Dr. Asal Durakovit

MJESTO MUSTIMANAU HNVATSKtIJ NANOTINOJ

ZAJETINTCI

Prq 0F HAil/ltlroNl_o- BCX 5607b* 'sroNEy CCEhk, onlLsc scs

DR. ASAF DURAKOVIE

MJESTC MUSLIMANA

HRVATSKOJ NARODNCJ

ZAJEDNICI

197 2

TORONTO, ONTARIO, CANADA

PITANJE NACIONALNOG OPREDJELIENJAMUSLIMANA BOSNE I IIERCEGOVINE

Dr. Asal Durakovi(

DIVIDE ET IMPERAPITANJE nacionalnog opredjeljenja muslimana Bosne i

Hercegovine dovedeno je do dana,dnje-taze nakon dugotrainetem-eljito pro,vodjene antihrvatske politike, koju je Ueo"graAik;vlada provodila u Bosni i Hercego-vini s poznatim rezuitatima.upravni aparat Bosne i Hercegovine doseljen iz srbije u razliditarremena novije povijesti, kao i famulusi toga sistema regruti_rani iz.redola samoga stanovni5tva Bosne i i{ercegovin", dou*je svojim sistematskim-i_smi5ljenim radom do tog-a stupnja, dase danas vei moZe ozbiljno postaviti pitanje o b-ududnosii-na-cionalnog

. opredjeljenja

-muslimanskog itanovnistva te republike.Muslimani se danas nalaze pred vitalnim pitanjem, koje u prvimah izgleda dosta zamamno, a to je: da li prihvatiti p"onudfenumuslimansku nacionalnost, zasnovanu na nov6sFor.oioi teorijamao muslimanskoj etnidkoj posebnosti u Bosni i Hercegovini, "koje

ne analiziraju povijest tih hrvatskih pokrajina iz pridislamskograzdoblja.

. .To je- pitanje od vaZnosti za muslimane Bosne i Hercegovineuf it rarToga, $to se nije lako i neopasno postaviti kao

-samo_

stalna grupa pged zbilania koja se nasluiuju u utistol bududnostina burnoj balkanskoj vjetrometini. Iskuslva su ih iz povijestinaudila o.potrebi opreza pred Danajskim poklonima, ali j" oroguputa. teorija o odvajanju muslimana od misli o hrvatskoj pripai_nost_i- stavljena u ruke,samih muslimana, koji su 5iritelji iAel" omuslimanskoj nacionalnoj posebnosti, naravno u stuZbi zidet-nika -tih ideja. Vrijeme je da se tome pitanju posveti zasluiena?ry."i-?, pnje nego nas buduinost poudi o u&njinim propustima,i cijeli se hrvatski narod treba duboko zamisliti nad tim pitanj'em,koje prelazi okvire muslimanskog stanormibtva Bosne I fferc"-govine i ulazi u pitanje buduinosti cijelog hrvatskog naroda.

BOSNA I HERCEGOVINA U SASTA\U STARE

HRVATSKE DRZAVE

Dolazak Hrvata u podrudje danaKnje postojbine ve7-un .je* **bo hrvatskih plem6na iz

-nijete Hrvatske, koja se gulazil"

; ;F; Karpatskih planill, a naseljavala su je hrvatska ple-

;;; u jednof intefiauli svojih migracila u pradavne -dgTou-t:"S";d s podrudla Hinduku5a' poEetak migracije -11 njielg Ht-

;rk; vezin ie s ukazom bizantijskog cara Heraklija, kojim- su

n.uJtU ff"mena imala protjerati Avare iz kraieua koje su biliiauzeliod Bir*tu. U dugbtrainim borbama s avarskim plemenirna

iOUril, Hrvati su ih usfje[ protjerati na sjever i shodno Hera-

ffij""o Prostaxisu dobili su kao nagradu obecane zemlle t(oJe. ly*iU tO Avara. T.emliaje obuhva6ata provincije Dalmaciju' Iliriki t;;j", prostiruii se od Istre do rij-ke Drine i od Jadranskoga

-*" O,j riieke Save. Seoba Hrvata na Jadran podinje ". ?-*oj

;";;;;d1"oga stoljeia, a opisana je u studioznoj raspravi Kon-

it*tiou PorfirJgenetd, u kojoj se navode pojedinosti l?:"lI?yTJ"iuf-u"i1", nUiu i Panonije. i<ato-ie danainja Bosna.bila lijelomu sastavl'rimske panonije, a dijelom rimsko-bizantijske Dalma-

"tj;, nasJj"*nje Bosne i Hercegovine integraloi j".9i9 naselja-

til]" t"ifi pokrajina koje su bile spomenute u Heraklijew Pros-

taxisu.

Povijesni podatci kazuju d'a su Hrvati naselili novu domoviru

" rJu-'pr-*'"na, kojima' je vl-adala .stata vladarska obitelj iz

v"iir." Hrvatske u Zakarpatskoj domovini. postoje izvori koji spo-

minf aa i" ,"au- pG-"ou bio predvodjeno od petero bra6e idviie setre iz spomenute vladarske-porodiie' Plemena su zasebno

;;.,"1il;;;j"dtl"?i1"tou" svoje n-ove domovine' a ditava ig ou-

*i:""" pokra3lna nove zemlje bstala pod upravom brata pwijenca

i njegovih nasljednika.

Glavnina Hrvata, koji su pripadali najbrojnijem plemenu'

naselila je podruEje danainje Bosne s najbrojnijot" k:,t,::1j1ftl3lu-poa*fio Bosahske Krajine' To podrudje,nile, urltujl:l:- :*,uiiou, kao ni Hercegovinu, koju- su naselila druga plemena u

pk"Jlt rtavunje i fanumya,lojg i" podrudje dana5nje f"lT-;;"i"": Naseljavanje goin" oa ptu"io" Vtasida do Drine takodjet

iij" *^o # naivece plemg- H*-dll tako da je potpuno nase-

tjJoi" goro" i Heicelovine. bilo od viXe plemena' Ti podatci' za-

iedno s 6nim d.a it f,J*fj. Bosne i Heicegovine. bilo banovina'

lA l" poj am aut;htoni hrvatski uraz, kazuiu 9i i:-'o,--"il.1 t':,:*

;;;#d {*1.- hrvatske imigracije.bila naseljena iskljudivo hrv?t-

skim narodom. poiam oOU-fnita ioji je upravqao banovinom nije

2

bio poznat drugim narodima Europe, i Bosna kao banovina mo_gla je biti iskljudivo hrvatska.

. 9 nltan1y hrats\9g p.,odrijetla Bosne i Hercegovine postoji3rz vjerodostojm! povijesnih izvora, od kojih posednu vriieAnoitima zapis Duvanjskoga sabora tz 753., zvan ,,ilIethodos',, koji jepisan. hrvatsEm jezikom. Taj dokument kazuje, Oa je Hrvatskasadinjena od Bijele Hrvatgke na zapadu, Crvene itrvatite na jugu,i .9d.Z1e9rja koje je obuhvadalo danalnju Bosnu, s granicom iarijeci Drini.

_. - Ljglopis iz osmoga sroljeia koji je posluiio kao gradja zadjelo ,,Kraljeystyo Hrvata", napisano u ft. stotleeu, nivodi do-slovce,_da j9 vladar Hrvata zaposjeo Bosnu kao dio svojega kraljev-s{a. ,-rI bi kralievstvo niegovo Bosna i Valdemin iteri do polonije,

{}9 Lptl-orsko kao i "agorsko krallevstvo', (o pojedinostimavidi: D. Mandi6: Etni6ka povijest Bosne i Hercegovine, Rim1967.).

- Mgdju ostalim dokumentima koji kazuju o hrvatskoj pri-padnosti Bosne i Hercegovine valja posebno istaii ,,Ljetopis-pbpaDukljanina" iz 12. stoljeca, koji jesno navodi pripadnoit Bosnekraljevstw Hrvata.

Arapski zemljopisac Ibn Idris iz 11. stoljeia pi3e o hrvatskomstanovni3tvu Bosne i Zahumlja. Za grad, Ston Ibn Idris kaZe, dasu mu stanovnici Hrvati.

_ Vrijedno je spomenuti uredno i znanstveno vodjene zapiseIvana Kinamosa, koji je kao tajnik cara Emanuela Komnenaosobno putovao Srbijom i posvetio je Bosni i Hercegovini posebnupaZnju i zanimanje. Njegovi zapisi iz 12. stoljeiJkazuju, da jeBosna i Hercegovina zasebna drlava koju dijeli od Srbije rijekaDrina i nije pod bilo kakvom srpskom upravom. Taj je narodmogao biti jedino hrvatskoga podrijetla, jer su Srbi i Hrvati bilijedini slavenski narodi u Bosni i Rabi, a Kinamos jasno kazuje,da je zapadna granica Srbije rijeka Drina.

Medju mnogobrojnim izvorima, koji su jasni u svojim stavo.vima da je Bosna i Hercegovina dio stare Hrvatske drZave, nijena odmet spomenuti i dokumente iz vremena turskih sultana Mu-rata II. i Mehmeda el Fatiha, koji u svojim fermanima, kojimajamde slobodu trgovine Dubrovnika u turskome crstvu, jasnodijele Bosnu od Srbije.

Neovisno o spomenutim autentidnim povijesnim izvorimabilo je, a ima i danas, pokuKaja da se mimoidju povijesne istinei da se stvore teorije o pripadnosti Bosne i Hercegovine Srbiji.Niti jedan takav pokuSaj nema znanstvene vrijednosti, jer je jedinorazdoblje kada je Bosna bila pod srpskom upravom bilo u vrijeme

vladavineKonstantinaPorfirogeneta,.kadajesrpskiZupanCaslavili":fl ?:f*:;1.i"'61,'r'i'-i-viuu'u.'T*f ,t"--}fi**ffinad Bosnom tra1ao svega 11 godina' jer je 1

II. oovratio Bosnu ffti"tttoi i od toga-vremena (960') u Bos"l

;itl;;;tj;;til6* ;r""i: Sve teoije o srpskoj."q'*l ..'-l:11ffiil i3"ii.tti, u'iit je teorija stvoreno velik broj' ostalu luJeme

ored snasom pou,1.,nii ;;;i';th dokaza o pripaclnosti Bosne i

il"o""gouln" hrvatskoj dr.i,wi' r- r^" -^..^,r'Derby u svojoj toliti ,,4 short history of Yugostavia]j naloai

dosta kompromisno, ll *'not"u i Hercegovina bile srediXte stare

il;;tk;;Ave Gl' 5/58i' Taj engleski autor' unatoE svome otvo-

renom stavu lutnie iieiria ttt'"uttfo-.podriietlu Bosne' ipak ne

moZe izbjeci nuzno'f p"'it?"ti"i"--n;ii*itt'ittinu' pa u rdcenici

;:i,".',:'t#iis"*g;in*iu1+:lrutr:1$"Ti'li;ixno gotovo ,ru*"'oojilf tt*i11tt!"39 britanskih autora da ne po-

sveiuju dostojnu p;;i; povijesti }I.rvata' autor u svojoj analizi

dolaska Slavena " p'#*5it ian1S"19 domovine na Balkanskom

poluotoku ne istieetil"i*t" i:ou'd"o't Bosne kraljevstvu Hr-

iata. UnatoE ,orn", ilitgiue riiefi jasno diiele svaku povezanost

Bosne sa Srbijom: ,,;'"fl;i;;t-k; iiio ttttiu Bosni' Lazar jc tek

bio knez u Srbiji". t .Aa' r-^r^ oa -F.rrrl-n krrrr.'Bosna je bila banovina sv9 d9 l?1J 'kada se Tvrtko kruiiio

za kralja, u ,utovi'ii""il"tJ19t1e iadranske obale i otoka otl

Madjara, koji su o""ii"gJ;;io'oujytsg todke uspona' doveli su

do modnoga kurl"*iou so;' Hrvatike i Dalmaciie' Derby strogo

diieli Bosnu od S';l;; i ouuooi t4o -tu nakon Kosovske bitke

rnnogi Srbi traZili ";i"&il;-gosni' Krai mo6noga kraljevstva

vezaln ie uz pad B"r;;;; upi*'l] ot*anliiskog carstva godine,fttf

.,'iuiii.-r"ri "T"nr

r[-" J ii i utin, o ak on zapo s i ednu 6a B os ne

dao po gubiti *o"i lg"'^t'i-i " !i t n *1 To m aie vi 6 a' Razdobl j e ko j e

sliiedi osnov" r" oJti- teorijarna o etnidko! posebnosti ._t:lou-

nirtva Bosne i n""J"!**it"l;Gj" poo totttoit upravom primilo

Islam.HRVATI BOSNE I I#RCEGOVINE'pnnaatu

KRSeANSTvo

v jerasrarodreurih{rvatat*.1'-#tff tfli;,titit"l".tllttiz Iranske pradomovine' S tom T.YJ:tosvoiene oo euul].'il; KIG koii-ie bio Prri vladar'::ou9'

Il,Hi,*"r, ;q"dill; it"ortti" mnogobo'stua' ali ie ved niegov stn

'G; zajedio_ J iH;;,ro- "901",*Jo,lffili, T-Siffiil"r#

fig *ff Jilil",il i'J#'fJ'?:"* "Ii;k;

i"' ii*o' hrvatsko

4

pleme,.koje.je. naseljavllo juggzapadnu Bosnu i Zahumlje, biloprvo. qlemq koje je

-p_ri-ilo kridanitvo, taj se val prelio i ; ;J;;nrv'atska plemena. Nesuglasice s krb6anstvorn bile su, medjutim,redovan pratilac Sirenja vjere medju Hrvatima, tako da su se nekaplemena nakon_ prihvaianja k Sia"st"a

-pooouo orueuiu- ,turoJ

vjeri."Posebno je zanimljiv sludaj Neretljanskih Hrvata, k;ii;sc odricali krsianstva iz ruzlogi 5ro im ie Crkva t"d.;;ii;j;gusarenje. Panonski Hrvati koji su bili iiloze* napaaaliria oostrane kr5ianskih vladara Europe takodier su nakon stanovitosvremena prihvadali odbadenu vjeiu srarih lrrvatskih ptem"na. leJaiod primjera te faze kr$ianstva u krajevirna panonske Hrvatskejest.borba kneza viiesrava s markgroiom prilrom, koii ie pred-vodio vojsku franadkoga kratja Karla, Iiredi kridanrtro'tu" i"-ggvor nljltkanju hrva-rskih_ plemena. Njegova je vojska, *"Oiutl*.bila potuiena kod KaStela od kneza vilesrava. T; su p-okretiprotiv krlians-wa ip?k bili lokatrizirani, i val kr#anstva urlor. ;"zahvatio sva hrvatska. plemena, tako da su Neretrjansti HrvJtikonadno prihvatili kr$ianstvo u IX" stoljedu, u vriiern" k;";;Branimira, a Panonski Hrvati u vrijeme Metodija i njegovtr ule-nika' otprilike krajem isrog stoljeci. oo trala "g. rrorj&u stutuana latinskom-je-ziku bila je zamijenjena glagoljadkom sluibom, dijisu zaietnici bili slavenski aposioli Sv. biiit i UetoCile.

BOGOMILSKI POKRET

.- - Krajem desetog stoljeia Bosna je zahvacena iirenjem bogo.

milskog polrgp koii ie zadet' Bugarskoj od pravoslavnog pip"lqgoryi|a, \oji je podeo svoje udenje u prvoj polovini toga ,iotieia.Pripadnici bogomilske zajednice (Fataieni,' Sawleni kritjani, "

Bo-sansli-krsljani) posebno su ojadali u podetku 13. stoljeca, kada suproglarKeni pravovjernim kt'$danims, nakon Eto su priinali vrhovnu$ufgynu ylryt lage Inocencija III. IJnatod tome priznavanju kojej.e bilo tek formalno, oni se nisu oclricali svoga-udenja i'na,6ina4u9,q. koji je bio strogi iivot molitve i oclricinja. fo ;e dovelodo kriZarskih pohoda od strane europskih vladara, ali ti ju pohodisamo. ojalali bogomilstvo u Bosni, jer se time pokret gotoio po-istovjetio s borbom za slobodu i nezavisnost, iako da su mu semlogr pridruiili. U toku 13. i 14. stolje6a, bogumilsH se pokrer.-"-ttio po ditavoj Bosni, osim bosanske posavine koja nije pripa-d4,a b-osaqskoj banovini, te osim Hercegovine i nekih Arugiir dra-njih dijelova Bosne (Duvno, Livno, GlamoI), u kojimi se tajpokret nije uspio znatnije proXiriti.

- StvarTje bogomilske crkve bosanskih krstjana podetak jeodvajanja Bosne od hrvatskih katoliikih krajeva. To le posebno

do$lo do uraLaia u doba Kulin-bana' tada se Bosna jasno iz-

dvojila iz hrvatske t"iiri&" *"Oi* i'OoUitu TrradE bogomiiskog

sredilta' " ookazala dovolino us-Borba protiv bogomila ratom ruJe se I

pjeinom, pa ry 1a '"titji"i-ntpt.u"l*qkll' u Bosni osnivaiu

franievaike m$rJe za ,.Uo'Uo'

piotiv- hereze i obnavljanje tatolidke

viere. Taj je rad t"plE"""g"""iat ttanlev-adkog reda Odonis''u

sDoxazumu s bosanstii-ian8m stlepanom Kotromanidem' u prvol

ii"[ffiii4: ".G"?ii"r*;i;il" P.'-g i" uspjeian' i mnogi-su

illi.i,1ii^.i*# put.*-pririii katoti.tu vieru. Time se ilJe

isk-orii e ni o p okret, j *':; J;";iGqlt tti I dal ie o stai ali prip adni ci

svoie zaiednice' Poloii#'fi'-siori9e1 bosomili su istierani iz

gosne od strane k'ulj;;;t;S9' "ri irt le pt"imio Herceg Stjepan'

koii mu nije bio p"ii"z"*'iitrlto n't* protjerivania-o:9fd^i

;';il ffiazi do puou Coto" pod Turke' koje su bogomut pn-

"f;i;^ il o*l*oait"rl" oc ptogottu katolidkih vladara'

PAD BOSNE POD TURKE I PRIJELAZ

BOSANSKO.UENCECOVAEKIH HRVATA NA ISLAM

Turski sultan Mehmed el Fatih -zaweo ie L463' sa svojom

voi skorn glavni grad'ii".ii"-l i,.q i f oO, AAi"u"t a utvrd j enog st arog

srada dao je poguuit"ffiti-t"t'"^rttg kralia Stiepana Toma-

Ieviia. Te je godine il"*" ii"grasena sindzakatom i prikljucena

ie Osmanlijskom carstvu' Ctu'ii"u osvojene Bosne neXto je po-

iisnuta na istok u'pi"!oi'" ratovima ugarsko-hrvatskog kralia Ma-

die Korvina i o,'u1t'iuT;;;1;;;;tf1o.K'liun'tva i Islama kroz

notouo detiri stolji", ;ii;ilf330* ;tOiottueni narod rt dva ne--,,lii"-lii&"^i"u"*:-.dl;f

,'f,:,,l:l? j;'o.;:ff :t,;fi ii;*_i.:ft .:iTf,:i#llhillill,'i?li'i",{.ii!,!;1::-,"::':*illi'?Tu1iltil'i'"z"nje hrvatskog, na.roda' it' l.:' g:L:: i:fi X;Tii .;ianstva' trairla aonut u"t'"i za oiuvanjJ sigurnosti dvaju svje^

i"i",'*t"urienih u srcu hrvatske drZave'

Osim ratova na granici sukoba istoka i zapada"u t't:Oli:"i"

hrvatskog naroda t#tit i" "r;Ci t*l:^: Eimbenik iseljenja' ler su

mnos,napuitari4;n'"";;'*i:*":n-"^'it['#t*#:i:i'"?3'"d;

r:i:sruu;,x':"ffi "il*il.n'fl;i':i";;;;i"';;il]ry::-T^;mlesro iseljenih #"**;;;;;1j""^li su se Vlasi' pravoslavne vlete'

a neslavensk", ptati"'f"' t"ii*u bili.pomaeani od strane Austn3e

i Madiarske. ruo'i'ot'i;prk;' ;;";"slavne -crkve, i ostaiali su na

zelniii' isellenih Hrvata'

6

U wijeme pada Bosne stanovni3tvo je bilo iskljuiivo hrvatsko,podijeljeno u katolidku i bogomilsku vjeru, s malim brojem Hrvatapravoslavne vjere, koji su tivjeli u nekim dijelovima Travunje iZahumlja.

_ O islamizaciji Bosne i Hercegovine postoje razliCite teorije,od kojih neke zastupaju mi5ljenje, kako danalnji muslimani po-tjeEu iskljuEivo od bogomila (A. Solovjev, cit. D. Mandii, 1963.).Studij zapadnih kao i istodnih inrora kazuje, medjutim, kakoglavnina dana5njih muslimana potjede od Hrvata-katolika, jer jebroj bogomila bio relativno malen u vrijeme pada Bosne. Porastbroja bogomila bio je samo u Hercegovini, u kojoj su bili na.Sliutodi5ta, nakon progona od strane kralja Toma5a, dok se porastbroja muslimana u Bosni, nakon pada pod Turke, ne moZe pri-pisati bogomilskoj frakciji Hrvata, s obzirom da ih je u Bosnibio ostao malen broj. Taj se porast muslimanskog stanovniBtva nemoie pripisati niti doseljavanju stanovni$tva iz azijskih krajeva,jer su turski podanici azijskog podrijetla dolazili u Bosnu mahomna kra6e vrijeme i nakon odredjenog roka se vraiali u svojepostopine unutar velikog carstva. O tome postoje podatci u ve-likom opusu turskog profesora Barkana (cit. Mandid 1963.), kojiu wojim temeljitim istraZivanjima nije naiao slurdajeva trajnognaseljavanja muslimana n Azije u Bosnu i Hercegovinu. Shodnotome, glavnina muslimana Bosne i Hercegovine potjede od Hrvata-katolika za koje u carskim fermanirna postoje zapisi da su to.stari mjeStani koji ne poznaju turskoga jezika".

Nakon osvajanja Bosne sultan Mehmed je dao slobodu vje-roispovijesti katolicirna Bosne i Hercegovine, kao i svecenicimaKatoliike Crkve. Ukazom ,,Ahd-nama" sultan je, osim zajam-denih sloboda, katolicima prisegao i na niz ustupaka osvojenimkraievima, uz uvjet priznavanja vrhovne vlasti Visoke Pofte. eakp obnovljena vlast kraljevske ku6e Kotromanida, unutar turskeuprave.

Unatoi zajamdenom poXtivanju vjerskih sloboda pod novom:.pravom, mnogi su bogomili prihvaiali islam, jer je ta vjera umnosome bila bliZa patarenima od katolidke. Nisu bili zaborav-!,eai progoni bogomila od strane katolidkih vladara, tako da jeislam znaiio konadno oslobodjenje od svih progona.

Prijelaz katolika na islam podeo se zbivati tek kasnije, kadasu katolici, a posebno sveienici preknlili ugovor utemeljen ,,Ahd-ua.usm" sultana Mehmeda, kojom jamdi slobodu vjere uz obavezupokornosti turskoj upravi. Otvorena suradnja i tajni rad protivTurske i'medju kr#anskih zemalja i katolika Bosne dovela jekarotiike svedenike i narod u nemilost i rezultat su bili progoni

od strane Turaka, koji su promijenili svoj blauonakloni stav prema

katolicima. NajstroZe kaz'ne koje su primjeijivate za rad protiv

carevine, dosizale .o t*i na;viSi domet u. orosonima sv#enika

i lsd6vnika i ,utuurunii,i; ;;;;;t"""' rosl;edici tih progona bila

;"';;;; pi"i"z""i.i katolika na islam'

Proces islamizacije Bosne i Herccgovine-nastavljao * p,!3;

ianim intenzitetom u'drugoj polovini 16' stolieca' nakon vellKrn

;;;;'il;ji-ru uui ';;;;i la krsiansku raiu' da bi se pokrile

potrebe carevlne *o3u1" nalazila u neprestanim ratovima' To je

["""r" o. ".iik"g

#;"jiuun;u utolu kaiolika' koje je doseglo.svoj

maksimum u prvoj p;i;;;il7' siolj#a'.kada je zbog slab-ljenja

caxstva do3lo do .X,t""1"Jt"it """lttufojeg-ured;enja' Iod 5:-ltru "" -",i

bili uglavnom katolici, pod stalnom sumnjom-.rada

orotiv turskog "urrt*''iitupm ff

" . :l1ry" ostao je u katolidkoi

ii*.r t.L malin broj Hrvata u Bosni i Hercegovrn'

U toku cijeloga procesa -islamizacije Bosne i Hercegovine '

Srbi nisu imali nikat'vu "O1"tu,

jer se unato6 slobodi koju je

Srpska pravoslavna CtWu "Liuufu

unutar turskoga carstva' velik

broi Srba selio premi tl"nttu iz osvojenih krajeva -StPiJ"t' Pravo-

:i;iJ" il;"iii"-i.-p,ii ,"sri*. ,ujtuou Meirmeda jo* od pada

Carigrada, ler ie patri'jaih Genadije' koga ie sdm sultan proglasio

vrhovnim poglauu,om'FtuuotrtunJ Crki'e' iuradjivao sa sultanonr

io5 prije pada Carigi"O". i91 je kao nepomirliivi neprijateli Rima

nazivao suladnike , tutoii"i*u apostatama' Srpska pravoslavna

Crkva priznavala i.'tiitt"-"i"tt i'nije bilo progona- ryl:,t]i"ith*?"*lu niti crkve, o demu svjedole-netaknuti mnogobrolnt ma-

nastiri, koji su t" ,hu"Ai tokom cijeloga oerioda turske uprave'

U toku cielokupne?i;; u-p; t"t ilt ""^utan dio Srba pri-

hvatio islam. --:L :--,^r- a 'Iz statistiikih podataka iz stariiih i suvremenih izvora ovt-

dentno je da ie ptl.;;;;%-t;limana Bosne i Herecegovine

hrvatskog podrijeUai?"o ;" ti"t*"iSwo saEuvalo najiiBii hrvatski

iezik i naidiSdu ,t*ttu*, uslijed wetosti postivanja dg-*".i..p*

,oaice u islamskoJ?""it,l"to da je ut^liki dio starih obiiaja

Hrvata ostao sa€ui* oo"iu' Ivrste strukture muslimanske po'

rodice. Toga nisu "t*;i-ii-ati ostalitr kraieva Hrvatske, jer je

miieSanie r rurriditii-t'"uldima mijen jalo obidaj e' tradici jc i' jezik'

iltf;ti;1tl; "-tt*r"a"i""i ttttg"g"'avota islamske obitelji'

U vrijeme *"t" uprave Y"fi{i" broi Hrvata-muslimana do-

sizao visoke rurti o'"-u"lwo, tuko ai se mloiu imenima kojima se

i*o*u,oiriturskJ;;tiil.;.1?1"-'- '-i:i,:.f,"":L?tJ';TiJil;kana. Medju tim dostojanstvemcrma po

iz hrvatskih r.r"i"t'o]"il'"Tiu ;#il;;til po'o"i je lr/iahmud-para

8

llrygt, k9.ii je bio miljenik sulrana Mehmeda, Davur-pa5a Bogo-jevii, Ahmed-paia Hercegovid, Sinan-pa5a Borovini6, Rustdm-pala Hrv'at. Mehmed-paKa Sokolovid, jedan od najsposobnijihvezira u turskoj povijesti; Sijavu5-pa$a Hrvat, Murat-paXa Urvit,Dilaver-paia Hwat, Ishak-pa5a Gazi, Jakub-pa5a Hadun, _{akub-pasa lg1jaf,-.Salih-pata Nevesinjac, Sulejman-paIa prijepoljaci mnogi itri (vidi Safvet Badagii: Znameniti Hrvati, Bo$njaci i HLr-cegovci u turskoj earevini).

BOS\A I HERCEGOVINA U SVIJETLU HRVATSKOGNAR.ODNOG PREPORODA

Veliki pokreti u Europi u drugoj polovini iB. i u podetku19. stoljeca radjaju teZnju habsburske vladaladke kuie za uvo-djenjem jedinstvene uprave i jedinstvenog jezika u cijelome car-9nu. Taj se pokulaj sukobio s otporom pokrajina carstva, medjukojima i Hrvatske, u kojoj se stvara pokret za kulturno i politidkookupljanje svih Hrvata. Taj jc pokret zahvatio kako Hrvate ka-lslike, tako i muslimane, diji preporoditelji (Janko Draikovii,Ljudevit Gaj i dr.), nisu zaboravili Bosnu koja se nalazila podi.urskom upravom. Hrvatski narodni preporod uskoro je prerastaou preporod JuZnih Slavena, uzevii naziv Ilirski pokret, premaurrijeZenom naiinu stranaca nazivanja Hrvata llirima. Pokret jenaGao na velik odaziv u Bosni, a na slab odaziv medju Srbima,Slovencima i Bugarima. Pokret je bio zabranjen zbog naziranjaopasnog Panslavizma, ali niti kasniji Strossmayerov pokuiaj oiiv-ljavanja pokreta pod jugoslavenskim imenom nije nai5ao na odjekkod Srba i Slovenaca. Srbi su bili protivni kako ilirstvu, tako iStrossmayerovu jugoslavenstvu, jer su uspje$ni srpski ustanciofivljavali mogudnost obnavljanja DuSanova carstva, s idejom oujedinjavanju svih Juinih Slavena pod srpskom upravom, u Iemus bili podupirani od nekih slavista toga vremena. Ideje nisuo*ale bez djela i te su teZnje dobile formu u ,,Naiertaniju" IlijeGaraSanina 7844., u vrijeme kneza Aleksandra Karadjordjeviia.Ideja velikosrpstva, data u ,,Ne,iertaniju", iSla je tako daleko, dase upotrebljavala terminilogija o ,,Srbima zapadnog i istodnogreroispovedanija". Vuk Stefanovii KaradZii ide dak tako daleko,da Hrvatima smatra samo dakavce i kajkavce u lupaniji zagre-baEkoj. varaidinskoj i kriZevalkoj, dok su Bosna i Hercegovina,Banat, Badka, Srijem, Slavonija, Dalmacija, Lika i Krbava -rpske pokrajine.

Te su koncepcije s jasnom pozadinom nai5le na otpor hrvat-tkih suvremenika" posebno Ante Stardeviia, koji je u nizu govorai ilanaka razotkrio Karadtideve tendencije, kao i tendencije svih

onih koji ga potpomaZu, i saZeo ih je u nalelu ,,HrvatskaHrvatomtt.

Tendencija srpske propagande u polovini 19. stolje6a bilaje ujediniti Bosnu sa Srbijom, a Hercegovinu s Crnom Gorom.Pravoslavni Srbi su se pridruZili Hercegovadkom ustanku, koji jebio podignut od strane Hrvata, i traiili su, suprotno zahtjewHrvata, ujedinjenje Bosne i Hercegovine sa Srbijom i CrnomGorom. Hercegovadki su katolici, medjutim, uputili sluibeni pro-glas Visokoj Porti i europskim drLavama, da ne Zele ujedinjenjesa Srbijom.

Rat Srbije i Crne Gore s Turskom 1875., a zatim Rusko.turski rat L877., doveli su do Berlinskog kongresa, koji je 1878"donio na prijedlog Engleske odluku, da se Bosna i Hercegovitapripoje Austro-Ugarskoj, {to je bio i zahtjev podetka Hercegovai-kog ustanka. Iste godine Austro-Ugarska izvr5ila je aneksijuBosne i Hercegovine.

POSTOJI LI SVIJEST O HRVATSKOJ PRIPADNOSTIU MUSLIMANA BOSNE I HERCEGOVINE

Unatod privilegijama, koje je Srpska pravoslavna Crkva ufi-vala u Osmanlijskom carstvu, trajno prisutna tradicionalna ne-sno5ljivost Srba prema svemu 5to je vezano za mudne uspomeneiz doba turske upravs, zahva(ala je sve 5to je u vezi ne samo s

Turskom, nego i s Islamom u iirem pojmu rijedi. Ta se mrZnjatrajno ispoljavala u podetku oslobodjenja Srbije, nad musliman-skim stanovni5tvom Srbije, a kasnije zahvaiuju6i i muslimaneBosne i Hercegovine u vrijeme kada su povijesne prilike rodilesrpsku teZnju dominacije nad tim tradicionalno hrvatskim kra-jevima.

Stvaranje ,,Ktvave Krajine" 1804. i pokolji dahija, u kojgsu bili uklju8eni i mnogi neduini muslimani, a ne samo oni kojisu bili u vezi s omrznutim dahijama, a zatim borbe u srpskimusiancima stvarale su atmosferu konaino dodekane osvete i utim danima ranog devetnaestog stoljeca ne moie se govoriti oprisutnosti viteikog momenta od strane Srba prema muslimanima.Treba se razumijeti mnoge pojedinosti iz toga doba, jer je ojadjenisrpski narod imao dosta laziLoga za obradun s dahijama i tiranijggt,tcja je uvedena u Srbiju u vrijeme njihove vladavine, koja- je bilao*,rai-etru i od strane Porte, ali nisu svi oni koji su nepravedno bilisasjeleni imali drugog ,,grijeha" prema tome narodu osig Pri-padnosti muslimanskoj vjeri. Trajna tYinia za osvetom

-Ko.so.yap,ostojala je joi od prvitr dana oslobodjenja Srbije, i-traje jo$ idanas, a bila je radogom da su muslimani ne samo Srbije nego

1a

i otul+ krajeva, toji su naseljeni muslimanskim stanovniltvonn,imali dovoljno prilika ry djelu vidjeri zavjetnu mrznju srba protiv!l*u. Ugovorom u Drino?olju, koji je bio potpisan izmedjuRusije i Turske, muslimani su morali napustiti Srbiju. fo iestanovni5tvo naselilo u istodnu Bosnu u dolini rijeke Drine. si-renje Srbije pojadavalo je te progone, i muslimanslo stanovni5tvopo_ye i Hercegovine nuZno je upiralo svoj pogled prema Ausrrijii Hrvatskoj. SAm je Husein-beg Grada5deviC naXio utodi5ta uslobodnoj Hrvatskoj nakon svoga neuspjelog ustanka.

Hrvatski narodni preporod, te ilirski i jugoslavenski pokretkoji su u 19. stoljeiu podigli nacionalnu gordost Hrvatske imalisu u svome programu kao vaZnu komponentu nuinost konadnogpiipajanja Bosne i Hercegovine svojoj iskonskoj rnatici, sa zajedliikim jezikom koji bi bio Itokavski jezik HerCegovine.

Te su ideje nalazile odjek ne samo medju katoliikim, negoi medju muslimanskim stanovniXtvom Bosne i Hercegovine. lfisu dogodjaji, medjutim, bili pomno praieni i od strane veliko-:rpskih krugova, koji su imali kao vitalnu zada(a anektiranjelos.ne i Hercegovine Srbiji i Crnoj Gori. Srpski interesi za po-Jruije Bosne i Hercegovine nisu, medjutim, imali rnoguinost po-:ularnosti na tlu same Bosne i Hercegovine, Iije je stanovniltvo:iadicionalno svjedodilo inkompatibilnost srpskog i muslimanskog.lementa. Povijesni motivi svakako nisu postojali u teZnji Srbije::ina Bosni i kazuju suprotno, u nizu vjerodostojnih primjera"F{rvatska misao tinjala je u Bosni i u vrijeme turske uprave"\Jl.-rge su stare i 6asne muslimanske obitelji duvale i Stovale:r,'atsku zastat'u kao obiteljsku dragocjenost; brojne su dZamije3sne i Hercegovine bile ukralene hrvatskom trobojnicorn (vidil'I:rdii. 1963.), a Ali-PaIa Rizvanbegovid ratovao je pod hrvat-.kcn zastavom. Sjeverozapadni dio Bosne (Ikajina) nazivao ser'; Co dolaska Austrije turskom Hrvatskom.

Turska uprava u Sarajevu naziva bosanski jezik hrvatskim15:6.), a hrvatski jezik bio je drugi diplomatski jezik na dvoru

T-:rske carevine. Hrvatsko osjecanje Omer-pa5e Latasa bilo jej:{rienuto u pismu I.F. Jukiia Ljudevitu Gaju (1850.), u komeixminje podast, koju je Omer-pa5a ukazivao bamr Jeladidu, 3a-- ;;i nu Fadi-pa5u s izrazima svojega :Ktovanja. Niz je drugih-".zr.r g& p rvenstveno klasidne i neizbrisive nepodn oBlj ivosti iz rned iu::!a i muslimana, 5to su muslimani Bosne i Hercegovine bili'""Ieko skloniji prihvatiti manje od dva zla i prikloniti se radijeL:s:nii negoli Srbiji, koja je insistirala na aneksiji Bosne i Ftrer-;rtor-ine.-

Cinjenica da muslimani Bosne i Hercegovine dugo vremenarrie:r inali jasne predodlbe o svome pravom podrijetlu i svoloj

ll

pripadnosti ina svoj korijen u dimbeniku naobrazbe stanovni5tva,,koja je bila suprimirana, i to s jasnom tendencijom, da se musli-manima onemogu6i visoko Skolovanje. Ta je tendencija bilarealno prisutna u vremenu od pokreta medju stanovniitvom da-na5nje Jugoslavije za odbacivanjem utjecaja tudjinaca i samo-stalnoKdu. Cim su muslimanski intelektualci irnali prilike zboritru ime svojega naroda, bila je jasna orijentacija muslimana Bosnei Ilercegovine. Cinjenica je, medjutim, da takovi stavovi nisu imaliuvijek jednaki odjek kod muslimana, jer je pojam hn'atske pri-padnosti bio vezan uz pojam koji je krjvo srastao s pojrnonrHrvat, a to je pripadnost Rimokatolidkoj Crkvi, koia je upovijeBti imala jednako neprijateljski stav prerna Sirenju Islarna'kao $to su ga imali i Srbi prema turskoj okupaciji. Stoga je ra-zumljivo oklijevanje muslimana za iziu{niavanje Hrvatima, jerje povijest bila pisana krvavirn slovima na granici katolidke Hr-vatske prema Bosni i Hercegovini. Ta je vjerska podvojenostbila uzrokom, da su muslimani radije ostajali na neutralnirn pn-

zicijama u vezi s nacionainim momentorn, jer se steklo uvjerenjeda su muslimani u moguinosti da budu izigrani jednako od straneHrvatske kao i od strane Srbije. Takovi stavovi nisu bili gu$eni

niti u samom hrvatskom katolilkom Ziteljstvu, u kojemu je pojantmuslimana dugo vremena krivo tumaien i prema kome je umjetnaodrZavana atmosfera udaljenosti. Muslimani nisu imali osjecajpravoga mjesta, zahvaljujudi kratkovidnosti onih Hlyata, koji su

poistovieeiroati pripadnost rimskoj Crkvi s pripadno$iu hrvatskomnarodu. Energidan borac protiv tih vitalno opasnih stavova za

bududnost hrvatskih muslimana u Bosni i Hercegovini bio je s6m

Ante StarEevii, koji je bio borac za stavljanje muslimana na

mjesto koje im pripada, priznavajudi im kvalitet najstarijeg i

najIiSdeg plemstva Hrvatske.' Zaa{& ra ii{davanja pojma vjere i pojma nacionalnosti

pripala je intelektualcima Bosne i Hercegovine, koji su, u.prvomei"du pt-*to pera knjiZevnika muslimana, kao i pre!9

-{as-opi1aBehaf (Sarajevo 1900.-1910.) i Biser (Mostar 1912.-i918.) doveli

do iirenja pokreta hrvatske misli medju muslimanima' Bio je nizdrugih iasopisa, kao Gairet, Muslimanska Sviiest' Narodna uz-

danica i dr., koji su njegovali hrvatsku nacionalnu svijest musli-mana, a medju imenima koja su ostala u povijesti..tih.Pgkreta,vrijedna su spomena: kao Osman Hadii6, Hamid DZinii, Safvet-bci Ba3aeii. Ekt"* Mulabdii, iasni poglavar Reis-ul-u ema

bZ-em*uain Cau5evi6, Halidbeg Hrasnica' -Musa

Cazim Catic'Diafer-beg Kulenovii, Hamdiji Kre3evljakovid i mnogi drugt

O jasnoj irrvatskoj orijentaciji- muslimana Bosne i Hercegovlqegoriori i'sAm Sveto'zar Pribicevi6, u svome djelu .,Diktatura kratrla

t2

Aleksandrat, u kome,, medju ostalim, jasno navodi istovjetnostbosansko-hercegovadkih muslimana s ostalim Hrvatima.

Unatod prosvjetiteljskim stavovima koji su jednako odrZavaliideju Hrvatstva, kako dolazeci od strane katoiiikog, tako i odmuslimanskog stanovni5tva Bosne i Hrvatske, jo! jt i danas os_talo dosta negativnih stavova od strane hrvatskbg katoliikqgstanovniitva o mjestu muslirnana u hrvatskoj zajednici. Ti $aIvovi koji se u pravilu zasnivaju na vjerskom momentu, tolikosu Stetni i negativni, da o njihovom energi{nom likvidiranju umnogome ovisi i pitanje nacionalnog opredjeljenja muslimanaBosne i Hercegovine.

POKUSAJI STVARANJA BOSANSKE NARODNOSTII MUSLIMANSKE ETNICKE PRIPADNOSTI

.. Ideja stvaranja bosanske narodnosti o kojoj se govori u novije''rijgme i nije tako nova. Te su ideje imale svoj temelj jo5 u$litici Austro-Ugarske, kojoj je smetala ideja ujedinjenja Bosne! Hercegovine s matidnom Hrvatskom. Ideja bosanske nacional-iosti bila je posebno zagovarana od Kallaya i grofa Bilinskog,koii su u toj podijeljenosti gajili ideje rrajne aneksije Bosne il{:rcegovine Madjarskoj, odnosno Austriji. Hrvatski Sabor je:;aiio u Zagrebu jo5 1878. od kralj,a Hrvatske Franje Josipa, das Bosna prikljudi Hrvatskoj, 3to je Franjo Josip odbio i raspustio,e Sabor, s motivacijom da je prekoraUio svoje kompetenciie.

Austrija je sistematski radila na uni3tenju hrvatske nnisli uBosni i Hercegovini, lukavom politikom uvodjenja ,,bos'anskogr€:dka", favoriziraju€i nepismenost i zaostalost nnuslirnanskogacenevai!1y3 u isto vrijeme sa svojom nazovi prosvjetiteljskom'losom, koja bi, prema njihovoj propagandi, irnala pobolj5ati

sta-nje u Bosni uvodjenjem samostalnosti u toj pokrajini. S drugerrarle, austrijska je uprava pomagala Srbe u Bosni i Hercegovini,a iemu su posebno aktivnu ulogu imali Kallay i Burian a taz-'toblju od 1883. do 1911., u isto vrijeme, kada je Khuen Heder^rar]' nastojao uguXiti budjenje hrvatske misli u vrijeme svojegatuaovanja u Hrvatskoj od 1882. do 1903. Hedervary je jednakorootrebljavao pomod Srba za slabljenje Hrvata, pornaZudi $irenjermvoslavlja u Hrvatskoj, na jednak nadin na koji je, prema upu*-'ma 'tz PeBte, Iinio i Kallay u Bosni. To je urodilo jadanjemErpcrla u Bosni, kao potencijalnog oruija protiv jedinstva Bosne. Hercegovine i Hrvatske.

Ta se politika nije ogranidila samo na jaEanje pravoslavlja,:lw i na muslimane Bosne i Hercegovine, koji su se premaSaiertaniju" Ilije Garaianina trebali pridobiti za srpske teZnje

I3

u Bosni i Hercegovini. U tome se dijelom i uspjelo, nakon nepri-hvaianja nuslimanskog Ziteljswa Bosne i Hercegovine, da se

sloZe s aneksijom Bosne Austro-Ugarskoj nakon Berlinskog kon*gresa. Te nakane muslimana suprotstavljanju aneksiji bile supomagane od strane Srbije. Nakon 5to je aneksija bila izw5enaprotivno tim teZnjama, austrijska je vlast okrutno obradunala s

muslimanima. koji su se protivili pripajanju Bosne i HercegovineAustriji. Nakon Hercegovadkog ustanka protiv sluZbe u austrijskojvojsci (1881.). Srbi su ponovo pokuiali suradnju s muslimanima,6to su, uostalom, pokuiavali i u nekotko kasnijih navrata, pri-kazujudi se zaititnicima Islama protiv opasnosti od Hrvata-kato-lika. Ta su nastojanja prikazana u sr"ijetlu dogodjaja kasnije po-vijesti kao tal-tidki potez protiv iirenja hrvatske misli medjumuslimanima, dija je pozadina bila likv'idacija 5to je muslimanskoi trajno zaposjednuie Bosne i Hercegovine srpskim stanovniltvont.

Ti su pokuiaji, medjutim. u prarilu zavr6avali neuspjehom,jer su muslimani shvatili pozadi-nu ..skrbi" Srbije za Islam. Podpropagandom opasnosti za vjeru pred utjecajem katoliike Austrijei Hwatske, Srbi su potpomagali iseljavanje puslimana iz Bosnei Hercegovine u Tursku. da bi kupovali u bescijenje njihovezemlje naseljavajudi srpsko stanorniStvo.

Tendencije srbizaciie Bosne i Hercegovine uzele su tolikornaha nakon Prvog svjetskog rata- da se pojam 6u3limana Hrvatasmatrao opasnim za onosa rko b'i se njime deklarirao. Ta se

tendencija silno poveiala nalion Drugog svjexkog rata, kada su

se gotovo tvi alsslimani izjasnili kao neopredijeljeni. Duboke rno-tive toga fenomena bilo bi nuino analizirati posebnom studijo-m,

ali se mogu razumjeti pomnim praienjem metodidnog rada Ko'munistidke partije Jugoslartje na ofivljavanju starih, uvijek pri-sutnih srpskih h-egemonistitkih ideja. koie su odrZavane na tajninadin u novoj Jugoslaviji. iije panijsko rukovodstvo dine ugiav-nom Srbi. Pod njihovom je propagandom pojam Hrvata bio, ajoX je iesto i danas, poistovj#ivan s pojmom o ubojicama, na-

ioOnim neprij ateljima, ustalam a. f a"listima, suradnicima okupatorai slidno. Ti propaganda nije niti izdaleka toliko primjenjivana na

Srbe, koji su si 6orili protiv komunistidke Jugoslavije, niti su

u njoj niSli mjesta zlodini detnika. bar ne u onoj mjeri, u kojojse moZe govoriti neutralnom znanstYenom usporedborn promatra-

njem tijeka novije Povijesti.Ta je situacija srbiziranja Jugoslavije pod mas!9m Koryq"

nistidke partije najsnainije ostala prisutna u Bosni i Hercegovini,

u kojoj le uijecai i teror Srba uzeo toliko maha, da ne santo

uupo.f""lt i druXiveni poloZaj, nego iak i sloboda, pa i Zivot,

14

nisu bili sigurni onima koji bi se smjelo deklarirali Hrvatima,posebno ako su pripadnici muslimanske vjeroispovijesti. Izjainja-vanje nnuslimana Bosne i Hercegovine neopredijeljenima, irraittoje u-godinama poslijeratnog terora nad Hrvatima tek izjaKnjavanjemuslimana da ne pripadaju srpskoj nacionalnosti. Neki so mui-limani, koji su bili posebnog karaktera, prihvadali srpsku narod-nost, -ali takovih je bilo malo, i stav ostalih muslimana prematakovim muslimanskim neprijateljima jasan je u svakodnevnornfivotu, u kome irna mnogo primjera o preziru prema takovimizdajnicima i slabiiima, koji su prodali East za dru5tveni poloiaj._ -. Mnogi su od tih prija5njih muslimana u novije vrijeme po.Eeli razumijevati u'dinjenu pogrje5ku, ali se prezir ne moie-iz-brrisati niti novijim prihvaianjem umjetno stvarane muslimanskepripadnosti. Ti su primjeri, medjutim, beznaiajni po svojojmalobrojnosti. Muslimansko stanovni5tvo Bosne i Hercegovinido te je mjere uspjelo sagledati igre koje se vrie oko muslimana,da

-su tendencije stvaranja posebne narodnosti, koliko god bile@upirane ,Sirokom akcijom Komunistidke partije i brojnimprigodno stvorenim djelima i raspravama, jasne i jednostivneu svojoj providnosti, jer je iza stvaranja te umjetne narodnostijod uvijek prisutna stvarnost u Bosni i Hercegovini, koja je u znakurpske uprave i srpskoga jezika, kojim je uniSten iisti i lijepibrvatski govor bosansko-hercegovaCkih muslimana. Na njegovour-iesto doSao je jezik kojim se danas sluZi Bosna i Hercegovina,a koji ne treba zasebnoga komentara. Dovoljno je tek proditatibilo koju publikaciju, objavljenu u Sarajevu ili u bilo kome dijelutsmne. ili pogledati jezik sarajevskih novina, pa da se vidi po-zedins potpomaganja stvaranja zasebne nacionalnosti muslimanaEcsne i Hercegovine. To nije ostalo samo u planu rada odkcmunistidke Jugoslavije naovamo, jer je zavjetna teZnja Srba,gd dar:oine bila borba protiv muslimana svim moguiim sredstvima,k ;a je dosegla kulminaciju vje5tine u novijim danima sakrivanjafr ideja iza crvene zastave Komunistidke partije.

O pozadini trajne teZnje Srba za dominacijom u Bosni i zar,:ranjem ,,srpske Bosne" bez muslimanskog stanovniStva kazu-lr Eln€r primjeri iz povijesti. Srpski ministar Blaznavac izjavio jetr" $''o{ne razgovom s franjevcem Antom KneZevi6ern 1875., da-:eka se 6gslimani sele ili krste, u protivnom da 6e biti.;rseieni", ito je naiSlo na osudu KneZevi6a i na gnu5anjehqfu je komentirao tu Blaznavdevu izjavu. Jednako je znailajnar zjar-u Stojana Proti6a (*) u vrijeme sastanka Jugoslavenskog

r?l Yidi: Ivan Me.Strovit, Uspomene na polititke liude i dogodiaje,[ad- [efi;rice Hrvatske revije, Bs. As. Aires, 1961.

t5

odbora u Ca"nesu 1917., koju je dao u prisutnosti hrvatskihdlanova Jugoslavenskog odbora, a kojom je izjasnio stav Srbijeprema muslimanima, koji je bio jednak prije spomenutom stavu.

Te su se ideje ostvarile u pokoljima izvrlenima od stranesrpskih i crnogorskih detnika nad neduinim muslimanskim sta-novni3tvom Bosne i Hercegovile, posebno u podrudju istolneBosne, o iemu je saduvan potresan dokumentacijski materijal,koji nije dostupan javnosti u komunistiikoj Jugoslaviji, s obziromda srbokomunistima nije bilo u interesu sj#ati ili upoznavatinarod sa dolinima nad muslimanima Bosne i Hercegovine, s

obzirom da njihov rad u Bosni i Hercegovini jo( nije zavrlen.

fetniiki zloii-ni nad muslimanima izwleni su u skladu sodobienjem srpske izbjegliike vlade u Londonu i bili su sastavnidio programa srpske borbe. Nema nadila da se opi3u strahotetih zloiina. posebno u koarerima Cajnide, Fo{a, Rogatica, ViSe-grad. Postoje saiuvani autentidni izvjeitaji Eetnidkih oficira,upuienih Vrhovnoj komandi i Draii N{ihajloviiu, o monstruoznopreciznim pojedinosdma lihidacije stanovniifva Bosne i Herce-govine. u kojima se s neljudski cinidnom pedantno36u navodi broifutara i nadin na koji su lihidirane. Tragovi tih dolina jo$ idanas postoje neizbrisani u okrnjenim porodicama muslimanskogsfanovniStva istoEne Bosne i d*gh krajeva, i svi oni muslimanikoji su se iselili iz tih krajeva. a sada iive u drugrm krajevimaBosne i Hrvatske, firi su svjedoci strahota koje su bile podinjene

nad ilanovima njihovih obitelji. Drugi svjetski rat definitivnoje uniStio svaku i najmanju nit, koja bi eventualno mogla pove-

zivati Srbe I 6x5limane u buduinosti. Zloiini iive i ne zaborav-

ljaju se; dok je zadnjeg 6s5limana u Bosni i Hercegwinj,prenosit ce se Xvi i saEuvani s koljena na koljeno,.. kao sjeianjena iskonsko neprijateljstvo Srbije prema svemu Sto je musli-mansko i - Ito je jo5 gore - ujedno i hrvatsko. Nema naEina

da se Srbija bilo kada ponovo pojavi pred muslimanima u ulozimirotvorca.

LICE I NALICJE POLITIKE KOMI.NISTICKEJUGOSLAVIJE PREI{A MUSLIMANIMA

U BOSNI i HERCEGOWNI

U prvim godinama nakon Drugog svjetskog rxa bila je veiod sam6g poditka jasna politika beogradske vlade o stvaranjujakog ant-ihrvatskog pokreta u Bosni i Hercegovini. -Ta se politikaLur*iu stala provodiii naseljavanjem Srba u Bosnu i Hercegovinu,s upravnim funkcijama i vla3iu, koji *,S poEetka imali.zadaCuonemogudavanja wih onih, koji nisu bili u skladu s novim ten-

t6

dgnojama antihrvatske misli, koja je bila zaodjenuta u ruhosjeCanja na ustaltvo. Posebnu !g ulogu u pomaganiu tih do5ljakaimali muslimani, koji su prihvatili kompromis z.a datL im privilegijeod strane_vlade i koji su pomagali stvaranje mita o foseUn6jtiB*l: i Hercegovine, koja nema nidega zajedniEkog s iaiistidkimteorijama o njezinom hrvatskom podrijetlu. Ta je pottika vr5enana nadin koji zasluZuje svaku paZnju po beskrupuloznosti kojaje dovedena do saw3enstva. Ta se poliiika stvarala na nadin daje obecavala i jo5 i danas obedava samostalnu Bosnu, muslimanskunarodnost i druge pogodnosti. Cinjenica je, medjutim, da te sveideje dolaze ne od strane samih muslimina, koji su od rata donaiih dana bili naudeni sluZiti s pokorno56u, jei su pale i pre-velike Zrtve, a da ih ne bi naudile $utnji, nego od strane neogradakoji nakon novije povijesti ponovno radja ulogu prijatelja,hiro-ivorca i prosvjetitelja. Svakom je, medjutim, tko 1 nnalo poznajerezultate toga..rada, jasna politika koja je ua njega sakrivena, jerie vec i previ3e dokaza u svakodnevnom iivotu-Bosne i Flerie-eovine koji kazuju o pozadini roga rada.

_.Shodno temeljito razradjenoj politici o potrebi rada medjunuslimanima preko samih muslimana, stvoren je odredjeni broj.-misionara" za Kirenje tih ideja, medju kojima imade i nekolikorynena koja su vrijedna svake paZnje, jer ih njihova djela kvali-Sciraju znanstvenim radnicima, usmjerenima na studij posebnosti:suslimana Bosne i Hercegovine u povijesnom i etnidkom po-_dCu. Djela nekih od tih autora plod su dugotrajnog studijskogmda i fusto su izwsno dokumentirana velikim brojem znanstve-'rih radova, ali u pravilu su pisana na nadin svojstven komu*rsiikim piscima, a taj je nedovoljna analiza ili neadekvatno:azmatranje suprotnih stavova onih djela koja su navedena urlrhovim bibliografskim podatcima. Vrijedna je paZnje Einjeni-;a- da je medju nekima od tih autora iskristaliziran dio onih kojisa u tome radu doista podeli vjerovati u posebnost bosansko.lercegovalkih muslimana, pa u tome svijetlu jednako kritidki:osupaju kako s Hrvatima tako i sa Srbima, komentirajudirybove argumente o muslimanima Bosne i Hercegovine s obzi-reci sa njihovo podrijetlo.

Atif Purivatra u knjizi ,,Nacionqlni i politiCki razvitak mu-frilI', jednako je beskompromisan u svojim stavovima protivTkp srpstitr tako i hrvatskih autora o pretenzijama na Bosnu iF{erccgovinu, dajudi muslimanima naslov posebne etnidke skupine,Jdentifikujuii se kao poseban, pa donekle i samostalan etnidkid!clc". Neovisno o izvrsnom poznavanju materije i velikoj bi-leryefiti. to se djelo moZe primiti s dosta zamjerki, jer nena

T7

dostatne znanstvene kritidnosti i uzima iz citiranih djela tek onLestavke koje sluie kao doprinos postavljenim tezama od straneaBtora. Komentirajuii ideje o hrvarskom podrijetlu muslirnana,autor navodi i uvaZenog povjesniiara D. Mzrndiia. nazivajudinjegove dokaze nedovoljno argumeniiranima, ne ulaze6i u aralizubilo kojeg od tih nedovoljno argunaentiranih dokaza, koje D.Mandii navodi napretek u svojim studioznim raspravama o Bosnii Hercegovini i podrijetlu stanovniirva tih pokrajina. Jezik fr;:ojirnje ta knjiga pisana takodjer dovoljno govori i s6m je sebi dovofiankomentar.

Autor, medjutim, navoCi i zapaianla koja su clostojna pa:*njc,a ta su sadriana u podatcima da je pitanje muslimana narmjernozanemareno. kako od strane srpskih. tako i hn,atskilr ar,ltclranovijeg vremena. Ienoriranje muslimana s jedne ili clruge sfr&nesvakako ce imati svoju reperkusiju u oprecljeljcnju muslim:lananovostvorenoj narodnosti. jer na pr. ,.Enciklopedija Jugoslavija'.nema uvdtenog ni pojma muslimana, Ito sigurno ne ie lmlatjpozitivan odjek medju muslimanima, kojima se niti danas mepridaje dovoljna painja i pomaie se ideja o njihovoj etnidicojposebnosti.

Utjecaj propagandisriikog obavjeitavanja javnosti, kakqa Iu-goslavije tako i drugih znmalja, koji je plod politike uskradivanjahrva*kog podrijetla muslimana Bosne i Hercegovine, jasala .[e iu mnogim djelima stranih izdavadkih kuia. Tako Muriel F{eppelu wojoj knjizi ,,Yugoslavia" (London 1961.), stoji na i:wxritaantihrvatskim tendencijama. spominjuii pretjerane hryatske arn-bicije za svoj teritorij. Tome se, medjutim, nije iuditi, ako seima na umu da su diplomatski, kulturni i ekonomski predstavniciJugoslavije u pravilu oni kojima je anrihrvatska polirika hiiapreporukom za njihove poloiaje. Ipak u toj knjizi autorica ni"iemogla izbjeci podatak da je muslimansko stanovniitvo, koje dinil2Vo ttkupne populacije, bilo mahom na strani Nezavisne Dri.aveHrvatske. Neovisno o povijesnoj analizi prijaSnjih razdoblja, tajnavod britanske autorice jasno kazuje, kako nije bilo suradnjeizmedju muslimana i Srba do vremena kada su muslimamf pri-stupali komunistidkoj vojsci, ali tih je sluiajeva bilo naano uusporedbi s ostalim musiimanskim vojnicima u Drugorn svjetskomratu.

Engleski povjesnidar H.C. Darby ide dak tako daleho ur

svojoj povr6noj ili nedobronamjernoj informiranosti, da. ne sarxlopovijest Bosne i Hercegovine, trego i povijest Dalmacije razrnetnazasebno od povijesti Hrvatske.

18, (t

Unatod jasnim povijesnim izvorima o podrijetlu muslim.ana,dinjg-niga je, medjutim, da su muslimani bosne I F{ercegovineimali dosta nzloga u povijesti biti sumnjidavi ne s"*o premaSrbima, nego i prema Hrvatima nemuslirranima. ,,predzidj; kr5-danstva" u tome je odigralo svoju ulogu i ta je podvojenost, kojaje sfvorena drugom vjeronn, i danas u uspomeni muslimana kaorazlog za rezeritanost, jer se neovisno o bogatstvu rnuslimanskognaslijedja gotovo nikakva palnja nije posvetila regisrriranju i ga-jenju muslimanskih obidaja, znanstvenog, kulturnog i drugih do-prinosa muslimanskog stanovniitva povijesti F{rvata, a u novijewijeme jednaka je (utnja i nove Jugoslavije prema muslirnanskomdoprinosu. To dakako. ne moie stvoriti veliki iuteres muslirnanaza zajeCnice koje ih nedostatno priznaju, i na tome se problemuimademo zarnisiiti, jer o njemu ovisi i prihvadanje povijesnihistira muslimana o vlastitome podrijeriu i pripactrnosti. Zanenta-rivanje toga pitanja imat de trajne a rnoida i nepopravljive po-s!jedice za i:itanje rijedinjcnja rezdvojenih <.iijelava hrvatskoglaroda.

Ne smije se, medjutim, postupati nepravedno u tim ocjenamasutnje prema muslirnanima i teretiti tim sumnjidenjem cijeli hr-';atski intelektualni svijet. Ima pristupa popravljanju tih po.gfeiaka, ali ti su pristupi vezani mahom na dalekovidnije hrvatske:acnike. koji su u stanju ocijeniti vaZnost toga pitanja. A stavoviLryatskih znanstvenika jo5 su uvijek daleko skloniji nnuslimanirna{ istih takovih razmatranja od strane Srba. Tako na pr. MilenkcFilip'ovi6 (1959.) navodi potpuno izostajanje svijesti o nacionalnoj:npadnosti medju tzv.,,srpskohrvatskim muhamedancima"" Taja';ior koji je ibez tih svojih stavova poznat po svojim nacionalis-atkim stavovima u vezi s pitanjem Srbije, iesto niti ne zazirerC rzostavljanja pojma Bosne i Hercegovine, zamjenjujudi stanov-:Eilo tih krajeva izrazom ,,Muhamedanci srpske i hrvatske na-:reralnosti". Njima on pripisuje ubrzavanje procesa nacionalnog:gredieljenja, bez analize povijesnih podataka i s jasnorn ten-jetcijon jednakog davanja moguinosti izja6njavanju muslimana:; srpeku narodnost.

A. Purivatra navodi i dmgi primjer, koji je clostojan svakograi;coja i osude, a to je izostavljanje pojma rnuslimana u ,,Enci-Crpedili Jugoslavije", u dijem su stvaranju velikim dijelom radiii::-srski znansfveni radnici. Tu nema niti traga doprinosu mus-'-rara kulturi JuZnih Slavena, ito, dakako, ne moic rezultirati:iohrohotnom primanju toga problema od strane muslimana. Pu-T''atra citira i druge sluibene izvore Jugoslavije, kao 5to jer:otikacija Saveznog Sekretarijata za informacije (ABC- einjenice

t9

o Jugoslaviji), u kojoj je odsutan pojam muslimana. Autori t€edicije ipak nisu zaboravili unijeti je.dan krivi podatak kojipripisuju povijesti, a taj je, da je Bosna u Srednjem vijeku biladio srpske drZave. O nau6noj osnovanosti toga stava moZe kazatidovoljno svaki priruEn-ik povijesti Jurnih Slavena, a publikacijailustrira tko stoji iza te edicije, koja je sluZbeno odobrena kaoinformativni materijal o Jugoslaviji.

Stoj#i na pozicijama favorizkanja etnidke pripadnosti mu-slimana posebnoj grupi JuZnih Slavena. Purivatra tek povr$noi letimilno spominje wijeme moguieg radjanja te etnidke po'sebnosti. Specifidnost razvitka Bosne i Hercegovine podinje u15. stoljeiu. a traje pod neprekinutim utjecajem izvora novekulture, koja je adaptirana zahtjerima i obogaiena duhorn Sla-vena, do 19. stolj#a, kada je i taj matiEni utjecaj istodne kultureprestao i ustupio mjesto 1i4 pzliEitih utjecaja drugog podrijetlai maEaja. U rrijeme kada su hrvatska plemena naselila Bosnu,prorok Islama tek je propovijedao Islam arapskirn plemenimau HedZasu. U to je rrijeme u Bosni ve6 postojala naseobinaHrvata sa starom plemenskom organizacijom i vladarima a stttevladaladke kuce. Autor nije naiao vrijednim analizirati strukturutoga osebujnog i etniiki posebnog stanoniStva u toku 8 stolj#aod dolaska Hn'ata do islamizacije Bosne. Nisu li ti stanovnicibili etniEka posebnost i u rrijeme heretitkih pokreta u tim kra-jevima, kao i vrijeme velike drlave i mocnih vladara. Mcrlese svakako prihvatiti stav Purivatre, da je islamizacija stvoriladefinitivnu posebnost muslimana Bosne i Hercegovine. Ta se

posebnost, medjutim, sworila na jednoj naslijedjenoj osnoli, a

naslijedje je hrv'atsko. O tome svjedodi jezik, koji je saduvan uekskluzivnoj strukturi muslimanske porodice, kao i mnogi podatciiz narodnog naslijedja, kako lirskih. tako i epskolirskih pjesama,pa i narodnih epova iz muslimanskog ciklusa. Valja spomenutistihove koje je napisao saraievski pjesnik, muslimanski redovnik,$ejh Ahmed Kaimija:

Oi Hrvati iuite me i potuite meIslamu se prignite, Allahu se dignite...O naslijedju koje je zasnovano na hrvatskoj tradicionalnoj

ocnovi, ima mnogo dokumenata i nije ih moguie razmotriti naovome mjestu. O njima je solidan izvor medju inima djelo D,lvf*ndiia: Etnilka povijest Bosne i Hercegovine.

Taj podatak o posebnosti novonastale kulture i etniEke po-sebnosti od odredjenog vremena nije medjutim bio dovoljanizazov Hrvatima nspuslimanima da se upuste u Sire razmatranjepitanja toga integralnog dijela hrvatske kulturne ba-5tine, molda

2il

n razloga dto su Hrvati-katolici jo3 uvijek u snu povijesne ne-logidnosti, koja je bila podupirana od onih koji su od togaimali interesa, da je pojam Hrvat ujedno i nuZno pojam katolik.Zapostavljanje Bosne i Hercegovine koja je prihvatila krivu vjeruprema definicijama Rima i podcijenjivanje muslimanskih Hrvatakoje je rczdtat trajnih povijesnih zabluda, niti je nova niti ogra-niiena pojava.

Ivan Muiii, u svojoj knjizi ,rRazmatrania o poviiesti IIr-vata", Split 1963., pravednim gnjevom usmjerava svoju kritikuo poistovjeiivanju katolidke vjere i Hrvatstva, koje je nanijelomnogo zla hrvatskom narodu. Gorki plodovi te zablude joK dese Cesto okusiti u zoru novih zbivanja u povijesti Balkana.

Stanko Vujica u svojoj potkrijepi Muii6evim mislima navodina str.l47 svoje knjige ,,R.azmiSliania o sadaBniosti Hrvata"(1968.), da unutar naKih granica iive Hrvati dviju vjera, katolicii muslimani. Razmi5ljanje o jednoj porodici, podijeljenoj samovjerom, ne ukljuEuje ni u kome sludaju i Srbe, jer izmedju njihnema nikakve povezanosti, osim svijesti o trajnom neslaganju,koje je bilo odrZavano od strane Srba, jer zavjetna misao oobnovi Du$anova carstva nije nestala i trajno je prisutna unamjeri i u djelu. Ta ie zavjelna misao dolazlla do izraiaia nesamo u ratu, nego i u mirnom dobu, kada je usred mira ukraljevini Jugoslaviji 1924. poklano u samim Sehovi6ima 3 000neduZnih muslimana, osim ostalih bezakonja, o kojima postojirjerodostojna evidencija. Ta je zavjetna misao pokazana i t 2.wjetskom ratu, pokoljem 5 000 mustmanskih Eena, djece i sta-raca u F&i 1942., paljenjem 49 muslimanskih sela od straneietnidkog bandita Pavla DjuriXiia, u kome je paljenju ubijenonekoliko tisuia muslimana i odvezeno 2 000 vagona Ziveinihaemirni6s, paljenjem 172 muslimanskih sela u Pljevaljskom iPribojskom kotaru i ubijanjem 4 200 muslimana, pokoljem udiamiji u Kasindolu, silovanjem muslimanskih djevojaka u Po-ljanici, gradnjom monstruozne ,dlamije" od 47 muslimanskihleieva - sve su to pojmovi, koji su dovijeka uniBtili svaku mo-glctrost Srbije da nadje i tradak povjerenja od strane muslimana.Onima kojima su nabrajanja tih strahota tek jednostrana osuda odsrane ojadjenih muslimana, koja nema objektivnosti, neka poslu-ie za ilustraciju zapisi iz dnevnika partizanskog generala KosteNdjq koji ih je opisao nakon protjerivanja detnika iz FoEe, godi-* 1942. Bilo je i srpskih oficira koji su s gnu3anjem komentiralidonine rulje pljaika5a, koljada i moralnih bijednika u detnidkojroisci. Jezdimir Dangri spominje 1942. zloline srpske vojske ile&, da ga je ,,sram 3to se Srbinom naziva".

21

Cak poznati Dobrivoje Jevdjevi6 r4zmatra ta bezakonja sogorienjem, ali su takovi primjeri ljudskog karaktera ostali ogra-niEeni na usamljenike. Ti svi podatci kazuju, da nema mogudnostisrpske dominacije nad muslimanima Bosne i Hercegovine mirnimputen. To bi moglo biti moguce tek putem sile, ali dini se da jesila Jugoslavije kao cjeline, a posebno srpskih hegemonista, nasvome zalasku. O tome ie vi5e re6i bliska budu€nost.

Dr. Mladen ealdarevii pii; 1963.. da se neovisno o pod-rijetlu muslimani Bosne i Herce-eovine osjecaju kao posebnaetnidko-historijska grupa. Tu on ubraja i pojam osjeianja oposebnoj vjerskoj pripadnosti. Dostojno ie iudjenja ditati takoveneprecizne konstatacije, ier je u znanslvenoj raspravi pojam

,,osjed.ati se" ogtaniien, pa smo skloni smatrati, kako ealdarevidu svome {lanliu u sarajevskoj ..Svjetiosti" nije imao znanstvenittpretenzija. Muslimani se ne osjejaju pripadnicima Islama, jer toprelazi donaenu pojma osjeianja. niti se netko moZe osjecati pri-padnikell neke ernilke posebnosti. Za sve pojmove postoje kvan-titativne i objektivne kateeorije. tako Ca se iak i Purivatr:a, kcjibi imao potkrijepiti stav o etnidkoj posebnosti muslimana, kr:iiiikizaustavlja nad tim ealdareviievim razmiSljanjima, nazivajufi ihnejasnima.

Stavovi muslimanskih nacionalisia o etnidkoj poscbnoslimuslimana mogli bi se uzeti ozbiljno, da su osnovani na znan=

stvenoj podlozi. Nije, medjutim, ozbiljno kritiiki citirati r:ektznaiajne autore, s tvrdnjema, da nisu dovoljno argumentirananjihova djela" i modda je stav nekih autora o ozbiljnim znansve-

nim raspravama, osim neobjeltivnosti metode pristupa problemu,sadrZan i u dinjenici, da su mnoga djela koja razmatraju objek-tivne istine o povijesti Bosne i Hercegovine, zabranjena iiiera-tura u komunistidkoj Jugoslaviji. Osim D. Mandiia, u tu kate-goriju su uvriteni i Ivan MuZi6, kao i sam V. Holjevac sa svojimdjelom ,rHrvati izvan domovine".

Svaka teorija, makar ne imala nikakve objektivne vrijednosti,moZe se rczraditi do studioznih pojedinosti, o demu svjedode

primjeri iz novije povijesti. u kojima su djela odredjenih filozofauzimbna kao osnova za kreiranje lazliEitih teorija, koje su nak-nadno pokazane neosnovanima. U Iirenju ideje o muslimanskojnacionalnosti u Bosni i Hercegovini sudjelovali su brojni poma-gadi zadetnika te ideje, medju kojim se imenima moie vidietii nekih koja nisu nepoznata javnosti, kao E. Kardelj, E' Redii6,I. Kosanovid, 5. Kuli5ii, V. Jokanovi6 i dr. Purivatra kal'e ucitiranju nekih od tih autora, a bez vlastite 'analize tih radova

22

y lvome djelu, kako su njihove tvrdnje ,,op$irno obrazloZene idokunnentovane".

, Te stavove-koji su sWoreni na ideju komunistiikog ruko_vocistva- Jugoslavije, ne moze se- zanemariti, ier su zahvatili"javnostna Sirokom i solidno pripremljenom planu, tako da ie pod iz_ravnim utjecajem propagande dosta muslimana Bosne i Herce_gov{ne ved pokazalo sklonost prihvadanja tih teorija. To je zato,ito-je-realna poyrjes! nepoznata, s obzirom na nastivne prclrameu lkolama Jugoslavije, a_i stoga, ,Ito je propaganda o tini iOe;annaosnovana na solidnoj podlozi, s dovoljnim flnincijskim sredstvima! qodporom vlade. Ved od 20. sjednice CK SK BiH 1968., nakojoj je raspravljano o muslimanskoj narodnosti, stvoren je velikbroj" s-uradnika koji su se ukljuiili u razradu i {irenje tih ranijezarni3ljenih l"9.ttlu. Sredstva q!1enja tih ideja nisu samo {tanpa,radio i telgvizila. Rad je zami5ljen mnogo iuptilnije. Broj suraa-nika povecao se na taj naiin da su se samli dlanovi isiamskihvjerskih zajednica regrutirali u njihove redove, zbog odredjenih

l1loga i shodno svojoj dotada6njoj reputaciji i ugledu -nogi odnjih su idealno oruZje u rukama onih koji su u pozadini tih te;rija.7,ato se sistematski radi dak na upoznavanju s tim stavovimakrugova islamskih vjerskih zajednica, a ulogu predavada dobilisu sami muslimani. Unatod tome, taj rad nema onoga usojehakoii bi trebalo oEekivati. Jedan od tih predavada izjavio-je ufilzgovoru s autorom ovog dlanka, kako, naZalost, muslimanijo5 nisu razvijeni politidki do te visine da mogu prihvatiti teteorije, niti mogu razumjeti, da je to nacionalna renesansamustimanskog stanovni3tva Bosne i Hercegovine. Ti su predavadiizilli izvan granica Bosne i Hercegovine i vr5e svoj utjecaj daki na muslimane u uZoj Hrvatskoj, ali s jo5 manje uspjeha, jerje odbor Hrvatske Islamske Zajedntce sastavljen od dlanova, kojise nalaze na viloj intelektualnoj razini od samih vrhova islamskezajr:dnice Jugoslavije, a da se i ne spominju ostale zajedniceBosne i Hercegovine, tako da su te teorije bile jo5 u poletkuprepoznate od Islamske zajednice u Hrvatskoj.

Cesto citiranu gqdnja, da se prilikom popisa stanovniitvaJugoslavije 1948. muslimani nisu izjalnjavali ni- Srbima niti Hr-vatima, nakon odobrenja da se mogu izjasniti neopredijeljenima,sasvim je jednostavna za interpretaciju. Srbima se, osim malogbroja nisu feljeli izjasniti, a Hrvatima se nisu smjeli, zbog pritiskii opasnosti za poloLaj i Cak liSenje slobode, jer se u-diklaturiuvijek moZe naknadno stvoriti razlog za kaziu. popisi stanov-niStva, dakle, ne kazuju mnogo, jer je i danas pojam hrvatske

23

nardnosti obiljeZen kao, u najmanju ruke, negativan, napose uBosni i Hercegovini.

Tu politiku Jugoslavije nije teiko razumijeti. Problemi Ju-goslavije nisu ostali ogranideni samo na ekonomski beznadnusituaciju, nego i na egzistenciju jugoslavenstva. Stvaranje posebneetniike grupacije muslimana u Bosni i Hercegovini imalo bi zadaiuzaustaviti barem jedan dio medju:racionalnih nerazumijevanja, u-nutar slabe Jugoslavije, koja su iz daoa u dan sve veda opasnost zamir unutar njezinih granica. Bosna i Hercegovina trebala bi prido-nijeti spasavanju Jugoslavije, diji je famulus ostao vjerna frazeolo-gija ,,Socijalistiiko Jugoslovens*o produkt je naieg istorijskog"drultvenog i ekonomskog, kao i politidkog :.ez,vitka dija je dinami-ka na5om revolucijom dobila snaian zamah" (crtat iz ,,znanstve-nog" djela A. Purivatre). Mnoge su rasprave o pitanju muslimanskeosebujnosti i ostale u okvirima sliine nakaradne frazeologije i nur

treba im posebnog komentara. Taj snaian zamah jest zamahsnjeZne lavine koja je zapodela svoj put. Njegovi su putevi jasnii.ak i iz perspektive samoga Balkana, iz koje se istine uspijeva"lusagledati kasnije nego iz slobodnoga svijeta.

U svojoj tendenciji davanja vlastite nacionalnosti muslimani-ma Bosne i Hercegovine. Komunistidka partija Jugoslavile imalaje i nekih rudimenata pozitivnih stavova, jer se u odbijanju hr-vatske narodnosti morala jednako postaviti i prema svojatanju6uslimana od strane Srba. Brojne srpske teorije o muslimanimabile su osudjivanje bez kompromisa, a pn'o zasjedanje Avnoi-anavodi, da se ,,velikosrpski pljadkaii ne ie viSe nadmetati okt:muslimana". Nisu ipak mogli prijeii preko povijesti koja je rbkprethodila prvome zasjedanju Avnoj-a SAm je Tito u vi6e svojihgovora isticao zloiine srpskih hegemonista nad muslimanskimstanovni5tvom istoine Bosne od strane Nedicevih, Pedandevih.Ljotiievih i drugih ietnika. Draia tr{ihajlovid je u razgovoru s

Titom 1941. izlawo, da muslimani i Hrvati, nakon kazne i od-mazde, moraju biti potpuno potEinjeni Srbima. Tito je na wijerneshvatio vainost smirivanja muslimana Bosne i Hercegovine ikaZe: ,, Dokazivali smo svim mogudim nadinima ojadjenom mu-slimanskom i hrvatskom stanovni5tlu, da Srbi nisu zlikovci i dazlodine w5i samo Saka tetnika Mihajloviia, Peianca i Nedi6a".

U toku rata komunistidka partija nastojala je mobiliziratitr svoje redove sve ito je bilo raspoloiivo. Proglasi mladim mu-sllmanima, Hrvatima, Srbima, imali su zada(u mobilizaciju da bise ispunio cilj revolucije - dolazak na vlast. Nakon rata podeoje, medjutim, obraiun. Poznata je sudbina pokreta Mladi Musli-mani, od kojeg neki dlanovi jo5 i danas 6ame u tamnicama

24

tmrunistidke Jugoslavije, a mnogi su izgubili i fivote u ,,slo-bodnoj" Jugoslaviji.

ULOGA ISLAMSKE VJERSKE ZAJEDNICEU PITANJU NACIONALNOG OPREDJELJENJA

MUSLIMANA BOSNE I HERCEGOVINE

.. Pltanje- pnpadnosti islamskoj_.vjerskoj zajednici sastavni je$g_-svih pokreta koji su se zbivali medju muslimanimu ou o6-[uekoJ pozornici Bosne i Hercegovine. politidke stranke koii subile.posebno b.rojne u podetku ovoga stoljeda, imale ., , pr*ii,muslimanski_ vjerski znalaj;. u-okviru svoga politidk.g p;.rFil;.,T lif su bile.najpo"natije Muslimansk-a narodna organizacija,uJedmjena muslimanska organizacija, Musrimanska demokratskastranka, Muslimanska narodna stranka, Muslimansku .;;;tt;;stranka i dr. Reis-ul-ulema DZemaludin eaudevii, toji je jeaanod najsvjetlijih likova novije povijesti muslimana irorri" i d;;-g-ovine, bio je sasvim jasan u-pitanju nacionalne pripaonosii-mu-slimana Bosne i Hercegovine, kao i Safvet U"g bafugit k;jt j.bio predsjednik bosanskog Sabora, Dr. Halid-Hrasni"ca'i d'r"'-

fojava brojnih politidkih stranaka rnedju muslimanim a zna_

4u j" WEglan odludivanja muslimana Boine i Hercegovine oyfastito] sudb.ini, jer su mimoilaZenja muslimana ,, pititittomfivotu Bosne i Hercegovine bila redovna pojava. poznat je primjermemorand"ma- koji je bio predan ugarJkom predstavniku grofuT*i 9 prolivljenju stanovnika Bosne i HercLgovin" prlpo"i"ojuUgars-koj. Na tome memorandumu, koji je bio-pisan ,i i-"'.t'u_novniltva Bosne i Hercegoving, nije bilo potpisa niti jednogamuslimana. Poznato je, da {ti u Jugoslav-ensi<om odboru niebilo-niti jednoga muslimana,-iako je student Mehmed ei5i6 uputio1918. pismeli,,zahtjev srpskoj vladi i Jugoslavenskom odboru,da se u taj odbor postavi bar jedan musliiran. stav srba unutaiJugoslavenskog odbora prema muslimanima bio je do te mjerene-prijateljski, da su i sami idejni zadetnici Odbora, koji su svibili tlrvati, _ostajali iznenadjeni pred monstruoznim

-prijedlozima

srpskih predstavnika unutar Odbora o budu6nosti mlslimana. Otome postoje svjedodanstva iz zapisa Mebtroviia, Trumbiia iSupila.

O odsutnosti slobode politiEke aktivnosti muslimana u kra_ljevstvu SHS kazuje izjava muslimanskih predstavnika iz I9lg.,kojom su se imali obavezati na potpunu poslu5nost Narodnomvijeiu SHS, bez prava na vlastite stavove.

O -poloZaju muslimana u novostvorenoj kraljevini koia je

bila pod srpskom dominacijom kazuju zlolini, vr5ini u mirnom

25

clobu nad nnuslimanskim stanovni5tvom kralievine Jugoslavije.

Ti su zlodini dosegli tolike razmjere, da je na zahtjev muslimanskihpredstavnika, ministar Pribicevid morao traiiti uvodjenje ener-

ltoitt mjera za oluvanje mira u -19*tii. Muslimani, koji su bili

fillufm"i i ubijani od itrane srpskit pljaikaia, traiili su..pomod

prLto R"ir-ut-uleme eauSevii4 koji je uzaludno traZio po{tivanie

svetosti kufnoga praga, osobne slobode i fivota muslimana. N{u-

snmanrka vjerJka'zajiOnica radila je svim snagama na ublalivaniutih bezakonja. Stradanja 6u5limana nisu ostala nepoznata.slobod-

nome svijeiu. jer je 'eauievii bio objavio neke pojedilosti u

francuskome iiitu -t-e temps. 1919." \{inistar Pribi6evi6 je na

zatrtiev beogradske vlade trafio od cauiertia, da pod prijetnjom

suspenzije 6po*gn" te viiesti. -(to je taj dostojanstveni - starac

*Ctilo, unatoi toie ito je bio iz.loZen pritisku od strane vlade.jugoslavenska muslimanska organizacija osnovana 1919'

odigrali je dosta znaiajnu ulo-zu u TlyTj" muslimana od.srp.mf; progona. Organi'aiija se jasno deklarirala protivnom veliko-

srpskim"teorijami o Srbima triju vjera. vjenki znatai.te.orga-

n;iracije bio je jasno odredjen principiTa o borbi za zaititu islam-

*t" ,1'.r" i traaicila" ,"noopr"roosti islam.a s krlianstvom, za3titi

,uo3iri" islamske zajednice,- djelatnosti ierijatskih sudova, obavez-

"ol'u1"rtto1 obuci i poitivanju islamskih principa u vojsci'

Neprestanabezakonjanadmuslimanimadovelasudododinakomita u Bilecu 1920., kada je doslo do protestnog sastanka

muslimanauSarajeru,kojijesa2000prisutnihizvojevaorezo-i""fi" " r6titi Zivota i imetla muslimana. 5to je nai5lo na velik

odjek u Bosni i Hercegovini.Muslimanska narodna stranka osnovana 1920' njie se

-us-pijevala odrZati pred,,Muslimanskom jugoslav.enskom.organiza-

L-ijo*", jer je zastupali interese begova i velikih feudalaca' "Ju-g,ltr""Jt"t"'muslimanska orgaq i z3ciJ 3" prizn al a j e ?a5iievu. vladu

iizt., unatod mnogim pro;sdma. -ali

ia pomoc Paiiievoj vl{ii Vidovdanskom ustavu nije imala znatnijeg :i:q3 na po?9ll-

Sanle sigurnosti muslimana, jer su se progom i dallg nastavlla-n'

Oriit niqO, bilo je u to vrijeme os36 lizliiitih politilkih stranaka

mredju muslimanima Bosne i Hercegovine'

UnatoddiktaturiinedovoljnojslobodiustarojJugoslaviji,stanje muslimana nije se u stYarnosti. nimalo poboljlalo .luk*btulog svjetskog raia, jer su tendencije borbe protiv Susliman-utit "tt"uAi"ila ouitauq.te od strane komunistidke Jugoslavije'- pod

ustavnom maskom garantiranih vjerskih sloboda' Te su slobode

Joli"- Ao ur aiaja .t -*S"o3o

diamij a r ubiia:lu ti:1s.|$ slu'benft a

i zatvaranju miadih muslimana, koji su bili potiueki onlentranl

26

yreya tlr"*r\oj ili prema samostalnosti muslimana. Velik jebroj sru"Senih hramova i ubijenih muslimanskih intelektualac;.Poznat--je primjer ruSenja dZamije a Zagrebu, za koju su komu-nisti silom sakupili potpise muslimanf Zagreba, iao potporurylenju te prekrasne gradjevine. Oni koji su odbili potpisati tajdokument, zavrXili su u zatvorima pod batinama i priilom Aipotpi5u taj,za.htjev. Bilo ih je koji nisu niti pred vefikorn opas-no56u potpisali taj nedasni dokument. einjenica je da su ta ko-munistidka zlodjela ostala poznata javnosti i ba se fraz,e izUstava- Jugor_lquij. mogu shvatiti kao slovo koje ni{ta ne kazuje.Iz sru5ene diamije u Zagrebu odneseni su skupocjeni zlatniukrasi, ,a prekrasni sagovi bili rasjeleni u manje diieiove i raz-neseni bez traga. Takovih je primjera pljadke i baibarstva bilou velikorn broju po cijeloj Bosni i Her-egovini, kao i u ostalimlgajevima gdje ima muslimanskog Livlja, ukljudujuii Sandiak,K.9s9v9 i dijelove Makedonije. O tim bezakonjima postoji eviden-cija koja je satuvana, unatod svim nastojanjima komunistidke vtastida_ne ostane traga tim zlodjelima. Novija povijest, koja 6e slijeditir;akon pada komunistidke Jugoslavije, imat de prilike upoznatiiavnost s onirn djelima, koja su ostala sakrivena javnosti u tokutrajanja konaunistidke diktature.

U politici kontroliranja muslimana vlast u Jugoslaviji upo.trijebila je islamsku vjersku zajednicu, starodrevnim nadinbmkompcije, ucjene i poloZaja. Kako je struktura vrhovnog islam-skog starjeXinstva produkt demokratskog nadela Islama, da sesvi predstavnici biraju od osnovnih jedinica, koje su odbori is-lamskih vjerskih zajednica odredjenog podrudja. do vrhovnihvjerskih upravnih organa, to nije bilo telko u muslimanskekrugove infiltrirati suradnike vlasti, koji su bili sami iz musli-manskih redova i shodno tome imali su pravo uIe#a u biranjuvjerskih upravnih organa. Na taj su nadin svi vrhovni sluZbeniciimali slu"Ziti vlasti, ili izgubiti poloiaj. Mnogi Casni i Eestitimuslimani nisu pristajali na taj kompromis i gubili su poloiaje,pa i slobodu, dok su drugi prodavali svoj znadaj za pol&aj,gubili dast i ostali poglavari islamske zajedniee s trajnim biljegomna tasti, koji se ne moZe izbrisati, jer se sve o tim djelima zna"Medju tirn suradnicima komunistidke vlasti bio je prijainji Reis-ul-ulerna FejiC, kao i sadalnji vrhovni poglavar IVZ HadZi Sulej-man Kemura. Te su kompromise dinili i drugi sluibenici trslam-skog vrhormog starje5instvaw razToga, da bi oduvali svoje poloZajeu vrhovnom islamskom starjeXinstw. Poznato je da se u tomestarjelinstvu nalazi i odredjeni broj drugih sluibenika, koji svojimkvalifrkacijanna ne odgovaraju duZnostima koje obavljaju. A s

27

druge strane, postoji nekoliko uvaienih teolgsa- i orijentalista,

tojioir" dinili'kompromise koji su bili trainni, i sada obavljaju

J"Lotti koje nisu na visini njihove naobrazbe, dok manje spo-

*ot"i ,ruzu"nici toga starjesinstva ulivaju privilegije koji nisu

poznati predstavnicima drugih vjerskih zaiednica'

Islamska vjerska zajednica u Zagrebu u novije je- vrijeme

postala glavna meta vrhornog 5llmskgS starjelinstva u. Saraievu'

i;;* izuttati rada Odbor{wz u Zagrebu nadma5ili u mno-

;;*;t"d ;nogih odbora Bosne i Hercegovine' Cinjenica da su

iluslimani Hrv-atske osnovali vils puslimanskih centara q .P?d-ruliu Hrvatske i Slovenije bez detaljnijeg konsultiranja sredisnjeg

Jdotu u Sarajevu, kao i program gradnje islamskog centra u

Zug"A", nattazi na najveii oipot ttptauo od strane Sarajeva'

Aii ti"^ti predstavnici, slijede6i upute iz Beograda' nastoje

tririi#ti izgradnju toga'c€trtra-. unaio'd ninjenici da se Zagre-

iJii "au"i nlje nikJne obratio za financijsku- FtT:. einje-

oi.u i",-."O1uiim, da je odbor. u 7a-grebu stekao veliku po-

p"f.**t -.0;n ostali; odborima 'NZ na podrudju Bosne

i i"r""goui". i au zu mnog predavaEi iz Sarajeva' Soji nisu u

dobrim -odnosima s rrhor:n]m- starjeiinstvom, te kojima ie. za-

ti*i." javni nastup od strane siarjeSinstva' bili pozvani od

;t;;" a*.ebaikog ^ odbora i drZali- su na tribini detvrtkonn,

k;;:" oErZaua u ZagrebaEkoj Islamskoj zajednici'. javna .pre-

davanja. Na prijetnju \irhowe islamske ?jTP": ,= :5:j:Y:'ii t'"'poduze^ti admin;strarivne mjere pr.otiv Islamske za1ednree

"-2"-*it", t" greb aiki j e odb or t-ate gorilti tdC:y"::i

^dl,:"r -i,tu torie sludaju proglasiti samostalnim Odborom lslamsKe zaiecnt-

ce za Hrvatsku, ne priznavajuci jurisdikciju whovnog starjeiinstva

" Vt"i"".. Vtfrooui o"tpoi*i" desio.se nakon 5to je Islamska

;"i;;;" H*utrt. oJ.-eitulu tl-o^gu predstavnika za kanonizaciiu

Sv. Nikole Taveli6a o-d*u' 1970" ito je do3lo bez konsultiranja

t-'Slt"i"""-, i nakon-dega je-po'd pritiikom vlade Reis-ul-ulema

X".ttJ pokufuo tutputtii oauor iitamske zaiednice u Zagrebu'

To mu nije poilo ,t'.uLo-, jer stroga.prarila islamske zajednice

"" Jtp"Il":i "it**Eap- nlno glisa viernika' koji su bez

rezerve poduprli p;litikt ';bora u- Zacrebu' Kod nastojanja

;&;!;"fi;-y'"g*uut-t"g Jro.u pokuSal-o se angaZirati musli-

mane, koji ,u *ut.Aottog {'albansko.g p9-drijetla" a Liue

pJnrJ."oL " u*ut.Loi, a" ii gl*ali protiv ooluka odbora' ali

to niie uspjelo, uoutoi'dobro tmisllenom planu swgavanja toga

;b;i;, tiii i dalje nmtavlja sa svojim radom'

Pritisak na taj odbor vrlen je s raznih strara' sa strane ko'

,olrii" zu G.rf" fiit"ti", tao i iu ttt*" visokih vladinih funk-

28

ciorera. Poznata je izjava koju je dao Miko Tripalo I97A., akoja-glasi:,,Suprotstavljamo se nekim reakcionarnim tendencija-ma da se u Zagrebu gradi Islamski Centar". Pritisak je bio jak s

{fr+ stlana, putem novinskih Elanaka, od kojih je poznatilanak Abida Budimlida ,,Muslimanski nesporazumf', do oiobnogposjeta sluibenika komisije za vjerska pitanja odboru u Zagrebu,koji nisu urodili plodom, jer zahvaljuju6i nekolicini karakternihaktivista toga odbora, Islamska zajednica u Hrvatskoj nastavljasvoj aktivan i plodonosan rad na Sirenju vjerskoga iivota musli-nnana u Hrvatskoj, a njeni slulbenici, koji nisu profesionalcinego entuzijasti, medju kojima je i velik broj rrdadih dlanova,nisr podloZni pritiscima sa strane, niti bilo kakvom kompromisu"Sve veia suradnja toga odbora s velikim brojem drugih odboraWZ iz Bosne i Hercegovine dokazom je, da je autoritet pred-stavldka vrhovnog islamsftog starje5instva kompromitiran do temjere, da se suradnja sa Zagrebadkim odborom smatra pitanjem6asti i pokazivanja ravnodu5nosti prema sluibenim stavovimasredi5njeg odbora 'NZ tr Sarajew.

ZAKLJUEAK

Bosna i Hercegovina su povijesno jedinstvena cjelina s

erstalim hrvatskim zemljama, koja se razvijala u specifidnim uvje-tirna utjecaja dviju razliditih v,:ra i kultura, od vremena padaBosne pod Osmanlijsko carsfvo. Geografski Bosna i Hercegovinadine ifltegralni dio hrvatskog podrudja, kojemu je isto6na granicana rijeci Drini, koja je bila prirodna granica izmedju istodnogi zapadnog Rimskog carstva. Bosna i Hercegovina vitalno susrediXte stare hrvatske drZave jo5 od vremena, kada su prvahrvatska plemena naselila danalnju domovinu, i od toga su se

vremena trajno nalazile unutar velike hrvatske drZave do vremenaodvajanja Bosne i Hercegovine utjecajem islama, od ostalih hr-vatskih pokrajina. Teorije o utjecaju Srbije u Bosni i Hercegoviniu Snednjem vijeku jesu tek tvrdnje, koje nemaju povilesne$snOve.

Muslimansko slanovni5tvo Bosne i Hercegovine jest u 95Voshdajwa hrvatskoga podrijetla, o demu kazuju podatci iz povijesti.O istovjetnosti bosansko-hercegovadkih muslimana s ost-alimhrsatskim stanovni5tvom postoji niz dokaza iz podruIja govora,pisma" obilaja, zajednidkih ostataka stare hrvatske mitologijei sl" Promjene u strukturi stanovni3tva Bosne i Hercegovine teksu novijeg datuma, jer se useljavanje Srba u Bosnu u veiemCIps€gu poEelo zbivati tek nakon aneksije Bosne i Hercegor.ine

29

Austro-Ugarskoj. Prijainje su migracije imale svoj smjer pre{nasjeveru a ne prema zapadu, ukljudujudi i veliku seobu u vrijerneArsenija Crnojevi6a koncem 17. stolje6a.

Novija zbivanja u Jugosiaviji koja su pode{ak znafajnihpromjena, koje ie se u bliskoj budu6nosti odigrati u roj polinacij-skoj zajednici Juinih Slavena i Neslavena, namedr; r:u*nim razrna-tranje pitanja sudbine i buduinosti nacionainog opredjeljenja nnu-slimana Bosne i Hercegovine, koji su sistematskim radorn beograd-ske vlade dovedeni u stanje odludivanja o vlastitoj izotriranosti iizlaganju dogodjajima koji slijede. Swaranie r'lastite nacionalncstimuslimana tek je jedan viSi stupanj u igri oko potpunog odvaianjamuslimana Bosne i Hercegovine od matidnog hrvatskog naroda,a ulogu prosvjetitelja o"o!u putu nemaju oii toii -su"ustvari istvorili tu teoriju. nego su oni mobilizirani iz redova samihstanovnika muslimanskog podriie:la. koji su. pouieni nafinuSirenja novih ideja, poieli i sami vjerovati u moguinost njihovaostvarenja. a moida i nji}ova poziiir:nog utjecaja na budu6nostmuslimana Bosne i Hercegorine. Ti Siritelji ideje o muslimanskojnacionalnosti. kao da ne ride stanje u Bosni i Hercegovini uovome dasu. kada zagovaraiu odvajanje muslimala od narndaod kojega potjeiu. i kac' da zaboravljaju, ako ne stariju, a ononoviju porijest. koju su dobrim dijelom stvarali oni koji nisudaleko od stvaratelja muslimanske ..renesanse" u Bosni i FIer-cegovini. Narod. medjutim. aiie zaboravio ni pouke iz pro5losti,niti stanje koje dana-s vlada u Bosni. kao latentna srbizacija, kojaima viie rezultata nego da ie provodjena ranijim nadinima pri*mjene sile. To je i razlog ito se ideje o nacionalnoj posebnostine prihvaiaju u onom ops€gu. koji bi trebalo oiekivati prematrudu i dugotrajnom strpljivo uloZenom vremenu u tu akciiu.

Pred tim se dogodjajiraa ne smije stajati u ulozi promalradasa znatiZeljom ito 6e buducnost doniieti na tu pazornicu oduvijekkobnih dogodjaja. psadina je te poliiike usmierena na slabljenjeHrvatske. a putem porpunog odv-ajan.fa rauslimana hrvatskogpodrijetla od naroda kome porijesno pripadaju.

Nadin pristupa tome problereu iest iedn:k naiinu, koiirnse u Bosni i Hercegolini sistematski guSila sr"aka hnatska misao"a taj je bio putem netodnog inforrniralia- prooe"ande i sakrivaniapo',,ijesnih istina.

PrilaZenje tome problemu reba se rniti na jednak naCin,a to je pruianje podataka o istinama o poriiesnoj pripadnosti,koje treba davati na uvid sima mudi.nnanima. ikoluju6i ih zazadatu rasvjetljavanja zatajenih isdna- koje ie pomo6i rnusii-rnanskom stanorrriStvu da shrati sr-oj polcriai u zaiednici * na-

30

rodima Jugoslavije, kao poloZaj vlastite izoliranosti onim Easom.kada se za tw izoliranost sami odlule. Na taj se das 6eka od onihkoji de se tim dogodjajima posluiiti u ostvarenju vlastitih ciljeva"Njima, medjutirn, treba dati do znanja, da hn'atski narod nede uskratiti svoju pomo6 niti onirn prevarenim rnuslimanima, jersu i oni pripadnici jedne iste porodice, i svaka nepravda i beza-\6njs naneseno muslimanirna jest naneseno i njihovoj ostalojbraCi Hrvatirna drugih vjera. Tko dirne u muslirnane, dirnuo !eu cijeli hrvatski narod, i Zelja ie Hrvata da rnuslimani ne ostanuprevareni u ovirn kobnim iasovima novije povijesti, a ako iostanu, ne ie biti napu3teni. U ovo vrijeme, kada se slobodahrvatske misli ne moZe zaustaviti kontrolom oslabljene Jugoslavije,tas je za pruianje povijesnih istina narodu Hrvatske, ukljudujuiiobadvije vjere, da bi sagiedali one istine. koje su toliko dugosakrivane i mijenjane nedovoljnim i krivim odgajanjem generacija,polev{i od osnovne naobrazbe. Kod toga treba pomagaii svakuonu akciju koja dolazi od strane muslimana, koji su svijesni svojehrvatske pripadnosti, a takovih ie velik broj, i treba im pruiitisvaku pomoi u radu na iirenju istina o pravom podrijetlu mu-sli-rnana medju cjelokupnim stanovni5tvom Bosne i Hercegovineislamske vjeroispovijesti. O tim ie momentima ovisiti bliskabududnost toga dijela stanovni{tva Bosne i Hercegovine, kojetreba pogledati u odi istini, da jedino i puno prijateljstvo, upo-ri-Ite i pomot mote, oEekivati samo od hrvatskog naroda, koji jei necvisno o razlikama o toku povijesti joI uvijek narod iste krvii iskona.

Na tim se temeljima ima graditi bududnost uz najvede rne-djusobno po5tivanje i suprotstavljanje utjecajima koji rade protivtoga cilja. PoistovjeCivanje vjere i narodnosti treba se energidnosuzbijati unutar hrvatskog naroda katolidke vjere, koje je donij'elodosta zla hrvatskome narodu. Ta su vitalna pitanja od valnosti nesamo za sudbinu nacionalnog opredjeljenja muslimana Bosne iHercegovine, nego i za bududnost cijelog hrvatskog naroda.

2. lipnja 1971.

3l

VAZ}IIJI LITERATURNI IZVORI

BALIC, S"; Etnidko nalitje bosansko-hercegovatkih muslimana, B&,, 1962,

DARBY, I{. C.; SET'rON-WATSON, R. W.; PHYLIS, A.; LAFFAN

t.G.n.; CLISSOLD, S: A Short History of Yugoslavia from turlyTimes to 1966, Caliribridge Univ. Press, 1966.

FIEPPEL, M.; SINGLETON, F. B: Yugoslavia (Nations of the ModernWorld), London, Ernest Benn Ltd. 1961.

MANDIC, D.: Bogomilska crkva bosanskih krstiana, Hrv. Pov. Inrt".Chicago, 1962.

fr{ANDIC, D.: Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Hrv. Pov.Inst., Rim, 1963.

MANDIC, D.: Herceg-Bosna i Hrvats&c, Hrvatska revija. g, XITL/4, 52,

423-462, Posebni otisak, Buenos Aires, 1963.

MANDIC, D.: Etnitka povijest Bosne i Hercegovine, Hrv. Pov. Inst..Rim, 1967.

MANDIC, D.: Bosna ie Hrvatska, Hrv. Misao, 4l/l-8, Buenos Aires,1963.

MUZlf, I.: Razmatranja o povijesti Hrvata, Split, 1967.

FI.IRMTRA, A.: Nacionalni i polititki razvitak muslimana, Svietloct,

Sarajevo, 1969.

VUJICA, S.: Raztnatranja o sadaJniosti Hrvata, ,,Croatia". CulturalPublisbing Centre, Chicago, 1968.

i2

Frank Vedrina Printing Toronto, Ont., Canada