Upload
shapke
View
571
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
doc. dr Miroslav M. Talijanmiroslav.talijan@gmbusiness.biz
23
U procesu suprotstavljanja i borbe protiv terorizma antiterorističke snage, odnosno specijalne
antiterorističke i protivterorističke jedinice policije i vojske, primenjuju operativnotaktičke oblike: akcije, intervencije i operacije.
U policijskoj teoriji i praksi pod akcijama i intervencijama podrazumevaju se posebno organizovane aktivnosti koje se od uobičajenih policijskih aktivnosti razlikuju po izraženoj složenosti zadatka, intenzitetu, posebnoj usmerenosti na uži bezbednosni problem ili na objekat čija se bezbednost pojačano štiti, posebnoj organizaciji policije i posebnom načinu rukovođenja.
U vojnoj literaturi pod terminom "akcija" podrazumevaju se borbena dejstva, ograničena po cilju, zadatku, obimu i trajanju. Akcija je pretežno napadnog karaktera. Izvodi se brzo i energično, malim snagama i na relativno malom prostoru, samostalno ili u sklopu širih borbenih dejstava.
Akcije podrazumevaju i istovremene, iznenadne i usklađene operativnotaktičke mere i radnje od više pripadnika obaveštajne službe, službe bezbednosti ili jedinica bezbednosti radi ostvarenja određenog operativnog zadatka, odnosno, istovremeno angažovanje lica radi unapred isplaniranog posla.
Specijalne akcije se definišu kao plansko i iznenadno dejstvo specijalnih policijskih i vojnih jedinica po veoma značajnim taktičkim i operativnostra
tegijskim ciljevima protivnika za čije je neutralisanje neuputno ili neizvodljivo angažovanje konvencionalnih snaga. Time se direktno ili indirektno doprinosi ostvarivanju nacionalnih, vojnih, političkih, ekonomskih ili psiholoških ciljeva.
Protivterorističke akcije
Protivteroristička akcija, kao vrsta specijalnih akcija, je usklađeni skup planskih i iznenadnih aktivnosti i tehnika, kao i protivterorističkih dejstava koje primenjuju antiterorističke snage, odnosno specijalne antiterorističke i protivterorističke jedinice i njihovi timovi, policije i vojske, radi postizanja taktičkog ili operativno strategijskog cilja. Cilj akcija je najčešće zauzimanje zaposednutog objekta, rešavanje talačkih situacija, hapšenje i/ili likvidacija terorista i oslobađanje talaca. Takođe, cilj može da bude zarobljavanje i/ili uništenje otkrivene terorističke grupe, odnosno neutralisanje delova terorističke komandne, organizacione, komunikacione, logističke i druge infrastrukture terorista.
U akciji oslobađanja talaca teži se da se svim otetim licima vrati sloboda preduzimanjem akcija i procedura kojima se nanose što manje posledice po njihov život i zdravlje. Istovremeno, nastoji se da se otmičari liše slobode ili likvidiraju. Izloženi glavni ciljevi antiterorističkih akcija izvode se na način da specijalne antiterorističke, odnosno protivterorističke jedinice nemaju ljudskih i materijalnih gubitaka.
Po vojnoj doktrini akcije oslobađanja talaca pripadaju onim jedinicama koje pružaju podršku civilnim organima vlasti u suprotstavljanju nevojnim pretnjama. Konkretno, smatra se podrškom civilnim vlastima u suprotstavljanju terorizmu.
Praćenje i procenjivanje
Ostvarivanje praćenja i procenjivanja, kao delatnosti procesa rukovođenja u akcijama oslobađanja talaca, usmereno je na sagledavanje svih relevantnih činilaca od značaja za oblikovanje i ostvarivanje konkretne akcije.
Praćenje i procenjivanje obuhvata: neophodno potrebna saznanja o otmičarima (njihovi uslovi za oslobađanje talaca, njihova motivisanost, stepen ideološke indoktriniranosti, brojnost, naoružanost, opremljenost i druga), osnovna saznanja o taocima (njihova brojnost i struktura; konkretno, teži se saznanjima da li su u pitanju taoci koji su posebno, ciljano, odabrani ili nasumice uzeti; da li su iz strukture posebno osetljivih kategorija lica, kao što su deca, bolesni, istaknute javne ličnosti i slično; zatim, da li su osposobljeni za snalaženje i postupanje u talačkim situacijama, npr. vazduhoplovno osoblje, diplomate i dr.), saznanja o prostoru gde se događa talačka situacija (od značaja za formiranje i razvoj varijanti njihovog oslobađanja, a pored toga, bitno je da li je specijalna antiteroristička jedinica mesno nadležna za oslobađanje talaca), podatke o vremenu (može biti od presudnog značaja za formiranje i razvoj varijanti oslobađanja talaca, zbog čega se prikupljaju sva značajna saznanja u kojima se manifestuje ovaj uticajni faktor – kao astronomska pojava, doba dana i godine i kao raspoloživo operativno vreme za pripremu i izvođenje akcije) i, razume se, saznanja o vlastitim snagama (od značaja su za izbor varijante oslobađanja talaca, pa se pri izboru varijanti angažovanja ovih jedinica mora raspolagati konkretnim saznanjima o nivou njihove borbene gotovosti, odnosno o njihovoj operativnoj sposobnosti).
Do navedenih neophodno potrebnih saznanja od značaja za izbor, osmi
24
šljavanje i izvođenje odgovarajuće akcije oslobađanja talaca može se doći samo osmišljenim i permanentnim praćenjem i procenjivanjem bezbednosnih pojava i događaja i stanja koji karakterišu konkretnu talačku situaciju, što i jeste jedna od delatnosti (funkcija) rukovođenja.
Planiranje
Ostvarivanje planiranja u akcijama oslobađanja talaca odvija se po fazama i koracima karakterističnim za ovu delatnost rukovođenja. Prvo se prikupljene činjenice i saznanja iz prethodne faze praćenja i procenjivanja sistematizuju i promišljaju sa ciljem da se sagleda – predvidi tok razvoja talačke situacije i moguće varijante rešavanja krize talaca. Potom se, sa saradnicima, moguće varijante misaono stvaralački propituju sa ciljem da se iznađe najpovoljnija. Ista se, iskustveno i sa stanovišta viđenog rizika od neuspeha, evoluiraju.
Na osnovu izloženog postupka i saznanja donosi se odluka. Sledi iskazivanje odluke, tj. akcije oslobađanja talaca u odgovarajući planski dokument. Uobičajeno je da se planom cela akcija oslobađanja talaca iskaže u šest etapa. U planiranju prve etape iskazuju se aktivnosti (i njihovi nosioci) na sagledavanju nastale situacije i donošenju odluke o angažovanju specijalnih antiterorističkih, odnosno protivterorističkih jedinica. Plan druge etape sadrži konkretne varijante za rešavanje talačke situacije, tj. osmišljeno i organizovano sprovođenje pregovora i/ili sprovođenje nasilnog oslobađanja talaca. U planu treće faze iskazuje se početak akcije, koji najčešće sadrži izolaciju šireg prostora i nastupanje ka području – objektu u kome su zarobljeni taoci, zatim prikaz zauzimanja početnih i polaznih pozicija i položaja i približavanje objek
tu napada. U planu četvrte etape prikazuje se prelazak u napad specijalnih antiterorističkih jedinica, a u planu pete iskazuje sadržaj i tok akcije rešavanja talačke situacije. U planu šeste etape konkretizuju se postupci i procedure neposrednog izvođenja oslobađanja talaca i sprovođenja završnih aktivnosti.
Organizovanje
Ostvarivanje organizovanja kao delatnosti procesa rukovođenja u akcijama oslobađanja talaca počinje odmah po saznanju o izvršenom terorističkom aktu držanja talaca. Pored delovanja ustaljenog sistema rukovođenja antiterorističkim, odnosno protivterorističkim jedinicama formiraju se, odnosno aktiviraju štabovi i centri (službe) radi preduzimanja mera u skladu sa nastalom situacijom i planovima postupanja u ovim situacijama. Ova tela, timovi i službe organizuju se na strategijskom, operativnom i taktičkom nivou. (U Velikoj Britaniji sistem rukovođenja u ovakvim situacijama podeljen je na tri nivoa i kodiran je po značaju na sledeći način: zlatni – strategijski, srebrni – taktički i bronzani –operativni nivo. U Mađarskoj takođe postoje tri nivoa za rukovođenje – kabinet za nacionalnu bezbednost vlade, antiteroristički koordinacioni komitet i terenski komitet za rukovođenje kriznim situacijama.) Njihovo delovanje usmereno je ka rešavanju talačke situacije na najbezbedniji način i na neophodnu potrebnu sinhronizaciju delovanja svih aktera uključenih u rešavanje nastale talačke situacije.
U praksi pojedinih zemalja se na strategijskom nivou aktivira državno telo – komandno kontrolni centar. Državni komandni kontrolni centar je strategijski nivo i njime rukovodi predsednik vlade ili države (u zavisnosti od dr
žavnog sistema) ili njegov predstavnik (lice koje on ovlasti). U sastavu rukovodećeg tela nalaze se ministri policije i vojske, a uključuju se i drugi ministri (obično, to mogu biti ministri pravde, finansija i spoljnih poslova). Sastav se može proširiti komplementarnim timovima i pojedincima, jer je njihov rad i ekspertsko znanje potrebno (ostali rukovodioci iz sektora bezbednosti, odbrane, stručnih službi obaveštajnobezbednosne zajednice, pregovarači – eksperti, pa čak i lingvisti, etnolozi, psihijatri, psiholozi, andragozi i drugi čija je stručnost, odnosno znanje potrebno). U rad mogu biti uključeni pojedini predstavnici vlada i eksperti iz stranih država, po zahtevu i kada je to potrebno, a ovo naročito kada se među taocima nalaze strani državljani. (Povodom terorističkih napada na London aktiviran je plan "Kobra" kojim je predviđeno formiranje kriznog štaba koji treba da koordinira sve akcije civilnih i državnih službi u kriznoj situaciji. Rukovođenje štabom i popis članova zavise od konkretne situacije. Ovim štabom rukovodi premijer, a članovi su ministri odbrane, unutrašnjih poslova, saobraćaja, vojni i policijski vrh i drugi članovi po potrebi.)
Neposredno rukovođenje akcijom oslobađanja talaca ostvaruje operativni štab koji se obrazuje na operativnom nivou. Njime rukovodi komandant koji je ovlašćeno lice policije ili vojske. Članovi ovog štaba su predstavnici policije, vojske, službi za vanredne situacije, obaveštajnih službi i objekta u kome se desio incident i drugih službi uključenih u rešavanje situacije. Rukovođenje specijalnim antiterorističkim, odnosno protivterorističkim jedinicama koje preduzimaju mere prema izvršiocima akta spada u nadležnost osobe koja je ovlašćena ili trenutno raspoloživa sa najvišim rangom u policiji ili vojsci. Komandant operativnog štaba do
25
nosi odluke o načinu i pravcima delovanja, kao odgovoran za rukovođenje akcijom, odobrava planove i izdaje naređenja za dalje aktivnosti. Putem štaba rukovodi jedinicama na mestu incidenta, ostvaruje koordinaciju između službi uključenih u rešavanje situacije, određuje neophodne korake – etape, usmerava aktivnosti različitih grupa na licu mesta, organizuje permanentno prikupljanje informacija, preduzima mere za regulisanje i kontrolu saobraćaja, preduzima mere obaveštavanja građana i eventualne evakuacije sa kriznog područja, obaveštava nadležne službe i vodi odgovarajuću dokumentaciju.
Na taktičkom nivou organizuju se grupe i timovi koji rukovode obavljanjem konkretnih zadataka. Rukovodioci taktičkih specijalnih antiterorističkih, odnosno protivterorističkih jedinica su u ulozi vođa ovih rukovodećih
timova i grupa. Oni prave planove, predlažu načine rešavanja problema iz svog delokruga rada i daju ga rukovodiocu operativnog štaba na odobrenje. Zaduženi su za neposredno sprovođenje donetih odluka i izvršavanje dobijenih i situacijom uslovljenih zadataka. Svoju funkciju ostvaruju komandovanjem preko rukovodioca operativne grupe, administrativne i grupe za podršku, kao i timovima i specijalcima iz ovih grupa.
Dodela zadataka
Ostvarivanjem dodele zadataka započinje se izvršavanje odluka pretpostavljenih od strane potčinjenih izvršnih organa jedinica, odnosno grupa, timova i pojedinaca. Prilikom dodele zadatka moraju se u potpunosti ispoštovati
i uvažiti obaveze i dužnosti koje proističu iz propisa, pravila i instrukcija, uz pridržavanje principa subordinacije i jednostarešinstva.
Sva naređenja za ove situacije priprema operativni štab i dostavlja ih na verifikaciju rukovodstvu na strateškom nivou. Komandant na operativnom nivou je odgovorno lice za izvršno komandovanje pri realizaciji akcije.
Koordinacija i sadejstvo
Ostvarivanje koordinacije i sadejstva uslovljava brojnost i raznovrsnost zadataka jedinica i komandi. Njihovo postupanje i delovanje potrebno je harmonizovati da bi se ostvarili ne samo očekivani već i sinergetski efekti. Koordinaciju i sadejstvo potencira i činjenica da u rešavanju talačkih situacija, pored
26
specijalnih antiterorističkih, odnosno protivterorističkih jedinica, učestvuju, u zavisnosti od vrste pretnje, i drugi subjekti: vatrogasci, spasilačke organizacije, druge policijske i vojne jedinice, javna preduzeća, medicinske službe i drugi. Za postupanje ovih jedinica i ukupno angažovanih antiterorističkih snaga neophodno potrebna je raznovrsna i iz različitih izvora obezbeđena logistička podrška. Sve logističke aktivnosti i njihove nosioce treba međusobno povezati i uskladiti i kao takve i u tom stanju ih uvezati u ostvarivanje operativnih zadataka i sa glavnim antiterorističkim snagama.
Radi efikasnog ostvarivanja koordinacije i sadejstva obrazuju se združene komande, naročito kada u akciji oslobađanja talaca učestvuju i delovi drugih rodova ili kada se pruža međunarodna pomoć, zasnovana na bilateralnim i multilateralnim sporazumima.
Pošto talačke situacije ne poznaju nacionalne granice, posebnu pažnju treba posvetiti saradnji država i službi u regionu. Saradnja treba da se odvija u oblasti zakonodavstva, komunikacija, vremena u fazi alarmiranja, razmeni oficira za vezu i zajedničkom uvežbavanju. U slučaju da krizna situacija pređe nacionalnu granicu, službe na čijoj teritoriji je nastupila treba da zadrže operativnu kontrolu sve dok zemlja na čiju se teritoriju krizna situacija preselila ne bude u mogućnosti da izvrši efikasno preuzimanje. Nakon toga, dok operativni primat ostaje kod zemlje domaćina, mora se formirati multinacionalna grupa za koordinaciju delovanja. To se najbolje postiže preko oficira za vezu. Da bi se postigao koordinisani sistem delovanja, potrebno je razraditi i sprovesti kompatibilan komunikacioni sistem i proceduru. Akciju oslobađanja talaca voditi u okviru međunarodno prihvaćenih principa, koji obuhvataju četiri koraka za upravljanje protivmera
ma u talačkim situacijama i to: blokada, izolacija, evakuacija i pregovaranje. Svi komandnokontrolni centri treba da obezbede da se informacije dobijene kao posledica mera preduzetih pri prikupljanju podataka dostave ostalim zainteresovanim stranama na najbrži mogući način. Sve države treba da sarađuju međusobno u cilju zajedničkog delovanja u vezi sa terorističkim aktom. U slučaju da u talačkoj situaciji učestvuju strani državljani, bez obzira da li su izvršioci ili žrtve, sve relevantne informacije se dostavljaju državama čiji se građani nalaze u objektu ili državi kojoj pripada objekat (ambasada, vazduhoplov...).
Analiza i ocena
Ostvarivanjem analize i ocene sagledava se i vrednuje sa koliko su uspeha jedinice i druge angažovane snage ostvarile projektovane i iz situacija u razvoju akcije proizašle i uslovljene zadatke. Sve jedinice, odnosno njihovi nivoi organizovanja, dužni su, po principu subordinacije, da dostave rezultate analize, te da u njima iskažu konkretne rezultate i probleme sa kojima su se susretali; da ocene koordinaciju i sadejstvo sa drugim učestvujućim snagama, i da ocene efikasnost i efektivnost upotrebljenih materijalnotehničkih sredstava, posebno onih koja su namenjena za ostvarivanje komunikacije.
Na osnovu analiza na operativnom i taktičkom nivou, a uz angažovanje pojedinih eksperata, strategijski nivo rukovođenja vrši potpunu analizu i ocenu sprovedene akcije i dolazi do zaključaka od značaja za adekvatno vrednovanje angažovanih jedinica i pojedinaca, te izvlačenje iskustava za poboljšanje operativne sposobnosti jedinica i za njihovo postupanje u sličnim situacijama.
Izveštavanje i informisanje
Ostvarivanjem izveštavanja i informisanja stvaraju se uslovi da svi nivoi rukovođenja mogu da realizuju svoju ulogu, da se stvori ambijent u kojem će angažovane jedinice i njihovi pripadnici jasno videti značaj, ciljeve i efekte svog postupanja, kao i da se zadovolje izražene potrebe javnosti, a posebno porodica i organizacija kojima pripadaju taoci. Istovremeno, adekvatno izveštavanje i informisanje treba da obezbedi ometanje i minimiziranje planova i akcija terorista. Na izuzetno veliko interesovanje i reagovanje lokalne i svetske javnosti, u vezi sa krizom talaca i tokom njenog rešavanja, treba odgovoriti na način kojim se ne ometa tok pozitivnog ishoda antiterorističke akcije.
Po pravilu, ovu delatnost rukovodstvo ostvaruje preko specijalizovanih informativnih službi, odnosno pojedinaca kojima se omogućuje neposredna spoznaja situacija i ostvarivanje antiterorističkih mera, radnji i postupaka i/ili se isti brifuju od strane neposrednih rukovodilaca ili njihovih saradnika u meri i pod uslovom da se te starešine ne odvoje od razvoja situacije i ostvarivanja njihove nezamenjive uloge u odlučivanju i efikasnom sprovođenju odluka.
Praksa za teoriju
Iz u ovom tekstu izloženih iskustava prepoznaje se validan model rukovođenja antiterorističkim snagama u obavljanju ovog složenog namenskog zadatka. Očekuje se da on posluži za neophodno uopštavanje prakse tj. izgradnju teorije kao i doktrinarnonormativnih stavova i određenja u vezi suprotstavljanja i borbe protiv terorizma.