MJERE ZA RAST ZAPOŠLJAVANJA U BiH

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA POLITIČKA EKONOMIJA

Boris Lovrinović

Lidija Sabelja

U Mostaru, studeni 2014.god.

SADRŽAJ1. UVOD..............................................................................................................................3

2. POLITIKA ZAPOŠLJAVANJA U BiH.........................................................................4

2.1 Pregled gospodarsko-socijalnog stanja.......................................................................4

2.2 Funkcionalnost i učinkovitost rada javnih službi za zapošljavanje............................7

2.3 Strategije i politike zapošljavanja u FBiH i BiH........................................................9

2.4 Kapaciteti za posredništvo u zapošljavanju..............................................................10

3. POLITIKA ZAPOŠLJAVANJA EUROPSKE UNIJE.................................................12

3.1 Instrumenti politike EU............................................................................................13

3.2 Što čini Europska Unija na ovom području?............................................................14

4. MJERE I PREPORUKE................................................................................................17

5. ZAKLJUČAK................................................................................................................26

LITERATURA..................................................................................................................27

2

1. UVOD

Brojne studije o stanju u sektoru rada i zapošljavanja u Bosni i Hercegovini, koje su u proteklom

razdoblju napravile relevantne međunarodne i domaće organizacije, zorno upućuju na sustavne

probleme zbog kojih postojeći sustav ne može odgovoriti suvremenim potrebama tržišta rada i

zapošljavanja u našoj zemlji. Prema ovim studijama, veliku zapreku predstavlja brojna i rasparčana

legislativa, koja se često ne provodi u praksi. Upravo, Izvještaj EU CARDS-a pod nazivom Vertikalni

pregled sektora rada i zapošljavanja u BiH iz 2006. godine, navodi postojanje „dva tržišta rada“, u

kojem je jedno tzv. formalno tržište rada koje vrijedi za državni sektor i firme u državnom vlasništvu u

kojem se radno zakonodavstvo i kolektivni ugovori primjenjuju u velikom postotku, te drugo tzv.

neformalno tržište rada u kojem uglavnom dominira privatni sektor i u kojem se radno zakonodavstvo

primjenjuje u znatno manjem obujmu, dok se kolektivni ugovori rijetko zaključuju. Bosna i

Hercegovina je zemlja u tranziciji, zemlja koju očekuju brojne reforme i usklađivanja s europskim

standardima. Kao takva, Bosna i Hercegovina ima priliku danas odabrati smjernice gospodarskog

razvoja čiji će ključ biti upravo čovjek, koji za cilj ima cjeloživotno stjecanje znanja i vještina, te

primjenu istih na poboljšanje usluga, proizvoda i procesa. Bosna i Hercegovina nesumnjivo treba

reforme, što je prije moguće. U suprotnom, riskira da dodatno zaostane za susjednim državama u smislu

poslovnog okruženja i drugih politika potrebnih za poticanje ulaganja i otvaranje novih radnih mjesta.

Do sada, ukupna stopa nezaposlenosti obuhvaća više od četvrtine radne snage, a stopa nezaposlenosti

mladih je najveća u Europi. Ustvari, državljani BiH dugi niz godina slušaju vapaj za reformama. Ali što

to konkretno znači i predstavlja? Da li je moguće dogovoriti jednostavan set prioritetnih mjera kako bi

se ponovo pokrenuo proces moderniziranja gospodarstva? U mnoštvu studija i odgovora na ova i slična

pitanja, nalazi se i jedan od prijedloga mjera koje su podržali Međunarodni monetarni fond, Svjetska

banka, Europska banka za obnovu i razvoj, Europska Unija, Sjedinjene Američke države, te druge

zainteresirane države i stručnjaci. Te mjere odnosno odgovori na ta pitanja pokušana su dati u okviru

Foruma za rast i zapošljavanje na kojemu je pripremljen i predstavljen Sporazum za rast i

zapošljavanje uz posredovanje ambasadora Petera Sørensena, specijalnog predstavnika Europske unije.

No, ono što je bitno istaći jeste da bilo kakav paket reformi i mjera mora sve tretirati podjednako i

omogućiti napredak za najveći dio društva, a posebno za nas mlade. Također, potrebno je ublažiti

snažan pritisak određenih privilegiranih dijelova društva na ekonomiju jer uspješne reforme zahtijevaju

širok spektar podrške. Nakon izbora održanih 12. listopada ove godine, ovaj Sporazum i slični prijedlozi

mogli bi definirati aktivnosti buduće vlasti za naredne četiri godine napornog rada koji će donijeti

stvarne rezultate, jer naša vlast je ta koja provodi bilo kakve reforme, a međunarodna zajednica može

biti samo od pomoći.

3

2. POLITIKA ZAPOŠLJAVANJA U BiH

Zemlje jugoistočne Europe su se suočile sa velikim izazovima zahvaljujući periodu političkih

turbulencija i restruktuiranja kroz koji su prošle. One su trebale restruktuirati svoje nacionalne

ekonomije i dovesti ih na put održivog rasta, obnoviti potražnju za radnom snagom i povećati

zaposlenost, te se boriti sa nezaposlenošću, podzaposlenošću, rastućom nejednakošću među spolovima i

socijalnom isključenošću ugroženih skupina. Pregledi i analize mogu se koristiti za jačanje institucija

tržišta rada i izradu koherentnijih i efektivnijih politika tržišta rada u zemljama na koje se odnose, unutar

okvira integriranog strateškog pristupa. Na temelju kratkog pregleda za izradu državnih pozadinskih

izvještaja, zajednički pripremljenih od strane International Labour Organization (ILO) i Vijeća Europe,

BiH je pristala da izradi detaljan izvještaj o svom tržištu rada i politikama zapošljavanja. Kako bi se

dobio sveobuhvatan pregled stanja u zapošljavanju u BiH, tim ILO-a i Vijeće Europe nadležan za izradu

Pregleda politike zapošljavanja je posjetio zemlju u lipnju 2007. Cilj je bio prikupljanje dodatnih

informacija i detaljnije razmatranje specifičnih pitanja tržišta rada. 1

2.1 Pregled gospodarsko-socijalnog stanja

Makroekonomska sredina BiH još uvijek je pod negativnim utjecajem sukoba iz perioda 1992.-1995.

Realni ekonomski rast je i dalje jak i stabilan od početka 2000., iako se taj nivo ne može uporediti sa

stopama rasta odmah nakon sukoba, koje je potakla masovna međunarodna pomoć. Bruto domaći

proizvod (BDP) po glavi stanovnika tkođer izgleda da je u trendu porasta, iako je uporedba s protokom

vremena problematična zbog nedostataka pouzdanih podataka o ukupnom stanovništvu.2 Vanjski

debalansi predstavljaju najozboljniji makroekonomski izazov s kojim se suočava BiH. Negativna platna

bilanca je uvelike rezultat krajnje negativne trgovinske bilance. Liberalizacija trgovine uz kurs razmjene

valuta fiksiran za euro značio je brz porast uvoza- uglavnom potrošačke robe- dok se izvoze većinom

proizvodi s niskom dodanom vrijednošću, poput sirovina, poljoprivrednih proizvoda i energije. Izražena

je zabrinutost zbog niske razine ulaganja, a to se pripisuje ekspanziji kreditiranja kućanstava, a ne

gospodarstva. Međutim, MMF zapaža da su i tempo financijskog produbljivanja i početna koncentracija

kreditiranja kućanstava u skladu s onim u drugim zemljama centralne i jugoistočne Europe.

1 Rosas G., Corbanese V., O'Higgins N. (2009). Pregled politika zapošljavanja, Bosna i Hercegovina. Strasbourg, str. 5.,7.2 Od 1991. do 2013.g. nije bilo popisa pučanstva. Rat i poslijeratni period doveli su do masovnog kretanja stanovništva, što dovodi do problema u odsustvu popisa, kada su u pitanju brojke vezane za popis (poput BDP-a po glavi stanovnika). Prvi preliminarni rezultati popisa pučanstva u BiH 2013. su objavljeni 5. studenog 2013. godine od Agencije za statistiku BiH. Prema toj publikaciji su 3.791.662 osobe popisane, 2.371.603 osobe u FBiH, 1.326.991 u RS-u i u Distriktu Brčko 93.028 osoba. Preliminarni rezultati popisa podložni su promjenama tijekom statističke obrade podataka, a konačni rezultati popisa biće publikovni sukcesivno, u razdoblju od 1. srpnja 2014. do 1. srpnja 2016. godine. Pre nekim podacima od 2010.-2014.

4

Stopa siromaštva

Postotak promjene

2001- 20042001. 2004.

Bosna i Hercegovina 19,5 17,8 -8,7

Federacija BiH (FBIH) 16,3 15,4 -5,5

Republika Srpska (RS) 24,8 20,8 -16,1

Privatizacijom i početnim investicijskim projektima u hidroenergetske objekte i puteve se također

očekuje da značajno pridonesu rastu u narednim godinama.

Relativno sporo zapošljavanje spriječava ekonomski rast i zajednička je karakteristika „ranih“ faza

tranzicije u cijeloj regiji i s obzirom na odgođeni proces tranzicije u BiH zbog sukoba- nije nerazumno

očekivati da će rastu formalnom zapošljavanju uslijediti, posebno ako se napori na formalizaciji

ekonomskih aktivnosti dalje ojačaju i prošire (osobito uvođenjem PDV-a 2006. godine). 3

Većina novijih procjena o siromaštvu u BiH zasnovana je na Pregledu mjerenja životnog standarda i

odnosi se na godinu 2004. Iako pati od problema s veličinom uzorka i ograničenja sa zastupljenošću

(veličina uzorka 2004. godine bila nešto malo preko 6.500 ili u regionu ili 1.5-2 postotaka stanovništva,

ovisno od toga koja se procjena broja stanovništva koristi), taj pregled ima veliku prednost zbog toga što

ima prikupljene godišnje podatke na konzistentan način iz 2001. i 2004. Prema izvoru, stopa siromaštva

je opala sa 19,5 % iz 2001. na 17,8 % u 2004., kako prikazuje tabela 1.4

Tabela 1: Stope siromaštva u Bosni i Hercegovini, 2001-2004.

Izvor: EPPU, Ekonomski trendovi, Godišnji izvještaj 2006, op.cit.

Iako je siromaštvo kako izgleda u cjelini opalo, ono je jako koncentrirano kod posebnih grupa, osobito

kod članova domaćinstva s troje ili više djece (66%), izbjeglica i raseljenih osoba (37%), starijih osoba

(31%), nezaposlenih (29%) i osoba s niskim obrazovnim nivoom (24%). U Srednjoročnoj razvojnoj

strategiji usvojenoj 2004. ustanovljen je cilj smanjenja siromaštva za 20% do 2007. Iako još nema na

raspolaganju pouzdanih podataka, stopa smanjenja siromaštva postignuta tijekom razdoblja 2001-

2004. nije bila dovoljna za postizanje tog cilja, tj. održive stope rasta nisu bile dostatne za postizanje

ciljanog smanjenja.

U travnju 2006., u Bosni i Hercegovini obavljen je prvi nacionalni Pregled radne snage (LFS). Taj posao

3 Rosas G., Corbanese V., O'Higgins N. (2009). Pregled politika zapošljavanja, Bosna i Hercegovina. Strasbourg, str. 8., 12., 13.4 Ima mnogo načina za mjerenje siromaštva. Tabela prikazana u tekstu zasnovana je na konceptu apsolutnog siromaštva mjerenom cijenom osnovne potrošačke korpe. U svrhu međunarodnih uporedbi, uobičajeniji indikatori vezuju se za fiksnu granicu siromaštva (npr. USD 4,30 i USD 2,15 dnevno koristi Svjetska banka za definiciju siromaštva i krajnjeg siromaštva) ili se koriste relativni pokazatelji siromaštva (na primjer, UNDP koristi 60 procenata srednjeg prihoda za definiranje lica koja su „pod rizikom“ od siromaštva).

5

ponovljen je 2007., što je stvorilo osnovu za pouzdane podatke o tržištu rada u zemlji. Druge

raspoložive informacije sastoje se od evidencije registrirane zaposlenosti i nezaposlenosti i Pregleda

mjerenja životnog standarda (LSMS) obavljenog za period 2001-2004. Procjena broja stanovništva koju

koristi većina nacionalnih i međunarodnih institucija govori o broju stanovništva od 3,843.000 osoba u

2006. godini. Međutim, procjena broja stanovništva korištena kao osnova za LFS bila je 3,372.000

osoba. Kako je izloženo prije, prvi preliminarni rezultati popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini

2013. su objavljeni 5. studenog 2013. godine od Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine. Prema toj

publikaciji su 3.791.662 osobe popisane. Stopa sudjelovanja radne snage u BiH niža je nego u

susjednim zemljama – osim Crne Gore. To je zbog krajnje niske stope sudjelovanja žena. Stope

sudjelovanja muškaraca su samo malo ispod onih u Bugarskoj, Hrvatskoj i Rumuniji, a stope žena su

negdje za oko 20% niže nego kod balkanskih susjeda. Odnos zavisnosti je u stvari niži nego u Hrvatskoj

i uporediv je s nivoima iz EU. U odsustvu pouzdanih podataka o trendovima porasta stanovništva, teško

je reći mnogo o implikacijama toga. Međutim, ako je rast stanovništva u opadanju, zemlja bi se mogla u

narednih 15-20 godina suočiti s krizom u ponudi radne snage, osim ako se ne riješi neaktivnost i nisko

učešće žena na tržištu rada. Slično onima u mnogim zemljama srednje i istočne Europe, stope

nezaposlenosti su značajno veće među ženama nego među muškarcima. Zanimljivo je da je razlika

među spolovima manje naglašena u RS, usprkos činjenici da žene u RS imaju znatno veće stope

sudjelovanja u radnoj snazi. Stopa nezaposlenosti kod mladih je mnogo veća nego kod odraslih, iako je

ta razlika manje naglašena u Bosni i Hercegovini nego što je u drugim zemljama. Odnos stope

nezaposlenosti među mladima i među odraslima (u najproduktivnijem dobu) je 2,1, blago naglašenija

kod muškaraca u FBiH, gdje dostiže 2,4. Taj odnos je prilično nizak u odnosu na neke susjedne zemlje.

U Hrvatskoj, Rumuniji i Srbiji, odnos nezaposlenosti između mladih i odraslih je 3,5 a u Bugarskoj

iznosi 2,5. Nadalje, taj koeficijent je veći u FBiH, gdje mladi predstavljaju malo veći dio stanovništva.

Različite studije istraživale su omjer do kog relativna veličina grupacije mladih utječe na stopu

nezaposlenosti kod mladih u nizu zemalja.5

Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, na dan 30.09.2014. u Bosni i Hercegovini je bilo

547.937 osoba na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja u Bosni i Hercegovini. U odnosu na

prethodni mjesec broj nezaposlenih osoba je manji za 4.382 osoba ili 0,79%. Nezaposlenost se smanjila

u Federaciji BiH za 2.312 osoba (0,59%), u Republici Srpskoj za 2.029 osoba (1,39%) i u Brčko

distriktu BiH za 41 osobu (0,34%). U isto vrijeme,a prema podacima Agencije za statistiku BiH, u

kolovozu 2014. godine, broj zaposlenih u pravnim osobama u BiH iznosio je 701.654, a od toga 289.127

žena. U odnosu na srpanj 2014. godine, broj ukpuno zaposlenih u pravnim osobama ostao je isti, a broj

zaposlenih žena se smanjio za 0,3%. Najveći broj evidentirane nezaposlenosti čine lica sa trećim

5 Rosas G., Corbanese V., O'Higgins N. (2009). Pregled politika zapošljavanja, Bosna i Hercegovina. Strasbourg, str. 15., 16., 24.

6

stupnjom obrazovanja KV radnici 34,45%, te NKV radnici 27,25%.6 Aktuelna ekonomska kriza u

svijetu i BiH uzrokovala je porast broja nezaposlenih u posljednjim godinama. Kao što je prikazano u

tabeli 2, u Federaciji BiH, kao i na drugim nivoima vlasti u BiH, je zabilježen porast broja nezaposlenih

za razdoblje 2009-2013 i to za 31.414 osoba, odnosno za 8,1% tako da ukupan broj nezaposlenih osoba

u Federaciji iznosi 386.091, a broj zaposlenih 432.853 što znači da na jednog nezaposlenog dolazi 1,1

zaposleni (omjer nezaposleni/zaposleni 1:1,1). Trend porasta nezaposlenosti u Federaciji još bolje se

može vidjeti na poređenju trenutnog stanja sa onim od 10-ak godina unazad. Tako je u 2002. g. omjer

nezaposleni/zaposleni bio 1:1,46 (u prosincu 2002. g., broj nezaposlenih je bio 277.281 a zaposlenih

404.690 (omjer 1:1,46).).

Tabela 2. – Broj nezaposlenih lica u BiH – pregled kvartalnih izvještaja – 2009-2012

2009 2010 2011 2012 2013IV k. IV k. IV k. IV k. I k.

BiH 510.580 522.052 536.781 550.574 553.580FBiH 354.577 351.929 371.090 384.852 386.091RS 145.396 145.620 153.535 153.458 154.998Brčko 10.607 11.503 12.156 12.264

Izvor: Agencija za rad i zapošljavanje, “Statistički informator: pregled stanja tržišta rada u BiH” počev od br.14-IV/2009 do br.26-IV/2012

Kao što pokazuje Tabela br. 2 broj nezaposlenih osoba na svim nivoima u BiH je za period 2009-

2013 porastao za 31.414 osoba, odnosno za 8,1%, pri čemu je broj nezaposlenih u RS povećan za

6.899, odnosno 1,836 u Brčko distriktu.7

2.2 Funkcionalnost i učinkovitost rada javnih službi za zapošljavanje

Po Ustavu BiH, nadležnosti u sektoru rada i zapošljavanja uglavnom pripadaju entitetima.

Minimalne ovlasti Bosne i Hercegovine u sektoru rada odvijaju se u okviru Ministarstva za civilne

poslove BiH. Zakon o radu ne postoji na nivou BiH, već na nivou entiteta i županija (pet od deset

županija). Također, na nivou BiH nema zakona o zapošljavanju. Ovakva podjela ovlasti za posljedicu

ima da na nivou države ne postoji ili postoji vrlo mala ovlast oko pitanja koja proizilaze iz sektora rada

i zapošljavanja. Druga institucija koja u ovom području postoji na razini Bosne i Hercegovine jeste

Agencija za rad i zapošljavanje BiH, čije su primarne funkcije koordinacija i međunarodno zastupanje.

Funkcije Agencije za rad i zapošljavanje BiH u sektoru zapošljavanja ograničene su na koordinaciju

aktivnosti s entitetskim vlastima i institucijama zapošljavanja u vezi sa projektima za zapošljavanje, ali

samo onima koji su „od interesa za BiH“. U ovom kontekstu, nejasno je na koji način i po kojim

kriterijima pojedini projekt postaje od „interesa za BiH“ i tako potpada pod mjerodavnost ove Agencije 6 Agencija za rad i zapošljavanje [Internet] Dostupno na: http://www.arz.gov.ba/statistika/mjesecni/default.aspx?id=1644&langTag=hr-HR [pristupljeno 16.studeni 2014.]7 Centar civilnih inicijativa (CCI) (2013). Analiza politika zapošljavanja u Bosni i Hercegovini, str. 8-9.

7

i po čemu se takav projekat razlikuje od projekta koji „nije od interesa za BiH.“ Pored ove uloge,

Agencija prikuplja informacije o ponudi i potražnji za radnom snagom na međunarodnom tržištu,

podnosi te informacije entitetskim službama zapošljavanja i inicira pripremanje i potpisivanje

sporazuma iz oblasti zapošljavanja.8 Za razliku od drugih institucija zapošljavanja u BiH, koje

funkcioniraju kao izvanproračunski fondovi sa svojim izvorom prihoda (doprinosi za nezaposlenost),

Agencija za rad i zapošljavanje BiH (Agencija) je proračunski korisnik. Njezin jedini izvor

financiranja je proračun institucija BiH. U 2012, ovim proračunom je Agenciji odobren ukupan

proračun od 1.1 milion KM i ista tolika suma je i potrošena. Od ovog iznosa za plaće, doprinose i

naknade 30 zaposlenih utrošeno je 788.472 KM što predstavlja oko 72% ukupnog proračuna. Kako

administrativna razina Bosne i Hercegovine nema ovlasti za donošenje zakona iz oblasti rada i

zapošljavanja, tako ne postoje jedinstveni radni standardi niti politike zapošljavanja za Bosnu i

Hercegovinu. Ministrastvo civilnih poslova BiH i Agencija za rad i zapošljavnje BiH imaju ograničene

kapacitete i za ovlasti koje su im povjerene, tako da ne mogu značajnije uticati na situaciju u oblasti rada

i zapošljavanja.

Za razliku od državne razine, na razini FBiH prema Ustavu FBiH, ovlasti u sektoru rada i zapošljavanja

podijeljene su između Federacije BiH i županija, što znači da Federacija BiH i 10 županija imaju ovlasti

za donošenje zakona i utvrđivanje i provedbu politika iz oblasti rada i zapošljavanja. Sveukupna

nadležnost za oblast rada i zapošljavanja u Federaciji BiH pripada Federalnom ministrastvu rada i

socijalne politike, dok je na županijskoj razini ova nadležnost povjerena nadležnim županijskim

ministarstvima. Generalno govoreći, institucionalni okvir sektora rada i zapošljavanja u svim

županijama je vrlo sličan federalnoj razini. Tako, sve županije imaju ministarstva koja su nadležna za

rad i zapošljavanje te su sve uspostavile službe za zapošljavanje, koje imaju status javnih ustanova i

svoje Upravne odbore. Međutim, sama organizacija rada županijskih službi za zapošljavanje nije

standardizirana kao ni radna mjesta. Županijske službe imaju biroe za zapošljavanje po općinama, tako

da institucionalni okvir na ovom nivou čini ukupno 10 županijskih službi sa različitom organizacijom i

79 općinskih biroa za zapošljavanje.

Kako je na županijskoj razini preslikan institucionalni okvir sa federalne razine (uspostavljene službe

kao zasebne javne ustanove; upravni odbori, direktori, organizacija osnovnih službi, itd.), akteri

donošenja i provođenja politika zapošljavanja su multiplicirani, a njihovo djelovanje nije usklađeno niti

koordinirano, što donošenje i provođenje politika zapošljavanja za cijelu Federaciju čini otežanim,

sporim i neučinkovitim.9

Brojnost aktera u Federaciji BiH i raznolikost rješenja ne samo da smanjuje ukupnu efikasnost oblast

rada i zapošljavanja, već cijeli sistem čini skupim, otuđenim i nefunkcionalnim.

8 Centar civilnih inicijativa (2013)., str.10. 9 CCI (2013)., str. 11., 12.

8

2.3 Strategije i politike zapošljavanja u FBiH i BiH

Ministarstvo civilnih poslova BiH je u srpnju 2010. godine usvojilo Strategiju zapošljavanja u BiH za

period 2010 – 2014. Opći strateški ciljevi koji su utvrđeni za ovaj period su godišnje povećanje

ukupne stope zaposlenosti za 2%, godišnje, povećanje stope zaposlenosti žena za 2,5% i smanjenje

nezaposlenost mladih na 30 % do 2014. godine. Strategija predviđa niz strateških mjera za ostvarenje

ovih strateških ciljeva poput poboljšanja poslovnog ambijenta i podrške uspostavi i razvoju srednjih i

malih preduzeća; smanjenje nezaposlenosti u neformalnom sektoru; jačanje socijalnog dijaloga;

poboljšanje izrade, monitoringa i evaluacije aktivnih mjera, kao i povećanje njihove raspoloživosti

posebno za dugoročno nezaposlene, mlade u nepovoljnom položaju i nisko kvalificirana lica,

poboljšanje statističkog sustava, itd. Strategiju zapošljavanja Federacije BiH za period 2009-2013

donijela je Federalna vlada u listopadu 2008. godine i ona predstavlja jedini strateški dokument u oblasti

zapošljavanja u Federaciji BiH. Ova Strategija donesena je prije Strategije u BiH i nije usklađena sa

metodologijom i ciljevima koji su usvojeni Strategijom BiH. Donošenje Strategije zapošljavanja

Federacije BiH pratilo je i usvajanje Akcionog plana. Vrlo malo strateških ciljeva utvrđenih ovih

dokumentom je do sada realizirano.10 Jedan od razloga je pomanjkanje raspoloživih financijskih

sredstava, koja se u posljednim godinama uglavnom usmjeravaju na osiguranje materijalnih prava

nezaposlenih osoba, kako onih koja proizilaze iz osnovnog Federalnog zakona, tako i posebnih ad hoc

zakona koji se donose za pojedine kategorije populacije poput Zakona o pravima demobiliziranih boraca

i članova njihovih obitelji iz 2006. godine. Strategija zapošljavanja u BiH je pravilno uočila ključne

izazove u sektoru rada i zapošljavanja i ponudila odgovarajuće strateške mjere. Međutim, ova Strategija

ostaje mrtvo slovo na papiru jer tijela BiH nemaju mehanizme niti sredstva za njezino implementiranje.

Razlog tomu leži i u činjenici da FBiH nije sukladno podijeljenim nadležnostima strategiju i mehanizme

dogovorila sa županijama. Osim toga, FBiH nije ovaj strateški dokument pretočila u vlastite mjere niti

ih inkorporirala u postojeću strategiju. Što se tiče politika u području rada i zapošljavanja, postojeći

zakonodavni i institucionalni okvir koji uključuje 11 administrativnih razina, sa slabom ili nikakvom

vertikalnom i horizontalnom koordinacijom, čini gotovo nemogućim formuliranje, provođenje i nadzor

politika zapošljavanja u Federaciji BiH. Organizacije poslodavaca i radnika su malo (ili nikako)

uključene u oblikovanje programa zapošljavanja iako kontinuirano zagovaraju aktivnije sudjelovanje.

Njihovo djelovanje uglavnom je ograničeno na oblasti u sektoru zapošljavanja, kojim se tradicionalno

bave kolektivni ugovori (npr. utvrđivanje plaća i drugih uvjeta zapošljavanja), međutim, njihova

aktivnija uloga podrazumijeva proširivanje socijalnog dijaloga i na formuliranje, provođenje, praćenje i

10 CCI (2013). str. 14., 15.

9

evaluaciju politika zapošljavanja.

U odsustvu kapaciteta i financijskih sredstava za formuliranje i provedbu strategija i politika

zapošljavanja, kao i socijalnog dijaloga, gotovo da se i ne može govoriti o postojanju strategije, odnosno

politika u sektoru rada i zapošljavanja na bilo kojem nivou u BiH.

Trenutačno je u zavodima za zapošljavanje registrirano i iskazano kao nezaposleno ukupno 391.856

nezaposlenih u Federaciji BiH (rujan 2014.) što je u odnosu na prethodni mjesec smanjenje za 2.312,

odnosno 0,59%, od kojih 254.380 ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu, a 60.814 (65.303 bilo u

januaru) su registrirani demobilizirani vojni obveznici, koji su prema posebnom Zakonu o pravima

demobiliziranih boraca i članova njihovih obitelji (Sl. Novine FBiH 61/06; 27/08; 32/08), ostvarivali

pravo na naknadu za vrijeme trajanja nezaposlenosti, zdravstvenu zaštitu i druga prava od 2007. godine

do danas (naročito u periodu 2007 – 2011). Evidentno je da sustav socijalnih davanja, koji nezaposlenim

osobama osigurava materijalna prava kako po Federalnom zakonu, tako i druga prava po posebnim

zakonima koji se donose na ad hoc osnovi, stimulira prijavljivanje na evidencije radi ostvarivanja

različitih beneficija.

Procjene javnih službi za zapošljavanje ukazuju da oko 50% registriranih osoba nisu aktivni tražitelji

posla, što znači da je oko 190.000 osoba trenutno prijavljeno na službe rada u Federaciji radi ostvarenja

nekog prava, a ne zbog traženja posla. Način vođenja i iskazivanja evidencija nezaposlenih lica koji se

ne zasniva na registraciji aktivnih tražitelja posla, daje nerealnu sliku o stvarnom broju nezaposlenih

osoba u Federaciji BiH i nije usklađen sa standardima Međunarodne agencije rada (ILO 2009.)11. Po

ovoj “registriranoj ili administrativnoj” stopi, trenutna nezaposlenost u Federaciji BiH iznosi oko

47%, dok po službenom podatku Agencije za statistiku BiH, stopa nezaposlenosti u BiH po ILO

standardima iznosi 28% (ARS - Anketa o radnoj snazi koju svake godine provodi Agencija za statistku

BiH na reprezentativnom uzorku populacije u BiH).

2.4 Kapaciteti za posredništvo u zapošljavanju12

Županijske službe za zapošljavanje su uspostavljene u skladu sa klasičnim modelom organizacije javnih

institucija i funkcioniraju kao neovisne institucije. Sve službe za zapošljavanje imaju upravna vijeća,

ravnatelje, prateću administraciju i pomoćno osoblje. Stoga je znatan dio ljudskih i finansijskih resursa

usmjeren na zadovoljenje ovog statusa. U županijskim službama za zapošljavanje u Federaciji BiH

trenutno radi 541 zaposlene osobe (u FZZZ radi 53 zaposlena tako da je ukupan broj uposlenih u

službama za zapošljavanje u FBiH 594), od kojih 243 radi u sjedištima službi, dok 298 radi u općinskim 11 Po ILO definiciji nezaposlenom osobom se smatra “osoba koja ima više od 15 godina i a) koja nije u referentnom tjednu obavljala nikakvu aktivnost za plaću ili naknadu; b) je u toku četiri tjedna(referentna i tri prethodna) aktivno tražila posao ili je našla posao i u skoroj budućnosti će početi raditi; c) bi mogla početi raditi u toku naredna dva tjedna ako joj bude ponuđen posao.”12 Centar civilnih incijativa (2013). Analiza politika zapošljavanja u BiH. Sarajevo, str. 17.

10

službama. Podaci o zaposlenim, ukazuju da je postotak osoblja koje direktno radi sa nezaposlenim u

odnosu na ukupan broj osoblja službi za zapošljavanje različit od županije do županije i u prosjeku

iznosi oko 52%. To znači da oko 281 zaposlenih u svim županijskim službama za zapošljavanje u

Federaciji neposredno radi sa oko 386.091 nezaposlenih osoba, odnosno da na svakog zaposlenog u

službama za zapošljavanje u prosjeku dolazi više od 1300 nezaposlenih osoba. U usporedbi sa

standardom Europske Unije da na svakih 300 nezaposlenih osoba treba da bude osiguran jedan

zaposleni u službi kako bi se nezaposlenim osobama mogla pružiti adekvatna pomoć u traženju posla,

jasno je da je rad biroa za zapošljavanje u njihovoj primarnoj funkciji posredništva i savjetovanja u

zapošljavanju daleko ispod svakog standarda. Isto tako, ovaj podatak implicira da jedan službenik

službe može posvetiti u prosijeku oko 11 minuta13 na svakog nezaposlenog, odnosno da po satu primi 5

do 6 nezaposlenih osoba. Situacija u praksi je zasigurno još gora jer nezaposlene osobe ne dolaze u

ravnomjerno raspoređenim vremenskim intervalima tijekom dana, već obično na biro dolaze u velikom

broju u pojedinim udarnim terminima što znači da im se praktično ne posveti ni minimum potrebnog

vremena. Poseban problem svakako predstavlja dolazak velikog broja osoba koja nisu aktivni tražitelji

posla već na službe dolaze samo radi prijave na zdravstveno ili mirovinsko osiguranje, što sveukupno

onemogućava izgradnju savjetodavne i posredničke funkcije službe i njihove istinske podrške

nezaposlenim osobama u iznalaženju posla.

Model organizacije i način rada javnih službi za zapošljavanje u praksi rezultira u nedostatku kadrova

koji rade na poslovima posredništva u zapošljavanju i pružanju individualnih savjeta nezaposlenim

osobama. Posebno su nedostatni kadrovi u općinskim službama, koji i obavljaju tradicionalnu uslugu

posredništva i savjetovanja. Zato su u postojećem sustavu osnovne funkcije službi za zapošljavanje u

FBiH svedene na: registraciju nezaposlenih osoba, provjeru njihove podobnosti za naknade za

nezaposlenost, zdravstveno i mirovinsko osiguranje tj. sve pasivne mjere te osiguranje osnovnih

informacija o slobodnim radnim mjestima.

Iako zapošljavaju dovoljan broj osoblja, postojeće službe za zapošljavanje u županijama nemaju

potrebne kapacitete za posredništvo u iznalaženju posla i pružanje individualnih savjetodavnih

usluga o prilikama za posao, obrazovanje ili obukama, te su u osnovi neefikasne u odnosu na ono

što bi ove službe trebale raditi.

13 Projekcija vremena posvećenog nezaposlenom zasnovana je na sljedećim pretpostavkama: 21 radni dan u mjesecu, javljanje u biro u prosjeku jednom u dva mjeseca, 6 sati dnevno rada sa nezaposlenim osobama (savjetovanje, evidentiranje, informiranje, izdavanje potvrda isl.) i 2 sata rada na ažuriranju baze podataka, kartoteke, oglasa i dr.

11

3. POLITIKA ZAPOŠLJAVANJA EUROPSKE UNIJE14

Važna načela, ciljevi i aktivnosti u Ugovoru o Europskoj Uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske

unije obuhvaćaju poticanje visokog stupnja zaposlenosti razvijanjem koordinirane strategije, posebno u

pogledu stvaranja stručne, obučene i prilagodljive radne snage te tržišta rada koja mogu reagirati na

ekonomske promjene. Prema horizontalnoj klauzuli iz članka 9. UFEU-a, cilj postizanja visokog stupnja

zaposlenosti uzima se u obzir pri određivanju i provedbi politika i aktivnosti Unije.

„U Europi je više od 26 milijuna nezaposlenih, uključujući više od 5,5 milijuna mladih. Takva razina

nezaposlenosti uz sve veće siromaštvo i socijalnu isključenost jednostavno nije prihvatljiva. Ako ne

uspijemo otvoriti više novih radnih mjesta, ne možemo osigurati održiv oporavak. Europska unija nije

dio problema. Ona ja dio rješenja.“15

Europska unija temelji se na konceptu socijalnog tržišnog gospodarstva. Među prioritetnim ciljevima

EU Ugovora O EU puna su zaposlenost, socijalni napredak, socijalna uključenost, socijalna zaštita,

solidarnost i socijalna kohezija. Europska unija donijela je 2010. godine desetogodišnju strategiju rasta u

cilju prevladavanja krize koja još uvijek pogađa mnoge države članice – Europa 2020. Strategijom se

nastoje stvoriti uvijeti za pametan, održiv i sveobuhvatan rast. Kako bi se to ostvarilo, postavljeno je 5

ključnih ciljeva koja EU mora postići do 2020. Oni uključuju zapošljavanje, obrazovanje, istraživanje i

inovacije (povećanje sudjelovanja na tržištu rada osoba u starosnoj dobi od 20 do 64 godine na 75% do

2020; smanjivanje stope prekida školovanja na 10%(s 15%) i povećanje broja osoba u starosti od 30 do

34 godine s visokoškolskim ili sličnim obrazovanjem na najmanje 40% umjesto 31%), socijalno

uključivanje i smanjenje siromaštva (smanjivanje broja ljudi kojima prijeti siromaštvo i socijalna

isključenost za najmanje 20 milijuna) te klimatske promjene/energiju. EU osobito nastoji smanjiti stopu

nezaposlenosti mladih, koja je više nego dvostruko veća od stope nezaposlenosti odraslih (23,6% u

usporedbi s 9,5% u studenom 2013.godine). Godine 2012. 124,5 milijuna ljudi u EU-u, tj. 24,8 %

stanovništva, bilo je suočeno s rizikom siromaštva ili socijalne isključenosti. Veliki dio tih ljudi su žene

i djeca. Nadalje, nešto više nego svaka šesta osoba u EU-u (18,5 %) bila je materijalno uskraćena u

2011. Smatra se da je nešto manje od polovine (8,9 % ukupnog stanovništva) suočeno s teškom

materijalnom oskudicom te ne može zadovoljiti potrebe koje se smatraju osnovnima za dostojanstven

život u Europi, a to su primjerice odgovarajuće grijanje, neočekivani troškovi, perilica rublja, telefon ili

automobil. U najsiromašnijim zemljama taj je postotak veći od 45 %. Osim toga, oko 10 % radno

sposobnih Europljana živi u kućanstvima bez zaposlenih osoba. Neosporno je da se uslijed gospodarske

krize situacija pogoršala, što je u 21. stoljeću potpuno neprihvatljivo. Stoga je jedan od glavnih ciljeva

strategije Europa 2020. do kraja desetljeća izvući iz siromaštva najmanje 20 milijuna ljudi.

14 Europska komisija (2014). Politike Europske unije: Zapošljavanje i socijalna pitanja. Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije.15 László Andor, europski povjerenik za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje

12

3.1 Instrumenti politike EU

Godine 2010. stvoreno je ključno sredstvo politike: „europski semestar“ koji traje od siječnja do srpnja

svake godine. Njime se omogućuje zajednička analiza gospodarskih politika država članica na razini

EU-a i donošenje preporuka EU-a za pojedinačne države prije nego što vlade izrade nacrte svojih

proračuna i predaju ih na raspravu nacionalnim parlamentima. Znatan broj tih preporuka odnosi se na

zapošljavanje, socijalnu zaštitu i uključivanje. S obzirom na to da se politike zapošljavanja, socijalnih

pitanja i uključivanja učinkovitije uvode na razini država članica, uloga je EU-a u tim područjima

poduprijeti i dopuniti aktivnosti nacionalnih nadležnih tijela. U tu svrhu EU se koristi takozvanom

„otvorenom metodom koordinacije” (OMK). To je okvir za suradnju unutar kojeg se nacionalne

politike svih zemalja EU-a u tom području mogu usmjeriti prema zajedničkim ciljevima te ih kasnije

može nadzirati EU. Ugovorom o EU-u sindikatima i udrugama poslodavaca dopušta se mogućnost

sklapanja sporazuma na razini EU-a. Sporazumi o određenim pitanjima mogu se provoditi kao europsko

zakonodavstvo. EU donosi zakonodavstvo kojim se utvrđuju minimalni zahtjevi na razini EU-a. Države

članice ugrađuju pravo EU-a u svoje nacionalno pravo („prenošenje”), provode ga te pri tome

osiguravaju sličnu razinu zaštite prava i obveza u cijelom EU-u.

Kao dio načela slobodnog kretanja sadržanog u Ugovoru, građani imaju pravo na sljedeće: a) traženje

posla u drugoj zemlji EU-a; b) rad u drugoj državi članici bez radne dozvole; c) boravak u drugoj državi

članici dok traže posao; d) ostanak u drugoj državi članici i nakon završetka posla; e) jednako

postupanje kao s državljanima te države članice u pogledu pristupa zaposlenju, radnih uvjeta i svih

ostalih socijalnih i poreznih povlastica. Općenito govoreći, zakonodavstvo EU-a o slobodnom kretanju

radnika primjenjuje se i na Islandu, u Lihtenštajnu i Norveškoj (koji su dio Europskog gospodarskog

prostora (EGP)) te u Švicarskoj. Dva su glavna područja obuhvaćena radnim pravom na razini EU-a: 1)

radni uvjeti (uključujući radno vrijeme, rad u nepunom radnom vremenu i na određeno vrijeme te

upućivanje radnika); i 2) obavještavanje i savjetovanje radnika (uključujući i slučajeve kolektivnih

otpuštanja viška radnika i prijenosa poduzeća).

Financijski instrumenti:

Europski socijalni fond (ESF) – jedan od strukturnih fondova EU-a osnovan je 1957. s ciljem

smanjenja razlika u blagostanju i životnom standardu diljem država članica i regija. EFS čini oko 10 %

ukupnog proračuna EU-a, a njegovim sredstvima financiraju se deseci tisuća projekata u cijeloj Uniji.

Europski fond za prilagodbe globalizaciji (EGF) otpuštenim radnicima osigurava pomoć po mjeri

kao odgovor na specifična masovna otpuštanja na europskoj razini. Od 1. siječnja 2014. područje

djelovanja Fonda prošireno je na radnike otpuštene zbog neočekivanih kriza kao i na kategorije radnika

koje prethodno nisu bile obuhvaćene područjem djelovanja EGF-a.

13

© H

eide

Ben

ser/

Cor

bis

Za razdoblje od 2014. do 2020. tri postojeća financijska instrumenta kojima izravno upravlja Europska

komisija – Program za zapošljavanje i socijalnu solidarnost (Progress), Europska mreža javnih

službi za zapošljavanje EURES i Europski instrument mikrofinanciranja – udružena su u okviru

jedinstvenog novog programa pod nazivom EaSI: program EU - a za zapo š ljavanje i socijalne inovacije .

3.2 Što čini Europska Unija na ovom području?

Europska komisija poduzima konkretne mjere za pomoć raznim kategorijama ljudi (npr. nezaposlenima)

i za poticanje aktivnosti na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, uzimajući u obzir nove izazove.

Slijedi nekoliko primjera inicijativa koje su u tijeku.

Zaposlenost mladih

U prosincu 2012. Europska komisija donijela je paket mjera za zapošljavanje mladih, među kojima se

posebno Jamstvom za mlade osigurava mladima do 25 godina da u roku od četiri mjeseca nakon što

završe formalno obrazovanje ili izgube posao ponudi kvalitetna ponuda za posao, nastavak obrazovanja,

naukovanje ili pripravništvo. U okviru Jamstva EU-a za mlade svaka država članica uspostavlja nova

partnerstva među nacionalnim ministarstvima, središnjim i lokalnim tijelima vlasti te između svijeta

obrazovanja, poduzetništva, organizacija mladih, agencija za zapošljavanje, socijalnih i zdravstvenih

usluga u cilju poduzimanja strukturnih reformi. 2013. godine pokrenut je Europski savez za

naukovanje radi povezivanja raznih javnih i privatnih sudionika koji žele poboljšati ponudu, kvalitetu i

ugled naukovanja, a Europska komisija predložila je Kvalitativni okvir za pripravništvo kojim se

mladima osigurava pripravništvo kao istinska odskočna stepenica na tržištu rada. Trenutačno svako

treće pripravništvo ne ispunjava standarde u pogledu radnih uvjeta ili obrazovnih sadržaja.

Paket mjera za zapošljavanje „Oporavak i visoka stopa zaposlenosti”

Ovim se paketom mjera i prijedloga, koje je Europska komisija donijela 2012., zemljama EU-a

omogućuje poticati zapošljavanje smanjivanjem poreza na rad ili povećanjem potpore novim

poduzećima. Očekuje se da će se u sektoru obnovljivih izvora energije udio zaposlenih u proizvodnji

energije povećati s 19 % u 2010. na 32 % do 2020. (otprilike 3 milijuna ljudi do 2020.). Europa može

preuzeti vodeću ulogu u području korištenja obnovljivim izvorima energije i povećati svoja izvozna

tržišta. Time bi se stvorile dodatne mogućnosti zapošljavanja. Oko 21 milijun radnih mjesta u Europi na

neki je način povezano s okolišem, a u budućnosti će ih biti i puno više. Prema istraživanju

Eurobarometra iz 2011., 78 % Europljana vjeruje da se borbom protiv klimatskih promjena može

potaknuti gospodarstvo i otvoriti nova radna mjesta. EU će uložiti 105 milijardi eura za pomoć nizu

gospodarskih sektora da se okrenu „zelenim” tehnologijama te za promicanje novih mogućnosti

zapošljavanja u održivom, niskougljičnom gospodarstvu.

14

© carlos

EURES

EURES je mreža za radnu mobilnost u koju su uključene sve zemlje EU-a te Norveška, Island,

Lihtenštajn i Švicarska. U okviru EURES-a poslodavcima, tražiteljima zaposlenja i svim građanima koji

žele iskoristiti prednosti slobodnog kretanja radnika pružaju se informacije, smjernice i usluge

posredovanja pri zapošljavanju. Usluge na terenu pruža 900 savjetnika EURES-a, a u studenome 2013.

na internetskom portalu EURES-a bilo je oglašeno oko 1 900 000 slobodnih radnih mjesta, više od 1

200 000 životopisa i oko 32 000 registriranih poslodavaca. EURES godišnje omogući oko 150 000

osoba koje traže zaposlenje da dobiju posao ili ponudu za zaposlenje. Ciljani programi će se u razdoblju

od 2014. do 2020. i dalje razvijati (primjerice „Tvoj prvi posao preko EURES-a” za pomoć mladima

između 18 i 30 godina koji traže posao u drugoj zemlji EU-a te malim i srednjim poduzećima koja ih

žele zaposliti). Portal EURES-a i njegovi samoposlužni alati moderniziraju se, uključujući internetsku

inačicu Europskih dana zapošljavanja u cijelom EU-u. Početkom 2014. Europska komisija predložila je

nove reforme EURES-a za daljnje poboljšanje njegove učinkovitosti. Zahvaljujući EURES-u osigurat će

se više ponuda za zaposlenje, povećat će se vjerojatnost usklađivanja ponude s potražnjom te će se

poslodavcima, posebno malim i srednjim poduzećima, pomoći da brže i na odgovarajući način popune

slobodna radna mjesta.

Program Progress

Program Progress koristi 61% sredstava iz proračuna Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije

(550 milijuna eura). U okviru Progressa podupiru se aktivnosti snažne europske dimenzije, primjerice

usporedne analize, uzajamnog učenja i razmjene praksi u području zapošljavanja i socijalnih politika.

Približno 100 milijuna eura posebnih sredstava namijenjeno je testiranju novih rješenja u ključnim

područjima politika zapošljavanja i socijalnih politika, primjerice zapošljavanju i uključivanju mladih.

Najuspješniji i najveći projekti mogu se provesti uz potporu Europskog socijalnog fonda (ESF). Oko

160 milijuna eura (18 % proračuna programa za zapošljavanje i socijalne inovacije) namijenjeno je

mreži EURES u okviru koje se osobama koje traže posao u drugim državama članicama pružaju

informacije i savjeti. Oko 200 milijuna eura (21 % proračuna programa za zapošljavanje i socijalne

inovacije) namijenjeno je širenju potpore davateljima mikrokredita i institucijama kako bi se poboljšala

dostupnost zajmovima. Time se podržava razvoj tržišta socijalnog ulaganja, a socijalnim poduzećima

lakši pristup financiranju. Od uspostave instrumenta mikrofinanciranja Progress 2010. godine, oko 9

000 poduzetnika iskoristilo je zajmove u vrijednosti od više od 80 milijuna eura.

EU će nastaviti poduzimati mjere za rješavanje problema nezaposlenosti, s kojim se trenutačno

susreću milijuni Europljana, posebnu pažnju posvećujući teškom položaju mladih, posebno

pogođenih nezaposlenošću. Europska komisija nastavit će s promicanjem slobodnog kretanja

15

radnika na istinskom tržištu rada EU-a kako bi poboljšala stanje u području gospodarstva i

zapošljavanja.

16

4. MJERE I PREPORUKE

Inicijativa Foruma za prosperitet i zapošljavanje je prerasla u daleko najveći savjetodavni proces oko

ekonomskih reformi u Bosni i Hercegovini, kako u zemlji tako i iz inozemstva. Naravno, nitko ne misli

da je moguće promijeniti ekonomiju preko noći. Postignut je konsenzus velike većine oko rasporeda

prioritetnih reformi i mjerama koje se moraju poduzeti.16 Šest prioritetnih reformi Sporazuma za rast i

zapošljavanje u BiH, koje su odobrile međunarodne financijske institucije i EU, su sljedeće:

1. Poreska opterećenja na rad

Ukoliko poslodavac u BiH želi isplatiti plaću potencijalnom zaposleniku u iznosu od 1.000 KM, prvo

mora platiti 600 KM (u prosjeku) vlastima kroz poreze i socijalne doprinose.17 Ovakav izrazito visok

iznos za plaćanje djeluje kao značajan faktor odvraćanja od zapošljavanja i često rezultira time da

poslodavci odlučuju da uopćte nikoga ne zaposle ili da zaposle ljude mimo znanja nadležnih vlasti.

Bosna i Hercegovina treba smanjiti troškove rada s trenutnog nivoa koji je blizu 40% ukupnih troškova

rada, prema prosjeku za nove članice Europske unije, na 35%. Ovo bi se postiglo kombinacijom

sljedećeg: a)smanjenjem tekućij vladinih izdataka; b)proširenjem porezne baze kako bi se uključilo više

izvora prihoda; c)poboljšanjem efikasnosti u zdravstvenim i mirovinskim sustavima; d)zamjenom dijela

financiranja drugim izvorima prihoda (kao npr. PDV).

2. Prepreke zapošljavanju

Pored visokih poreza, visoke plaće u javnom sektoru ilustriraju okruženje u kome „insajderi“ (sa

sigurnim poslovima) štite svoje pozicije i prihode na račun „autsajdera“ (posebno nezaposlenih).

Stvaranje radnih mjesta u privatnom sektoru je otežano značajnim administrativnim barijerama,

potrebom davanja značajnih beneficija, kompliciranim i neusaglašenim zakonima u različitim

nadležnostima, te suprotstavljenim tumačenjima sudova u oblasti radnih odnosa, što stvara nesigurnost

kako za poslodavce, tako i za zaposlene.18 Nadalje, visoki troškovi započinjanja radnog odnosa idu pod

ruku s visokim troškovima procesa prestanka zaposlenja koji uključuju zahtjev za plaćanje obaveznih

otpremnina za 31 tjedan u poređenju sa prosjekom od 25 u novim zemljama članicama Europske unije.

Zbog ograničenog radnog iskustva, još je teže za mlade da pronađu zaposlenje. Iz razloga što su često

spremni da prihvate privremene aranžmane u cilju dobijanja nekog početka u životu, mladi su još više

oštećeni i obeshrabreni restriktivnim praksama zapošljavanja, nedostatkom fleksibilnosti u kolektivnim

16 Forum za prosperitet i zapošljavanje (2014). Sporazum za rast i zapošljavanje u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, str. 5-11.17 Ovi porezi (i doprinosi) predstavljaju "klin" između onoga što poslodavac plaća i šta radnik prima. Porezni klin u BiH je više od 40% ukupnih troškova rada u odnosu na prosjek za 12 novih država članica Europske unije (osim Hrvatske) od oko 35%. Podaci za Bosnu i Hercegovinu su izračunati iz zvaničnih izvora. http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-DU-14-001/EN/KS-DU-14-001-EN.PDF

18 Bijela knjiga 2012/13, Vijeće stranih investitora, Sarajevo. Na http://www.fic.ba/pdf/White_Book_2012-13.pdf

17

ugovorima (između poslodavaca i sindikata) i preprekama za privremeni rad.

Pristup poslovima treba da bude otvoren za svakoga, naročito za mlade ljude, te je potrebno eliminirati

restriktivne prakse koje štite one koji su već u radnom odnosu: Bosna i Hercegovina treba usvojiti set

reformi tržišta rada kako bi se povećalo stvaranje novih radnih mjesta, uključujući i mjere koje će: a)

promovirati reguliranje plaća na osnovu vještina i učinka umjesto staža; b)smanjiti administrativno

destimuliranje pri zapošljavanju i uskladiti radno zakonodavstvo; c)reformirati proces kolektivnog

pregovaranja i utvrđivanja minimalne plaće; te d)aktivno promovirati uključivanje mladih u radnu

snagu i omogućavanje privremenog zaposlenja.

3. Poslovna klima

Prepreke za ulaganje također treba elimnirati. Prema indikatorima poslovanja Svjetske banke

(engl.Doing Business), od 189 zemalja, Bosna i Hercegovina je rangirana na 107. mjestu, između

Barbadosa i Nepala.19 BiH ima najniži rang u regionu po indeksu tranzicije EBRD-a i mjera poboljšanja

provedenih u protekle dvije decenije. I zato nije slučajno da je Bosna i Hercegovina predzadnja u

regionu (nakon Albanije) kada je riječ o direktnim stranim ulaganjima (po glavi stanovnika).20 Niska

pozicija BiH prema pokazateljima poslovanja odražava ozbiljne poteškoće pri registraciji novog

poslovanja, pribavljanju dozvola i pristupu uslugama (poput npr. električne energije), izvršenju ugovora

i plaćanju poreza. Postoje razlike u registraciji i drugim procedurama između entiteta, naravno, ali to

samo dodatno komplicira i duplicira rad i nudi male garancije za potencijalne ulagatelje. Bosna i

Hercegovina je ionako prilično mala privreda i nema smisla dalje dijeliti ekonomski prostor. Na kraju,

tržište može postati premalo za isplativost ulaganja. Mjere u tom cilju podrazumijevaju: a)skraćivanje

broja i trajanja zahtjeva za pokretanje poduzeća; b)ubrzanje postupka za dobivanje građevinskih

dozvola i snabdijevanje električnom energijom; c)usmjeravanje poreznih procedura radi jednostavnijeg

poštivanja sustava.

4. Poduzeća

ERBD napominje da BiH ima značajan ekonomski potencijal u velikom broju sektora. Zemlja ima

snažno industrijsko naslijeđe, bogato snadbijevanje energijom i značajne resurse za podršku

prerađivačkoj industriji. Ali, posljednih godina ostvaren je tek manji napredak u iskorištavanju ovoga

potencijala, a zemlja zaostaje za drugima u regionu u većini reformi i poslovnih pokazatelja. 21 BiH ima

najlošije rezultate od svih u procesu rekonstruiranja velikih poduzeća. Mnoga od njih se još uvijek

oslanjaju na (skrivenu) pomoć ili subvencije, umjesto pokretanja na profesionalnoj i financijskoj osnovi.

Primjena stečajnog zakonodavstva je slaba, a unatoč značajnim planovima za privatizaciju tek nekoliko

velikih poduzeća je dovedeno na tržište.Dominantne firme, povezane s vlastima, često zloupotrebljavaju

19 http://www.doingbusiness.org/rankings20 ht tps://www.imf.org/external/pubs/ft/wp/2014/wp1416.pd f, str.18.21 EBRD Strategija za Bosnu I Hercegovinu, 2014. na http://www.ebrd.com/pages/news/press/2014/140122.shtml

18

svoju svoju tržišnu moć (i veze) i podrivaju potencijal drugih poduzeća u tržišnoj utakmici.

Bosna i Hercegovina ima slab privatni sektor i ozbiljne poteškoće u privlačenju ulagatelja. Potrebni su

bolji zakoni i prakse zaštite ulagatelja, uključujući: a)snažniji kodeks korporativnog upravljanja, koji

obuhvaća izvršenje sankcija; b)snažnije prakse upravljanja rizikom u cilju poboljšanja pristupa

financiranju (posebno za nova poduzeća); i c)snažniji stečajni okvir u cilju bržeg rješavanja i lakšeg

restruktuiranja.

5. Korupcija

Korupcija ubija inicijativu i investicije u svakom gospodarstvu, ali ju je veoma teško izmjeriti ili

predvidjeti. Potencijalni investitori se oslanjaju na istraživanja koja bi trebala da im ukažu u kojem

smjeru ne bi trebali da idu, a prema njima se BiH nalazi na dnu ljestvice u poređenju s drugim državama

bivše Jugoslavije. Bosna i Hercegovina je rangirana na 72 mjestu od ukupno 177 ispitanih zemalja u

svijetu.22 Prema drugima istraživanjima, skoro ¾ poslovnih ljudi u BiH vide korupciju kao značajnu

prepreku za poslovanje23 i najkonkretnije, više od 5% njih je odlučilo da ne ulaže velike investicije zbog

straha od mita. Šire gledano, korupcija je rangirana kao treća najvažnija prepreka za investicije u

regionu. Korupcija usporava rast i razvoj i dovodi do neefikasnog provođenja javnih politika, rasipanja

javne potrošnje i iskrivljivanja tokova pomoći, a što opet dovodi do značajnog gubitka poreznih prihoda.

U proteklih nekoliko godina ostvareni su određeni pomaci u BiH, kao što su usvajanje Zakona o javnim

nabavkama, zviždačima, kao i neka uhićenja visokopoziconiranih, ali ove pomake mora podržati

snažnija implementacija, prateće mjere za provedbu zakona, kao i ukupna podrška vladavini zakona.

Bosni i Hercegovini treba snažnije poštivanje vladavine prava i reformu javne uprave. Ovaj srednjoročni

napor treba dodatno osnažiti kratkoročnim mjerama za povećanje transparentnosti propisa i smanjenjem

mogućnosti za korupciju: a)sveobuhvatno online mapiranje parafiskalnih nameta i naknade za usluge; i

b)izrada sveobuhvatnih elektronskih registara procedura za licence i dozvole.

6. Socijalna zaštita

Pored promoviranja inicijativa i industrije, moderno i brižno društvo se mora pobrinuti za one koji ne

mogu da brinu o sebi. Tu postoje dvije široke kategorije socijalne pomoći u BiH, odnosno naknade iz

osiguranja koje se financiraju doprinosima radnika, te gotovinski transferi iz proračuna koji ne dolaze iz

osiguranja za određene kategorije opće populacije. Prva kategorija treba da se samostalno financira uz

minimalne negativne učinke na ekonomske poticaj, dok je druga kategorija ispravno namijenjena

transferima za one kojima je pomoć najpotrebnija. Nažalost, svjedoci smo da je nivo socijalnih

doprinosa nedozvoljeno visok u BiH. Sustav je razvijen u vrijeme socijalizma, kada je ekonomija bila

22 http://www.transparency.org/cpi2013/results23 Business, Corruption and Crime in the Western Balkans: The impact of bribery and other crime on private enterprise, UNODC, 2013 (str.46) na http://www.unodc.org/documents/data-and-analysis/statistics/corruption/Western_balkans_business_corruption_web.pdf

19

blizu pune zaposlenosti, a siva ekonomija niska, no vremena su se promijenila i mnogi više ne plaćaju

doprinose. Nasuprot tome, svi još uvijek očekuju pomoć. Stoga je teret na onima koji plaćaju doprinose

još veći. Trenutno odnos onih koji rade u formalnom sektoru i plaćaju socijalne doprinose i onih koji

imaju pravo na zdravstvenu zaštitu je oko 1:5. Ovakva situacija ne samo da je nepravedna, već narušava

konkurentnost poduzeća i djeluje destimulirajuće na rad u formalnoj ekonomiji. U međuvremenu,

mirovinski sustav plaća visoke naknade za određene kategorije, te bilježi nizak omjer onih koji

osiguravaju naknade u odnosu na korisnike (uključujući i veliki broj slučajeva ranog umirovljena).

Suviše je lako dobiti invalidninu, a tu je i visok broj nefinanciranih povlaštenih mirovina. U cjelini,

sustav socijalne zaštite nije financijski stabilan. I, što je najvažnije, dinamika i poticaji idu u smjeru

daljnjeg pogoršanja baze financiranja i povećanja troškova. Bosna i Hercegovina troši duplo više na

gotovinske transfere koji ne dolaze iz osiguranja kao prosjek u tranzicijskim ekonomijama. Međutim,

sustav ima toliko mana da pomoć ne stiže do ljudi kojima je najpotrebnija. Za socijalne naknade na

osnovu privilegija odlaze ¾ ukupne potrošnje, a mnogi korisnici čak i nisu siromašni. Davanja odlaze

onima koji su u boljem položaju. Ovaj sustav, također, treba promijeniti. Bosna i Hercegovina mora

poboljšati proces usmjeravanja socijalne pomoći kroz niz mjera koje će učiniti politiku socijalne zaštite

efektivnijom, efikasnijom i pravičnom. Sustavi na bazi osiguranja se moraju postaviti na čvrstu

financijsku osnovu, kroz: a)usmjeravanje povlaštenih mirovina i prijevremenog umirovljenja za rizična

zanimanja; b)uvođenje razumnih sankcija za prijevremenu mirovinu i bonusa za kasno umirovljenjee u

cilju podizanja efektivne starosne granice za umirovljenje; c)uvođenje održive indeksacije naknada; i d)

podizanje socijalne pomoći za one kojima je najpotrebnija.

Pregled politike zapošljavanja u Bosni i Hercegovini (koji je pripremio Međunarodni ured za rad i

Vijeće Europe u 2007. i 2008.) je proveden u cilju pomoći vladi pri identificiranju prioritetnih područja

što bi moglo pomoći da politika zapošljavanja ponovno zauzme središnje mjesto u programima

aktivnosti ekonomskog i socijalnog razvoja. Prema njima, glavni prioriteti politike zapošljavanja u

Bosni i Hercegovini bi se trebali temeljiti na razvoju slijedećih ciljeva i strateških područja: 1)

unapređenje aktivne politike zapošljavanja, 2) jačanje zakona za zaštitu radnika koji bi obuhvatili i

nezaštićene radnike koji rade u neformalnom sektoru, 3) obrazovanje i obuka, 4) službe za

zapošljavanje i aktivne politike tržišta rada, 5) osiguranje od nezaposlenosti, 6) politike prihoda, i 7)

socijani dijalog o nezaposlenosti.24 Ove prioritete ćemo ukratko rezimirati u nastavku teksta.

24 Rosas G., Corbanese V., O'Higgins N. (2009). Pregled politika zapošljavanja, Bosna i Hercegovina. Strasbourg, str. 71-76.

20

1) Izrada aktivne politike zapošljavanja

Premda je promoviranje zapošljavanja utvrđeno kao prioritet od strane nacionalnog strateškog programa

razvoja, ne postoje jasno definirani ciljevi strategije zapošljavanja koji, rame uz rame, prate ostale

ekonomske i socijalne razvojne ciljeve, kao ni kvantitativni ciljevi za porast zaposlenosti. Vlade BiH bi

mogle razmotriti mogućnost uspostave među-institucionalnih mehanizama, uz sudjelovanje

predstavnika različitih resornih ministarstava i socijalnih partnera, čiji bi zadatak bio da identificiraju

one ekonomske i socijalne politike koje se smatraju najdjelotvornijim u promoviranju ne samo veće,

nego i kvalitetnije zaposlenosti. Paralelno, ciljevi politike zapošljavanja trebaju biti operacionalizirani

putem unapređenja i realizacije strategija za zapošljavanje koje će biti senzitivne prema

jednakopravnosti spolova, kao i odgovarajućih terminskih akcionih planova koji akcenat stavljaju kako

na efikasnost, tako i na pravičnost i jednakopravnost. U cilju dobrog procjenjivanja rezultata,

neophodno je ojačati sustav administracije rada kako bi bila efikasnija, na način da su zadaci koji se

dodjeljuju institucijama na različitim nivoima jasniji. Od jednake je važnosti i uspostava informacijskog

sustava tržišta rada koji će omogućiti bolji sustav ocjene i monitoringa nad realizacijom politika

zapošljavanja i tržišta rada.

2) Odnos prema neformalnoj ekonomiji: uzajamna korist za poduzeća i radnike

Opća strogostt zakona za zaštitu unutar domene zapošljavanja u BiH je slična onoj koja postoji u

zakonima ostalih zemalja i može se porediti sa situacijom u EU ili OECD zemljama. Međutim, uprkos

početnim pokušajima bavljenja pitanjem neformalne ekonomije, obujam ove vrste ekonomije i dalje

je značajan. Neformalna ekonomija ima visoke ekonomske i socijalne troškove: ona dovodi do nelojalne

konkurencije među poduzećima iz formalnog i neformalnog sektora, a radnike ostavlja bez zaštite.

Procjenjuje se da je broj radnika koji nisu pokriveni zakonima koji reguliraju zaštitu pri zapošljavanju i

tijekom perioda zaposlenosti prilično visok. Kreatori politika bi mogli razmotriti mogućnost

dvosmjernog pristupa, uz mjere koje bi potakle poduzeća da formaliziraju i ojačaju administraciju u

pogledu kažnjavanja onih koji ne poštuju zakon, naročito za slučajeve očiglednog kršenja postojećih

zakonskih odredbi. Ovakav pristup zahtijeva preispitivanje administrativnih i poreskih odredbi s jedne

strane, i jačanje inspekcije rada, s druge strane.

3) Unaprjeđenje rezultata obrazovanja i obuke i njihov značaj za zahtjeve tržišta rada

Uprkos napretku koji je ostvaren nakon završetka sukoba, pred obrazovnim sustavom u BiH su još

uvijek značajni izazovi. Reforma stručnog obrazovanja i obuke je upravo u tijeku. Aktivnosti koje

su provedene od 2001.godine su dovele do nove klasifikacije zanimanja. Uz reformu nastavnih planova

i programa za stručno obrazovanje, ovi elementi sada predstavljaju dio nacrta Okvirnog zakona o

stručnom obrazovanju i obuci (VET). Dok su sve stručne škole iz Republike Srpske počele sa

realizacijom moderniziranih nastavnih planova i programa, u Federaciji Bosne i Hercegovine samo je

21

1/3 svih stručnih škola implementirala jedan ili više moderniziranih nastavnih planova i programa.

Glavne karakteristike nacrta Okvira se odnose na uspostavu zajedničke jezgre nastavnog plana i

programa koja je utemeljena na široj šemi zanimanja, usvajanju modularnog pristupa stručnom

obrazovanju koje je zasnovano na unapređenju stručnosti, te na zahtjev da stručne škole osnuju

savjetodavno vijeće koje će sačinjavati socijalni partneri; također, predviđa se i mogućnost da stručne

škole pokreću kampanje za iznalaženje ostalih izvora financiranja putem uspostave javno-privatnih

partnerstava. Kako bi stručne škole na što relevantniji način udovoljavale zahtijevima tržišta rada, od

iznimne je važnosti ubrzati reforme uvođenjem i implementacijom gore pomenutih inovacija. Napredak

u reformi u pogledu obuke odraslih ljudi i cjeloživotnog učenja je daleko od uspješnog. Trenutne

mogućnosti za obuku odraslih i cjeloživotno učenje se svode na samo mali dio stanovništva u radnoj

dobi (3.3% mladih i 1.9% odraslih osoba). Ovo je u potpunoj suprotnosti sa dubokim promjenama

koje su se proteklih godina dogodile u ekonomiji BiH i moglo bi dovesti do toga da se mnogi radnici

nađu pred rizikom da izgube posao, jer su njihove radne vještine zastarjele. Reforme obuke i stručnog

usavršavanja odraslih osoba i cjeloživotnog učenja su hitno potrebne kako bi se uveo pristup koji je u

potpunosti orjentiran zapošljavanju i koji bi u bilo kojem periodu radnog vijeka omogućavao fleksibilan

priliv i odliv sa radnih mjesta, gdje bi se uvažavalo prethodno znanje i vještine stečene radnim

iskustvom.

4) Modernizacija službi zapošljavanja i usmjeravanje aktivnih politika tržišta rada prema ugroženim

grupama

Pristup službama zapošljavanja u Bosni i Hercegovini je univerzalan i kroz njega je omogućen i pristup

zdravstvenom osiguranju. Primarna funkcija službe zapošljavanja je registriranje nezaposelnih osoba,

verifikacija njihovih prava na naknade za nezaposlenost i zdravstveno osiguranje, te pružanje osnovnih

informacija o novim radnim mjestima. Posredovanje pri zapošljavanju, individualno savjetovanje i

usmjeravanje, dubinska analiza nezaposlenih osoba u cilju njihovog sudjelovanja u aktivnim

programima tržišta rada (ALMP), te prikupljanje, analiza i širenje informacija o tržištu rada su funkcije

koje Službe za zapošljavanje u BiH ne provode u potpunosti. Treba nastaviti sa reformom službi

zapošljavanja, kako bi se postigli ciljevi koji se odnose kako na efikasnost tržišta rada, tako i na

pravičnost i jednakopravnost. Ovo je moguće uraditi efikasnijim usmjeravanjem službi zapošljavanja i

aktivnih programa tržišta rada prema klijentima koji su u nepovoljnoj poziciji na tržištu rada. Ovakva

reforma mora obuhvatiti i preispitivanje mandata državne Agencije za zapošljavanje kako bi se uključili

programi usavršavanja osoblja, uspostavili zajednički standardi za registraciju i pozicioniranje osoba

koje traže posao, prikupljanje i analizu informacija o tržištu rada, te pružila tehnička pomoć entitetima u

kreiranju, monitoringu i evaluaciji aktivnih programa tržišta rada koji se uklapaju u određeni kontekst.

22

5) Osiguranje adekvatne prihodovne podrške za vrijeme nezaposlenosti

Sustav osiguranja od nezaposlenosti za cilj ima osiguranje mreže sigurnosti i zaštite u vidu naknade koja

se daje tokom perioda u kojem se traži posao, čime se promovira alokacija resursa na tržištu rada. U

BiH, iznos naknade za nezaposlenost je tek nešto iznad ili je na samoj granici siromaštva. Stoga ne

iznenađuje da nezaposleni pripadaju onoj kategoriji stanovništva koje je najviše izloženo siromaštvu i

socijalnoj isključenosti. Ovim naknadama je pokriven jako mali broj nezaposlenih osoba. Neophodno je

preispitati potpunu strukturu naknada za nezaposlenost kako bi se osiguralo da njeno kratko trajanje

prati i odgovarajući iznos koji bi omogućio nezaposlenoj osobi da traži novi posao bez gubitka prihoda,

a da se, u isto vrijeme, ne stvara radna demotiviranost. Ovo preispitivanje bi također trebalo uspostaviti

adekvatnu vezu između osiguranja od nezaposlenosti i aktivnih politika tržišta rada.

6) Osiguranje efikasne i pravične prihodovne politike

U posljednih nekoliko godina plaće su značajno rasle, brže i od same inflacije i produktivnosti.

Implikacije ovakvog stanja se mogu naći u činjenici da je ekonomski rast koji je zabilježen u proteklim

godinama iskorišten uglavnom da se povećaju plaće, umjesto da bude usmjeren na poticanje ekspanzije

zapošljavanja. Postojala je konvergencija između dva entiteta u pogledu prosječne plaće, što koincidira

i sa konvergencijom u pogledu BDP po glavi stanovnika. Politika plaća bi i dalje trebala podupirati

makroekonomsku stabilnost. Buduće povećanje plaća bi trebalo pratiti povećanje BDP, kako bi se

potaknula konkurentnost i povećala stopa zaposlenosti. U isto vrijeme, investicije u ljudski kapital bi

trebale povećati radnu produktivnost i na taj način opravdati veće plaće u budućnosti. Najnovije

reforme poreske politike su pokušale uvesti stupanj progresivnosti politike plaća i poreske politike, sa

ciljem promoviranja formalnog zapošljavanja i proširenja poreske baze. Ciljana izuzeća i olakšice i

smanjenja troškova rada koji nisu vezani za plaću bi trebalo i dalje provoditi s ciljem smanjenja, na

duguročnom planu, nezaposlenosti i zapošljavanja u neformalnom sektoru, naročito među grupama koje

su u nepovoljnoj poziciji. Neophodno je razmotriti uspostavu sustava progresivnosti u Federaciji, a

naročito poreske olakšice i izuzeća koji se odnose na ostvareni prihod koji je do iznosa minimalne plaće,

što je već provedeno u RS-u. Premda je uvođenje jedinstvene stope PDV-a izvan svake sumnje

doprinjelo formalizaciji nekih produktivnih aktivnosti, odsustvo izuzeća od plaćanja poreza na osnovne

stvari je u sukobu sa glavnim nacionalnim i međunarodnim ciljevima, a osobito u pogledu smanjenja

siromaštva. Trebalo bi razmotriti izuzeće od plaćanja poreza na robe i usluge za osnovne potrebe.

7) Promoviranje socijalnog dijaloga u vezi sa zapošljavanjem

Socijalni partneri nastoje da prošire područje socijalnog dijaloga i na ona ekonomska i socijalna pitanja

koja nisu trenutno predmet kolektivnog pregovaranja. Pored područja koja se odnose na zapošljavanje,

o kojim se tradicionalno raspravlja prilikom pregovaranja o kolektivnim ugovorima (na primjer,

određivanje plaća i ostalih uvjeta rada), organizacije poslodavaca i radnika iz entiteta i Brčko distrikta

23

su malo uključene u proces kreiranja programa i aktivnosti u pogledu zapošljavanja. Organizacije

poslodavaca, kao i organizacije radnika zagovaraju jačanje uloge i funkcioniranje ekonomsko-socijalnih

vijeća na nivou entiteta i Brčko distrikta. U ovom smislu, kao i u cilju promoviranja socijalnog dijaloga

o politici zapošljavanja, bilo bi važno osnovati posebnu komisiju od strane ekonomsko-socijalnih vijeća

koja bi se bavila pitanjima zapošljavanja. Organizacije poslodavaca i radnika bi trebale razmotriti

mogućnost da pitanje aktivne politike zapošljavanja postane ključni prioritet. Ova politika treba uključiti

i navedene organizacije u process dizajniranja, monitoringa i evaluacije.

Također, prema brojnim studijama kako međunarodnih tako i domaćih organizacija, predlagano je

mnoštvo preporuka. Jedne od takvih preporuka predložila je i nevladina organizacija, Centri civlinih

incijativa (CCI). Te preporuke su slijedeće: 1) Izmjestiti servisiranje zdravstvenog osiguranje iz javnih

službi za zapošljavanje; 2) Izmijeniti postojeći sustav naknada za nezaposlenost; 3) Usvojiti definicije

nezaposlene osobe i aktivnog tražitelja posla prema ILO standardu; 4) Pojačati kontrolu statusa

nezaposlene osobe i primjene sankcija prema osobama koje zloupotrebljavaju sustav; 5) Povećati

sredstva za aktivne mjere i programe tržišta rada, kreirati raznovrsnije i bolje ciljane programe,

naročito za teško zapošljivu kategoriju populacije; 6) Izmjestiti evidentiranje za zdravstveno

osiguranje iz javnih službi za zapošljavanje; 7) Uskladiti način ostvarivanja prava na novčanu

naknadu za nezaposlenost prema modelima iz drugih država.25

Jedan od primjera u svijetu je i dualno obrazovanje kao projekt smanjenja nezaposlenosti u budućnosti

dr. Hilmara Schneidera (Autor je direktor Odjela za politiku na tržištu rada na njemačkom Institutu za

budućnost rada):

Dobro obrazovanje je ključ uspjeha za poslovni napredak. Njemačka, Austrija, Švicarska jedine su tri

zemlje u Europi koje imaju implementiran sustav dualnog obrazovanja. Činjenica jeste da je u ovim

zemljama postotak nezaposlenosti mladih najmanji u odnosu na ostatak svijeta, ali i u odnosu na ostale

zemlje koje imaju itekako razvijen kvalitetan sustav obrazovanja. Ključ uspjeha sustava dualnog

obrazovanja jeste neprestana komunikacija javnog, obrazovnog i privatnog sektora, pri čemu je privatni

sektor glavni fokus cijelog sustava. Točnije, sustav dualnog obrazovanja omogućava izobrazbu

kadrova koje tržište potražuje, a sami privatni sektor uključen je u izradu profila novih

strukovnih zanimanja koje zahtijeva suvremeno doba i ubrzani tehnološki razvoj. U zemljama

poput Španjolske nezaposlenost mladih već je tradicionalno veoma visoka, ali uslijed financijske krize

ona je s više od 40% dostigla zastrašujuće razmjere. U Njemačkoj ona iznosi skoro 10%. Ova brojka se

ne mijenja s obzirom na krizu, nego uvijek ostaje nekako gotovo ista.

25 Centar civilnih inicijativa (CCI)(2013), str. 51-52.

24

To, naravno odmah otvara pitanje kako je moguće da Njemačka usprkos svim usporedbama s drugima i

vrlo reguliranom tržištu rada ima tako dobar prosjek kada je riječ o nezaposlenosti mladih?

Mladi u Njemačkoj su u boljem položaju od drugih. Zašto?

Odgovor leži u posebnostima dualnog sustava obrazovanja. Taj sustav s jedne strane omogućava to da je

stručna ponuda relativno bliska potrebama tržišta, a s druge strane omogućava pouzdanost kada je riječ

o kvalifikacijskim standardima.

Dualno obrazovanje podrazumijeva da polaznik/učenik radi kod poslodavca (tri do četiri dana u tjednu)

i pohađa nastavu (8-12 sati tjedno). Na taj način stječu se, osim teorijskih, i praktična znanja u zvanju za

koje se osoba osposobljava, te se uz učenje stječe i radno iskustvo u struci.

Bez dualnog sustava obrazovanja broj nezaposlenijh među mladima u Njemačkoj s velikom

vjerovatnošću bila bi slična visinama kao što je to trenutno u Francuskoj ili Italiji. To je neophodan

odgovor na pritiske za regulacijom. Bez jake regulacije tržišta rada dualni sustav obrazovanja vjerojatno

uopće ne bi postojao jer ako tvrtke imaju mogućnost okončati jedan radni odnos bez mnogo okolišanja,

onda ni rizik od donošenja pogrešnih odluka prilikom zapošljavanja ne igra veliku ulogu. Reguliranje

tržišta rada i dualni sustav obrazovanja su u Njemačkoj očito postigli nevjerojatno plodnu simbiozu.

Ipak ovaj uspješni model se teško može “eksportirati”. Upravo zbog toga što je ovaj sustav obrazovanja

za poslodavce skup, tvrtkama u zemljama sa slabijom regulacijom tržišta rada je time teže uvesti jedan

ovakav model.26

26 Federalni zavod za zapošljavanje BiH (2012). Dualni sustav obrazovanja kao prevencija nezaposlenosti mladih. [Internet] Dostupno na: http://www.fzzz.ba/vijesti/dualni-sustav-obrazovanja-kao-prevencija-nezaposlenosti-mladih [pristupljeno 16.studeni 2014].

25

5. ZAKLJUČAK

Bosna i Hercegovina ima generalno lošu gospodarsku strukturu, i zanemarljiv broj gospodarskih

subjekata koji se bave proizvodnjom. Osnovni problem je onaj politički: podijeljeno društvo i neizvjesna

budućnost zemlje skrojene u Daytonu. Sve je to pak proizvelo velike institucionalne deficite koji opet

uzrokuju veliku korupciju, nesavladivu birokraciju i zastoj svakog ozbiljnijeg gospodarskog razvoja.

Investitori takve zemlje zaobilaze u širokom luku. Iako je u BiH u 2014. zabilježen blag pad

nezaposlenosti, tržište rada u BiH i dalje karakterizira visoka stopa neaktivnosti radno sposobnog

stanovništva i visoka stopa nezaposlenosti koja u proteklim godinama ima kontinuiran trend porasta.

Tako se broj nezaposlenih u Federaciji BiH za deset godina povećao za 108.810 osoba, a broj

zaposlenih tek za 28.163. Razlika između broja zaposlenih i nezaposlenih u 2002. bila je 127.409 a

danas je 46.762, tako da je omjer nezaposleni/zaposleni, koji je u 2012. godini bio 1:1,45, sada

promijenjen i iznosi 1:1,1. Ovom dinamikom (ne)zapošljavanja velika je mogućnost da se broj

zaposlenih izjednači s brojem nezaposlenih. Stoga je reforma rada javnih službi za zapošljavanje, kao i

svaka druga reforma, hitna, kao i brzo transformiranje istih tih službi za zapošljavanje u aktivne

posrednike na tržišta rada. Postojeći zakonski okvir koji regulira pitanja sektora rada i zapošljavanja,

uključujući i prava po osnovu nezaposlenosti, je samo djelimično reformiran i nije dovoljno usklađen sa

međunarodnim standardima i zahtjevima EU, kao i sa stvarnim potrebama tržišta rada. Sustav

zapošljavanja, koji je institucionalno i financijski dizajniran na ovakav način, nije učinkovit i ne može

odgovoriti suvremenim potrebama tržišta rada. Oblast zapošljavanja je veoma osjetljiva i nužno je

pravovremeno i na odgovarajući način rješavati probleme koji su se godinama nakupljali.

Iako su zavodi za zapošljavanje nedovoljno agilni u suočavanju sa stvarnim stanjem na tržištu rada i

izazovima koje donosi liberalni kapitalistički model poslovanja, pogrešno bi i nepošteno bilo sav teret

krivnje prebaciti na njihova leđa. Proces prilagođavanja zahtjeva iznad svega političku volju da se

počnu povlačiti ozbiljni i mudri potezi, bez kojih neće doći do nužnih promjena.

26

LITERATURA

1. Centar civilnih inicijativa (CCI) (2013). Analiza politika zapošljavanja u Bosni i

Hercegovini. Sarajevo.

2. Europska komisija (2014). Politike Europske unije: Zapošljavanje i socijalna pitanja.

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije.

3. Federalni zavod za statistiku (2013). Federacija Bosne i Hercegovine u brojkama.

Sarajevo.

4. Forum za prosperitet i zapošljavanje (2014). Sporazum za rast i zapošljavanje u Bosni i

Hercegovini. Sarajevo

5. Rosas G., Corbanese V., O'Higgins N. (2009). Pregled politika zapošljavanja, Bosna i

Hercegovina. Strasbourg: Public Information and Publications Division, Directorate for

Communication.

6. http://www.arz.gov.ba/

7. http://www.fzzz.ba/

27