Na istocnom bedemu Bosne (1. dio) Kemal DurakovicIzdavac - JP "Glas Drine"Zvornik Recenzenti - Prof.Mirzet Hamzi Urednicki kolegij "Gkas Drine" Lektor - Mehmed Pargan Tehnicko uredenje - Lutvo Cirak, Sevkija Mesic Za stampariju - Dipl.ecs Semina Halilovic Stampa - DOO "Graficar"Tuzla Tiraz:1000 primjeraka KEMAL DURAKOVIC - NA ISTOCNOM BEDEMU BOSNE - (Ratna hronika zvornickog zaleda) - Prvi dio - Tuzla, 1996. PREDGOVOR Dnevnicki zapisi Kemala Durakovica nastali su kao refleks covjeka svjesnog da se desava nesto rijetko zabiljezeno u istoriji. Ovdje se sasvim slobodno moze upotrijebiti rijec refleks jer autor dnevnickih zapisa nije po vokaciji pisac ili nesto drugo sto bi mu omogucilo da se ovim poslom bavi. Pronicljivi bosanaki duh progovorio je iz njega u vremenu kada je malo ko mislio o duhovnom,a svi, ili gotovo svi, bili zaokupljeni ocuvanjem golih zivota. Iako je knjiga stvarana na Mikro planu i obuhvata u svom nepravilnom krugu nekoliko stotina kilometara kvadratnih ona ni na makro planu nije zanemarljiva. Sta vise. Scenarij napravljen u glavama velikosrpksih psihopata bio je za cijelu Bosnu, naoko ne identican, onda vrlo slican. Autor nije u potpunosti svjestan tog plana dok pise, ali se pazljivim iscitavanjem zapisanog ovaj plan razotkriva i cini vise nego jsanim. Iako posmatran lokalno on je duboko

prozet i globalnom dimenzijom. To je samo jedna od linija protegnutih kroz "Hroniku" autora Kemala Durakovica. Drugi sloj ovog svjedocanstva je slika bosanskog covjeka. Slika Bosnjaka. Ona - koliko god bila lokalna i vezana za mjesta koja, da nije izvrsena brutalna agresije na nasu zemlju, nebi nikad usla u predemt posebnog interesovanja - znaci viseslojnu poruku, upecatljiv karakter. Bosnjak nije ni slutio da covjek moze covjeku nanijeti toliko zla. Da se moze tako bezdusno unistavati ljudski zivot, rusiti ono sto je godinama sticano, ciniti bestidnost od koje bi, da je i zivotinje cine, okrenuo glavu da ne vidi sta se desava. Zato je on u prvih mah zbunjen. Zato i strada kao golub na trgu u toj svojoj zbunjenosti. Ali. Kad dode sebi, kad odagna sok koji ga je ophrvao, postaje granit. Neunistiv, hrabar i nepokolebljiv. Fakat je neizbrisiv da je grupa slabo naoruzanih Bosnjaka, predvodena Crnim labudom,10.maja u bosanskom selu Zaseok cetnike sa tenkovima natjerali puskama u bijeg.Tom prilikom zarobili su i tenk i samohodku.To nije fantasticna prica iako je svako odsustvo realnog tu prisutno. To je taj Bosnjak koji izranja kao iz bajke, loseg ratnog filma ,do jucer voden na klanje bez otpora, nesvjestan sta se oko njega zbiva. Pa zar je onda cudo sto je u covjeku, koji nikad nista osim pisma iz daljine nije zapisao, progovorio autenticni stvaralac. Ili samo svjedok.Tesko je to reci da li su Kapetan Hajro, Crni labud i ostali heroji stvarali vrijeme ili je situacija stvorila njih. Oni se najprije pojavljuju kao ljudi koji okupljaju oko sebe slicne sebi. Cesto neprihvaceni od onih koji nisu, u prvi mah, svjesni sta se oko njih desava. A poslije od istih bivaju kovani u zvijezde i iskovani u zvijezde vodilje. Kemal Durakovic je to samo zapisivao. Kazemo samo, mada smo svjesni velicine ucinjenog. Dogadaji nisu trazeni, oni suse sami nudili. Ali, autor zna da rat nije samo granata bacena iz cetnickog topa, tenka, avinska raketa, smrt, pucanje.

Rat je i doci do cigarete kad je potrebnija nego ikad, do komada kruha koji vraca zivot. Zato ne fascinira samo hrabrost onih koji svakodnevno vode ogorcene borbe sa ljutim neprijeteljm, nego u istinske heroje izrasatju i oni koji ne napustaju kucni prag iako je blizina smrti tako velika da se njezina razadaljina nema cime izmjeriti. Svakako da pregrst recenica koje pokrivaju dane u devedest i drugoj nisu studiozan odgovor na pitanja sta set o sve desavalo u ovoj,za opstanak Bosne i Bosnjaka,presudnoj godini.One to nisu cak ni za mali prostor ocuvanih slobodnih zvornickih teritorija.Ova knjiga jeprije svega napor i zelja jednog covjeka da kaze sta je to i kako je to vidio.Puno toga je promaklo iz velikog broja razloga.Ima onih koji na to gledaju drgacije i odgovor koji bi dali neb i se u potpunosti slagao sa ponudenim. Ali, uzmimo, sta je zabiljezeno i kakav je znacaj zabiljezenog? Koliko god bili stroge sudije i vjesti na vagi ostaje nam da priznamo da bi herojska borba naroda u zvornickom kraju i sire bila siromasnija za jedan pravi biser. Siromasnija za istinski podatak koji samo kao takav moze imati mjesta medu tim ljudima i njihovoj nesebicnoj i nadljudskoj borbi. Jer za ono sto su ti ljudi ucinili ne treba nista vise nego da se kaze sta su to oni i na koji nacin zapravo uradili. Zato neka ne zacudi oskudnost u kazivanju. Pomalo stereotipne i monotone biljeske. Oni koji znaju sta je granata shvati ce. Da ne govorimo o slikama zaklanih rodaka,i zmasakrirane djece, poginulih saboraca, gladnih ociju. Jos zivimo u ratu i jos se nad glavama svih nas vije veo neizvjesnosti. Jos sok nije iscilio iz nasih dusa. Jos su nasi arsini surovo ratni. Prag tuge pomjeren u beskraj. Cula otupila. Sapna ce teci i kad sve bude drugacije nego li je sada. Sapna siri svoj krvavi sum koji nestaje u sumovima ostalih bosanskih rijeka. Svaka je od njih, na zalost, obojena i oplakana krvlju i suzama Bosnjaka. Sapna ce proteci kroz svakog covjeka koji nije zaboravio sta znaci saosjecati i diviti se ljudskom dostojanstvu. MIRZET HAMZIC - profesor

NAJOPASNIJE PARCE ZEMLJE BOSANSKE Kad se ova knjiga nade u rukama i pred ocima svjedoka i sudionika dogadaja kojima se bavi, pojavit ces e veliki broj primjedbi na mnoge detalje koje sadrzi i jos vise na one koje ne sadrzi. To ne treba da cudi, jer je ratna drama u Podrinju bila sastavljena od toliko zgusnutih i tako burnih dogadaja da je tesko naci i dva, a kamo li vise, identicnih sjecanja na odredenu situaciju. Kemal Durakovic u svom autenticnom spisateljskom poduhvatu ide, ne za dogadajima, vec sa dogadajima. Ovaj covjek nije prespavao ni jednu smrt, ni jednu granatu. Hronicar je zapisivao ono cemu je bio neposredni svjedok, ili pak svjedocenje drugih pri cemu je neumorno tragao za vise izvora informacija. Suvisno je napominjati koliko je tesko bilo covjeku koji nejma potreban sluzbeni status doci do informacija u vremenu kad se i vremenska situacija podvodila pod rezim vojne tajne. Cesto je samo zbog jednog imena morao prepjesaciti desetinu kilometara na prostoru gdje su se granate brojale, ne po kilometru, vec po metru kvadratnom. Ne treba, takoder, zaboraviti da je autor citavog rata bio svakodnevno na strazarskim i ostalim vojnim duznostima. Iz cijelog dnevnika dominira Durakovicev nepristrasan odnos prema dogadajima, pojavama i akterima.Ako negdje i pogrisi ne cini to svjesno. On se ne upusta u dublje analize, ne prosuduje, vec samo registruje. Ali mnostvo bitnih i manje bitnih podataka i informacija u sirem kontekstu tvore dinamicne relacije koje same po sebi postaju sud. Tako se puka evidencija svakodnevice pretvorila u zivu ratnu pricu; o uzasnoj tragediji Bosnjaka zvornickog dijela Podrinja; o sponatanom i autohtonom pokretu otpora ljudi cijem herojstvu nema granica; o po mnogo cemu najzaboravljenijem i najzapostavljenijem, a najopsanijem parcetu zemlje bosanske. Hronicar svoje zapise tematski ponajvise vezuje za lokalni milje - slobodnu sapanjsku teritoriju, ali isto tako, u granicama mogucnosti, on ponire u sudbinu naroda i branitelja Teocaka, Kamenice, Cerske, Srebrenice.

Takoder,treba napomenuti da ce ratna hronika Kemala Durakovica biti sadrzana u vise knjiga. Ova prva knjiga obuhvata dogadaje u 1992.godini NA ISTOCNOM BEDEMU BOSNE

Pie: Kemal Durakovic KRIZNI STABOVI

Pocetkom agresije Srba na Hrvatsku, Bosnjaci su sa strepnjom slusali vijesti koje su stizale sa razlicitih strana i imale razlicit sadrzaj i cilj. Najvise su ih brinule one koje su u poruci imale da je rat u Hrvatskoj djecija igra u odnosu na ono sto ce se u Bosni desavati vec sutra. U biti, miroljubivi Bosnjak nije vjerovao da mu neko moze nanijeti zlo ako on nikome nista lose i ne pomislja. Slike porusenih hrvatskih gradova useljavale su se u bosnjacke domove i postajale izvor nemiru i strepnji. Medutim, ponasanjem onih koji su kroz SDS personificirali Srbe u BiH od svog osnivanja imali su jasne direktive koje su u namjeri imale unistenje Bosne i stvaranje Velike Srbije. Od ulaska u skupstinske klupe cinili su sve da paralisu funkcionisanje sistema. Kako je vrijeme odmicalo imali su sve vise zahtjeva koje je bilo gotovo nemoguce prihvatiti. Govore o nekakvim srpksim autonomnim pokrajinama koje se prostiru po cijeloj BiH ne obaziruci se sto na tim podrucjima predstavljaju apsolutnu manjinu.Takodje,pominju podjelu opstina cineci to tako da za sebe zele odvojiti sve sto na opstini vrijedi.

Takva politika nije zaobisla Zvornik. Vremenom je postojalo jasno da ce Srbi za ostavrivanje svojih ciljeva iskoristiti sva raspoloziva sredstva, a glavni adut im je bila do zuba naoruzana tzv.JNA koja je u BiH skoncentrsala takvo naoruzanje da je ova zemlja postala podrucje sa najvecom koncentracijom oruzja na svijetu. Uplaseni i zbunjeni Bosnjaci uprkos svemu gajili su slijepu nadu da ipak doci do najgoreg. Bilo je i onih drugih.

Nikako ne znaci da su oni manje zeljeli mir ali su vijedli, na primjeru okupiranih hravatskih gradova, da Srbi zele ostati sami, a sve nesrbsko unistiti. Svjesni da imaju naspram sebe daleko nadmocnijeg neprijatelja Bosnjaci su ipak zeljeli pokazati da imaju srca da bar uspravno umru. Na bazi tog razmisljanja u selima gornjeg toka Sapne, na kraju 1991.godine, formirani su krizni stabovi. Ljudi iz ovih sela dogovorili su se da ne napustaju kucni prag ni pred kim i da ce uciniti sve da se dostojno suprotstave svakom ko naidje. Od tog dana praceno je ko se i sa kojim namjerama krece putevima u ovom kraju.

30.decembar 1991.godine PREPREKE NA PUTU ZA BOSNU

Svima je poznato da je najveci broj Bosnjaka donjeg Podrinja po Srbiji radio najteze fizicke poslove, a iz Srbije su nam, za uzvrat, slali polupismene ljude koji su drzali bosanku prosvjetu. S poboljsanjem komunikacija zaposleni u Srbiji dolazili su kuci svakog vikenda. Ovog petka Bosnjaci su imali i razlog vise. Bio je poslednji dan Ramazana. Bio je treci april i Srbi su vec imali svoje snage u Bosni koje su bile spremne da djeluju. Povratak Bosnjaka u Bosnu zeljeli su sprijeciti jer je bila rijec o ljudima koji su u naponu snage, i koji mogu stati u odbranu svojih domova. Srbijanska policija zaustavljala je je sve autobuse koji su, po vec uhodanoj praksi, vozili ljude kucama i nazad na posao. S obzirom da je sutradan bio Bajram zelja Bosnjaka da dodu kuci bila je veca nego obicno. Na njihova nastojanja da ipak stignu na vrijeme i te dane provedu kod kuce policija je odgovorila palicama. Oni najuporniji na razlicite nacine stigli su kucama pronoseci vijest da radnici iz Bosne u Srbiji postaju svojevrsni taoci. Medu onima koji su uspjeli stici do sela u gornjem toku rijeke Sapne, a koji su na sopstevnim ledjima osjetili palice srbijanske policije bili su i Nuraga Hamidovic i Nezir Salihovic. Ove vijesti unijele su strepnju i strah medu stanovnike sela uz rijeku Sapnu. Ljudi su izisli i oko sela kontrolisali kretanje sto se nazivalo seoskim strazama. Ocekivana bajramska radost je pomucena. Umjesto radosti zbog najveceg muslimanskog

praznika uselila se strepnja pomjesana sa strahom sta ce dalje biti. Los san i pitanja sta donosi svitanje postali su redovni saputnik svim Bosnjacima.

3.april 1992. BAJRAM

Osvanuo je najveci muslimanski praznik. Dzamije i mektebi u Sapni, Mededi, Godusu, Vitinici, Nezuku bili su puni. Za razliku od ranijih vremena Bosnjaci su sve vise interesa pokazivali za svoju vjeru tako da je ovaj Bajram uprkos blizini rata koja se osjecala na svakom koraku bio svecaniji nego obicno. Ljudi su po izlasku iz dzamija pucanjem davali oduska svom praznicnom raspolozenju. Bila je to prilika da se medusobno posjete komsije i rodaci i kod svih je zelja bila zajednicka:"Daj Boze da sledeci Bajram docemao u miru i rahatluku". Privatne prodavnice su radile, a cijene su rasle iz sat u sat. Kupovalo se sve sto bi se moglo uskladistiti za eventualna teska vremena. Subota je bio dan pijace u Sapni. Poznatu pijacu na zvornickom kraju preplavili su brojni posjetioci. Medu njima je bio veliki broj Srba koji su mirno kupovali. Vijesti o pokolju u Bijeljini, koji su ubaceni Srbi iz Srbije uz pomoc bosanske sabrace pocinili nad Bosnjacima, unosile su novi nemir medu stanovnistvo i ubijale i poslednje nade da do najgoreg u BiH nece doci.

Bajramsko raspolozenje je splaslo, a posjete su skracivane. Bijelina je blizu i u noci koja je dolazila moglo bi se svasta dogoditi. Krizni stab je donio odluku da se straze pojacaju i bolje uvezu. Omogucavali su to i radnici koji su bili zaposleni u Srbiji, a u toku dana stizali na sve moguce nacine. Oruzja je bilo malo ali je rijesenost da se ne predaju krvnicima bila velika. Noc je bila mirna. Na drugoj strani rijeke Sapne koju su dijelom naseljavali Srbi mogle su se primjetiti baterije na razlicitim mjestima sto je jasno govorilo da spremaju polazne polozaje odakle bi trebali krenuti u svoj krvavi pir. Zabrinuto stanovnistvo je uprkos svemu vjerovalo da ce se mir ocuvati i

da do rata nece doci. Mnogima se u svijesti nista nije izmjenilo i srpske namjere nisu do kraja bile jasne. Nece dugo cekati pa da im bude jasno kakve su planove Srbi skrojili.

4.april TEFERIC

Dugi niz godina, tri dana po Bajramu u Sapni su odrzavani teferici. Ljudi, medu kojima je bilo najvise mladih, okupljali su se na mjestu pooznatom kao Cagrlje i provodili dan uz igru, asikovanje i setnju. Iako su vijesti o agresiji na BiH prestizale jedna drugu ipak mladi ljudi, kojima je put dozvoljavao, dosli su tog dana na Cagrlje. Vijest koja ih je stigla u prijepodnevnim sahatima odnosila se na rusenje mosta u Bosanskom Samcu. Za one koji su radili u Hrvatskoj, a bilo ih je iz ovih sela oko osamdeset, bila je to jedina prohodna komunikacija i znali su da tamo vise ne mogu otici. Medutim, to nije bilo sve za taj dan. U kasnim popodnevnim i prvim vecernjim sahatima, pojavili su se pinzgauer i putnicko vozilo u kojima su bili vojnici JNA. Pucanjem po nezasticenom stanovnistvu koje se zateklo u Sapni zeljeli su isprovocirati mjestane kako bi opravdali svoje planirane napade.Tom prilikom ranili su Mahmuta Memica. Mjestani su odgovorili na ovu pucnjavu i uspjeli pogoditi zastavnika bivse JNA.

Vojnici koji su se nasli u kamionu razbjezali su se ostavljajuci vozilo sa oruzjem namjenjeno Srbima s Majevice. Fadil Mahmutovic je autom ranjene prevezao do zvornicke bolnice, a kao "zahvalnost" za ovaj humani cin Srbi su ga uzeli za taoca. Najbolji dokaz da su Srbi planirali ovaj incident govore cinjenice da se tog dana rezervni policajci srpske nacionalnosti nisu pojavili na redovnim aktivnostima, a samo dva sahata poslije incidenta postavili su barikadu na putnoj komunikaciji Zvornik-Sapna i time sela u gornjem toku Sapne odsjekli od Zvornika. Vijest o pucnjavi sirila se okolnim selima. Stanovnici naselja Sapna potrazili su sigurniji smjestaj u selima smjestenim nesto dalje od putne komunikacije strahujuci od odmazde procetnicke JNA. Radnici

koji su ujutro trebali na posao u Beograd i druga mjesta u Srbiji bili su zabrinuti za svoj odlazak. Ovo se posebno osjecalo kod onih koji su do penzije brojali samo jos neku godinu. Barikadu koja je vec bila postavljena cuvali su naoruzani Srbi iz Boskovica i Setica obuceni u uniforme bivse JNA. Noc je bila napeta. Straze ojacane. Budnost povecana. Rat, uprkos otporu kod Bosnjaka, javljao se kao neminovnost.

5.april PRIZNANJE

Dan je otpoceo tamo gdje je sinoc stao. Srbi su postavili ultimatum, da ce ako se do deset sahata ne vrate vojnici koji su odbjegli, napsati Sapnu. Iz bolnice su dolazile vijesti da je Mahmut Memic preselio na ahiret. Tim, sastvaljen od uglednih ljudi iz muslimanskih sela, isao je u Boskovice kako bi primirili nastalu situaciju. Konkretnih rezultata nije bilo. Srbi su nastavili sa ukopavanjima svojih polozaja. Urbani dio naselja Sapna je opustio. Nestali vojnici su pronadjeni u blizini sela Zuje, Sarci i Mededa te vraceni odakle su i dosli. Prema njima je postupano krajnje korktno. Cak i vise od toga, jer je bila rijec o vojnicima na odsluzenju vojnog roka, a u bivsoj JNA bilo je jos bosnjackih mladica.Televizija Sarajevo prenosila je mitinge koji su zagovarali mir. Medjutim, oni kojima nije do mira i koji su spremili agresiju na BiH pucali su na ljude i ubili na Vrbanja mostu studenticu medicine iz Dubrovnika Suadu Dilberovic. U vrtlogu desavanja i opste uznemirenosti iz svijeta je stigla ohrabrujuca vijest. Evropska unija priznala je Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i nezavisnu drzavu.

U opstem haosu vijest je dosla kao ohrabrenje svima onima koji su ove prostore dozivljavali kao svoje i nesto sto ne zele ni sa kim dijeliti i nikome predavati. U vremenu kada se oblak rata nadvijao nad Bosnom ljudi su vjerovali da ce ovaj signal iz svijeta urazumiti nerazumne i zaustaviti ih u njihovim mracnim nakanama. Na putevima nije bilo vozila. Puna neizvjesnost koju je nosila noc, u dusu svakog miroljubivog covjeka useljavala je zebnju i patanje zasto rat kad on

nikad i nikome nije donosio dobra. Medjutim, Srbi su vjerovali da ce im mocno oruzje, koje im je bivsa JNA stavljala na raspolaganje, donijeti vise nego sto imaju i da ce na tudjem stradanju izgraditi srecu i bolji zivot za sebe. Pojacane su straze ove noci sve je veci broj onih koji se odazivaju iako raspolazu samo sjekirom ili nekim drugim prirucnim sredstvom.

6.april STAKLAR

Dan je otpoceo ultimativnim trazenjem oruzja od strane Srba koje je ostalo u vozilu bivse JNA napustenom poslije puskaranja. Oruzje je bilo dijelom preneseno u Zaseok tako da rasplet niko nije mogao da pretpostavi. Privatne prodavnice rade. Navala kupaca je velika i cijene vrtoglavo rastu. Autobusi iz Zvornika saobracaju samo do Setica gdje su cetnici (srpska vojska) ostavili barikadu. Danas su poslije duzeg putovanja iz Beograda stigli Osmo Junuzovic iz Kobilica i Nedzad Gusic iz Kraljevica. Cesto su usput zaustavljani i maltretirani. Oduzeti su im novac i sve vrijedne stvari, a Nedzad je i tucen jer nije imao licnu kartu. Danas je na barikadi doslo do privremenog zarobljavanja nekih mjestana Sapne. Na vijest da je Mahmut Memic preminuo u loznickoj bolnici po njegovo tijelo krenuli su Muriz Smajlovic, te OmerMeho i Mehmed Memic. Srbi su ih zaustavili na barikadi u Seticima, a Pero Savinovic,staklar iz Boskovica, insistirao je da ih zadrzi kao taoce. Koristeci se zastitom oruzja koje je posjedovao i prisustvom ostalih Srba na barikadi nekoliko puta je kundakom od puskomitraljeza udario Muriza.

Imao je namjeru da za njihovo pustanje ultimativno trazi predaju: Mehmeda Mahmutovica-Pinje, Dzevada Mahmutovica, Hasana Gazibegovica ,Bekte Kahrimanovica i Mensura Jukica. Poslije dogovora sa Milisavom Nikolicem prestala su sikaniranja i propusteni su da dovezu rahmetliju Mahmuta Memica. Uprkos svemu mi se jos uvijek u selu ponasamo kao da nam ne prijeti nikakva opsanost. Igra se bilijar, pije se pivo. Okolna sela ne zive tako. U Godusu su dobro organizovani pod komandom Edhema Omerovica. U Vitinici je vise ljudi koji se brinu o organizovanom

pruzanju otpora, a i u Zaseoku su takode dobro organizovani. Na ulazu u Mededu je punkt na kojem pize "Mededki pasaluk". Dobro je obezbjeden. Zbog sigurnosti i ambulanta i apoteka iz Sapnes u presljeni u Mededu. Radio Zvornik javlja da se gradom krecu nepoznata uniformisana i naoruzana lica pristigla iz Srbije. Stanovnistvo Sapne-Kolonije ne spava kod kuca nego se nocu povlace u mjesta dalje od rijeke i puta koji vodi prema Godusu i dalje prema Teocaku. Neizvjesnost koja nastanjuje ovdasnji narod sve je vise izrazena. Raste iz dana u dan. Svi slute veliko zlo. 7.april DETONACIJE U ZVORNIKU

Oruzje je vraceno, a barikada nije uklonjena. Prosvetni radnici napustali su Sapnu. U cisto uslimanskoj sredini najveci broj ucitelja i nastavnika bili su Srbi. Ko zna po cijoj direktivi,s prvim opasnostima, napustaju svoje dake i komsije s kojima su provodili godine ili decenije i koji su cinili sve da im zivot u Sapni bude sto prijatniji. Odlaze tamo odakle dolaze oni sto ubijaju, pale, ruse, kolju. Nisu li se i neki od njih svrstali u zlocinacke redove? Od deset sahata po Zvorniku djeluju snajperisti. Zatim su se oglasile snazne detonacije .Uprkos udaljensoti od oko petnaestak kilometara cuju se dosta dobro. Tzv.JNA, poslije Hrvatske, i u BiH pokazuje svoje pravo lice. Cijevi teskih orudja okrenula je prema civilnom, nenaoruzanom stanovnistvu koje je od svojih placa odvajalo za oruzje kojim ga sada ubijaju. Gordana Imsirovic Mandic poziva preko Radio-Zvornika sve patriote da brane svoj grad. Mjestani Kobilica i susjednih sela su se uskomasali. Zele svi da budu angazovani i traze oruzje. Ali ko ce im dati to oruzje?

Svi su vjerovali da nam nece trebati. Poceli smo s kopanjem rovova, a veliku pomoc pruzaju nam tri radio uredaja koji su rasporedeni na dva strazarska mjesta povezana sa Kriznim stabom. Da su Srbi iz Srbije aktivno spremali pokolj u Bosni najbolje govori da je, putem radi-uradaja uhvacen razgovor. Srbijanac je svom bratu u Bosni porucivao:" Dovedi decu ovamo, u Bosni se sprema

veliki pokolj". Pojacan je saobracaj na relaciji Sapna-Mededa, prevlaci se ono sto je ostalo u prodavnicama, apoteci i mozeposluziti za nedaj Boze. Noc pada na dolinu Sapne. U SapniKoloniji nije iskljucena ulicna rasvjeta tako da su puste, osvjetljene ulice pojacavale sablasnost koja se uvukla u ovo do skora zivahno i miroljubivo mjesto. Zvornik osvjetljavaju ispaljenja razlicitih projektila kojima agresor nepresatno zasipa grad.

8.april ATACI NASTAVLJENI

Ovoga jutra informacije koje stizu putem Radi-Zvornika proizvod su cetnicke propagande. Novinari nesrbi su protjerani, a njihove kolege Srbi su se stavili u sluzbu agresora. Uz to, dovedeni su i novi novinari koji su sijali zlocinacku propagandu. Stanovnistvo iz donjeg toka Sapne, iz sela koja su nastanjivali Muslimani povlaci se preko Sapne i Kobilica prema Mededei i dalje prema Tuzli. Grupe ljudi sa malim zavezljajima u rukama napustali su mjesta gdje su provodili zivot ostavljajuci sve sto su dugi niz godina tesko sticali. Ove kolone unosile su nemir i u sela koja su zivjela u gornjem toku rijeke Sapne. Sirila se prica kako je bolje otici nego cekati neprijatelja koji je naoruzan svim i svacim i nepokazuje nimalo milosti za sve sto je nesrpsko. Neki ljudi nisu stajali skrstenih ruku. Pokusavali su mobilisati sve one koji su imali hrabrosti i patriotizma da se ide pomoci onima koji su se povukli na Kula grad i odatle pruzaju zestok otpor neprijatelju. Nedostatak oruzja, niska svijest i slaba nada bili su uzrokom da se nije odmah pruzila jaca i organizovanija pomoc hrabrim braniteljima. Sa strahom i srepnjom osluskivane su snazne detonacije koje su potresale Zvornik. Kolone izbjeglih opominjale su da je pocelo da se desava nesto strasno i bolno.

9.april

TUZNE KOLONE

Poslije Dardagana, Hajdarevica, Grbavaca itd, sa iseljevanjem nastavljaju i mjestani Dulici, Bijeli potok, Kucic Kula. Vijesti koje pristizu iz Zvornika govore o strahovitom teroru dok stanovnistvo, ovog drevnog grada na Drini, spas trazi na Kula gradu, Liplju i Snagovu. U kolonama izbjeglica koje prolaze kroz Kobilice uglavnom su zene, djeca i starci. I poneki muskarac prolazi sa obrazlozenjem da ide samo smjestiti porodicu i da se odmah vraca. Nadu budi informacija da je deponija otpadnog mulja TG "BIRAC"pod kontrolom branitelja i da je minirana. Dizanjem brane u zrak neprijateljska nadiranja od Zvornika bila bi za duze vrijeme zaustavljena, a vode bi bile zagadene sve do Crnog mora jer je kolicina smrtonsonog mulja zapremine 12.000.000 m3. Zlocinacka najezda se necim mora zaustaviti. Mededa je prepuna izbjeglog stanovnistva, a izvode se radovi na prosjecanju puta prema Jajicima kako bi se lakse stizalo do Tuzle. Na tom putu Srbi (kod Zolja) imaju svoj punkt i prognane pustaju dalje samo uz prisustvo nekog od Muslimana iz Jajica. Od svih sela, po prici koje kruze, Godus se najbolje organizovao. U Vitinici se takode puno radi. Pronose se vijesti da je grupa dobrovoljaca iz Teocaka stigla u Vitinicu. Nisu pristali na ultimatum - da predaju oruzje, koje su im postavili cetnici iz Ugljevika. Noc se spusta na dolinu Sapne. Mirno tece rijeka. Detonacije potresaju Zvornik. Branioci su jos na Kula gradu. 10.april KLIZNI STAB

I ovog jutra kolone prognanih prolaze Kobilicima. Sa sobom nose zapitanost sto je to covjek i kome kriv za takva stradanja. Zamisao velikosrpskih kartografa uslovljava promjenu na hiljade sudbina. Nade se poneki covjek koji ne sjedi skrstenih ruku nego umornim i iscrpljenim prognanicima pomaze da lakse stignu do Medede. U selima se vode rasprave oko formiranja Teritorijalne odbrane. Glavni problem predstavlja nedostatak oruzja. Dvadesetak momaka iz

Kobilica pristalo je da formira jedinicu sa raspolozivim naoruzanjem. Oni su iskazali spremnost da ratuju na svim mjestima gdje bude potrebno i pod svim uslovima. Ostali takode hoce, ali zahtijevaju oruzje kojeg nema. Videniji ljudi postepeno nestaju. Oni koji su najpotrebniji u ovim teskim i haoticnim vremenima izvlace se bez glasa iako bi njhovo prisustvo puno znacilo. Do skora su bili najglasniji u svojim zahtjevima, a odlaze ne ostavljajuci nista za sobom. Jenom od takvih na punktu u Kobilicima uzeli su RPG tipa "Bazuka" tako potreban za odbranu u ovim teskim danima. Bivsi Krizni stab za kratko vrijeme ostao je bez nosilaca i postao "Klizni stab". Danas je aktivan Safet Junuzovic sa svojim motokultivatorom prevozeci izbjegle do Medede kako bi bar djelimicno umanjio muke umornim ljudima. U popodnevnim sahatima pridruzio mu se njegov prezimenjak Smajl s traktorom, radeci na istom poslu. Sunce nestaje s horizonta. Gutaju ga vrleti planine Majevice. Vrijeme je kada covjeka obuzima lagana jeza sta ce donijeti novi dan. Malo se ko nada necemu dobrom. Samo da zlo ne bude preveliko.

11.april KAMION

Prognanici su postali svakodnevna slika na koju se polagano privikavamo. Cudim se kako moc covjekove adaptacije tako velika. Duhoviti ljudi imaju snage i za salu. Najcesce ih upucuju mladim djevojkama cija je sudbina bila da svoje djevojastvo ne provedu u svojim kucama negos u primorane da krenu na put, pun neizvjesnosti i straha. No i takva bosanska mladost je bila lijepa. U selu se ubrzano radilo na pravljenu spiska dobrovoljaca koji je sto hitnije treba dostaviti Dzemailu Spahicu, anagazovanom na uvezivanju sesokih jedinica. Dobrovoljaca je najvise dao Godus i Vitinica. Danasnji dan obiljezio je kamion koji je prosao kroz selo, a bio je ispunjen dobrovoljcima: "Branicemo Kulu" uzvikivali su iz kamiona. Bilo ih je najvise iz Vitinice. Sire se price kako nije malo onih koji bi isli braniti Kula grad. Pocinju

lagane nestasice. Duhan je najveci problem. Kutija cigareta vec je dostigla cijenu od jedne marke. Poslije inflacije koja je obezvrijedila i novac i robu ovo je vec bio izvjestan problem. List je poceo osvajati sumu. Noci su hladne - jos uvijek nema pucnjave u gornjem toku rijeke Sapne.

12.april CARSAFI

Vec sesti dan odjekuju detonacije iz pravca Zvornika. Jos uvijek se putem Radio - Sarajeva mogu cuti vijesti o zvjrstvima koja Srbi cine uz Drinu. Ljudi po selima oko Sapne pokusavaju sto vise zasijati jer su sve svjesniji da ce ovo trajati i da drugih izvora hrane nece biti. Po jos nenapadnutim selima, dok Srbi pokusavaju srusiti poslednje otpore u Zvorniku, ljudi sire sulude price kako ce ih Srbi zaobici jer tu nema fabrika, a zemlja nije nekog kvaliteta. Sa izbjeglim i za borbu nesposobnim stanovnistvom odlazi i sve veci broj sposobnih muskaraca. Izgovor da idu pomoci porodicama da pronadju smjestaj ne drzi vodu jer do sada se takvih vratilo izuzetno malo. Danas je poslije podne kroz Kobilice prosla ogromna kolona ljudi iz Dulica, Klise, Kaludrana, Sjenokosa, Mrakodola, Calismana, Lupa, Kucic kule. Najtuznije je gledati stare zene koje godinama nisu napustale svoja mjesta, a sada s mukom odlaze ni same neznajuci kud. Mi u Kobilicima jos uvijek to ne dozivljavamo dovoljno ozbiljno. Svijetla tacka su cetiri momka koje predvodi Fadil Smajlovic medicniski tehnicar. On je bio u tzv.JNA dok su Srbi razarali Vukovar. Bilo mu je vise nego jasno sta Srbi smjeraju ciniti u Bosni. Onima kojima je to mogao reci govorio je: "Tek kad bi predali oruzje vidjeli bi kakvu su to krvoloci". On je u toku dana sa Izetom, Mirsadom i Fetijom po selu skupljao bijele carsafe kojima bi u slucaju ranjavanja zamjenio zavoje kojih nije bilo ni za lijeka. Ostali u u dokolici prave lose viceve, a pad volje za odbranu je vise nego vidljiv. Sve je vise simuliranja i nedolazaka na nocne straze. Sve je manje vjere da cemo se oduprijeti ako dode do napada.

13.april MOST

Tuzla je postala veliki centar prognanih. Svi oni iz Podrinja koji su na bilo koji nacin bili u mogucnosti stigli su u "grad soli". Smjesteni su u sportskoj dvorani MEJDAN, a neki i po osnovnim skolama. Mjestani Kobilica iskazuju spremnost da se brane ali su oci uprte ka nekom i necem. Ka cemu - nije do kraja jasno. Ocekuje se neka vrsta pomoci u naoruzanju i strucnim ljudima ali toga nema. Mjestani su organizovali zemunice po sumama i sklonistima ako bi napad na selo bio iznenadan. Svi vjeruju da bi u slucaju napadat u bili na sigurnom. Malo vise sigurnosti i rijesenosti unijela je posjeta Dzemaila Spahica koji je danas bio u Kobilicima. Kod ljudi je razvijao osjecaj o neophodnosti pruzanja otpora prema svakom ko nasrne na ovaj kraj. Kao poseban problem istako je most koji se nalazi na ulazu u Sapnu, cija cvrstina tenkovima omogucava prohodnost te bi ga sto prije trebalo staviti pod kontrolu. Njegova posjeta doprinijela je da se osjecamo sigurnijima. Vijesti govore da je iz Snijeznice preko Zecije kose stiglo dvadeset dobrovoljaca koji su spremni da idu na Kula grad gdje su se branioci Zvornika smjestili poslije napada na ovaj grad. Oni trenutno borave u Sapni. Detonacije koje odjekuju Zvornikom i okolinom nesto su u tise nego obicno.To kod svakog radja zebnju da branioci nisu izdrzali. Nadamo se da ce imati snage. U Zaseoku, zalutali metak ranio je Safu Muminovic iz Krizevica.

14.april KAPETAN

Kisa je nastavila padati i u ranim jutarnjim sahatima. Ovako studena vise podsjeca na kasnu jesen nego na proljece. Ali i to je u drugom planu, jer je dosla vijest da ce danas Kobilice posjetiti

dobrovoljci. Svi iz sela trebali bi uciniti ponesto da se ti momci docekaju onako kako i zasluzuju. Sakupljeno je nesto spuzvi i pokrivaca iako ce se u Kobilicima zadrzati kratko jer planiraju dalje prema Vitinici. Najvecem broju ljudi je drago sto ce dobrovoljci boraviti kod nas mada ima i onih koji prebacuju da ce ovi ljudi pokvariti nase odnose sa Srbima. Rijeke prognanih i puno izmasakriranih u Zvorniku nisu ih nimalo opametili. U prije podnevnim sahatima u autobusu iz Medede stiglo je tridesetak promrzlih, slabo naoruzanih civila. Odmah su se uputili prema seoskom mektebu ne zadrzavajuci se dugo napolju jer je padala dosta jaka kisa. Rijec je o borcima iz teocaka, pojacanim sa nekoliko mladica iz Bijeljine. Medu njima su i dva Dalmatinca. Neki ljudi ponudli su im tople kuce jer je u mektebu bilo dosta hladno. Covjek koji vodi ove ljude je u uniformi rezervne policije.

Srednjeg je rasta i mogao bi imati izmedu trideset i cetrdeset godina. Djeluje cvrsto i stabilno. Oslovljavaju ga sa Hajro. S njihovim dolaskom pocele su kruziti razne glasine. Telefonska veza sa suprotnom stranom nije bila prekinuta i neko je pronio navodnu poruku Srbima iz susjednog sela, Jevte Nikolica, da se nasa vojska ne zadrzava tu ako hocemo mirno da zivimo. Ljudi koji su kao dobrovoljci dosli u selo govorili su da ce cetnici poslije pada Zvornika neizostavno krenuti na gusenje i ostalih slobodnih teritorija. Uprkos pricama koje su kruzile dobrovoljci su dobili, s ljubavlju spremljenu hranu i tople cajeve, a sa njima ce krenuti i dvadeset dobrovoljaca iz kobilica. Medutim, u takvoj situaciji obicno se javljaju i ljudi koji vole da stvaraju haos: "Ko ce nas braniti i s cim ako nam odu ljudi i oruzje"? Momci, pristigli u selo, nisu te noci bili na strazi. Bili su u pripravnosti ako zatreba. 17.april PRIGOVOR

Predmet razgovora ovog jutra su dobrovoljci koji su od juce u selu i izbjeglice koje su poslije krace pauze nastavile svoj tuzni put. Kise su ih zaustavile tek na nekoliko dana. Momir, glavni na

srpskom punktu u Zoljama, siri pricu kako je oduzeo puno naoruzanja od Muslimana koji su isli prema Tuzli. Zato su sada prisutni pregledi na punktu u Mededi. Prigovori na prisustvo dobrovoljaca u nasem mjestu dostigli su takvu mjeru da su ljudi iz kriznog staba morali kapetanu Hajri saopstiti da vise u Kobilicima ne moze ostati sa svojim ljudima. Cudno da se ti ljudi nisu zapitali pa ko to ubija i protjeruje tolike ljude, i da kapetanovi dobrovoljci nisu nista lose ucinili. Kao da su to ljudi koji su zeljeli rat ili nekome zlo. Njihova "krivica" je u tome sto zele zastititi nemocne i slabije. Ali proteci ce jos vode Sapnom da ljudi shvate namjere ubica. Mjestani Zecova i Vrle strane ne provode noci u kucama nego se sklanjaju u sume i tu spavaju. Srbi ih zovu, obzirom da je rijec o Romima: "Pridruzite nam se. Jaci smo". Nade se jos uvijek polazu u deponiju crvenog mulja iznad Dulica.To svi dozivljavamo kao nase najace oruzje. Srbi su na svim dominantnim polozajima u okolini Sapne. Poseban problem je sto se nalaze na Pecini sa koje gotovo da kamenjem mogu tuci po Sapni i okolnim mjestima. Kada se povede rasprava oko pruzanja otpora, ljudi su jos podjeljeni; jedni su za odbranu po svaku cijenu, a drugi zagovaraju predaju oruzja. Uglavnom se sire dezinformacije. Pravih cinjenica i autoriteta koji bi ih sirili nema. Sitacija beznada granici se s mucninom. Sta? Kako? Kuda? s kim?

18.april RELEJ

U ranim jutarnjim sahatima dobrovoljci su napustili Kobilice. Otisli su prema Vitinici. U razgovoru s ljudima koji odlaze nije tesko zakljuciti da je rijec o istinskim patriotama koji su u najtezim vremenima ostavili sve i krenuli u borbu sa daleko jacim neprijateljem kada im niko nebi dao ni minimalne sanse za uspjeh. Znali su koji je protivnik naspram njih, ali isto tako su znali sta ce se desiti ako se ne suprotstave i padnu saka krvolocima. Kapetan Hajro postrojio je dobrovoljce i krenuo dalje.

Alija Junuzovic nije krio svoje nezadovoljstvo raspletom dogadaja. S vidnim neraspolozenjem rekao je: "Eto Kobilicani, jeli vam dusa na mjestu. Odose oni koji su nas htijeli braniti". Oni koji suzeljeli cuti glas sa Radio-Sarajeva i vidjeti sliku sa TV BiH od danas to vise nisu u mogucnosti, jer su cetnici relej na Majevici okrenuli prema Beogradu. Medijska blokada, poslije prelazenja Radio-Zvornika u cetnicke ruke, sada je potpuna. Jos jedan u nizu postupaka koji govore da se okupacija Bosne vrsi planski i na svim nivoima. Problema je bilo i oko disciplinovanja ljudstva koje je davalo nocne straze. Uprkos nekim odbijanjima ipak se uspijeva sakupiti dovoljan broj za pokrivanje nase linije. Danas je izvjestan broj ljudi zaposlenih u inostranstvu napustio selo. To je negativno uticalo na raspolozenje kod ljudi. Najcesce komentar je: "Odose oni zaraditi pare da bi mi poslije rata radili za njih".

19.april AVIONI

Kula gradom odzvanjaju detonacije. Prolaze rijeke vozila Kobilicima. Nema goriva. Hrane je sve manje. Duhan je sve veci problem. Brana s crvenim muljem je tema broj jedan. Jos uvijek u selima oko Sapne ima dosta stanovnistva. Danas su avioni Jugoarmade bombardovali Kula-grad. Detonacije su bile strasne i nadelako su se cule. Strah koji se prosirio poslije ovih desjtava nesto je sasvim novo i nepoznato. Jos uvijek nije malo onih koji vjeruju da to tzv.JNA nece ciniti jer je to oruzje koje smo svi mi placali i vojska koju smo svi sluzili. Ali sumnje su sve jace. A strah je sve veci.

20.april KAPETAN STIZE U GODUS

Danas je vise sunca nego obicno. Ljudi to koriste kako bi posvrsavali sto vise poslova na njivama.

Posebno uznemirenje izazivaju avioni koji u nisko brisucim letovima kruze iznad Zvornika. Na Kula-grad i danas pada veliki broj granata. Danas je kapetan Hajro sa svojom jedinicom stigao u Godus. Docekani su kao istinski heroji. Mjestani Godusa znaju cijeniti ljude spremne da se bore jer u komsiluku imaju majevicke cetnike koji im i prije rata nisu davali mira. Iseljavanje iz kuca blize Sapni je nastavljeno. Kruzi prica da su Srbi postavili ultimatum da im predamo oruzje.Tesko da ce ga dobiti. 21.april PRUGA

Proteklih dana smanjen je broj ljudi koji bjeze prema Tuzli. Posebnu poteskocu predstavlja nam nedostatak informacija koje bi dolazile posredstvom nasih medija. Ono sto se cuje sturo je i neprovjereno. Sigurno je samo da je sve veci dio BiH napadnut i da nema vise sigurnih mjesta. Poruke Predsjednistva su da se ne predajemo i da se agresiji odupremo onim s cim raspolazemo. Kako ovo vrijeme predstavlja priliku da se vidi kakav je ko vec ima slucajeva koji ne sluze pojedinicima na cast. Neki naplacuju prijevoz do Jajica 5.000 dinara po turi, a do Kalesije 10.000. Ima slucajeva da se roba kupuje na punktu u Zoljama od Srba i prodaje po visokim jos uvijek cijenama u muslimanskim selima. U Jajicima Muslimani i Srbi zive zajedno. Od svakog ko dolazi sa strane trazi se da pazi sta prica jer to Srbi mogu cuti. Kao da ce takav odnos vjecno trajati. Jaki zvukovi negdje u dubini podsjetili su na vozove.To je potaknulo pricu o pruzi Zvornik-Tuzla. Kada su prvi put zapoceli radovi na njenoj izgradnji izbio je prvi svjetski rat. I prije drugog svjetskog rata radovi su krenuli pa se moralo stati. Njeno definitivno otvaranje bilo je pitanje dana, ali je otpocela agresija na Bosnu i Hercegovinu. Price da je ne treba graditi kao da nisu bile bez osnova.

24.april

POKRET

Detonacije uslijed granatiranja Kula grada postale su redovni budilnik za sva mjesta u okolini Zvornika. Snazna buka koja je podsjecala na kretanje voza izazvana je od okolnih tenkova koji iz Tuzle stigli na Crni vrh i sada s ledja granatiraju branioce Kula grada. Podrucja Drinjace, Liplja i Kamenice su u okruzenju i njihova sudbina je nepoznata. Sa Gluminom i Krizevicima odrzava se kakva - takva veza preko zaseoka i Dugog Dijela. Danas zamalo nije doslo do veceg incidenta. Safet Junuzovic naisao je motokultivatorom na barkadu u Seticima. Vinko Jokci ga je zaustavio i prijetio pucanjem. Da to ne ucini sprijecio ga je Uros Jokic koji sa Safetom bio u dobrim odnosima prije agresije na BiH. Bilo je jos jedno upozorenje. Danas je stiglo dosta dobrvoljaca u Kobilice. Borce Godusa predvodi Edhem Omerovic, a Vitinicane Mirsad Mahmtovic - Kokor. Spremni su da idu prema muslimanskim selima u blizini Zvornika. Iz Kobilica niko nije otisao s njima. Da bi oslabili napade na Kula grad namjera im je otvoriti front u Dardaganima. Kapetan hajro se u toku noci prebacio u Klisu kako bi sakupio sto veci broj dobrovoljaca za planirane aktivnosti. Pored Edhema i Kokora jedinice vode i Dzevad Avdicevic Babak i Hajrudin Hodzic oba iz Snijeznice. Detonacije su cesce nego do sada.

25.april PAD

Danas je pala Kula. Osamnaest dana za prve stranice historije BiH. Sa puskom, bez poznavanja ratnih vjestina, cistim srcem golim prsima grupa odvaznih patriota branila je grad i ljude od tenkova i aviona. I svega ostalog to je posjedovala biva JNA. etvrta sila u Evropi. Samo bosanski inat, ponos koji je podsjetio na otpor 1878. godine mogao se upustiti u tako to. Koliko god je ovo borba Davida i Golijeta ovi momci, koje ne znam i o kojima je teko bilo to saznati, stali su na kapiju grada Hasana Kaimije i njegovo turbe uzeli za pukobran. Pokazali su

dumanima da onaj ko ima srca moe poruiti sve zakone logike i ratne procjene. um Drine ih je drao kao i rijei istinoljubivog Hasana Kaimije. Mnogi su ostali zauvijek u labirintima drevnoga grada. Ostavili su mjesto za gradnju novog turbeta i svojim tijelima obavezali sabrau da se vrate ponovo tu i budu uvari Drine. Pogana cetnicka noga zakoracila je na cisto mjesto.

26.april SENAD I HASE

Sve slobodne teritorije na zvornickoj opstini pad Kula grada tesko su podnijele.Turbone slutnje uselile su se u ljude sa zapitanoscu ko je sledeci, jer je jasno da se agresor nece zaustaviti u svojim zlocinackim namjerama. Mjestani Vitinice u velikom broju krenuli su prema Tuzli. Sasnajemo da je na slobodnoj teritoriji grupa dobrovoljaca koje predvodi Hase Tiric iz Bijeljine. Vec nekoliko dana oni izvode intezivnu obuku na podrucju Medede i primaju nove dobrovoljce. Veoma je znacajno spomenuti kapetana Senada koji je odmah po dolasku poveo jedinicu da pomogne kapetanu Hajri u borbenim okrsajima. Cetnici su otpoceli sa granatiranjem okolnih muslimanskih sela. Juce je granatirana Klisa. Nase snage pokusale su neprijatelja odbaciti prema Ceru i sa Cirilova brda.Tom prilikom poginuli su Adin i Hasan Salihovic iz zaseoka i Zahid Avdulahovic iz Snijeznice. Kokor, Enver Celikovic i Nedzad Mujcinovic su ranjeni. Teritorijalcu su se povukli u Zaseok jer je agresor angazovao jake oklopno-mehanizovane snage. Kapetan Senad se u razgovoru radi - vezom sa agresorskim oficirom predstavio kao Labud. Pri povlacenju dobrovoljaca preko Kuci Kule i Klise na zasjedu cetnika na putu Petkovic-Setici ranjen je Fikret Mustafic. Ostao je u neprijateljskom okruzenju. Jedinica u Kobilicima danas je od Mehmeda Mahmutovica dobila, zlata vrijedan sanduk municije, a od Mirsada Hodzica i Huse Hamidovica - Dede nekoliko tronblonskih mina. Povecali smo ozbiljnost na strazama. S druge, neprijateljske, strane pored svjetlecih metaka, stigle su vijesti da su se u Malesicima stacionirali Seseljevci.

27.april

SPAS Jutros su cetnici postavili barikadu na nezuckom putu tako da se tamo vise ne moze stici iz Sapne. Covjek koji se predstavlja kao kapetan Senad ima drugo, pravo ime. Rijec je o Mehdinu Hodzicu koji bi mogao imati blizu cetrdeset godina. Srednjeg je rasta, rijetke kose i gustih brkova. Svojim ponasenjem i samouvjerenoscu zadobio je povjerenje mnogih mladih ljudi koji dobrovoljno stupaju pod njegovu komandu. Danas je licno kapetan Hajro rukovodio akcijom spasavanja Fikreta Mustafica. Da bi dosli do naseg ranjenog borca morali su unistiti jako mitraljsko gnijezdo smjesteno na prodavnici Zdravka Pantica koja se nalazi na pola puta od Petkovaca prema Seticima. Uspijeli su to bez ranjenih i poginulih, a nas borac je spasen. Sve je vise uniformisanih dobrovoljaca sto doprinosi osjecaju sigurnosti i optimizma u nasim redovima. Sve nas je iznenadila snazna pucnjava koja je izbila na barikadi postavljenoj na putu prema Nezuku. Bilo je izuzetno zestoko tako da su mjesatni Vrle strane i Zecova spas potrazili u bijegu prema Kobilicima i Kraljevicima. Mjestani Kobilica izbjegli su prema mededeu s namjerom da idu dalje prema Tuzli. Ispostavilo se da su Srbi pucali na vozilo Mirsada Hodzica i Huse Dede koji su isli prema Nezuku. Mitraljez, smjesten na balkonu u kuci Mile Nikolica, nije tog popodneva stedio metke. Sreca je da nije izazvao zrtve. Te noci straze su bile organizovanije i cuvari su bili budniji nego obicno. Pomisao mnogih bila je usmjerena prema porodicama koje su otisle u neizvjesnot. Prostor na kojem se nalazimo u sendvicu je izmedu majevicki Srba i onih koji nadiru od Zvornika. Strah je prisutan u svakoj kuci, kod svakog mjestanina.

28.april

MASAKR Prvi sahati ovoga dana obiljezeni su povratkom najveceg broja mjestana Kobilica rijesenih da

ostanu na ognjistima, spremni da prihvate sve sto nosi vrijeme koje je pred njima. I mjestani Vrle strane i Zecova vratili su se kucama posto je od strane naoruzanih pretresen teren gdje zive. Borci u uniformama postali su svakodnevica. I danas prolaze kroz Kobilice. Nedostatak duhana i cigareta, kada su najpotrebniji, izarezeniji je od svih drugih nestasica. Ovih dana najvise smo zaokupljeni situacijom u selima donjeg toka rijeke Sapne. Kapetan Senad ima kurira koji odrzava vezu sa Klisom, mjestom gdje veliki broj ljudi iz okolnih sela nasao privremeni smjestaj. Vezu odrzava Avdo Alic koji, uprkos svim opasnostima, svakodnevno odlazi u Klisu zaobilazeci cetnicke zasjede. Dio boraca rasporedjen je Nezuk i Dugi Dio jer ova mjesta trpe svakodnevne provokacije od Srba iz komsiluka. Sta li je sa mjestanima Divica, Kamenice,Liplja, Drinjace. Velika paznja posvecena je Vitinici i znacajnoj koti Zecija kosa sa koje se moze nesmetano kontrolisati sav slobodni teritorij. Mustafa Husic - Cektala sa sinovima vec je na toj koti i porucuje da nece dozvoliti da padne cetnicima u ruke. Danas su do nas dosle vijesti o masakru. Cetrdeset stanovnika Snagova, medu kojima je najvise nemocnih, danas je na zvjesrki nacin ubijeno. Ima i ranjenih koji spas traze u sumama. Pohodi cetnika se nastavljaju. Vise ne prikrivaju namjere da na najsvirepiji nacin uniste Muslimane. Dzemail Spahic neumorno obilazi sela i radi na uvezivanju jedinica. On takode obavlja intezivne kontakte s Kalesijom i Zivinicama. Njegov rad manje je vezan za neposredna borbena dejstva, a daleko vise za organizacijone poslove. Inace, Dzemail je prvi imenovani komandant Opstinskog staba TO Zvornik, a imenovao ga je Vahid Karavelic - Vaha - komndant za sjeveroistocnu Bosnu.

29.april CETA

Nade da e Srbi ukloniti barikadu kod nezukog puta rasprile su se kao sapunica na vjetru. Poruili su da dok "postoji srpsko uvo" barikada nee biti uklonjena. Kod nas u Kobilicima zapodjenute su nove rasprave oko toga hoemo li se u sluaju napada braniti ili predati oruja. Mnogi kau da, ako ulii i Klisa predaju oruje, ni mi nemamo ta traiti ni ti se emu nadati.

Stav mjetana tih sela nama je jos nepoznat. Za vrijeme Srbi se ukopavaju u etiima i Bokoviima, a tranzit vojnih kamiona kroz ova sela vrlo je izraen. Saznanje da su im stigli koljai zi Srbije sve vie unosi konfuziju u nae redove. Meutim, kapetani Senad i Hajro ne proputaju situaciju stihiji. Kapetan Hajro i Senad, trae od ljudi punu spremnost za odbranu od napada koji e sigurno uslijediti. Danas su naloili da se u Kobilicima organizuje eta iz dva dijela. Jednog koji bi branio selo i drugog koji bi bio upotrebljavan tamo gdje situacija naloi. Poslije sastanka sakupilo smo se na sesokom igralistu i odigrali iscrpljujucu utakmicu. Kada smo se vracali slusali smo razne komentare, a svodili su se na to da svako moze braniti svoju kucu i da nece vise ici na strazu. Alija Junuzovic pucao je iz karabina na pozive, koje je u sali, slala grupa neodgovornih, a odnosili su se na predaju oruzja bez borbe. Umjesto megafona koristili su sulunar. Pucanj je bio znak da se ne smijemo opustati i da moramo biti svjesni ozbiljnosti situacije.

30.april SELA GORE

Medunaroni praznik rada 1. maj oduvijek je bio prilika za okupljanja i radovanje ljudi. Poslednjih dvadesetak godina bilo je naroito sveano jer je veliki broj ljudi bio zaposlen daleko od rodnog kraja i neradne dane koristili su kako bi doli kui i bili sa svojima. Tim prilikama okupljanja su organizovana u mnogim mjestima, a Sapna je bila po tome naroito poznata. Turnir u malom fudbalu po pravilu je bio glavna atrakcija. Poslije vie od cetrdeset i pet godina Bosna je prvomajski praznik doekivala u ratu. Cetnici su ovaj dan izabrali za izvodenje jacih napada, koji su zapoceli u deset sati pjesadijskom pucnjavom. Rafalna paljba trajala je do jedanaest sahata. Tada se oglasila artiljerija. Granate su padale po svim slobodnim mjestima: Zaseoku, Nezuku, Vitnici, Kobilicima, Sapni...To je uskomesalo stanovnistvo ovih mjesta koje se pakovalo i kretalo ka Mededi. Mjestani Kobilica spas su potrazili u okolnim sumama. Avioni u nisko brisucem letu nadljetali su ove

prostore. Pocele su se dimiti kuce u Vrloj strani i Zecovima. Jednu za drugom hvatao je plamen.Gusti dim sirio se nad ovim mjestima. Cetnici su redom palili kuce,za sta-dva vatra je gutala sve sto je godinama sticano. Do kasni vecernjih sahata zapaljeno je oko stotinu muslimanskih i romskih kuca. Stanovnistvo iz ovih sela potrazilo je spas u obliznjim sumama i tako skriveni osjecali su miris paljevini i slusali lomljavinu krovova sa svojih kuca. One koji nisu uspijeli pobjeci cetnici su zarobljavali i odvodili sa sobom. Odvedeni su Saban Salkic sa suprugom Izetom i troje djece, Jusuf, Ismet, Junuz i Mehmed Omerovic, Tima Maketic. Njihova sudbina je neizvjesna. Noc koja je dolazila nosila je nesanicu i prohladnu proljetnu kisu. Zvuci granata su prestali ali ostavili su za sobom jeziv osjecaj. 1.maj SNAJPERIST

Pojacana je aktivnost oko izvidanja. Okupili su se predstavnici kriznih stabova s namjerom da odu u Boskovice na pregovore. Nema barikada ali se moze primjetiti da cetnici rade na okopavanju oruda u Boskovicima i Seticima.Veza nije uspostavljena. Telefon je dugo zvonio ali se niko nije javljao. Zauzet je stav da se, ako dode do napada vecih snaga tzv.JNA, otpor ne pruza i da se suprotstavimo samo drupama cetnika. Danas se s Pecine oglasio snajper. Taj prvi pucanj bio je nesto novo za nas. Imao je neki cudan zvuk koji bi se dao prevesti "tah-tu". Oni najduhovitiji odmah su to preveli kao "sta's-tu". Namjera mu je bila jasna. Paralisati jedini put koji je iz Sapne vodio ka Kobilicima i dalje ka Mededi. Na putu se nasao Smajl Husic koji je na traktoru prevozio sijeno iz Vitnice. Kada je osjetio snajperske metke svud oko sobe spas je potrazio ispod traktora. Na taj nacin put je postao neprohodan za motorna vozila. Nijaz Hasanovic-Sike imao je manje srece. Pogodio ga je snajperski metak u njegovom autu. Intervencija je bila dramaticna. Uprkos snajperskim hitcima grupa hrabrih momaka ga je uspijela izvuci i prebaciti do Medede. Snajperist je sa svojim prljavim poslom nastavio do vecernjih sahata kada je zbog mraka morao prestati s radom. Put je opustio i samo najhrabriji krecu se njim.

2.maj CRVENI MULJ

Struja se ponovo vratila u nase domove, poslije dva dana iskljucenja na trafou koji je pod kontrolom cetnika. Srpski snajperist neumorno nastavlja svoj prljavi posao od jutarnjih sahata. Danas je ustrojena ceta iz Kobilica i spisak boraca iz njenog sastava dostavljen je kapetanu Senadu u Zaseok. Naisla je kolona boraca Teritorijlne odbrane koji su zurili u Vitnicu. Mjestanima ovog sela od strane cetnika dat je ultimatum za predaju oruzja i borci su hitali tamo noseci municiju kako bi sprijecili pojavu konfuzije i nepouzdanja. Obzirom da nisu poznavali put i da je snajperist djelovao po jedinoj komunikaciji kojom su mogli proci stvar u svoje ruke uzeo je Safet Junuzovic. Svojim motokultivatorom, uprkos snajperskom djelovanju, najvecom mogucom brzinom probio se prema Vitnici. Danas nas je posebno razocarala vijest da su cetnici ovladali deponijom crvenog mulja iznad Dulica koja nam je bila, na neki nacin, glavno oruzje u zaustavljanju cetnickih napredovanja od Zvornika. Izbijen nam je glavni adut i sad se siri strah medu svima nama iz gornjeg toka rijeke Sapne. Prica se i da su mjestani sela oko brane s crvenim mulje predali oruzje koje su posjedovali. Time postajemo prva linija odbrane sto unosi dodatnu zabrinutost. Svi smo svjesni sta neprijatelj posjeduje i cemu se valja suprotstaviti.

3.maj TURNIR

Nestasice se sve vise osjecaju. Nema duhana sto, ionako nervozne, ljude cini jos razdrazenijim. Danas je snajperist pogodio kravu koja je pasla na nekoj sapanjskoj njivi. Glavno pitanje je i dalje: sta ciniti, jer mjestani sela u donjem toku rijeke Sapne vec predaju oruzje. Dodatno uznemirenje

unose sukobi u Kalesiji dolini Sprece cime opasnost da dodemo u potpuno okruzenje postaje realna. Pripravnost je potpuna. Uprkos svemu, danas, na sesokom igralistu Podorasnica, u popodnevnim satima, okupilo se puno omladine i napravili su turnir. Pored cetiri ekipe koje su se nadmetale bilo je i puno publike sastavljene glavnim dijelom od djece. Kao u danima mira, kao u vrijeme bajramskih praznika, i danas se u Podorasnici culo uzvikivanje: "Zule,Zule!Necej,Necej! Kalje,Kalje"! Kao da je rat negdje daleko, a neizvjesnost i strah prisutne kod nekih drugih nama dalekih ljudi i krajeva. U veselju koje donosi pobjeda ispaljen je i jedan metak iz pistolja. Ohladjene od igre i znoja cekala nas je seoka straza. Po povratku u selo cuo se snajperista. Ljudi su nam upucivali kritike cudeci se kako da nam na pamet padaju takve gluposti. Danas je formirana Vojna policija koja uz vojsku kruzi okolnim selima.

4.maj OPSTI NAPAD

Do deset sahata bilo je mirno. Ljudi su radili na njivama da bi obradili sto se obraditi moze. U toku noci Srbi su nam iskljucili struju. Snajperista se nije oglasavao. U deset sahata mir je prekinula minobacacka granata koja je pala na Sapnu. Bio je to znak da i ostala orudja mogu otpoceti sa rusenjem. Sva sela od Nezuka do Godusa i od Medede do Handelicanasla su se na meti cetnicke artiljerije. Poslije sahat vremena izmedu snazni detonacija mogli su se cuti buka tenkova koja je dopirala sa puta od Sapne prem Seticima i dalje prema Zvorniku. Nedugo zatim pojavljuje se neprijateljska kolona: oklopna borna kola, tenkovi, praceni komandnim vozilom - kampanjolom. Na izvjesnoj razdaljini od ove kolone pojavila su se jos dva tenka i dva uatobusa. Kao u snu. Za nepovjeraviti. Bivsa JNA sa cetnicima krece u pohod. Dva tenka i dva autobusa stali su na nezuckom putu.Tenkovi su u pokretu gadali Kraljevice, Gaj i Svrake. Branioci nisu imali cime uzvratiti. Kolona tenkova ulazi u Sapnu, ruseci sve porodicne kuce i druge objekte koji su se nalazili neposredno uz glavni put. Dim i miris paljevine sirio se svud okolo. Izvidnica je prenijela da je primjetila jednog cetnika kako se priblizava Bandjerci.

Branioci su bili rasporedeni iza prirodnih prepreka na Dzumurusi, Bascicama i Prijekoj njivi. Kada je primjetio da je otkriven, neprijateljski vojnik se oglasio povikom: "Ne pucajte! Dosao sam da pregovaramo. Predajte oruzje i nista vam se nece desiti". Fehim Smajlovic mu je odgovorio: "Pa vi nas napadate. Predajte vi nama oruzje jer mi oruzja nemamo". Dosljak je ponavljao: "Predajte nam oruzje nista vam nece faliti". Ne znajuci o cemu se radi ovom mjestu priblizili su se i ostali rasporedeni na liniji. Okupljene su i opkolili i zarobili cetnici skriveni iza obliznjih medja i drugih zaklona. Neiskusni i slabo naoruzani branioci vjerovali su da se nece desiti nista strasno. Cetnici su usli u Kobilice. Palili su sve sto se moze zapaliti. Stanovnistvo svih sela spas je trazilo u bijegu po okolnim sumama. Safet Junuzovic je isao kroz selo i upozoravao mjestane koji jos uvijek nisu napustili kuce da cetnici dolaze. Vidjevsi sta se dogadja u Kobilicima, a poznavajuci situaciju u tom selu, kapetan Senad sa jos dvadesetak najhrabrijih dobrovoljaca krenuo je da nam pomogne.

Mustafa Hrnjic iz medede krenuo je po istom zadatku. Kapetan senad stigao je prvi. U ciscenju teren, tjerajuci cetnike prema rijeci Sapni i selu Kraljevicima naisli su na tijelo Alije Junuzovica. Na stotinjak metara dalje, u vocnjaku Prijekih njiva naisli su na stravican prizor. Cetrnaest izmasakriranih ljudi, licem okrenuti ka zemlji, poredani u polukrug kako bi simbolizirali polumjesec, bilo je mrtvo. Pesnice su im bile stisnute, pune zemlje i trave. Lica krvava i isjecena tako da ih je tesko bilo prepoznati. Za kapetanom Senadom stigla je grupa dobrovoljaca predvodena Mirsadom Hodzicem, Camilom Ahmetovicem i Husom Hamidovice Dedom. Cetnici su u bijegu palili kuce po Kraljevicima. Tijela poginuli prenesena su do seoskog mekteba u Kobilicima, a tijelo Mustafe Hrnjica odneseno je u rodnu Mededu. Cetnici su napadali prema Godus, zaseoku, Handelicima i Zecijoj kosi. Da bi zaustavili neprijateljsku masineriju hrabri branioci Godusa Muradif, Redzo i Refik Omerovic minirali su most prema Godusu. Neprijatelj nastavlja sa granatiranjem i prodorima. Da bi unijeli sto vise panike medu mjesno stanovnostvo sa svih vozila pustali su izuzetno glasnu muziku. Napadi ne prestaju.

U Kraljevicima je zapaljeno sedam kuca, a iznemogli sedamdesetogodisnji Osman Delic pronaden je izmasakriran. U Kobilicima je zapaljeno 23 kuce, a sedamnaest ljudi je ubijeno. Branioci Vitnice uspijeli su zarobiti cetnika Draga Bijelica. Cetnici su uspijeli ovladati Zecijom kosom i selom Handelici koje pale do temelja. U kasnim popodnevnim sahatima ulaze u Zaseok koji, takodjer pale. Dim se nadvio nad selima u gornjem toku rijeke Sapne. Branioci u kontraudaru u Zaseoku hvataju palikuce Gorana i Dusana Saica. Cetnici u Gaju na najvece stablo postavljaju svoju zastavu. U Sapni su zapalili 54.porodicne kuce. U vecernjim sahatima hrabri branioci predvodeni bracom Husicima (Cektale), Hasimom ef.Rizvicem i Beganom Ibrahimovicem dolaze na Zeciju kosu. U Handelicima je hrabro poginuo Velid Hasanovic. Dana je poginulo ukupno devetnaest ljudi. Noc pada. Cetnici kod Osnovne skole u Sapni pale vatru i uz pjesmu i alkohol proslavljaju danasnji dan. Stanovnistvo je u sumama. Docekuju jednu od najtezih noci u svom zivotu. Kobilici su u najvecoj tuzi jer su ostali bez: Mevludina, Mehmda, Suada, Fehima, Muhameda, Mehmedalije, Mirsada, Fetije i Fadila (svi su Smajlovici), Osme i Alije Junuzovica, Himze i Isaka Ramica, Rizada Karica, Sabana Durakovica, Huse Memica. Ubijena je takoder umno poremecena Alija Pargan iz Zecova. U Sapni je ranjen Mustafa Omerovic Klinjo, a u Vitinici Fikret Spahic. Bio je ovo dan na najstravicnijim bilansom zrtava. 5.maj OSLOBODIOCI

Poslije teskog dana ni jutro u novom danu nije bilo lakse. Veliki broj izbjeglih nije znao kud bi, jer je put preko Zolja bio vise nego nesiguran, a rezervna varijanta nije postojala. Mededa je krcata prognanima. U isto vrijeme doveden je cetnik zarobljen u rejonu Vitinice. Kaze da ga je Milan Petrovi-Pusula, samoproglaseni cetnicki vojvoda, pokupio na pijacu u Priboju i poslao u napad na muslimanska sela. Pokusat cemo ga zamjeniti za nekog od nasih. Osjecaj zatvorenosti unosi dodatni nemir medu stanovnstvo odbjeglo od svojih kuca. U dolini Sapne branioci ne priznaju okupaciju. Dobro organzovani, iako slabo naoruzani, teritorijalci uspjevaju neprijatelja potisnuti iz Gaja i Sapne. Cetnici zauzimaju polozaje na lijevoj strani rijeke Sapne. Pri oslobadanju ovih

teritorija pronadena su tri tijela poginulih: Velije Hasanovica iz Vitinice i neuracunljivih osoba Hasana Memica iz Gaja i Fadila Hodzica iz Kovacevica. U akciji oslobadanja ovih mjesta poginula su tri borca: Sakib Hamzic iz Sapne, Nurija Tursunovic iz Grbavaca i Avdo Hodzic iz Kovacevica. U danasnjim borbama ranjeni su: Fikret Smajlovic, Ismet Poljakovic, Omer Latifovic i Hasan Selimovic. Obavljena je dzenaza,juce na svirep nacin ubijenih, mjestana Kobilica. Dzenazu je klanjao Alija Salihovic iz Kose. U cemu su poginuli - u tome su i sahranjeni. Carsafi prikupljeni kako bi zamjenili zavoje posluzili su kao cefini. Srbi iz Kitovnica i dijela Baljkovice sve cesce provociraju mjestane Dugog Dijela i Krizevica. Sve su cesce detonacije koje dopiru iz doline Sprece. Put preko Zolja nije u upotrebi. Kapetan Hajro je u Krizevicima, a kapetan Senad i Hase Tiric u Nezuku. U vecernjim sahatima avioni su nadlijetali slobodne teritorije zvornicke opstine i dolinu Sprece. Nisu dejstvovali ali su pustali signale u vise boja. To je povecalo uznemirenost odbjeglog stanovnistva koje se uglavnom krije po sumama.

6.maj MERHAMET

Vitinica je ostala gotovo prazna. Sa velikog prostora koji okuplja desetak zaselaka mjestani su krenuli put Medede. Ostali su najhrabriji ljudi da brane slabo utvrdene linije koje opasuju ovo mjesto. Neprijatelj ne prestaje sa granatiranjima slobodnih teritorija, a najveci broj projektila pada po Vitinci i Zaseoku. Svijet se u zbjegovima, po sumama, pocinje navikavati na novi nacin zivota. Tenk smjesten kod kuce Jevte Nikolica u Seticima, rusi kucu po kucu u Zaseoku. Cijevi teskih mitraljeza okrecu se i prema Kobilicima. Posebno jeziv trag za sobom ostavlja PAM 12,7 mm. Danas se oglasio i "Merhamet". Zalihe hrane stvorene na kraju devedeset i prve djele se najugrozenijima. Svi se tjese da je bitno prezivjeti, a da se svaki drugi gubitak moze nadoknaditi.

7.april CRNI LABUDOVI

Branioci su se u vecem broju vratili u Vitinicu. Krizevici su odsjeceni, a o sudbini muslimanskih naselja u donjem toku Drine moze se samo nagadati. Danas je napadnuta Kalesija. Mededa je prepuna prognanika i mjestani pomazu koliko mogu mada ni ljudi iz ovog mjesta noci ne provode u svojim kucama. Sume Johaka, Promakuca i Nezirovaca prepune su izbjeglog stanovnistva. Dzemail Spahic cesto je u Mededi i cini sve da se odbrana organizuje sto je bolje moguce.Taj odgovorni posao u Vitinici obavljaju Muradif Burekovic (Burek) i Mevludin Suljkanovic. Doslo je do sukoba u Nezuku, selu naseljenom mjestanima muslimanske i srpske nacionalnosti. Branioci su uspjeli potisnuti cetnike na sto su oni odgovorili paljevinama u bijegu i napadom na Baljkovicu. U ovim borbama poginuo je Mustafa Muhamedbegovic. Neprijatelj zestoko granatira Nezuk, Zaseok, Mededu, Sapnu i Vitinicu.Tom prilikom u Mededi je tesko ranjen Sead Hamzic iz Jajica, koji je kao student pete godine medicine naprecac postao ratni doktor.Tako je slobodna teritorija ostala bez poslednjeg covjeka koji je imao lijecnickog znanja. U Nezuku je poginuo Nesad Brzovic, a ranjeni su Sejdo i Mujo Sejdic. Iz kalesijskih sela Memici i Hrvacici dize se veliki stub dima. Narod je u okruzenju, a ranjenima nema ko pruziti ljekarsku pomoc. Danas je u Nezuku formirana jedinica "Crni labudovi". Komandovace im Hase Tiric iz Bijeljine. U razgovoru s jednim od cetnickih voda putem radi - veze kapetan Senad se predstavio kao Labud. Crni labud je rijetka ptica i Hase Tiric se odlucio bas za taj naziv. Od te jedinice se puno ocekuje. Traktor sa ranjenima ne moze ka Tuzli - porucuju cetnici sa punkta u Zoljama. Nakon dugih i upornih pregovora, u kojima je prednjacio otac ranjenog Seada Hamzica, ipak je pusten i otisao je do "grada soli". Propusteni su i ranjeni:Vahidin Islamovic,Mevla Sejdinovic,Mujo i Sejdi Sejdic. Sead hamzic je u Tuzli podlegao ranama. U narodu strah. Osjecaj zatvorenosti povecava opasnost da je najgore gotovo neizbjezno.

8.maj

"DAN ARTILJERIJE"

Od jutarnjih sahata cetnici granatiraju Vitinicu, Zaseok, Nezuk, Sapnu, Kraljevice, Godus i Dugi Dio. Sve gori od projektila isapljenih iz tenkova, haubica, brdskih topova, minobacaca. Kada je neprijatelj preduzeo pjesadijske napade teritorijalci predvodeni kapetanom Senadom, kapetanom Hajrom i Hasetom Tiricem organizovali su nevideni kontraudar. Iako sa malim brojem puscanih cijevi organizaovli su efikasnu odbranu odbarnu na Parlogu, a glavninu snaga ubacili cetnicima iza leda u rejonu Baljkovice. Braniocu su na Parlogu uspjeli su likvidirati grupu cetnika koja je pokusala priteci u pomoc cetnicima u Baljkovici. Poginula su i dva branioca: Bego Hasanovic i Munib Nezirovac, obadva iz krizevica. Ranjeni su kapetan Hajro i Mujo Halilovic. U ovim borbama branioci su imali i bogat ratni plijen. Zarobljeni su: dva minobacaca 60.mm, PMM53, jedna zolja, jedan uredaj radio-veze, nekoliko pusaka. Danas su prvi put djelovali nasi, tek zarobljeni minobacaci i nema sumnje da ce ovaj dan biti zabiljezen kao dan artiljerije na nasim prostorima. Cetnici iz Boskovica djeluju sa rasprskavajucom municijom. Do sada se nismo s ovim susretali. Covjek ima utisak kao da pucaju sa razdaljine od pedeset metara. Artiljerija nastavlja tuci muslimanska sela. Cetnici se pokusavaju osvetiti za danasnji poraz. Mrklu noc parale su neprijateljske granate koje podsjecaju na uzarenu djulad.

9.maj POSLEDNJI JURIS

Granatirana muslimanskih sela u gornjem toku rijeke Sapne zapocela su u ranim jutarnjim sahatima. Ponovo su cetnici akrivirali sva rasploziva orudja granatirajuci slobodna muslimanska sela. Poslije izvjesnog vremena, izmedu razornih detonacija granata, mogla se cuti buka tenkova. Nedugo zatim tenkovi su krenuli u dva pravca prema selima u kojima su zivjeli Muslimani, novoprosjecenim putem iz Petkovaca prema Zaseoku i asfaltnim putem Zvornik-Sapna. Skrenuli su ka

Vrloj strani i Nezuku, zaustavljajuci se povremeno i granatirajuci Vitinicu. PAM iz Boskovica tukao je po Kobilicima, meci su padali po sumi u kojoj se nalazilo izbjeglo stanovnistvo. Prepreke na putu za Nezuk tenk uklanja granatam, i nastavlja ka muslimanskim kucama. Oko podneva dolazi do bliskih borbi u Zaseoku. Kue gore. Tenk koji dospio u Nezuk tuce nase poloaje s lea. Branioci su primorani povuci se do prvih suma. Tenkovi rue i pucaju svud okolo. Kapetan Hajro je ranjen i nalazi se u Zaseoku. Kapetan Senad ima teak zadatak jer je u danasnjim borbama ranjen i Hase Tiric. Kada su etnici stekli utisak da su zavrili posao moda i neoekivano oglasili su se hrabri branioci. Kapetan Senad naredio je juri, a Ismet Luis osom pogoda samohodku. Refik Omerovic tronblonskom minom pogoda komandno vozilo odakle su etnici putem megafona pozivali branioce na predaju. Koristei nastalo stanje branioci su neprijatelja potiskivali ka rijeci Sapni.

KAPETAN SENAD U ELJI DA ETNIKE PROTJERA TO DUBLJE PADA SMRTNO POGOEN. BIO JE TO POSLEDNJI JURI "CRNOG LABUDA "MEHDINA HODIAKAPETANA SENADA.

etnici estoko granatiraju sa dis Zaseok gdje su branioci zarobili tenk T-55 i djelimino oteenu samnohodku 57/ 2.mm. Pored kapetana Senada ginu Ismet Garibovi-Mia, efik Garibovi i Ramiz Memi. Neprijatelj je danas prodro u Dugi Dio. Pored paljenja porodicnih kua etnici su ubijali i goloruke civile. Ubijeni su Hura Dedi, Rasim dedic i Ibro Smajic. Neprijatelj je zarobio i cetiri zene i dvoje djece. Raa, Jasmina, Mina i Ismeta Dedic u zarobljenistvo su u narucju odnijele Jasmina i Marizelu. U Nezuku su od posljedica granatiranja smrtno stradali Alija Brzovic i dervisa Osmanovic. Jos veci broj izbjeglih smjestio se u Mededi. Ne zna se kuda sa ranjenima. Danas ih je bilo jos: Amir Osmanovic, Nusret Muharemovic, Zijo Sejdinovic, Sefik Salihovic, Osman Mahmutovic, Ramiz Dedic, Fatima Smajic, Izet Smajic i Hiba Dedic. Umjesto duhana pusi se razno lisce. Dans je u zbijegu na svijet dosla kcerkica Rame i Mejre Suljic iz Kovacevica. Mjestani Kraljevica navikavaju se na zivot u improvizovanim sumskim kolibama.

10.maj RAZMJENA

Rane jutarnje sahate u dolini Sapne obiljezava poziv preko megafona putem kojih cetnici traze razmjenu. Nude tijela trojice nasih poginulih boraca za svoja dva zarobljena. Na razmjeni insistira Tojo iz Setica je jer jedan od dvojice zarobljenih njegov sin. Za Gorana i Dusana Savica dobijena su tijela poginulih: Adina Salihovica te Hasana i Zahida Avdulahovica koji su danas dostojno sahranjeni na mezarju u Zaseoku. Dok je razmjena trajala cetnici su izvrsili opsti napad na vitinicki zaseok Brdake. Slabo naoruzani branitelji su se povukli pod kisom cetnickih granata i pred jakim pjesadijskim snagama. Poginuo je Fehim Hasanovic, a Behrija Besic je ranjen. U vecernjim sahatima cetnici su se oglasili tenkovskim i minobacackim granatama. Puno panike izazvali su svjetleci hici iz neprijateljskog PAM-a. Stanovnistvo izbjeglo u sume Cerika povlacilo se dublje i spas trazilo u dolinama potoka. Hase Tiric je sumama, preko Majevice prebacen na lijecenje u Tuzlu. Hajrudin Mesic je ostao sam od celnog komandnog kadra. Sve cesce se kao jedan od komandanata pominje Semsudin Muminovic. U to vrijeme Dzemail Spahic s Camilom Ahmetovicem radi puno na dopremi oruzja u nas kraj. Komandu nad vodom Kobilici, poslije pogibije 18 ljudi, preuzeo je Ibro Ramic. Slobodne zvornicke teritorije su ispresjecane. Kamenica i Liplje odsjeceni su od Krizevica na Crnom vrhu. Krizevici od Medede na Parlogu. Vezu sa opkoljenim selima odrzavaju kuriri koristeci samo njima znane "staze i bogaze". 11.maj VODIC Blizu cetiri hiljade ljudi je u zbjegovima po sumama oko Medede. Mnogi se odlucuju na put prema Tuzli nesigurnim sumskim stazama preko Majevice. Valja proci pored Releja koji su zaposjele cetnicke snage. Putevi se ukrstaju jer cetnici iste puteve koriste za dotur pomoci svojima u

Dubnici,Zoljama i Kalesiji. Jedna grupa nasih uspjela je proci i prebaciti ranjene do Hrasna i dalje prema Tuzli. Covjek koji vodi ove grupe je iz Jajica i zove se Vehid Becirbasic. Danas su do svojih kuca pokusali doci Halil i Sead Omerovic iz Vrle strane. Cetnici su ih primjetili i zarobili. Njihova, kao i sudbina zarobljenih prije 11. dana je neizvjesna. Za sada kuce jos nisu napustali mjestani podmajevickih sela Zuja i Saraca.Uprkos blizini neprijatelja i opasnosti koja im prijeti oni ne pomisljaju na odlazak. Narod s teskom mukom govori o odlasku u Tuzlu nesigurnim stazama preko Majevice. Ostaviti sve i nastaviti neizvjestan zivot izbjeglice daleko od rodne kuce!? 12.maj

NA PUTU

Velika kolona prognanin koja je privremeno boravila u Mededi danas je sumama Majevice otisla ka Tuzli. Vise hiljada zena, djece i starih, praceni manjim brojem sposobnih muskaraca, otisli su na put pun neizvjesnosti. Mededa u kojoj je do juce vrilo kao u kosnici postala je preko noci pusta. Rijetki lavez odbjeglih pasa pojacava jeziv osjecaj pustosi. Rijetke vijesti koje pristizu iz okruzenog muslimanskog sela Jusici govore o teroru nad Muslimanima koji su cetnicima predali sve sto su imali od oruzja. U sprovodenju ovog terora istice se Pero zvani Jarac, svima dobro znani Srbin iz Malesica. Putem Radio Sarajeva saznali smo i za napad na Brcko. Moja porodica je blizu ovoga napadnutog grada. Pokusat cu izaci i pronaci ih. Moram pronaci nekog ko ce mi pomoci da se lakse snadem i predem kriticnu dionicu puta preko Majevice. U potrazi za vodicem noc sam proveo sa zbjegom uz rijecicu Munjacu. Danas su u potrazi za svojim komsijama u Vrloj strani zarobljeni Rahman i Bajro Omerovic. 13.maj TUZLA

Uspio sam pronaci Dzevada iz Jajca koji je vise puta izlazio iz okruzenja. Porede Releja Stolice

morali smo se brze kretati jer cetnici tu cesto znaju postaviti zasjedu. Dzevad je jahao konja po imenu Sandor i imao je namjeru po povratku kupiti nesto cigareta. Poslije sahat i po hoda bili smo pored Releja. Sreli smo Ejuba Beslica koji se vracao u Mededu posto je otpratio porodicu do Tuzle. On nam je saopstio da su se iz Hrvatske vratili: Ismet Krezo,Suljo i Smajo Zvrco. Sa njima je i Nedzib iz Vitinice. Sa sobom imaju oruzje i opremu. Za manje od dva sahata vremena bili smo nadomak sela Hrasno. Putem Tuzla-PribojBijeljina slobodno su se kretale kolone vozila bivse JNA. Rat kao da se ne osjeca na ovim prostorima. U Tuzlu smo stigli oko 14 sahata. Primjecujem vise razlicitih uniformi: pripadnika bivse JNA,TO Tuzla, rezervnog i aktivnog sastava MUP-a. Zivot se gotovo normalno odvija. Ulicama se krecu vozila sa pripadnicima tzv.JNA sa mitraljezima u prikolici na teskim postoljima. Ispred "Mejdana"su izbjelgi iz Podrinja. Nijaz Husic i Dzevad iz Jajica ostaju u Tuzli, a ja produzavam dalje prema brcanskoj opstini. Kada sam stigao tamo moji su iz Palanke u potrazi za sigurnijim smjestajem presli u Velino Selo. Na slobodnim brcanskim teritorijama postojala je naredba po kojoj se niko nije mogao udaljavati bez propusnice.Tako sam pristupio ceti Velina sela koja je bila u sastavu I oderda Celic. Odredom je komandovao Jasmin Meskovic,osloboden u razmjeni. 14.maj PROLAZ Za vrijeme mog boravka na slobodnim teritorijama Brckog u selima gornjeg toka rijeke Sapne izdesavalo se puno toga. Poceli su pristizati brojni dobrovoljci preko Tuzle koja je takoder stupila u rat. Ljudi su ostavljali posao u zemljama sirom Evrope i sa oruzjem stizali braniti kucni prag. Medu pristiglima su: Adem Smajlovic, Ismet i Sulejman Hasanovic, Smajo Rahmanovic, Nedzib Jukic, Rasim Spahic...Neprijateljski napadi bili su svakodnevni, a posebno su bili izrazeni na pravcima od Barasinovca do Zecije kose. Iz sela u donjem toku rijeke Sapne ljudi su pokusavali preci na

slobodne teritorije. Grupa od 115 njih uspjela je preci na slobodu, a veca grupa se vratila u Klisu zbog nesnalazenja. Ovaj datum posebno je znacajan za sela u gornjem toku rijeke Sapne jer je oslobadenjem Dubnice put do Kalesije i dalje ponovo prohodan. Po oslobadjanju Dubnice cetnici su se povukli iz Jajica i Zolja. Ljudi jos zive u zbjegovima po sumama oko sela. Obilne kise koje gotovo svakodnevno padaju otezavaju im ionako tezak zivot. Pokusavajuci da predu preko Majevice uhvacen je izvjestan broj ljudi i njhova sudbina je nepoznata. 14-25.maj NOVI RATNI PLIJEN

Poseban problem i dalje predstavlja neizvjesna sudbina mjestana Jusica koje cetnici drze kao taoce. Cetnici povremeno gadaju zaseoke Vitinice. Kapetan Hajro je isplanirao akciju kojom bi se oslobodili Brdani. Akcija je bila munjevita. Jedinice su predvodili Mujo Halilovic i Dzevad Avdicevic Babak. Pored uspjesne likvidacije nekoliko cetnika zarobljen je jedan PM M-53, snajper,nekoliko pusaka i dosta municije. U toku noci uocena su neprijateljska pregrupisavanja oko Selimovica, Kovacevica, Marnica... 26.maj JUSICI

Od ranih jutarnjih sahata cetnici su otpoceli s granatiranjem naseljenih mjesta. Postaje pravilo da poslije gubitaka na bojnom polju cetnici svoj bijes iskaljuju granatiranjem sa distance. Tako je danas na prostore Sapne, Vitinice i Gaja palo oko 1.500 granata koje su prouzrokovale velike materijelne stete. Smrtno je stradao Mevludin Mahmutovic, a ranjeni su: Ilijaz Hasanovic, Becir Omerovic i Zahir Memic. Neprijatelj je cijevi svojih oruda okretao i prema nenaoruzanim civilima sela Jusici. Dugo niko nije znao sta se tamo desava. Grupa zena u vecernjim satima uspjela je izbjeci do Selimovica i donijele su vijesti o ubistvu jedanaest osoba u Jusicima. Za ostale mjestane ovog

sela nista se ne zna. Cetnici su granatiranjem najprije natjerali ljude u sklonista, a potom su koljaci usli u selo i pucali svud okolo. Ubijeni su i izmasakrirani: Dzemo Hasanovic, Ibro,Husejn, Lutvo, kemo, Ramiz i Ibrahim Smajlovic, Osman i Abdulah Mustafic, Hata Muratovic i Fata Islamovic. Za njihovu se smrt zna, a ni ostalima se ne pise bolje. Jos jednom je skupo placena naivnost i vjera u nekakve mirotvoracke sporazume sa Srbima. Ponovo je dosla do izrazaja kobna nesvjesnost da je na sceni monstruozni plan za unistenje Muslimana. 27.maj ZLOCIN U ZULICIMA

Danas su cetnici poslije zestokog granatiranja usli u zaseok Zulici u Motovu. Dugo vremena opkoljeni, sa nekoliko lovackih pusaka i pusaka pravljenih od razlicitih cijevi, mjestani Zulica sklonili su se u u podrume. Upadajuci u ovo mjesto cetnici su otvarali vatru na sve strane i tom prilikom ubili cetiri osobe Mejru Zulic staru sedamdeset godina i troje djece: Aliju, Amira i Zahida Zulica. Svi su time zaprepasteni i ne mogu shvatiti sta su im djeca kriva. Medutim, krvoloci imaju samo jednu namjeru - bioloski unistiti Muslimane i sve sto je muslimansko. Krizevici su u okruzenju i rijetke vijesti koje dolaze ne govore nista dobro. Napadi su zestoki, zrtve velike, ali je pokazana dosada nevidena hrabrost da se cetnicima pruzi otpor uprkos njihovoj premoci u oruzju. Po svim pravilima Muslimani su se morali predati jer nikad niko sa lovackom puskom nije stajao pred tenkove.To se desava u Bosni. Zemlji koja je uvijek imala svoje zakone i svoja pravila. 30.maj DEPORTACIJA

Narod Vitinice odlazi ka Tuzli. Mjestani Kobilica i dalje ostaju u sumama rijeseni da se ne udaljavaju od svojih kuca. Kruzi prica kako je iz Jusica u logore odvedeno oko 40 vojno sposobnih muskaraca, a iznemogli,

stari, zene i djeca upuceni su preko Kalesije u Tuzlu. Danas je doslo do najmasovnije deportacije civilnog stanovnistva iz sela koja su dugo bila u okrizenju. Mjestani Dulica, Lupa, Kuc Kule, Kaludrana, Setica, Klise, Radave, Bijelog potoka, Hajdarevica i Dzina odvedeni su u pravcu Zvornika. Po nekim neprovjerenim informacijama bilo im je obecano da ce biti sprovedeni do Medede. Medutim, odvedeni su do Bijelog potoka, gdje su cetnici odvojili zene od muskaraca starosne dobi od 16-70 godina. Danas je Avdo Alic iz Klise sa Nasirom Majlovicem usao u okruzeno podrucje i izvukao tridesetak muskaraca koji se nisu odazvali na okupljanje koje su cetnici zakazali. Usput su zarobili Jerka i Sladana iz Petkovaca koji su odmah po odvodenju ljudi, koji su bili u Klisi, krenuli u pljacku. Nasi su se vratili u Zaseok. Jerko i Sladan su zadrzani u zarobljenistvu, a sudbina odvedenog naroda je neizvjesna. 1.juni "DZAMIJSKI GOLUBOVI"

Odavno je postojala potreba za kvalitetnijom obukom izvjesnog broja pripadnika TO. Danas je jedna grupa od oko 150 ljudi otisla s tom namjerom prema Tuzli, a pored sprovodenja obuke vjeruju da ce doci i do njihovog naoruzanja. U Vitinici je nacelnik OPTO Zvornik Semsudin Muminovic, a kapetan Hajro je, poslije jucersnjeg nesretnog ranjavanja, na lijecenju. I danas se najvise prepricavaju desavanja oko jucerasnjeg odvodenja brojnih civila iz Klise i okolnih sela. Na slobodno podrucje Dubrava stigla je grupa sastavljena od zena i djece dok je oko 750 muskaraca odvedeno u logore u Zvorniku. Oko stotinu djevojaka i mladih zena cetnici su zadrzali u Osnovnoj skoli u Memicima. Prilikom odvodenja ovih ljudi neki su odmah ubijeni. U Klisi je ubijen Murat Dzinic iz Hajdarevica. Na Bijelom potoku, iza garaze Dzemaila Dulica, ubijeni su Alija Dzinic iz Klise, Junuz Majlovic iz Durakovica i Mustafa Grebic. Egzekutori su bili dojucersnje komsije koji nisu pokazali nimalo razumjevanja za ljude s kojima su do juce zajedno radili, druzili se dijeleci i dobro i zlo.

U izivljavanju i nasilju isticali su se Dragan Ristic, autoprevoznik s Cirilova brtda, braca Zoran i Dragan iz Donjih Grbavaca, Nenad Ristic iz petkovaca, Zoran Ristic iz Ristanovica, Bogdan Babic i Zeljko Ivanovica iz petkovaca, Petko Panica iz Trsica i izvjesni Aco iz Rastosnice. U pljacki kuca po Klisi istog dana kada su protjerani civili iz ovog mjesta nasli su se Momo Ivanovic i Lazar Gotovac, ucitelj iz Osnovne skole u Petkovcima. Poslije probijanja vaznog koridora preko Jajica, Zolja, Palavri, Kalesije i Dubnice ostalo je jako cetnicko uporiste Brezik odakle cetnici ugrozavaju ovu komunikaciju. Put Kalesija - Jajici cetnici gadaju iz Osmaka, a vise puta, preko Baljkovice, pokusavaju proboj prema Breziku. U Mededi je formirana jedinica "Dzamijski golubovi" sastavljena od dobrovoljaca iz sela smjestenih u donjem toku rijeke Sapne. Puno je boraca u Mededi koju cetnici granatiraju iz Baljkovice. Medutim, to ne smeta borcima da u slobodno vrijeme odigraju po neku utakmicu. Nase linije odbrane jos uvijek nisu cvrsto uvezane i postoje velike praznine, narocito na dijelu od Zecije kose do Godusa. 2.juni ZLOCIN U KLISI

Cetnici su uspjeli iz Brdaka odvesti starijeg covjeka Abdulaha Muminovica.To je izazvalo veliku zabrinutost i razmak izmedu rovova nasih linija odbrane mora ce se smanjiti. Zivot u Dugog dijelu posebno je interesantan. Cetnici su svud okolo sela, ali u selo ulaze samo povremeno pucajuci na sve strane. Izvjestan broj ljudi ostao je u selu. Kada cetnici krenu u selo mjestani bjeze u Zaseok. Noci provode po sumama istalama u zavisnosti od vremenskih uslova. Krizevici su u okruzenju i situacija u ovom selu vise je nego teska. Jedan dio stanovnistva predao je naoruzanje dok drugi dio brani se onim cime raspolaze. Tako su supjeli odbiti jedan snazan napad iz pravca Kitovnica i Cirilova brda. OSTO Zvornik poceo je formirati jedinice manevarskog karaktera.U Sapni i Kraljevicima formrana su dva voda,a naoruzani su novopristiglim puskama. Komandir jedinice Sapne je Dzevad Beganovic Mahen, a voda Kraljevici Senad Tabakovic. Avdo Alic se bezbjedno vratio sa izvidanja u Klisi. Pricao je o stravicnom cetnickom zlocinu. Svi oni koji su zbog zbog bolesti ili nekim drugih razloga ostali u Klisi ubijeni su na najsvirepiji nacin. Medu

ubijenima su: Ajsa i Began Hrustic, Nazifa Alic, Osman Hasanovic i Kadira Omerovic. Klisa je prazna. U njoj se mogu sretsti samo pljackaske grupe sastavljene od Srba iz susjednih sela. 6.jun PETORKA

U ranim jutarnjim sahatima u Zaseok je stiglo pet momaka koji su period od prvog juna proveli u okruzenju u Klisi i okolnim selima. Nurdin, Mirsad, Mirzet, Alija i Admir zivjeli su po sumama oko Klise i kazu da nisu bili jedini stanovnici okruzenih prostora. Isticu da ima jos stanovnika iz sela u donjem toku rijeke Sapne koji zive po sumama, te da se mogu sresti citave porodice iz Calismana, Mrakodola, Smreke. U Dulice su Srbi doveli stanovnistvo iz nepoznatih podrucja jos 3.juna. Neprijatelj neprestano iz artiljerijskog i pjesadijkog naoruzanja djeluje po slobodnim teritorijama. Na meti su najcesce zaseoci Vitinice. Od tih dejstava poginuo je Halil Mesanovic, a ranjeni su Murat Muratovic i Kemal Kahrimanovic. Sve je jaci obruc oko Krizevica. Po uzvisenjima iznad ovog mjesta cetnici ukopavaju oruda i grupisu snage. Ukopali su se i na Parlogu odakle svakodnevno djeluju po Zaseoku i Nezuku. Iz Zulica (zaseok Motovo) iselili su se svi stanovnici. Jedina veza s Krizevicima je kurirska veza koju odrzava Muharem Hamidovic Dulo iz Medede koji odlazi u Krizevice i vraca se na njemu samo znani nacin. 7.jun Zbog stalnog granatiranja i desjtva pjesadijskog naoruzanja iz Brdana i Odzacine isplanirana je akcija koja bi neutralisala cetnicke vatrene tacke. U ranim jutarnjim sahatima borci iz jedinice koje su predvodili Mujo Halilovic i Babak i vod Krstac krenuli su u ovu akciju. Babak je grupu, u kojoj su bili Ris, Munib, Pace, Zenun, Prija, Pistija i jos neki momci,uspio ubaciti u neprijateljsku pozadinu. Akcija je imala uspjeha, Likvidiran je veci broj cetnika ali su i nase snage imale gubitaka. Poginuo je Safet Memic, a ranjen je Fahrudin Avdicevic. Od posledica neprijateljskog granatiranja u Kovacevicima su poginuli Nusret i Hajrudin Kahrimanovic, a ranjei su: Zijad Kahrimanovic, Dzemil Hodzic i Saban Besic. U Dugom

Dijelu, dok su obradivali zemlju, ubijen je Hrusto Mujkic ,a zena mu Zilka odvedena je u zarobljenistvo. Ostali mjestani probijajuci se sumama dospjeli su do Nezuka. Nema vijesti o ljudima odvedenim 1.juna.Mlade zene i djevojke pustene su iz Memica posto su ih cetnici zadrzali jednu noc. Narod Vrle strane jos zivi u sumama Debeljaka nedaleko od sela. Povremeno, uz veliki rizik ulaze u selo i uzimaju nesto hrane kako bi lakse prezivjeli. 8.jun SVJEDOK

Borbe za cetnicko Veliki Brezik su intezivirane i u toku danasnjeg dana. Uprkos cetnickoj premoci u naoruzanju nase jedinice imaju inicijativu. U toku dana, poslije zestokih borbi, cetnici su natjerani na povlacenje. Nove polozaje pokusavaju zaposjesti na Pandurici i Resniku. Cetnicima su nanesi gubici u zivoj sili, a zarobljen je i jedan ispravan tenk. U nasim redovima poginuo je Fikret iz Jajica. U kasnim popodnevnim sahatima radost uspjeha pomutio je pad Krizevica u cetnicke ruke. Borci i mjesno stanovnistvo Krizevica, iscrpljeni dugim okruzenjem, nisu vise izdrzali. Veliki broj civila je ubijen, a o sudbini dvadesetak mjestana ne zna se nista. Cetnici su danas iz Vrle strane odveli 26 mjestana medu kojima i dijete staro dvadeset i sest dana. Opkolili su selo dok su stanovnici skupljali hranu za sumski zbijeg. Fedahija Hasanovic danas je stigao u Zaseok. Odveden u grupi od 750 muskaraca u logore u Karakaju, sticajem okolnosti prezivio je strijeljanje. Iscrpljen i ranjen, nije jos dovoljno pribran, a ono sto govori stravicno je svjedocanstvo o masovnim zlocinima koje su Srbi pocinili. Zrtve ovog svirepog pokolja su uglavnom zarobljeni civili sa podrucja Klise i Dulica. Prema Fedahijinoj ispovjesti vise stotina njih su ubijeni. I za ostale je tesko naslutiti bilo sto dobro. 12.jun UBICE IZ KOMSILUKA

Cetnici su se uspijeli zadrzati u Baljkovici. Zbog stalnih dejstava neophodno ih je bilo pomjeriti

dalje u dubinu. "Dzamijski golubovi" uz pomoc interventnih jedinica OSTO Zvornik, uspjeli su u toku dana pomjeriti cetnike i utvrditi novodostignute linije odbrane. Jedinica od 60-ak dobrovoljaca koje predvodi Mirsad Hodzic ucestvovala je takoder u borbama za oslobadanje Baljkovice, a zatim utvrdila liniju cime je sigurnost zitelja Medede postala daleko veca. Cetnici granatiraju bosnjacka sela sa Parloga i iz Kitovnica. Stigle su dojave o taocima koje cetnici drze u Dulicima. Oko sezdeset civila je zarobljeno. Momo Ivanovic poslao je poruku preko jedne zene iz Mrakodola u kojoj trazi da se oslobode ranije pomenuti Jerko i Sladan za zarobljene civile. Po svjedocenju Fedahije Hasanovica, ucetnici su na Kurban-bajram zaklali vise stotina Muslimana iz sela u donjem toku rijeke Sapne odvedenih 1.juna iz Klise. Kao najveci koljaci pokazali su se oni Srbi od kojih se to najmanje ocekivalo: Ratko Spasojevic iz setica, "kapetan" Mijo iz Trsica Vlajko Ivanovic iz Petkovaca, Pero Mijic iz Mijica... Juce je na slobodne teritorije stigao jos jedan svjedok genocida. Rijec je o djecaku (rodenom 1975. godine) Safetu Subasicu iz Potocana. Grupa od pet ljudi iz Motova pocetkom maja pokusala se domoci Hajvaza preko brda Zmajevca. U Potocanima im se pridruzilo jos devetoro mjestana. Cetnici su bili okupirali okolna brda i ova grupa je naisla na njihovu patrolu. Safet je prepoznao Mila, Slobodana i Cedu Grujica. Vezane su ih odveli do Alibegove kuce na Zmajevcu. Zatim su ih doveli do Molitvista. Safet se sjeca samo rafala. Pao je. "Ubij ga" cuo je njemu poznat glas. "Ubij ga ti, ja sam ga vec ubio "- prepoznao je glas Cede Grujica. Safet se, zahvaljujuci cudu, spasao ali su ostali iz njegove grupe ubijeni. 13.jun JASMIN I MARIZELA

Danas je nasa izvidnica prosla linije na Parlogu kako bi provjerili imali mogucnosti da se nase snage probiju do Krizevica. U Dugom Dijelu pronasli su mrtvo tijelo Zilke Mujkic. Glava joj je bila odsjecena. Vratili su se neopazeni. U istom sahatu vratila se i grupa mjestana Dugog Dijela zarobljena jos 10.maja. Rasu ,Minu, Ismetu, jasminu sa dvoje djece Marizelom od dvije godine i Jasminom, kojem je samo

cetiri mjeseca, cetnici su drzali u logoru u Karakaju. Oni su svjedoci zvjerskog ponasanja cetnika prema zarobljenima u ovim logorima. Na ocigled Rase dedic cetnici su 10.maja u Dugom Dijelu ubili njenog sina Rasima.Tom prilikom ubijen je i Ibro Smajic. Danas je od cetnicke granate u Zaseoku poginula Hata Salihovic. Granatiranja Zaseoka i Vitinice ne prestaju. 14.jun PAD ZASEOKA

I dalje su Vitinica i zaseok zasuti granatama. U kasnim popodnevnim sahatima prostrujila je vijest da je Zaseok pao u cetnicke ruke. Od 5.maja cetnici su napadali na ovo strateski vazno mjesto i uspjeli su ga se domoci. To je prouzrokovalo veliku paniku medu civilnim stanovnistvom, jer se veliki dio teritorija nasao na puskometu od cetnika. Imali smo i ranjenih boraca: Adema Smajlovica iz Kobilica, Agana Nocica iz zaseoka i Avdu Alica iz Klise. Cetnici su u Zaseoku zarobili Alju Alica i kcerku mu Aidu. Odmah sa zauzimanjem Zaseoka cetnici su otpoceli sa ukopavanjem svojih polozaja. Veliki broj civila odlazi prema Tuzli. Medutim, ni nasi borci nisu stajali skrstenih ruku. U toku noci otpoceli su sa pripremama za vracanje privremeno izgubljenih teritorija. "Dzamijski golubovi", "Moca" iz Godusa, te interventne jedinice Kraljevica i Sapne i druge jedinice bile su spremne, zajedno sa Zaseocanima. Borci kapetana Hajre izvidaju teren prema Teocaku. Iz Tuzle stizu podrinjski dobrovoljci. 16.jun OSLOBODJEN JE ZASEOK

Uprkos teskim vremenskim uslovima jedinice OSTO Zvornik preduzele su akciju za oslobadanje Zaseoka. Cetnici su u toku noci iskopali stotine metara transeja, ali im to nije pomoglo. Pretpostavlja se, na osnovu ostavljenih tragova, da je agresor imao dosta gubitaka. Autobus koji je prevozio cetnike i opljackane stvari, naisao je na minu koja ga je zaustavila, a cetnici su spas

potrazili u bijegu prema rijeci Sapni. Danas je padao led (grad) i nevrijeme je bilo veliko. U preduzetoj akciji koristen je radio-uredaj, a bilo je pomoci artiljerije. Djelovao je nas minobacac i bestrzajni top bez nisanskih sprava, ranije zarobljen od cetnika. U Mededi je formirana nova jedinica. Rijec je o ceti "Krizevici" koju ce voditi Bajzit Mehmedovic Baja. 17.jun DZAMIJA - LOGOR

Danas nasi borci utvrduju novodostignute linije odbrane oko Zaseoka. Jos uvijek je, zbog nedovoljnog broja boraca, salbo pokrivena linija odbrane od zaseoka prema Kobilicima. Danas je stigla grupa ljudi zarobljena u dulickoj dzamiji. Oni su donijeli vijest o stradanju naroda naseljenog u donjem toku rijeke Sapne. Iako su u Zaseok stigli sa visoko podignutom bijelom zastavom cetnici su pucali na ovu grupu i tom prilikom ranili Rifeta Topalovica. U torturi u dulickoj dzamiji istakli su se Budimir Spasojevic iz Petkovaca i izvjesni Srbo iz Brnjice kod Zivinica. Nasi borci danas su zarobili cetnika Perivoja Zarica tako da sada raspolazemo sa tri zarobljena cetnika koje kanimo zamjeniti za nase zarobljene civile koje cetnici drze u Dulicima. U dulicku dzamiju cetnici su dopremili i zarobljene mjestane Vrle strane tako da sada na malom prostoru drze oko sezdeset zarobljenih civila. Ljudi koji su izisli iz Dulica svjedoce o stravicnoj torturi i silovanju maloljetnica. 18.jun PRVI ZVORNICKI ODRED

Ubijanja i granatiranja su svakodnevna. Cetnici ne odustaju od svojih namjera da poruse i pobiju sve sto je muslimansko. Dani prolaze, a obecanja da ce pomoci Bosni niko ne ispunjava. Medutim, sve je veci broj onih koji postaju svjesni da se samo s oruzjem mogu oduprijeti agresiji na nas narod i nasu domovinu. Tako je danas u Mededu iz Tuzle stigla grupa od oko stotinu boraca rijesenih da se bore. Rijec je

o dobrovoljcima iz Prvog zvornickog odreda. Grupa je od Jajica do Medede stigla pjeske. Svaki na odjeci, koja je civilna,nosi oznaku TO BiH, a komanduje im Bahrija Kudic. Sa njima je i Nedzdad Softic iz Hajdarevica koji je nosio bosansku zastavu. Dolazak ovih ljudi znacio je veliki podstrek da se odoli stalnim napadima cetnika i pojacao nadu za prosirenjem slobodnih teritorija. 19.jun "OSAMDESETCETVORKA"

"Sijac smrti" kako popularno zovu PM M-84 od pocetka