Na području ove mjesne zaje-dnice registrovan je veliki broj zagañivača, koji otpadne fekalne vode direktno ispuštaju u Vrbanju, a čvrsti otpad bacaju u korito rijeke ili ga ostavljaju neposredno na obali rijeka.

U grupi trgovinskih i ugostiteljskih radnji registrovano je da ih ima ukupno sedam. Najveća deponija komadnog otpada registrovana je u centru naselja izmeñu puta i Vrba-

nje. Slična situacija je kod Osnovne škole “Petar Kočić” gdje se na lijevoj obali Vrbanje nalaze dvije deponije komunalnog otpada. Na desnoj obali Vrbanje, kod pravoslavnog gro-blja nalazi se velika deponija otpada.

U koritu desne pritoke Vrbanje, rječici Demićka, registrovano je više odlagališta raznog otpada, koje prilikom viših vodostaja voda odnosi i duž čitavog toka Vrbanje “kiti“ drveće pored rijeke.

Što se tiče pojedinačnih zagañivača, misli se na domaćinstva sa svim pratećim objekti-ma koji čine jedno domaćinstvo, njih je najveći broj, ali najtačniji odgovor je ako se kaže da su svi. Ovo je stvarno veliki problem, pogotovo ako se ima u vidu da se radi o gornjem toku Vrbanje, gdje je prirodna voda manja i utoliko je relativna zagañenost vode veća.

4.0.5. Područje Mjesne zajednice Grabovica

Na području ove mjesne zajednice, koja počinje od granice sa mjesnom zajednicom Ši-prage i obuhvata područje Grabovače rijeke, mjesto Grabovicu, Duboku rijeku, Kalama-nde, pa sve do Obodnika, situacija je potpuno ista kao i na području Šipraga, samo su ime-na zagañivača druga. Grañani nemaju stručno i organizovano riješene probleme kanalizaci-je i odlaganja krutog otpada. Objekti se grade na samim obalama rijeka, bez bilo kakvih odobrenja i stručnih rješenja. Može se kazati, ništa novo, sve je isto kao i na drugim podru-čjima. Nadležni organi za sva pitanja postoje, grañani plaćaju sve svoje obaveze, ali pro-blemi postaju i ostaju, niko ih ne riješava.

28

Teritorija ove mjesne zajednice praktično je čitava napadnuta neureñenim divljim depo-nijama. Ove deponije se nalaze od zaseoka Brljića u kojem se nalazi velika deponija plasti-ke, stakla, starog namještaja i drugo, preko deponije kod naselja Markovića most, lokacija Opaki vir, u LJojićima, kod kuće Stanimira Kalamande, deponija ispod kuće Miroslava Kalamande. Mještani sela Kalamande imaju dvije divlje deponije: ispod kafane “Libero“ postoje tri deponije, pa sve do kuće Gaje Lakića gdje postoje tri divlje deponije. Na ovom području postoji i veći broj ugostiteljskih i trgovinskih radnji koje sav otpad odbacuju u ri-jeku i pored rijeke. U rijeci Duboka, u njenom gornjem toku postoji izuzetno lijep vodopad visine preko 70 metara, a na vrhu planine koja je obrasla vrlo kvalitetnim vrstama drveta nalazi se trasa i jedan tunel austro-ugarske uske željeznice, što ovom kraju daje izuzetnu turističku atrakciju. Svemu ovome jako se umanjuje značaj, ako se ima u vidu da su svi izgrañeni objekti u dolini ove rječice urbanistički i komunalno neriješeni. Kompletne feka-lne i otpadne vode iz kuća stanovnici ispuštaju direktno u korito ove rijeke. Sav čvrsti otpad odbacuje se, može se reći gdje ko prije stigne, a najviše u korito i na obale rijeke.

4.0.6. Područje Obodnika

Za ovo područje može se kazati, da pored sličnosti stanja zagañenosti na gornjem, već opisanom dijelu toka Vrbanje, da je ovdje isto, sa izuzetkom jedne posebne činjenice. U ovom mjestu se nalazi ušće rijeke Kruševice koja izvire na planini Uzlomac i koja čitavim svojim tokom protiče kroz gusto naseljena područja. Na njenom toku nalazi se mjesto Ma-slovare o čemu će više biti riječi u narednom tekstu.

Kada je u pitanju broj zagañivača, na području Obodnika ima ih mnogo, a u okviru ovo-g teksta navešćemo jedan broj. U neposrednoj blizini kafane “Libero“ postoje tri deponije komadnog otpada. Ispod kuće Gaje Lakića, koji ima prodavnicu, nalaze se dvije deponije otpada. Ispod ušća Kruševice u Vrbanju, nizvodno oko 30 metara, nalazi se velika deponija raznog smeća. Ova deponija posebno je opasna, obzirom da se nalazi u neposrednoj blizini škole. Na samom donjem kraju Obodnika, u polju, prolaznici iz automobila izbacuju sme-će, što pored magistralnog puta Kotor Varoš – Teslić daje veoma ružnu sliku. Kod kafane “Ti amo”, vlasništvo Ognjena Jovanovića, na samom ušću Kruševice u Vrbanju formirana je deponija raznog smeća. Kako se vidi iz prednjeg teksta, na području Obodnika koje je relativno malo, postoji vrlo velika koncentracija, na više lokacija odbačenog smeća. Kada se ovome doda činjenica da sve otpadne lokalne vode otiču neprečišćene direktno u Vrba-nju, onda se stvarno može jasno zaključiti koliki je i kakav obim zagañenosti ovog podru-čja.

4.0.7. Rijeka Kruševica, desna pritoka Vrbanje

U prethodnom poglavlju je navedeno da ova rijeka izvire iz planine Borje i da svojim tokom protiče kroz gusto naseljenu mjesnu zajednicu Maslovare. U svom gornjem toku ova rijeka protiče kroz izuzetno prirodom obdareno područje na kojem je moguće izgraditi vrlo različite rekreativne sadržaje.

Dolazeći do Maslovara i protičući kroz Maslovare, ova rijeka je napadnuta sa velikim brojem zagañivača. Ako bi pokušali da sve zagañivače razvrstamo u pripadajuće vrste, onda bi dobili da se u suštini radi o dvije grupe zagañivača, a to su:

1. zagañivači koji se bave raznim biznisima, 2. komunalni zagañivači – domaćinstva. U prvoj grupi zagañivača, najveći su oni koji se bave eksploatacijom šuma i industri-

jskom preradom drveta. Kod eksploatacije šuma problem je isti kao što je to opisano u te-

29

kstu koji se odnosi na gornji tok Vrbanje. Ne vodi se računa o šumskom redu, izvoz šu-mskih sortimenata se vrši niz vodotoke i tako se muti i zagañuje voda.

Kod one grupe subjekata, koji se bave preradom i obradom drveta, u poslednje vrijeme stanje se popravlja. Sve više piljevina i drugih otpadaka u procesu proizvodnje se koristi za loženje u vlastitim kotlovnicama ili se odreñenom doradom pretvara u briket i ogrev. Jeste da su posljedice ponašanja ovih subjekata iz ranijeg perioda još uvijek vidljive na svakom koraku, a naročito na trasi starog makadamskog puta preko Borja. Na padinama Borja po-red ovog puta ranije su izdeponovane hiljade kubika piljevine, kore i sitnih okoraka. Sve ovo u vrijeme velikih kiša sneseno je u riječne tokove.

U drugom dijelu ove grupe zagañivača se nalaze svi ostali pravni subjekti, meñu kojima je najviše manjih i većih trgovinskih i ugostiteljskih radnji, škole, ambulanta i dr.

Obzirom da je mjesna zajednica Maslovare dosta gusto naseljeno područje, komunalni zagañivači u koje spadaju i domaćinstva, čine velike izvore zagañivanja životne sredine, a posebno vodotoka. Niti jedna od navedenih grupa zagañivača nema odreñeno mjesto i organizovan način prikupljanja i odvoza smeća. Iz ovog razloga danas na području ove mjesne zajednice postoji veliki broj lokacija na kojima se odbacuje čvrsti otpad, od kojih ćemo u narednom tekstu navesti samo neke.

Kod prodavnice “Boki“ nalazi se deponija smeća na koju sav otpad odlažu i okolna do-maćinstva.

Mještani u blizini pilane “Bubić” formirali su odlagalište otpada. Uzvodno oko 100 metara od Osnovne škole “Dragan Bubić” nalaze se formirane dvije

deponije smeća. U neposrednoj blizini Uzlomačkog mosta grañani su formirali dvije deponije smeća. Na desnoj pritoci Kruševice, Crvenoj rijeci, nalazi se veća deponija stare piljevine i ko-

munalnog otpada. Mještani sela Župljani formirali su deponiju smeća na raskršću za Stevanovinu. Izletnici i radnici “Šumarije“ su na obali Jankovca, lijeve pritoke Kruševice, formirali

tri manje deponije. Ovo su samo neke od utvrñenih divljih deponija na ovom mjesnom području. Ako se

ovom doda i činjenica da se sve komunalne i lokalne vode ispuštaju direktno u vodne toko-ve, onda se može realno pretpostaviti, koliko je ovako mala, planinska rječica zagañena.

4.0.8. Mjesna zajednica Vrbanjci

Području ove mjesne zajednice pripada veliki dio sliva Vrbanje. Ono počinje granicom sa Obodnikom pa vodi sve do mjesta na ulazu u zonu gradskog naselja Kotor Varoš.

U ovom dijelu sliva nalazi se veći broj pritoka Vrbanje i vrlo gusto naseljena neka mje-sta, kao što je centar mjesne zajednice Vrbanjci i naselje Večići. Ovom području mjesne zajednice pripada i desna pritoka Vrbanje Jezerka, koja izvire u selu Garići na južnim padi-nama planine Uzlomac. U samom gornjem toku Jezerke se nalazi sagrañena velika klaoni-ca peradi. Ova klaonica nema prečistača otpadnih voda, ima samo izgrañene bazene za otpadne vode, tako da sve masnoće otiču u vodotoke. Ovaj kapacitet je registrovan kao ve-liki zagañivač vodotoka Vrbanje. Sve otpadne vode iz ove proizvodnje su veoma zamašće-ne, tako da je voda u Vrbanji čitavim svojim tokom jako zamašćena. Ovo se naročito vidi u toku ljetnog perioda, kada je vodotok rijeke Vrbanje mali, a sezona kupanja najveća.

Na čitavom toku izuzetno pitome doline Jezerke postoji veliki broj seoskih domaćinsta-va sa velikim brojem objekata domaćinstva koji služe za uzgoj stoke. Mnogi od ovih obje-kata su sagrañeni neposredno ili pored same ove rječice, tako da mnogo ñubra i fekalija za-vršava u koritu vodotoka. Na kraju ove doline, neposredno pored magistralnog puta Kotor

30

Varoš – Doboj, nalazi se mljekara “Vitmark”. I ovaj proizvodni kapacitet svojim otpadnim, neprečišćenim vodama zagañuje riječni tok Jezerke, a time i Vrbanje.

Centar Vrbanjaca relativno je udaljen od korita Vrbanje, ali svojim kanalima ipak odvo-di sve fekalne vode u Vrbanju. Na ovom dijelu se nalazi veliki broj neureñenih divljih de-pinija smeća, što dobrim djelom na razno razne načine stigne u korito Vrbanje.

Treba navesti da se u okviru ove mjesne zajednice nalazi i naselje Večići, koje je locira-no na lijevoj obali Vrbanje. I u ovom naselju situacija sa otpadnim vodama i smećem je isti problem. Kao ilustraciju stanja izvora zagañivanja životne sredine, a posebno vodotoka, navodimo samo nekoliko primjera.

Mještani sela Večići na udaljenosti od samo 300 metara odlažu smeće na pet mjesta. Skoro svaka kuća kanalizaciju je sprovela direktno u Vrbanju.

Mještani čije su kuće izgrañene na putu za Soviće, otpad odlažu na tri divlje deponije. Kod samog mosta za Večiće jedna deponija se nalazi na desnoj, a druga deponija na li-

jevoj obali rijeke Vrbanje. Kako se vidi iz naprijed napisanog, i na području ove mjesne zajednice problematika u

ovom sektoru, po svom karakteru je ista u potpunosti kao i na drugim područjima. Ne po-stoji organizovano prikupljanje čvrstog otpada, niti prečišćavanje otpadnih voda.

4.0.9. Područje grada i prigradskih naselja Kotor Varoš

Na dionici slivnog područja rijeke Vrbanje koje obuhvata teritoriju od mosta niže kame-noloma Kruševica, gradsko i prigradska područja Kotor Varoša, pa sve do Crne Rijeke, granice sa opštinom Čelinac, sigurno ima najveću koncentraciju izvora zagañivanja rijeke Vrbanje svih vrsta.

U okviru ove dionice, aktivisti Udruženja, pored velikog broja svih vrsta zagañivača, otkrili su na ušću rijeke Bosanke u Vrbanju MINSKO POLJE.

Gradsko i prigradska naselja broje izmeñu 12.000 i 15.000 stanovnika. Na ovom podru-čju prisutna je najveća koncentracija privrednih kapaciteta, komunalne infrastrukture i sta-mbenih objekata. Svi ovi kapaciteti dnevno emituju ogromne količine smeća. Organizacija prikupljanja i odvoza smeća nije riješena. Sve količine čvrstog otpada deponuju se na više desetina lokacija, od kojih dobar dio završava u Vrbanji i njenim pritokama.

Što se tiče industrijskih i fekalnih voda, dovoljno bi bilo kazati, da se niti jedan litar otpadnih voda na čitavom toku rijeke Vrbanje na području opštine Kotor Varoš ne preči-šćava. Sve ove količine otpadnih voda završavaju u rijeci Vrbanji.

Da bi autori ove baze podataka bili još ubjedljiviji, u narednom tekstu navešćemo samo jedan broj zagañivača na području ove dionice sliva.

4.0.10. Privredni subjekti

Na području sliva rijeke Vrbanje označenom na početku ovog poglavlja, postoji veliki broj privrednih subjekata, koji zbog neriješenog sistema prikupljanja i odvoza otpada, u su-štini su svi zagañivači životne sredine. Svi ovi subjekti mogu se podijeliti u dvije grupe, gledano sa aspekta opasnosti po život i zdravlje ljudi i čitavog ostalog živog i biljnog svije-ta.

U prvu grupu spadaju oni subjekti koji neposredno prijete životu i zdravlju ljudi i životi-nja. U ovu grupu na prvo mjesto svakako spadaju otkriveno minsko polje, a odmah iza ovog dolazi “Kožara“ Kotor Varoš. Kada je u pitanju minsko polje, odmah po njegovom otkriću, obavješteni su nadležni organi, koji su vjerovatno odradili ono što je u vezi sa ova-kvim pitanjima. A što se tiče problema koji se zove “Kožara“ Kotor Varoš, mi u Udruženju mislimo da bi se na ovom primjeru moglo napisati veliko djelo o ponašanju naših instituci-

31

ja i odgovornih ljudi u njima. Slabosti koje su se pokazale u odnosima na ovom opasnom zagañivaču, satkane su od raznih vrsta, počev od pravne neureñenosti, slabe organizovano-sti kontrolne funkcije i njene nekvalitetne kadrovske popunjenosti, niske ili nikakve efika-snosti nadležnih organa, pa sve do mita, korupcije i kriminala u ovom sektoru. Zar ovoj na-šoj konstataciji treba više od činjenice da “Kožara“ u svom tehnološkom procesu proizvo-dnje, koristi tako otrovna hemijska sredstva po život ljudi, da uopšte ne prečišćava niti je-dan litar otpadne industrijske vode i da cjelokupnu količinu ispušta direktno u vodotok rije-ke Vrbanje. Sve se ovo radi već više godina, uz znanje i prećutnu saglasnost svih inspekci-jskih organa, kako lokalnih, tako i republičkih. Sve ovo održava se u radu pomoću neka-kvih nezakonitih privremenih odobrenja za rad i bez ekološke dozvole, izdatih od strane nadležnih organa. Ovo se najkonkretnije može nazvati dilovanje nadležnih organa putem privremenih odobrenja za rad.

Pošto su po ovom problemu odrañene više puta operativno i pismeno sve moguće inte-rvencije kod nadležnih organa i da nije postignut kvalitetan rezultat, Udruženje “Vrbanjski biseri“ je napisalo peticiju sa preko 700 potpisa grañana, sa kojom se planira obustava sao-braćaja na magistralnom putu, ako se trajno ne obustavi proizvodnja kod ovog zagañivača.

Da odnosi oko ovog zagañivača budu još jasniji, navešćemo da ovaj zagañivač ima u svom sastavu sagrañen bazen za taloženje koji je van upotrebe. Čak su dovodi od ovog po-strojenja do ovog bazena bili pokidani i pod našim pritiskom u 2008. godini su popravljeni. Koja je i kakva koncentracija otrovnih materija u otpadnim vodama ovog zagañivača, na-jbolje se vidi na više CD-ova, sa kojih se vidi da je Vrbanja čitavim svojim tokom od obale do obale prekrivena pjenom.

Pored navedenih problema i slabosti vezanih za ispuštanje industrijskih otpadnih voda iz “Kožare“ u Vrbanju, u krugu bivšeg preduzeća “Proleks” postoji nedaleko od obale Vrbanje na pliocenskoj vodopropusnoj podlozi deponija od preko 20.000 m3 čvrstog otpa-da stočnog porijekla. Na ovoj lokaciji danas se odlaže sve i svašta, a naši aktivisti su otkrili da se ovdje prosipa i staro pregorjelo ulje. Dakle, samo ono što je utvrñeno kao otpad u ovom krugu, bilo tečni ili čvrsti, dovoljno je da zagadi mnogo veći vodotok nego što je Vrbanja.

U drugu grupu zagañivača svrstani su svi ostali zagañivači. Kao najveći i najsloženiji u Kotor Varošu je nedostatak gradske kanalizacije i prečistača otpadnih komunalnih voda.

Aktivisti Udruženja, radeći na terenu, utvrdili su da na ovoj dionici Vrbanje ima 41 fo-rmirana divlja deponija. Čitav grad i prigradska naselja otpadne fekalne vode ispuštaju di-rektno u vodotok Vrbanje na 35 mjesta. Ostalih stihijno i nekontrolisano formiranih divljih deponija na ovom području ima sedamnaest. U Novom selu kao postoji gradska deponija, ali je ona, kako je to navedeno u izvještaju naših aktivista u katastrofalnom stanju.

Kada se ovome doda utvrñeno stanje zagañenosti i opasnosti u naseljima Ripište i Izbje-gličko naselje, te “okićenost” područja Bilica sa otpadom svih vrsta i veličina, onda se sli-ka o ugroženosti životne sredine na ovom području u cjelosti upotpunjava. Ako se kod na-selja Ripište i Izbjegličko naselje u obzir uzme konfiguracija, a posebno kontra-nagib tere-na u odnosu na ulaz u ova naselja s jedne strane, a sa druge strane emitovana količina feka-lnih otpadnih voda, onda je pravo čudo kako do sada nije došlo do pojava raznih zaraznih bolesti epidemijskog obima.

Što se tiče područja Bilica, ono je duž puta koji vodi iz samog naselja, pa sve do katoli-čkog i pravoslavnog groblja, sa obe strane puta praktično zatrpano smećem svih vrsta i ve-ličina. Na ovom dijelu može se naći sve i svašta što čovjek odbacuje iz svoje upotrebe. Sli-ka na ovom području, pored toga što vrlo ružno djeluje, ovo stanje je veoma opasno, a i pokazuje pravu svijest nas kao društva, našu opštu, a posebno ekološku kulturu.

32

Problem zaštite životne sredine, a posebno problem zagañenosti vodotoka Vrbanje na ovom području, realno gledano, po svom obimu i cijeni koju treba platiti da bi se ovo sta-nje dovelo u ekološki normalne uslove, prevazilazi stvarnu mogućnost lokalne zajednice Kotor Varoš. Da bi se ovi problemi riješili, u njihovo riješavanje mora se uključiti i šira društvena zajednica. Krivica i odgovornost zbog nedostatka potrebnih projekata i inicijati-va, sigurno leži na organima i ljudima lokalne zajednice.

Iako je dosta napisano oko problema zagañenosti na području Kotor Varoša, slika ne bi bila potpuna, ako se ne bi navela najveća deponija koja se nalazi pored magistralnog puta M-4 (krivina napuštenog starog puta nedaleko od Crne Rijeke).

Ova problematika na području opštine Kotor Varoš utoliko je veća, što ova lokalna za-jednica nema riješeno pitanje opštinske otpadne deponije, niti je Opština potpisala ugovor sa Regionalnom deponijom u Ramićima.

Da bi se ova problematika u Kotor Varošu kvalitetno i trajno riješila, prvo je neophodno programski riješiti pitanja prikupljanja, odvoza i deponovanja čvrstog otpada. Mora se izraditi LEAP program Opštine.

Za rješenje otpadnih voda neophodno je programski dugoročno riješiti problem gradske kanalizacije, kao i kanalizacije svih gusto sagrañenih naselja i prečišćavanje svih otpadnih voda.

4.1.0. Dio sliva Vrbanje na području opštine Čelinac

Dio sliva rijeke Vrbanje koji se nalazi na području lokalne zajednice Čelinac je dosta veliki i ima odreñenu specifičnost. Ovaj dio sliva Vrbanje obuhvata na glavnom toku po-dručje od naselja Zeleni Vir, do Crne Rijeke na granici sa opštinom Kotor Varoš. Ovom di-jelu slivnog područja Vrbanje pripada i desna pritoka - rijeka Jošavka. Samo ova pritoka ima dužinu svog glavnog toka oko 22 kilometra.

Ovaj dio sliva rijeke Vrbanje ima, za razliku od dijela sliva koji pripada gradu Banja Luka i opštini Kotor Varoš, dvije specifičnosti, a to su: • Slivno područje koje prolazi kroz teritoriju opštine Čelinac ima izgrañene tri saobra-

ćajnice i to: o magistralni put M-4, Banja Luka – Čelinac – Kotor Varoš – Doboj o regionalni put Banja Luka – Čelinac – Prnjavor o željezničku prugu Banja Luka – Doboj

• Druga specifičnost ovog područja je da je izgradnjom navedenih saobraćajnica logi-čno došlo do bržeg sveopšteg naseljavanja ovog područja, a posebno do izgradnje velikog broja objekata za odmor i rekreaciju.

Kada se ovom doda činjenica da je ovaj dio sliva blizu Banja Luke, da ima izuzetne priro-

dne ljepote, obrasle ogromnim brojem raznih vrsta šuma lišćara i četinara, te činjenicu da se na pravcu regionalnog puta Banja Luka – Čelinac – Prnjavor nalaze dva manastira koji su sa-grañeni u trinaestom vijeku, onda se dobije cjelovita predstava o prirodnim bogatstvima i lje-potama ovog kraja. Upravo na ovom pravcu nalazi se, kako je to detaljno naprijed opisano, jedan broj izuzetno atraktivnih lokacija za sport i rekreaciju, u koje spadaju Meñunarodni izviñački centar Mlinska Rijeka, Jelovača, Mliješnica, Crni Vrh, Gozna i dr.

Intenzivna gradnja i naseljavanje na ovom slivnom području, neminovno za sobom po-vlači veću opasnost od zagañivanja. Zbog toga neophodno je da nadležni lokalni i državni

33

organi, kao i ekološka i sportska udruženja, povedu mnogo više računa o zaštiti životne sredine ovog kraja.

Kakvo je stanje životne sredine, a posebno vodotoka na ovom kraju, te kakvi su odnosi, posebno najodgovornijih u izvršnoj vlasti opštine Čelinac, pokušaćemo opisati u narednom sadržaju ove knjige.

4.1.1. Mjesna zajednica Babići

Opštine Čelinac i Kotor Varoš graniče se na ušću Crne Rijeke u Vrbanju. U narednom tekstu opisa stanja zagañenosti, obuhvatićemo područje koje pripada Mjesnoj zajednici Ba-bići. Ovo mjesno područje obuhvata teritoriju od ušća Crne Rijeke u Vrbanju, pa do kuće Lekanjić Momira.

Na ovom dijelu korita rijeke Vrbanje, aktivisti Udruženja su utvrdili veliki broj raznih vrsta zagañivača, koji obzirom da su koncentrisani na kratkoj dionici korita Vrbanje i rela-tivno malom prostoru, predstavljaju značajne zagañivače Vrbanje. Samo na ovom području postoji 13 privrednih subjekata, koji se bave raznim djelatnostima, počev od proizvodnih, do raznih trgovinskih i ugostiteljskih radnji.

4.1.2. Privredni subjekti

Prema utvrñenom stanju izvora zagañivanja, kod privrednih subjekata na području mje-sne zajednice Babići, svi oni, osim “DM-komerca“, neki u manjem, a neki u većem obimu zagañuju vodotok. Ovu konstataciju potvrñuje činjenica, da niti jedan od ovih subjekata nema izgrañen prečistač otpadnih voda.

U firmi “Flor” koja u svom procesu proizvodnje emituje razne vrste štetnih materija ko-je negativno utiču na životnu sredinu, a posebno industrijsku vodu, fekalne vode, buku, za-gañenje vazduha, odlaganje otpada od kamena i slično. Kod ovog subjekta postoji sagrañe-n taložnik otpadnog mulja sa više komora, koji obzirom da se radi o kamenim česticama granita i mermera, čija je specifična težina velika, ako se ovaj taložnik redovno čisti i održava, daje dobre rezultate izbistravanja otpadne industrijske vode. Meñutim, najtačnije rečeno, ovaj taložnik se ne održava uopšte, tako da kada se napuni muljem, sledeći dotok mulja praktično samo prelazi preko ovog taložnika i u punoj koncentraciji otiče u Vrbanju. Ovome problemu treba dodati i činjenicu da se proizvodnja brusnih materijala koji se kori-ste za obradu kamena granita i mermera, proizvode pomoću raznih hemijskih vezivnih sre-dstava, zbog čega ispuštanjem ove otpadne vode se vrši pored fizičkog i hemijsko zagañe-nje riječnih vodotoka. Kako se reflektuje zagañenje vode ovom vrstom zagañivača, najbo-lje se vidi nizvodno od ove firme, naročito u ljetno doba kada je vodotok Vrbanje mali.

Pored industrijskog zagañenja, ovo preduzeće, obzirom da ima veliki broj zaposlenih ra-dnika, te da sve fekalne vode neprečišćene ispušta direktno u vodotok, je i po ovom osnovu veliki zagañivač vodotoka.

Obzirom na specifične osobine materijala koji se koriste u procesu proizvodnje ovog su-bjekta, te činjenicu da u otpadnoj vodi pored fizičke zagañenosti postoje i hemijski eleme-nti koji zagañuju rijeku, neophodno je shvatiti, da ovaj zagañivač mora sagraditi prečistač ukupnih otpadnih voda, kako industrijske, tako i fekalne vode. Kod ove firme postoji zna-čajno zagañivanje prašinom, bukom i dimom, ali pošto ove vrste izvora zagañenja nisu di-rektni predmet našeg posmatranja, njega treba riješavati putem nadležnih inspekcijskih organa.

U firmi “Maks komerc” u procesu proizvodnje, nema emisije otpada, koji bi se odlagao u prirodi, nego se sav otpad organizovano sakuplja i prodaje na tržištu sekundarnih sirovi-na. Kod ovog subjekta postoji problem što sve fekalne vode bez prečišćavanja su svedene

34

direktno u rijeku Vrbanju. Ovo preduzeće mora riješiti ovaj problem u skladu sa postojeći-m tehničkim i zakonskim rješenjima za ovu vrstu otpadnih materija.

Praonica automobila kod Babića mosta čini značajan zagañivač vodotoka iako je grañe-na sa preljevnim komorama. Obzirom da su motorna ulja i goriva specifično lakša od vode, to u sistemu preljevnih komora prva otiču u vodu. Ovaj problem takoñe će morati biti rije-šen na način kako je to propisano pozitivnim zakonskim propisima.

Svi ostali privredni subjekti u ovoj mjesnoj zajednici, sve otpadne vode neprečišćene di-rektno ispuštaju u vodotoke.

4.1.3. Seoska domaćinstva i vikendice

Na području mjesne zajednice Babići, koja je po površini relativno mala, nalazi se vrlo veliki broj domaćinstava zbijenih u gusta naselja. Pored domaćinstava, obzirom da kroz mjesno područje po najdužoj liniji protiče rijeka Vrbanja, kao i činjenicu da je priroda ovo-g područja veoma lijepa, doprinijelo je vrlo intenzivnoj izgradnji velikog broja kuća za odmor. Vlasnici ovih objekata su uglavnom iz Banja Luke, a ima dosta i ljudi porjeklom iz Babića koji rade van ove regije.

Sve ovo pokazuje da je očuvanje životne sredine od izuzetne važnosti, zbog čega je organizovanje prikupljanja i odvoza otpadnih materija nužno, a unutar toga pitanje preči-šćavanja kako industrijskih otpadnih voda, tako i komunalnih fekalija nezaobilazna potre-ba. Ovo je moguće postići samo dobrom organizacijom svih, kako nadležnih opštinskih organa, a posebno inspekcijskih, tako i organa mjesne zajednice i svih njenih grañana i vla-snika vikendica.

Meñutim, kada se analiziraju snimljeni podaci od strane naših aktivista na terenu, onda je malo kazati da je stanje zaštite životne sredine na ovom području vrlo loše. Najadekva-tnije je reći da je u toku opšti napad i uništavanje svega onoga što nam je priroda podarila, a to je prije svega voda, vazduh, zelenilo i drugo.

Kao ilustraciju ovoj tvrdnji, u narednom tekstu iznijećemo jedan broj primjera kako se zagañuje životna sredina kod nas.

Odmah na početku teritorije mjesne zajednice, pored desnih pritoka Vrbanje, rječica Crne Rijeke i Ostružnice ima sagrañen jedan broj kuća, vikendica i drugih objekata doma-ćinstava, čije se otpadne materije direktno ispuštaju u vodotoke ili odlažu neposredno na obalama ovih rječica. Takva su tri domaćinstva Duška, Siniše i Anñelka DŽombića. Sta-mbeni i drugi objekti u vlasništvu Zorana DŽombića kanalizaciju su sproveli direktno u vodotok. Vlasnik vikendice Miroslav DŽombić sagradio je poljski klozet na samoj desnoj obali Ostružne, a oko njega formirao divlju deponiju. Kanalizacija stambenih i drugih objekata Bore DŽombića sprovedena je direktno u Vrbanju. Isti slučaj je sa kanalizacijom stambenih i drugih pratećih objekata Nade Serdar.

Nizvodo od Crne Rijeke, sa obe strane Vrbanje, sagrañen je vrlo veliki broj vikend ku-ća, a ima dosta kuća mjesnih stanovnika koji sve otpadne vode ispuštaju direktno i nepreči-šćene u riječne tokove. Ovakvo stanje je sve do mosta na rijeci Vrbanji, preko kojega vodi put za Popovac.

Nizvodno od mosta u Babićima, desnom stranom, postoje tri direktna ispusta otpadnih voda i to su već pomenuta auto praonica, “Maks komerc” i objekti Ace Maksimovića.

Što se tiče lijeve strane Vrbanje, nizvodno od mosta u Babićima, pa sve do kraja ove mjesne zajednice postoji vrlo veliki broj izgrañenih kuća sa pratećim objektima u domaći-nstvu, koji sve otpadne vode ispuštaju u Vrbanju. Pored ispuštanja komunalnih voda, vrlo česti su primjeri odlaganja čvrstog otpada na obali Vrbanje, a ponekad i direktno u Vrba-nju. U donjem dijelu lijeve obale Vrbanje koji pripada mjesnoj zajednici, pored jednog

35

broja starih domaćinstava, postoji vrlo gusto izgrañeno vikend naselje. Problem ovog nase-lja je u tome što su objekti sagrañeni na samoj obali Vrbanje s jedne strane i s druge strane, osim malog broja njih, svi otpadne vode bez bilo kakvog prečišćavanja ispuštaju direktno u rijeku. Na području ove mjesne zajednice, u 2008. godini postavljen je jedan broj kontejne-ra za prikupljanje i odvoz smeća. Smeće se odvozi jednom sedmično, što sigurno nije do-voljno. Na putu prema Popovcu, već duže vremena, pored samog puta postoji formirana velika divlja deponija, na koju smeće ne odbacuju samo stanovnici Babića, nego tu smeće dovoze grañani sa raznih strana.

Obzirom na stanje zagañenosti životne sredine ovog područja, a naročito njenih vodoto-ka, u narednom periodu potrebno je preduzeti sledeće:

1. povećati značajno broj kontejnera i to za odlaganje smeća po vrstama – staklo, papir, plastika i drugo, te povećati broj dana odvoza smeća,

2. imajući u vidu dinamiku naseljavanja ovog područja, neophodno je izraditi projekat i pronaći potrebna sredstva za izgradnju kanalizacije i prečistača otpadnih voda,

3. obzirom da se na području mjesne zajednice vrlo intenzivno gradi i vrše iskopi ze-mlje koja se neorganizovano odlaže i to vrlo često na obale i u Vrbanju, i to nažalost od strane vrlo odgovornih ljudi, potrebno je ovo pitanje organizovano i u skladu sa stručnim i pravnim normama razriješiti,

4. imajući u vidu stanje zagañenosti područja mjesne zajednice Babići s jedne strane i sa druge strane intenzivno naseljavanje, neophodno je tražiti bolji i intenzivniji rad organa mjesne zajednice i inspekcijskih organa opštine Čelinac.

4.1.4. Područje grada Čelinac

U narednom tekstu obuhvaćen je sav preostali dio glavnog toka rijeke Vrbanje, koji je sa aspekta izvora zagañenja i stanja ugroženosti vodotoka i životne sredine uopšte nemogu-će razdvojiti jer prirodno ovaj dio sliva Vrbanje čini jednu cjelinu.

Ova dionica sliva obuhvata područje na lijevoj strani toka Vrbanje, koje počinje selima Voškari i Pašalići, veže se prigradskim naseljem Mali Lipovac, čitavo područje lijeve stra-ne grada Čelinac, naseljena mjesta u mjesnoj zajednici Milaševo i to sela Dragojeviće i Marjanoviće, pa sve do restorana “Konoba”, vlasništvo porodice Jungić iz Čelinca, gdje je i granica opštine Čelinac i grada Banja Luka na lijevoj strani rijeke Vrbanje. Ovo je podru-čje, kada je u pitanju obim i sruktura zagañivača uopšte, a posebno vodotoka, sigurno po-slije Kotor Varoša najveći zagañivač.

Desna strana Vrbanje počinje nizvodno od potoka kod kuća Lekanjići, sa selom Topića Bare, povezuje teritoriju sa naseljem Žitnjak i ulicom Mladena Dokića pored Vrbanje, vra-ća se pored magistralnog puta desno, ulazi duboko u naselja koja pripadaju mjesnoj zaje-dnici Opsječko, pokriva čitav sliv Pejakovića Rijeke, pruža se preko sela Pejakovići i spu-šta se sve do lijeve strane potoka Balatin. Od naselja Žitnjak, preko naselja Laništa i slivo-m potoka Balatin prelazi u donji dio mjesne zajednice Markovac, obuhvata prigradska na-selja Rudine, spaja se sa naseljem Brezik i lijevom stranom rijeke Jošavka spušta se na sa-mo ušće Jošavke u Vrbanju.

Na ovom sektoru dionice vrbanjskog sliva koja pripada opštini Čelinac, koncentrisana je skoro sva privreda, veći dio objekata infrastrukture, škole, a posebno veliki dio stambe-nih zgrada i privatnih stambenih objekata. Kroz ovaj dio grada Čelinca, od raskršća za Jo-šavku, pa sve do vrha Opsječkog gaja prolazi magistralni put M-4 Banja Luka – Čelinac – Kotor Varoš – Doboj. Ovo je dosta veliki problem, posebno kada je bezbjednost saobraćaja u pitanju, jer ova magistrala prolazi kroz najgušće naseljeni dio grada Čelinca.

36

Za opštinu Čelinac, kada je u pitanju zaštita životne sredine, jedino što bi se moglo ka-zati da je pozitivno je to što je potpisan ugovor sa Regionalnim otpadom u Ramićima i što je, ali još uvijek nedovoljno organizovano prikupljanje i odvoz čvrstog otpada. Za sve osta-lo teško je pronaći pravi izraz da bi se opisalo koliko je loše stanje. Posebno je loše stanje u sektoru izgradnje komunalnih objekata, koji se odnose na prikupljanje i prečišćavanje otpa-dnih industrijskih i komunalnih voda i to na području čitavog grada i prigradskih naselja Čelinca. Čelinac se nalazi na dvije rijeke i to rijeci Vrbanji i rijeci Jošavci. Pored ovih dvi-ju rijeka u kojima je nekada živjela riba mladica i potočna pastrmka, danas su do te mjere ugrožene i zagañene, da ako se brzo nešto konkretno ne preduzme, one će postati obični kanali otpadne vode i kao takve postati velika opasnost po zdravlje ljudi.

Pored ove dvije rijeke, u samom gradu se ulijevaju dvije manje rječice, a to su Balatin i Pejakovića Rijeka, a nedaleko od Čelinca se nalaze, i u Jošavku utiču Velika i Mala Gozna. Nekada je u ovim rječicama bilo mnogo plemenite ribe i rakova, a danas čine obične kana-le otpadnih fekalija.

Da bi se potvrdila prednja konstatacija da je stanje zagañenosti vodotoka u Čelincu i oko Čelinca u više nego lošem stanju, prije opisa izvora zagañenosti rijeka, navešćemo ne-koliko primjera.

U gradu Čelincu, na desnoj strani Vrbanje, nedaleko od ušća Jošavke u Vrbanju, nalazi se još prije rata sagrañen veliki i dobar kolektor za prečišćavanje svih, kako industrijskih, tako i komunalnih otpadnih voda. Zbog zastoja u radu u toku rata, ovaj kolektor je 1999. godine generalno remontovan, u što su uložena značajna donatorska sredstva. Nažalost, ovaj kolektor već duže vremena ne radi, tako da sve otpadne vode neprečišćene otiču u ri-ječne tokove. Na ovaj kolektor spojena je sva kanalizacija desne strane Vrbanje, tako da ako bi kolektor redovno radio, zagañenost Vrbanje bila bi značajno smanjena. Ni Banja Luka, ni Kotor Varoš još nemaju sagrañena ovakva postrojenja.

Kada smo postavili pitanje, zašto ovi ureñaji za prečišćavanje otpadnih voda ne rade, prvi čovjek izvršne vlasti u Čelincu odgovara i kaže “da kolektor ne radi zbog toga što mo-tor troši struju“?!! Za svakoga ko je na odgovornoj funkciji zbog ovakvog odgovora na ovako danas važno i aktuelno pitanje, bilo bi dovoljno ne samo da bude smijenjen sa du-žnosti koju obavlja, nego da mu se trajno zabrani bavljenje javnim funkcijama.

Sledeći čelinački slučaj ili primjer koji bi se mogao nazvati “izumom 21-og vijeka“ su dogañanja poslednjih godina, koji se dogañaju pri asfaltiranju gradskih ulica. Opet odluko-m prvog čovjeka izvršne vlasti i vjerovatno njegovog glavnog selektora, prilikom izgradnje i asfaltiranja gradskih ulica, spajaju se u jedno fekalne i oborinske vode. Kao ilustraciju ovom primjeru navodimo primjer iz Majdanpečke ulice i Fiskulturnu salu nedavno izgra-ñenu pored Srednjoškolskog centra u Čelincu.

Kao treći primjer navodimo problem otpadnih voda i izgradnje kanalizacije u Čelincu na lijevoj obali Vrbanje. Još prije rata, za ovo područje sagrañen je izvedbeni projekat izgradnje kanalizacije u gradu na lijevoj obali Vrbanje i njeno prevoñenje preko donjeg mosta i spajanje sa postojećim kolektorom na desnoj strani. I pored velikog broja urgencija da se realizuje izgradnja ovog projekta, s čime bi se vrlo značajno doprinijelo smanjenju zagañenosti Vrbanje, do toga ipak nije došlo.

Iako ćemo u narednom tekstu detaljnije iznijeti i mnoge druge zagañivače, neka ovih nekoliko primjera budu argumenti kakav je odnos najodgovornijih ljudi u Čelincu prema očuvanju i zaštiti životne sredine, a posebno naših vodotoka.

Nastavljajući dalje opis izvora zagañivanja Vrbanje, nizvodno lijevom stranom od gra-nice sa mjesnom zajednicom Babići, utvrñeno je da se ovom stranom rijeke Vrbanje dosta intenzivno grade kako seoske kuće, tako i vikendice. U ovoj gradnji konstatovano je da se

37

investitori ne pridržavaju pozitivnih propisa, te da se objekti grade na samoj obali ili nepro-pisno blizu same Vrbanje.

Slično ili isto kao i na drugim područjima, vidan je nedostatak inspekcijske kontrole i kontrole nadležnih organa lokalne zajednice. Objekti se grade toliko blizu obale ili na sa-moj obali, da je potpuno onemogućen prolaz ribara ili turista pored rijeke.

Što se tiče otpadnih materija, prikupljanje i odvoz čvrstog otpada na ovom području je organizovan, iako je broj kontejnera nedovoljan. Potrebno je nabaviti različite kontejnere za razne vrste smeća, kao što su papir, staklo, plastika i dr.

Kada su u pitanju otpadne vode – fekalije, većina kuća i vikendica na ovom terenu ima sagrañene septičke jame, čiji su prelivi svedeni direktno u Vrbanju. Takav je slučaj u nase-lju Bukovi sa kućama 10 domaćinstava, kućama Nevena Gligorića, vikendicom Bubića, stambeno-poslovnim objektima i domaćinstvom Radana Kuzmanovića, stambenim i drugi-m objektima Bore Kuzmanovića, Voje Sejmanovića i komšija oko njih. Grupa od 10 do-maćinstava uz glavni put sagradila je lokalnu kanalizaciju, povezali su svoja domaćinstva i direktno sveli kanalizaciju u rijeku. Potpuno ista situacija je i sa grupom od desetak kuća u Vaškarima, zaseok Ostojići, grupe od sedam kuća kod Stanoja Kneževića, kao i kod tri vi-kend kuće kod Marinka Topića. Otpadne vode od stambenih i drugih objekata domaćinstva LJube Maksimovića direktno su sprovedeni u Vrbanju.

Dalje prema Čelincu lijevom stranom rijeke, ulazi se u gusto naselje zvano Mali Lipo-vac. Na samom ulazu u ovo naselje nalazi se izgrañeno šest vikend kuća koje posjeduju izgrañene septičke jame, čiji se prelivi direktno ulijevaju u rijeku. Naselje Mali Lipovac broji preko 30 izgrañenih kuća, koje su meñusobno spojene internom kanalizacijom koja utiče u tri manja potočića i njima teče direktno u Vrbanju.

Sa ovim naseljem počinje naprijed navedena problematika neriješenog projekta izgra-dnje kanalizacije na lijevoj obali Vrbanje u gradu Čelincu.

Spuštajući se nizvodno, u neposrednoj blizini se ulazi u sam grad Čelinac na lijevoj oba-li rijeke, u kojem se nalaze objekti, sportski centar, hotel “Turist”, Dom zdravlja, zgrada izvršnih organa Opštine Čelinac, zanatski centar, pošta, poslovna zgrada privrede, veći broj stambenih zgrada i privatnih kuća. Svi ovi objekti i ustanove svoje fekalne vode ispuštaju neprečišćene direktno u rijeku Vrbanju. Kako se iz pobrojanih objekata vidi, u ovoj zoni grada se nalazi i Dom zdravlja koji u svom sastavu ima i laboratoriju koja sve otpadne vo-de direktno ispušta u rijeku. Koliku opasnost ovakvo stanje otpadnih voda ima po zdravlje ljudi, neka čitaoci sami ocijene.

Opisujući stanje izvora zagañenja lijevom stranom Vrbanje koje se nastavlja od gradske zone Čelinca, na južnoj strani Krivog polja postoji veliki broj privatnih stambenih objeka-ta. U dnu ovog polja, na samoj obali Vrbanje, postoje sagrañeni drvo-prerañivački kapaci-teti preduzeća “Granit”. Izmeñu mosta na Vrbanji i osnovne škole u Miloševu postoji veći broj sagrañenih kuća za odmor. Uz Marjanovića potok sa obe strane takoñe postoji veći broj kuća, vikendica i raznih gospodarskih objekata. Svi pobrojani otpadne vode iz svojih objekata, neki preko preliva septičkih jama, a neki direktno, ispuštaju u vodotok Vrbanje.

Na lijevoj strani rijeke Vrbanje, izmeñu pruge Banja Luka – Doboj i obale rijeke, a pre-ko puta Zelenog Vira, nalazi se izgrañen niz stambenih objekata, koji takoñe preko preliva septičkih jama, otpadne vode ispuštaju u rijeku. U ovom naselju, blizu kuće Gostimira Bo-žića, nalazi se formirana deponija smeća.

Na kraju teritorije opštine Čelinac na lijevoj strani Vrbanje, iznad ušća Bijelog potoka u Vrbanju, nalazi se izvanredno urañen restoran “Konoba“, vlasništvo porodice Jungić. Pore-d ovog restorana sagrañena je velika akumulacija koja je poribljena, i oko koje je vrlo lije-po ureñen teren i izgrañeno nekoliko atraktivnih objekata, mlin na vodu, pekara, mali zoo-

38

loški vrt, zasañeno razno parkovsko drveće i zelenilo. Iznad ove lokacije postoje izgrañeni fabrički kapaciteti. Lijep primjer kako se životna sredina može urediti.

Kao posebna potencijalna opasnost da stvori mnogo problema na vodotoku Vrbanje je-ste nizvodno od ušća Marjanovića potoka u Vrbanju oko 200 metara, locirana lokacija izgradnje dvije mini hidro-elektrane.

Prema nedavno objavljenoj raspravi po ovim projektima u opštini Čelinac, predviñena je akumulacija sa betonskom pregradom Vrbanje, čija visina je oko 10 metara. Imajući u vidu da se na ovoj lokaciji nalazi veliki broj raznih infrastrukturnih objekata i to magistra-lni asfaltni put, regionalni vodovod Banja Luka – Čelinac, željeznička pruga sa nadvožnja-kom preko magistrale, pumpna stanica, kompanija “Granit”, osnovna škola, trgovina i veći broj stambenih i vikend objekata, nesavladiva prepreka prolaza ribe i drugo, ovakav proje-kat ne bi smio dobiti podršku i odobrenje za gradnju. Ovo utoliko prije što bi izgradnjom ovog projekta značajno ugrozili samu rijeku Vrbanju, a i iz razloga što postoji projekat i studija izgradnje mini hidro elektrane na istom ovom mjestu, sa izgradnjom dovodnog ka-nala na MHE i bez akumulacije. Ovakvim projektom sigurno bi se postigao isti cilj, ali bez ikakvih posljedica. Pri razmatranju projekta akumulacionog rješenja, potrebno je imati u vidu tektonske karakteristike okolnog područja ove lokacije, jer se iz strukture tla, a i ko-nfiguracije terena, jasno vidi da je ovo područje u prošlosti tektonski bilo vrlo aktivno.

Na desnoj strani Vrbanje, neposredno blizu mosta u mjesnoj zajednici Miloševo, postoje izgrañeni objekti i to: benzinska pumpa “Savičić” sa kafićem, skladište grañevinskog mate-rijala i to na samoj obali rijeke i niže kuće Predić imamo izgrañen, pored same obale, jedan prostor u kojem se često vide stare mašine i kamioni, kao i deponije šljunka koji se vadi iz vode nedaleko od ovog prostora. Svi ovi objekti su zagañivači, gdje bi samo benzinska pu-mpa uz primjenu pozitivnih propisa, mogla ostati, dok druga dva navedena objekta, niti po-d kojim uslovima ne bi mogli ostati tamo gdje su. Ovi objekti, pored toga što su zagañivači vodotoka i što su sagrañeni neposredno na obali Vrbanje, čine i vrlo lošu sliku i utisak na samom ulazu u Čelinac.

Na ulazu u tunel iz pravca Čelinca, sa gornje strane željezničke pruge, pa sve do potoka Barakovac koji se kod raskršća ulijeva u Jošavku, postoji veći broj izgrañenih stambenih objekata i jedan pogon za mehaničku obradu drveta, koji sve otpadne vode, preko septičkih jama ispuštaju u riječne tokove.

Na kraju ovog teksta koji se odnosi na opis stanja izvora zagañenja u Čelincu i neposre-dnoj blizini Čelinca, neophodno je još jednom istaći i podvući probleme koji se odnose na dvije desne pritoke Vrbanje i koje protiču kroz gradsko naselje Čelinca. To su riječice Ba-latin i Pejakovića (Vadića) rijeka.

U gornjim dijelovima ovih rijeka, vrlo intenzivno se odvija gradnja, kako stambenih, ta-ko i privrednih i vikend objekata. Gornji dio ovih tokova nema izgrañenu kanalizaciju, a imajući u vidu da su ovo vrlo mali vodni tokovi s jedne strane i s druge strane da su u njih svedene sve fekalne vode, ovi vodotoci su postali pravi kanali sa izvorom ogromnih opa-snosti po zdravlje stanovništva. Balatin uz pomoć Direkcije za vode Republike Srpske još prije rata dobrim dijelom ima ureñeno korito. Ozidano je i dno i obale korita, ali se ovaj objekat ne održava, tako da je obrastao bio-masom i zaustavlja sve nečistoće koje u ovo korito dospijevaju. Imajući u vidu da se razvoj grada Čelinca upravo u pravcu ovih dviju riječica intenzivno razvija, problem izgradnje komunalnih objekata na ovom području sva-kim danom se zaoštrava.

39

4.1.5. Slivno područje Jošavke, desne pritoke Vrbanje

Rijeka Jošavka je najveća pritoka Vrbanje. Glavni tok ove rijeke iznosi oko 21 kilometar. Jošavka ima 17 direktnih pritoka, a svaka od ovih pritoka ima od jedne do pet svojih pritoka. Korito glavnog toka ove rijeke, teče po ravnom terenu i nije ureñeno, tako da ovo korito ima mnogo krivina i da je veoma obraslo raznim vrstama drveća i šiblja. Pritoke ove rijeke izviru uglavnom na obroncima okolnih planina, Skatovice, Dubrava i Crnog Vrha, što većinu slivnog područja ovog riječnog toka čini strmim i u slučaju velikih kiša ili naglog otapanja snijega do-vodi do jakih poplava. U ovakvim prilikama, pored šteta koje nastaju na području ovog sliva, posebno velike štete nastaju na samom ušću Jošavke u Vrbanju i nekoliko kilometara uzvodno. Kakve sve posljedice ostavljaju poplave, nema potrebe posebno opisivati, ali regulacija i ure-ñenje korita ove rijeke svakim danom postaje sve aktuelniji problem.

Slivno područje Jošavke spada meñu naseljenija mjesta čitavog sliva Vrbanje. Izgradnjom željezničke pruge Banja Luka – Doboj i regionalnog puta Čelinac – Prnjavor, ovo područje značajno je povećalo intenzitet grañenja kuća i vikendica, a time i brže naseljavanje ovog kra-ja. Na području ovog sliva nema većih industrijskih zagañivača. Glavni zagañivači na ovom slivu su domaćinstva sa svojim čvrstim otpadima, a posebno sa otpadnim vodama iz domaći-nstva i izgrañenim objektima za uzgoj stoke, koji su sagrañeni pored vodotoka ili na samim obalama rijeka. Iz svih ovih kuća i ostalih domaćinskih objekata sve fekalije se ispuštaju dire-ktno u Jošavku ili njene pritoke. Naročito velika koncentracija izgrañenih objekata čije otpadne vode nisu propisano prečišćene i riješene, nalaze se na području Jošavke Gornje, na dionici ušća Prlišnice u Jošavku, pa sve do Mlinske Rijeke. Dalje, nizvodno od Jošavke Donje čitavim tokom do ušća Velike Gozne u Jošavku naseljenost je znatno velika, a time i zagañenje Joša-vke izuzetno veliko.

Kao krajnje veliko i neodrživo stanje zagañenosti korita Jošavke je na dijelu od ušća Velike Gozne do ušća Jošavke u Vrbanju. Na ovoj dionici Jošavke naseljenost stanovništva je veoma velika.

Pored velike naseljenosti ovog dijela, na njemu se nalaze i dva privredna subjekta, koji su vrlo veliki zagañivači, ne samo vodotoka, nego i uopšte životne sredine. Ovi zagañivači su pre-duzeće “Mermer” koje u svom procesu proizvodnje obavlja drobljenje, klasifikaciju i finaliza-ciju kamena. Proces proizvodnje u ovoj firmi se obavlja po morkom i suhom načinu, tako da se u tim procesima emituju značajne količine otpadnog mulja i sitne lebdeće prašine. Ovim se vrši vrlo veliko zagañenje i vodotoka, a i vazduha. Pored ovoga, otpadna ambalaža, kao i ra-bljena ulja i pogonska goriva, zbog neorganizovanog i neodgovornog odnosa rukovaoca i odgovornih u ovoj firmi, često puta završavaju u koritu Jošavke.

Drugi subjekt je Željeznička stanica Čelinac. Sve fekalne vode iz poslovnog i stambenog dijela ovog objekta završavaju u vodotoku.

Poseban problem na slivnom području Jošavke čine njene desne pritoke Mala i Velika Go-zna i Mliješnica. U dolinama ovih pritoka, izgrañenost i naseljenost je vrlo velika, a i dalje se nastavlja intenzivna gradnja. Sa aspekta izvora zagañenja vodotoka, stanje je isto ili slično kao i na drugim područjima. Sve otpadne vode otiču jednim dijelom preko septičkih preliva, a dru-gim dijelom direktno u vodotoke.

4.2.0. Registrovano stanje zagañivača Vrbanje na teritoriji grada Banja Luke

Dio vrbanjskog sliva koji pripada teritoriji grada Banja Luka, obuhvata područja na desnoj obali Vrbanje, počev sa naseljenim mjestom Zeleni Vir, naseljima Vrbanja i Česma i završava se sa ušćem Vrbanje u Vrbas.

40

Na lijevoj strani, teritoriji grada Banja Luka pripadaju područja lijeve strane Bijelog Potoka, čitavo područje mjesne zajednice Debeljaci, Kočićev potok, istočni dio Rebrovca, Medeno Po-lje, pa sve do ušća Vrbanje u Vrbas.

Navedena područja i sa desne i sa lijeve strane Vrbanje su jako naseljena, a postoji tende-ncija i dalje stalnog naseljavanja. Prema najnovijim prijedlozima urbanističkih planova, na ovom području sliva Vrbanje i to na lokaciji bivšeg preduzeća “Cvjećar” i Medeno Polje, pla-nirana je izgradnja velikih stambenih naselja. Pored ovog, u toku je izgradnja projekta gradsko-g groblja na lokaciji bivšeg vojnog strelišta u Vrbanji. Sve ove projekte neophodno je graditi uz puno poštovanje pozitivnih normi o zaštiti i očuvanju zdrave životne sredine, a posebno o očuvanju i zaštiti vodnih resursa, kojih je svakim danom sve manje i koji su sve više ugroženi.

Što se tiče utvrñenog stanja zagañenosti na ovom dijelu sliva Vrbanje, ono je po karakteru isto kao što je na području opština Čelinac i Kotor Varoš, s tom razlikom što je zbog veće na-seljenosti, koncentracija zagañenja mnogo veća. Na čitavom ovom području, osim naselja Ze-leni Vir, koje je nedavno sagradilo kanalizacionu mrežu i prečistač, sva ostala naselja fekalne vode ispuštaju neprečišćene direktno u vodotoke. Neki koji su blizu Vrbanje, otpadne vode ispuštaju direktno, a oni koji su dalje od obala Vrbanje, vode ispuštaju indirektno putem kanala ili cjevovoda u vodotoke. Da bismo potkrijepili ovu našu tvrdnju, navešćemo samo nekoliko konkretnih primjera.

Stanari u ulici Tome Podrugovića broj 51 fekalni otpad direktno ispuštaju u potok Meñaš i ovim potokom u Vrbanju. U istoj ovoj ulici stanari na brojevima 75, 82, 83 i 87 otpadne vode ispuštaju u potok Kruševac, koji se ulijeva u rijeku Vrbanju. Na desnoj strani rijeke Vrbanje, u naselju Vrbanja, sva domaćinstva su sagradila septičke jame i preko prelivnih cijevi sav fekalni otpad su direktno sveli u korito rijeke Vrbanje. U novom naselju iznad prodavnice “Neño“, mještani deset domaćinstava fekalni otpad sproveli su cijevima direktno u Duboki potok koji utiče u Vrbanju. Ovakvih primjera ima jako mnogo.

4.2.1. Industrijski zagañivači

Na području grada koje gravitira rijeci Vrbanji, prije rata postojala su preduzeća “Incel”, “Žitoprodukt”, “Energopetrol” i “Cvijećar”. Privredna aktivnost ovih firmi iz poznatih razloga je obustavljena, tako da one danas ne čine nikakav značajniji izvor zagañenja. Preduzeće “Incel” je tehnološki u potpunosti devastirano. Trenutno je u pogonu samo fabrika “Celeks”, a ostali pojedini djelovi su izdati pod zakup raznim firmama. Sav tehnološki i fekalni otpad iz ovog kruga se sakuplja u “Incelov” kolektor i putem posebnog kanala se ispušta u Vrbas.

Preduzeće “Žitoprodukt” je prestalo sa radom i trenutno nema nikakvog otpada. “Energopetrol” čija je djelatnost od osnivanja bila uskladištenje tečnih goriva i ulja, sada ne

radi, niti ima uskladištenih goriva i maziva. Inače, preduzeće ima sagrañen uljni separator, a fe-kalni odvod je spojen sa kanalizacionim odvodom “Žitoprodukta“.

Kada je u pitanju preduzeće “Cvijećar”, ono je ugasilo svu proizvodnju na lokaciji u Vrba-nji i kako je naprijed rečeno, novim urbanističkim planom na ovoj lokaciji predviñena je izgra-dnja većeg stambeno-poslovnog naselja.

4.2.2. Komunalni otpad

Što se tiče prikupljanja i odvoza čvrstog otpada na području sliva rijeke Vrbanje koji pripada teritoriji grada, Gradska uprava je ovaj dio dosta dobro organizovala. Smeće se re-dovno prikuplja u kontejnere i odvozi na Regionalnu deponiju Ramići. Kod postavljanja kontejnera još uvijek nisu obezbijeñeni kontejneri po vrstama otpada, kao što je staklo, pla-stika, karton i drugo. I pored relativno dobro organizovanog prikupljanja i odvoza smeća

41

na ovom području, jedan broj neodgovornih grañana, a i prolaznika vozilima, čvrsto smeće odbacuje na divlje deponije, kojih, nažalost, još uvijek ima.

Na kraju, mora se kazati, da gradske vlasti u poslednje vrijeme vrše značajna ulaganja za izgradnju kanalizacione mreže, naročito na gušće naseljenim područjima, kao što su mjesne zajednice Vrbanja i Debeljaci. Iako je ovo sigurno dobro, ipak se u ovoj izgradnji ne vidi da je planirana izgradnja kolektora za prečišćavanje otpadnih voda. U slučaju da se u konačnom rješenju ne sagrade i prečistači otpadnih voda, puštanje u funkciju same kana-lizacione mreže dovešće do koncentracije većih količina otpadnih voda, a time i do veće zagañenosti Vrbanje.

42

PETI DIO

5.0.0. Dokumentaciona osnova istraživanja

U drugom poglavlju ove knjige, pod naslovom “Pregled zagañivača i dokumentaciona osnova istraživanja“ u prvom dijelu – zagañivači na slivnom području rijeke Vrbanje, opi-sani su najkarakterističniji zagañivači Vrbanje i to prirodnim slijedom toka rijeke, od izvo-ra prema ušću. Opis je obrañen po dionicama koje pripadaju svakoj od tri lokalne zajednice na području sliva. U ovom dijelu poglavlja dva, prikazaćemo izvornu dokumentaciju o zagañivačima, koju su formirali istraživači Udruženja za vrijeme istraživanja neposredno na terenu i to po opšti-nama slivnog područja.

5.0.1. Područje opštine Kotor Varoš

Obzirom da kroz područje opštine Kotor Varoš protiče najduži dio glavnog toka rije-ke Vrbanje, radi potpunijeg sagledavanja stanja izvora zagañenja, njihovog obima i uticaja na životnu sredinu, u narednom tekstu daćemo osnovne podatke o položaju i veličini ove opštinske teritorije.

5.0.2. Položaj i veličina opštine Kotor Varoš

Opština Kotor Varoš je smještena u jugozapadnom dijelu Republike Srpske, odnosno u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Spada u red brdsko-planinskih opština koje okru-žuju planine Uzlomac na sjeveroistoku (1.102 metra nadmorske visine), Vlašić na jugoza-padu (1.739 metara nadmorske visine) i obronci planine Čemernice na zapadu (1.000 – 1.350 metara nadmorske visine). Zemljište se diže postepeno od sjeverozapada ka jugoisto-ku i to od kote 220 na kotu 1.739 metara nadmorske visine.

Opština Kotor Varoš graniči sa opštinama Teslić, Čelinac, Kneževo i Travnik. Površina opštine iznosi 560,14 km2, odnosno 56.014 ha od čega: • na šumsko zemljište otpada 32.699 ha ili 58,38% • (u privatnom sektoru 8.091 ha i društvenom sektoru 24.608 ha) • na poljoprivredno zemljište otpada 19.935 ha ili 35,59% • na neplodno tlo otpada 439 ha ili 0,78% • na vodne površine otpada 364 ha ili 0,65% • na izgrañeno zemljište otpada 2.597 ha ili 4,60% Planimetrijski oblik opštine je izdužen i formiran u pravcu toka rijeke Vrbanje, tako da

je najveća dužina opštine u pravcu jugoistok – sjeverozapad i iznosi oko 54 kilometra. Ako se prednjim podacima dodaju i podaci opisani u poglavlju “Privredni resursi“, onda

se veoma lako može zaključiti da se radi o izuzetno bogatom i značajnom području za pla-niranje zdravog razvoja.

Nažalost, naredni podaci o izvorima, obimu i strukturi zagañenja životne sredine, a po-sebno zagañenosti naših vodotoka, jasno pokazuju kako je čovjek degradirao i obezvrijedio sve resurse koje nam je priroda podarila.

Istraživački tim Udruženja “Vrbanjski biseri“ sastavljen od šest naših aktivista, snimio je čitavo područje sliva rijeke Vrbanje koje pripada teritoriji opštine Kotor Varoš i formira-o bazu podataka o svim izvorima zagañenja. Svi zagañivači su razvrstani u tri grupe i to: industrijski, komunalni i ostali zagañivači.

43

Redosljed zagañivača na području ove lokalne zajednice, u narednom tekstu, daćemo po istom principu i redosljedu, a to je od izvora rijeke Vrbanje nizvodno sve do granice Kotor Varoša na mjestu ušća Crne Rijeke u Vrbanju, a to je granica sa opštinom Čelinac. Zbog obima i velikog broja zagañivača, u narednom dijelu daćemo izvorne podatke utvrñene na terenu.

5.0.3. Pregled zagañivača na području opštine Kotor Varoš

5.0.3.1. Industrijski i komunalni zagañivači

Na dionici sliva Vrbanje od izvorišta do Kruševa Brda i Šipraga, istraživači su utvrdili da su najveći zagañivači radilišta “Šumskog preduzeća Kotor Varoš”. Na ovim radilištima uglavnom se obavljaju poslovi izgradnje šumskih puteva, sječa šuma, izvoz šumskih sorti-menata i drugi prateći poslovi. Pri izvoñenju navedenih poslova izvoñači se često neodgo-vorno ponašaju, izvozeći šumske sortimente niz same vodotoke, čime se voda muti, a uni-štavaju se i sva živa bića u vodi.

Kod izgradnje šumskih puteva, kao i ogoljavanja većih površina šumskog zemljišta sje-kući svu šumu, dovodi se do pojava odrona, često puta i većih razmjera. Prije nekoliko go-dina, usljed jakih kiša, dogodio se u Kruševu Brdu jedan ogroman odron, zbog čega je Vrbanja bila do te mjere zagañena, da je sva riba koja nije uspjela da se skloni u pritoke, uginula. LJudi su puna ručna kolica ribe prevozili u pritoke koje nisu bile toliko zamućene. Pored šumskih radilišta, na ovoj dionici postoji veći broj manjih i većih pogona za rezanje oblovine. Koji su to pogoni i gdje se tačno nalaze, vidi se iz narednih opisa svakog vode-nog toka koji se ulijeva u rijeku Vrbanju, naziva, mjesto i djelatnost kojom se utvrñeni za-gañivač bavi. (Ovo poglavlje je isključeno iz elektronske verzije, nalazi se u originalu, zainteresovani

mogu kontaktirati autora)

5.1.0. Područje opštine Čelinac

Na području opštine Čelinac, istraživači su koristili satelitske snimke sa oznakama nase-lja i objekata, te posebno štampane obrasce koje su popunjavali sa podacima pronañenim na licu mjesta. Na satelitskim snimcima su označeni objekti sa brojevima, a na obrascima su upisani podaci o vlasnicima objekata, mjesto, djelatnost, a u rubrici “primjedba“ opisan je način kako su riješene otpadne vode na pojedinim ili na grupi objekata.

U sklopu ovog dijela, dati su izvorni podaci iz baze podataka, ispunjeni u posebnim obrascima uz koje se nalaze i satelitski snimci na kojima su brojevima označeni objekti.

Svi zagañivači ovog dijela razvrstani su po vrstama zagañenja u tri grupe i to: 1. Komunalni zagañivači 2. Industrijski zagañivači 3. Ostali zagañivači U narednom tekstu prikazani su zagañivači na obrascima i satelitskim snimcima, izvo-

rno kako su to utvrdili naši istraživači. (Ovo poglavlje je isključeno iz elektronske verzije, nalazi se u originalu, zainteresovani

mogu kontaktirati autora)

44

5.2.0. Područje grada Banja Luka

Naprijed u sadržaju ove knjige pod naslovom “Odnos organa lokalnih zajednica slivnog područja prema zaštiti životne sredine“ opisano je šta i koliko je grad Banja Luka uradio na prikupljanju i odvozu čvrstog otpada i izgradnji kanalizacije.

U narednom tekstu, u kratkim prikazima daćemo jedan broj pisanih i vizuelnih sadržaja, koje su istraživači Udruženja pronašli i konstatovali na terenu. Istraživački tim od tri člana je obišao cjelokupno područje sliva rijeke Vrbanje koje pripada teritoriji grada Banja Luka i pisanim putem konstatovao nañeno stanje, a neke primjere i fotografski snimio.

Šta je sve pronañeno na terenu i kako to izgleda, vidjeće se iz narednog sadržaja. (Ovo poglavlje je isključeno iz elektronske verzije, nalazi se u originalu, zainteresovani

mogu kontaktirati autora)

5.2.2. Najveći i najopasniji zagañivači rijeke Vrbanje

Iz tekstualnog i vizuelnog sadržaja iskazanog u poglavljima 5.1., 5.2. i 5.3. jasno se vidi kakvo je stanje izvora zagañenosti životne sredine, ko su i kakvi su izvori zagañenja na sli-vnom području sve prisutni.

Od svih zagañivača slivnog područja rijeke Vrbanje, u ovom tekstu navešćemo samo one najveće i najopasnije, a oni su:

1. Industrijski zagañivači, meñu kojima su najveći: • “Kožara“ Kotor Varoš • šumarstva sa industrijskom preradom drveta • klaonice prerada mesa 2. Komunalni zagañivači, meñu kojima su najveći: • komunalne otpadne fekalne vode u gradovima • čvrsti otpad • fekalni otpad iz vikend naselja i seoskih domaćinstava 3. Medicinski otpad, posebno otpadne vode iz laboratorija u domovima zdravlja i

ambulantama Pošto je stanje izvora zagañenja na čitavom slivnom području rijeke Vrbanje neureñeno

i apsolutno neorganizovano, za kvalitetno rješenje ovog za život vrlo važnog sektora nužno je postići zajednički dogovor sve tri lokalne zajednice sliva i programski pristupiti rješava-nju pitanja zaštite prirodne sredine, a posebno ureñenja i zaštite sliva rijeke Vrbanje.

5.2.3. Uporedni pokazatelji prirodnih bogatstava i našeg odnosa prema njima

U okviru poglavlja broj pet prikazan je jedan dio izvora zagañenja iz istražene baze po-dataka na slivnom području rijeke Vrbanje, a pod rednim brojem 5.2.1. navedeni su i na-jveći zagañivači.

U ovom dijelu iskazaćemo u slici i riječi šta nam je priroda pored opisanih resursa u po-glavlju “Prirodni resursi“ ponudila kao biserni ukras na sve navedene resurse, s jedne stra-ne i našu SRAMOTU i neodgovoran odnos prema datim nam prirodnim darovima sa druge strane. Kao dar prirode neka nam pokažu sledeće slike snimljene na licu mjesta, kao što su: • vodopad “Skakavac” • vodopad Vilina vrela • vodopad na rijeci Bobas

45

• netaknuta priroda rijeke Cvrcke • bazen i izletište Luka • kanjon na rijeci Cvrcka • stari grad Kotor • ðekanovića vis • planina Borja • motel “Hajdučke vode“ Borje • meñunarodni izviñački centar “Mlinska rijeka“ i mnogi drugi.

(Ovo poglavlje je isključeno iz elektronske verzije, nalazi se u originalu, zainteresovani

mogu kontaktirati autora)

46

ŠESTI DIO

6.0.0. Saradnja Udruženja “Vrbanjski biseri“ sa drugim organizacijama i institucijama

Odmah po formiranju u martu mjesecu 2007. godine, Meñuopštinsko udruženje “Vrba-njski biseri“ Čelinac, otpočelo je saradnju sa drugim organizacijama i institucijama. Jedan pravac ove saradnje usmjeren je prema organizacijama i udruženjima grañana koji se bave ekologijom i zaštitom prirode, a na drugoj strani, pokušali smo ostvariti saradnju sa loka-lnim i republičkim resornim organima i institucijama.

Kada je u pitanju saradnja sa organizacijama koje se bave ekologijom i zaštitom priro-dnih resursa, do sada smo najbolju saradnju ostvarili sa Eko pokretom “Opstanak” Kotor Varoš, Ribolovnim društvom Kotor Varoš i Udruženjem “Eko-ušće“ Banja Luka. Kao na-jlošiju saradnju i pored više naših pokušaja imali smo sa Ribolovnim društvom Čelinac.

Polazeći od velikog broja činjenica utvrñenih našim istraživanjem izvora zagañenja ži-votne sredine i razloga zašto se naš čovjek tako neodgovorno ponaša prema prirodnim bo-gatstvima, a prije svega prema vodotocima, utvrdili smo da je problem nastao zbog nedo-statka vaspitanosti i ekološke kulture kod naših ljudi. Zbog ovoga smo pokušali na više ra-znih načina da uñemo u naš obrazovno-vaspitni sistem i to od najviših do najnižih nivoa. Nažalost, to nismo uspjeli. Naš osnovni cilj u ovim pokušajima je bio da ukažemo na sta-nje u zaštiti životne sredine i potrebi da se programski, stručno i naučno dovoljno utemelji i uvede ekološko obrazovanje i vaspitanje u naš obrazovno-vaspitni sistem i to od najnižeg do najvišeg nivoa. Mi tvrdimo, ako bi se samo današnji čas biologije bolje i efikasnije organizovao, da bi sigurno dao mnogo veći efekat nego što to daje danas i to bez bilo ka-kvih dodatnih ulaganja.

U naredom tekstu ovog poglavlja prikazaćemo izvorno jedan broj memoranduma naših prepiski sa raznim resornim organima, kako na nivou lokalnih zajednica slivnog područja rijeke Vrbanje, tako i organa Republike Srpske.

Odmah po završetku registracije Udruženja kod nadležnog suda u Banja Luci, obratili smo se Stanici javne bezbjednosti Čelinac, čiji tekst u cjelosti prenosimo u originalu. (Ovo poglavlje je isključeno iz elektronske verzije, nalazi se u originalu, zainteresovani

mogu kontaktirati autora)

47

SEDMI DIO

7.0.0. ŠTA I KAKO DALJE?

U prednjem tekstu opisano je enciklopedijski, kao prvo raspoloživi prirodni resursi ovo-g područja i kao drugo, ekološko stanje, sa posebnim aspektom na zagañenost vodotoka sliva rijeke Vrbanje.

Iz prikupljenih podataka, jasno se vidi da je stanje onečišćenosti i zagañenosti ovog po-dručja vrlo veliko i da je dostiglo takav obim i nivo zagañenosti, da čini neposrednu opa-snost po život i zdravlje ljudi i čitavog životinjskog i biljnog svijeta. Ovakvim stanjem za-gañenosti ovog područja praktično su zarobljeni i svi prirodni resursi. Postavlja se logično pitanje ko će doći da investira u korištenje raspoloživih prirodnih resursa, ako zna da mu je životna sredina do te mjere zagañena, da čini neposrednu opasnost po zdravlje ljudi.

7.0.1. Kako osloboditi raspoložive resurse?

Savjest čovjeka, njegovo znanje i iskustvo, jedini su koji su pozvani da daju rješenje za izlaz iz ovakvog stanja u kojem se nalazimo. Način na koje je moguće izaći iz ovog stanja je da se uz pomoć struke i iskustva, sačine kvalitetni i dobri programi i projekti i da se pu-tem njihove realizacije izañe iz ovog stanja.

Meñutim, savjest nam je uspavana, voda nam je zagañena, a sa njom i svi ostali prirodni resursi praktično su zarobljeni. Pošto ekonomija verifikuje samo ono što se koristi, osloba-ñanjem resursa, to jeste, činjenjem svega što je potrebno da oni postanu dostupni onima kojima trebaju i koji ih najracionalnije koriste, stvoriće se potrebni uslovi za ugodan život na području ovog sliva. Iz ovog proizilazi da zagañenost životne sredine, a posebno naših vodotoka, nisu samo pitanja i problemi ekologije, nego su najdirektnije i pitanja ekono-mskog razvoja ovog područja. Sigurno je, da ako bi čovjek – grañanin imao prije svega odgovorni, a zašto ne reći, i kulturni odnos prema prirodi i njenim dobrima, da bi sigurno i bolje ekonomski živio. Ovo se više ne može smatrati samo pitanjima volje, nego je to prio-ritetna nužnost ljudi na ovim prostorima.

Racionalno i svrsishodno korištenje resursa kojima raspolažemo, možemo vrlo značajno poboljšati sve aspekte života na ovim područjima. Samo dobrim projektima i organizova-nom akcijom ljudi na sanaciji i čišćenju zemljišta i vode, te gašenjem svih izvora zagañe-nja, stvorili bi se dobri uslovi za korištenje ovih resursa. Daljom izgradnjom projekata ra-znih sadržaja stvorili bi uslove za dobru turističku ponudu ovog kraja, a time i pojavu inte-resa domaćih i stranih turista za korištenjem prirodnih bogatstava na ovom području. Sada-šnje naše stanje daleko je od toga. Kao logično, postavlja se pitanje, šta se i kako mora prvo uraditi, da bi se krenulo sa mrtve tačke? Ovo je osnovno pitanje, koje prožima čitavu ovu knjigu.

Po mom mišljenju, kao glavni preduslov za ostvarenje svih ostalih uslova za sanaciju sadašnjeg stanja i organizovano korištenje raspoloživih dobara je da mi moramo probuditi svoju savjest i uključiti je u rješavanje naših problema. Kao prvo što moramo uraditi, to je da se moramo urbanistički dobro i kvalitetno organizovati i obezbijediti potrebne ljude i materijalna sredstva za efikasno prikupljanje i odvoz svih vrsta otpada na mjesta koja su za to odreñena. U tom pogledu, na osnovu utvrñenog stanja na terenu, daćemo konkretno po-trebe šta je nužno uraditi na ovom području, da bi se ono ekološki sredilo i uredilo.

Prije nego što kažem šta treba obavezno uraditi na području svake od tri lokalne zaje-dnice slivnog područja, u ovoj knjizi nastojimo da ukažemo da su reforme u oblasti sektora

48

ekologije tek otpočele, da su neke institucije uspostavljene, ali da mnogi mehanizmi ne fu-nkcionišu.

U prvom krugu trebalo je stvoriti potrebnu zakonodavno-pravnu regulativu i kodeks po-našanja. Kao drugo, potrebno je bilo uspostaviti potreban institucionalni sistem za efikasno provoñenje promjene odnosa i ponašanja u sferi zaštite životne sredine.

Formalno gledano, i prvi i drugi uslov je obezbijeñen, meñutim, stanje i dalje nije do-bro. Postavlja se kao logično pitanje, zašto nam stanje nije dobro? I pored realne pretposta-vke da urañena zakonodavno-pravna regulativa i uspostavljeni institucionalni sistem nisu dobro pogoñeni, ovako loše stanje u sektoru ekologije je i zbog nedostatka potrebnog nivo-a svijesti, a zatim i zbog nedostatka političke opredijeljenosti da se ide u stvarne promjene u ovom sektoru.

Uz sve ovo, tu su prisutne mnoge subjektivne slabosti i negativne pojave koje u dana-šnje doba prate život i razvoj društva. Tu se prije svega misli na pojave mita, korupcije i kriminala. Upravo ove negativne pojave u društvu najviše doprinose da postojeće pravne norme i uspostavljene institucije u ovom sektoru ne daju planirane efekte. Da bi se ovo sta-nje promijenilo, potrebno je organizovano i planski pristupiti rješavanju otvorenih pitanja. Pošto je postojeći sistem kontrole pokazao nizak nivo efikasnosti, u budućim rješenjima, kontrola nad životnom sredinom i korištenjem njenih dobara, mora biti postavljen tako, da pored profesionalnih organa tu kontrolu mora obavljati i svaki naš grañanin. Ovo bi bila je-dna specifična vrsta samokontrole u kojoj bi svako svakoga kontrolisao.

Još jednom se mora istaći da ovo pitanje lošeg stanja odnosa čovjeka prema prirodnim dobrima nije nikakva specifičnost vrbanjskog sliva, nego je to posljedica stanja svijesti na-ših grañana na širem balkanskom području i nedostatka potrebnog nivoa ekološke svijesti i kulture kod naših ljudi.

Šta i kako dalje i kako osloboditi i osposobiti od zagañenosti zarobljene resurse, daće-mo, na osnovu utvrñenog stanja na terenu, za svaku lokalnu zajednicu slivnog područja ri-jeke Vrbanje. (Ovo poglavlje je isključeno iz elektronske verzije, nalazi se u originalu, zainteresovani

mogu kontaktirati autora)

49

Poruka i zaključci

8.0.0. Poruka

Polazeći od rezultata dobijenih u procesu istraživanja po ovom projektu, prijetnji i opa-snosti koje proističu iz prikupljenih podataka o zagañenosti životne sredine, a posebno obi-mu i vrsti zagañenja i tendenciji ubrzanog pogoršanja stanja zagañenosti životne sredine, a posebno zagañenosti vodotoka slivnog područja rijeke Vrbanje, nameće se kao neophodno izvlačenje osnovne poruke iz svih raspoloživih podataka. Ova poruka prema mišljenju au-tora ove knjige teba da glasi:

“UJEDINIMO SE SVI LJUDI, ORGANI I INSTITUCIJE NA SLIVNOM PODRUČJU RIJEKE VRBANJE U BORBI ZA OČUVANJE ZDRAVE ŽIVOTNE SREDINE I PROIZVODIMO ZDRAV ŽIVOT U NJOJ.”

8.0.1. Zaključci

Rezultati istraživanja Projekta snimanja svih vrsta i obima zagañenja slivnog područja rijeke Vrbanje su pokazali da se radio jedinstvenom prirodnom području. Ovaj podatak ne-dvosmisleno pokazuje da je za kvalitetno rješenje ovog krupnog životnog problema neo-phodna zajednička akcija svih faktora na slivnom području, počev od svakog grañanina po-jedinačno, do svih organa i institucija sve tri lokalne zajednice na slivnom području.

Da bi se ostvarili dobri rezultati sanacije svih postojećih izvora zagañenja životne sredi-ne, a prije svega naših vodotoka, neophodno je donijeti i prihvatiti sledeće:

ZAKLJUČKE

1. Organizovati zajedničku sjednicu nadležnih organa sve tri lokalne zajednice slivnog

područje rijeke Vrbanje – grada Banja Luke i opština Čelinac i Kotor Varoš i usvojiti zajednički kodeks ponašanja u procesu sanacije, zaštite i organizovanog korištenja prirodnih resursa, a posebno voda ovog slivnog područja. Razmišljanja po ovom pitanju idu tako daleko, da bi najpraktičnije bilo uraditi jedan LEAP za sve tri lokalne zajednice. Ako se ne bi radio zajednički lokalni ekološki akcioni plan, onda bi se moralo uskla-diti njihovo istovremeno donošenje, a posebno bi se morala uskladiti njihova dinami-ka realizacije.

2. U cilju zabrane otvaranja novih zagañivača na ovom području, neophodno bi bilo do-nijeti zajednički stav i odluku od strane sve tri lokalne zajednice i zabraniti izgradnju pogona prljavih tehnologija na slivnom području rijeke Vrbanje.

3. Kako se vidi iz poglavlja “Prirodna bogatstva“ riječnog sliva Vrbanje, a posebno iz samo malog vizuelnog i ilustrativnog sadržaja ove knjige, postoji puna opravdanost izrade jedinstvenog Projekta razvoja turizma na čitavom slivnom području, koji bi u svom sastavu mogao imati više različitih manjih projekata.

50

4. Imajući u vidu vrstu i obim prirodnih bogatstava ovog jedinstvenog prirodnog pro-stora, postoje svi realni pokazatelji da se ovo područje uredi i isprogramira i kao ta-kvo, uz pomoć nadležnih republičkih organa i institucija, stavi pod meñunarodnu za-štitu kao područje od posebnog ekološkog interesa, ne samo za lokalne, nego i za meñunarodne potrebe.

51

REZIME

Knjiga „Sliv rijeke Vrbanje – resursi i ekologija“ je nastala kao produkt aktivnosti jednog broja ljudi – entuzijasta, okupljenih u Udruženju „Vrbanjski biseri“, čvrsto opredjeljenih da se organizuju i programski pokušaju probuditi svijest kod nadležnih organa i grañana slivnog područja rijeke Vrbanje, kako bi se zaustavio trend lošeg po-našanja organa i grañana prema prirodnim dobrima ovog sliva.

Za postizanje ovako ambiciozno postavljenog cilja, sačinjen je poseban Projekat sni-manja svih zagañivača vodotoka na ovom području. Odmah po završetku rada istraži-vačkog tima na terenu, pristupilo se obradi istraživačkih podataka. Cjelokupan sadržaj ove knjige opisan je u uvodu u osam poglavlja.

U uvodnom dijelu knjige kratko je opisano, od kada se čovjek i priroda poznaju, ka-ko su u početku skladno živjeli, te kako su se odnosi izmeñu čovjeka i prirode tokom milenija razvijali. Kako je došlo do zarobljavanja „zdravog razuma“ kod čovjeka i ka-kve je sve posljedice čovjek proizveo svojim neodgovornim odnosom prema prirodi i njenim dobrima.

U prvom dijelu ove knjige date su hidrološke karakteristike slivnog područja rijeke Vrbanje. Iz ovih sadržaja jasno se vidi sa kakvim i kolikim vodnim resursima ovaj sliv raspolaže i koje su osnovne osobine ovog slivnog područja.

Drugi dio knjige čini enciklopedijski opis svih resursa na slivnom području. Iz ovog dijela se jasno može sagledati, sa kojim sve prirodnim potencijalima ovo područje ra-spolaže. Kod opisanih prirodnih resursa, jasno je prikazano da je prirodna ponuda bo-gatstava vrlo različita po asortimanu i veoma povoljna za projektovanje razvoja ovog kraja. Kao najvažniji prirodni potencijal ovog područja su izuzetno kvalitetne i obilne vode. Upravo polazeći od vodnog bogatstva, Meñuopštinsko udruženje „Vrbanjski bi-seri“ je formulisalo svoj dugoročni Program rada i razvoja. Pored vode kao najbitnijeg potencijala, iz teksta ovog poglavlja jasno se vidi da postoje i mnogi drugi prirodni re-sursi na ovom području, kao što su mnoga rudna bogatstva, šume, turistički potencijali, poljoprivredni resursi i drugo.

U trećem dijelu ove knjige opisani su, ali samo u manjem dijelu istraženi rezultati izvora zagañenja. Iz prikazanih pokazatelja u ovom poglavlju, jasno se vidi da je stanje zagañenosti životne sredine uopšte, a posebno vodnih resursa dostigla vrlo zabrinjava-jući nivo. U ovom poglavlju jasno se može sagledati stanje odnosa nadležnih organa i institucija prema zaštiti životne sredine uopšte, što će predstavljati najteži dio posla u borbi za promjenu odnosa prema ekologiji. Za uspješno rješavanje ovih odnosa, neo-phodno će biti uključiti obrazovno-vaspitne institucije, jer je sigurno ovako negativan odnos prema zaštiti životne sredine produkt prije svega nedostatka potrebnog nivoa svi-jesti uopšte, a posebno ekološke kulture kod naših ljudi.

Četvrto poglavlje obuhvata pregled zagañivača i dokumentacione osnove. Podaci u ovom dijelu su sistematizovani, kako po lokalnim zajednicama, tako i po subjektima koji čine zagañivanje. Iako je u ovom poglavlju iskazan samo mali dio od ukupno utvrñenih izvora zagañenja, i iz ovoga se jasno može sagledati i zaključiti, da je stanje zagañenosti životne sredine dostiglo zabrinjavajuće razmjere. Zabrinutost je utoliko ve-ća, što se vidi da nadležne institucije i ljudi koji bi morali biti odgovorni za ovo stanje, ne preduzimaju potrebne mjere da se ovo stanje mijenja. Jasno se vidi, da je za potrebe promjene ovakvog stanja neophodno obezbijediti značajna materijalna sredstva, a pose-bno spremne, odlučne i vrijedne ljude. U društvu je teško pronaći ovako originalan pri-mjer koji ima za svakog pojedinca bitan interes, kao što je to pitanje zaštite životne sre-

52

dine, a posebno vodnih resursa. I pored ove činjenice, čovjek – pojedinac, a i drušvo u cjelini, ovo važno životno pitanje, nekako drže na marginama ukupnih društvenih pita-nja i problema. Vrlo teško za tumačenje i shvatanje zašto je to tako kako jeste. U če-tvrtom poglavlju opisano je stanje zagañenosti sa teritorijalnog aspekta, po lokalnim zajednicama, po manjim teritorijalnim cjelinama, pritokama i dr.

U petom dijelu su iskazani podaci po teritorijalnom principu, ali mnogo detaljnije. U ovom dijelu, pored mjesta izvora iskazani su subjekti zagañivači i vrsta zagañenja, iz čega se lako može zaključiti ko su, gdje su i kakvi su zagañivači sve prisutni na ovom slivu. I ovdje je potrebno shvatiti, da je opisan samo jedan dio izvora zagañenja, dok se drugi dio nalazi u bazi podataka ove knjige. Takoñe, u ovom dijelu prikazan je jedan broj vizuelnih sadržaja, što još jasnije daje sliku o stanju ekologije na ovom području. Na kraju ovog dijela – poglavlja iskazani su najveći zagañivači po vrstama djelatnosti, što još više pojašnjava ovo stanje kod nas. Kao poseban sadržaj u ovom dijelu dat je je-dan broj fotografskih prikaza ljepota prirodnih resursa ovog područja, prije nego što stignu u ruke čovjeka, a posebno zanimljiv je dio sadržaja koji čine umjetničko viñenje problema ekologije, koje su iskazali učenici jedne srednje škole u Banja Luci.

U šestom dijelu ove knjige vidi se da je Udruženje pokušalo da ostvari saradnju sa više drugih udruženja i institucija. Osim malog broja ostvarenih kontakata, ne bi se mo-glo reći da je ova saradnja dobra. U ovom području aktivnosti ima još mnogo potreba i mogućnosti da se ova saradnja obogati i digne na viši nivo. U ovom dijelu ima ilustrati-vnih naših pokušaja da ostvarimo moguću i potrebnu saradnju, ali ostvareni rezultati ni-su dobri.

U sedmom dijelu postavljeno je konkretno pitanje, a to je „Šta i kako dalje?“. Pošto su nam prirodni resursi praktično zarobljeni, jer ih ne koristimo, a zarobljeni su jer nam je naša svijest zarobljena, neophodno je prvo osloboditi našu svijest, a onda sigurno da će doći do oslobañanja prirodnih resursa. U ovom poglavlju stanje je opisano po terito-rijalnom principu. Izradom obavezujućeg dokumenta LEAP-a svaka lokalna zajednica ovog sliva morala bi dati i programska rješenja prisutnih ekoloških problema.

I na kraju ove knjige data je kratka poruka koja se temelji na prirodnom principu. Pošto sliv rijeke Vrbanje čini jedinstvenu i nedjeljivu prirodnu cjelinu, poručili smo svim individualnim, privrednim i društvenim subjektima na području sliva Vrbanje, da se udružimo i organizujemo u borbi za očuvanje zdrave životne sredine i da proizvodi-mo zdrav život u njoj.

AUTOR

53

BILJEŠKA O AUTORU

Milorad Dokić je roñen 1938. godine u Jošavci Donjoj, opština Čelinac. U Banja Luci živi od 1970. godine. Osnovnu školu je završio u Jošavci Gornjoj, Industrijsku školu u Sloveni-ji, Višu školu za organizaciju rada u Beogradu, studirao pravo na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Završio Višu političku školu u Sarajevu. Za vrijeme služenja vojnog roka bio je član Odreda JNA u sastavu meñunarodnih oružanih snaga Ujedinjenih nacija na Sinaju u Egiptu.

Bavio se profesionalno privredom više od 40 godina. Radio je u privrednim oblastima energetike, rudarsko-istražnim i eksploa-tacionim radovima i industriji grañevinskog materijala. Obavljao je dužnosti direktora rudarsko-istražnog preduzeća „Mermer“ Čelinac. U više mandata je bio generalni direktor Radne organi-

zacije „Industrija grañevinskog materijala“ sa pet fabrika, koja se nalazila u sastavu Slože-ne organizacije udruženog rada „Kozara“ Banja Luka. Autor je i realizator većeg broja pri-vrednih projekata. Za vrijeme rada u privredi bio je član i predsjednik Komisije za investi-cione projekte u Privrednoj komori Bosne i Hercegovine osam godina i član Udruženja industrije grañevinskog materijala i nemetala Jugoslavije.

Dio svog profesionalnog radnog angažovanja imao je u organima društveno-političkih organizacija u opštini Čelinac i regiji Banja Luka. U periodu od 1981. do 1982. godine obavljao je dužnost predsjednika Opštinskog komiteta SK Čelinac i delegat na XII Ko-ngresu SKJ. Od 1986. do 1988. godine bio je na dužnosti predsjednika Izvršnog odbora Skupštine opštine Čelinac.

U poslijeratnom periodu sa jednom grupom ljudi bio je osnivač Udruženja grañana „Si-nergija“ koje je kasnije osnovalo mikrokreditnu organizaciju „Sinergija-plus“ čiji je član i predsjednik Upravnog odbora. Bio je član i predsjednik Upravnog odbora Privatizaciono-i-nvesticionog fonda „BLB-investment“ Banja Luka i član više upravnih odbora u akciona-rskim društvima.

Voli prirodu zbog čega je sa jednim brojem entuzijasta, zaljubljenika u prirodu, 2007. godine formirao Meñuopštinsko udruženje „Vrbanjski biseri“ čiji je rezultat rada pored ostalog i ovaj istraživački projekat. Kontakt sa autorom: milorad.dokic@hotmail.com

54

SADRŽAJ (Napomena: sadržaj ne odgovara elektronskoj verziji nego stvarnoj)

Recenzije PREDGOVOR UVOD PRVI DIO Hidrološke karakteristike sliva Vrbanje

Vremenska raspodjela voda

Unutargodišnji raspored voda Trajanje voda

Velike vode

Male vode

Podloge

SREDNJEMJESEČNI I SREDNJEGODIŠNJI PROTICAJI (m3/s) DRUGI DIO Prirodna bogatstva slivnog područja Vrbanje Opšti podaci

Vodno bogatstvo i minerološka struktura tla Mogućnosti privrednog razvoja na području sliva Vrbanje Opšte mogućnosti razvoja

Privredni razvoj

Planiranje razvoja na bazi šumskog bogatstva

Plantažiranje šuma Mogućnosti razvoja biološki zdrave hrane

Voćarstvo

Mogućnost razvoja na osnovu rudnih bogatstava

Ugalj

Manganova ruda

Ruda magnezit

Krečnjaci, dolomiti i šljunkovi

Značaj slivnog područja Vrbanje za razvoj turizma

Vodni resursi

Planina Vlašić Sportsko-izviñački centar Mlinska rijeka Izgradnja biciklističkih staza

Druge turističke destinacije na slivnom području Vrbanje

Uska željeznica Meñunarodni izviñački centar Mlinska rijeka

Zimski i rekreativni turizam

TREĆI DIO Udruženje “Vrbanjski biseri“ i opšti pristup zaštiti voda Uvod

55

Predmet i ciljevi istraživanja

Metod i tehnike istraživanja

Rezultati istraživanja

Komunalni zagañivači

Industrijski zagañivači

Šumarstvo i šumski resursi

Organizacione, kadrovske i tehničke mogućnosti lokalnih zajednica

Mjere koje preduzimaju lokalne zajednice

Rad vaspitno-obrazovnih ustanova i udruženja grañana

Rad udruženja grañana

Primjena pozitivnih pravnih propisa

ČETVRTI DIO Pregled zagañivača i dokumentaciona osnova istraživanja Zagañivači na slivnom području Kotor Varoši

“Fagus” - pogon za obradu drveta Šiprage

Ribnjak na rječici Crikvenica Mjesna zajednica Šiprage

Područje Mjesne zajednice Grabovica

Područje Obodnika

Rijeka Kruševica, desna pritoka Vrbanje

Mjesna zajednica Vrbanjci

Područje grada i prigradskih naselja Kotor Varoš

Privredni subjekti

Dio sliva Vrbanje na području opštine Čelinac Mjesna zajednica Babići

Privredni subjekti

Seoska domaćinstva i vikendice

Područje grada Čelinac

Slivno područje Jošavke, desne pritoke Vrbanje

Registrovano stanje zagañivača Vrbanje na teritoriji grada Banja Luke Industrijski zagañivači

Komunalni otpad

PETI DIO Dokumentaciona osnova istraživanja Područje opštine Kotor Varoš Položaj i veličina opštine Kotor Varoš

Pregled zagañivača na području opštine Kotor Varoš

Područje opštine Čelinac Područje grada Banja Luka Pregled snimljenog stanja odlaganja čvrstog otpada i fekalija na dijelu sliva Vrbanje koji pripada gradu Banja Luka Najveći i najopasniji zagañivači rijeke Vrbanje

Uporedni pokazatelji prirodnih bogatstava i našeg odnosa prema njima

Viñenje problema ekologije kroz umjetnički izraz

ŠESTI DIO Saradnja Udruženja “Vrbanjski biseri“ sa drugim organizacijama i institucijama

56

SEDMI DIO ŠTA I KAKO DALJE? Kako osloboditi raspoložive resurse? Područje opštine Kotor Varoš Područje opštine Čelinac

Dionica sliva koja pripada području grada Banja Luka

Zajedničke potrebe i mogućnost djelovanja sve tri lokalne zajednice

Zazvonila je ekološka uzbuna OSMI DIO Poruka i zaključci Poruka Zaključci REZIME PRILOZI: LITERATURA: SPISAK ORGANA UDRUŽENJA BILJEŠKA O AUTORU

57

Autor MILORAD DOKIĆ

SLIV RIJEKE VRBANJE

-resursi i ekologija-

Izdavač NARODNA BIBLIOTEKA „IVO ANDRIĆ“

ČELINAC

Za izdavača MOMČILO SPASOJEVIĆ

Urednik BORISLAV MAKSIMOVIĆ

Štampa „GRAFID“ BANJA LUKA

Za štampariju BRANISLAV IVANKOVIĆ

Tiraž 500 primjeraka

58

CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske, Banja Luka 627.152.1:620.92 (497.6 Vrbanja) DOKIĆ, Milorad Sliv rijeke Vrbanje : resursi i ekologija / Milorad Dokić. - Čelinac : Narodna biblioteka "Ivo Andrić", 2009 (Banja Luka : Grafid). - 213 str. : ilustr. i ilustr. u bojama ; 23 cm Tira` 500. - Bibliografija : str. 209. ISBN 978-99938-606-9-3

COBISS.BH-ID 1252120

59