Mlad Mesec Edvarova perspektiva

7/28/2019 Mlad Mesec Edvarova perspektiva

1/143

MLAD MESEC EDWARDOWA PERSPEKTIWA

UVOD

Morao sam ju napustiti.Volio sam je previe duboko da bi ju i dalje stavljao utakve opasnosti,a posljedice su bile previe strane za razmiljanje.ak i kadsam pobjegao,moje srce je vritalo na mene da se vratim. Da sam gaposluao,bih li bio u mogunosti sprijeiti ovu stranu tragediju? Slike u momumu su zaudo bile lijepe,savrene i ispunjene svim iskazima ljubavi. A ja sam tuljubav izgubio zauvijek.Morao sam odluiti,trebam li izdrati pakleni ivot muke i kajanja ili povjerenja uhladnom i konanom zagrljaju smrti.

Trebao sam biti s njom.

Zauvijek.

ivot ili smrt?

Izabrao sam smrt.

1.POETAK KRAJA-1.dioVrijeme je bilo rijetko pitanje za mene,besmrtnika.To je bio beznaajan faktor u mom ivotu,neto to je prolazilo dok su se drugi

mijenjali,a moja obitelj i ja ostajali nepromijenjeni.Zamrznuti.Bezosjeajni.Ukipljeni.

Sada,kada je Bella bila u mom ivotu,vrijeme je bilo vano.Bella,ovjek u dobi ukojoj sam ja kao tinjeder ostao zarobljen. Kada sam bio s Bellom,vrijeme seinilo kao da bre prolazi i ja to nisam mogao nikako sprijeiti.Ona e nastavitistariti,ostavljajui mene iza sebe. Hoe li me ona na kraju nadrasti?Starenje je znailo pribliavanje kraja ivota. Smrti.Sretno u provesti ostatak mog ivota s njom,a kad doe vrijeme,pokuat u jeslijediti najbre to mogu.

Danas je za mene poseban dan. Belli je osamnaesti roendan. Ali Bella je bilaodluna u tome da ga ne proslavi.Nekoliko tjedana prije Bella je izjavila danesmijemo na nikakav nain obiljeiti ovaj dan.Alice i meni je posebno zabranilakupovanje darova ili bilo to u vezi proslave njenog roendana. ak nam nije bilodozvoljeno poeliti joj sretan roendan. Alice je,naravno,prekrila sva Bellina


2/143

pravila. Jutros je na parkiralitu jasno i glasno estitala Belli roendan i najavilaveeranji party u ast Bellina roendana. Iako nisam ometao Aliceineplanove,nisam joj ni pomagao,a nije ni da bi Alice ikad dopustila da joj netkoometa planove.Oekivalo bi se da osoba bude sretna na dan njihova roenja.

Bella nije izgledala ni najmanje sretno.Siguran sam da nee htjeti ii.

Moja obitelj je posebno bila uzbuena zbog proslave neijeg roendana. Za nasje to bilo neto sveto,jer predstavlja rast i promjene,a to vie nije dio naegpostojanja.Emmett je bio posljednji od nas koji je proslavio roendan,ali to jebilo prije vie od 60 godina.Nije nam se inilo primjerenim estitati roendannekome tko ne stari,pa smo ih samo ignorirali.Emmett je inzistirao na tome da seon i Rosalie vrate s njihova putovanja i prisustvuju proslavi.

Alice je voljela izgovor za bilo kakve pripreme oko nekog dogaaja.Nije biloanse da Bellin roendan proe neopaeno s Alice u blizini.ini se da Bella nijeraunala na to.Nisam izraavao zabrinutost zbog protjecanja vremena,ali Bella jest. Znao samda ju to previe mui. Bila je starija,starija svaki dan dok sam ja ostajaonepromijenjen,zamrznut u mom sedamnaestogodinjem tijelu zauvijek. Bellinazabrinutost za starenje bila je razlog zato je htjela zanemariti svoj roendan,alito ignoriranje nee trajati dugo. Stvarnost e probiti te maske. Bellino ignoriranjeroendana nee sprijeiti vrijeme u otkucavanju. Iako,tehniki nikad ne bihmogao doi do osamnaest godina u fizikom pogledu,nisam se slagao u tome daBella treba zanemariti svoj roendan.

Kia je sipila iz oblaka koji su zasjenili gradi Forks.Zavrila je kola za danas,a Bella i ja smo hodali po parkiralitu. Ili smo u Bellinukuu gledati 'Romea i Juliju'-to joj je bio izgovor da ne ide na proslavu. Kada smostigli do njenog kamioneta,otvorio sam joj suvozaka vrata. To je bila kao nekapristojna gesta kojom bih je potedio gnjavae voenja starog kamioneta na njenroendan. Bella je prekriila ruke na prsima dok joj je lice bilo tvrdoglavo i kiseloraspoloeno."Roendan mi je,zar ne smijem voziti?""Pretvaram se da ti nije roendan,ba kao to si eljela",odgovorio sam."Ako mi nije roendan,onda ne moram veeras u tvoju kuu..."Znao sam da e biti teko nagovoriti Bellu na proslavu,ali nisam mislio popustitiveeras. Normalno,ispunio bih bilo to to bi ona htjela...s nekim razlogom. Tu jebila jedna specifina stvar u vezi koje sam bio apsolutno odluan da je Belli nikadne dam.Besmrtnost.Morao sam se sloiti s Alice za ovu prigodu. Bella ne bi trebala propustiti takoznaajan datum u svom ivotu. Iskreno,osjeao sam da Bellu trebam nagovoritina slavlje,uglavnom jer sam se osjeao krivim. Da ja ne postojim,Bella ne bi


3/143

brinula o neemu to je prirodna pojava u ljudskim ivotima.Moj soj ne bi trebao postojati.Ja ne bih trebao postojati.Sprijeavao sam Bellu da ivi normalan ljudski ivot,a da to zapravo nisam elio.Moja ljubav prema njoj je bila previe duboka i neodoljiva,a ja nisam bio

dovoljno jak da odem od nje...da se odreknem te ljubavi.Dakle,trebao bihnastaviti po Aliceinim vizijama,i pokuati ponovno uvesti normalnosti u Bellinivot.Jer moja ljubav prema njoj ne bi trebala postojati.1.POETAK KRAJA-2.dio

"Dobro onda",rekao sam,zatvorio suvozaka i otvorio vozaka vrata,"Sretanroendan""Psst",uutkala me.Bila je tiha na putu kui,a jedini zvuk je bio gunavi motor Bellinog zastarjelog izaputenog kamioneta. Ovaj kamionet nije bio pouzdano vozilo za bilo koga,akamoli za Bellu,magnet za opasnosti. Volio bih da sam joj mogao kupiti novi autoza roendan.Odluio sam ispuniti tiinu izmeu nas,i pokuao ju odvratiti od njenog tmurnograspoloenja."Tvoj radio ima uasan prijam",primjetio sam.Bella se namrtila: "Hoe fora liniju? Vozi vlastiti auto."Suspregnuo sam osmjeh.Belli e uskoro biti jasno zato sam joj kritizirao radio.im je Bella parkirala kamionet ispred kue,nagnuo sam se prema njoj i lagano

joj uhvatio lice.

Njezino srce je zakucalo malo bre zbog mog dodira."Treba biti dobre volje,bar na dananji dan",dahnuo sam njeno."A ako ne elim biti dobre volje?",njen dah je bio isprekidan."Onda teta",rekao sam,te se nagnuo da joj dotaknem usne.Prebacila je ruke iza mog vrata i pritisnula svoje usne jae uz moje. To jepovealo strast naeg poljubca.Mekoa njezinih usana.Pokreti usta.Okus.Neodoljiv miris njene krvi to juri njenim venama.Sve je bilo vie nego dovoljno da me gurne preko granice moje kontrole.

Emocije su prijetile preuzeti moje tijelo. Nevoljko sam se odmaknuo od nje iraspleo njene ruke iza moga vrata."Budi dobra,molim te",proaptao sam joj uz obraz,jo jednom pritisnuo svojeusne na njene.

U ovakvim trenutcima njena sigurnost je bila na kocki.


4/143

Nije bilo sumnje da bih je mogao ubiti kad bih izgubio kontrolu.Ruku na srce,preveliki rizik je bilo to to sam doputao ovakve trenutke. S drugestrane,ne bi bilo fer prema Belli da joj uskratim sve fizike uitke."Msili li da u se ikada snai u ovome? Da e mi srce moda jednog danaprestati iskakati iz grudi svaki put kad me dotakne?",pitala me Bella,gotov bez

daha."Stvarno se nadam da nee",odgovorio sam,donekle zadovoljan njenimreakcijama na mene. Iako,bilo bi zdravije za nju da tako ne reagira na mene."Idemo gledati kako se Capulettijevi i Montecchijevi makljaju,moe?",upitala je."Tvoja elja,moja zapovijed."Izaao sam iz kamioneta i otvorio Belli vrata.Hodali smo mirno,ruku ispodruke,prema njenoj kui. utnja nije bila nelagodna,ali moji osjeaji jesu.

Ali to nije bio neobian osjeaj:potencijal za katastrofu uvijek je bio prevelik.t bi uope moglo biti opasnije od vampira koji dijeli odnos s krhkim ljudskimbiem?

Izvalio sam se na kauu dok je Bella putala film. Nije me pretjerano zanimaofilm. Nakon toliko mnogo unja o toj prii na studijima,pria mi je postaladosadna. Imali su predanost roenu iz ljubavi ali Romeo je bio glup i nije imaodovoljno asti da brani svoju ljubav. Oni nisu umrli zbog nekog velikog razloga.Njihov odnos nije bio opasan,s nekim mitskim stvorenjem koji progoni njihoveivote.Bella je sjela na rub kaua ispred mene,a ja sam omotao svoje ruke okonuje,privlaei je k sebi. Lagano je zadrhtala,to je inila uvijek kad bi osjetiladodir moje ledene koe. Uzeo samm pokriva s naslona kaua i omotao ga okonje.

I ja sam jednom osjetio kako je to kada te dotakne koa vampira-hladna i tvrda.Maglovito sam se sjeao kako je bilo kad me Carlisle dotaknuo,kad sam bioovjek i na rubu smrti. Belli sigurno nije mogao biti ugodan dodir moga tijela,koje

je sliilo na santu leda,bez obzira to je ona to eljela. Zahvalio sam svojojsretnoj zvijezdi to ona nije poput mene,santa leda.Ljudi su odravali toplu temperaturu tijela da bi bili zdravi. Osjeaj moje ledenekoe nije bio zdrav."Zna,nikad nisam imao naroitih ivaca za Romea",rekao sam."to fali Romeu?",pitala je pomalo ogoreno."Pa,prije svega,zaljubljen je u tu Rosalinu-zar ti se ne ini da zbog toga djelujepomalo udljiv? A onda,samo nekoliko minuta nakon njihova vjenanja,on ubijeJuliji bratia. To nije ba dino. Greka za grekom. Je li uope mogao potpunijeunititi vlastitu sreu?".Bella je uzdahnula,jasno mi dajui do znanja da se ne slae sa mnom."Hoe da sama ovo odgledam?""Ne. Ionako u uglavnom gledati tebe. Hoe li pustiti suzu?".Njeno sam jojpomilovao glatku kou uivajui u osjeaju topline na vrcima prstiju."Vjerojatno,budem li obraala panju."


5/143

"Onda ti je neu odvraati",odgovorio sam,prije nego sam prislonio usne nanjeno tjeme.Mogao sam gledati film u svom umu,premda nisam gledao u ekran. Veina mojepozornosti bila je usmjerena na Bellu,dirajui ju i povremeno joj ljubei vrat,rukei kosu. Istovremeno,dok sam promatrao njene reakcije na film,aputao sam joj

Romeov tekst na uho.

Bella je zaplakala kad je Julija vidjela svoga mua mrtvog.Lagano sam joj se nasmijao.Bila je tako ljudska.To je samo pria.Beletristika."Priznajem,pomalo mu ovdje zavidim",rekao sam,briui joj suze s obraza."Vrlo je lijepa",odgovori Bella.Bio sam ozlojeen i bijesan zbog toga to je Bella mislila da mu zavidim zbogJulijina izgleda.to se mene tie,Bellu i Juliju se nemoe usporediti. Nitko nemoe biti ljepi od moje Belle."Ne zavidim mu na djevojci-samo na lakoi samoubojstva. Vama ljudima je takolako! Samo trebate strusiti sitnu boicu biljnih ekstrakata...""to?",Bellina usta su se zgranuto otvorila."O tome sam jedanput bio prinuen razmiljati,a iz Carlisleova iskustva znao samda nee biti jednostavno. Nisam uope siguran na koliko se naina Carlislepokuao ubiti u poetku...nakon to je shvatio to je postao... A oito je i daljeizvrsna zdravlja."

Samoubojstvo je bilo gotovo nemogue za vampira.

Nisam tono znao zato se moje i Bellino miljenje o vampirimarazlikovalo...vjerojatno je bila uasnuta to moja obitelj i ja ne elimo biti ovo tojesmo. Nismo eljeli ovaj ivot za koji smo bili prisiljeni. Budui da smo bilizajedno kao koven na drugaiji nain od ostalih vampira... Bili smo povezaniljubavlju,a to je neto veliko,jer...bili smo obitelj.Oajniki smo pokuavali to vie ljudskosti u sebi.

eljeli smo biti ljudi.Moja obitelj ne eli ovaj ivot,ja ne elim ovaj ivot,jer sam sam imao razlogzato je moja ljudskost vanija nego ikad.Razlog zbog kojeg sam bio voljan proi kroz najvee patnje da bih ponovo postaoovjek.Imao sam Bellu.

Bella se okrenula u mom naruju i pogledala me."O emu ti to govori? Kako to misli da si jedanput bio prinuen razmiljati otome?",otro me upitala.Sjeanje se odmah pojavilo u mom umu.Nisam trebao uloiti napor da se


6/143

prisjetim te slike i osjeaja koji su pratili tu sliku.To ivo sjeanje odvelo me natrag est mjeseci;u doba proljea,doba novihpoetaka i ivota.Bio sam u utrci s vremenom da spasim Bellu.Ona se otila rtvovati nemilosrdnom vampiru.

Bio sam ljut,duboko zabrinut za Bellinu sigurnost. Kako je mogla biti takonemarna?Nitko je ne moe odvojiti od mene.Potisnuo sam reanje kao reakciju na to sjeanje,prije nego sam se otrgnuo tomsjeanju.Bilo je izuzetno teko razmiljati o tome.Govoriti je bilo jo tee.

"Prolog proljea,kad si... gotovo stradala... Naravno,nastojao sam seusredotoiti na to da te naem ivu,ali dio mojih misli bio je posveen kovanjuplanova u sluaju neuspjeha. Kao to kaem,tee mi je nego ovjeku."Zbunjenost i strah prelijevali su se Bellinim licem.Odmahnula je glavom kao da pokuava otjerati od sebe to tamno sjeanje.Bellini prsti su dotakli oiljak na ruci...gdje ju je James skoro....vrloskoro...mogao ubiti ili ju osuditi na sudbinu goru od smrti."Planoa u sluaju neuspjeha?",ponivila je.Bio sam iznenaen to jo nije shvatila- svijet je bio nita bez Bellinogpostojanja."Pa,nisam namjeravao ivjeti bez tebe. Ali nisam bio siguran kako da to izvedem- znao sam da mi Emmett i Jasper nikad ne bi pomogli...pa sam mislio da modaodem u Italiju i ve nekako isprovociram Volture."

Smrt je prelijepo zvuala u odnosu na ivot u svijetu gdje ne postoji moja Bella."Kakve to Volture?",pitala me je,glasom ispunjenim ljutnjom."Volturi su obitelj. Vrlo stara,vrlo mona obitelj naeg soja. Oni su najslinijikraljevskom obitelji u naem svijetu,rekao bih. Carlisle je krae vrijeme ivio snjima ispoetka,u Italiji,prije nego to se doselio u Ameriku - sjea li se teprie?",objasnio sam.Jednom davno sam Belli ispriao saetu verziju Carlisleove povijesti.Pokazao sam

joj i neke slike,posebno jednu- Carlisle s Arom,Caiusom i Marcusom.nepobjedivimvoama Voltura."Naravno da se sjeam",odgovorila je."Uglavnom,Volturima se ne ide uz dlaku. Osim ako ti se ne mili poginuti - ili togod ve s nama biva.Bella je zgrabila moje lice rukama. Gledao sam u njen uasnut izraz lica."Da ti nikad,nikad,nikad vie takvo to nije palo na pamet! to god da se menidogodi,zabranjeno ti je dii ruku na sebe!",Bellin glas je bio intenzivan i ispunjenemocijama."Nikada te vie neu dovesti u opasnost,tako da je to nebitno.""Dovesti me u opasnost? Zar nismo ustanovili kako sam ja kriva za sve ove


7/143

nesree? Kako se samo usuuje takvo to pomisliti?""A to bi ti uinila,kad bi situacija bila obrnuta?",izazvao sam je."To nije ista stvar."Nasmijao sam se. Bella je zaboravljala dubinu mojih osjeaja.Nikada neerazumjeti koliko boli meni donosi misao o Bellinoj smrti.

"to i ako ti se neto dogodi? Htio bi da se odem koknuti?"Bellino pitanje me ushvatilo nespremnog.Ta pomisao je donosila previe boli.Naravno,ne bih htio da to Bella uini.Nisam uzimao u obzir da se moji i Bellini osjeaji ni najmanje poklapaju.Meutim,to je drugaije za mene- nisam ovjek koji e jednog dana prirodnoumrijeti.Ne znam moe li smrt uope doi sama od sebe kod mog soja."Mislim da shvaam to eli rei...donekle. Ali to bih ja radio bez tebe?""Isto ono to si radio prije nego to sam se ja pojavila i zakomplicirala tipostojanje",odgovorila je."Tebi je to tako jednostavno",uzdahnuo sam."I trebalo bi biti. Ja zbilja nisam tako zanimljiva.Otvorio sam usta da joj se usprotivim,ali prekinuo me zvuk auta Bellinog oca nizulicu. Ionako bi bilo suvino raspravljati s Belllom o tome. Ona bi ostalatvrdoglava."Nebitno."Namjestio sam nas u pristojnu perspektivu sjedenja."Charlie?",pretpostavila je.Nasmijao sam se kako je brzo shvatila moje pokrete.

* * *

"Onda,ako mi ne da da ti kupim Audi,postoji li ita to bi voljela dobiti za svojroendan?",pitao sam dok smo se vozili prema mojoj kui."Zna ti to bih ja voljela",proaptala je.Napravio sam grimasu.Bella se nikad nee pretvoriti u vampira,a posebno to nee dobiti kaoroendanski poklon.To je odvratno.Bila je spremna rtvovati svoj ivot da postane puput mene.

Vampir.

"Nemoj veeras,Bella. Molim te.""Pa,moda mi Alice dade ono to elim",rekla je.Zareao sam,razbijenjen tom misli.

Alice nikad nee promijeniti Bellu u vampira,niti e to uiniti bilo koji drugi lanobitelji.


8/143

Nikad nheu dopustiti da se to dogodi."Ovo ti nee biti posljednji roendan,Bella",rekao sam kroz zube."To nije fer!"Suspregnuo sam svoj komentar.* * *

Moja obitelj je pozdravila Bellu glasnim:"Sretan roendan!"Njena usta su se otvorila od oka od pogleda na dekoracije u prostoriji.Stisnuo sam joj ruku oko struka kako bih je smirio."Oprosti na ovome,Bella. Nismo mogli obuzdati Alice.",rekao je Carlisle."Uope se nisi promijenila. Oekivao sam osjetnu razliku,ali evo tebe,rumene bakao i uvijek",rekao je Emmett."Ma ba ti hvala,Emmette",odgovorila je Bella.Emmett je izaao vani instalirati liniju u Bellin kamionet."Vrijeme je da otvori poklone",rekla je Alice."Alice znam da sam ti rekla da nita ne elim-",rekla je Bella."Ali ja te nisam posluala",rekla je Alice,"Otvori ovaj",gurnula je Belli u ruke

jedan poklon.Maska zbunjenosti je bila na Bellinu licu kad je je otvorila poklon."Ovaj...hvala",promrmljala je Bella.Smijeh je lagano zabrujao prostorijom."To ti je autoradio za kamionet. Emmett ti ga upravo instalira tako da ga nemoe vratiti.",objasnio joj je Jasper."Hvala vam,Jaspere,Rosalie. Hvala ti,Emmette!",Bella se slatko nasmijala.Emmett je sa smijehom na licu uao u sobu."Otvori moj i Edwardov",rekla je Alice.

"Obeao si",rekla mi je Bella s otrim pogledom."Nisam potroio ni centa",rekao sam."Daj mi ga",uzdahnula je Bella.Jasper,Emmett i ja smo se smijali.Moja sestra Alice se nasmijala kad je Bella nerado primila poklon.

uo sam kad su Bellini prsti zastrugali ispod papira.

uo sam njean zvuk rezanja njene koe o papir.

Presladak miris njene krvi udario me.

U tom trenutku sve se promijenilo u potpunosti. Svijetla atmosfera zabave jeisparila,a zamijenila ga je tamna i smrtonosna prisutnost.

U sobi su bili samo smrtonosni predatori eljni Belline krvi.

A ja...


9/143

Ja sam bio jedan od njih.

2.KRVNA POUDA

Krvi edno udovite probudilo se u meni,a opojni miris krvi prijetio je da e menadvladati.Neugasiva e palila mi je grlo.Neodoljiva elja da popijem krv kolala je mojim tijelom.Dragocjena kap krvi,najslaa koju sam ikada okusio,pala je na pod.Da,okusio sam je prije. Sjeanje na njen okus mi je ulo u um,ali sada je njenakrv bila jo slaa.Prestao sam disati jer se nisam mogao koncentrirati.

Krv.

Bellina krv.

Aroma Belline slatke,svjee krvi me hipnotizirala.

Nije prolo ni pola sekunde,a moja panja je bila preusmjerena.Jasper je izgubio kontrolu. Postao je smrtonosni lovac.

Vidio sam njegov plan u glavi kako e napasti Bellu."NE!!",reei sam trao prema Belli,bacivi je preko stola,kroz tortu.Staklo se rasprilo i grebalo po mojoj granitnoj koi,bezuspjeno.Moje tijelo je automatski stalo u obrambeni poloaj da zatiti Bellu od Jaspera.

U Jasperovim ustima je bio otrov,a zubi su mu se zadigli pokuavajui nekakomaknuti mene s puta prema Belli.Osjeao sam veliku koliinu krvi,ali nisam se usudio pogledati prema Belli. Nisammogao popustiti nimalo u svojoj obrambenoj poziciji prema Jasperu.Nisam se sada smio omesti.

Ali ja sam bio previe zabrinut za nju,nadajui se da je nisam ozlijedio previe.U sljedeem trenutku Emmett se pojavio iza Jaspera i priklijetio ga iza lea.Jasper se pokuavao izvui iz stiska,pokuavao doi do Belle.U njegovim mislima nije bilo rijei,samo nagoni i osjetila lovca.Skenirao sam misli ostatka obitelji.Bili su namamljeni.Svi su se borili protiv svoje prirode i krvoednosti.Svi su gladno gledali u moju Bellu.Svi osim jednoga koji e preuzeti kontrolu."Emmette,Rose,odvedite Jaspera iz kue",Carlisle je rekao.Emmett je bacio Jaspera van."Doi,Jaspere",rekao je Emmett gurajui ga vani.'elim ju!',Jasper je u glavi vikao.


10/143

Odmah sam stao u Bellinu zatitu.Ali kako je mogla biti zatiena kad je soba puna vampira?Bio sam njen zatitnik,ali ujedno sam bio i lovac.Esme je otvorila vrata za Jaspera."Tako mi je ao,Bella",proaptala je,prije nego je otila za njima.

"Pusti me da priem,Edwarde",rekao mi je otac,pokuavajui se probiti do Bellekako bi je pregledao.Oklijevao sam,ne elei razbiti svoju obranu.'Edwarde! Trebam provjeriti njene ozlijede. Ima jako puno krvi.',rekao mi je usvom umu.Kimnuo sam i pustio ga.Carlisle je pregledavao Bellu,uz pomo Alice,dok sam ja stajao nepomian usvojim mislima.Miris Belline krvi jo je bio u zraku,a ja se nisam usuivao disati.Nisam elio izgubiti kontrolu kao Jasper.

Opasnost!

Rizik!

Kako sam mogao biti tako neodgovoran?Posljedice mojih odluka u posljednjih devet mjeseci su poele ploviti mojomglavom.Od kada sam ju upoznao,uvijek je bila podvrgnuta najgorim opasnostima.

Veeras su stvari dole u svoju stvarnost.Moj ok bio je nepodnoljiv.

Jo sam bio uasnut zbog ovoga to se dogodilo."Bella,eli li da te odvedem u bolnicu ili da te sredim ovdje?",pitao je Carlisleumirujuim glasom,ali osjeao sam malu dozu urbe."Ovdje,molim",odgovorila je."Donijet u ti torbu",rekla je Alice,prije nego to je otrala u Carlisleov ured."Odnesimo je na kuhinjski stol",rekao mi je Carlisle.Sagnuo sam se i podigao Bellu u naruje,nadajui se da joj to nije donijelo jovie boli.Carlisle je nastavio odravati pritisak na njenoj ruci kako bi zaustavio krvarenjedok sam je nosio u kuhinju."Kako se osjea,Bella?",pitao je kada sam ju spustio u stolicu."Dobro mi je",samouvjereno mi je odgovorila.Ja nisam bio uvjeren.

Alice je ve bila tu,s Carlisleovom torbom.Bez oklijevanja,moj otac je poeo istiti Belline rane.

Stajao sam tamo.Ukoen.


11/143

Bez zraka.Prestravljen.Zavidio sam ocu na samokontroli i koliko mu je bilo lako biti kraj krvi.Njemu je jedva smetala,a dok je meni ed palila grlo.ak je i Alice bila bolja od mene,stajala je pokraj Belle,a u umu je razmiljala o

Jasperu.Meni je Bellina krv bila jaa nego ikome drugom.Moja usta su plivala u otrovu.Jedva sam se suzdravao."Samo ti idi,Edwarde",rekla mi je Bella."Mogu ja",rekao sam kroz stisnute zube."Ne mora se junaiti. Carlisle me moe srediti bez tvoje pomoi. Idi na zrak."Znao sam da bi mi svjei zrak pomogao.Razmiljao sam o tome da izaem,kad se Bella trgnula od boli.Nisam ju mogao ostaviti ovdje s boli.

Vidio sam da je njena bol gora od moje agonije."Ostat u",rekao sam."Zato si toliki mazohist?",promrmljala je."Edwarde,bolje bi bilo da ode nai Jaspera dok jo nije predaleko odmaknuo.Siguran sam da je ljut na sebe,a sumnjam da e sada htjeti sasluati ikoga osimtebe.",imjeao se i moj otac."Da,idi nai Jaspera",Bella je nestrpljivo rekla."Mogao bi stvarno uiniti neto korisno",nadovezala se Alice.Nisam elio otii,ali nisam elio ni raspravljati,tako da sam odluio otii.Moje oi su jo jednom pogledale Bellu,prije nego sam istrao van.Kad sam se udaljio dovoljno daleko od kue,usudio sam se disati.

Svjei zrak nije bio zagaen Bellinom krvlju.To je bio val olakanja.Trao sam sporo,kako bih organzirao svoje misli. Otiao sam pronai Jaspera irazgovarati s njime.Dvije sekunde kasnije,osjetio sam kako Alice tri prema Jasperu.

Naao sam ga duboko u umi,kako sjedi na mahovinom obraslom tlu,s glavom urukama,a Alice i Emmett su stajali kraj njega. Mogao sam uti krivnju u njegovimmislima.Kad sam doao,Alice i Emmett su me pogledali. Jasper je drao glavu urukama,ali znao je da sam ovdje.'ao mi je,Edwarde.',rekao mi je u glavi.Jasper se prisjeao napada....krvi...mene...svega... Ustao je i otrao u umu,a izanjega je ostalo 'ao mi je'."Jaspere!",povikala je Alice,zabrinuta i spremna poi za njim."Ostavi ga,Alice. Pusti ga da se makne od svih ovih emocija",rekao sam joj tiho.Emmett je otiao pronai Rosalie kako bi otili u lov. Alice i ja smo se vraali kui.Zadrao sam udaljenost od Belle.


12/143

Nisam mogao podnijeti pogled na nju. Osjeao sam previe krivnje.Kajanje me potapalo.* * *Krenuli smo doma. utnja je bila nelagodna."Reci neto",rekla je Bella nakon nekoliko minuta.

"to bi htjela da ti kaem?""Reci mi da mi oprata."Ona se osjeala krivom za ovo to se dogodilo."Da opratam tebi? Na emu?",pitao sam."Da sam bila opreznija,nita se ne bi dogodilo.""Bella,porezala si se na papir-teko da si time zasluila smrtnu kaznu.""Svejedno sam ja kriva.",rekla je.Pukao sam:"Ti da si kriva? Da si se porezala u kui Mikea Newtona,uz Jessicu i

Angelu i ostale normalne prijetelje,najgore to bi se uope moglo dogoditi bilo bito? Moda ti ne bi mogli nai flaster? Da si se spotaknula i sama sruila hrpustaklenih tanjura- da te netko nije bacio na nju- ak i tada,to bi bilo najgore?Zakrvarila bi im presvlake na sjedalima dok te voze na hitnu? Mike Newtonmogao bi te drati za ruku dok te ivaju - i ne bi se odupirao porivu da te ubijecijelo to vrijeme. Ne pokuavaj sebe okrivit za ita od ovoga,Bella. Samo u sesa, sebi jo vie gaditi.""Kako je,dovraga, Mike Newton dospio u ovaj razgovor?",pitala je."Mike Newton je dospio u ovaj razgovor zbog toga to bi ti bilo itekako zdravileda bude s Mikeom Newtonom",odgovorio sam,sve ljui.Ja bih se radije ubio nego vidio Bellu s Mikeom Newtonom.

Ali,moja tvrdnja je bila istinita.Bilo bi joj zdravije biti s njim.

"Prije bih umrla nego bila s Mikeom Newtonom. Prije bih umrla nego bila s bilokim osim tebe.""Ne budi melodramatina,molim te",rekao sam,premda mi je bilo drago uti to."E pa ti onda ne budi smijean"Opet je nastupila tiina. Kad smo doli njenoj kui,ona me je zamolila daostanem."Trebao bih kui."Bila mi je bolna pomisao da odem bilo kamo dalje od Belle,borio sam se s eljomda budem u njenoj blizini. Ali veeras su se stvarni nepovratno promijenile.

Ne moji osjeaji prema njoj - ne,oni se nikada nee promijeniti.Bilo je to neto drugo,mome umu nepoznato,ali osjeao sam razliku.

"Za moj roendan?",upitala je moleivo."Ne moe imati i ovce i novce - ili eli da ljudi ne mare za tvoj roendan,ili damare. Ili jedno ili drugo",prostenjao sam.Uzdahnula je:"U redu. Odluila sam da elim da mari za moj roendan. Vidimose gore." Izala je iz kamioneta i uzela poklone.


13/143

"Ne mora ih uzeti.""elim ih.""Ne,ne eli. Carlisle i Esme su potroili novac na tebe.""Preivjet u",rekla je.Izaao sam iz kamioneta i stao pokraj nje.

"Daj me pusti da ti ih barem ponesem. Bit u u tvojoj sobi.""Hvala",nasmijala se,zagrijavi moje srce."Sretan ti roendan",uzdahnuo sam i poljubio ju. Nestao sam iza zida s Bellinimpoklonima.Sjedio sam u krevetu ekajui Bellu.

* * *

Bella je otvorila darove i bila je oduevljena. Pustila je CD koji smo joj dali Alice ija.utili mo sluajui glazbu.Nisam se mogao koncentrirati na melodiju.Moj um je bio prepun misli.Znao sam da ne mogu promijeniti dogaaje veeras,premda bih volio da mogu.Trebao sam pronai nain kako bih ju zauvijek zatitio.Moj odnos s Bellom bio je pogrean.Neprirodan.Morao sam uspostaviti ravnoteu izmeu mojih osjeaja prema njoj i njenesigurnosti.Moda je tu ravnoteu nemogue pronai.Kako bih mogao uinit ono ispravno,ono najbolje za nju?

"to sada misli?",upitala me nakon nekog vremena."Zapravo,mislio sam o tome to je ispravno,a to ne.",odgovorio sam.Gledao sam kako joj se oi malo ire."Sjea se kad sam odluila da elim da mari za moj roendan?",upitala

je,pokuavajui me odvratiti od mojih misli."Da.""Pa,ba si mislim,budui da mi je jo uvijek roendan,voljela bih da me opetpoljubi""Veeras si pohlepna",rekao sam."Da,jesam - ali,molim te,nemoj raditi nita to sam ne eli",rekla je.Nervozno sam se nasmijao.Htio sam Bellu.Htio sam biti s njom.

Ali nisam elio da Bella eli biti sa mnom.elio sam da je sigurna.

"Sauvaj Boe da uinim neto to sam ne elim",rekao sam.


14/143

Strast je prostrujala mnome kad su nam se usne spojile.Pokuao sam se kontrolirati...ali nisam mogao.Oajna strast i elja su me nadvladale.Nisam prekinuo poljubac,niti sam elio da se prekine.Osjeao sam kako stavljam ruku u Bellinu kosu....kako sve vie gubim kontrolu...

Ali svejedno nisam prekinuo.Bellino srce je tuklo brzo.uo sam pumpanje krvi kroz njene vene i odmah sam je odgurnuo.Bez daha,Bella se svalila na krevet.Moj dah je bio isprekidan.Otiao sam predaleko."Oprosti,nisam primjereno postupio".rekao sam."Ja nemam nita protiv",odgovorila je."Pokuaj zaspati,Bella",namrtio sam se prema njoj."Ne,hou da me opet poljubi.""Precjenjuje moju mo samokontrole.""to te vie mami,moja krv ili moje tijelo?"Lagano sam se nasmijao:"Neodluan sam. A sad,da prestane izazivati nesreu inekako zaspi?""U redu",sloila se.Privila se blie meni,naslonila svoj obraz blie meni.

Na kraju je zaspala,ostavljajui me samog u uznemirujuim uspomenama veeri.

3.POVLAENJE - 1.dio

Sunce je napokon poelo izlaziti iz oblaka koji su prekrivali Forks. Osjeao sam sekao da sam proveo jednu od najduih i najboljnijih noi moga postojanja.Cijeluno sam se borio mislima o mome zatitnikom zagrljaju oko Belle,zagrljaju kojisam elio da vjeno traje.Kako sam se ikada mogao nadati da sam njen zatitnik?Moja obitelj i ja smo opasni,a naa opasnost je juerdosegla vrhunac.Ne - ne elim misliti o dogaajima koji su se juer zbili,o Bellinom roendanu umojoj kui.Odbijao sam razmiljati o tome,ali ja sam vampir,,tako da istodobno mogurazmiljati o vie stvari. Dok sam upotrebljavao svu snagu da blokiram sjeanjena juer,ta sjeanja kao da su vritala na mene,ne doputajui mi da ihzaboravim,i ne doputajui mi da mislim o bilo emu drugom.To je bilo muenje.Osjetio sam da sam hladan,hladan kao udovite. Osjeao sam hladnou svojeobitelji,ali nikad nisam primjeivao svoju. Bio sam u svom zamrznutom liku. Namom licu je bio izraz kakav sam dobio juer kad su Rose i Emmett vukli Jasperavan. Moje lice je ostalo nepromjenjeno,vizija oka,krivnje i iste agonije. Taj izraz

je bio na meni cijele noi,dok sam razmiljao o svojim mogunostima. Sumnjao


15/143

sam da e taj izraz ikad nestati.Moje razmiljanje prekinulo je Bellino vritanje. Nisam mogao nita drugouiniti,pa sam samo privukao nju blie sebi. Smirila se. Vei dio mog uma pitaose zbog ega vriti,none more ili boli? Ako ju je boljelo,to je moja krivnja.Promrmljala je moje ime nekoliko puta,ali nisam osjetio zadovoljstvo kao inae.

Jer bio sam uvjeren da ako sanja mene,sanja me samo u nonoj mori.Znao sam to moram uiniti kako bih zatitio Bellu. Samo,ako to uinim,ona vienee biti moja. Osjeaj odlunosti je zamijenio osjeaj krivnje i boli koja me takosnano prodirala. Brzo sam razmiljao,jer sam znao da e se Bella uskoroprobuditi.

Bella.

Oh,kako sam elio biti s njom zauvijek.

Osjeao sam ju u svojim rukama.

Predivni miris njene krvi.

Zauvijek. elio sam biti s njom zauvijek.

Ali Bella nee ivjeti zauvijek. Ona je ovjek,a njezin ivot bio je ugroen mojimpostojanjem. Svaki trenutak je provodila uz mene i moju obitelj,a mi jeugroavamo.Bella je iznenada otvorila oi,trepnula nekoliko puta,a zatim buljila u mene.Gledao sam u njene oi djeli sekunde,ali onda sam pogledao kroz prozor,jer je u

meni bio prevelik osjeaj krivnje. Svaki put kad bih se zagledao u njeneokoladne oi,imao sam osjeaj da mogu vidjeti njenu duu.Nisam mogao maknuti onaj izraz lica od juer,pa sam ju bez rijei poljubio uelo,i skoio kroz prozor.

3.POVLAENJE - 2. dio

Uao sam meu drvee i tiho trao prema mojoj kui,odlazei dalje od Belle.Bio sam uvjeren da je Alice ve vidjela moju odluku u vizijama i obavijestilaostatak obitelji,osim ako nije bila previe zauzeta Jasperom.uo sam zvuk rijeke i znao sam da u za nekoliko sekundi biti u kui. Stabla supostajala sve rijea. uo sam misli svoje obitelji dok sam prilazio kui,ali blokiraosam ih. Morao sam se koncentrirati na svoj plan. Morao sam uvjeriti da jeodlazak najbolje rjeenje.uo sam kako Alice govori u kui."Edward je za nekoliko sekundi ovdje."U tom trenutku sam protrao preko trijema i uao u kuu.Moja obitelj me ekala kao to sam i oekivao. Alice je sjedila na stubitu tuno


16/143

naslonjena na zid - to mi je dalo do znanja da je vidjela moju odluku i da joj seni najmanje ne svia. Esme,Carlisle i Emmett su sjedili na kauu,dok je Rosaliestajala kraj prozora u gledala u umu. Jasper je bio ispod stubita i buljio u pod.Jo uvijek je bio obuzet osjeajem krivnje."Ovo ti nee uspjeti,Edwarde. Ovo nema koristi.",rekla mi je Alice. Pokazala mi je

u glavi viziju mene i Belle kao vampirice. Vizija je jo uvijek bila vrsta.Odmahnuo sam glavom. Ostatak obitelji me mislima pitao da li odlazimo. ini seda ih Alice nije obavijestila o mojoj odluci."Da",odgovorio sam na glas svim tim pitanjima,"odlazimo.""Edwarde",moj otac je njeno rekao,"To je bila samo nesrea zbog koje nemoramo otii. Mi se neemo pribliavati Belli,ako hoe." ' Znam koliko boli e tozadati i tebi i njoj,ako samo nestanemo.',dodao je u mislima.'Ne elim otii',rekla je Rosalie u svojim mislima,jo buljei kroz prozor."Nije to samo zbog onoga to se dogodilo",pogledao sam u Jaspera koji je jouvijek buljio u pod," Ja ili bilo tko od nas tko je u blizini Belle ugroava joj ivot.

Volim je preduboko da bih ju mogao tome izlagati. elim ju zatiti,a jedini nainje da ja odem i pitam vas elite li otii sa mnom. Ostavit emo je nekolikogodina,a ona e dotad ve otii negdje drugdje,pa emo se mi vratiti ovdje.Trebamo otii. Je li previe da traim od vas da mi pomognete odratiBellu,razlog mog postojanja,ivom?"Svi su utjeli trenutak,razmiljajui o mom zahtjevu.

Carlisle je bio spreman otii sa mnom.Spreman napustiti posao koji je volio i grad u kojem se osjeao ugodno - samoradi mene.Osjeao sam zahvalnost prema ovjeku koji me promijenio.

Bio je potpuno nesebian.Zato ja nisam mogao biti takav?

Esme je takoer bila spremna otii. Bellu je smatrala lanom obitelji. Voljela jegledati mene sretnoga zbog Belle. Ali otii e,ako ja to elim.

'Edwarde. Molim?',Alice me zazvala u glavi."Ne,Alice",rekao sam. Razmiljala je o prijateljstvu izmeu nje i Belle. Voljela jeBellu i smatrala je sestrom."Alice,to je jedini nain za odrati Bellu sigurnom.",svaki put kad bih izgovorioBellino ime,plamen boli bi proao mojim kamenim srcem.'Ima i drugih mogunosti',rekao mi je Emmett u glavi."NEMA DRUGOG NAINA!!!",zareao sam.to je on mislio?U glavi sam mu vidio Bellu blijede koe i neljudskih osobina - besmrtnu Bellu.

Vidio sam neto slino kad je Bella tek dola u Forks. Ta Aliceina vizija jo se nijepromijenila,bez obzira na moju odluku. Kako?"eli da Bella svoj sadanji ivot zamijeni ivotom ispunjenim vjeitim


17/143


18/143


19/143

svoje due u izolaciji.

Kad sam uao u kuu,Carlisle i Esme su me ekali. Oko njih su bile kartonskekutije stvari koje nisu eljeli ostaviti ovdje. Ionako se neemo vraati ovdjegodinama ili ak nekoliko desetljea.

Ja se nikad neu vratiti u Forks. Oni hoe,ali ja ne. To bi bio prebolan podsjetnikna sve Belline i moje dane zajedno.Carlisle me doekao s pristojnim osmjehom,a Esme me krenula zagrliti."Kako ti je danas prolo,duo?",pitala me njeno. Onda joj je tuga prelila lice.'Oh.Kako loe izgleda. Nikad prije nisam vidjela Edwarda ovako emocionalnoslomljenog. Stvarno ga je slomilo ovo naputanje Belle.'"U redu sam",lagao sam joj.Njeno elo se jo vie naboralo od brige."Ozbiljno",jo jednom sam pokuao smanjiti njenu zabrinutost. "Samo razmiljamo tome to u raditi kad odemo odavde."'Jesi li sigurno u redu,Edwarde? Zna da se brinem za tebe.',rekla mi je mislima."Jesam",odgovorio sam,u glas unijevi svu svoju samouvjerenost. Esme jedesetljeima ekala da naem nekoga tko e mi znaiti kao njoj Carlisle. Mojudrugu polovicu,moju srodnu duu,moj novi razlog postojanja. Bila je presretnakad je Bella ula u moj ivot,jer se moj ivot promijenio. Nisam vie bio bie koje

je ivjelo bez svrhe ivota. Postao sam ovjek pun ljubavi koji ima planove i kojije sretan. Znala je to u osjetiti kad ostavim Bellu. Ali takoer je razumijelazato to radim i nije mi se protivila."Jesi li bio u lovu danas,Edwarde? Esme i ja planirali smo ii za sat vremena ilitako negdje. Ako eli,moe nam se pridruiti",rekao mi je Carlisle."Idite vi. Ja u spakirati stvari koje elim ponijeti sa sobom",onda sam se

ekorenuo prema Esme:"Treba li vama jo to spakirati?""Ne,hvala. Mi smo avrili svoje",rekla je,a u oima joj se vidjelo suosjeanje.Krenuo sam uzeti kartonsku kutiju i otii u sobu,kad sam se sjetio da netomoram pitati Carlislea."Carlisle,to je bilo s onom ostavkom u bolnici?""Rekao sam ravnatelju da sam dobio novu ponudu koja je vrlo velikoduna i kojune mogu odbiti. Zamolio sam ih da nikome nita ne govore dok ne odem,i da neelim nita od oprotaja.""Gdje si rekao da si dobio?",upitao sam ga. U umu mu se pojavio grad koji nisamoekivao. Los Angeles? Uputio sam mu zbunjen pogled."Pa,to sam rekao uglavnom zbog Belle. Ne mislim da e pitati,ali za svakisluaj",rekao je."U kakvom sluaju?",upitao sam jo zbunjen."U sluaju da Bella poeli ponovo pronai tebe i pokua saznati gdje smotada",rekao je tiho.Zamrznuo sam se. Nisam uzeo u obzir da e nas Bella htjeti pronai.Carlisle je nastavio govoriti naglas,iako sam mu rijei uo u umu. "Bella jesposobna brinuti o sebi",rekao je,a ja sam mu se spremao suprostaviti. Carlisle je


20/143


21/143

Nisam bio spreman.

Nisam spreman.

Nikad neu biti.

Nisam znao to rei. Bio sam posve usamljen u utapao sam se u kajanju.Doli smo do kamioneta i Bella je otila svojoj kui,a ja svojoj. Na trijemu meekao Carlisle. Gledao je u mene."Alice je zvala",rekao mi je a u umu mu je bila nada.Pa naravno. Alice je vidjela moju odluku."To nije dobra ideja,Edwarde. Ako to sada ne moe napraviti,nee moinikada",rekao mi je.Bio je u krivu. Mogu ja to. Vie od stoljea sam ekao Bellu. Nisam proveodovoljno vremena s njom. Trebao mi je jo jedan dan,jedan dan s njom,makarga proveo u dosadnoj srednjoj koli. Rado bih proveo sve dane tamo,ako bi toznailo vidjeti Bellu."Samo jo jedan dan,molim te?",zamolio sam ga.Njegove misli su bile zabrinute za mene.'Izgledao porpilino oajno',razmiljao je Carlisle.Istina,oajan sam i nisam se bojao to priznati."Jesam. Oajan sam",priznao sam mu."Esme i ja emo ostati s tobom",odlio je."Ne. Ti i Esme idete danas,kao to je planirano. Iskreno,volio bih biti sam da semogu pripremiti za oprotaj od Bel-",skoro sam se uguio osjeajima izgovarajui

joj ime.

Zbogom.Nikad joj nisam elio rei zbogom.

Ali trebam.Zbog njene sigurnosti. Sutra.

Morao sam uspjeti uvjeriti Esme i Carlislea da me ostave samog. Nakon nekogvremena sam uspio. Otili su. Oboje su polagali previe nade u mene.Ne smijem ih ovaj put iznevjeriti.Ne smijem iznevjeriti Bellinu sigurnost.

Kua je bila prazna. Svi su otili. I ja u otii...sutra... Nisam im spomenuomogunost da ne odem njima nego da odem negdje sam. Nisam jo odluio,ali

Alice e im rei kad odluim.Nisam otiao vidjeti Bellu nakon njenog posla. Ionako sam ju previe muiosvojom utnjom posljednjih dana. Mrzio sam ju ugroavati. Umjesto toga,otiaosam na nau livadu.Livada je bljetala na suncu,a na travi je bilo kapljica kie. unato tome to je


22/143

trava bila vlana,legao sam u nju i zagledao se u nebo. Ljubiasti oblacinagovjetali su da e uskoro no.Dok sam leao,sijeao sam se prvog puta kad sam Bellu doveo ovdje. Dan kadasmo otkrili svoje osjeaje. Dana kada su se nae usne spojile. Kad se moje mrtvosrce probudilo. Tog dana sam se ponaao primitivno. Oprostila mi je za to. Hoe

li mi oprostiti i ovo sutra? To nije bitno-ionako ju nikad vie neu vidjeti.Doavi ovdje,dobio sam veliki podsjetnik na sve to e ostati moje sjeanje.Moja Bella i sve uspomene na nju.

Sutradan u koli je opet bila tiina,ali nisam ju previe osjeao. Bio samrastresen. Moj um je pamtio svaki dio Belle.Sino,kad sam se vratio s livade,otiao sam u Bellinu sobu. Dok sam ju gledaokako spava,shvatio sam da mi je potrebno sjeanje kako bih preivio iduegodine ivota.To je ono to sam radio cijelu no i cijeli dan:pamtio crte njenog lica,njene mekeusne,okoladne oi i dugu kosu. Ritam njena srca,i miris koji ju je obaviao.

Kad je zvono zazvonilo za posljednji sat,svaka stanica u mom tijelu je gorjela odboli. Bio sam prestravljen.Dolo je vrijeme i moram obaviti ono to bi me moglo ubiti."Smijem danas doi do tebe?",pitao sam ju kad sam doao do kamioneta."Naravno da smije.""Sada?",upitao sam nadajui se negativnom odgovoru."Jasno. Samo bih usput bacila u sandui pismo za Renee. Naemo se tamo."Bacio sam pogled na omotnicu na suvozakom sjedalu. Unutra je vjerojatno biloslika. Ukljuujui i njene slike sa mnom. Uzeo sam omotnicu.

"Ja u je poslati. I svejedno u stii prije tebe",rekao sam i prisilio se nasmijeiti.

Vozio sam kroz grad prema Bellinoj kui. Zaustavio sam se kako bih poslaopismo,ali prije toga sam izvadio sve slike mene.Izaao sam iz auta i otrao u Bellinu sobu. Sve slike,poklone koje joj je mojaobitelj dala sakrio sam pod parket. Ipak sam elio neto svoje blizu nje. Ispodparketa ih ona nikad nee nai.Siao sam dolje i napisao Charlieju poruku na papiru. Potpisao sam se kao Bella iimitirao sam njen rukopis. Ne bi me trebalo brinuti to e biti s njom kadaodem,ali ako se ne vrati,Charlie e znati gdje je.uo sam Bellin kamionet. Izaao sam iz kue prije nego to je Bella primjetila dasam bio u njoj.Sjedio sam u autu dok se Bella nije parkirala.Otvorio sam joj vrata i uzeo torbu kad je izala. Onda sam torbu vratio natrag ukamionet.."Doi da proetamo",rekao sam joj bezizraajno. Otili smo u umu i ja sam sezaustavio pod jednim stablom. Naslonio sam se na njega,mislei da e mi to datibarem malo podrke za ovo.


23/143

"Dobro,onda,da porazgovaramo",rekla je.elio sam drugu priliku za ovo. Ostavit u je za nekoliko minuta. Bol u mom tijeludosegla je vrhunac.Ispunio sam plua zrakom i progovorio."Bella,mi odlazimo odavde."

Bella je duboko udahnula. okiralo me to to joj je lice ostalo smireno. Mislio samda e me moliti da ostanem."Zato sada? Jo godinu dana i-",poela je."Bella,vrijeme je. Koliko jo moemo ostati u Forksu,na kraju krajeva? Carlisle

jedva izgleda kao da mu je trideset,a sad tvrdi da ima trideset tri. Ionako bismomorali uskoro poeti ispoetka",odgovorio sam ne elei joj dati iskren odgovor.Zbunjenost je prolazila njenim licem dok me gledala."Kada kae mi-",proaptala je. Je li mislila da odlazimo s njom? Da bar mogupobjei s njom-ali to je nemogue."Mislim na svoju obitelj i sebe",odgovorio sam razgovjetno.Nekoliko puta je odmahnula glavom,ne vjerujui.Bella je utjela,razmiljajui. elio sam vidjeti to misli. ekao sam strpljivo njenodgovor. Gledao sam u njeno lice-lice koje me osvojilo. Dok sam ju gledao vidiosam svoju ljubav,razlog postojanja,moj ivot. No,uskoro mo biti razdvojeni. Jau zauvijek biti sam. Bella e nai nekoga - nekoga tko e se brinuti o njoj iivjeti s njom na nain na koji ja nisam mogao. Imat e njezinu ljubav. Ona ebiti sretna. Suspregnuo sam reanje na pomisao da e ona pripadati nekomedrugome i raditi sve to ne moe sa mnom- a koliko sam samo elio biti ovjek!Zavidio sam osobi kojoj e moja Bella pripadati. Htio sam s Bellom imati vjenosti biti sretan. A to nikad neu moi biti.

Nakon nekoliko minuta koje su se meni inile kao sati,Bella je napokon rekla."U redu. Idem i ja s vama."Zar nije shvatila da je ona iznimka koja ostaje? Rekao sam joj da idemo samomoja obitelj i ja,a ne i ona?"Ne moe,Bella."Lice joj jo nije izgubilo hrabrost. Zato mi ovo oteava?"Tamo kamo mi idemo... Tamo tebi ne bi odgovaralo.",rekao sam."Gdje god si ti,tamo meni odgovara",odgovorila je uporno."Ja tebi ne odgovaram",odgovorio sam joj,iskreno."Ne priaj kojeta. Ti si apsolutno najbolji dio mog ivota",rekla je napeto.Ja sam najgori dio njenog ivota,a dio njenog najboljeg ivota dolazi nakonovoga,nakon trenutka kada vie ne budem postojao za nju."Moj svijet nije za tebe.""Ono s Jasperom - to nije bilo nita,Edwarde! Nita!"Kako je to mogla misliti? Pa on ju je gotovo ubio! Napravio sam grimasu. Pa zarnimalo ne cijeni svoj ivot?"Ima pravo. Upravo se to moglo i oekivati.""Obeao si mi! U Phoenixu si mi obeao da e ostati-"


24/143

Prekinuo sam je. "Dokle god bi to bilo dobro za tebe.""Ne! Ovdje je stvar u mojoj dui,je l' tako? ula sam to od Carlislea,i ba mebriga,Edwarde. Ba me briga! Slobodno uzmi moju duu! to e mi ako nemamtebe - ve je tvoja!"Gledao sam ju trenutak. Ne elim da Bella uje tugu u mom glasu. Uzeo sam

dubok udah i vratio hladnokrvnost."Bella,ne elim da poe sa mnom",rekao sam te rijei kroz zube.Njeno lice okirano.Moje srce stegnuto.Teina izgovorenih rijei.Najcrnija vrsta svetogra."Ti...ne eli...mene?",upitala je tiho.Bol se irila iz mog srca u svaki atom moga tijela.Htio sam vikati:Da! Uvijek te elim! Uvijeku te eljeti!

Ali nisam smio."Ne",odgovorio sam.Lice joj se iskrivilo od boli. Gledala me u oi,u potrazi za neim. to je nala-neznam.Gledao sam u nju s nevjericom.

Vjeruje mi.Mogao sam to vidjeti u njenim oima.Ne! Htio sam vritati. Ne vjeruj mi!Kako joj svi moji iskazi ljubavi nita ne znae?Zar ne shvaa koliko mi znai?Zar misli da sam joj lagao u prolosti?elio sam njen dodir,dodir kojim bi se isprala nova bol u meni.

Bella izgleda ranjeno sada - ali to e izblijediti.Vrijeme e izlijeiti rane koje joj sada zadajem.Ja se neu izlijeiti.

"Pa,to mijenja stvari",rekla je.Zagledao sam se u umu,elei pobjei - ali dugovao sam Belli objanjenje.Moram ju uvjeriti da je nevolim,makar me to poslije unitilo."Naravno,uvijeku te voljeti...na neki nain. Ali ono to se neku veer dogodilonatjeralo me da shvatim da je vrijeme za promjene. Jer meni je...dostapretvaranja da sam neto to nisam,Bella. Ja nisam ovjek."Okrenuo sam seprema njoj da vidi moju neljudskost."Pustio sam da ovo predugo potraje,i alimzbog toga."Da barem mogu biti ovjek. Platio bih bilo koju cijenu za to. Da mogu biti sBellom. Bili bismo sretni,a ja ne bih morao otii."Nemoj. Nemoj mi to raditi",rekla je glasom ispunjenim boli.Pogledao sam ju.Gdje je nestala uvjerenost u nau ljubav?Oh,kako sam elio ui u njen um i vidjeti kako mi moe vjerovati.


25/143

Budui da sam vampir,imao sam jae osjeaje. elio sam pasti na koljena i jecatiu agoniji."Ti meni ne odgovara,Bella",rekao sam,prisilivi se biti smiren."Ako...ti tako eli",rekla je.Kimnuo sam,nemoan to izrei.

Moja prsa su se potresla kad se moje mrtvo srec razbilo.Ne,nisam to htio.Zato nije vikala i molila me da je ne ostavim?Njezino prihvaanje ovoga je bilo nepodnoljivo. To je bio najbolniji trenutakmog postojanja - barem sam tako mislio.

"Zamolio bih te,ipak,za jednu uslugu,ako ne traim previe",rekao sam,ispunjenbrigom."Samo reci",odgovorila je,pokuavajui zvuati hrabro."Nemoj uiniti nita bezumno ili glupo. Shvaa li to ti elim rei?"Kimnula je glavom."Mislim na Charlieja,naravno. Potrebna si mu. uvaj se - zbog njega." I zbogmene,dodao sam u glavi."Hou",proaptala je.Malo olakanja mi je prostrujalo tijelom,ali brzo je nestalo.Dok god ona ivi - ivjet u i ja."A ja u tebi neto zauzvrat obeati. Obeajem ti da me sada posljednji put vidi.Neu se vratiti. Neu te vie nikada podvrgnuti neemu ovakvom. Moe nastavitiivjeti bez ikakvih mojih daljnjih uplitanja. Bit e ti...kao da nikad nisam nipostojao."Bella se poela tresti,a srce joj je ubrzalo. Blago sam se osmjehnu. " Ne brini.

Ljudsko si bie - sjeanja ti nisu gua od sita. Vrijeme tvome soju lijei sverane.""A tvoja sjeanja?""Pa...",zastao sam. Uvijeke biti sa mnom. Zauvijek urezana u mom umu. "neuih zaboraviti. Ali moj soj...lako nae neto novo."Odmaknuo sam se od stabla,spremajui napustiti ju."To bi bilosve,pretpostavljam. Neemo ti vie smetati."Shvatila je da govorim u mnoini."Alice se nee vratiti.",rekla je okirano.Odmahnuo sam glavom."Nee. Svi su otili. Ja sam se samo zadrao da se oprostim s tobom.""Alice je otila?",tupo me upitala."Htjela se pozdraviti s tobom,ali uvjerio sam ju da bi isti prekid bio bolji zatebe."Bella je izgledala dezorijentirano. Moram ju sada napustiti. To je to-kraj. Nemavie lai,nema vie nas. Ljubav,naa ljubav,zauvijek izgubljena."Zbogom,Bella.""ekaj!",plakala je. Njene noge su posrtale,pokuavajui doi do mene. Ihvatio


26/143

sam ju za zapea i stavio joj ruke ur bok. Dodir njene koe poslao mi je valtopline. Zatvorila je oi,a ja sam pritisnuo svoje usne na njeno elo."uvaj se",rekao sam udahnuvi njen miris posljednji put.Okrenuo sam se i pobjegao. Trao sam umom nedljudskom brzinom.Trao samkroz drvee bre nego to sam mislio da mogu,bez srca i due.

Krivnja,bol...Otrao sam u auto i stisnuo papuicu gasa. Tijelo mi se lomilo dok sam prelaziogranice Forksa,ostavljajui mojemrtvo srce iza.Krenuo sam,ne znam ni sam gdje...Moda u ivot pun boli. U ivot bez svrhe. Bez ljubavi. Bez due.U ivot zauvijek progonjen sjeanjem.

5.SJEANJE

Nije bilo ono to sam oekivao.Bilo je previe brzo i bolnije nego to sam zamiljao.eznuo sam za Forksom,da budem s njom i uivam u njenom mirisu. Sjeanje nana bijedni razgovor,u kojem sam uspio uvjeriti Bellu da ju vie ne volim. To jenajgora la koju sam ikad izrekao. La koja me boljela. Znam da sam dobarlaljivac,ali nisam mislio da e mi Bella u ovom povjerovati. Njeno spremnoprihvaanje da je vie ne volim poveala je moju bol. Je li ovako bolje? Za menenije. Ali morao sam vjerovati da za Bellu je.Prsa su mi bila prazna,gdje mi je prije bilo smrznuto srce,sada je bila bol koja jeunitavala svaki djeli moga tijela, i znao sam da umirem iznutra. Bol tijekommoje transformacije je bila privremena,ali bol koju sam sada osjeao bit evjena.

Nisam imao pojma gdje sam i gdje idem. Bio sam samo maglovito svjestan dasam u autu i da mi je noga bila na gasu.Nisam mogao razmiljati racionalno.Nisam se mogao koncentrirati.Sve to sam mogao vidjeti bilo je Bellino lice sve vie zgreno od boli. Nisammogao skrenuti misli s te slike,premda me ta slika razapinjala. Znao sam da bi mipomoglo kad bih udahnuo,ali nisam htio izvui Bellin miris iz sebe. Htio sam daostane u meni zauvijek.Nikad nisam obraao pozornost dok vozim. Vozio sam instiktivno. No,bol koja meuhvatila nije doputala da jedan dio mog mozga prati vonju. Znao sam da emoje auto postati olupina ako nstavim. Iako se meni nita ne bi dogodilo,nije bilorazloga da na sebe stavljam toliko gnjavae. Nisam brinuo ni za moj auto ni zasebe,ali ako nastavim,mogao bih ozlijediti nekoga drugog.to nije u redu sa mnom?Zato mi mozak ne funkcionira normalno?Naslonio sam glavu na sjedalo i stinuo volan. Zagledao sam se krozvjetrobransko staklo,ali sve to sam vidio bila je... Bella.Zatvorio sam oi.ali slika se samo jo vie poveala - kako je to bilo mogue?


27/143

Belline rijei su odzvanjale u mojoj glavi.'Nemoj. Nemoj mi to radti.''Ti...ne eli ... mene?'Kao i sve sada u mome umu,ove rijei su rezale rane u meni.To je bilo muenje.

Bellin rijei su nestale iz mog uma kad sam bio ranjen cijeli. Bilo je samo pitanjevremena kad e opet doi.Koliko dugo sam drao oi zatvorene?Koliko dugo sjedim u autu?Gdje sam sada?

Otvorio sam oi. Oko mene je bila svjetlost. Zora.Sunce. Morao sam se maknuti.Doao sam u grad Weyburn. U sobi sam se prepustio boli. Sjeanju na mojuBellu.

Krenuo sam za Itaku. Dok sam vozio,zamjeivao sam stvari koje sam dosadsmatrao nevanima.Parovi-neki se drei za ruke,a drugi u njenom zagrljaju.Kako sam im zavidio- cijeli ivot su mogli biti zajedno,sa zajednikom budunosti.Ja nikada neu biti sa svojom ljubavi.Ja nisam imao budunost.Imao sam samo beskrajne godine praznine ispred sebe.

Na poznati posjed stupio sam ubrzo. Kua je bila slina onoj u Forksu i oko njesu bila stabla,osim to je bila tamno smee boje i mali trijem imala je oko cijele

kue.Na trijemu je stajala moja obitelj - bezizraajnih lica.Nisam elio biti s obitelji,pogotovo zato to bih bio prisiljen sluati njihove tunemisli. A vie od svega,nisam mogao podnijeti pogled a tri zaljubljena para.Onoto Bella i ja nikad neemo biti. Bojao sam se da e me to gurnuti preko litice nakojoj sam jedva imao ravnoteu.

Atmosfera je bila napeta kad sam izaao iz automobila i krenuo prema njima.Odjednom,bez da sam primjetio njene kretnje,Alice me je grlila. Kao da meeljela rijeiti boli.'Oh,Edwarde',tiho je apnula u glavi.Ona se povukla i primila me za ruku,te odvela u kuu.

6.DAH BELLE

Unutranjost kue je bila svijetla,i bolno me podsjeala na Forks. Esme je uivalau svakoj moguoj prilici za renoviranje,tako da je i ovu kuu prilagodila kao isvaku drugu nama,vampirima,tako da moemo biti na svjetlu bez izravnog udarasunca.


28/143

Alice me jo drala za ruke kad smo okrenuli lea obitalji i krenuli unutra. Umislima sam vidio da ne znaju to rei,a nisu bili sigurni ni da mogu. Pogledi suim bili uprti u mene. utnja je stvarala napetost,pa me uskoro Carlisle u mislimazazvao.'Edwarde?'

Nisam elio odgovoriti. Vampri ne trebaju disati,samo nam je to navika. Trebaosam udahnuti kako bih razgovarao,ali nisam elio pustiti Bellin miris koji je jouvijek bio u mome tijelu. Njen miris mi je trebao,tako da je moj posljednji udahbio na naem rastanku. Nisam se htio odrei tog mirisa. To je jedino osimsjeanja to mi je ostalo od nje.'Edwarde? Jesi li u redu,duo?',Esme me pitala mislima.Odgovorio sam joj otrim kimanjem glavom.Njezino se elo poelo mrtiti. Prila je Carlisleu i tiho mu apnula u uho.'to nije u redu s njim? Izgleda kao da je bolestan.'Nisam shvaao zato je aptala kad je znala da emo ju svi uti."On ne die",odgovorio joj je Jasper naglas.Htio sam se okrenuti i zareati na njega. Zato je morao osjeati ono to jaosjeam?-Potrebu da diem,oajniku elju da ne ispustim dah. Premda nijeskroz shvaao zato.'ao mi je,Edwarde',obratio mi se mislima kad je osjetio moje ogorenje.Trebao sam predvidjeti da e Jasper kontrolirati moje emocije-kako bi ostatkuobitelju objasnio to se sa mnom dogaa. Svi su bili zabrinuti za mene zbogBelle,ak i Rosalie."Kako misli da ne die?",zbunjeno ga je upitao Emmett."Zna da ne znam razlog. Jednostavno,on sada ne eli disati",Jasper mu je tihoodgovorio.

'Edwarde?',Esme me ponovo zazvala mislima.Zato ostatak moje obitelji nije mogao itati misli? Bilo bi jednostavnije,jer bihtada mogao njima odgovoriti."Edwarde,trebao bi disati. Nije dobro za tebe da sve to dri u sebi",rekao mi jeCarlisle.Sreom,nisu znali razlog zbog kojeg ne diem,jer da su znali,mislili bi da sam lud."Edwarde,molim te,razgovaraj s nama",zamolila me Esme njeno."Hajde,braco,hajde",rekao je Emmett.

Alice se pokraj mene ukoila i poela treptati,kao uvijek kad ima viziju. Jsper sestvorio kraj nje i primio ju za ruku. Svi ostali su ostali mirni. Gledao sam Aliceinuviziju. okirao sam se vidjevi da u poeti disati. Uspanieno sam poeoodmahivati glavom.NE!,viknuo sam sam sebi u glavi.

Alice je otvorila oi i napravila neki slabaan osmijeh."Dajte mu minutu",rekla je.Svi su se zagledali u mene.Pritisak od svih tih pogleda postao mi je previe naporan. Moje grlo je bilonapeto zbog napetosti u pluima. Osjeao sam se kao da u eksplodirati. Bio sam


29/143

prisiljen udahnuti. vrsto sam stisnuo usne,ne doputajui da mi dah izae.Nisam mogao dopustiti sebi da ostanem bez Bellina mirisa - nisam jo biospreman za to.Moja plua si poela ispuhivati zrak. Bio sam prisiljen udahnuti.I izgubiti oneposljednje to mi je ostalo od Belle,a da je bilo materijalno.

Aliceina vizija se ostvarila. vre me stisnula za ruku,tjeei me. Poeo sammahnito disati. Bio sam uspanien.Esme se pojavila kraj mene."Carlisle,to nije u redu s njim? to se dogaa?",povikala je.Jedva sam bio svjestan toga da su me sestra i majka odvukle na kau i legle.Bio sam uznemiren,prestraen...Zato sam ovo napravio?Je li ovo neki znak da Bella pati ili to?Kako se nisam mogao kontrolirati?"Jaspere",poviknuo je Carlisle.Tada me preplavila smirenost. Jasper me na to natjerao. To je bilo umirujue.Stavio sam lice u ruke,pokuavajui shvatiti to mi se to upravo dogodilo. Esmeme lagano pomilovala po ruci."ao mi je",proaptao sam. Osjeao sam se glupo,a ponienje se irilo menompoput plamena. Nevoljko sam jo jednom udahnuo miris oko sebe. Nije bilomirisa koji sam elio - samo miris moje obitelji. Puno puta sam disao ovaj miris,iuvijek je bio smirujui - ali sada je to bilo neto drugo. Osjeao sam kao da ovonije moj dom.elio sam zavritati.Nikad vie neu biti na mjestu kojem elim.Pored Belle.

'Edwarde?'Podigao sam pogled i vidio Carlisleov zabrinut pogled."Oprostite. Nemam opravdanje.",rekao sam tiho."dwarde,gdje si bio protekla etiri dana?",njeno me upitao Carlisle."Alice vam nije rekla?",okrenuo sam se zbunjeno prema Alice.Ona je odmahnula glavom. "Vidjela sam kad si napustio Forks. Neko vrijeme jesve bilo mutno jer nisi znao to napraviti. Bio si na nekoj vonji prema sjeveru,alinisi znao gdje ide. Onda neko vrijeme nisam vidjela nita. To me zabrinjavalo.Od tada nisam vidjela nita,do tvoje odluke dolaska ovdje",rekla je,te dodalamislima:'Zna da ne volim biti u neznanju.'"Tako da nsii vidjela da sam bio blizu prometne nesree?",upitao sam ju.'Prometne nesree?',misao je odjeknula u Esmeinim i Carlisleovim mislima.

Ali je ponovo odmahnula glavom."Prometna nesrea? Ali tvoj Volvo-",poeo je Carlisle,razmiljajui o mom Volvuparkiranom vani,netaknutom."Ne. Nisam doivio prometnu nesreu. Ali da se nisam zaustavio,mogaosam",prekinuo sam ga."Opa! Ozbiljno? To stvarno zani da nisu u redu u glavi",rekao je Emmett.


30/143

"Emmett!",Rosalie mu je upozoravajue siknula."to? Samo iznosim injenice",slegnuo je ramenima.Nije odgovorila,samo je gledala u njega oima boje topaza. U normalnimtrenucima bi uslijedilo cerekanje - ali,ne i sada.

Nije bilo nimalo koristi u tome da im laem - svi su bili svjesni da sam u goremstanju psihiki nego fiziki."Da,Emmette. Moja glava je skoro poludjela",rekao sam mu ozbiljno."Nee ostati s nama? Vidim to",tuno je rekla Alice.Nisam joj odgovorio."Zbog Belle,Edwarde? Ne moe otii zbog nje. Sada svi moramo biti zajedno.Samo zato to nismo blizu nje,ne znai smo je zaboravili. Zar to oekuje od nas?Da ju zaboravimo? to ako ona napravi neto glupo?",nastavila je sovju tiradu

Alice.Spominjanje Belle me natjeralo da opet vratim sliku rastanka u misli."Alice",Esme ju je upozorila."Ona mi je obeala",morao sam i rei. "A ti,Alice,ne gledaj joj vie ubudunost.Dosta smo joj ve naudili. Molim te,Alice. To je najbolje to jomoemo uiniti.""Ako nas ostavlja,moe li nam barem rei gdje ide?",Carlisle je promijeniotemu."Stvarno nemam pojma",iskreno sam mu odgovorio.'Voljela bih da ostane',pomislila je Alice."Na koliko dugo ide?",pitao me Jasper."Ne znam.""U redu,Edwarde. Ako je to ono to misli da je najbolje za tebe... Ali vrati se

brzo,duo",Esme je jeno rekla. Ona me shvaala. Znala je da ne mogu gledatizaljubljene parove oko sebe. Tako se nikad neu oporaviti. Iako sam znao da iovako i onako nikad neu zacijeliti. Rane koje sam sebi zadao napustivi Bellunikad nee zarasti."Ne idi,Edwarde",pokuao je Emmett."Neka ide. Shvatiit e da je uzalud troio vrijeme kad Bella ne bude vieiva",hladno je rekla Rosalie.Zareao sam.Emmett je stao ispred Rosalie,spreman ju obraniti ako ju napadnem."Smiri se,Edwarde. Zna Rosalie. Jesi li okej?",upitao je Emmett Rosalie.Ona ga je ognorirala i maknula ga. On ju je poeo stezati oko struka. To ju jedjelomino smirilo. Htio sam ponovo zareati,ali sam se suzdrao. Upravo samovo htio izbjei. Htio sam pobjei od ispitivanja i izlijeva panje i njenosti.Ostavio sam masku smirenosti na licu,tako da nitko osim Jaspera nije znao kolikome boli probada u tim trenutcima. Rosalie je bila u krivu - nikad neu prebolitiBellu.

Presvukao sam se u istu odjeu i oprostio od obitelji. Proao sam kraj Volva -


31/143

nije mi bio potreban. Htio sam se kretati.Potrao sam kroz umu - i poela je najdua i najtamnija no mog postojanja.

7.NAJTAMNIJA NO

Morao sam pobjei,opet.Ali ovaj put to je bilo bjeanje od moje obitelji. Nisu osjeali bol zbog toga -samo neugodu.Sada,kada Jasper nije mogao utjecati na moje emocije,ponovo su me preplavilistari osjeaji. Pokuavao sam ih zaustaviti,ali nisam uspio. to sam vie trao itrao kroz umu,bolne slike Belle su ulazile u moj um.

Trao sam sve bre i bre,zbog zvukova automobila na autocesti i ostalihzvukova. elio sam tiinu. I usamljenost.Miii su me poeli boljeti i bio sam prisiljen usporiti. Je li mogue da postajemumoran? Nikad nisam osjetio potrebu da se odmorim. Jer nikad nisam bioumoran. Pokuao sam nastaviti trati,ali nisam uspio. Osjeao sam se prazno.Shavtio sam - postao sam oslabljen od osjeaja tuge. Nakon minute sam sepotpuno zaustavio. Oko mene se uo samo vjetar.Bio sam toliko slab - nisam mogao zaustaviti osjeaje.Rairio sam ruke da primim bol,i da mi um umre u njoj.ekao sam da me bol proguta,i uinila je to. Pogodila me kao ubod tisuunoeva. Jecao sam u agoniji i sruio se na zemlju kako me bol sve vieobuzimala.

Bella.

Moja Bella.

Noevi sjeanja su me neumoljivo probadali.

Sjetio sam se prvog dana - tada mi je bila obian ovjek. Bio sam frustriraninjenicom da joj ne ujem misli. Nikad mi se nije dogodilo da neiji um ne moguproitati. Bio sam na biologiji kad sam prvi put uhvatio njen opojan miris. Skorosam ubio jedan cijeli razred uenika kako bih popio njenu krv. Napustio sam gradsamo da ju ne bih ubio.Trebao sam tamo i ostati. Nikad se nisam trebao vratiti u Forks. Ali,moj ponos jebio osramoen i jednostavno si nisam mogao dopustiti da me jedan beznaajanovjek otjera sa mjesta na kojem elim biti. Jesam li mogao biti gluplji? Trebaosam se odmah na poetku potpuno maknuti iz njenog ivota - tada se ona nikadne bi zaljubila u mene i ne bi bila izloena mome svijetu.Toliko stvari sam trebao drugaije napraviti-ali nisam,i to zbog toga jer sam biosebian. I zbog moje velike sebinosti Bella je bila izloena opasnosti. To je netonajsebinije to sam ikad uinio. Nita to sam dosad napravio nije u meni


32/143

izazvalo takvu bol i krivnju kao ovo - ak ni ubojstvo.Moje oi su me pekle od suza koje nikad neu moi isplakati. Neosjetljivi jecaji suse zajedno sa mnom poeli utapati u praznini. Napustio sam neto to nisammislio da u napustiti kad sam naputao Forks - napustio sam dio mene ukojemu e Bella biti zauvijek - moje srce.

Prsa su me boljela od samoe.Bella je vratila moje osjeaje ovjeka. Osjeao sam da je moje srce oivilo svakiput kad bih bio sa njom. Svaki njen dodir bi me grijao. Tresao sam se od uitkana pomisao njenog dodira. Bila je tako topla,tako mila - i nije se bojala zagrljajaudovita. Oh,kako sam elio ponovo obaviti svoje ruke oko nje.I sada sam osjeao ovjeka u sebi,iako Bella vie nije uz mene. Osjeao sam sveemocije koje su bile skrivene mojim vampirskim osjeajima. Osjeaje koje jeBella oivjela.

Pitam se to Bella sada radi.Je li mislila na mene,kao to ja mislim na nju?Je li jo patila zbog mog odlaska?Bellino lice ispunjeno agonijom se pojavilo u mom sjeanju. Sjeao sam senjenon izraza kad je mislila da je vie ne elim - kao da je to mogue!Gledao sam ju dok sam kao kukavica bjeao od nje umom.Moja druga pogreka-ostavio sam ju u umi.to ako joj se neto dogodilo?uo sam nekoliko njenih koraka kada sam otiao.to ako me pokuala slijediti?Zar bi to uinila?Moda se izgubila,moda se ozlijedila ili moda joj se dogodilo neto jo gore - a

ja sam ju tamo ostavio. Nisam tada razmiljao o tome.Bella je obeala - nita glupo.Znat e da nema koristi da me prati.Ne trebam se brinuti - Bella mi je obeala.

Rukom sam kopao po zemlji pokuavajui nai neto to bi me moglo zaustavitiod raspada. Nije pomoglo - tu je bila samo zemlja.Bio sam slomljen.Raspadao sam se u stotine komadia.Nikad se ponovo neu sastaviti.To bi mogla uiniti jedino Bella.

A to se nee dogoditi.Nikada.

Nisam znao koliko sam dugo stajao ovako - niti me bilo briga.Moj um je bio obavijen oblacima Belle.Njen um koji ne mogu proitati.Njezina svilenkasta smea kosa.


33/143

Njezin velianstveni miris koji mi je palio grlo.Njezine okoladno smee oi koje su mi pokazivale njenu duu.Njeno savrenstvo.U jednom trenutku beskrajnih noi shvatio sam su sve moje misli i slike povezaneuz Bellu.

Osjeao sam novu vrstu uasa.Hoe li me zaboraviti?Koliko e dugo proi do tada?Nadao sam se da sam malo ubrzao taj proces,eliminirajui sve njene stvari kojesu imale veze sa mnom.Ja,takoer,nisam imao nita njenog. Slike iz Bellinog albuma sam bacio u smee.Njen miris sam pustio.Odjednom se moj um sjetio neega.Imam neto to pripada Belli.Moje ruke su posegnule u dep hlaa i izvukle neto to bi nekome bilo potpunobeznaajno - ali za mene,to je bilo neto posebno. Bio je to ep bocelimunade,koji je meni sada bio sve.Uzeo sam ga kada sam prvi put bio s njom na ruku. Tada nisam sebe mogaodrati daleko od nje. Ispunjavao sam svoje udnje. A sada,neuu biti toliko slabni toliko sebian - jer ostat u dalje od nje.Namjestio sam se u sjedei poloaj da bolje prouim ep. Taj ep je bila takoobina stvar - ali pripadala je Belli. S njim sam se igrao onaj dan za rukom. Bella

je bila jedina koja ga je dirala.a to je bilo meni vano. Lagano sam skupio akuoko epa,da ga ne otetim. Nakon nekoliko sekundi sam ga stavio natrag nezemlju i pogledao u nebo.

Nebo je bilo tamno i prazno,poput mene.Gdje je mjesec? Zvijezde?Jesam li dobro vidio? Zar mi je sjeanje na Bellu unitilo vid?Zato se ovo dogaa? Znao sam da sam uinio ono to sam morao uiniti,i znaosam da e biti teko,ali nisam imao pojma koliko.

I sada sam shvatio.Bella je bila moj mjesec,moje zvijezde.Otiao sam od nje - otiao sam od mjeseca i zvijezda.

8.ODLUKA

Vrijeme je prolazilo iznimno sporo. Bol nije izblijedila,ali nauio sam ivjeti snjom. Prihvatio sam injenicu da e me uvijek boljeti zbog Belle.Protekla dva mjeseca proveo sam tranjem i hranjenjem. Trao sam cijelovrijeme,pokuavajui nai mjesec i zvijezde. Moda,kad bih ih vidio,moj ivot bidobio ponovo neki smisao.Nisam lovio esto - samo kad bih to iznimno trebao. Vatra u grlu mi vie nije


34/143

smetala. Samo sam osjeao neugodni svrbe,koji sam lako mogao zanemariti. Toje bilo nita nasuprot boli koju sam osjeao zbog gubitka Belle. Lovio sam samozbog sluaja da ne naletim na nekog ovjeka,pa da moja grabeljivost prevagne.To je slino onome to mi se dogodilo prije nekoliko tjedana.Sjeanje mi je ulo u um.

Nisam lovio otkako sam napustio Forks,jer nisam vidio razlog za to. Hranio samse sjeanjima Belle,to me znatno oslabilo. Hodao sam ljudskim tempom,nisamurio. Odjednom su mi se usta napunila otrovom zbog mirisa koji je doao domene. Ljudskog mirisa.Instikti su mi odmah proradili i ja sam krenuo prema mirisu. Miris me doveo doparkinga kraj nacionalnog parka. Vidio sam izvor mirisa. Ljudsko bie je parkiralovozilo.Spustio sam se u lovaki uanj. Krenuo sam ju napasti kada se ljudsko bieokrenulo.Zamrznuo sam se. Bila je to mlada ena- sa okoladno smeim oima slinimaBellinim. Nisu bile lijepe kao Belline,ali bile su dovoljne da me na trenutakzaustave,dovoljno da u tom trenutko shvatim to radim.to mi je,dovraga?Nisam ju mogao ubiti.Bila je ovjek.Ja ne lovim ljude.Nisam mogao uzeti neiji ivot na taj nain.Ova neduna ena to ne zasluuje.

A to ako ta ena nekome znai isto onoliko kao Bella meni?to ako je ona neija Bella?Na pomisao na Bellinu smrt automatski sam zareao. Njagora stvar koja bi mi se

ikad mogla dogoditi bila bi Bellina smrt.Nisam mogao ivjeti u svijetu u kojem Bella ne postoji.Prisilio sam se da ustanem iz unja,i odjurim kroz umu viui na sebe u glavi.Bio sam okrutno neosjetljivo udovite.

Brzo sam ignorirao misli o Bellinoj smrti.Bio sam siguran da bi Alice vidjela mojpokuaj napada,ali nije me nikako mogla upozoriti - budui da mi je baterija namobitelu bila prazna,a nije bilo naina da ga napunim dok sam ivio u pustinji.Povremeno,kad bih bio u blizini nekog grada,kupio bih sebi neke stvari i otiao seu hotel osvjeiti. Nikad nisam upalio televiziju dok bih bio tamo,tako da nisamimao pojma to se dogaa u svijetu. Pokuao sam izbjei sve to me podsjealona Bellu,iako je svaka moja misao bila posveena njoj.Dane sam proveo lutajui od mjesta do mjesta - nigdje odreeno. Samo samradio stvari koje bi mi pomogle maknuti sjeanja iz glave,no nikada nisam uspio.Ne dok su moje grudi bile prazne i bez srca. Jedina stvar koja me moglazaustaviti od tranja prema Forksu,prema Belli - bila je pomisao da je sadasigurna i da nikad vie nee biti izloena mome svijetu.Nou bih legao u umi i zagledao se u nebo u potrazi za mjesecom i


35/143

zvijezdama.nadajui da e se pojaviti i vratiti mi dio razuma i svjetla u ivot. Nonikada se nisu pojavili.Nikad se nisam osjeao tako...osmaljeno,kao tada. U proteklih tjedan dana samrazmiljao o mogunosti povratka mojoj obitelji. Vratiti se roditeljima,brai isestrama. Moda bi mi to pomoglo ignorirati sjeanja. Sumnjao sam u to,no ipak

sam se nadao.Nisam imao nikakve komunikacije s njima. Oni sui sigurno zabrinuti za mene,a jasam bio sebian i bezobziran.Promijenio sam smjer tranja,i krenuo prema sjeveroistoku.Trebala su mi etiri dana do Itakia. Svaku no bih proveo gledajui unebo,nadajui da e se mjesec i zvijezde pojaviti. Nadajui se. Uvijek se nadajui.

Odluio sam otii u lov prije susreta s obitelji. Naao sam stado jelena na malojistini okruenoj stablima. Dopustio samd a me predatorska sjetila preuzmu.Popio sam krv iz jednoga,i kada sam poeo piti iz drugoga,zauo sam poznatzvuk.Tihi zvuk stopala to neujno tre. Zvuk koji jedino vampiri mogu proizvesti. Mojeoi su skenirale umu traei opasnost. Tada sam uo njihove misli.'To smo mi,Edwarde',rekao mi je Jasper mislima.Ustao sam iz lovakog unja. Na istinu je uletila Alice,a za njom moj brat. Na

Aliceinom licu je bio iroki osmjeh,no oi su joj izgledale malo udno. Uao samjoj u misli. Mislila je o Belli. Jasper je ostao malo dalje od mene,jo uvijekosjeajui krivnju.Bio sam bez rijei minutu. Bio sam prilino okiran time to ih vidim. inilo se kaoda sam izgubio sposobnost govora. Alicein osmjeh se pokolebao,gledajui mojzbunjenost.

Pronaao sam svoj glas. "Pa hej,Alice."Njen osmjeh se potpuno vratio. "Edwarde!"Zagrlila me,a ja sam joj uzvratio. Sve dosad nisam shvatio koliko mi jenedostajala."Drago mi je to si se vratio",rekla je.Krenuo sam joj rei kako je ovo samo kratak posjet,kad me je ona zaustavila."Znam,znam. Nee dugo ostati."Slabano sam se osmjehnuo i pogledao svoga brata."Hej,Jazz",pozdravio sam ga."ao mi je to smo te ovako iznenadili. Carlisle je rekao Alice da te prieka ukui,no,zna Alice."

Alice mu je isplazila jezik."U redu je. Drago mi je to vas vidim",rekao sam im.

Alice me primila za ruku,a drugom uhvatila Jasperovu te smo zajedno krenulitrati prema obitelji.Obitelj me doekala rairenih ruku. ak se i Rosalie oduevila kad me vidjela.Sjedili smo zajedno u dnevnoj sobi satima.Povrno sam im prepriao to sam radio proteklih mjeseci. Nisu me pitali detalje,i


36/143

bio sam im zahvalan na tome.Oni su mi takoer ispriali njihov ivot.Shvatio sam da su svi oni nastavili svoje ivote,dok sam ja zaglavio umraku.Razmiljao sam o tome dok sam ulazio u svoju sobu.Moda sam trebao uiniti neke stvari,no ja nisam inio nita. Samo sam lutao

zemljom poput duha.Trebam nai neki hobi.Koga ili to bih trebao pratiti? Victoriu. Sjetio sam se prolog proljea....Nisam znao gdje bih ju mogao pronai. Moda bi mi Carlisle mogao pomoi. Ilimoda neki njegov prijatelj.Prolog proljea u Victoriji nisam vidio veliku opasnost,no sudjelovala je uJamesovu planu. Zbog toga je zasluila umrijeti.Shvatio sam da je ona jo uvijek negdje u ovom svijetu i da je potencijalni rizik.Moja glavna svrha je bljesnula u mojim mislima.-Drati Bellu sigurnom.I tada sam znao to uiniti.Uloviti u Victoriju.

9.UNITENJE

Odluio sam. Pronai u Victoriju. Dvije sekunde poslije sam zauo korake ispredvrata."Ui",rekao sam prije nego to je moj otac pokucao.

Vrata su se lagano otvorila i Carlisle je uao."Edwarde,doao sam te pokuati odgovoriti od tvoje posljednje odluke." Inae

Alice nije odmah govorila to je vidjela o meni,ali ako je bila zabrinuta,rekla bi im

odmah. Onu su se bojali za zdravlje mog razuma,premda nije bilo potrebe za tim."To je ono to moram uiniti,Carlisle",rekao sam mu."Obeao si joj da se nee mijeati u njen ivot,a praenjem Victorije upravo toradi. Kri obeanje dano njoj",rekao je.Pazio je da joj ne izgovori ime. Bio sammu zahvalan na tome."Tu se ne radi o njoj",lagao sam mu.Carlisle je podigao obrve.'Je li?',pomislio je."Samo ispravljam prolost. Victorije se treba rijeiti. Mogue je da e jednogdana pokuati nas ubiti. Ubili smo Jamesa,a ona e se za to moda eljetiosvetiti. Ouvat u obeanje dano Belli:nae postojanje ju vie nee ugroavati."Nikad joj ne bih elio ponovo ugroziti ivot.

"Edwarde,ne treba to raditi. Ne moe ju zatiti od svega,pogotovo sada,kadavie nisi s njom."Prsa su me zaboljela od istinitosti tih rijei.Biti daleko od Belle je bilo nepodnoljivo - ali znajui da je nikada vie neuvidjeti,postalo je jo gore.Znao sam da ne mogu zatiti Bellu od ljudskih nesrea - nesrea koje joj jesubina pripremila i koje sam morao prihvatiti. Ali mogao sam unititi stvorenje


37/143

koje e ju jednog dana moda potraiti."Znam,ali ja mogu sprijeiti neke nesree",rekao sam mu."Ne moe ubijati svakog ne-vegetarijanskog vampira koji krene u Washington.To nije ni racionalno ,ni praktino",rekao je.Ustuknuo sam kada sam shvatio da Victoria nije jedino udovite na svijetu.

Misli su mi lutale. Bella je magnet za opasnost. Potrebna joj je zatita - branitelj.to ako neki vampir sluajno naie na njen miris?Njen miris nije bio ni izdaleka privlaan ostalima kao meni.Moda bih se mogao vratiti. Ne Belli. Ali natrag u Forks - kako bih ju zatitio.

Viao bih je svaki dan i mirisao njen miris-u tajnosti.Pomogao bih joj da zatiti sebe - da doivi starost,a da ju ja gledam sve do kraja.I onda i ja odem sa ovog svijeta.No obeao sam joj. To bi bilo krenje obeanja.

Ali kako bi bilo....Obeao sam!

Carlisle niej imao uspjeha u odvlaenju od moje odluke. Nitko od ostatka obiteljinije podravao moju odluku osim Emmetta. Oajniki je elio ii sa mnom i molio

je Rosalie da odgode medeni mjesec. Sakrio sam olakanje kad Rosalie nijepopustila.Emmett nee ii.Nitko nee ii.To je neto to moram uiniti ja,jer je to moja dunost."Edwarde,molim te...Ako eli zatititi Bellu,mogu gledati",tiho je rekla Alice."NE! Alice,ne elim da gleda u njenu budunost. Obeala si mi",podjestio sam

ju.

"No,taj nain je sigurniji",rekla je Esme razlono."elim unititi bilo koga ili bilo to to ikad moe nauditi Belli. Ja,osobno",rekaosam smireno.

Carlisle je znao dva tragaa. No jedan se povukao u osamljenost,tako da je jedinipreostao Demetri - jedan od garde Voltura. A ja nisam elio ii u Italiju.Uostalom,praenje nije neto to se moe nauiti. Carlisle i Jasper su mi dalinekoliko savjeta."Mora biti usredotoen na miris to je vie fiziki mogue. Zapamti ga dobro.Edwarde,ako ga ne zapamti dobro,izgubit e trag",rekao mi je Jasper."Morati e nekako doi do mjesta gdje je Victorijin miris jak. Da ne bi sluajnoslijedio krivi trag",savjetovao me je Carlisle.Gdje je Victorijin miris bio najjai?Jedino mjesto za koje sam znao bio je Forks.Trebao bih se vratiti u Washington,u Forks.Odjednom sam bio uzbuen - mogao bih provjeriti Bellu.U meni se vratilo sjeanje na njeno predivno lice i raskoni miris.'Edwarde?',pozvao me Jasper u mislima. Osjetio je moju promjenu raspoloenja.


38/143

Ton njegovih misli me vratio u stvarnost.Ne mogu se vratiti u Forks.Obeao sam Belli.Nada mi se utopila,i moje uzbuenje je isparilo jednako brzo kao to se pojavilo.

Ali mogu se vratiti u Washington i negjde pronai njen miris,ali neu Forksu.

Krenuo sam nekoliko dana poslije.Tranje u smjeru Washingtona,Belle,bilo je bez napora. Bilo je kao da me nekaelina ica vue u Washington,i ja sam trao bre i bre. Premda,nisam trao namjesto koje sam jedino elio. U Forks.Iao sam ispuniti svoju dunost - unitenje.Dok sam trao,moje misli su se vratile na Bellu.Kako bi bilo lijepo vidjeti ju.

Vidjeti gdje ju je ivot odveo sada kada ja nisam dio njega.Neizlijeene rane su me opet zaboljele.Bio sam ljubomoran na osobe koje su joj sada upotpunile ivot - tko god da subile.Jer ja sam elio biti ta osoba.

Nesvjesno sam trao bez zaustavljanja nou u potrazi za mjesecom. Kad sampreao granicu Washingtona,bila je zora. Padala je kia.Poeo sam se uzrujavati.Mogao sam zamisliti Bellinu ruku u mojoj.Imam li dovoljno snage da ostane daleko od nje sada,kada sam joj toliko blizu.Ne smijem si dopustiti da prekrim obeanje.Rupe boli su bile u meni,pokuao sam ih spremiti u kutak tijela,no nisam uspio.Trebam locirati miris i pobjei odavde.

Bol na bjeg odavde me presjekla...opet.Jedina stvar koje sam u tom trenutku bio svjestan je da je Victoria jo uvijektamo,negdje.Htio sam se osvetiti.Osvetiti se za Bellu.

Duboko sam udahnuo zatvorivi oi. Osjeao sam miris lia i ivotinja. Hodaosam polako naprijed,istraujui svaki miris.Bezbroj milja sam preao,kada sam osjetio dva nova mirisa. Jamesov i Victorijin.Bili su stari,a Laurent nije bio s njima. Svejedno,njihovi mirisi su ostali dubokousjeeni na ovom mjestu. Pretpostavio sam da je ovo mjesto gdje su se nali dase dogovore oko strategije,nakon to je Laurent otiao u Denali. Potisnuo samreanje na to sjeanje.Otvorio sam oi i prepoznao okolicu. Bio sam samo nekoliko milja od Forksa.Prazne grudi su me stisnule.Bio sam joj tako blizu.Nisam se mogao nositi sa ovim.Sve moje nade i elje bile su unutar ovog podruja. Oajnika nada me


39/143

obuzimala,tjerajui me da ju zadovoljim.

Svaki atom tijela sam upotrijebio u to da se oduprem toj elji,toj nadi.Zatvorio sam oi jo jednom,koncentrirajui se.Pratio sam miris,udaljavao se od Forksa. Njen miris je iao prema jugozapadu.

Preao sam u tranje,jo uvijek pratei miris a drugim dijelom odlazei ponovood svog srca.Poeo sam svoj prvi lov. Tragaki lov.

10.FOKUS

Praenje je bilo strano dosadno.Iritiralo me to to sam slijedio njen miris,a nisam imao ni najmanju naznaku gdjebi ona mogla biti.Gdje Victorija ide?to planira uiniti?Zato sada putuje?Dao bih puno toga da joj ujem misli na trenutak,pa da saznam njene planove.Poeo sam preispitivati svoje tragake vjetine.Nisam ba tako dobar u traganju.to ako slijedim krivi trag?to ako Victoria nije uope otila iz Washngtona? to ako je ba u ovom trenutkuu blizini Belle i Bella sada nema nikakve zatite?Ne. Nisam vjerovao toj mogunosti.Morao sam vjerovati da sam na pravom tragu ili e moja koncentracija unititisve.

Biti e vrijedno na kraju - kad pronaem Victoriju.Ona ne zna to ju eka.I to joj planiram uiniti zato to je potencijalna opasnost mojoj ljubljenoj Belli.

Pratio sam njen miris na jug.Ostajao sam skriven u umama to sam vie mogao,prelazei uzdu i poprijeko

Ameriku. Izbjegavao sam ljude to sam vie mogao jer nisam imao vremenaloviti. Bilo mi je bitno ostati fokusiran kako bih zadrao miris u glavi.

Slijedio sam Victorijin miris ve tjednima,i sada sam bio blizu Teksasa.Nisam ubrzavao vrijeme - koristio sam to vie vremena.

Dok sam pratio miris bilo mi je iznimno teko ne misliti na Bellu. Kao posljedicaslabosti,moj um bi esto imao slike Belle.Pitao sam se to se dogaa u Bellinom svijetu. to joj sada okupira ivot?I ononajvanije - je li sada sretna?Oajniki sam elio znati svaki detalj.elio sam osjetiti njen miris. Da sam pratio Bellin miris,ne bi bilo problema kao s


40/143


41/143

Zato nemam sposobnosti tragaa umjesto sposobnosti itanja misli? Odjednomje moj dar bio beznaajan. Zato nemam sposobnosti kojima mogu zatiti Bellu?Pao sam na pod i glavu stavio meu koljena.Um mi je bio u katastrofi.Bio sam zbunjen.

Kako sam mogao ovako pogrijeiti?Jo vanije,to u sada?Mogunosti su mi se pojavljivale u umu.Mogao bih se vratiti u Teksas i slijediti drugi trag.Ili bih se mogao vratiti u Washington i sve poeti ponovo.NE! Vrisnuo je moj um.Neu biti dovoljno jak da ponovno odem od Belle.Sve to sam elio bilo je da omotam svoje ruke oko Belle. Da ju ljubim.I tada sam se predao.Spreman sam.Spreman za povratak u Forks.Spreman povratku mojoj Belli.

Lutao sam Riom osam dana - razmiljajui o planovima povratka.Bilo je kao da mi je mozak podjeljen na dvije strane. Jedna me nagovarala da sevratim Belli,a druga da ostanem u ovom svijetu boli.Bio sam doslovno raskidan.Morao sam se suoiti sa stvarnou - ne mogu zatiti Bellu.

11.POZIV

Ponovno sam naao neko mjesto u umi gdje mogu razmiljati o svojimplanovima. Privlanost Forksa-privlanost Belle je bila nemogue jaka. Napustiosam Rio prije est tjedana i sada sam lutao u smjeru Forksa. U nekim trenutcimane bih mogao nastaviti. Bol i razoaranje bi bili jaki,i naao bih neke noveargumente protiv povratka.Osjetio sam vibraciju u depu mojih hlaa. Bio je to moj mobitel. Imao sam gasamo za hitne sluajeve. No nisam se javljao kad bih vidio da me esto zovu.Mobitel je opet zavibrirao. To je ve bio dvadeset peti put u dvadeset etiri sata.Razmislio sam o tome da im se javim. Moda je neto vano. Moda je Carlisle.Jo se uvijek nisam javljao.

Proteklih nekoliko dana se uope nisam micao jer sam se vraao u moje tamnedane tuge.Besmisleno. Sve je bilo besmisleno.Moje postojanje je besmisleno.Cijeli svijet je beznaajan.Prazan.Pitao sam se koliko u dugo moi stajati u poloaju u kojem se ovih nekoliko


42/143

dana nalazim. Ako je moj pokuaj ivota bez nje osuen na neuspjeh,kao to jepraenje Victorije bilo Trebam li se prestati muiti i vratiti u Forks? elja je bilatoliko snana da je skoro uklonila sve moje rane.Mogao bih se vratiti sada. Bellino lice,uvijek u mojoj glavi,mi se nasmijeilo. Bio

je to pozdravni osmjeh pratanja koji je grijao moje grudi.No,gledajui joj

nasmijeeno lice koje je bilo urezano u moje srce,prisjetio sam se koliko je onauistinu posebna i meni dragocjena.Zbog toga se nisam mogao vratiti. Uostalom,to je moja bol naspram njenesree? Naspram njene sigurnosti? Ona je zasluila sreu. Zasluila je ivot bezstraha i opasnosti. Zasluila je normalnu ljudsku budunost due.Kada Bella napusti ovaj svijet,otii e na mjesto na koje mi je zauvijek oduzetpristup. Misao o konanom rastanku koji nisam mogao kontrolirati boljela metoliko intenzivnije nego prije. Bella e otii na mjesto kojem pripada i na koje janikako ne bih mogao doi raj.Neu izdrati ivot na zemlji bez nje. Mora postojati mogunost zaborava. Morapostojati nekakvo olakanje za mene.Obeao sam joj da se vie neu mijeati u njen ivot. Nisam htio prekriti svojeobeanje. A da... da ju jo jednom vidim? Samo jednom?Pomisao na povratak u oblani gradi koji e uvijek biti moj pravi dom mi jeprostrujala umom,ponovo.Samo da ju provjerim. Da vidim je li sigurna i sretna.Ne bih se mijeao u njen ivot. Ona nikad ne bi saznala da sam tamo. Ostao bihu sjeni. I prije sam joj bio tako blizu,pa sam ostao podalje od nje. Mogao bih toopet uiniti.

Mobitel mi je opet zavibrirao.

"Prokletstvo",zareao sam.K vragu,javit u se. Da mi vie ne dosauju. Otvorio sam mobitel.Rosalie.Zato bi me Rosalie zvala?Ona je vjerojatno jedini lan obitelji koji je uivao bez mene.Hmm,mora biti da neto nije u redu kad je ovako uporna da razgovara sa mnom.Naglo me preplavila zabrinutost za obitelj i javio sam se."Da?""O,wow. Edward mi se javio na mobitel. Osjeam se poaeno."im sam uo njen ton glasa,odmah sam znao da je s mojom obitelji sve u redu."Ostavi me na miru",rekao sam i poklopio mobitel.Opet mi je mobitel zavibrirao."to eli od mene,Rosalie?",ponovno sam joj odgovorio na poziv.Rosalie mi je na brzinu odgovorila. "Mislila sam da bi elio znati da je Alice uForksu."Naglo sam otvorio oi.to Alice radi u Forksu? Bijes me obuzimao."to?",pitao sam je bijesnim glasom.


43/143

"Alice misli da sve znao,kao i ti",odgovorila je podrugljivo.Alice mi se zaklela da e se pridravati moje odluke,iako se ne slae s njom.Obeala je da e se drati daleko od Belle sve dok i ja budem daleko.Obeala je da se nee mijeati.Da nije... Da nije vidjela da se kolebam u vezi povratka u Forks?

Ali nisam jo u potpunosti odluio.Dakle,to bi ona mogla raditi u Forksu?"Jesi tu,Edwarde?",Rosalien glas je dopirao iz zvunika mog mobitela. Nisam jojodgovorio.I dalje sam razmiljao.

Ako je Alice vidjela ono to jo nisam odluio...trebam li se sada vratiti zajedno snjom?NE.Obeao sam. Za ljubav svega svetog u odrati to obeanje.Bella zasluuje ivot.Odmahnuo sam glavom pokuavajui oistiti misli od slike Bellinog prozora. Vratamoga svetita. Ulaza u moj dom.Nije bilo sumnje da u morati moliti Bellu za oprotenje.Napravit u to bez problema,jer znam da nisam zasluio njen oprost.Bez problema u provesti iduih desetak godina na koljenima molei njen oprost."Edwarde? Ne eli znati zato je Alice u Forksu?",opet se Rosalie javljala."Ne naroito",odgovorio sam,ali zapravo sam oajniki elio znato razlog."Ne brini. Nije prekrila obeanje. Ti si ju upozorio da ostane daleko od Belle,zarne? Ostatak Forksa nije vaan?",nastavila je Rosalie.Trepnuo sam. Bella je otila? Mojim mislima su letjele mogunosti.Bella se preselila majci.

Tamo ima sunca. To je dobro. Bella voli toplinu i sunce.A i ja bih mogao biti u sjenama....A onda me pogodilo jo neto.Zaista me ostavila iza sebe,kao to sam elio.Prazna prsa su mi se zgrila - moje je srce zauvijek izgubljeno.Pokuao sam progutati,i nisam mogao."Eto vidi,ne mora biti ljut na Alice",Rosalie je rekla,a u glasu joj se uo smijeh."Pa zato si me onda zvala? Ako Alice nije u nevolji? Zato si me muila?""ekaj! To nije razlog zato sam zvala",uzviknula je."A koji je onda razlog? Reci brzo,a onda me ostavi na miru!""Pa...",oklijevala je."Reci,Rosalie. Ima deset sekundi.""Mislim da bi trebao doi kui",rekla je. "Umorna sam od Esmine tuge i Carlisleakoji se nikako ne smije. Ima obitelj,Edwarde.""Zanimljivi savjeti. A da ih i sama poslua?""Mislila sam da je sve ovo s Forksom zavreno",promrmljala je."Forks nikada i nije bio razlog. Bella je bila. Samo zato to se Bella preselila naFloridu,ne znai da...",Rosalie me prekinula...


44/143


45/143

Dosao je kraj. Suvise brzo. Kako je ovo moglo da se dogodi?Bela je bila mrtva.

Bio sam okruzen nistavilom.Moj svet je postao prazan. Moj zivot je bio gotov. Moje postojanje je bilo

nistavno. Moja namera je prestala da postoji. Nisam imao vise da zivim ni za sta.Zaista sam verovao da bol, mucenje i patnja koju sam osecao zbog ostavljanjaBelle je bila najgora zamisliva stvar. Porazavajuce sam gresio. Ne postoji nistauporedivo sa ovim. Bilo je mucno i previse tesko. Nije bilo drugih reci da se opiseovo.

Potvrda da moja ljubav vise ne naseljava ovaj svet salje snimke bola do mesta umeni gde nikada ranije nisam osecao. Agonija je spalila moje telo - cepajuci mena delove. Osecao sam svoje srce da se lomi u hiljadu komada i nadao se da gdegod zavrse delovi, da ce biti sa mojom Bellom

Zeleo sam plakati. Osecao sam se neverovatno otupljeno i potpuno osuseno. Biosam potpuno paralizovam bolom koji cak nisam imao energije ni da izdrzimbezsuzno. Moja zemlja je prestala da se okrece. Vreme je prestalo da otkucava.Moj svet je nestao. Bio sam upisan u tamnu rupu gde nema nicega sem krivice ipatnje u kojoj sam boravio. Bio sam potopljen u ogromnu tugu. Kako je ovomoglo da se dogodi? Pitao sam sebe ponovo i ponovo.

Bella... mrtva. Zalosno mi je bilo misliti o te dve reci u istoj recenici. Da li jepocinila samoubistvo? Rosalie je rekla da je skocila sa litice. Bilo je ocigledno da

je namerno pokusala da eliminise samu sebe. Da li je to uradila zbog mene?

Imao sam jak osecaj krivice da je to zaista uradila zbog mog postupka. Pitao samse koliko sam je zaista povredio ostavljajuci je. Da li je snaga njene patnje biladovoljna ja sebi oduzme zivot?O, boze, sta sam joj uradio? Napustio sam Forks da zastitim Bellin krhki zivot, aliumesto toga sam je povredio vise nego sto sam verovao. Slomio sam je, takopotpuno da je pala sa ivice, bukvalno.

Bella.

Mrtva.

Otisla zauvek.

Pokojna. Nikada se nece vratiti. Moja slatka, neuskladjena, lomljiva Bella. Gorkoslatka secanja su me obuzela. Ona i ja zajedno. Njeno lice, njen dodir. Nikadavise necu imati sanse da vidim njeno prelepo lice opet. Kada je osvetljena sanjenim zadivljujucim osmehom - to me ispunjava radoscu. Kada je zajapurena odrumenila - zaustavljala mi je dah njena slatka krv ispod njene koze. Njen mekan


46/143

dodir slao je peckanje toplote kroz moje telo. Kada je razjasnila njenu ljubavprema meni, osetio sam da moje zaledjeno srce da ponovo kuca. Sve od toga jesada nestalo zauvek, izumrlo. Sada sam razumeo kako je to imati ljubav iizgubiti. Bol, ceznja i neodoljiva tuga bili su neopisivi. Ja sam voleo i izgubio onogdana kada sam napustio Bellu

Documents

Mlad Mesec Edvarova perspektiva