mirovne novosti

broj 5 juni/srpanj 2011.

mirovne novosti

U ovom broju:

� Mreži za izgradnju mira uručena nagrade “Sloboda“

� Jedna milijarda ustaje - BiH � Narandžasti dan u Nahli � Podrška egipatskim aktivistkinjama

� Falocentrični mehanizmi isključivanja: histerične žene i uvaženi psihijatri

� Patrijarhat, nasilje, politika � Oblikovanje budućnosti BiH - Civilno društvo

nakon lokalnih izbora u oktobru 2012

broj 26 mart-ožujak 2013.

JEDNA MILIJARDA USTAJE, 14. februar 2013.g, Sarajevo (Foto: Leila Šeper)

Mirovne novosti 2

impressumGlavni i odgovorni urednik:Goran Bubalo

Urednice:Suzana BožićŠejla Dizdarević

Prevod:Selma Karahmet i Goran Bubalo

Lektorica engleskog jezika:Allison Olender

design/DTP obradaŠejla Dizdarević

kontaktinfo@mreza-mira.netwww.mreza-mira.netwww.facebook.com/mzim.bh

tel: +387 33 812 401

Mreži za izgradnju mira uručena nagrade “Sloboda“Mreža za izgradnju mira je 8. februara/veljače primila u Sarajevu tradicionalnu nagradu Slo-boda Međunarodnog centra za mir Sarajevo za izuzetan doprinos izgradnji mira, humanizmu, borbi za ljudska prava u BiH, Evropi i svijetu. Nagrada je dodjeljena na specijalnoj ceremoniji otvaranja 29. Međunarodnog festivala Sarajevska zima 2013.Ispred Mreže za izgradnju mira koja nakon restruktuiranja okuplja 83 članice nagradu je pri-mio Goran Bubalo.Osim Mreže za izgradnju mira drugi dobitnici nagrade Sloboda za 2012 su: USAID, Regionalno vijeće za saradnju, UNESCO, Vijeće Evrope, ACIPS, Fondacija Mak Dizdar, Fondacija Mozaik, Kurt Bergmann, osnivač humanitarnog projekta “Neighbor in Trouble” iz Austrije i Nermina Kurspahić, urednica magazina Odjek.Mreža za izgradnju mira je osnovana 10. februara/veljače 2010. godine i ovo je bio veliki do-prinos proslavi obilježavanje godišnjice rada.

Mirovne novosti 3

Jedna milijarda ustajePrije tačno 15 godina autorica Vagininih monologa i poznata borkinja za ženska ljudska prava Eve Ensler je osnovala V-Day pokret protiv nasilja nad djevojčicama, djevojkama i ženama koji je do danas od izvedbi predstava i drugih akcija sakupio preko 90 miliona dolara i educirao milione ljudi o problemu nasilja nad ženama i naporima koji se ulažu kako bi se ono zaustavilo. V-Day je kreirao internacionalne edukativne, medijske i druge kampanje, ponovo otvorio skloništa, te finansirao preko 14,000 lokal-nih programa protiv nasilja kao i otvaranje sigurnih kuća u Demokratskoj Republici Kongo, Haitiju, Keniji, Južnoj Dakoti, Egiptu i Iraku. Ove godine, na 15 godišnjicu V-Day-a je pokrenuta nova kampanja, pod nazivom One Billion Rising (1 milijarda ustaje). JEDNA MILIJARDA USTAJE je poziv na akciju i odgovor na užasavajuću statistiku po kojoj je jedna od tri žene tokom svog života prebijena ili silovana. Kako ukupna populacija planete Zemlje iznosi oko 7 milijardi ljudi, procjenjuje se da čak JEDNA MILIJARDA ŽENA, DJEVOJAKA I DJEVOJČICA trpi nasilje.Kampanja se radila na globalnom nivou pozivajući JEDNU MILIJARDU žena i sve one koji ih vole da IZAĐU, PLEŠU, USTANU i ZAHTJEVAJU kraj nasilju. Preko deset hiljada događaja u 207 zemalja širom svijeta u jednom danu, je učinilo da 14. februar i kampanja One billion rising postane najvećom masovnom globalnom akcijom protiv nasilja nad djevojčicama, djevojkama i ženama u istoriji. I nisu samo žene ustale protiv nasilja, nego i muškarci, manjine, osobe sa onesposobljenjem, siromašni, LGBTTIQ populacija, migranti, itd. Stvorila se globalna solidarnost koja nije imala veze sa granicama, klasom, godina, rasom, itd. Ženske udruge su se ponovno ujedinile i radile zajedno sa drugim grupama i educirali o uzrocima i posljedicama nasilja. Kampanja je angažirala ljude u plesu, poeziji, pjevanju, umjetnosti te ih ohrabrilo da izađu na ulice i pokažu svoj otpor kroz kreativnost. Svi važni mediji su prenijeli vijesti o akciji, ali i govorili o nasilju, patrijarhatu, siromaštvu, militarizaciji, uslovima rada, otporu i drugim ključnim društveno-političkim temama. Otvorio se prostor u kojem je moguće dijeliti priče o nasilju, osjećati se slobodno i vidjeti stvarnu podršku. Neke žene su po prvi put govorile o nasilju u javnim prostorima i plesale u znak protesta. Muškarci su inspirirani kampanjom slali poruke protiv nasilja i poka-zali da žele kraj patrijarhatu. Mnogi donatori su obećali povećati sredstva za borbu protiv nasilja i staviti ovo pitanje ponovno u svoje strateške ciljeve. Ova kampanja je ujedinila žene i muškarce, te pokazala moć zajedništva. Ja sam neizmjerno ponosna i sretna što se ova kampanja

Piše: Danijela Dugandžić Živanović Koordinatorica kampanje za BIH

Direktorica Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA

pokrenula, što nas je uvezala i omogućila nam da na drugačije načine educiramo građane i građanke o efek-tima nasilja na naše društvo. Također, ova kampanje je do sada najveća zajednička kampanja u BH, koju su orga-nizirale 210 organizacija iz 37 lokalnih zajednica u BiH. Sve ove organizacije su u dva mjeseca koliko se kampanja pripremala i bez ikakvih ili negdje vrlo skromnih sredstava realizirale ovu kampanju, koja se nije završila i koja se nastavlja kroz druge vrste suradnji. Činjenica da je ovoliko organizacija prepoznalo važnost ove kampanje pokazuje koliko je ovo pitanje važno za našu zemlju. Zajedništvo i solidarnost koju smo osjetili mi je zaista vratilo nadu, a posebno u mlade, koji su ovu kampanju prepoznali i prihvatili. Sve aktivnosti, od pripreme, organizacije do edukacije ljudi o tome šta je nasilje su radili kroz omladin-ske i druge organizacije širom BIH. Divno je znati da svi oni sati koje smo proveli/e na treninzima, radionicama, seminarima i predavanjima imaju ovakve efekte. Vijesti o događajima širom BIH je bila svuda u medijima i medijska podrška je zaista bila fenomenalna. Posebno je važno to što smo svi slali iste poruke i bili ujedinjeni u akcijama. Jedna milijarda ustaje je početak novog svijeta i nove energije. Ovo nije kraj naše borbe, nego njezino snaženje. 14.02.2013. se plesalo u znak solidarnosti sa svima onima koji/e preživljavaju nasilje. Kampanja je poziv da uključite i svaki dan u godini radite na sprječavanju i zaustavljanju nasilja.

Mirovne novosti 4

KaMPaNJu u BIH su između ostalih podržali i Klub zastupnica u Parlamentu Federacije, šefica Ureda Vijeća Evrope u BiH Mary Ann Hennessey, Ministar obrazovanja, nauke i mladih Damir Marjanović, Ministar pravde Emir Hrenovica, Mini-star za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeg-lice Muamer Bandić, Denisa Sarajlić-Maglić, zam-jenica ministra civilnih poslova, Šejla Kamerić, Maja Bajević, Jasmila Žbanić, Elvis J. Kurtović, Ombudsper-son Jasminka Džumhur, Ministar vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija, David Barth - Direktor USAIDa, Ambasador US, HoD/EUSR Peter Sørensen, Nina Suomalainen, šef Misije OSCE-a u BiH Fletcher Bur-ton, Deputy Head of the OSCE Mission to BiH, OSCE Secretary General Lamberto Zannier, Senior Gender Advisor Miroslava Beham, klub ritmičke gimnastike

"Arabesque", Albin Zuhrić, Dennis Gratz, Gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen, Yuri Afanasiev, Faruk Šehić, Billain, Damir Imamović, Mirela Laković, She:You, Zumba klub, SFK 2000 - fudbalerke, Fudbalski klub Sara-jevo, Namik Kabil, Dunja Blažević, Dušan Vranić, Jelena Milušić, Boris Šiber i druge/i.

Mirovne novosti 5

U Banjaluci obilježen V-dan!

Nekoliko stotina građana/ki okupljanjem na Trgu Krajine u Banja Luci, 14.

februara 2013., sudjelovalo je u globalnoj kampanji Jedna milijarda ustaje, plešući i protestujući protiv nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama.

Po podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srp-ske u periodu od 2000-2012. godine od oko 130 ubistava u porodici, 68 žrtava bile su žene žrtve nasilja u porodici.

Nakon plesa, u sjećanje na tih 68 žena žrtava porodičnog nasilja u Republici Srpskoj, napravljena je i simbolična fotografija u obliku slova V okupljenih građana/ki.

Banja Luka je jedan od 37 gradova u BiH u kojem je obilježen V-dan, a u samu kampanju bile su uključene mnogobrojne nevladine organizaci-je, plesni i sportski klubovi, aktiv-isti/kinje civilnog društva te mnogo-brojne ličnosti iz javnog i kulturnog života. Oni su se fotografisali na temu ,,Zašto plešem?” i tako dali i svoj glas akcijama usmjerenim za zaustavljanje i sankcionisanje nasilja nad ženama.

Akciju u Banjaluci organizovao je Helsinški parlament građana u saradnji sa plesnom grupom Free Step, organizacijama UNSA Geto, Oštra nula, Udružene žene, AIESEC, Zdravo da ste, Asocijacija XY, ASU BiH, Perpetuum mobile/Budi Muško Klub i Duga.

Jedna milijarda ustaje

Svjetlana Marković, Helsinški parlament građana

Mirovne novosti 6

Jedna milijarda ustaje u Tuzli

„Jedna milijarda ustaje“ je počela kao poziv na akciju baziranu na strašnoj

statistici da će jedna od tri žene biti silovana ili zlostavljana u toku svog života. Zajedno sa Radio Kameleonom Tuzla, Udruženje „HO HORIZONTI“ je uzelo učešće u svim pripremnim aktivnostima organizacije kampanje u Tuzli, što se odnosilo na animiranje građanki i građana Tuzle putem naše službene web stranice www.horizonti.ba, stranice Udruženja na društvenoj mreži Facebook, elektronske pošte, te direktnom distribucijom letaka u gradu kojom prilikom smo fotografisali više od 180 građanki i građana Tuzle.

Naš cilj je bio ne samo animirati građanstvo da nam se pridruže 14. februara 2013. godine u 14 sati u Turalibegovoj ulici ispred MUP-a i plesom pokažu svoju snagu, brojnost i solidarnost, nego i podići

svijest građana i građanki Tuzle o širokom problemu o kojem se šuti – nasilju nad ženama, djevojkama i djevojčicama.

Protestnom okupljanju u Tuzli, koje je počelo u 13.30 sati, prisustvovale su javne ličnosti, aktivisti i aktivistice nevladinih organizacija, srednjoškolci i srednjoškolke, te mnogi građani i građanke Tuzle. Javni skup je otvorila Ambasadorica Kraljevine Norveške u BiH, Njena Ekselencija Anne Vibeke Lilloe, koja je naglasila važnost sistematskog rješavanja problema nasilja nad ženama. Za plesni dio manifestacije pobrinula se plesna grupa Dirty Angels Crew koji su za ovu priliku pripremili „Break the Chain“ zvaničnu koreografiju kampanje „Jedna milijarda ustaje“.

Imajući u vidu da učenici Gimnazije „Ismet Mujezinović“ Tuzla nisu bili u mogućnosti prekinuti nastavu i pridružiti nam se na javnom

skupu, naš volonter je u saradnji sa profesorima organizovao da sva odjeljenja u 14 sati na kratko zaustave čas i fotografišu se u znak podrške.

Zahvaljujemo se svima koji su se odazvali našem pozivu i svojim prisustvom pokazali da smo mi, građani i građanke Tuzle, protiv svakog nasilja nad ženama i djevojčicama.

Zahvaljujemo se Radio Kameleonu na saradnji, a posebno našim vrijednim mladim aktivistima i aktivisticama.

Naš cilj je bio ne samo animirati građanstvo da nam se pridruže 14. februara 2013. godine u 14 sati u Turalibegovoj ulici ispred MUP-a i plesom pokažu svoju snagu, brojnost i solidarnost, nego i podići svijest građana i građanki Tuzle o širokom problemu o kojem se šuti – nasilju nad ženama, djevojkama i djevojčicama!

Mirovne novosti 7

GORAŽDE JE USTALO, A I MI SMO BILI I OSTALI DIO NJEGA!

Centar za edukaciju, terapiju i rekraciju žena i djece “SEKA” Goražde je podržalo akciju Lokalnog tima ASuBiH-a Goražde, te smo 14. februara zajednički ustali i jasno dali do znanja da se nasilje mora zaustaviti. Tog dana, Gradski trg u Goraždu je bio ispunjen posebnom energijom koja je slala poruku čitavom svijetu. NE TOLERIŠEMO NASILJE! Lijepo je bilo vidjeti da je većina osoba koja je bila na Gradskom trgu imala na sebi rozi ili crveni odjevni detalj. Lijepo je bilo vidjeti da su došli, zaplesali i podržali ovu akciju koja se simultano odvijala u većini država svijeta. Osjećali smo ponos jer smo bili dio milijarde koja je ustala. Djeca “SEKE” su se danima pripremala za ovaj događaj. Uz sve školske obaveze, uvijek su nalazile slobodnog prostora da izdvoje svoje vrijeme i pripremaju transparente i bedževe sa jasnim porukama. Podršku grupi ovih mladih djevojčica i djevojaka su dale članice i korisnice, kao i stručni tim “SEKE”. Bilo nas je lahko prepoznati, u rozo-crvenim kombinacijama, balonima, sa transparentima u rukama, bedževima na sebi, šetajući gradom privlačili smo pažnju znatiželjnih građana/ki. Jedna od naših djevojčica (12 godina) je rekla: “Najljepše sam se osjećala kada smo sa transparentima prelazili most. Ponosno sam gledala sve one koji su išli u smjeru

suprotnom od Gradskog trga.” Na Gradskom trgu smo se pridružili srednjoškolcima i ostalim građanima i građankama koji su izašli, plesali, ustali i zahtijevali kraj nasilju. Tužna je činjenica da jedna od tri žene u svijetu bude izložena nasilju, zato smo taj dan i bili/bile tu. Postojala je jedna milijarda razloga zašto da pokažemo i dokažemo da nam je stalo! Stalo nam je da žene koje proživljavaju nasilje znaju da nisu same, da možemo udružiti našu zajedničku snagu i da pokažemo da smo dio svijeta i da smo zajedno jači!Taj dan nisu postojale geografske granice jer smo svi imali jednu misiju i cilj: REĆI NE nasilju nad ženama, djevojkama i djevojčicama. Ovu akciju su najavljivali svi mediji, kako lokalni, tako i svjetski. O ovoj akciji se pisalo danima prije i nakon nje, ali još uvijek se piše. Čitala sam da su se ovoj akciji bile priključile mnoge poznate osobe iz javnog, političkog, umjetničkog i društvenog života. Priključili smo se i mi iz “SEKE” , priključilo se GORAŽDE!Mi možda nismo toliko poznati, ali taj dan je bila ogromna veličina naših djevojčica, djevojaka, članica i korisnica “SEKE”, kao i svih ostalih srednjoškolac/ki, građana i građanki Goražda koji su taj dan ponosno bili jedni ili jedne od milijardu.

AMINA VRANA SARAJLIĆStručna saradnica za rad sa djecom, mladima i roditeljima

MILIJaRDa Za MILIJaRDu!

Mirovne novosti 8

U sklopu ove kampanje građani i građanke Bratunca i Srebrenice su se okupili na Gradskom trgu u Bratuncu i plesali protestujući protiv nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama. Protestno okupljanje u okviru svjetske akcije Jedna milijarda ustaje za područje Bratunca i Srebrenice su organizovali “Dijalog centar Srebrenica – Bratunac” iz Srebrenice i Omladinska organizacija „Odisej“ iz Bratunca. Učenici osnovnih i srednjih škola, građani Bratunca i Srebrenica, zaplesali su službeni ples akcije “One Billion Rising -Break The Chain” animirani od strane mladih plesača Nansen grupe mladih koji su za ovu priliku pripremili kompletnu koreografiju pjesme. Preko dvjesta mladih Bratunčana i Srebreničana je tačno u 14 sati na Gradskom trgu u Bratuncu podiglo glas protiv nasilja nad ženama.Zahvaljujemo svima koji su se u Bratuncu i u svijetu uključili u kampanju i pozivamo sve da svaki dan u godini permanentno rade na sprečavanju nasilja nad ženama.

“Dijalog centar Srebrenica – Bratunac” se priključio kampanji Jedna milijarda ustaje

Trebinje ustalo u borbi protiv nasiljaNa Trgu slobode, 14.2.2013. godine u 14 sati Trebinje ustalo u borbi protiv nasilja.

U akciji pod nazivom "Milijarda ustaje protiv nasilja" trebinjski mališani su digli sve prisutne na noge, uz ritam muzike, svi su pjevali i plesali, dajući tako svoj doprinos i poruku u borbi protiv svih oblika nasilja nad djecom i ženama.

Glavni učesnici ove značajne manifestacije, njih oko stotinjak, bila su djeca iz dječije igraonice "Ciciban", plesna grupa "Maris", Asocijacija trebinjskih srednjoškolaca i Dječiji dnevni centar –Trebinje.

Jovanka Bakmazdipl. odgajatelj-pedagog

Direktor dječije igraonice "Ciciban" Trebinje

Mirovne novosti 9

Lista organizacija koje su pripremale i učestvovale u obilježavanju V-Day u BiHAerobic i zumba klub Athena, Sarajevo; AISEC, Banjaluka i Sarajevo; Akcija građana, Sarajevo; Art kino Kriterion, Sarajevo; ART LA, Sara-jevo; Asocijacija srednjoškolaca u BiH, Banja Luka, Bijeljina; Bosanski Petrovac, Brčko, Cazin, Goražde, Jajce, Mostar, Novi Grad, Odžak, Olovo, Sarajevo, Sokolac, Srebrenik, Trebinje, Visoko, Zenica; Asocijacija studenata Srebrenice; Asocijacija XY, Banjaluka i Sarajevo; Aso-cijacija za demokratske inicijative, Sarajevo; Budi Muško Klub Banjaluka; CARE International in North West Balkans, Sarajevo; Centar za edukaciju, terapiju i rekreaciju žena i djece "SEKA", Goražde; Centar za kulturu Bijeljina; Centar za izgradnju mira, Sanski Most; Cen-tar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu; Centar za pravnu pomoć ženama, Zenica; Centar za promociju civilnog društva, Sarajevo; CKMD, Sarajevo; Crveni krst, Bijeljina i Prijedor; Dance Development Centre, Sarajevo; Delegation of the European Union to Bosnia and Herzegovina and EU Special Representative; Dijalog centar Srebrenica – Bratunac; Dječija igraonica "Ciciban" Trebinje; Dom zdravlja Bugojno; Dom zdravlja Srebrenica; Duga, Banjaluka; Edukacija za ljudska prava i aktivno građanstvo na Zapadnom Balkanu, Sarajevo; eFM Studentski radio, Sarajevo; Fondacija CURE, Sarajevo; Fondacija Heinrich Böll, Sarajevo; Fondacija lokalne demokratije, Sarajevo; Fondacija Schüler Helfen Leben, Sarajevo; Gender centar Federacije BiH; Gimnazija Bugojno; Glas žene, Bihać; Grad Bijeljina; Heinrich Boell, Sarajevo; Helsinški parlament građana Banja Luka; Humanitarno udruženje "Čisto srce", Prijedor; IAESTE LC Sarajevo; IMIC – In-ternacionalni Multireligijski Interkulturni Centar, Sarajevo; Infoteka, Zenica; Inicijativa mladih za ljudska prava BiH, Sarajevo; Institut za razvoj mladih KULT, Sarajevo; Intereduca, Brčko; Internacionalni teatarski i filmski festival MESS, Sarajevo; K.U.D. Turbe; K.U.D. Visoko; Kino Kozara, Prijedor; Klub ritmičke gimnastike “Arabesque“, Sarajevo; kolektiv.ba; Komisija za ravnopravnost spolova Općinskog vijeća Bugojno; Komunalno preduzeće "Polet", Srebrenica; KUD Mladen Stojanović, Prijedor; KUD Osman Džafić, Prijedor; KUM; LIFT - pro-storne inicijative, Sarajevo; Lokalna koalicija nevladinih organizacija za ravnopravnost spolova Bugojno; Lokalni tim ONAuBiH Visoko; Magacin kabare, Sarajevo; Magic Factory, Tuzla; Međunarodni centar za djecu i omladinu "Fortis", Jablanica; Megadance studio, Bijeljina; Misija OSCE u BiH, Srebrenica; Mozaik, Visoko; Mreža Vijeća učenika Zeničko-dobojskog kantona; Mreža za izgradnju mira, BiH; Muzička radionica O.C. Turbe; NATO, BiH; Narodna biblioteka, Srebrenica; NGG CD Volonteri i prijatelji Konjica; NVO Glas žene - Bihać; NVO Ka-meleon, Tuzla; NVO Pravna pomoć ženama, Zenica; NVO "Sumejja", Bugojno; NVO "Sunce", Bugojno; Obdanište "Poletarac", Srebrenica; Odisej, Bratunac; Odred izviđača "Igman 92", Ilidža; OKVIR, Sarajevo; Omladinska grupa Helsinškog odbora u Republici Srpskoj, Bijeljina; Omladinska novinska asocijacija u BiH, Banja Luka, Bihać, Bijeljina, Brčko, Cazin, Doboj, Foča, Goražde, Gradiška, Istočno Sarajevo, Jajce, Mostar, Sarajevo, Šamac, Visoko, Velika Kladuša, Visoko; Omladinski centar Jajce; Omladinski centar Turbe; Omladinski centar, Gornji Vakuf-Uskoplje; ONE WORLD SEE, Sarajevo; Opća biblioteka Maglaj; Općina Bugojno; Opština Srebrenica; Organizacija „Žene učesnice i žene žrtve rata Usk-a“, Bihać; OSCE, BiH; Osnovna škola "Cazin II"; Oštra nula Banjaluka; Partnerski omladinski pokret, Banja Luka; Per-petuum Mobile, Banjaluka; Plesni klub "Romantik", Sarajevo; Plesni klub "Violeta" Bugojno; Portal www.bug.ba; Prava za sve, Sarajevo; Pravo Ljudski Film Festival, Sarajevo; proMENTE, Sarajevo; PRONI, Brčko; PRONI, Centar za omladinski razvoj Bijeljina; RTV Bugojno; RTV Maglaj; Savjet mladih Srebrenice; Savez NVO-a "LSG-Bugojno"; Savjet učenika Poljoprivredne i medicinske škole Bijeljina; Savjet učenika tehničke škole "Mihajlo Pupin" Bijeljina; Savez studenata Pravnog fakulteta u Bijeljini; Senzor, Jajce; Studio Kolektiva, Sarajevo; Swiss Cultural Programme in the Western Balkans; Šesto čulo, Doboj; Teen Group, Gornji Vakuf-Uskoplje; Tim najbolji 7, Visoko; Top Dance Studio, Prijedor; ToPeer, Doboj; TRIAL, Sarajevo; Udružene žene, Banja Luka; Udruženje "Damar omladine", Visoko; Udruženje "Dijakom" Sanski Most; Udruženje “Eko viking” Visoko; Udruženje "Green Art", Sarajevo; Udruženje "Orhideja" Stolac; Udruženje "Život sa Down sindromom"; Udruženje građana Motus Adulescenti, Istočno Sarajevo; Udruženje građana Omladinska romska inicijativa "Budi mi pri-jatelj" Visoko; Udruženje HO Horizonti, Tuzla; Udruženje Hor Selsebil, Goražde; Udruženje Iskre; Udruženje "Leptir" Bugojno; Udruženje mladih "Dictum factum", Maglaj; Udruženje mladih Steel Slaves, Zenica; Udruženje mladih za razvoj "Vizionar", Bugojno; Udruženje "Prijatelji Srebrenice", Srebrenica; Udruženje slijepih Kantona Sarajevo; Udruženje "Srebrenica 99", Srebrenica; Udruženje "Klisa", Sre-brenica; Udruženje "SARA Srebrenica", Srebrenica; Udruženje roditelja hendikepirane djece i omladine "Leptir", Srebrenica; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA, Sarajevo; Udruženje za promociju kulture mira, Sarajevo; Udruženje žena "Donna", Bugojno; Udruženje žena "Đerđef", Bugojno; Udruženje žena "Emina" Turbe; Udruženje žena "Lara", Bijeljina; Udruženje žena "Sevdalije"; Udruženje žena "Viktorija99", Jajce; Udruženje žena romkinja "Bolja budućnost", Tuzla; UG Bioplod, Jajce; UG "Nada", Jajce; UG Omladinska romska inicijativa "Budi mi prijatelj" Visoko; Ujedinjena Hercegovina, Sarajevo; UN Women, BiH; UN, BiH; UNDP, BiH; UNDP, Srebrenica; UNHCR, BiH; UNSA GETO, Banjaluka; USAID, BiH; Vijeće Evrope, BiH; Vijeće mladih Goražde; Vijeće mladih, Mostar; Vijeće učenika "Osnovna škola Maglaj"; Vijeće učenika "Prva osnovna škola", Maglaj; Vijeće učenika Gimnazija "Edhem Mulabdić", Maglaj; Vijeće učenika Mješovita srednja škola Maglaj; Vijeće učenika MSŠ "Gornji Vakuf"; Vijeće učenika MSŠ, Bosanski Petrovac; Vijeće učenika, Velika Kladuša; Zdravo da ste, Banjaluka; Žena BiH, Mostar; Žene Ženama, Sarajevo; zenskaposla.ba, Sarajevo

Lista gradova/mjesta u kojima je obilježen V-Day u BiHBanja Luka; Bihać; Bijeljina; Bosanski Petrovac; Bratunac; Brčko; Breza; Bugojno; Čapljina; Cazin; Doboj; Goražde; Gornji Vakuf-Uskoplje; Gradiška; Grude; Jablanica; Jajce; Kakanj; Konjic; Ljubuški; Maglaj; Mostar; Novi Grad; Olovo; Prijedor; Sanski Most; Sarajevo; Srebreni-ca; Stolac; Tešanj; Trebinje; Turbe; Tuzla; Velika Kladuša; Visoko; Zavidovići; Zenica

Mirovne novosti 10

Narandžasti dan u NahliNaSILJE SE NE MOŽE OPRaVDaVaTI RELIGIJOM!

Centar za edukaciju i istraživanje Nahla, grupa mladih Međureligijskog vijeća u BiH Svi Zajedno i In-stitut za razvoj mladih KULT u ponedjeljak, 25. februara 2013. godine obilježili su po osmi put Narandžasti dan. Narandžasti dan je orga-niziran u cilju podrške pre-venciji nasilja nad ženama i djevojkama u okviru Global UNiTE Youth Network kam-panje za Bosnu i Hercegov-inu. Tim povodom u multi-medijalnoj sali CEI „Nahla“ održana je međureligijska radionica za mlade, tribina „Dostojanstvo je neotuđivi Božji dar“ te promovirano bosansko izdanje priručnika "Vratimo im dostojanstvo: priručnik za vjerske zajednice za eliminaciju nasilja nad ženama".Na posebno pripremljenoj radionici mladi iz četiri najveće vjerske zajednice u BiH razgovarali su o odnosu nasilja nad ženama i religija, kao i pojavi da se različiti oblici nasilja nad ženama opravdavaju pogrešnom interpretacijom religijskih učenja. Na tribini „Dostojanstvo je neotuđivi Božji dar“ uvodničari su bili su istaknuti predstavnici vjerskih zajednica u BiH: dr. Mato Zovkić, dr. Dževad Hodžić i otac Boško Tošović. Njihova zajednička poruka bila je da sve religije njeguju urođeno dosto-janstvo svakog ljudskog bića i da se nasilje ni na koji način ne može opravdavati religijom. Dr. Mato Zovkić, vikar Vrhbosan-ske nadbiskupije za ekumenizam i međureligijski dijalog, osvrnuo se na pojave opravdavanja nasilja vjerom u katoličanstvu, te istaknuo: “Nije istina da Bog dopušta da svoju mušku snagu iskaljujemo nad slabijima, to je grijeh, teški grijeh.”Dr. Dževad Hodžić, profesor na Fakultetu islamskih nauka, u svom izlaganju je poručio: “Mi našu muslimansku tradiciju, koja je u velikoj mjeri obilježena, okovana maskulinističkim obrascem, možemo promijeniti i osloboditi prostor za dos-tojanstvo ženama, ali moramo promijeniti vlastite poglede i vlastiti odnos prema tradiciji. Iz muslimanske perspektive govoreći, temeljna stvar za mnoga pitanja, pa i pitanje statusa žene, njenog dostojanstva, njene svetosti, njene nedodi-rivosti je naša mogućnost da u svojoj religijskoj tradiciji razlikujemo ono univerzalno od onog povijesnog, da razvijamo sposobnost da univerzaliziramo poruku islama.”Boško Tošović, pravoslavni teolog i sveštenik, naglasio je da se radi o vrlo složenoj temi, o kojoj je neophodno razgovarati na svim nivoima, ali osnovna poruka je da nasilje nikad nije rješenje.Zaključeno je da naše društvo polako dolazi u fazu kad je civilni sektor sazrio da legitimno reagira i prema vjerskim zajedni-cama. To je jedan nov proces za sve nas, i koliko god je uspostavljanje dijaloga u ovoj oblasti bolno i složeno, ono je ključno kod adresiranja gorućih društvenih problema.Na tribini je predstavljen i priručnik “Vratimo im dostojanstvo: priručnik za vjerske zajednice za eliminaciju nasilja nad ženama" čiji je izdavač organizacija Religije za mir, a suizdavači bosanskog izdanja su Centar za edukaciju i istraživanje Nahla i Svi Zajedno – mladi Međureligijskog vijeća u BiH. Publikacija u elektronskoj formi dostupna je na www.nahla.ba i www.svizajedno.org.

Mirovne novosti 11

Podrška egipatskim aktivistkinjama

Spontano okupljanje aktivistkinja (uslijedilo nakon poziva koji je kružio facebookom) desilo se i is-pred Egipatske ambasade u Sarajevu. Naime, dana

12.2.2013. svi/e građani/ke (svijeta) su pozvani/e da se solidarišu sa aktivistkinjama iz Egipta koje svakodnevno doživljavaju nasilje, kako dok prolaze ulicom tako i dok na protestnim okupljanjima zahtjevaju bolje uslove za život svih njihovih sugrađana i sugrađanki. Naročito je žalosna činjenica da se brutalni napadi dešavaju na potestima...Iako je grupa spontano okupljenih aktivistkinja u Sarajevu legitimisana od strane policije, izjavljuju da ne žale za svoje "brutalne postupke" isticanja dva protestna transparenta i uručenja pisma u ime njih i nas koji/e smo 14.2. plesali/e protiv nasilja nad ženama, jer solidarnost je obaveza svih nas! Okupljene aktivistkinje izrazile su svoje želje i očekivanja da će pismo stići do svih onih koji još nisu svjes-ni da je to što se dešava aktivistkinjama u Egiptu zločin!Prevod pisma uručenog ambasadi možete pročitati ovdje: http://www.zenskaposla.ba/content/solidarnost-sa-aktiv-istkinjama-iz-egipta

Fotografije sa protesta dostupne na facebooku: https://www.facebook.com/media/set/?set=a.227389610719647.27395.121545924637350&type=3

Svečana sjednica Općinskog vijeća Bihać održana je 26.02.2013. go-dine, a povodom obilježavanja

753. rodjendana grada Bihaća. Na svečanoj sjednici najzaslužnijim po-jedincima i kolektivima uručene su nagrade i priznanja.

Organizaciji „Glas žene“ iz Bihaća je uručena Plaketa općine Bihać za izuzetan doprinos u ostvarivanju i promicanju prava građana u različitim sferama života i rada na području općine Bihać, a posebno prava žena i mladih.

Organizacija „Glas žene“ je kroz devet godina svog aktivnog rada dala značajan i nesebičan doprinos na brojnim područjima i implementirala više desetina projekata koji su od

vitalnog značaja za život i rad žena i mladih, kako na području općine Bihać, tako i šire.

Posebno je potrebno istak-nuti da je upravo ova Or-ganizacija poseban akcenat stavila na rad sa ženama, te ima jednak pristup ženama u ruralnoj sredini i ženama u gradu u općini Bihać, koje su jednako uključene kroz implementaciju projekata, s jasnim ciljem educiranja i povezivanja žena iz ruralnih i urbanih sredina

Ispred Organizacije „Glas žene“ nagradu je primila izvršna direktorica Enisa Raković.

Plaketa općine Bihać uručena organizaciji „Glas žene“

Mirovne novosti 12

FaLOCENTRIČNI MEHaNIZMI ISKLJuČIVaNJa: histerične žene i uvaženi psihijatri

FaLOCENTRIČNa DRušTVa obiluju mehanizmima isljučivanja, na koja je još upozoravao Foucault u svojim predavanjima 70-ih godina. Zbog društvenih konstrukcija: pozicije moći (su)govornika, tabua predmeta konverzacije i rituala okolnosti - subjektima se oduzima pravo da kažu sve što hoće/žele. Ne možemo ο svemu da govorimo u bilo kakvim okolnos-tima i ne može bilo ko da govori ο bilo čemu. A šta je sa onima koji se ipak usude da pređu granice?!

Jedan od najčešćih falocentričnih mehanizama isljučivanja je suprotstav-ljanje razuma i ludila. Još od ranog srednjeg vijeka, luđak je bio onaj čiji diskurs nije mogao cirkulisati kao što su mogli diskursi drugih. Njegova riječ se smatrala bezvrijednom, neistinitom i beznačajnom. Budući da je bolest po definiciji abnormalno stanje organizma koje otežava funkciju tijela, dakle, nekakva povreda, oteklina itd., a um nije tijelo - psihijatrija nije imala tjelesnih, “materijalnih” dokaza za poremećaj - što je ostavl-jalo prostor za manipuliranje sa dijagnozama. Tako su psihijatri legitimno imali moć da proglašavaju devijantnim one koji odskaču od društveno prihvatljivih normi, bez obzira da li su mentalno oboljeli ili ne. Tim mon-struoznim praksama naročito su bile izložene žene zbog dubokoukorijenje patrocentrične vizije “poželjne žene” kao tihe, pokorne, smirene, nevidljive kćere/majke/supruge, pa je često svaka promjena ženinog ponašanja i/ili pobuna protiv patrijahata morala biti sank-cionisana- a jedan od načina je i odstranjivanje iz “normalnog” društva zatvaranjem u “ludnicu”, tako da je u psihijatri-jskim institucijama u 19. i 20 st. bilo znatno više dijagnosticiranih “luđakinja” nego “luđaka”.

Povijest je ženama dodijelila ulogu pacijentkinja, a muškarcima ulogu ljekara. Mnogi ljekari stjecali su slavu i imetak na uštrb žena specijalizirajući se u poremećajima kao što je histerija. Histerija je dugo smatrana “mentalnom bolešću”, svojstvenom isključivo ženama. “Promjenjivost je obilježje histerije jer je to karakteristika žena”, napisao je vik-torijanski liječnik Edward Tilt.”, a kao opće pravilo, francuski liječnik Auguste Fabre 1883. naveo je: “Sve žene su histerične i (. . .) svaka žena nosi u sebi sjeme histerije (...) ono što predstavlja temperament žene je rudimentarno histerija.” Prema britanskom analitičaru Gregorio Kohonu: “Žena u srcu uvijek ostaje histerična.” Histerija kod muškaraca dugo je smatrana sramotnim “ženstvenim” poremećaja. U ranim studijama histerični muškarci okarakteri-sani su kao kukavni, feminizirani ili homoseksualci. Početkom 19 st. John Russell Reynolds piše: “histerični muškarci i dječaci mentalno ili moralno su ženskog sistema”, a krajem 19 st., Emile Batault zastupa istu tezu: “histerični muškarci su bojažljivi i uplašeni ljudi (....) koketni i ekscentrični, oni vole vrpce i šalove od ručnog rada.” Iz nave-denih studija evidentno je koliko je ljekarima bilo teško da prihvate da od histerije mogu da boluju i konvencionalno muževni muškarci.

Početkom 20 st., želeći osnažiti svoje područje rada, ljekari su se udružili sa proizvođačima lijekova. Francuska farmaceutska tvrtka “Rhone, Poulene” i američki zastupnik “Smith, Kline and French” proizvela je drogu poznatu kao kloropromazin. Kloropromazin nije bio izumljen za liječenje šizofrenije kao što se tada plasiralo, već je bio izumljen za mučnine i svrbež, tj. kao opći anestetik, ali budući da je kompaniji prijetio veliki novčani gubitak (jer za kloropromazin nije bilo tržišta) unajmili su 50 trgovačkih putnika koji su uvjerili psihijatre i druge moćnike da će kloropromazin liječiti mentalne bolesti. Kloropromazin je omamljivao pacijente/ice pa je bilo lakše njima upravljati, a farmaceutske tvrtke su uvjeravale državu da su lijekovi nešto što samo ljekari mogu propisati pa su stoga još važniji.

Piše: Enesa Mahmić

Mirovne novosti 13

Kada se pojavila u formi psihoanalize, psihoterapija je nekim ženama donijela poboljšanje, ali je ona zapravo bila sred-stvo za održavanje postojećeg društvenog poretka: da se žene “zakuju” na mjesto koje im tradicionalno pripada – uz djecu, u kuhinju i spavaću sobu. Moglo bi se reći da današnja psihijatrija odgovara formuli patrijarhalnog kapitalizma koji ne toleriše različitosti te vjeruje u brojnost i kontroliranje, te želi zatvoriti, popraviti i zaustaviti one koji odstupaju želeći ih uvjeriti da im treba baš taj lijek. “Kad pogledamo podatke o lečenju žena danas, upadljiva je nejednakost – više žena nego muškaraca je lečeno od psihijatrijskih poremećaja; duplo više žena nego muškaraca pati od depresije; žene ostaju duže u terapijskom procesu i dobijaju veće količine lekova. 70% psihijatrijskih lekova (sedativa, stimulanata, antidepresiva, trankvilizatora) dobijaju žene; a 20% žena dobija jake lekove za smirenje za iste tegobe (bolovi u sto-maku, glavobolje, iscrpljenost) za koje muškarci dobijaju odgovarajuće lekove.” (A.Z.:Neko je rekao feminizam)

Feminističke interpretacije histerije kod žena ponudila je novu perspektivu dekodirajući fizičke simptome, psihoterapi-jske razmjene i književne tekstove kao i prezentaciju sukoba više značenja ženstvenosti u određenom povijesnom kon-

tekstu. Gdje se histo-rija shvata kao sindrom fizičkog i jezičnog pro-testa protiv društvenog i simboličkog falocentričnog poretka. Ali falocentrične prakse još uvijek su prisutne, i njihovi pobornicu nisu samo muškarci, nego i žene često preuzimaju ustaljene obrasce mišljenja i ponašanja osuđujući druge žene koje “prelaze granice”.

Svaka društvena zajednica koja sebe naziva demokratskom, ukoliko pretendira na elementarnu socijalno-političku korektnost neće dozvoliti ni otvorenu ni prikrivenu diskriminaciju svojih pripadnica. Naravno takva idealna slika društva teško da se može realizirati u pot-punosti. Ali to nas ne smije spriječavati da ka njoj težimo.

Mirovne novosti 14

Studij o izgradnji mira i prevazilaženju sukoba Američki univerzitet u Bosni i Hercegovini

-Osnovne informacije-

Otvoreno za: Dodiplomski i Master studij

Rok za prijavu: 7. april 2013 godine Ljubazno molimo zainteresovane studente da se prijave u najskorijem vremenskom periodu

Datumi programa: 2. juni – 3. avgust

US Credits: 12 ECTS Units: 24 -Genocid, ratni zločini i tranzicijska pravda

-Historija Balkana -Sigurnost Balkana -Izgradnja mira i izgradnja države -Izborni predmet: Bosanski/Hrvatski/Srpski jezik

Praksa: Studentima se pruža mogućnost da rade praksu u lokalnoj ili međunarodnoj nevladinoj organizaciji (NVO)

Cijena: $3525/ €2635 (sa izbornim predmetom – B/H/S jezik) $3140/ €2345 (bez izbornog predmeta – B/H/S jezik)

Uključuje: smještaj za 2 mjeseca, putovanja po regiji, kurseve, materijale i knjige.

Kontakt za dodatne informacije:

Sarah Moore International and Study Abroad Program Director Email: smoore@aubih.edu.ba Tel: + 387 33 296 415 (BiH Time Zone: UTC+1)

Website: www.aubih.edu.ba/en/studyabroad

Mirovne novosti 15

Nove knjige

Studij o izgradnji mira i prevazilaženju sukoba Američki univerzitet u Bosni i Hercegovini

-Osnovne informacije-

Otvoreno za: Dodiplomski i Master studij

Rok za prijavu: 7. april 2013 godine Ljubazno molimo zainteresovane studente da se prijave u najskorijem vremenskom periodu

Datumi programa: 2. juni – 3. avgust

US Credits: 12 ECTS Units: 24 -Genocid, ratni zločini i tranzicijska pravda

-Historija Balkana -Sigurnost Balkana -Izgradnja mira i izgradnja države -Izborni predmet: Bosanski/Hrvatski/Srpski jezik

Praksa: Studentima se pruža mogućnost da rade praksu u lokalnoj ili međunarodnoj nevladinoj organizaciji (NVO)

Cijena: $3525/ €2635 (sa izbornim predmetom – B/H/S jezik) $3140/ €2345 (bez izbornog predmeta – B/H/S jezik)

Uključuje: smještaj za 2 mjeseca, putovanja po regiji, kurseve, materijale i knjige.

Kontakt za dodatne informacije:

Sarah Moore International and Study Abroad Program Director Email: smoore@aubih.edu.ba Tel: + 387 33 296 415 (BiH Time Zone: UTC+1)

Website: www.aubih.edu.ba/en/studyabroad

Nebojša šavija-Valha: Beyond Peacebuilding assistance in Bosnia and HerzegovinaObjavljeno u: Resisting the Evil: [Post-]Yugoslav Anti-War Contention, uredili Bojan Bilić i Vesna Janković (Baden-Baden: Nomos Verlagsgesellschaft | Southeast European Integration Perspectives, vol. 7), p. 243-262http://www.nomos-shop.de/Bilic-Jankovic-Resisting-Evil/productview.aspx?product=14341

SažetakZnatni međunarodni resursi i napori dosad su angažirani u procesu izgradnje mira u post-daytonskoj Bosni i Hercegovinu, što je rezultiralo širokim spektrom dobrobiti za različite ciljne grupe i pojedince širom zemlje. Također, nakon Dayton-skog mirovnog sporazuma nisu bili zabilježeni veći konflikti koji bi uključivali nasilje. Međutim, uloženi napori nisu uspjeli suštinski doprinijeti poratnoj, demokratskoj (re)konstrukciji bosanskohercegovačke države i društva. U članku sugeriram da ovaj neuspjeh, i međunarodnih i domaćih intervencijskih snaga, u iskorištavanju potencijalno dobrih rezultata nastalih kroz pokušaje izgradnje države i društva, dolazi zbog kompleksa faktora kojeg nazivam antropološka ignorancija. Ona uključuje: manjak i/ili ignoriranje temeljnih znanja o bosanskohercegovačkim(oj) makro i mikro kulturama(i) od strane snaga uključenih u izgradnju mira; istovremeno nedovoljnu socijalizaciju postojećih znanja od strane zajednice eksperata; konačno, insistiranje na intervencijskoj tehnologiji razvojnih projekata u procesu pomirenja i izgradnje mira. Sugeriram da je sveobuhvatno promišljanje postojećih strategija, ciljeva i tehnologija u terminima lokalne(ih) makro i mikro kulture(a) nužan iskorak prema transformaciji pojedinačnih rezultata intervencije u stvarnu društvenu promjenu.

Prezentacija knjige: abstract Rethinking Peacebuilding: The Quest for Just Peace in the Middle East and the Western Balkans (Routledge 2013).

Ova knjiga predstavlja nove teorijske i konceptualne perspektive u problematici izgradnje pravednog i trajnog mira. Povezivanje mira i pravde izazvalo je žive rasprave o dilemama i zamjenama u nekoliko savremenih mirovnih procesa. Unatoč činjenici da se pravda i mir često spominju, iznenađujuće je malo istraživanja i tek nekoliko veza između ova dva pojma.

Uređena knjiga je rezultat trogodišnjeg zajedničkog istraživanja i crpi saznanja iz različitih disciplina uključujući mir i sukob, međunarodno pravo, politologiju i međunarodne odnose. Knjiga debatira saznanja o strategijama politika i o učinkovitim strategijama izgradnje mira, kao i dubinske analize suvremenih mirovnih procesa na Bliskom istoku i zapadnom Balkanu. Koristeći različite teorijske perspektive i empirijske pristupe knjiga na originalan način doprinosi razvoju literature o izgrad-nji mira.Ova knjiga je namjenjena studentima/icama na izgradnji mira, studijama mira i konflikta, bliskoistočne politike, evropske politike i sigurnosnih studija.

Karin Aggestam je Associate Professor na odjelu Političkih nauka i trenutno je direktorica Peace and Conflict Studies, Uni-verziteta Lund, Švedska.

Annika Björkdahl je Associate Professor na odjelu Političkih nauka Univerziteta Lund, Švedska.

Link na web-stranicu: http://www.routledge.com/books/details/9780415525039

Mirovne novosti 16

PaTRIJaRHaT, NaSILJE, POLITIKaMilitarizacija / patrijarhat: paralelizam. Čovječanstvu iz zaostavštine patrijarhata

Radikalan zaokret od strategija i praksi dekonstrukcije patrijarhata kao nametnute okolnosti i primarnog zla ute-meljenog u/na društvenom sistemu načinila je američka teoretičarka feminističkog i marksističkog ubjeđenja Kate Millett u svojoj studiji Sexual Politics (1968). Inaoguracijom termina Millettova je označila proces hijerarhijskog

predisponiranja muškog spola nad ženskim kao političkog čina čime je redefinirala sam pojam patrijarhata, određujući ga kao političku instituciju koja predstavlja društveni oblik porobljavanja. Ideološka slika idealnih odnosa u društvu se promovira putem sveopćeg falogocentrizma, vladajućeg, univerzalnog, drugorazrednog položaja žene koji uključuje njenu poslušnost; političkog i znanstvenog pogleda na svijet što je odraz muške moći simbolički utjelovljene u falusu. Svako neposjedovanje falusa izjednačava se sa kastracijom – pridodatom ženskom spolu u svrhu subordiniranja, učvršćivanja razlike pošto falus u sebi nosi značenje nadmoći nad ženama. Hijerarhiziranje u društvu je potpuno zas-novano na istim principima kao ono u vojsci, tako da kada govorimo o militarizmu možemo ga izjednačiti sa naoružanim patrijarhatom. U sferama odnosa među spolovima nadziranje i moć muškog spola nad ženskim manifestuje se prisilnim orodnjavanjem društvenih uloga. Vojnička superiornost muškarca identična je u društvu koje promovira nižu vrijednost žene. Definirati ženu unutar civilizacijskog poretka značilo bi imaginirati je u predcivilizacijsko područje Drugosti, budući da je definicija muškog već sadržana u civilizatorskom kodu paradigme racionalnog ovladavanja (List, 1990: 194-205). Žena kao Druga u tom poretku za/dobija ulogu neprijatelja kojeg treba uništiti (vojska/patrijarhat), kontrolisati i norma-tivno nadzirati (patrijarhat/vojska). Patrijarhalna kultura se može održati pri/silnim posluhom i nasiljem a to je ujedno odlika militarističkog rješavanja sukoba. Nadalje patrijarhat utemeljen na biološki i/ili morfološki uvjetovanoj matrici razlika između ženskog i muškog spola sintetiziranih u prinudni heterosek(ual)izam, radikaliziranjem dihotomnih stavo-va u obliku opozicija (potonja označava žensko/st) između kojih izdvajam duh/tijelo, subjekt/objekt, kultura/priroda, govor/šutnja, Logos/Pathos, javno/privatno, producira odnose među spolovima zasnovane na odnosima nad/moći. Patrijarhalno utemeljenje heteroseksualizma omogućava (pro)tok moći u hijerarhiziranju spolnih uloga konstruisanih

Piše: Merima Omeragić

Mirovne novosti 17

diskurzom, pri čemu se na abjektnim pozicijama zadržava ženski spol/rod, odnosno proizvodi potčinjeni i unaprijed regulisani subjekt. Da bi se proizveo takav subjekt, uz njega nužno ide i potčinjavanje, doslovno pravljenje subjekta, jer sama proizvodnja je istovremeno i oblik upravljanja (Butler, 1997: 163-175). Muškarci upravljaju nezaštićenim ženama, donose odluke u njihovo ime, diksriminišući ih odrednicom slabiji spol, u sferi porodice, kao i u javnoj sferi gdje vladajuća skupina donosi odluke u ime naroda. Militarizam je i diskriminatorski odnos prema razlikama kako biološki uslovljenim, tako i društveno konstruisanim (MOC antimilitaristički pokret u Španiji). Ulogu žene u društvu1 i kulturi vještački kreira muškarac, a ona je najčešće proizvoljna, dakle, radi se o stalnom produciranju predrasuda i predstava (ili „večne istine“) o ulozi žene u vlastitom društvu (Papić & Sklevicky, 1983: 13). Radikalna dihotomizacija prisutna u seksističkom patrijar-hatu prisutna je i u vojsci u transferu 'vrijednosti' militarizovanog kulturnog modela antagonističke podele sveta – mi/oni: mi civilizovano – oni primitivni; mi dobri – oni zli, itd. (Antimilitarizam i žene, 2009: 18). Neometano funkcioniranje patrijarhata omogućava (naslino) ukodiravanje u svaku osobu odgovarajućeg položaja unutar sistema. Društvenim aparatom se bića ženskog spola2 pripitomljavaju i oblikuju prema kulturnom kalupu određenog društva.3 Militarizam kao sistem vojne dominacije podrazumijeva i autoritarnu organizaciju: hijerarhiju i slepu poslušnost koja sržno prožima organizaciju društvenih odnosa između ženskog i muškog spola. Jedno od ključnih područja interesovanja studija roda je odnos između prisilne materijalizacije spola u ideal spola, to jeste u njegovu fikciju i prateći preformativni proces ukodiravanja (patrijarhalnih) vrijednosti u pojedinku/ca prilikom kojeg se otkrivaju pukotine za silu rematerijalizacije. Rodne politike prije svega imaju za zadatak demaskiranje moći reprezentacije spola, otkrivanje uticaja roda na struktu-iranje društvenih odnosa, istraživanja pitanja performativnosti koja uključuje ponovljivost nametnutih normi i nasilnu reitativnu politiku regulatornih poredaka pola (Butler, 2001: 31) potom razobličavanje represivnih mehanizama moći i na kraju procese konstrukcije roda i prisilne materijalizacije spola kao najbitnija kultural-antropološka pitanja od pre-sudne važnosti za inteligibilnost pojedinke/ca, kao i pitanje premošćivanja primarnosti i jednodimenzionalnosti spolnih razlika i uvođenje novih oznaka rodnosti. Patrijarhalni društveni ustroj se navodi kao jedini logičan i razuman, a repre-sivni mehanizmi moći, inače nisu označeni kao takvi, su u tobožnjoj službi stvaranja humanističkog društva. Paraleno s tim, strahokontrolom represivni militaristički aparat se stavlja u službu zaštite građanki/a provodeći bezbjednosne mjere. Militarizacijom je prenijet i kulturni model demonizacije, stigmatizacije, čak i eliminacije različitosti i protivljenja (Antimilitarizam i žene, 2009: 18) u patrijarhalno društvo iako se odnose na ženu mada ne isključivo (konstrukcija roda se služi sredstvima isključivanja takvima da se čovek ne proizvodi samo iznad i protiv nečoveka, već i kroz niz odbacivan-ja, radikalnih brisanja kojima je, strogo uzevši, uskraćena mogućnost kulturne artikulacije (Butler, 2001: 14-21)) jer kada zađemo na teren rodnog identiteta višedimenzionalnosti i raznovrsnosti te uvođenja novih oznaka za rodnost, kao i seksualne orijentacije, LGBTTIQ, onda dolazimo do zaključka da se na razliku gleda kao na subverzivnu opasnost koja može narušiti poredak. Atribuiranim razlikama među spolovima, materijalizacijom i mobilizacijom samih kategorija učvršćuje heteroseksualni poredak prema zahtjevima političkog diskurza isključivanjem sataniziranih Drugih, čime se može oblikovati homogena zajednica (transferzalno: seksualna, vjerska i nacionalna) pri čemu ideologija militarizma ima isti zadatak. Odnosi roda imaju suštinsku ulogu u struktuiranju hijerarhije društvenih odnosa, dominacije i subordi-nacije pri čemu je subjekt moći postavljen u centar, a rodno Drugi (klasno, rasno, seksualno) konstituisan preko up-isanih/markiranih negativnih odlika i potčinjenosti na područje margine. Militariziranjem kulture nameće i odvija se marginalizacija i viktimizacija žena: muškarci navodno štite žene jer su one slabiji pol (Antimilitarizam i žene, 2009: 18), a ta zaštita je upravljalačkog tipa. Sve aktivnosti kodirane dihotomno, ne samo da čuvaju poredak, one funkcioniraju kao isključivo muške i ženske u sustavima odnosa rodno uvjetovane moći (Bordo, 1999: 135). Diskurzom o vječnoj opas-

1 Procesom socijalizacije, koji otpočinje u porodici, paradigmi i nucleusu patrijarhata djeca se obučavaju da prihvataju raz-like među spolovima na način da je muško dijete izjednačeno sa normom, a žensko tek njegova verzija ili Drugost što utiče na usvajanje sa/znanja i prihvatanja frojdističkog učenja kako je biologija odredila mjesto žene u društvu. Muška pred/određenost i ženska podređenost nisu rezultat morfoloških razlika njihovih spolnih organa već su rezultat kulturne reprodukcije razlika među spolovima. Drugorazredni položaj žene unaprijed producira njenu ulogu u poretku dok je cijeli proces odrastanja i torture podređen činjenici da ona mora postati normalna žena (Irigaray, 1985: 26), naravno da se pod ovom sintagmom krije razarajuća moć muške prevlasti koja maskirana normalnošću pojave i vrijednosti krijumčari unaprijed definirane razlike među rodovima. 2 Pri tome se na spol gleda samo kao na sirovinski materijal čime se otvara prostor manipulativnim postupcima i mehanizmima kojima se kultura i društvo obilato služe pri konstrukciji roda/ova. 3 Usp. Clarissa Pinkola Estes (2007). Žene koje trče s vukovima: Mitovi i priče o arhetipu divlje žene. Zagreb: Algoritam. Ona razobličava predrasude i stereotipe o pripitomljavanju žene i ženskog promovirajući matrilinearni poredak i otpor negativnim kompleksima koje nameće kultura putem psihičke kirurgije.

Mirovne novosti 18

nosti od neprijatelja i 'hiljadugodišnjom historijskom borbom' iznalaze se razlozi postojanja vojnog aparata, ozakon-jenja ratovanja i stalnoj kontroli. Moć kakvu ima militarizovani patrijarhat potrebno je de(kon)stuirati kroz destabili-zaciju Diskurza novim Diskurzima, jer kako Michel Foucault smatra ponovno ispisivanje moći je moguće, ali nije transformativno. Preuređenje moći i sljedstvenih odnosa moguće je unutar same moći, njenim aparatima i operacijama uz pomoć odskočnog efekta uperenog na subverziju jer moć uvek funkcioniše otvoreno (Grosz, 2000: 85-96). Propitivajući centar sa margine koja je subverzivna, žena treba da unese nered unutar političkog poretka4. Ne prividom ravnopravnosti koja se krijumčari kroz brojčanu zastupljenost žena u vojsci što je militarizacija feminizma, nego, antimilitarističkim radikalnim djelovanjem, jer kako to smatra Shelly Anderson žene imaju više mogućnosti za izgradnju mira u paradoksalnoj političkoj isključenosti. Žene i manjine ne trebaju da osvajaju maskulinističko - militarističku kul-turu, ona nama ne treba, ali artikulacijom sebstva i djelovanjem mogu ozakoniti vlastito postojanje, stav, svoju subkul-turu, alternativnu i paralelnu mainstream-u, revoluciju koja poziva na mir. Dekonstrukcijom diskurza utičemo na desta-bilizaciju moći i time ulazimo na poligon pregovaranja i stvaranja alternativa koje mogu i trebaju dovesti do radikalnih promjena u društvu.

Protiv nasilja jugo-imaginarija: privatno je političko

Kraj osamdesetih i početak devedesetih godina 20. vijeka obilježilo je mitsko uzdizanje palanačkog kulturnog modela na-cionalpopulizamom čime je zatvoren ciklus ponovljivosti historije kolektivnih (ratnih) katastrofa označenih dokidanjem ideje socijalističke utopije koja je fungirala kao stabilizator zajedničkog prostora. U predratnoj Jugoslaviji režim pater pop-ulis se održavao idejom ne/jednakosti koja kulminirajući evidentnim porastom mizoginije upisane u kruti i rigidni sistem (komunističkih) patrijarhalnih vrijednosti primjernom ideologijom i politizacijom te kulturnim praksama postigla nadmoć muškog roda nad ženskim. Sveopći porast nacionalnosti i hegemonija etničkih grupa, što je dio procesa militarizacije u zamljama bivše Jugoslavije prati kulturni model nacionalpopulizma koji utemeljenje pronalazi u moći militarizovanog patri-jarhata o čemu je bilo riječi u prethodnom poglavlju, u kojem se ostvaruju potencijalne spolne i rodne uloge žena i muškaraca zajedno sa afirmacijom heteroseksualne matrice utvrđuju se stereotipi tradicional(izira)nog poimanja žene i ženskosti koje se reproduciraju već u krvavim obračunima devedesetih godina. Zahvaljujući ideološkim snagama kulture slika i rod žene se provode kroz filter sveopće nejednakosti, stoga, Rada Iveković ne griješi kada politike patrijarhata vidi kao opću hijerarhiju koja se tiče generacijske, klasne i rodne nejednakosti (a ne različitosti!) (Iveković, 2006: 43). Društvena djelovanja na sceni propalog jugoslovenstva su generalno bila obilježena izrazitim seksizmom, spolnom segregacijom koju prati patrijarhalno uzdizanje muške dominacije i vrijednosti. Simbolički ili muški jezik koji sobom odražava patrijarhalnu strukturu društva u fukciji je očinskog iskazivanja takozvanog muškog racija. Status žene širom Jugoslavije bio je utvrđen upravo jezikom – od kolokvijalnih sinonima/vulgarizama koji ženu izjednačavaju njenim spolnim organom, preko viceva i mizogenih filmova jugoslovenske kinematografije, potom muzike i književnosti, image žene (ključno mjesto jugo-imaginari-ja) podrazumijeva stabilni status – nižeg bića (Ugrešić, 2005: 85). Kulturni model žene u bivšoj Jugoslaviji se kretao od svetosti figure majke do kurve – žene sumljivog morala5 koji se transmitovao u društvenu stvarnost i obratno. Omiljeno sredstvo djelovanja jugomuškarca je šamar za ženu, što potvrđuje da je ona pored dobijanja ruke po licu za/dobila i iden-titet prokreiran muškim sterotipima o jugoženi. Demaskiranjem pomenutih reprezentacija odvija se o/pozicioniranje (u) kulturi i preispitivanje konstrukcije/a subjekta u diskurzu. Uproriše za fabričku proizvodnju unaprijed zadanih razlika nalazi se u modelima ponašanja koji su nametnuti djelovanjima militariziranog patrijarhata u svrhu potiskivanja i gašenja te mar-ginalizovanja s(n)aga žene u jugoslavenskom kolektivu. Model jugožene i jugomuškarca se reduplicirao kao društveno le-gitiman zahvaljujući strukturama moći baziranim na biološkim razlikama i konstrukciji roda. Krajem osamdesetih godina 20. vijeka strateški se radilo na deemancipaciji žena i njihovom povratku streotipiziranoj ulozi u neklearnoj porodici čime se najavljuje način na koji će se rekonstruirati starni/novi model žene. Emancipacija žena u zemljama bivše Jugoslavije je bila uglavnom ideološka,6 dakle, žene su bile politički i pravno jednake muškarcima, dok je stvarnost bila evidentno

4 Usp. Carole Pateman (1998). Ženski nered: Demokracija, feminizam i politička teorija. Zagreb: Ženska infoteka.5 U ovaj model se klasificiraju sve žene koje djeluju subverzivno po patrijarhat bilo jezički, izražajno, kulturno, žene koje se oti-maju kontroli sistema, žene koje nemaju porodicu, žene koje samostalno donose odluke o utrošku vremena, društvene otpadnice, lezbejke, biseksualke, buntovnice, odmetnute kćerke, usidjelice, raspuštenice, vještice, prostitutke, umjetnice, feministkinje, naučnice, konobarice, žene u kafanama... 6 Usp. tekst Sonje Liht i Slobodana Drakulića pod nazivom Kada je ime za mirovnjaka bilo žena: rod i rat u bivšoj Jugoslaviji objav-ljen u Woman*s Studies Journal – Selected Papers. Dostupan i na web site-u www.zenskestudie.edu.rs.

Mirovne novosti 19

drugačija. Uoči samog rata u jugoslovenskom društvu se vodila borba oko slobodnih izbora žena o povratku ulogama ma-jke i domaćice u porodici što je diktirano militariziranim patrijarhatom i ukazivanjem na 'prirodnu' ulogu žena u poretku (Barbara Godard), sveopćom navalom nacionalističkog ali i religijskog diskurza koji propagira ograničene uloge žena. Un-utar instutucije porodice koja fungira kao depolitizirani idilični teren (Higonnet, 1994: 93), a feministkinje su dokazale da preraspodjela moći u porodici nije nimalo bezazlena,7 odvija se sistematska stratifikacija rodnih i spolnih razlika putem dodjeljenih uloga. Simboličke vrijednosti koje se pripisuju ženskoj ulozi u okrilju porodice, takozvanoj privatnoj sferi8 pove-zane su sa ženskom moći reprodukcije. Dom postaje poprište odnosa moći (Morley, 2005: 140-167), a porodica jedan od najsnažnijih 'proizvodnih pogona' militarističkog duha jer se njena organizovanost podudara sa ustrojem u vojnim kasar-nama. Rodne uloge unutar porodice su kreirane tako da je otac/muž je glava porodice, a žena inferiorna, s jedinim donekle vidljivim uticajem na obuku za polne i rodne uloge djece: djevojčica i dječaka. Nameću se politička pitanja narušavanja ženskih ljudskih prava, upotrebe sile u vidu porodičnog nasilja i nasilja nad spolom i/ili rodom, sabijanja identiteta i ograničavanje žena ulogama. Otvaranjem ovih pitanja sfera privatnog dolazi u centar interesovanja. Privatno postaje političko. U predratnoj Jugoslaviji, patrijarhalne vrednosti su se duže i upornije zadržale među muškarcima nego među ženama, što je omogućilo radikalnu mušku politiku spram žene i njenog roda koja se odražavala mizoginijom javnog dis-kurza praćenog nasiljem. Kultura militariziranog patrijarhata još jednom je potvrdila sveopći stav muškaraca i institucija vlasti spram žene. Porast manifestacija nasilja u bivšoj Jugoslaviji osamdesetih godina proteklog vijeka svjedoči o spolno i/ili rodno zasnovanom nasilju sa silovanjem na prvom mjestu. Slavenka Drakulić još 1982. godine pored iznošenja brojke od šeststotina silovanja godišnje u Jugoslaviji iznosi veoma značajan fakt da je silovanje žena u 'mirnodobskom' razdoblju pi-tanje stava uvriježenog u odnosu prema ženama uopće. Mali broj prijavljenog zločina silovanja dugujemo patrijarhatu i shodnoj mu kulturi srama koja propagirajući ženski gubitak časti dokida njeno pravo na kažnjavanje krivca i promjenu društvenog stava prema silovanoj ženi. Nužnim se ispostavlja razotkriti ideologije silovanja koje uključuju postojanje mita o krivici žene i sporadično čina prijavljivanja i kažnjavanja. Muškim argumentima zašto siluju žene pored onih koje navodi Susan Brownmiller (1. sve žene žele biti silovane, 2. nijednu ženu nije moguće silovati bez njene volje, 3. žene same traže vraga, 4. kad te već siluju, bolje se opusti i uživaj) potrebno je nadodati jedan sasvim autohton jugo-imaginariju da je si-lovanje neugodna popratna pojava emancipacije žena. Još jednom se zlo/uporebljava strategija emacipacija žena u svrhu pooštrene militarizacije društva. Poražavajućom se ispostavlja izjava nekog jugosuca koji smatra da su silovanja djela in-timnije prirode (?!) „Intimnija“ djela su privatna stvar, pa se i rješavaju privatno (?), prema čemu ispada da silovanje nije velik problem ni pravi zločin koji bi zahtijevao nekakvu širu društvenu akciju (Drakulić, 1984: 95). Sudac, predstavnik insti-tucije koja bi trebala biti u funkciji zaštite prava građanki/na, prvernstveno je predstavnik jugomuškarca a svojim govorom otkriva militarizirani stav muškaraca prema ženama, ali i potvrđuje odnos društva prema zločinu silovanja kao neozbiljnom kriminalnom prekršaju. Privatno žensko još jednom je političko. Nasilje nad ženama prekriva veo ćutanja. Upotreba sile i nasilje postaje oznaka muževnosti balkanskog muškarca što je proizvod politizacije nadmoći muškog spola/roda nad ženskim. Često se kao odbrana za silovanje navodio neutemeljni argument o ženskom izazivanju i krivici te se vrlo uspješno nametala paranoidna mjera o predostrožnosti u vidu ostajanja žena u privatnoj sferi doma kao garantu sigurnosti. Ta strategija se ispostavlja kao prinudna deemacipacija, a pored toga kontrolom preko straha to jeste prenošenjem milita-riziranih vrijednosti u sferu ženskog života, pa i društva općenito, Jugoslavija u predratnim godinama je pridobila na snazi u omjeru moći između muškarca i žene. Transfer 'vrijednosti' između patrijarhata i militarizma kako je primjetno producira se u svim sferama života s posebnim naglaskom na ženu. Taj proces se odvija neprestano, a posebno u periodima mira, kako navodi Cyntia Enloe. Združene tekovine militarizma i patrijarhata dobijaju demonske razmjere tokom oružanih su-koba i raspada Jugoslavije. Opasni režim posljednje faze komunističkog patrijarhata ulaskom u rat pokazuje svu brutalnost ideologije prema ženskom spolu/rodu. Preživljena, osvjedočena i istovremeno narativizirana trauma silovanja žena u ratu postaje na razini tumačenja dvodimenzionalna. Silovanje žena se ispostavlja kao čin moći i dominacije muškaraca nad ženom (kao u predratnom razdoblju), a potom u interpretaciju nužno uključujem poduhvat masovnog silovanja kao rezul-tat radikalno militariziranog napada na protivničku etniju s ciljem njenog uništenja, što je uključeno u ideologiju većeg projekta etničkog čišćenja. Ratno silovanje i nasilje se manifest(uje)ovalo inidivdualnim, žesnkospolnim i/ili kolektivnim iskustvom Traume čije posljedice su i danas vidljive i aktuelne.

Nastavak u idućem broju Mirovnih novosti.

7 I sam muškarac je smješten u privatnu sferu, ali kako Carole Pateman odlično primjećuje privilegija muškarca je prisutnost i vlast u obje sfere, kako javnoj tako i privatnoj kao produkt njegove pandominacije. U privatnoj sferi uloga muškarca je često simbolička, jer u našoj kulturi otac i muž zbog različitih razloga nije mogao ili nije želio biti „prisutan“ (Pincola-Estes, 2007: 202).8 Tvrdnji da je priroda žene takva da treba biti podrađena muškarcu isključivo u privatnoj sferi odgovara njen status neslobodne i nejednake individue koja nema pravo sudjelovanja u javnoj sferi.

Mirovne novosti 20

II međunarodna radionica

OBLIKOVaNJE BuDuĆNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE. CIVILNO DRušTVO NaKON LOKaLNIH IZBORa u OKTOBRu 2012

16 – 17. novembar 2012, Freising / Njemačka

Izvještaj pripremili/e: Hansjörg Brey, Johanna Deimel, Tobias Flessenkemper, Daniela Knodt, Martin Weiss i Adelheid Wölfl

POZaDINa RaDIONICEPripremio Tobias Flessenkemper, South East Europe Association, Berlin

2012. godina obilježava dvadesetu godišnjicu početka rata u Bosni i Hercegovini. Od završetka rata 1995. godine, pro-ces mira i stabilizacije je vidljivo uznapredovao. Otvaranje perspektive EU članstva početkom 2000-ih je dao doprinos ograničenim reformama. Uvođenje bezviznog režima za područje Šengena 2010. godine je pomogao olakšavanju kon-takata među ljudima, uključujući aktere civilnog društva.

Unatoč ovim pozitivnim pomacima mnogi građani i promatrači smatraju da se država i društvo nalaze u situaciji du-gotrajne krize. Učinci evropskog duga i rast krize su dodatno doprinijeli široko raširenom pesimizmu. Neuspjeh elita da generiraju reforme, rast i vjerodostojne napore na putu prema članstvu u EU dodatno potamnjuje sliku.

U oktobru 2012. godine održani su opštinski izbori. Lokalni nivo je ključno područje rada sektora civilnog društva s obzi-rom da se čini da je uticaj na državnom ili entitetskom nivou prilično marginalan i često dominiraju politički diskursi koji su vođeni interesima donatora. U isto vrijeme opštinski nivo nudi prostor za eksperimentiranje, emancipaciju manjina i otpor, kao što se pokazalo nedavnim događajima. Također na lokalnom nivou se mogu desiti EU integracije, bilo kroz mlade i druge programe razmjena, twinning, pilot projekte u socijalnom području ili u zaštiti životne okoline. Te inicijative mogu pomoći da se društvo upozna sa EU standardima i njihovom provedbom.

Kao nastavak radionice održane u decembru 2009. godine, radionica u Freisingu je poslužila kao dionička rasprava u kojoj su se sudionici mogli povezati sa svojim raspravama od prije tri godine, i raspravljati o stanju integracija u evropske NVO / mreže organizacija civilnog društva. Cilj je bio nastaviti dijalog okupljanjem - između ostalog – članova i predstavnika organizacija civilnog društva, think-tankova, novinara, političkih stranaka i međunarodnih stručnjaka. Radionica je održana pod Chatham House pravilima kako bi se olakšala otvorena i iskrena razmjenu mišljenja i ideja.

Kao nastavak radionice održane u decembru 2009. radionica u Freisingu poslužila je kao dionička vježba u kojoj su se sudionici mogli ponovno povezati sa svojim raspravama od prije tri godine, i raspravljati o njihovu stanju integracije u evropske NVO / mreže organizacija civilnog društva. Cilj je bio nastavak dijaloga okupljanjem - između ostalog - članova i predstavnika organizacija civilnog društva, think-tankova, novinara, političkih stranaka i međunarodnih stručnjaka.

Organizatori/ce su identificirali pitanja za raspravu u uskoj suradnji s sudionicima/ama koji/e su bili pozvani uoči događaja pridonijeti programu. Sam program je na utemelj na interaktivnim panelima koji su uključivali svi sudionike kao prezenta-tore barem jedanput. Ovaj pristup je omogućio otvorenu, s vremena na vrijeme kontroverznu, razmjenu mišljenja.

Identificirajući niz preporuka radionica je ilustrirala visok nivo predanosti organizacija civilnog društva da aktivno sudjeluju u procesu evropskih integracija Bosne i Hercegovine. Ipak, razgovori su također izložili bolnu odsutnost kohezije unutar zemlje i znatan stepen frustracije o aktuelnim zbivanjima.

PITaNJa DISKuTIRaNa TOKOM RaDIONICE

1. "POLITIČKa SITuaCIJa u BIH"

Kriza je bila ključna riječ koja opisuje unutrašnji politički razvoj u Bosni i Hercegovini (BiH). Opšti izbori 2010. doveli su do 14-mjesečnog zastoja u formiranju vlasti na državnom nivou, koja se samo nekoliko mjeseci kasnije raspala. Jedan govornik je čak izjavio da izgleda da se danas BiH suočava s jednom od najvećih kriza od kraja rata. Prema ovom mišljenju izgleda da neće biti nijedan akter koji brine o BiH kao cjelini, već različite interesne skupine - od kojih neke čak i otvoreno imaju za cilj uništenje BiH. Ustvrdilo se da potrebni reformski proces ne dolazi iz zemlje, te da mora biti potaknut međunarodnim pri-tiskom. Kritički je spomenuto da do sada ne postoji otvorena rasprava o daljnjem razvoju zemlje i načinima prevladavanja

Mirovne novosti 21

negativnih aspekata Dejtonskog sporazuma, odnosno da je svaka etnička grupa samo zainteresirana za svoj vlastiti teritorij.Kritizirano je takozvano asimetrično rješenje za izbor članova Predsjedništva. Neki su rekli da bi ovo bilo vrlo rizično

riješenje jer je Predsjedništvo BiH jedna od rijetkih državnih institucija koja još uvijek funkcionira. Uvođenje asimetričnog rješenje bi dodatno zakompliciralo situaciju. Reforma Federacije bi također trebala biti dio ustavne reforme jer jedva funk-cionira, i federalna vlada na neki način izgleda kao jedanaesti kanton. Sudionici su govorili o nekim ustavnim pitanjima koje treba riješiti nakon odluke federalnog ustavnog suda.

Lokalni izbori u oktobru 2012

Složili su se da su lokalni izbori u oktobru 2012. bili važni za obične ljude i za političku scenu. Stranka demokratske akcije (SDA) je jasno postala pobjednica, a zanimljivo je da su hrvatske nacionalne stranke izgubile većinu koju su su imale u sred-njoj Bosni od kraja rata. Neki zabrinjavajući trendovi su zabilježeni od strane analitičara:

a) povratak na vlast više osoba optuženih i osuđenih za ratne zločine - većina njih na listama Srpske demokratske stranke (SDS);b) porast broja izvještaja o izbornim prevarama u čitavoj zemlji, a posebno u Republici Srpskoj (RS), ic) Centralna izborna komisija je imala problema da se bavi tim izvještajima. Kao posljedica toga izborni rezultati nisu potvrđeni više od mjesec dana nakon izbora. Također, nakon lokalnih izbora i dalje se nastavlja borba za vlast na različitim nivoima.

Jedan sudionik je prenio da su izbori u Srebrenici pokazali uspješan angažman civilnog društva (OCD) / političkih aktiv-ista koji su uspjeli ujediniti sve pretežno bošnjačke stranke u Srebrenici. Zahvaljujući tom jedinstvenom pristupu čini se da su osvojili gradonačelničku poziciju. Međutim, vladajuća Stranka nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) osporava izborni rezultat. Naglašeno je da je Srebrenica osjetljivo područje, posebno za Bošnjake. SNSD i Milorad Dodik su najavili da će SNSD i druge srpske stranke blokirati uspostavu gradskog vijeća u Srebrenici ako Bošnjak gradonačelnik ostane na tom položaju. Štoviše, idući mogući nivo blokiranja administracije u Srebrenici je da je u Republici Srpskoj entitetska vlada u suštini zadužena za ratifikaciju i odobrava sve opštinske budžete. Dakle, čak i ako Opštinsko vijeće bude osnovano, Vlada RS će imati još jednu mogućnost da utiče na rad uprave u Srebrenici - što opet može dovesti do ozbiljnih napetosti.

Druga vruća tačka o kojoj se diskutiralo je bio Mostar, koji je bio jedino mjesto gdje izbori nisu održani jer je Ustavni sud BiH utvrdio da je gradski statut, nametnut od strane visokog predstavnika, neustavan. Lokalne stranke su se trebale dogovoriti o novom statutu koji će omogućiti održavanje lokalnih izbora. Mostarsko Gradsko vijeće donijelo je odluku da nastavlja raditi u tehničkom mandatu dok se ne održe izbori. Ipak, međunarodna zajednica ne prihvata ovu uredbu, jer je to protiv osnovnih demokratskih načela. Osim toga Mostar će ostati bez budžeta i administracije, što će svakako donijeti nove napetosti, također i u generalnoj javnosti.

Sporazum Socijaldemokratske partije (SDP) i Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD)

Iduća tema razgovora tokom radionice bio je sporazum objavljen 31. oktobra 2012. između Socijaldemokratske partije (SDP) i SNSD. Neka od pitanja sporazuma su viđena kao potencijalno problematična bilo u vezi s MMF stand-by aranžmanom ili postojećim trgovinskim sporazumima. Neki sudionici su naglasili da je najveći problem bio da je dogovor postignut između dvojice stranačkih lidera s malo ili bez ikakvog sudjelovanja nadležnih institucija, a kamoli građanskog društva. Rečeno je da takve mahinacije dodatno slabe ionako slabe institucije u BiH. Ovo je viđeno kao još jedan pokazatelj da više ne funkcionira pristup donošenja odluka kroz političke elite uveden tokom posljednjih godina. Ipak, ostali sudionici su naglasili da je sporazum pokazao da su domaći političari dobrovoljno započeli dijalog i međusobnu suradnju, a ne kao rezultat pritiska od strane međunarodne zajednice.

uloga mladih

Kritički je spomenuto da se mladi u BiH prije percipiraju kao društveni problem nego kao resurs za budućnost. Situ-acija se smatra teškom, mladi ljudi su podijeljeni, ne upoznaju jedni druge, a podjele su u stalnom porastu. Naglašeno je da treba više uzeti u obzir zapošljavanje mladih kao motor društva. Novi zakon o mladima u Federaciji propisuje brigu o mladima na opštinskom, gradskom, kantonalnom, federalnom i državnom nivou. Do sada je uspostavljeno 25 vijeća mladih u cilju predstavljanja mladih u politici (ne samo omladinske politike) i omogućavanja javnih rasprava. Federacija je

Mirovne novosti 22

dužna uspostaviti povjerenstva mladih na opštinskim nivoima. Tijekom rasprave Vijeća mladih smatrala su se kao veliki iskorak samouprave na lokalnoj razini. "Mladi sada imaju glas". Vijeća mladih trebaju biti uspostavljena na federalnom nivou do kraja 2013. Političke stranke ne delegiraju osobe u vijeća mladih - to je posao nevladinih organizacija, rečeno je, te je dodatno navedeno od strane političara da ne postoji način da politička stranka u opštini izravno imenuje mlade ljude kao što je bio slučaj sa vijećem mladih u RS.

Izolacija ljudi u BiH je istaknuta na primjeru dvaju studenata za koje su najduža putovanja koja su ikada imali bila put od Mostara do Bihaća i od Mostara do Zenice. Opisani su brojni egzistencijalni problemi: npr. oko 5.000 osoba u BiH nemaju lične karte ili rodne listove koji ih isključuju iz gotovo svih usluga i mogućnosti. Ljudi nisu dobili diplomu jer nisu mogli po-lagati ispite tokom rata.

Jedan sudionik je izvijestio o okupljanju mladih ljudi, npr. u Fojnici ili Gornjem Vakufu. Pristup Inicijative mladih za ljudska prava nije bio govor o genocidu i suočavanju s prošlosti, nego fokusiranje na predrasude dok zajedno sjede "na sigurnom mjestu". Ovaj rad je opisan kao "bebini koraci", a istaknuto je da novi zakon o mladima u Federaciji može imati pozitivan uticaj na takve inicijative. Postavljeno je pitanje kako intenzivirati kontakt između Banje Luke i Sarajeva. Jedan sudionik je govorio o ljetnoj školi Inicijative mladih koja je trajala tri sedmice sa 20 sudionika/ca. Inicijativa je dobila 70 aplikacija i ljudi iz svih krajeva zemlje su došli/e u Sarajevo - unatoč činjenici da neki od njih žive u RS-u i osjećali su strah da dođu u glavni grad. Ljetna škola, između ostalog, raspravlja antidiskriminaciju i segregaciju, i ishod je ohrabrujući.

Obrazovni sistem

Kritički je spomenuto da obrazovni sustav nije usklađen s tržištem rada. Poslodavci ne mogu pronaći profesionalno obučeno osoblje. Postavljeno je pitanje kako smanjiti nezaposlenost i pronaći strategiju za zapošljavanje povezanu sa ob-razovnom politikom. Federalni ministar obrazovanja i nauke nema ekskluzivne nadležnosti nad obrazovanjem, već može samo raditi kao koordinator kantonalnih obrazovnih vlasti koje žele biti koordinirane. To stvara dodatne poteškoće. Do sada pet kantona koordinira svoj rad. Jedan sudionik je naveo da je najgora stvar za građane u Federaciji BiH nije Dejtonski sporazum kao takav, već Wašingtonski sporazum koji je prenio nadležnosti za većinu pitanja na kantonalni nivo.

Popis stanovništva

Proveden je pilot popis koji je uključivao oko 6.000 domaćinstava. Zanimljivo, prema informacijama koje su procurile 30% osoba koje su sudjelovale u pilot popisu su se izjasnili kao Bosanci, Hercegovci ili Bosanci i Hercegovci, a ne kao bilo koji od tri konstitutivna naroda. Pretpostavljajući da su podaci koji su procurili tačni, onda se 30-35% ispitanika/ca, a posebno mladih ljudi, izjasnilo građanima države ili regije radije nego izvedenog etničkog identiteta. Ovo je stvorilo veliku pozornost posebno među nacionalno orijentiranim bošnjačkim političarima kao i islamskoj zajednici, koja je izdala pravnu deklaraciju kako muslimanski vjernici trebaju ispunjavati registracijski obrazac. Popis stanovništva 2013. bi mogao postati odskočna daska za BiH. Identificirane su dvije linije razvoja: jedna koji dolazi od građanskih orijentiranih aktivista i nevla-dinih organizacija ukazujući na ljude koji se ne osjećaju kao dio jedne od tri konstitutivne etničke skupine da se izjasne kao ostali; druga linija razmišljanja dolazi od bošnjački nacionalno orijentiranih političara i vjerskih vođa koji insistiraju na tome da Bošnjaci treba jasno deklarirati sebe Bošnjacima.

Socio-ekonomska situacija

Zbog političke situacije pate ekonomski i društveni razvoj. Ekonomisti predviđaju da se vlade u BiH mogu suočiti sa insolventnosti pošto prihodi više ne pokrivaju izdatke. Nisu pokrenute ozbiljne reforme, uglavnom zbog toga što su teške i nepopularane. Trenutno se čini da ne postoji niko voljan ili spreman preduzeti prave reforme. Do sada su pomogle doznake iz inostranstva (oko 20% BDP-a), plus siva ekonomija procjenjena na 40% BDP-a, dakle 60% BDP-a se ne odražava u službenim statistikama. Nadalje, BiH je naslijedila socijalni, zdravstveni i penzioni sustav iz socijalističke Jugoslavije koji se temelji na pretpostavci da svatko radi i uplaćuje u fondove. Sudionici su bili vrlo jasni da je sa službenom stopom neza-poslenosti od 45%, sistem neodrživ. Međutim, pojavile su se sumnje da nezaposlenost može biti riješena kroz obrazovanje / visoko obrazovanje. Jedini način prema ovom pogledu je kroz proizvodnju. No, BiH gotovo nema izvoznu proizvodnju, nema ulaganja, jer društvo i sistem pate od korupcije. Zaposlenost i politika su zapeli u klijentelističkim strukturama - s rezultatom da profesionalci nisu nigdje ukjučeni.

Mirovne novosti 23

uloga i djelovanje medija

Veliki je broj medija u BiH: oko 1700 novinara/ki rade u 12 dnevnih i 97 sedmičnih novina, u 147 radio i 64 TV stani-ca. Uglavnom postoji slaganje da je medijski sektor sve više neprofesionalan. Postoji značajan nedostatak inteligentnog istraživanja, analiza i obučenog osoblja. Čak i više, prema nekim viđenjima ne postoji nijedna lokalna medijska organizacija koja radi svoj posao profesionalno i koja ne naginje jednoj ili drugoj stranci ili interesnoj grupi. Većina sudionika ne vidi medije u BiH na strani civilnog društva. Prema njima, mediji u BiH su usko povezani s političkim strankama i vlasti. Nedosta-je neprofitnih medija. "Društveni mediji" mogu imati pozitivnu ulogu, ali se također često zloupotrebljavaju od strane političkih stranaka.

2. uLOGa CIVILNOG DRušTVa u OBLIKOVaNJu BuDuĆNOSTI BIH

Sudionici su diskutirali da ponašanje političara oslikava cjelokupan neuspjeh domaćeg razvoja koji se također ogleda u radu NVO-a. Prigovoreno je da su nevladine organizacije izgubile svoje "vlasništvo", da je međunarodna prisutnost na neki način pokvarila samu ideju organizacija civilnog društva – a to je preuzimanje odgovornosti za budućnost. Naglašeno je da je OCD pitanje moći i politike odozdo. Političke stranke uključujući OCD - drugi sudionik je ustvrdio – su uspjele u potpu-nosti depolitizirati javnu sferu. Sistem je obeshrabrujući za bilo koji pristup od dna ka vrhu, jer je BiH podijeljena između privilegiranih i neprivilegiranih. Za mnoge ljude država je sredstvo, a ne cilj. Ljudi su sve apatičniji i grade mikro svjetove za sebe. Naglašeno je da se OCD-i trebaju koncentrirati na sela i ruralna područja.

Da li postoji narastajuća bosanska sfera?

Zanimljivo, ako se posmatra eks-jugoslavenski prostor može se viditi proces defragmentacije zadnjih nekoliko godina, jačanje veza i zavisnosti u različitim republikama i zemljama. Pretpostavlja se da su pokretači za to privreda i kultura. Dis-kutant se referirao na tekst Tim Judah-a koji je ovo nazvao novi i suštinski stari prostor u jugo-sfere. Postavljeno je pitanje da li je daleko od politike u toku sličan proces u BiH? Kako su povezani ekonomski i kulturni akteri između entiteta u BiH? Kako su OCD strukturirane, da li su u interakciji između entiteta? Da li nastaje bosanska sfera?

uloga i priroda NVO-a

Kada su dodatno raspravljani i pojašnjeni uloga i priroda NVO-a – došlo je do različitih shvatanja "civilnog društva". Tvrdilo se da se NVO scena u BiH ne treba promatrati kao jedna homogena skupina, jer se sastoji od velikog broja različitih organizacija koje imaju različite pristupe i strategije. Rečeno je da su ove razlike više prilika nego prepreka, jer priznavan-jem i izgradnjom međusobnih strateških veza OCD-i mogu biti učinkovitiji. Čak i naglašeno da su NVO-i interesne skupine i tako moraju biti politički.

Međutim, također je kritički spomenuto da nevladine organizacije u BiH ne napreduju, no da bi ih 70-80%, moglo čak i nestati. U BiH postoji oko 12,000 nevladinih organizacija svih vrsta, ali samo 10-15% od njih su stvarno aktivne Nevladine organizacije, istaknuo je jedan sudionik, rade u skladu s principom teorije haosa: postoji potpuno slobodno, dinamično i haotično tržište koje je naviklo primati značajno finansiranje i umjetno je proizveden velik broj aktera. Uspostavljanje efikasne strukture je izgleda veoma teško: postoje minimalno šest različitih NVO mreža, ali ne postoji funkcionalna koordi-nacija u cijeloj zemlji, već samo rijetka suradnja.

Rasprava se također osvrnula na pitanje o ulozi organizacija civilnog društva unutar - ili pored? - političkih slojeva zemlje. Složili su se da NVO-i barem u određenoj mjeri predstavljaju elitu zemlje. Ako se OCD-i shvataju kao po sebi politički onda posljedično NVO-i guraju svoje interese političkim sredstvima. Svi panelisti, međutim, smatraju da je politički uticaj civilnog društva u BiH ograničen. Ipak, kritički je spomenuto da bi se to moglo smatrati problematičnim kada bi NVO-i djelovali kao oporbene stranke - otvoreno se protiveći vladinoj politici s ciljem uklanjanja vladajuće elite umjesto zastupanja građanskih interesa.

Tokom rasprave su prezentirani neki pozitivni rezultati angažmana NVO-a u različitim poljima rada od čega su posebno naglašeni "Unutarnji mir u BiH", "Borba protiv korupcije" i "Zaštita uzbunjivača". S druge strane, svi prijedlozi iz NVO-a su odbijeni tokom rasprave o novom ustavu, i samo su tri prijedloga novog zakona su do sada raspravljana u parlamentu. OCD

Mirovne novosti 24

su samo formalno prihvaćeni kao važni partneri od strane vlade i državnih institucija, njihovi doprinosi se zanemaruju. Čak je i doprinos za nacrt NVO strategije odbijen od strane vlade. Jedan panelist je opisao ovaj fenomen kao "ustavnu diskrimi-naciju". NVO vijećima kao institucionaliziranim regulirajućim tijelima još uvijek nedostaje učinkovitost. Učinkovitije mreže i koordinacija su potrebni kako bi se postigao cilj uspostave koordinativnih odbora koji bi savjetovali Vladu.

Drugi smatraju civilno društvo u BiH "samo-absorbirajućim" i izrazili su zabrinutost da bi OCD-i i nakon pet godina još uvijek imali iste rasprave. Drugi sudionik je naglasio da civilno društvo u BiH treba osmisliti strategiju koja će dovesti do više transparentnosti, jasnoće i odgovornosti. Na kraju, identificiran je nesporazum o značenju civilnog društva i uloge međunarodne zajednice. Civilno društvo je previše usredotočeno na ono što drugi trebaju učiniti dok se treba pitati: "Što smo mi sami spremni učiniti"

Cjelokupna i unatoč svim (samo)kritikama bitno demokratska funkcija građanske sfere je priznata: davanje glasa građanima, vođenje reformskih procesa i držanje odgovornim političara ne samo da utiru put za EU članstvo, već također i za prosperitetnu i stabilnu demokratiju. Istaknuta je snaga civilnog društva u BiH: "Ovo su tvrdoglavi ljudi koji vole svoju zemlju."

3. PERSPEKTIVa Eu ČLaNSTVa HRVaTSKE I IMPLIKaCIJE Za BOSNu

Višestruke implikacije EU članstva Hrvatske za BiH, predviđenog za 1. juli 2013. godine, predstavljale su drugu glavnu temu radionice. Pozicija Hrvatske kao članice EU znači, prema jednom sudioniku iz BiH, da će mnoga od prisutnih bilater-alnih pitanja između BiH i Hrvatske biti podvrgnuta EU interesima i interesima 28 država članica EU. Do sada je Hrvatska podržavala i bila prijateljska kad je riječ o pitanjima BiH u odnosu na EU. Činjenica da opsežan acquis communautaire (pravna stečevina) već dostupan na hrvatskom jeziku je viđen kao preimućstvo za BiH.

Nekoliko bilateralnih problema između BiH i Hrvatske treba riješiti prije ulaska Hrvatske u EU. Jedan od njih je i ugovor o korištenju luke Ploče. Iako je na području Hrvatske, BiH uživa posebna prava korištenje za svoj izvoz. Ovo će trebati biti kompatibilno s pravilima EU-a. Granica između BiH i Hrvatske će biti najduža kopnena granica koju EU zemlja članica dijeli sa državom ne-članicom. Ipak, trenutno postoje samo dva EU-standardna granična inspekcijska punkta predviđena za granicu od gotovo 1.000 kilometara dužine. BiH do sada nije bila uspješna u pregovorima otvaranja dodatnih graničnih inspekcijskih punktova.

Dijelom zbog nedostatka koridora za međunarodnu trgovinu, jedan govornik je ustvrdio da će ulazak Hrvatske u Eu iza-zvati značajan udarac za proizvođače iz BiH, koji trenutno izvoze oko 16% svog ukupnog izvoza u Hrvatsku. Neki proizvođači će biti izravno pogođeni novim standardima EU i uvoznim ograničenjima na određene poljoprivredne i stočarske proiz-vode. Tako je, prema jednom sudioniku, čak 15.000 proizvođača mlijeka koji isporučuju svoje proizvode u mljekare preko granice u opasnosti od gubljenja svoje klijentele i eventualno radnih mjesta. Situaciju pogoršava činjenica da Hrvatska ulaskom u EU automatski napušta CEFTA-u, i sve trgovinske preferencije BiH u odnosu na Hrvatsku postaje nevažeće. Us-vajanje EU pravila, zakona i podzakonskih akata, uspostavljanje potrebne infrastrukture poput fitosanitarnih laboratorija je smatrano izazovom za BiH, kako bi se borila s posljedicama hrvatske integracije u EU. Usvajanje standarda EU-a je bilo viđeno kao još teže pod okolnostima ustavnog zastoja s nedovoljnim upravnim strukturama i nepostojanjem mehanizama koordinacije. Sve u svemu kritički je navedeno da je BiH je učinila malo da se prilagodi novoj situaciji, "motivacijska energija pristupanja Hrvatske" ostaje ograničena. Jedan diskutant je odgovorio da je u Republici Srpskoj dosad učinjeno mnogo više u evropskim integracijama u odnosu na Federaciju.

4. Eu INTEGRaCIJSKI PROCES BIH

Napredak BiH u EU integracijama je viđen kao ograničen. Aktivisti OCD-a smatraju da je depresivna činjenica da je BiH, zajedno sa Kosovom, jedina zemlja bez EU kandidatskog statusa u regiji, bez završetka procesa stabilizacije i pridruživanja. Opšte je slaganje, međutim, da u pogledu ulaska u EU zemlja još uvijek ima dug put za preći. Poznati unutrašnji problemi su jedan od razloga ove situacije. Ali također uloga EU, njen uticaj i provedbe su kontroverzno diskutirani među sudionicima/ama. "Oko 49% odgovornosti" prema jednom sudioniku iz BiH "leži na EU koja je izgubila mnogo (ili sve) svoje dinamike integracija i pozitivnog uticaja na razvoj zemlje". Konkretno, prigovoreno je da EU nema stvarnu strategiju za regiju.

Mirovne novosti 25

Osim toga, novi Specijalni predstavnik Eu "ima malo toga za uraditi" i "ne dopire do ljudi". EU pitanja nisu prevedena od strane EU ureda, prema istom sudioniku, a time ljudi ne razumiju šta znači pristupanje EU.

BiH mediji također nisu uspjeli podržati javnu raspravu o integraciji u Eu. Građani za vlastite informacije stoga radije koristite strane medijske izvore (primjerice hrvatsku televiziju).

Jedan sudionik je istaknuo da mnogo mladih ljudi ni ne zna o Eu dnevnom redu. 60% nikada nije bilo izvan zemlje; mnogi žive u izoliranim područjima. Drugi su se složili da puno ljudi nije zainteresirano za EU dnevni red, nego radije "brinu kako prodati svoj sok od kupina ".

Nije iznenađujuće da pitanja BiH EU integracija ne igraju važnu ulogu u diskursu civilnog društva. Govoreći o mogućnosti uticaja na EU dnevni red u BiH neki sudionici/e su bili uvjereni da je to moguće, a drugi su izrazili sumnju u to. Jedan sudionik je sažeo da nije bilo dovoljno koordinacije između NVO-a i spomenuo tri projekta o ruralnom razvoju koji nisu koordinirani.

Postoji dubok EU-skepticizam u društvu koji dolazi iz rasprostranjenog mišljenja: "EU ima samo zahtjeve na nas, oni nas zapravo ne žele, oni preferiraju Tursku". Stoga pitanje Eu integracija također za NVO-e nije važno pitanje. EU uticaj na zemlju u ovoj procjeni očito je ograničen i "promjena iznutra" treba promicati održivi napredak. Umjesto da se fokusiraju samo na EU i njegove performanse, državni akteri društva trebaju djelovati samostalnije i nastaviti svojim dnevnim redom. Članstvo u EU može biti samo sredstvo, ali ne i jedini cilj. Šta se događa u BiH sada, kako je rekao jedan sudionik, važno je za BiH samu, a ne zbog ulaska u EU. Ipak, BiH nema nikakvu alternativu perspektivi integracije u EU. Jedan panelist bio uvjeren da civilno društvo ne može odozdo uticati na dnevni red EU.

U međuvremenu, također bh. političari ne tretiraju pristupanju s visokim prioritetom i često ne obraćaju puno više od načelne pažnje tom cilju. Nadalje, naglašen je problem da previše međunarodne pozornosti, pogotovo pod pretpostavkom se BiH mora tretirati kao poseban slučaj, šteti i odgađa unutrašnji tok reformi zemlje. Manje pozornosti i oslanjanje na međunarodnu zajednicu može čak i potaknuti relevantne aktere da se ozbiljno usredotočite na domaće probleme. Snažna opredijeljenost Njemačke, posebno njemačkih političkih fondacija, u pružanju pomoći BiH je ocijenjena pozitivno.

5. Eu FONDOVI I CIVILNO DRušTVO u BIH

Rasprava se također dotakla raspodjele Eu sredstava organizacijama poput OSCE-a i uNDP-a s učinkom da nevladine organizacije riskiraju natjecanjem s tim organizacijama, pa čak i da budu isključeni iz mogućnosti finansiranja. Upitano je zašto NVO-i ne lobiraju vlasti da se više ne natječu s međunarodnim organizacijama kao što su OSCE i UNDP. Veoma je kritički spomenuto da iako EU prepoznaje važnost civilnog društva u BiH najviše novca ide organizacijama poput OSCE-a i UNDP-a, a od njih se novac distribuira zajednicama koje su upravljane politički. Tu nema transparentnosti. Nezadovoljstvo tom situacijom je istaknuto izjavom da: "Postoji nevidljivi zid na koji nailazimo".

Neki sudionici/e su ocijenili da je EU finansiranje u praksi često netransparentno i neučinkovito, aplikacija i upravljanje Eu fondovima su složeni i zahtijevaju da imaju najmanje deset zaposlenika/ca ili pronalazak barem 20% sufinansiranja za projekte EU-a. Osobito mali NVO-i su suočeni s tim poteškoćama kao i potrebom pronalaženja dodatnih sredstava. Rečeno je da nas vlasti "ne slušaju" i također je postavljeno pitanje zašto je puno EU novca do sada utrošeno za izgradnju kapac-iteta. Aktivista iz BiH je rekao da njegova organizacija ne uzima više novac iz EU jer potonji cilja na mijenjanje razmišljanja i njegov NVO ne želi ovisiti o EU fondovima.

Jedan sudionik je objasnio da se IPa sredstva troše za izgradnju kapaciteta jer BiH još nema status kandidata. Rekao je da se civilno društvo mora naviknuti na činjenicu da će način na koji je EU novac potrošen za NVO-e uvijek biti nezadovoljavajući. Naglašeno je da se za civilno društvo u BiH stalno traži da bude više proaktivno. "No, mi smo proaktiv-ni", rekao je jedan sudionik. On je spomenuo slučaj izrade zakona za zaštitu uzbunjivača kada je uvjeravao predstavnika iz IPA fonda da surađuju s njihovom organizacijom. Druga sudionica je dodala da su neke odluke o EU fondovima po njenom viđenju nerazumljive. Spomenula je aplikaciju za prekogranični program IPA fondova za izgradnju regionalne civilne zaštite objekata u borbi protiv šumskih požara. Sudionica je rekla da ovaj koristan projekt nije odobren, već je umjesto toga odo-bren upitan projekt o promatranju ptica.

Mirovne novosti 26

Konačno, jedan glas je naveo, novac nije najvažnije pitanje. Manje novca također može dovesti do veće konkurencije i kreativnosti; aktivnosti malih koraka su također mogući s manje finansijskih sredstava.

6. PREPORuKE

� Sudionici su jednoglasno insistirali na jačanju uloge i političkog uticaja civilnog društva u BiH. Postoji potreba za poboljšanje svakodnevnog rada civilnog društva.

� NVO-i u BiH će nastojati da dobiju više kredibiliteta. Oni bi trebali "brinuti iznutra". Civilno društvo u BiH treba osmis-liti strategiju koja dovodi do više transparentnosti, jasnoće i odgovornosti.

� Nevladine organizacije trebaju biti neovisne od političkih stranaka i vlasti. Međutim, potrebno je poboljšati veze sa parlamentom. Nevladine organizacije ne trebaju djelovati kao savjetnici političkih stranaka, već raditi kao "istraživačka krila".

� Koordinacija i suradnja su ključni za prevladavanje fragmentacije NVO scene u BiH. Jaki napori i politička volja na svim stranama će biti potrebni kako bi se stvorila prava funkcionalna koordinacija i suradnja, kako bi civilno društvo bilo učinkovitije i uticajnije.

� Akteri civilnog društva trebaju djelovati samostalnije i nastaviti u skladu sa svojim planom rada. Članstvo u EU može biti samo sredstvo, ali ne i jedini cilj.

� Organizacije civilnog društva trebaju usmjeriti svoje aktivnosti na manja mjesta i ruralna područja.

OCD I Eu INTEGRaCIJE

� Trebali bi koristiti iskustva Hrvatske u prilagodbi pravilima EU-a ("učenje od Hrvatske"). BiH bi umjesto žaljenja zbog problema koji dolaze iz Hrvatske integracije u EU trebala pokušati profitirati od nove hrvatske pozicije.

� Uprava se mora prilagoditi na različitim nivoima. Jedan od načina da se to učini je kroz puni rad na pripremama za integraciju u Eu. Posebnu pozornost treba posvetiti profesionalnim vještinama potrebnim u procesu usvajanja pravne stečevine EU. Kao primjer, univerziteti u BiH, suprotno zahtjevu, obučavaju previše politologa umjesto veterinara.

� Iz perspektive odozdo prema gore civilno društvo može učiniti mnogo na popularizaciji Eu pitanja u javnosti: "Mi trebamo uzeti poglavlje pristupanja EU, napraviti kratak prikaz, te ga prezentirati ljudima" predložio je jedan aktivist.

MEĐuNaRODNa ZaJEDNICa / EVROPSKa uNIJa

� Evropska unija bi trebala mjeriti rezultate i dati tehničku podršku u izgradnji institucija. Uvjetovanost treba biti ograničena na funkcionalnost (tj. na primjer BiH treba funkcionalan policijski sistem - kako će to biti organizirano je do BiH; treba nadzor nad javnim tenderima kako bi se omogućilo fer natjecanje, ali kako će takva institucija biti izgrađena bi trebalo ostaviti zemlji). Jasan uslov ulaska u EU bi trebao biti da je sačuvan teritorijalni integritet BiH.

� Specijalni predstavnik Eu i njegov ured bi trebali poboljšati svoje napore da upoznaju ljude s EU. Prvi pozitivni pokušaji su počeli s treningom novinara.

� Sredstva uticaja izvana na zemlju su ograničena, pogotovo što se tiče ustavnog okvira. Ipak je apsolutno nužno držati članstvo u Eu na horizontu kao cilj.

� Proces ustavne reforme treba biti vraćen na početak. Ovaj put bi ga trebalo uraditi kako treba uz puni angažman civilnog društva, lokalnih stručnjaka i lokalne javnosti kroz sastanke u gradskim vijećnicama. Potrebno je mnogo razmišljanja "izvan okvira" s maksimumom lokalnog angažmana, možda uključujući reformu Federacije unutar napora ustavne reforme.

� Samo su građani zemlje u poziciji da natjeraju političare da ispune potrebne kriterije; međunarodna zajednica bi tre-bala postati posmatrač, podržavaoc, a ne glavni akter. Da jednog dana BiH bude imala punu legitimnost među svojim građanima mora se ponovo izmisliti. Ovaj proces će se odvijati unutar zemlje i počeće odozdo prema gore poguran od strane nove elite.

� Manje pozornosti i oslanjanja na međunarodnu zajednicu može potaknuti relevantne aktere da se ozbiljno usredotoče na domaće probleme.

Mirovne novosti 27

Za SOG

� Organizirati u suradnji s drugim njemačkim NVO-ima (npr. Fondacija Friedrich Ebert, Fondacija Konrad Adenauer, Fon-dacija Heinrich Böll et.al.) i partnerima iz BiH događaj u Berlinu u njemačkom Bundestagu kako bi informirali o situaciji u BiH, te pružili uvid i stručno znanje i promovirati slučaj BiH u njemačkoj javnosti.

� Sljedeći sastanci o BiH sa SOG-ovim "Oblikovanje budućnosti u ...." projektom bi trebao proširiti spektar sudionika na biznis sektor, akademike, medije, kao i manje NVO-e i zastupnike. Osim dobijanja novih ulaznih podataka i tema to bi generiralo neslaganje među sudionicima - temelj za plodnu raspravu koju je pokazala ova konferencija.

� Također je predložena organizacija sastanaka u BiH (na inicijativu lokalnih NVO-a) posebno za predstavnike lokalnih organizacija kojima engleski jezik predstavlja prepreku.

Minhen / Berlin, 4. februar/veljača 2013. godine

info@mreza-mira.net

www.mreza-mira.net

www.facebook.com/mzim.bh

www.facebook.com/pages/Mre%C5%BEa-za-izgradnju-mi-ra/153214424746935

Ovaj dokument je pripremljen uz pomoć Agencije za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država (USAID).Stavovi autora izraženi u ovoj publikaciji ne moraju odražavati stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.