VLADAN DESNICAPROLJEE IVANA GALEBARoman je nastao po principu asocijacije.Slika kojih se sea junak.U romanu se sueljavaju dva plana: bolnika soba lica koja u nju dolaze protekli ivot junakaIntrospektivno posmatranje.Veliki broj likova (junaka) onako kako ih se junak sea.Ivan lei u bolesnikoj sobi i nie sjeanja. Tim bjegovima u prolost ispunjava svoje bolesnike dane. Saznajemo da je ivio s djedom i bakom u kui na moru iznad koje se uzdizala strma stijena. ivjele su s njima i dvije tete, neudate usjedjelice. Otac mu je umro rano, njega se ni ne sjea. Plovio je i umro od zapetljaja crijeva. itava oeva porodica bila je vezana uz more, mahom su svi bili pomorci. Djed je pak u prizemlju kue imao agenciju.Majka je bila lijepa ena i Ivan ju je neizmjerno volio. ekala je mua, a nakon njegove smrti noima je dugo, raspletene kose, gledala njegovu sliku. Umrla je od upale plua i tada se u Ivanu sve ispraznilo i izgubilo smisao. Tetke su bile usjedjelice po roenju, "po talentu". Tihe, utljive, neopazice su se kretale po kui, po svemu nezamjeene. Na kraju su otile u samostan i tu dokonale ivotni vijek. Stric, mlai brat oev prosijedio je svoj ivot bolestan, u kutu sobe. "poput stabljike filodendrona". Dalekozorom je gledao kretanje brodova - toliko o njegovoj pomorskoj karijeri. Bio je pedantan po prirodi, a umro je od neke udne bolesti.Ivan se vraa u sadanjost. Openito e itav roman biti ispreplitanje sadanjosti u bolnici i Ivanovih sjeanja iz prolosti. Voen time, Ivan u romanu kreira vlastito vrijeme, psiholoko. A to je bitna odrednica modernog romana. Sve se dogaa onako kako je u njegovoj svijesti, nema kronologije. U bolnici ga obilazi doktor i saznajemo da je Ivan virtuoz violine i da je nesretnim sluajem, na izletu iznakazio ruku i onesposobio se za daljnju karijeru. Nije podnosio nikoga u sobi, elio je biti sam.Ponovo sjeanje na blagavaonicu u kui, slikarija na stropu i djedovih domijenaka s gradskim vjenicima. Ivan je satima uao na stepenicama, promatrao ih i sluao njihova umovanja. Dadilja koju je imao u djetinjstvu bila je priprosta ena sa planine, dugo je i poslije ostala kod njih, zvao ju je "babom". Ponekad joj je dolazio mu s brda, "gortak". Ona bi bila sretna, ali sva rasijana. Ivan je prema njemu osjeao suparniku mrnju. Baba se znala nositi s Ivanovim nemirima, ona mu je u onoj zakljuanoj sobi na katu stvorila Buka - izmiljenog lika sasvim nalik Ivanu. Ivan je senzibilan djeak, nosi u sebi nemire pred prolaznou i ima potrebu raskinuti granice realnog.Razmilja o smrti - smrt znai kataklizmu. Djeji mozak je ne moe percipirati. Kad netko sklopi oi, bez njega se moe. Ali JA, ako JA sklopim oi sve nestaje. Smrt = NE JA.Lutajui tavanom u svojim djeakim danima pronaao je violinu bakina brata i tu se rodila njegova ljubav prema umjetnosti i umjetnost sama. Nikad nije previe vjerovao u neki talent. ak je i nesreu smatrao zgodnom istinom da je prekinut njegov razvojni put. Osobno je smatrao da bi i bez njegove nesree dotle dogurao. Nije mogao vie dati u muzici, bio je to njegov vrhunac. Priznao je to samom sebi i nije mu se svialo.Ponovo bolnica - dan za posjete. Nedjelja je miran, mrtav, zgusnut dan. Ponekad poeli da se neto razbije, jer nedjelja nema zvuka. Nedjelja priziva sjeanje na cipelara Egidija. On je nedjeljom svirao tromblon, no da ne bi remetio mir i djedov san, zapoinjao je u 16 sati i to bi znailo da se prekida ona teka nedjeljna tiina. "Mrtvo, bezmjerno vrijeme."Postoji vie vrsta ljepota, a najbolja je ona iskamena, tekom mukom stvorena ljepota, gdje su svi drugi u obitelji runi u korist te jedne osobe. Takva je bila Egidijeva ki Kalpurnija. Takva je bila i Ivanova djevojka iz gimnazijskih dana (sestra joj je imala vodenu glavu). A takva je i njegova bolniarka.Razmilja potom o ivotu i smrti. eli umrijeti u sunanom danu. Svaki ovjek ima uroenu potrebu za svjetlou. Smrt je mrana, bespojavna. Pa potom religija - svako ima svog Boga, neku svoju Mamu Jumbu (kao plemena) i njoj se zahvaljuju, klanjaju, njoj pripisuju udesna djela, velike podvige bez obzira to tu nema "objektivne istine", to su sve to "imere". No, bez religije bi narodi proli nezapaeno i ne ostavivi za sobom nita. "Pa to onda ako Mama Jumba objektivno ne postoji?" Ivan uspostavlja razliku izmeu objektivne i fiktivne istine. Ponekad je bolja fikcija jer je objektivna istina preteka i prebolna. Pa ako ne teti, zato ju oduzimati kad moe mnogo pomoi!?Ponovo bijeg u prolost - prisjea se dolaska talijanske kazaline druine u njihovo mjesto. Ostali su tu itave zime posve siromani i bez novaca, na poslijetku su ih gradske vlasti odluile poslati u Italiju. Oni su iz zahvalnosti organizirali jednu predstavu. Sa njima je pola i Egidijeva ki Kalpurnija. Otac joj je elio da se posveti umjetnosti. Nikad se vie nisu sreli, a esto ju je zamiljao to radi i kako izgleda.Saznajemo da Ivan lei u bolnici svog rodnog mjesta, no ne otkriva to nikome, ni bolniarki koja ga neumorno izvjetava o svim dogaanjima u gradu. Dok ona avrlja, izlaze mu pred oi svi detalji posljednjih dogaanja. Nakon njegove nesree putovanje je prekinuto, iskrcali su ga iz brodice i prenijeli u bolnicu. Postavlja joj zaobilazno pitanja o uitelju violine koji ivi u tom mjestu, no ona o tome nita ne zna. Uitelj je bio smuen ovjek, oenjen energinom, kretavom enom i imao je troje djece. U kui je vjeito vladao nered, a uitelj je prije svakog svitanja dugo natimavao violinu. Volio je Ivana i osjeao da u njemu postoji "ono neto". Nitko nije bio sretniji od njega kad je Ivan postao slavan. Nakon njegove smrti poslao je Ivan udovici telegram pun iskrene, duboke zahvalnosti.U koli je u poetku bio pod patronatom fra Anela kojeg je na odmoru drao za ruku. Potom je stekao najboljeg prijatelja, svog dvojnika Ivana i sve su zajedno radili. Ivan je imao ogroman utjecaj na njegovo miljenje. Kasnije se otrgnuo podpadanju pod tui utjecaj i bio "ono to jesi". Ta pomirdba sa samim sobom svojstvo je zrelih godina. Neto kasnije, savezu dvaju Ivana pristupio je Mato. On je s njihova prijatelja Petra skinuo svaku pomisao na nadimak Glavonja. Bio je olienje odraslog, ozbiljnog ovjeka u tijelu djeaka. ak se i sam Petar do tada na ceduljicama potpisivao konspirativno. Njih su etvorica do mature bili najbolji prijatelji. Mi smo determinirani djetinjstvom i dogaajima iz djetinjstva. Postoje trenuci koji se ureu u pamenje i koje nikad ne zaboravljamo, usprkos injenici da ne znamo gdje smo odloili naoale, knjigu ili kljueve..."Gorak okus mladosti u ustima. Razdoblje na koje se njamanje rado navraa moja spontana misao. Doba raspaljenog osjeanja sebe, doba kad i asteniki tipovi imaju svoj trenutak razigrane vitalnosti. Iz dna mlade zvijeri provaljuju naboji samosvijesti u stravinim oblicima egotizma." Nakon prve godine muzike akademije djed je konano pognuo glavu i pomirio se sa sablanjivom injenicom da Ivan nee na more. Imao je ve tada iza sebe nekoliko mjeseci odleanih u plunom sanatoriju, ta mu je injenica donijela prevagu u ratovanju s djedom. "... i posljednji izdanak obitelji odlazi da bi se posvetio tom ciganskom zanatu.""to je ustvari ljubav? Naprosto omjer psihikih snaga izmeu dvaju pripadnika suprotnih spolova!" Saznajemo da je odravao vezu s Egidievom najmlaom kerkom Aldom, tog posljednjeg ljeta u mjestu. Nije osjeao ljubav i odluio je otii, nou, kradomice. Pisao je Aldi o skorom povratku, no ona umire, prekinuvi si ivot i trudnou. Nakon toga iz pisama saznaje da mu umire baka, potom djed i da mu ostavtinom ne ostaje nita. Trebalo mu je est mjeseci da preboli Aldu.Ponovo bolnica. Posjet obitelji njegovu susjedu u sobi preko puta. Dolazak novim automobilom, razgovor koji lii na parodiju uobiajenih bolnikih posjeta. Ivan otkriva potrebu za pisanjem. "Potreba za pisanjem zna se javiti kao popratna pojava date ivotne dobi. Najee kao pubertetska ili klimakterijska pojava."Susreti s kolegama iz kole. Svi su bili mirni, sreeni, "pogaeni ljudi". Hvalili su se djecom, unucima ... a njemu je sve to bilo dozlaboga tuno. Najtunija je bila njihova srea pored te tuge. Jo im je preostalo da umru. "ovjek se raa s vokacijom boema, kao i za bilo to drugo.." Oni su se hvalili uvjeravajui sami sebe. "Svakodnevna gimnastika samouvjeravanja." Imali su potovanja prema samima sebi. Ivan nije, on je ostao "per tu" sa samim sobom. Oni su bili istrajni, Ivan nije bio istrajan ni u emu, pa ni u mrnji, nakon nekog vremena bi ga zamarala.Zbog posla je jednom otiao u unutranjost, u mjesto gdje je ivio drugi Ivan. Susret i druenje je bilo mnogo mlanije no to je Ivan oekivao. Pravdali su se jedan drugom: strasti i elje gimnazijskih dana proli su ih. Meu njima je vladalo neko nepovjerenje, ak napetost. Kad je to ispriao Mati, on je rekao: Ivan ti zavidi na tome to ti njemu ne zavidi. ovjeku je uroena kompetencija i ne bira suparnike. Nastojao je biti paljiv prema Ivanu i odnosi su se polako normalizirali ali sve je bilo drugaije.Ivan razvija teoriju o umjetnosti: umjetnost poinje tamo gdje prestaje sujeta, kad je ovjek osloboen svih osobnih stega i predrasuda. Veliki umjetnik je i velik ovjek: sjedinjuje um, duh i talenat.General koji je doveden u bolnicu ima rak. "Ni primjercima iznad prosjene ljudske mjere nije nepoznata smrt." Dobro je da je tako. Obian, mali ovjek je uvjeren da je samo on pred smru slab, no i vlastodrci koji jednim potpisom nareuju tucete tuih smrti, jednako su slabi, nemoni i goli pred smru. Razmilja o odnosu narod - vlast. im se vlast, premda iz naroda, osovi na svoje noge, ovjek ju smjesta osujeti kao neto vanjsko, tue i uvijek je tako. ovjeku preostaje da ostane indiferentan zbog svojih osobnih interesa, da se ne uplie ni u to.PRIA O ROMANU KREZUBOGKrezubi je Ivanu jednog kinog bolnikog poslijepodneva iznio svoju skicu fantastinog romana. Tema je Athanatik. To je novi lijek protiv raka koji je unaprijedio ovjeanstvo, no pomutnja je bila ogromna. Athanatik se vercao ilegalno, pojavljivala se ak i sterilna voda u ampulama, pa su financi - ljudi u zelenom koji su pravili reda i bili brojniji od vojske, bili zadueni provesti red, no svi su se potkupljivali ampulama. I roman e kao i svi pravi romani zavriti tragino, jer se to ita. Happy end je jeftina stvar za sitne due i mala vremena. S tim lijekom se svijet podjelio na smrtne i besmrtne. Zapoele su revolucije, smrtni bi besmrtnoj leini pobono sisali krv na ulici. Tada se pojavila potreba da se Athanatik uniti jer bi bilo vie "simultanih ovjeanstava". Ljudi su vikali:"Vratite nam rak, vratite nam smrt!"KRAJOvom umetnutom priom otvara se u romanu jo jedno pitanje: je li zlo uvijek zlo ili ponekad moe biti i dobro. To e pitanje kasnije postaviti kao temelj svog djela Pavao Pavlii u Koraljnim vratima.Ivan je bio oenjen Dolores. Ona je bila realnija, nosila je spremno njegove strahove, lutanja, nasljednosti i uvijek bi govorila "kad se sredimo", "kad se smirimo". On je stalno putovao, u razgovorima je bio iskren i te bi iskrenosti nju rastuile, opteretile. Ivan je stalno putovao i sve saznajemo iz pisama, on nije direktan sudionik njihova braka. itao bi u pismima kako Maja raste, lijepo napreduje na klaviru, ima psia Lera, hoe li se ikad vie njih tri skupiti na jednom mjestu... Dolores je naslijedila malu vilu i destileriju u primorskom gradiu i on je vjerovao da e se tamo konano skrasiti. No, nakon jednog izleta, vratili su se na zgarite, plamen iz destilerije sve je zahvatio. Ukrcali su se u koiju i krenuli k Petru u samostan, u Zelenik. S Petrom je dugo u no razgovarao o ivotu u mjestu nakon Ivanova odlaska, o srozavanju porodice, smrti tetaka. Tri mjeseca nakon poara Ivan je odvrljao, a nedugo nakon toga uslijedio je raskid s Dolores. "Ako ovjek nije toliko jak da ne grijei, moe i mora biti toliko jak da svoju krivicu nezamueno uoava i da je bez sustezanja priznaje." Osjeao je zahvalnost prema njoj, kao prema nikom drugom, osjeao je i krivicu. Kad je primio vijest o njezinoj smrti, osjetio se osloboenim krivice.Bolnica - osjea se bolje. Razmilja o skladu i suodnosu duha i tijela. Mora imati volje, mora htjeti ozdraviti. To dvoje nosi meusobni sklad. Bolniarka mu je donijela violinu, dri je ispod kreveta i ui malog, slijepog djeaka svirati. Glas s hodnika bolnice povue ga u prolost. Odmah ga je prepoznao. Bila je solidna pijanistica i postala Ivanov menager, a kad se razbolio bila je uz njegovu postelju. "Najgora ena je ena dobrotvor." Erna je bila ambiciozna i bezrezervno se davala u svemu to je radila. ivjeli su zajedno neko vrijeme (dvije godine je bio njegov maksimum). U poetku je bio zaljubljen, a potom ga je prolo i elio je da ona ode. I najzad su se rastali: on je bio sit njezina dobroinstva, a ona njegove zahvalnosti.Sjeanje na Maju. Umrla je u Italiji od neizljeive bolesti. I tek kada je izgubio ker, Ivan je shvatio koliko nepovratno moe biti sam. Nakon njene smrti odluio se na lutanje, besciljno lutanje mjestima. Osjetio je potrebu da krene u rodno mjesto, no "nostalgija za mjestima je nostalgija za jednim nestalim vremenom i jednim nestalim JA u njemu." U kui u kojoj je roen postojala je zakljuana soba sa svim obiteljskim stvarima. Stare sitnice doimale su se mrtvima i on nije osjeao neikakvu evokaciju prolosti. Svijet je zatrpan prolou. Budunost pripada onima koji nemaju prolosti.ovjek je djeljiv na volju ili osjetljivost i fantaziju. Volja je svojstvena jakim ljudima, voama, ali oni nisu pjesnici. Pjesnici nose osjetljivost i fantaziju. "Potpuno se predati umjetnosti znai neto kiao zavjet siromatva: odreku od volje i njenih postignua." ovjek ima i dnevnu potrebu za samoom. Mora imati, jer sve kljune stvari, prijelomne stvari u sebi rijeava sam. I najzad umire sam.U sobu je dobio susjeda. Mrkog, nabusitog studenta agronomije pretuenog nakon nekih demonstracija. Pod paskom andara je doveden u bolnicu. Ne eli razgovarati, nosi u sebi svoju ideju, misao kao jedinu na svijetu. Spreman je umrijeti za svoj cilj. Ivan trai nain da mu pristupi. No, na kraju Radivoje odlazi, Ivanu bi ao.Ivanu se stanje pogorava, morat e ponovo na operaciju. Saznao je od bolniarke da je Radivoje uhapen na prijavu apotekara koji je na silu od njegova oca htio kupiti perivoj. Bio je to drugi Ivan i njegov perivoj suptropske vegetacije u Luikama. Par dana nakon toga Radivoj je doneen na obdukciju.Ivan mora na operaciju. Nakon operacije slijede sporadina sjeanja, prizivanja k svijesti, razmiljanja o vjenosti, trajanju ... misli mu se sapliu ... Ivan izlazi iz bolnice. Proljee je, jo jedno u nizu. Promatra ljude koji urno idu svojim poslom i razmilja - emu urba, zato, ta prije ili poslije svi emo kraju. Uiva u prirodi oko sebe u malim stvarima. U stvarima je jedna luda zbrka i jedna mudra harmonija, jedan pijani besporedak i jedan dublji smisao. Kome je dano da to spozna, dobro je proivio svoj vijek. Taj je obiao itav svoj krug.Kraj knjige: "Ne znam. Osjeam samo da nema stvarnijeg doba od toga: mir s radou, s bolom - i preplavljenost suncem."Mea Selimovi - Dervi i smrtOvo je pria o pokuajima dervia Ahmeda Nurudina, ejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u Bosni, da spasi brata koji je nepravedno zatvoren. ejh odlazi kadinici, kadiji, muselimu i muftiji, ali svaki se put suoava ili sa potpunom ravnodunou prema sudbini svog brata ili sa prijetnjom da e nastradati nastavi li sa istragom. Na kraju saznaje da mu je brat pogubljen. Vjera u otomanski sustav vlasti, koja je u Ahmedu postupno slabila tijekom susreta s lokalnim glaveinama, potpuno je razorena i on priprema pobunu. Kadiju ubijaju, muselim bjei, a Ahmed postaje novi kadija. No, pod utjecajem ukorijenjenih pravila i postupaka onih koji su na vlasti (koristei se pijunima i dounicima), i on polako postaje isti kao i njegov prethodnik. Neprilagodljivi i dogmatini dervi nije u stanju zadrati vlast i na kraju romana eka da ga odvedu u zatvor gdje e biti zadavljen kao i njegov brat.Knjievni rod i vrsta djela- epika, povijesni romanVrijeme radnje- za vrijeme Otomanske vladavineMjesto radnje- BosnaLikoviAhmed Nerudin, dervi- etrdeset mi je godina, runo doba: ovjek je jo mlad da bi imao elja, a ve star da ih ostvaruje. ejh sam tekije mevlevijskog reda, najbrojnijeg i najistijeg, a tekija u kojoj ivim nalazi se na izlasku iz kasabe, meu crnim i surim gudurama to zaklanjaju irinu neba...Dvadeset godina sam dervi, a malim djetetom sam poao u kolu, i ne znam nita izvan onoga to su htjeli da me naue. Uili su me da sluam, da trpim, da ivim za vjeru. Boljih od mene je bilo, vjernijih nema mnogo. Imao sam porodicu, ivjela je svojim ivotom, moja po krvi i dalekom sjeanju, po djetinjstvu koje cijelog ivota zatrpavam, varajui se da je mrtva, moja je tako treba da bude, volio sam tu ljubav bez dodira i koristi, iako je zato bila i hladna.Gradei ovaj glavni lik u romanuDervi i smrt,Mea Selimovije itaocu dao umjetniku viziju ovjeka, tj. pojedinca u svijetu. Uspio je da nam prikae odnos pojedinca i vlasti, da nas uvrsti u uvjerenju kako je mnogo apsurdnog u svemu to nas odreuje: sluaj, strah, samoa, oaj, sile koje su iznad naih moi, naa sputanost i ogranienost da ovladamo tim silama, stalno raspinjanje izmeu onoga to inimo i pto bismo eljeli biti i na kraju smrt. Mnogo je ta u ivotu zbog ega bi ovjek mogao da izgubi vjeru u sve postojee i da prosto izludi ili pak da zakorai u tragediju. A da se to ne bi desilo, ovjek mora da nae neku taku oslonca - u Bogu, u nekoj ideji, u nekom injenju, u sebi.Hasan- Na konju ispred delepa jahao je Hasan, u crvenoj kabanici, upravan, vedar, jedini on miran i nasmijan u toj guvi... Sjedio je sa hafiz - Muhamedom, u ardaku, iznad rijeke, u plavom mintanu, podiane mekane brade, jagom namirisan, svje, nasmijeen...Hasan je nada i svjetlost, jedan od pravih naina da ovjek opstane u ovome svijetu surovosti, da pri tome ne bude na gubitku. On je sasvim drugaiji od Ahmeda Nurudina. O mijenja zanimanja, mjesta, ljude; uvijek nekud ide, pa se opet vraa, stalno nosei neku svjeinu ivota. Ona je u njemu, ali je i bezbrian, irok i neomeen u svemu. Njegovo geslo je: ovjek nije drvo i vezanost je njegova nesrea. Od te "vezanosti" ili nesree boluje Ahmed Nurudin. Zato je vezivanje ili ukorjenjivanje za jedno mjesto nesrea? Zato to nas ono uvijek svodi na jedan prostor, na susrete sa istim ljudima; to u nama pokree zavisti, sumnje, ogovaranja, pokree na netrepeljivost i zlo, jer uvijek je neko nekome na nianu. Rije je o psiholokoj tjeskobi i psiholokom zamoru koji dolazi sa ponavljanjem istih ljudi, istih pria... Uvijek je sve isto. Hasan je to shvatio i zato od toga bjei, naroito ako je rije o kasabi, o malom mjestu u kome svako poznaje svakog.Ishak, bjegunac- Njegov glas se uje drukije nego ostali, dublji je i mukiji, njegova molitva nije molba ve zahtjev, oi su mu otre, pokreti gipki, ime mu je Ishak, zovem ga tako jer je tu i jer mu ne znam ime, a treba da znam. A njegov glas je miran, ak nije ni srdit, inilo mi se da zvui gotovo veselo, podsmjeljivo izazovno, da ne odgovara ni nabusito ni ponizno ve ravnoduno, kao da je iznad svega to se deava, kao da zna neto to ga ini sigurnim.Mula - Jusuf- Onda je siao Mula - Jusuf. Klepet njegovih nanula je spor, suvie odmjeren za njegovo bujno zdravlje, on svome dranju poklanja vie panje nego ijedan od nas, jer ima vie da krije. Nisam vjerovao toj smirenosti, liila je na la, na neprirodnost, sa njegovim rumenim licem i njegovih svjeih dvadeset pet godina.O djeluDervi i smrtje povijesni roman sa suvremenom tematikom. U njemu se pojavljuje problem sukoba pojedinca s vremenom u kojem ivi.Osim psiholoke problematike, u romanu su izraena i mnoga filozofska pitanja vezana uz ljudski ivot, drutvo i politiku, a takoer je izloena i analiza drutvenog i politikog stanja u Bosni za vrijeme Osmanskog Carstva. Slinu tematiku ima i Selimoviev roman Tvrava objavljen 1970.Ovo je pria o pokuajima dervia Ahmeda Nurudina, ejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u Bosni, da spasi brata koji je nepravedno zatvoren. ejh odlazi kadinici, kadiji, muselimu i muftiji, ali svaki se put suoava ili sa potpunom ravnodunou prema sudbini svog brata ili sa prijetnjom da e nastradati nastavi li sa istragom.Na kraju saznaje da mu je brat pogubljen. Vjera u otomanski sustav vlasti, koja je u Ahmedu postupno slabila tijekom susreta s lokalnim glaveinama, potpuno je razorena i on priprema pobunu. Kadiju ubijaju, muselim bjei, a Ahmed postaje novi kadija. No, pod utjecajem ukorijenjenih pravila i postupaka onih koji su na vlasti (koristei se pijunima i dounicima), i on polako postaje isti kao i njegov prethodnik. Neprilagodljivi i dogmatini dervi nije u stanju zadrati vlast i na kraju romana eka da ga odvedu u zatvor gdje e biti zadavljen kao i njegov brat.- Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objanjavati ni traiti joj razlog.- ivi nita ne znaju. Pouite me, mrtvi, kako se moe umrijeti bez straha, ili bez uasa.- Nije ovjek ono to misli, ve ono to ini.- Kad bi Bog kanjavao za svako uinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo nijedno ivo bie.- Svako osjea strah pred onim to ga eka...- Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za to znamo da e nas stii. Izuzetka nema, ni iznenaenja, svi putevi vode do nje...- Svi idemo od jedne obale do druge, po tankom konopu svoje ivotne staze, i svakome se zna kraj, razlike nema.- Pravda je pravo da uinimo ono to mislimo da treba.- A samo Bog zna svaiju krivicu, ljudi ne znaju.- Jer je najprei onaj kome je najtee.- Uvijek svi znaju za nesreu i zlo, samo dobro ostaje skriveno.- ena je uvijek zanimljiva kad je zaljubljena, tada je pametnija, odlunija, ljupkija nego ikad.- Dobri ljudi su srea na ovome svijetu.- Kad vidi da mlad ovjek stremi u nebo, uhvati ga za nogu i svuci na zemlju.Mea Selimovi - Dervi i smrtOvo djelo je bogato priguenom emocionalnou, sumranim iskazima o ljudskoj sudbini, atmosferom koju je teko jednoznano opisati i koja oscilira izmeu smirenosti u prihvaanju sudbine i bunta protiv neljudskih okolnosti te referencijama na povijesni usud Bonjaka muslimana (ovo se odnosi i na njegov drugi roman "Tvravu").Fabula po poglavljima1.poglavlje.U prvom djelu se upoznajemo sa samim likom ejha Ahmeda Nurudina, te njegova ivota. Upoznajemo se sa njegovom potresnom priom, govori nam zato ovo pie, opisuje nemir koji se u njemu dogaa, a sve zbog svoga brata koji se nalazi u tamnici.2.poglavljeU drugom djelu poinje sa radnjom, Ahmed Nurudin odlazi kod kadijine ene, Hasanove sestre, gdje se nada da e zatei bolesnika sa kojim treba razgovarati, ali zatie upravo nju, opisuje njene ruke, nju kao enu, bori se sa svojim strastima i govori nam o smrti. Sa Hasanovom sestrom govori o Hasanu, ali zaboravlja da kae neto o svome bratu, te misli da je propustio veliku priliku za spas svoga brata.

3.pogavljeU treem poglavlju dervi Ahmed Nurudin nam opisuje situaciju koju zatie na ulicama svoje kasabe, ljudi slave urevdan, a to u njemu izaziva nemir, on nema razloga za slavlje, a i to su paganski obiaji. U njemu to budi jo veu tugu i jo vie misli o svome bratu.4.poglavljeU ovom poglavlju se pojavljuje jedan novi lik, takozvani Ishak. Bjegunac koji je bjeao od vlasti i pobjegao u dvorite tekije, jedini koji ga je vidio bio je Ahmed Nurudin jer nije mogao da spava, na prvi mah odluuje da nita ne govori da sakrije bjegunca, meutim ujutro govori Mula Jusufu ta se desilo, ali kasno jer je bjegunac ve pobjegao. U ovom djelu on daje ovom bjeguncu ime Ishak, idealizuje ga i kroz cijeli roman govori o njemu, a poinje i da mu se privia.5.poglavljeU petom poglavlju saznajemo mnogo vie o cijeloj radnji. Naime prvenstveno Ahmed govori sa svojim ocem koji je doao iz drugog grada kako bi saznao ta se desilo sa njegovim sinom, Ahmed opisuje njihov donos, nakon toga on odlazi i do muselima kako bi razgovarao sa njim i kako bi saznao neto vie o uhienju njegova brata, ali ne saznaje nita, zavrava se katasrofalno ovaj razgovor. Ahmed razoaran sree Hasana koji se tek vratio sa puta i pria mu zato je njegov brat uhapen, Naime njegov brat Harun je bio pisar pronaao je tajne dokumente i znao je previe pa su ga uhapsili. To u Ahmedu budi jo vei nemir, tugu, pa mu Hasan predlae da odu do tvrave i oslobode Haruna, ali Ahmed ne eli vjeruje u ravdu, vjeruje da njegov brat nije kriv i da e ga pustiti.6.poglavljeU 6. Djelu nastavlja se dijalog izmeu Hasana i Ahmeda, Hasan nagovara Ahmeda da oslobode Haruna, Ahmed ne eli, i dalje vjeruje u pravdu. U tom razgovoru govore i o Zejni i njenom muu i ljubavniku, tu Ahmed razmilja o ivotu, o hrabrosti, razgovara sa Hasanom. Hasan predlae i drugi prijedlog Ahmedu, on obeava da e se odrei svoga nasljea ako oslobode Haruna, nudi svoju imovinu. Ahmed se uzda u Boiju volju, ali ipak odluuje da posjeti kadiju i govori mu taj prijedlog, kadija to odbija, poraava ga, to Ahmedu jako teko pada.7.poglavljeU ovom poglavlju Ahmed Nurudin ee tekijom i sree nekog nepoznatog ovjeka koji mu prijeti, govori mu da odustane od traganja za bartom jer bi i on mogao nasdradati. Odlazi kod muftije, s namjerom da moli muftiju za brata i tu sree Kara Zaima, starog junaka, a sada sjenu koja ivi samo od uspomena. Ulazi kod Muftije razgovara sa njim u nadi da e dobiti vie informacija i da e mu muftija pomoi, ali uzalodno.8.poglavljeU osmom poglavlju dolazi do preokrtea, Ahmed Nurudin se vraa u tekiju i od hafiz Muhameda saznaje da je Harun ubijen, ubijen i to prije tri dana a da Ahmed nije ni znao. Ahmed totalno skrhan nakon molitve u damiji, dri ders, govor koji je bio jako potresan prisutnim ljudima, cijela tekija je bila prisutna, govori o ivotu, prolaznosti ivota.9.poglavljeU ovom poglavlju se sve okree protiv Ahmeda, dok se vraa u tekiju etvorica sjemena ga hvataju i ubiju ga od batina, poalju ga u tvravu gdje provodi nekoliko dana, ne precizira ali najvjerovatnije desetak dana, tu upoznaje straara, emala, govori o ivotu i smrti, oekuje ko e doi po njega da ga oslobodi, jer ipak je on ejh uticajan ovjek, ali niko ne dolazi. Prebacuju ga u drugu eliju, u toj eliji je Ishak, razgovara sa njim, Nakon toga ga putaju, on i dalje trai Ishaka eli da mu pomogne, ali oito je on jedini koji vidi Ishaka i zna da on postoji (Ahmed ludi).Ovim poglavljem se zavrava prvi dio romana.10.poglavljeDeseto poglavlje poinje tako to Ahmed govori o svojim dogaajima u vosjci, pria kako je u vosjci bila jedna ena, koja je bila prostitutka, zadovoljavala je vojnike koji su bili daleko od ena. Meutim nju su ubili jer je bila sa neprijateljskim vojnicima, njen sin ostao je sam, Ahmed se saalio i poveo ga sa sobom, kasnije ga je pronaao i doveo u tekiju, to je Mula Jusuf. Ahmed govori o tome kako je to bio veseo djeak, ali se najednom promjenio, postao je mrzovoljan, nedrutven. U razgovoru sa Hasanom, on ga navodi da razmisli malo o Mula-Jusufu, zato je postao takav, ta ga je nagnalo na to, Ahmed ispituje hafiz muhameda i on mu otkriva da je viao Mula Jusufa oko kadijine kue, tada Ahmed shvata da je Mula Jusuf izdao njegovog brata i da je on bio kadijin dounik, on je kriv za harunovu smrt. Mula Jusuf trai Ahmedov oprost ali Ahmed ne eli da uje. Mula Jusuf pokuava da se ubije zbog toga.11.poglavljeU ovom poglavlju Ahmed poinje da osjea ogromnu mrnju, ljut je na svakoga, odlazi nosi hranu ljudima u tvravu i na taj hrani svoju duu, pokuava da pomogne drugima da zaboravi na brata ali ne uspijeva.12.poglavljeU ovom poglavlju mu doputaju da sahrani svoga brata u dvorptu tekije, da ga prense iz tvrave, zbog toga ga ljudi cijene, dive mu se.13.poglavljeJe u potpunosti posveeno Hasanu. Hasan se pomirio s ocem, prenio ga u svoju kuu, brinuo se o njemu i oni su pronali izgubljenu ljubav. Starac je ivnuo. Hasan je mladia iz onog neobinog ljubavnog trokuta poslao na drugi posao pod uvjetom da vie nikad ne prie Zejni. Tu kreu najljepi dani prijateljstva s Hasanom. Uskoro Hasan kree na put. Ahmed tu zapoinje priu o Hasanu: kolujui se u Carigradu, upoznao je Dubrovkinju i njezina mua i sprijateljio se s njima sretan to uje domau rije. Ostavlja kole i odlazi s njima za Dubrovnik zbog nje. Zaljubljen je u nju i ona u njega, no dovoljno je obzirna da ne povrijedi mua. Strast ga razara i on iz Dubrovnika nesretan dolazi kui, eni se i rastaje za godinu dana, ivi elepijskim ivotom, troi i rasipa i tada ga je otac skoro razbatinio. Na kraju poglavlja on odapinje strijelu poinje osveta"14i15.poglavljeAhmedu u tekiju dolazi Osman-beg s vojskom, od njega saznaje da je sin hadi-Sinaudina postao carski silahdar (oruar na sultanovu dvoru). Bila je no i on nije otiao saopiti hadi sretnu vijest, no ujutro su mu planovi bili drugaiji. Iskoristio je Mulu-Jusufa da porui kadiji da je hadi-Sinaudin kriv to su iz tvrave pobjegli neki Posavci. Istovremeno je poslao po tataru pismo u Carigrad sinu da mu je otac zatvoren. Skovao je zavjeru. No, kasaba se pobunila prije no to je sin iz Carigrada mogao neto uiniti, jer je hadi-Sinaudin bio dobrotvor. Revolucionarno su oslobodili hadi-Sinaudina, ubili kadiju, a muselima nagnali u bijeg. Tu poinje novi preokret.16.poglavljeAhmed je postao novi kadija. Prolo je par mjeseci, dola je zima. Prethodni muselim bio je udavljen, a novi je savijao kimu kako je trebalo guverneru. Hasanova sestra je ekala dijete, udovica. Ahmed joj nudi ruku, no ona odbija. Posavina koja je spaljena i ogoljena privlai Hasana i on kupuje zemlju.No, Piri-Vojvoda (novi lik) pronalazi pismo dubrovakog trgovca koji je s Hasanom dobar, u kojem je ocrnjena bosanska vlast. Krivi su Ahmed i Hasan jer su dopustili da trgovac pobjegne. Hasan se uspjeno brani, no stie guvernerova zapovijed da se Hasan uhapsi. Ahmed to mora potpisati, u protivnom e tuba protiv njega ii u Carigrad. Tjeraju ga da optui svog najboljeg druga Hasana, Mula Jusuf ga sprijeava da obavjesti Hasana da mu se sprema hapenje,, zapravo on stvara situaciju kao da je Ahmed spasio Hasana. Sutradan saznaje da je Hasan "predan sejmenima", da je nalog odnio Mula-Jusuf i da je Hasan na putu za Travnik. Otiao je i Mula-Jusuf, to je pripisano Ahmedu. Kara Zaim ga obavjetava da e zbog ovih greaka biti sproveden i ubijen. Ima vremena da pobjegne, no ne eli. Slijedi susret s mladiem iz njegova sela i saznajemo da je majka mladia bila prva i jedina ljubav Ahmedova, da su je roditelji udali prije no to se on vratio kui, da je mladi moda njegov i da je zbog te ljubavi postao dervi. Roman zavrava citatom iz Kur'ana kojim je i poeo ovaj roman: "Pozivam za svjedoka vrijeme, poetak i svretak svega da je svaki ovjek uvijek na gubitku."Karakterizacija glavnih likovaAhmed Nurudin- ejh tekije, svijetlo vjere - na poetku je naivni dervi koji veruje u ljudsko potenje i pravedni poredak u svijetu. U pitanju je izrazito kontemplativan karakter, zatvoren i nesretan ovjek koji je duboko potisnuo sve svoje line probleme. Na iskustvo ejha Ahmeda Nurudina izbijeglog sa pozornice ivota se ne moe raunati, pa zato sa njim, kao to kae njegov prijatelj Hasan, treba razgovarati kao sa djetetom. To je polazna pozicija, dok se na kraju iskustvo biveg dervia radikalno mijenja jer e i on iveti u sivjetu. Kada stekne vlast, morae da iznutra upozna drutveni mehanizam sa kojim je u prvi mah doao u sukob. (Kada mu zatvore brata, bez krivice, i dalje pokuava da odbrani svoja naela, pa se ne odluuje na akciju. Nakon to brata i ubiju, njega ponize i takoe zatvore - odluuje se na osvetu.) Na kraju romana, kao novi kadija, postaje dio tog poretka, pa ponovo osijea potrebu da ga brani. Potinjava mu se donosei odluke i presuujui.Djetinju naivnost i pobono uverenje kako je via promisao odredila tokove sudbine, tragini junak Mee Selimovia izgubio je u odluci da se po svaku cijenu osveti zbog bratovljeve smrti. Napustivi okrilje vere, dervi e pod pritiskom porodine tragedije pomisliti da ne postoji pravda mimo ovekovog staranja za nju. Ali ako pravda nije zagarantovana kao vii princip, a istina se svede na interes, onda se obje gube. U igrama vlasti i vladanja, u kojima je privremeno imao nekog uspeha, Ahmed Nurudin je izgubljen. Te igre se ne vode prema principima istine i pravde, nego koristi i upotrebe nasilja. Da bi vladao, do ega mu je stalo kako bi se izborio za pravdu, Nurudin mora da ini nepravdu. Vlast unitava ono to bi morao da bude njen osnovni smisao. Zbog toga je Ahmed Nurudin izgubljen.Hasanje Nurudinov najbolji prijatelj, vidimo ga samo kroz njegove oi (kao i sve ostale likove). Ahmed Nurudin poetku ga smatra lakomislenim, povrnim mladiem, ali kasnije uvia da je pogreio, da je u pitanju jedna kompleksna linost jakog integriteta. Hasan je izazvao gnjev svoje porodice jer je napustio ansu da ima visok poloaj u drutvu. Njegovo shvatanje sree je drugaije od njihovog. Hasan je nosilac ideje slobode, isto kao i bjegunac kome je Nurudin dao ime Ishak.Harun, Nurudinov brat, bio je pisar u slubi kod kadije, stradao jer je video poverljiv dokument o zloinu vlasti.Karakterizacija sporednih likovaHasanova sestra - gramziva ljepotica koja eli da razbatini svog brata. Vano je zapamtiti sliku njenih ruku u sumrak, dervi e je kasnije pamtiti po njima.Kadija, Ajni-efendija, njen mu, je suv, ruan, tvrd ovjek sumnjivog potenja, koji odbija da pomogne Nurudinu.Hasanov otac je boleivi starac koji se, mada se ranije protivio svim sinovljevim odlukama i htio da ga razbatini, pred smrt miri s njim i udovoljava svakoj njegovoj elji.Mula Jusuf je mladi dervi, talentovani pisar. Runa uspomena o majci ga vezuje za Aheda Nurudina. Oni se boje jedan drugog.Hadi-Sinanudin, zlatar, ugledan je ovek u kasabi. Njegovo hapenje (koje je isplanirao Ahmed Nurudin) izaziva pobunu naroda protiv vlasti.Ali-hoda je lokalna luda koja svakome govori u lice ta misli. Jednom prilikom se pravio da ne vidi Nurudina, aludirajui na njegov moralni integritet. Ponovo ga je "vidio" kad je ovaj sahranio brata.Muselim - tipian predstavnik vlasti, prvi sa kojim je Nurudin razgovarao i molio ga za pomo bratu. Odgovor je bio poraavaju, da dervi line interese stavlja ispred optih, iako je tada bilo sasvim obrnuto.Muftija - naoko potpuno rasejan i nezainteresovan ovek koji se smrtno dosauje. Nurudin je morao da se igra praznim reima da bi privukao njegovu panju, opet bez ikakvog uspeha. U mislima ga naziva antiohijskom kozom.Dubrovani - brani par, Hasanovi prijatelji. Aludira se na ljubavnu (verovatno platonsku) vezu izmeu ene i Hasana. Mu je autor pisma u kom se u najgorem svetlu govori o vlasti, zbog ega je Hasan i odveden na sasluanje. To je i vrhunac kritike totalitarnog reima i korumpirane vlasti u ovom romanu.Odnos meu likovima- Odnosi meu likovima u ovome romanu su jako interesantni, svi su meusbno povezani i sudbine su im isprepletene. Pogledajmo odnos Ahmeda Nurudina i Mula Jusufa, Ahmed Nurudin ga je spasio, pomogao mu da bude to to jeste, a opet se ne podnose i na kraju Mula Jusuf bude poguban za Ahmeda Nurudina, odnosno za njegovo brata, on bude kriv za njegovu smrt. Sa druge strane imamo Ahmeda i Hasana, dvije puke usprotnosti, Hasan koji pije, hoda po bijelom svijetu u potrazi za zabavom i Ahmeda, pobonog ovjeka koji slui Bogu, ali opet i ako postaju najbolji prijatelji Ahmed na kraju bude kriv za njegovo hapenje, kako bi zatitio pravni poredak, rtvovao je svog prijatelja. Odnosi meu likovima su puni prevrata, i cijeli roman je proe dijalozima izmeu likova, sa jedne strane imamo ljude koji su na vlasti sa kojima se ne moe govoriti, koji ne ele da pomognu Ahmedu, a na kraju i sam Ahmed postaje jedan od njih.Ivo Andri - Prokleta avlijaProkleta avlijaje naziv za poznati carigradski zatvor, u koji je iz neopravdanih razloga dospeo fra Petar iz Bosne kojeg su poslali u Istanbul da obavi neke samostanske poslove. Dogodilo se da turske vlasti uhvate neko pismo upueno austrijskom internunciju u Carigradu, u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja je pala na fra Petra koji je bio jedini fratar na tome podruju. Zbog toga je uhapen i zatvoren u istrani zatvor poznat pod nazivom Prokleta avlija, gdje je ostao dva meseca dok ga nisu poslali dalje.Zima je. Prevladava samo jedna boja - bijela. U toj bjelini postoji samo jedna staza. Staza kojom je ila pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josi, mladi fra Rastislav... Popisuje se imovina fra Petra. To je veinom raznovrstan alat. Jo prije tri dana on je leao na tom krevetu, a sada ga vie nema. Najvie nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je esto priao dogaaje iz svog ivota. Najvie je priao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni duan. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojia i fra Petra poslala u Carigrad. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i sveenika iz Albanije koje je bilo upueno austrijskom internunciju u Carigrad. Pismonoa je pobjegao, a poto u Carigradu nije bilo drugih sveenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Dva mjeseca bio je pod istragom, a da ga nitko nije ni sasluao.Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito iliProkleta avlijakako ga zove narod. Ta avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila. Tu je bilo sitnih i krupnih prijestupnika. Od djeaka koji su sa "tanda" ukrali smokvu do viestrukih ubojica. Tu dolaze i tzv. "prolaznici" koji su upueni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz avlije odlaze kui ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno, golo dvorite bez trave i s dva tri krljava stabla. Po danu se zatvorenici etaju po dvoritu, a po noi odlaze u elije petnaest do trideset u jednu. Ali ni po noi nije mirno. Zatvorenici pjevaju, svata dovikuju i svaaju se te esto dolaze i novi. Po danu svi izlaze iz elija i stvaraju male skupove gdje priaju o raznim stvarima. Najvie se ljudi okuplja oko malog ovjeuljka Zaima koji je uvijek priao o enama i svojim mnogobrojnim vjenanjima. Neki su ga sluali, a drugi su odmahivali rukom i odlazili im bi on poeo priati.Sam poloaj Proklete avlije bio je udan jer se moglo vidjeti samo nebo, a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Obino je bilo lijepo vrijeme. Ali kad bi se nekad nebo naoblailo, poeo bi puhati juni vjetar donosei zadah trulei i smrad iz pristanita. Tada je ludilo bilo zarazno i svi, pa i najmirniji, postajali su razdraeni i ljuti. uvari su pokuavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraeni, ali bilo je nemogue uspostaviti red. Upravitelj zatvora bio je Latifaga zvan Karaoz (groteskna linost turskog kazalita sjenki). Otac mu je bio nastavnik u vojnoj koli. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku, ali odjednom se promijenio, ak i fiziki. Napustio je kolu i poeo se druiti sa raznim varalicama i kockarima. Nekoliko su ga puta i uhvatili, a uvijek ga je izbavljao otac. Tada je upravitelj policije predloio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. Latifagin otac je na to pristao. Tako je Latifaga postao policajac, zamijenik upravitelja Proklete avlije te konano i upravitelj. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prolost jer je poznavao njihova okupljalita. Latifaga je imao kuu iznad avlije i mnogim je putovima mogao doi od kue do avlije i obrnuto, tako da nitko nije znao gdje e se pojaviti. Nitko nikad nije znao kako e se ponaati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje eli. este su bile i pritube na Karaoza, ali svi su znali da samo on moe upravljati Avlijom.Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Da bi se zatitio od tunjava fra Petar je izabrao jedan zabaen kut i tu se sklonio. Tu su bila i dva graanina iz Bugarske koji su ga primili bez rijei. Fra Petar je zakljuio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili rtve pobune u njihovoj zemlji. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Kada se sljedei dan probudio prvo to je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Lice novopridolog mladia bilo je bijelo, blijedo. Oko oiju je imao tamne kolute. Razgovor je poeo sam od sebe. Mladi se zvao amil. esto su razgovarali, a onda su po njega doli neki straari. Bez rijei su se oprostili, a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. To je bio mrav, tanak ovjek. Bio je idov iz Smirne, Haim. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o amilu. Fra Petar ga je pitao o njemu, a Haim je poeo priati. alim je bio ovjek mijeane krvi. Otac mu je bio turin a majka grkinja. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog grka. Imali su jedno dijete, djevojicu. Kada je djevojica imala osam godina, grk je umro. Njegovi su roaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti, ali ona se branila. Otila je u Atenu da bar tamo spasi naslijee. Kada se vraala nazad, umrla joj je kerka. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreu, ali majka to nije dala. Tada je prvi oficir dao napraviti jo jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Lijes s djevojicom baen je u more, a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Svakog je dana ena odlazila na grob, a bol se postepeno smanjivala i tad se dogodilo neto neoekivano. ena prvog oficira saznala je tajnu o djevojici i ispriala je najboljoj prijateljici. One su se tada posvaale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispriala drugima. Tako je pria dola i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Mnogi grci su prosili lijepu udovicu, ali ona se na ope iznenaenje udala za nekog turina, Tahir-pau, i sa njim imala sina i kerku. Sin je bio snaan, a kerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. Majka je umrla sljedee godine. Sin koji se zvao amil sve se vie predavao knjizi i nauci, a otac ga je u tom podravao. Jedne je zime umro i Tahir-paa, a mladi je ostao sam s velikim imetkom i bez blie rodbine. Jednog je dana ugledao jednu grkinju i odmah se zaljubio. Ona je voljela i njega, ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za turina pa su je odveli i udali za nekog grka. Poslije toga amil je dvije godine proveo na studiju, a kasnije je mnogo i putovao i itao knjige. Tada su poele glasine da su amilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princom. To se proulo i amila je uhitio valija izmirskog vilajeta, zato jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. Kada su uhitili amila mnogi su se pobunili, ali nisu mogli nita napraviti pa je amil odveden u zatvor. Karaoz nije volio politike zatvorenike, ali ovoga je morao prihvatiti. Ve drugi dan ovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod vie vlasti da se amil izdvoji i da mu se da posebna soba to je i uinjeno. Iduih je dana fra Petar hodao dvoritem ali nije vidio amila, a onda se jednog dana kraj njega stvorio amil. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo povealo. Odjednom amil pone priati povijest Dem sultana (onaj s kojim se poistovjetio).To je bila priao o dva brata. Jedan je bio mudriji i jai, a drugi ovjek zle sree i pogrenog prvog koraka. Ta su dva brata dola u sukob kada im je 1481. godine na bojnom polju poginuo otac. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlai Dem koji je bio guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. Dem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika, znanstvenika i glazbenika, bio je dobar pliva i lovac. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Dem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad, ali ponovno je izgubio. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedite nekog katolikog reda i gdje je zatraio utoite. Primio ga je Pierre d'Aubusson i doekao s carskim poastima, te predloio da ode u Francusku. Dem je na to pristao, ali kada je doao nisu ga pustili na slobodu nego je dran zatoen u tvrdim gradovima. Oko Dema su se stvorile razne spletke. Bajazit je d'Aubussonu dao novce da Dem ostane u zatoenitvu, a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Nakon osam godina Dem je dan papi, a d'Aubusson je postao kardinal. Tada umire papa i dolazi novi. panjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Papa mu je morao dati Dema. Papa je to uinio, ali Dem se brzo razbolio i umro. Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim poastima. Dok je amil to priao fra Petar ga esto nije mogao sluati i pratiti, ali amil to nije ni primjeivao. Jednog se dana amil nije pojavio. Haim je fra Petru rekao da su kod amila doli neki inovnici, da je dolo do svae i obrauna. Ne zna se da li je amil mrtav ili samo premjeten u drugi zatvor. Kasnije je fra Petar esto razmiljao o amilu. Jednom dok je tako razmiljao netko mu je u ruku stavio poruku da e za dva dana biti osloboen. To se i dogodilo. Odveli su ga u Akru gdje je ivio osam mjeseci, a onda je puten i otiao je u Bosnu.I tu je kraj. Od njega je ostao samo grob.Ako hoe da zna kakva je neka drava i njena uprava, i kakva im je budunost, gledaj samo da sazna koliko u toj zemlji ima estitih i nevinih ljudi po zatvorima, a koliko je zlikovaca i prestupnika na slobodi. To e ti najbolje kazati.Vrsta djela- RomanMjesto radnje- Carigradski zatvor Prokleta avlijaLikovi- fra Petar iz Bosne, upravitelj Latifaga zvan Karaoz, zatvorenik Haim, zatvorenik amil-efendijaAnaliza likovaamilefendija- bogati mladi Turin iz Smirne. Fra-Petar doznaje od Haima, mladieva sugraanina, da je ovaj zatvoren zbog sumnje da njegovo prouavanje povijesti ima za svrhu buntovno spletkarenje protiv sultanova dvora, to je bilo potpuno neistinito. Mladi amil, sin bogatog Turina i Grkinje, odmalena se posvetio nauci i samotnikom i asketskom nainu ivota, koji osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. amil se, naime, zaljubio u ker mladog grkog trgovca, no ovaj je iz nacionalistiko - vjerskih razloga nije htio dati Turinu za enu, nego ju je silom udao za Grka izvan Smirne. Poslije tog dogaaja amil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. Okruuje se knjigama i baca se na nauku, pokazujui naroit interes za povijest turske carevine, od koje ga specijalno zanima jedno odreeno razdoblje - vrijeme Bajazita II i em-sultana, njegova brata, kojeg je Bajazit u borbi za prijestolje dvaput porazio u bici. Tada je em potraio utoite na otoku Rodu, gdje su vladali kranski vitezovi. Od tada poinje odiseja ema, koji kao zarobljenik prelazi iz ruku u ruke raznih evropskih vladara, pa ak i samog pape, a svi ga oni iskoritavaju kao adut protiv turske carevine, tj. Prijete Bajazitu da e ga pustiti ako nezadovolji njihove raznorazne zahtjeve. Na amila posumnjaju da prouava upravo to povijesno razdoblje, jer ono ima slinosti sa sadanjom situacijom na dvoru, gdje sultan takoer ima brata suparnika, kojeg je proglasio maloumnim i dri ga u zatoenju. amil bude poslan u "Prokletu avliju", gdje upoznaje fra-Petra i ispria mu ivot em-sultana, tvrdei da je njegov ivot identian s amilovim i da su im sudbine jednake. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noi prilikom sasluanja doe do tunjave izmeu njega i policije. amila iznesu iva ili mrtva ne zna se. Fra-Petar ga vie nikada nije vidio.Uprkos brojnim razlikama i sukobima iz kojih se raaju pogledi, koji radikalno diferenciraju svijet Istoka i Zapada kao dva svijeta koja se mimoilaze s vijekovnim razlikama u kulturi, karakteru, psihi, stilu ivota, uvijek postoje niti koje nerazdvojivo i neraskidivo spajaju ova dva ideoloki suprostavljena svijeta. Te niti su dobro i zlo. amil-efendija, mladi intelektualac od malena se posvetio knjizi i asketskom nainu ivota, koji je dodatno potencirala jedna nesretna i nikad preboljena ljubav. Suoeni sukobljen sa "boanskom logikom svijeta", s kojom se ne miri on se povlai u sebe i u potpunosti posveuje nauci i postaje rtva okolnosti i surovog reima. Tako Andri prikazuje nemonog iponiznog ovjeka u rukama viih sila, bile one drutvena mehanika ili boanska vlast. U djelu su izloene ideje o besplodnosti i nemoi ovjeka da shvati principe i mehanizam svijeta, o potrebi poslunosti i bezuslovnog podreenja. Kritika u njegovom liku vidi i otkriva primarnu greku pogrenogizbora u prekretnom trenutku ivota, u mladosti.Ova greka nazvana je pogrenim prvim korakom. On je: "ovek kratka veka, zle sree i pogrenog prvog koraka". Ali njegov uzor em-sultan ivio je vijekovima prije i doivio slinu sudbinu, ali brojni su i drugi likovi, kako iz istonih tako i iz zapadnih civilizacija, koji potvruju da je ovjek robovao u svim vremenima i na svim prostorima. Tako su se dvije ljudske sudbine (emova i amilova), vremenski daleke jedna od druge povezale u jednu. Progonstvo mladog pjesnika em-sultana uslovilo je progonstvo mladog pjesnika u dui, pjesnika u ljudskom srcu i mati, amila. Jedna tragedija uslovila je drugu. Pod brutalnou, okrutnou divlje neumoljive sile, amilova sudbina identifikovana je sa emovom. I emu i amilu svijet ljudi je stran i dalek. Oni ostaju distancirani od svijeta oko sebe, ravnoduni ak i prema sopstvenoj sudbini, u apsurdnom svijetu su "stranci" i sebi i drugima. amil nastavlja emovu sudbinu, a Karaoz im se prikljuuje, utabanim putem "pogrenog prvog koraka", tako da i ovjek akcije i ovjek kontemplacije mogu biti ljudi pogrenog prvog koraka.Karaoz- Karaoz je istovremeno tako autentian i tako tipian predstavnik i sluga jednog sistema. Jasno je vidljiva transformacija, gdje Karaoz od djeaka "bujne glave" ivahnog duhom i tijelom, ljubitelja knjiga i muzike do mladia koji odbija sve to mu je do tada bilo blisko i to je pripadalo svijetu mirnih, obinih sudbina, ustaljenih navika i obaveza. On ostavlja knjige, igre i muziku, postaje lutalica, kockar i pijanica. Onda opet postaje policajac i progoni svoje dotadanje, da bi na kraju konano promijenio ivotno usmjerenje i postaje "surovi gospodar" Proklete avlije. Postavlja se pitanje ta je uslovilo transformaciju Karaozove linosti, u poetku natprosjeno obdarene, i fizikim iduhovnim kvalitetima, bogatstvom senzibiliteta, koji ga pribliavaju nauci i umjetnosti. Kao da je Karaoz uoio da smo svi mi zatvorenici neke Avlije, bez mogunosti da slobodno mislimo i djelujemo, pa se povlai u svoju ljuturu i u potpunosti transformie.Od primijernog mladia on postaje onaj tip orijentalnog oruja, koje je u rukama vlasti i koje predstavlja ivo olienje Proklete avlije. Ona se ogleda u njegovoj prirodi. Ona ivi u njegovom karaktaru, udima i instiktima. Njegova volja je njen zakon.Sudbine zatvorenika Proklete avlije su u njegovim rukama, a on se njima igra. Andri je u njegovom liku pronikao u elementarnih osobina divljih uvara vlasti, ije se naslijee moe sagledati u svim vremenima u kojima je robovao ovjek. U svijetu u kojem on vlada nevinost je samo fraza. Karaoz valjano upravlja unutranjim mehanizmom svojih zatvorenika. Kogitovski obrazac ovjeka Avlije skojim Karaoz rauna je: "Kriv sam, dakle postojim". Mnogi su proli kroz zatvore i mnogi su iskusili glumu Karaozovih potomaka, onu cininu igru samovlaa isljednika koji su esto muenja i zloine vrili iz gruba i sirova lakrdijaenja.Tako da "Avlija je u vremenu, ali ne u jednom vremenu. Avlija je u svetu, ali ne u jednom svetu. I Avlija se ne menja".Analiza djelaDjelo Ive AndriaProkleta avlijajedno je od njegovih najveih djela. Djelo nema ni poetka ni kraja, to je pria koja se vrti u krug, ostvaruju se krugovi u krugovima, prie se isprepliu, u njima amil govori o Dem sultanu i o sebi, Haim pria o amilu i ostalim zatvorenicima, fra Rastislav govori o fra Petru, itd. Tim nainom pisanja pisac pokuava prikazati kako se ivot ne odigrava samo u nama ve i u drugima. Andri sve to sluti, tei tome i sve to prikazuje u ovom djelu.Tok pripovijetke ide prema prianjima fra Petra i unutranjem preivljavanju njegovih dogaaja: o ivotu Proklete avlije kao cjeline, o udnom i osobenom Karaozu, o raznolikim ljudskim fizionomijama koje su uskrsavale u sjeanju fra Petra. Na slici Proklete avlije koju je Andri dao u svojoj pripovijeci, vjeran je peat jedne epohe Osmanlijskog carstva. Orijentalne boje su u toj slici boje starinske, a dobije se iz nje snaan utisak da jeProkleta avlijatakva kakva je ivjela u svim vremenima u kojima je robovao ovjek.Nisu opisane fizike torture, ni ponienja kojima je izloen ovjek u takvim zatvorima, a duboko je dosegnuta, i mimo toga, njegova tragina situacija u Prokletoj avliji. Dobija se vizija Proklete avlije kao pustog, usamljenog, avolskog ostrva, u isto vrijeme i vizija psihikog pakla u kome gori ivot izolovanog, zastraenog svijeta ije su veze sa slobodnim ivotom pokidane. U ovim motivima sadrana je osnovna teme Andrieve proze o ljudskoj traginosti. Ova tema ima svoje izvore u Andrievim poetskim proivljavanjima ljudskog ivota i ljudske sudbine, kao i u njegovim meditacijama o ovjeku i njegovom ivotu u njegovoj prvoj zbirci poetske proze, u "Ex Pontu". Ali poruka djela ne govori nam da treba da se povuemo ve upravo suprotno. Ako smo ve konstatovali stalno prisustvo zla i nepravde i da nae postojanje nema opravdanja, na ovjeku nije da to pesimistiki i bez reagovanja prihvati, ve da kao lucidno i pred sobom odgovorno bie trai put za unoenje vie pravde i dobra u ovaj svijet. To je put ljudskog dostojanstva kojim je krenuo i amil, ali ga je stihija divlje sile ubacila u Prokletu avliju.1954. objavljuje Prokletu avliju, oveu pripovijest. Za razliku od njegovih romana, radnja se ne zbiva u Bosni, nego se tek spominje u sjeanjima fra Petra, zatvorenika carigradskog zatvora. Prokleta avlija je zapravo sinegdoha sveukupnog ivljenja, iskazana putem raznorodnih likova: tu je idov Haim iz Smirne kojeg je "njegova gordljivost i dovela ovamo", zatim krivotvoritelj Zaim koji u biti "mata o mirnom ivotu sa savrenom enom", pa Kirkor, poglavar velike armenske obitelji koja je pronevjerila dragocjenosti iz dravne kovnice novca, tu su bugarski trgovci koji su po prilici isto tako nevini kao fra Petar. A tu je i otmjeni turin amil-efendija iz Smirne, koji je sredinji lik pripovijetke. Nad svima njima lebdi lik upravitelja, Latifage, pa ak i onda kada nije nazoan. Zovu ga jo i Karaoz, vjerojatno po osobi iz turskog kazalita lutaka, iako ta rije prema Klaievu rjeniku stranih rijei znai i ciganina i crnookog ovjeka pa i lakrdijaa. Radnja "Proklete avlije" zbiva se u 19.stoljeu, ali nas upravo pria o Demu koju kazuje amil odvodi u daleku prolost. Likom amil-efendije i njegovom sudbinom "Prokleta avlija" postaje politika pripovijest. Ivo Andri je u avliji o karakterima njezinih zatoenika i o njihovu ponaanju nedvojbeno pisao iz svog vlastitog iskustva. ivio je u razdoblju u kojem se uvijek pitalo "sa kojim ciljem i za iji raun" tko to radi, kao to su okrutni amilovi istraitelji pitali tog tankoutnog mladia. Oslikavajui usud amil-efendije Andri je zapravo dao portret svoga vremena. to se stila tie, njegova metafora, slika, rima, njegove reenice i svaka rije, uvijek je ugraena na pravom mjestu. Jezik mu se odlikuje ekonominou, istoom i jednostavnou.Tematika u Andrievim djelimaAndrise u veini svojih djela vraa daleko u prolost. Njegove su teme iz povijesti Bosne pod okupacijom turaka, a kasnije Austro-Ugarske. Sve su njegove prie vezane uz dogaaje na bosanskoj zemlji, ali Andri ne prikazuje obine povijesne prie ve to tajnovitije i udnije prie. No glavni zadatak odnosno njegova elja je u tome da prikae bit ovjekove egzistencije, njegove borbe za opstanak i borbe za bolji ivot, njegovo veselje, njegovu bol i tugu. On opisuje ovjekovu sudbinu koja je pod vladavinom turaka i Austro-Ugarske crna, tmurna, teka. Iako je tematski bio vezan za Bosnu u nekim djelima i u nekim likovima Andri opisuje opeljudske i opeivotne slike.Stil piscaIvo Andri jedan je od najveih hrvatskih pisaca i jedini dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost. Njegova je umjetnost izrazito epska i ba je to najvea privlanost njegove umjetnosti, no da bi se ta epinost postigla nezaobilazan je Andriev klasian i star izraz, moda ak i "zastario" u najplemenitijem znaenju rijei.Poetkom 20-ih godina opredijelio se za srpsku literaturu tj. ekavicu, to je inio velik broj hrvatkih pisaca kako bi naglasili jugoslavensko jedinstvo. No nakon atentata na Radia 1928. godine veina se pisaca u znak protesta vraa materinjem jeziku i svoja djela ijekavizira. Jedan od rijetkih pisaca koji je i dalje pisao ekavicom bio je Ivo Andri, no to nije razlog da se odreknemo Andrieva doprinosa hrvatskoj knjievnosti. S jezine strane Andri je izrazito ijekavac, a koristio se ekavicom radi ritma i harmonije.Ivo Andri - Prokleta avlija

Mesto radnje- Carigradski zatvor.Vreme radnje- Nije definisano, ali po opisanim zbivanjima da se naslutiti da je kraj 18-og i poetak 19-og veka.Tema- Kako je fra-Petar video i doiveo carigradski zatvor pred raspad osmanske imperije.Ideja- Njego bi rekao: "Kome zakon lei u topuzu, tragovi mu smrde neovjetvom". A moe i ovako: Kad se vlast boji naroda, onda se dri devize: "Lake je i bolje sto nevinih uhapsiti i zlostavljati, nego za jednim krivcem tragati po carigradskim budacima. Jer svi su krivi, makar i u snu, kako kae Karaoz, upravnik carigradskog zatvora". Ili, ona narodna: - Nije teak zatvor, nego zatvorenici.FabulaInventar - Andri u uvodu prie slika zimu sa posebnim akcentom na dubok sneg koji je izmenio krajolik, pa se malo groblje gotovo sakrilo; vide se jo nejasni tragovi uske staze od pogrebne povorke koja je ispratila fra-Petra. Tragovi ilovae oko svee humke asociraju na ranu u snenoj belini. U nekoliko crta pisac daje grub portret pokojnika. Ovde izdvaja dve njegove karakterne osobine: strasno je troio manastirski novac za kupovinu raznog alata, a umeo je zanimljivo da pria o svom boravku u Prokletoj avliji gde je ni kriv, ni duan dospeo, kao i mnogi drugi. Jo nekoliko krtih reenica istrgnutih iz dijaloga fratara Mije Josia i mlaeg fra-Rastislava dok popisuju zaostavtinu pokojnog fra-Petra, koji je, ustvari, narator daljeg toka zbivanja.Fra-Petrova ispovest - Deposito, kako su mornari raznih narodnosti nazivali varoicu od zatvorenika i straara, poznatiju kaoProkleta avlija, mesto je gde dolazi i prolazi sve to se svakodnevno pritvara i hapsi u Carigradu. Kriv ili nevin carigradskoj policiji je svejedno. Oni smatraju da je lake iz Proklete avlije nevina oveka pustiti, nego za krivcem tragati. Tako se Avlija puni i prazni. U njoj ima sitnih i krupnih prestupnika, "od deaka koji je ukrao grozd ili smokvu do svetskih varalica i opasnih obijaa; ima nevinih i nabenih, maloumnih i izgubljenih, ili omakom dovedenih iz Carigrada i iz cele zemlje." Sledi faktografski opis raznih prestupnika od ubica, te muenika svih vrsta do politikih zatvorenika. Nakon toga pisac slika samu Avliju. Petnaestak prizemnih i jednospratnih zgrada povezane su visokim zidom. U dvoritu nepravilnog oblika dva krljava drveta, neto kaldrme oko zgrade gde su straari; sve ostalo je gola zemlja jer trava ne stigne da poraste od silnog gaenja stanovnika ove neobine varoice. Da upotpuni dekor ove svojevrsne pozornice, Andri bojama dodaje zvune efekte to ih vikom, pesmom, jaucima i psovkama stvaraju zatoenici, a zatim i neprijatni miris trulei koji donosi nezdravi juni vetar sa oblinjeg mora. Opta slika metei i sueljenih uprotnosti navodi na zakljuak da bi ovde normalan ovek posle izvesnog vremena morao da poludi.E, ba tu doveden je na junak sa poetka prie: fra-Petar. Nekako ubrzo po njegovom dolasku u Carigrad policija je uhvatila jedno pismo upueno austrijskom internunciju. U pismu se opirno govorilo o stanju crkve u Albaniji, o progonu svetenika i vernika. Kako u to vreme osim fra-Petra drugih fratara u Carigradu nije bilo, policija je uhvatila njega. O tom vremenu esto je fra-Petar priao mlaim fratarima sve do smrti. Iz galerije likova na pozorite Proklete avlije fra-Petar prvo dovodi izvesnog Zaima. "To je omalen i pognut ovek bojaljiva izgleda, koji govori tiho, ali sigurno i oduevljeno..." Radi se o obinom laovu koji je bajagi proputovao pola sveta, enio se nebrojeno puta da tano ni sam ne zna (jer uvek izmilja). Sa nekim od tih svojih ena usreio se, dok su ga druge odvodile na stramputicu. Trai skupinu zatvorenika i poinje priu. Nekim je dosadan jer se ponavlja. Neki poput atlete dobace: "Ah, ta tu ena, ena! Kad ugasi sveu, svaka je jednaka." Kad neko iz grupe slualaca dobaci: "to ti nisi najurio tog svog otrova, nego da ti bei..." - Zaimaga se pravda, a onaj e ti opet: "Ah, ta! Najurio bih ja nju, pa sve da joj je sunce meu nogama, a mesec na trbuhu." Pria Zaim tako dok se drutvo ne razie, a onda trai novu publiku. Naravno, i on je u Prokletoj avliji "ni kriv, ni duan", a zapravo uhvaen je vie puta da rastura laan novac. Iza Zaima, fra-Petar na pozornicu postavlja upravnika ove udne i strane ustanove - Latifagu, zvanog Karaoz.Taj nadimak mu je odavno postao pravo i jedino ime. Pod tim imenom je poznat i van zidina Proklete avlije, i svojim izgledom i osobinama je njeno olienje. Otac mu je bio nastavnik u nekoj vojnoj koli. Oenio se u zrelim godinama i dobio jedino dete sina. Dete je do etrnaeste godine bilo bistro i volelo knjigu kao i otac, ali se posle izopailo i uhvatilo loeg drutva. Promenio se i fiziki. Naglo se raskrupnjao i ugojio. poeo se druiti sa kockarima, pijancima i puaima opijuma, pa je dospeo i u zatvor. Zahvaljujui prijateljstvu sa upravnikom policije, otac ga je izbavio. A onda je upravnik predloio da je za mladia najbolje da ga uzme u svoju slubu. Tako je Latifaga postao policajac. Malo-pomalo momak je postao uzoran stambolski policajac, pre svega zahvaljujui injenici da je dobro poznavao prestupnike. Nemilosrdno se okomio na svoje bive "drugare". Snalaljiv i uspean u svom poslu da preko dounika otkrije krupnije prestupnike za desetak godina dogurao je do zamenika upravnika Avlije. Kad je stari upravnik umro zbog srane kapi, Latifaga je bio jedino mogue reenje. Kad je njegov otac umro za vreme prve godine vladavine u Avliji, Karaoz je prodao lepu oinsku kuu i kupio imanje u blizini Proklete avlije.Samo njemu znanim puteljcima iznenada bi se pojavio u "prihvatilitu" i isto tako iznenada nestajao tako da ni straari, ni zatvorenici nisu znali kad ih i da li ih tajno posmatra. Od poetka Karaoz je "radio iznutra". Poznavao je dobro zatvorenike, a jo bolje straare. Po svom nainu rada bio je mnogo gori od prethodnih upravnika, a ponekad bolji i oveniji. "ta je? Ti jo ovde mava? Phi! Nego dede, kako je ono bilo?" Tako je poinjao razgovor, ali se ishod nikad nije mogao naslutiti. "ta veli, ni kriv ni duan nisi? Ih, kud mi to kaza ba sada, pobogu ovee. Phi, phi, phiii! Da si rekao da si kriv, jo sam mogao da te pustim, jer ovde krivih ima mnogo. Svi su krivi. Ali ba nam jedan nevin treba. I zato te ne mogu pustiti. Desi se da nekad rodbina bogatog mladia, koji je uhvaen zajedno sa svojim ravim drutvom, doe da moli Karaoza da ga pusti, jer je nevin. A on izmeni izgled lica i utivo se obrati moliocima: - Jeste li vi rekli onima koji su ga uhapsili da je nevin? - Jesmo, dakako da smo rekli, ali... - E, to ste pogreili. Phi, phi, phiii! To ne valja. Jer ba sad hvataju nevine, a putaju krive... Ali Karaoz e ve sutradan prelazei Avliju sresti onog prvog "nevinog" i nastaviti razgovor od pre tri nedelje: - Phi! ta ti misli, dokle e ovde da smrdi?...Kupi prnje i da te moje oi vie ne vide. U prvi mah nesrenik skamenjen od iznenaenja, prikupi snagu i brzo klisne iz Avlije, ostavljajui "prnje" da se zatvorenici i uvari otimaju o njih. Fra-Petar je esto i mnogo priao o Karaozu, uvek sa pomeanim oseanjem ogorenja, ali i nehotinog divljenja sve u elji da reima to bolje prikae sliku tog udovita. esto se o Karaozu rasprava vodila i u samom Stambolu zbog pritubi vienijih i imunijih ljudi, ali je on uprkos svemu ostajao, jer je kao takav bio neophodan carevini. "Sav taj prestoniki svet poroka i nerada smatrao je Karaoza svojim; on je bio njihov "krmak", "stenica i krvopija", "pas i pasji sin", ali njihov."Iza kulisa - Nije teak zatvor, kae narod, nego zatvorenici! Ovo zna i fra-Petar, pa je prvih dana, koji su u svakoj novoj sredini - najtei, a kamoli u zatvoru, potraio skriven kutak iza sruenog odaka prostrane elije. Tu su ve bila dva bogobojaljiva Bugarina. Bez mnogo rei odobrili su prisustvo oveka iz Bosne u graanskom odelu. Fra-Petar je po njihovom izgledu zakljuio da su imuni ljudi, i da su "prolaznici" kao i on. Ni sa kim se nisu druili, a udili su se to takav ovek, kao to je bio fra-Petar, prilazi raznim skupinama da slua razgovor. Posle nekoliko dana u njihovo boravite stigao je novajlija, mlad ovek, bledunjavog, podbulog lica, lepo odeven. Bugari su izmenjali poglede meusobno, a onda sa fra-Petrom. Strelovit nemi izraz negodovanja, jer pridolica je bio Turin. Ispostavilo se, pak, da on nije ohol, ni odbojan kao to bi mogao biti. Zvao se AMIL. Za razliku od utljivih Bugara, amil efendija bio je suta suprotnost, to je fra-Petra ornog na prianje - obradovalo. Druili su se i van elije u dvoritu. Imali su mnogo zajednikih tema, osim knjige, jer itali su razliitu literaturu.Posebno osveenje za fra-Petra bila je injenica da su obojica govorili italijanski. Meutim, ako se njihov dijalog bolje prostudira, doe se do zakljuka da je priao fra-Petar, a amil efendija njegove tvrdnje odobravao sa "da, da". Ovo prijatno druenje prekinuto je kad su amil efendiju, na intervenciju viih vlasti, straari odveli u mnogo bolju eliju u zgradi gde su stanovali uvari. Fra-Petar je bio neveseo, pogotovo kad im u svitanje narednog jutra stie nov zatvorenik. Bio je to mrav, tanak ovek, neobrijan i sav zaputen, crne kovrdave kose. Izvinjavao se brzo i mnogo, kae, ne bi hteo da smeta, ali se morao skloniti od lupea meu bolje ljude. Zvao se Haim, a bio je Jevrejin iz Smirne. Atmosfera se razvedri kad pomenu amil efendiju. Tad laknu i Bugarima, a fra-Petar navali na doljaka da pria o amil efendiji. a bio je Jevrejin iz Smirne. Atmosfera se razvedri kad pomenu amil efendiju. Tad laknu i Bugarima, a fra-Petar navali na doljaka da pria o amil efendiji.amil je sin Grkinje i Turina, priao je Haim, istiui udesnu lepotu ene. I ba kao u narodnoj baladi "enidba Milia barjaktara" i ovde se javlja motiv "urokljive" lepote da odgonetne zlu sudbinu ne samo ove ene, nego i njene dece. "Udali su je u sedamnaestoj godini za Grka, tekog bogataa. Imali su samo jedno dete, ensko. Kad je devojici bilo osam godina, bogati Grk je naprasno umro." Njegovi roaci su hteli da prevare mladu udovicu i zakinu to vie od imetka. Otputovala je ak u Atinu da spasi neto imovine. Dok se brodom vraala, napreac joj umre i erka. Mornari, zbog sujeverja i nekih propisa, tajno u more bace koveg sa mrtvom devojicom, a majci, koja je insistirala da dete sahrani, daju drugi koveg napunjen nekim stvarima. Grkinja je obavila sahranu, dugo tugovala za detetom i svakodnevno obilazila grob. I tek to je poela da pomalo zaboravlja svoj gubitak, dozna istinu. Nesrena ena je tek sad gotovo izludela od alosti. Htela je da se baci u more za erkom, pa su morali da je zatvaraju. Ogorena na svoje roake i sunarodnike, odbila je mnoge prosioce i posle nekoliko godina udala se na opte iznenaenje za bogatog od nje puno starijeg Turina Tahirpau.- A brak mlade Grkinje sa ezdesetogodinjakom paom bio je, pored svih kletvi grkih ena i popova, ne samo srean, nego i plodan. Za prve dve godine rodilo im se dvoje dece, prvo erka, pa sin. Ruku na srce, u ovom navodu ima mnogo ironije kad se zna da im je erka umrla u petoj godini, a dve godine kasnije smrt dola kao izbavljenje za majku i da je amil, kako narod kae, pomutio razum. amil je, pria Haim, bio lep (na majku) i pametan i dobro razvijen, prvi pliva meu drugovima i pobednik u svim rvanjima. Ali, vrlo rano je zapostavio igre i druenje sa vrnjacima, i okrenuo se knjizi i nauci i u tom opredeljenju dobio oevu podrku.Posle smrti starog Tahir-pae, nueno mu je da se spremi za dravnu slubu, ali je on odbijao. Iako u poetku mnogo nije mario za ene, zaljubio se u lepu mladu Grkinju, kao Aleksa anti u Eminu, smo je ovde ljubav bila uzvraena. I nesreni mladi hteo je da je uzme za enu kao to je njegov otac uzeo njegovu majku. Meutim, roditelji su bili protiv, a podravala ih je cela grka optina, jer im je izgledalo da i mrtav Tahir-paa otima i drugu Grkinju. Devojku su na silu udali za Grka izvan Smirne (Izmira). Posle toga amil je dve godine proveo na studijama u Carigradu. Kad se vratio, izgledao je starije nego to jeste. Sa 24 godine bio je mlad i bogat osobenjak. Putovao je u Egipat i na ostrvo Rod. Druio se samo sa ljudima od nauke bez obzira koje su vere i porekla. A po Smirni su poele da krue glasine da su Tahirpainom sinu knjige udarile u glavu.Kad je u drutvu otmenih mladia na jednoj terasi neko pomenuo amila, jedan njegov drug je rekao da amil do u sitnice prouava vreme Bajazita II, naroito ivot Dem-sultana i da je zbog toga putovao u Egipat, na Rod i da se sprema da putuje u Italiju i Francusku. Devojke su pitale ko je taj Dem-sultan, a taj mladi je objasnio da je to Bajazitov brat koji je u borbi za presto izgubio i pobegao na Rod i predao se hrianskim vitezovima. Posle toga hrianski vladari su ga drali u ropstvu i koristili ga protiv osmanske carevine. Tamo je i umro, a Bajazit je telo preneo i sahranio u Brusi. Tad se u razgovor umeao jedan vetropir i rekao da se amil posle svoje nesrene ljubavi prema lepoj Grkinji, isto tako nesreno zaljubio u istoriju. "On je potajni Dem." Tako se i ponaa prema svemu oko sebe, pa ga bivi drugovi u razgovorima sa podsmehom i aljenjem nazivaju Dem-sultan. Ova sprdnja u neto izmenjenoj formi dopre i do uiju izmirskog valije, koji je bio revnosan inovnik, tupoglav i bolesno nepoverljiv ovek. Iako se radilo o dalekoj prolosti, sama injenica da i sadanji sultan ima brata kog je proglasio maloumnim i dri u zatoenitvu, bila je dovoljno jak razlog za amilovo hapenje.Uzalud je izmirski kadija pokuao da objasni valiji da je re o istoriji, da je momak "bez poroka, da svojim nainom ivota moe posluiti kao primer dobrog mladia i pravog muslimana, da je zbog nesrene ljubavi pao u neki zanos i melanholiju i sav se predao nauci i knjizi, a ako je u tom moda preterao, da na to treba gledati pre kao na bolest, nego kao na neko ravo i zlonamerno delo..."Haimova paranoja, povratak amila - Fra-Petar je opet obilazio dvorite u na di da e sresti amila. S vremena na vreme prilazio mu je Haim, koji je ve bio napustio njihovo zajedniko boravite i sklonio se na jo skrovitije mesto. Fra-Petru je u poverenju objasnio da je to uinio jer sumnja da su Bugari pijuni. Fra-Petar se nasmejao, jer su se Bugarski trgovci, takoe borili sa sopstvenim strahovima. Haim se malo umirio, ali bi ubrzo potom aputao o drugom ijunu. - Proi se, Hajmo, toga i ne govori to nikom. - Znate. ja to samo vama. - Ama nemoj nikom, pa ni meni, branio se fra-Petar. Meutim, nije vredelo, Haim bi priznavao da se prevario za tog i tog, ali je i dalje nalazio nove pijune. Prola su dva dana, a od amila ni traga. Za Haima je to bilo normalno, jer je znao da dok ispitivanje zatvorenika traje, ne putaju ga van elije. I bio je u pravu. Jednog jutra, dok je fra-Petar prvo sluao prepirku nekih kockara, a potom i Zaimovo brbljanje o enama kakve su Jermenke, to se ne peru nedelju dana, ili eenke, koje jednog sagovornika podseaju na letnji dan, pojavi se amil. "Mladi je bio primetno smrao, kao isceen. Tamni kolutovi oko oiju jai, a lice sitnije, sa nekim tankim i lepravim osmehom koji kao da ga obasjava odnekud spolja i daje mu izraz lake zbunjenosti." I razgovor potee izmeu neobinih prijatelja: Turina iz Smirne i hrianina iz Bosne. Samo ovog puta, priao je i amil, dodue, nita drugo do istoriju Dem-sultana.Dem-sultan - amilova pria o Dem-sultanu, iako sa vie pojedinosti, za dananjeg itaoca je ist gubitak dragocenog vremena, je to je ve tree ponavljanje, pa ako je i od nobelovca - mnogo je. To je, ustvari, drevna pria o dva brata koji se meusobno bore za presti - od biblijskih Avelja i Kaina do evo ovde Bajazita II i Dema. Jedina novost ovog epskog ponavljanja je poreklo zavaene brae. Bajazit II rodio se dok im je otac Mehmed II bio samo prestolonaslednik, od majke ropkinje, a Dem je roen kad je otac ve postao sultan od majke knjeginje iz Srbije. "Bajazit je bio crnomanjast, visok, malo pognut, sabran i utljiv, a Dem krupan, plav i snaan, plahovit i nemiran... Pored toga bio je dobar pliva, atlet i lovac... Znao je grki i itao italijanski." Kad je dolo do sukoba meu njima Bajazit je imao 34, a Dem deset godina manje. U trci za upranjeno mesto na prestolu Bajazit je bio bri i vetiji, i pobedio uprkos injenici da je Dem imao vie pristalica. I da skratimo: Posle poraza Dem bei u Egipat sa majkom i otud organizuje nov pohod, bez uspeha. Zatim se predaje hrianskim vitezovima na ostrvu Rod. Odatle, protiv svoje volje prebaen je u Rim, Francuska, ponovo Italija (Napulj) gde se razboleva i za nekoliko dana umire. Bilo je sumnje da ga je Rodrigo Bordija, poznat kao papa pod imenom Aleksandar VI.Dva zavaena sveta - Za fra-Petra amilova pria o Dem-sultanu figurativno reeno svodi se na dva zaraena sveta "izmeu kojih nema i ne moe biti dodira, ni mogunosti sporazuma." Izmeu ta dva sveta stoji Dem u zavadi sa oba. Carev sin, carev brat, car i sam po svom ubeenju najnesreniji je ovek na svetu. Prevaren i izdan i odvojen od svojih i od prijatelja. Ono to je fra-Petra zaudilo jeste injenica da je amil priu o Demu sve ee nastavljao da pria u prvom licu jednine, kao da pria svoje doivljaje. Kanio se vie puta da ga vrati u stvarnost, u svet razuma, ali bi na kraju odustajao. I kad je konano odluio da to prianje u prvom licu prekine, amil se nije pojavio, ni drugi, ni tei dan. Paranoik Haim, koji je u Avliji bio neka vrsta "radio Mileve" doao je oko podne i rekao da se sa amilom "desilo neto to ne valja".Nestanak amila - Te noi u amilovu eliju su dola dva policajca: jedan debeli, a drugi mravi i gluplji. Ispitivanje je zapoeo debeljko i rekao da je prvo sasluanje formalnost, a da sad treba da se sazna prava istina. Na pitanje za koga je amil efendija sakupljao podatke o Dem-sultanu, i do u sitnice razraivao nain na koji se ostvaruje plan o pobuni protiv zakonitog vladara, amil je odgovorio: - Za sebe, ni za kog drugog. I to se amil trudio da dokae kako u tome nema nikakve zle namere, toliko su policajci vie navaljivali, naroito onaj gluplji. I amil je priznao da je istovetan sa Dem-sultanom. - Ja sam to! rekao je jo jednom tihim glasom i spustio se na stolicu. Kad se mravi policajac usudio da stavi ruku na amilovo rame, nastala je tua. U guvi je oboren momak zajedno sa svetiljkom koju je drao, i kad je uspeo da se izvue iz ludog klupka, istrao je napolje i uzbunio ceo ardak. Od tog momka se i doznalo za dogaaj u amilovoj eliji.Sve sam ludak - Haim je i ovog puta predvideo dva mogua ishoda amilovog nestanka: Ako je u tui on dobio batine, bie prebaen Timarhanu gde se zatvaraju duevno oboleli. Meutim, ako su policajci iskrvavili (a izgleda da je tako), onda su ga ubili i bie sahranjen u grobu sa belim kamenom bez potpisa. Fra-Petar su uplaio da e on ii na sasluanje zbog druenja sa amilom, ali posle dva-tri dana bi jasno da od toga nema nita. Bilo mu je dosadno bez amila jer mogao je jedino da slua Zaimove prie o enama, pa je od straara traio da neto radi, da popravi mlin za kafu ili sat, ali i sam je uvideo koliko je "istrao" kad mu jedan od straara ree: - Ono biva da neki nabavi kriom turpiju, ili dlijeto, kako bi lake odavde izaao, ali da ih mi sami nekom dajemo, to ne biva." Kasnije bi fra-Petar u prvoj fazi ludila kroz dim od cigare sretao amila i sa njim dugo, kao s privienjem, razgovarao, a onda se naglo vraao u stvarnost i shvatao da je sam. Jednog dana pustie i onih dvojicu bugarskih trgovaca kui, i oni mu na rastanku poelee istu sreu. I zaista drugog jutra dok se zora i nebo iznad Carigrada kupalo u raskonoj lepoti od mladog zatvorenika iz kola koje se oko njega vrzmalo, dobi ceduljicu gde je na turskom pisalo da e uskoro biti slobodan. Istina da su ga narednog jutra prozvali, ali to nije bio odlazak u slobodu , nego progonstvo u Akru.Ipak ima i pametnih - Tamo je upoznao jednog debeljunog hrianina, obrijane glave koji je tako uspeno imitirao Karaoza da su se svi grohotom smejali. Bio je politiki zatvorenik i mnogo pametniji no to bi se na prvi pogled moglo zakljuiti. ali se, ali, a onda sedne uz fra-Petra i kae: - Ah, dobar je, dobar Karaoz. - Kako dobar, jadna mu dobrota! - kae fra-Petar. - Ne, ne to je pravi ojek na pravom mjestu u dananje vrijeme, i onda apatom dodaje: "Ako hoe da zna kakva je neka drava i njena uprava, i kakva im je budunost, gledaj samo da sazna koliko u toj zemlji ima estitih i nevinih ljudi po zatvorima, a koliko zlikovaca i prestupnika na slobodi. To e ti najbolje kazati."Epilog - Osam meseci ostao je fra-Petar u Akri. I tek tada je na zauzimanje svojih fratara i nekih uglednih Turaka puten i vratio se u Bosnu. "I tu je kraj. Nema vie nieg. Samo grob meu nevidljivim fratarskim grobovima, izgubljen poput pahuljice u visokom snegu to se iri kao okean i sve pretvara u hladnu pustinju bez imena i znaka..."Citat - Ako hoe da zna kakva je neka drava i njena uprava, i kakva im je budunost, gledaj samo da sazna koliko u toj zemlji ima estitih i nevinih ljudi po zatvorima, a koliko zlikovaca i prestupnika na slobodi. To e ti najbolje kazati.LikoviZaim- to je omalen i pognut ovek bojaljiva izgleda, koji govori tiho, ali sigurno i oduevljeno... Radi se o obinom laovu koji je bajagi proputovao pola sveta, enio se nebrojeno puta da tano ni sam ne zna (jer uvek izmilja). Sa nekim od tih svojih ena usreio se, dok su ga druge odvodile na stramputicu. Trai skupinu zatvorenika i poinje priu. Naravno, i on je u Prokletoj avliji "ni kriv, ni duan", a zapravo uhvaen je vie puta da rastura laan novac.Latifaga zvani Karaoz- taj nadimak mu je odavno postao pravo i jedino ime. Pod tim imenom je poznat i van zidina Proklete avlije, i svojim izgledom i osobinama je njeno olienje. Otac mu je bio nastavnik u nekoj vojnoj koli. Oenio se u zrelim godinama i dobio jedino dete sina. Dete je do etrnaeste godine bilo bistro i volelo knjigu kao i otac, ali se posle izopailo i uhvatilo loeg drutva. Promenio se i fiziki. Naglo se raskrupnjao i ugojio. poeo se druiti sa kockarima, pijancima i puaima opijuma, pa je dospeo i u zatvor. Zahvaljujui prijateljstvu sa upravnikom policije, otac ga je izbavio. A onda je upravnik predloio da je za mladia najbolje da ga uzme u svoju slubu.Tako je Latifaga postao policajac. Malo - pomalo momak je postao uzoran stambolski policajac, pre svega zahvaljujui injenici da je dobro poznavao prestupnike. Nemilosrdno se okomio na svoje bive "drugare". Snalaljiv i uspean u svom poslu da preko dounika otkrije krupnije prestupnike za desetak godina dogurao je do zamenika upravnika Avlije. Kad je stari upravnik umro zbog srane kapi, Latifaga je bio jedino mogue reenje. Tako je postao Gospodar Avlije.amil efendija- Mlad ovek, bledunjavog, podbulog lica, lepo odeven. Bio je sin Grkinje i Turina, ali nije ohol, ni odbojan kao to bi mogao biti. Zaljubio se u Grkinju. Ljubav je bila obostrana, ali su devojku na silu udali za drugog. amil je za utehu otiao na studije u Carigrad. Kad se vratio, izgledao je starije nego to jeste. Sa 24 godine bio je mlad i bogat osobenjak. Putovao je u Egipat i na ostrvo Rod. Druio se samo sa ljudima od nauke bez obzira koje su vere i porekla. A po Smirni su poele da krue glasine da su Tahirpainom sinu knjige udarile u glavu. Prouavao je istoriju sa posebnom panjom ivot Dem-sultana, brata Bajazita II. Toliko se udubio u tu linost da su ga u drutvu, sprdnje radi prozvali Dem-sultan. Pria je doprla do uiju carigradske policije, i tako je nesreni mladi dospeo u "Avliju".Haim- Bio je to mrav, tanak ovek, neobrijan i sav zaputen, crne kovrdave kose. Izvinjavao se brzo i mnogo, kae, ne bi hteo da smeta, ali se morao skloniti od lupea meu bolje ljude. Zvao se Haim, a bio je Jevrejin iz Smirne.Milo Crnjanski - Seobe 2

Lik Pavla IsakoviaDruga knjigaSeobasadri iroko razvijenu istorijsku sliku iz druge polovine 18. veka o ponovljenoj seobi Srba: sada iz Ugarske u daleke ruske predele, gde se u moru "jednovernog i jednoimenog naroda" postepeno pretapati da im se na kraju i ime izgubi. Veliki broj meusobno isprepletenih ljudskih sudbina Crnjanski knjievno oblikuje kao uzaludno traganje celog jednog naroda za mitsko - biblijsko obeanom zemljom. I kao to je obeana zemlja ustvari kolektivna praslika o izgubljenoj srei, tako je i zvezda daleke Rusije za junake Miloa Crnjanskog samo jedna pesniki uobliena projekcija individualnog ovekovog sna o srei. Ali nijedan junak ne dosee ono za im traga, svako se gubi u nerazmrsivoj igri sudbine i sluaja; seobe se stalno obnavljaju kao i raanja.Model glavnog junaka Pavla Isakovia Crnjanski je video u linosti jednog svog dobrog druga koji je otiao u Rusiju. Takvog junaka on zaista nije naao ni kod Pievia ni kod drugih memoarista. Izvesnim osobinama - velikim ponosom i nekom bezazlanou, hrabrou i neznou, galantnou karakteristinom za taj vek, izvesnom grubou ali i briznou - Pavle I je kao lik veoma sloen da bi ga mogli vezivati za one srpske linosti to promiu u memoarima. Istorijsko u ovom liku je to da je Pavle sin ora Isakovia, a unuk Vuka Isakovia. ore je imao dva sina, Pavla i Nikolu, i jo pet keri koje se ne spominju u romanu. Pavle je glavni junak romana. Sve druge linosti su u njegovoj senci. Pavle je duhovni voa ostalim Isakoviima i to je pokazao kada se jedini suprostavio Garsuliju. On se pokazuje kao srpski oficir proet sudbinom svog ratnikog naroda koga hoe da pretvore u zemljoradnike, ponosan i sujetan upravo zbog toga to je tako snano obuzet sudbinom svog naroda. Bol njegovih sunarodnika, razjedinjenih, potlaenih, lienih otadbine razjeda njegovu volju, hrabrost i veru u smisao ljudsskog postojanja. ali on hoe da veruje u mogunost sree i zato nagovara brau na put u Rusiju i tei da ostvari snove svog pooima Vuka.Tu svoju ljubav on e platiti zatvorom u kome se prvi put u njegovom seanju javlja slika njegove mlade umrle ene (Katarine), koja e se kasnije uvek javljati u asovima njegove velike samoe i iskuenja. Pavla su oenili iznenada, na brzu ruku, kako pisac kae kao to se sparuju konji. Pavle je bio hladan prema svojoj eni. Posle njene smrti ona nije mesecima ni u njegovim mislima ni u njegovom ivotu imala nikakva mesta. Pre nego to se oenio on je imao svega dve Vlahinje i jednu Beliku. Dakle, nije bio enskaro i nije mnogo mario za ene. Ali "sad na njegovo veliko iznenaenje on se seti svoje mlade ene i bi mu ao to ne moe da uzme njene ruke u svoje ruke. inilo mu se da uje njen apat i da osea njenu ruku, koja ga po potiljku miluje".Sluaj je hteo da u istim kolima kojima je putovao u Be upozna porodicu majora Boia ija je ena Evdokija, bar u Pavlovim oima, veoma liila na njegovu umrlu enu. Prema njoj i njenoj erci Tekli on se ponaao sa srdanou i panjom jednog starijeg brata. Ali, Pavlova izrazita lepota, potom odanost naciji i umrloj eni, njegov ponos i dostojanstven odnos prema ljudima i enama, njegova otmenost i suzdrana galantnost - oduevljavali su ene koje je on sretao na svojim putovanjima. On ih je privlaio jer se razlikovao od drugih, a naroito od njihovih mueva koji su uglavnom bili opori, dosadni i stari. Pavle je nastojao da se od tih enskih ljubavnih napada odbrani i zadri ih na distanci protokolarnog ili prijateljskog odnosa. Pavle je to uspeo sa Teklom koja je jo dete. Ali sa Evdokijom to nije uspeo! Ona mu se bestidno nudila ali on nije hteo da bude sa njom iz prostog razloga to nije hteo enu koja je toliko liila na njegovu mrtvu enu - On se stidio i same pomisli da neka takva ena postane nastavak njegovog braka. Sa enom koja je mrtva, ali koju je sad toliko voleo, jer je uvideo koliko ga je volela. Osim toga, na putu u Rosiju, nije bilo za enu mesta!Na tom svom putovanju u Be, u jednoj bogatoj kui u Vizelburgu, u koju su putnici svratili na kratko vreme, Pavle je upoznao raskalani ivot viseg drutva, svet slobodnog ponaanja, kratkih susreta i erotike. Tu doivljava i da mu gospoa Evdokija sama dolazi u sobu. Sve to Pavla podstie da jo vie razmilja o svom nacionu. Pavle je astan ovek i na rastanku on joj govori da nee beati od svojih obaveza. Za vreme boravka u Beu utisak tuinstva se jos vie produbljuje u Pavlu. Obiaji razuzdanog aristokratskog sloja 18. veka vreali su njegov svetli san o slobodnoj naciji, kome je sve ostalo podredio. Pavle je bio zauen onim to ga je u Beu snalo. ak ni Volkov, Rus, nije hteo de slua prie o njegovom nacionu, caru Lazaru i Kosovu. U svemu tome Pavle stalno ponavlja da oni idu u Rosiju, ne za inove, ne za porcione novce, nego zato da ratuju, na strani slavom uvenanih rosijskih trupa. U Beu Pavle ponovo sree Evdokiju, ali on nije ovek koji eli da uiva u ovozemaljskim stvarima. On je ovek koji sanjari o lepim oima svoje ene sa tamom nekog dima na sebi. On uvek tuguje za onim ega nema, ono to poseduje ini mu se nitavnim.Evdokija Boi opija ga telesnim arima, ali ne moe da zadovolji njegovu duevnu eznju za lepotom. Tekla ga zanosi svojom mladou, ali on i od nje bei. On eli da bude negde gde jo nije bio da doivi ljubav kakvu dotle nije upoznao. Ali svugde e se razoarati i videti monotoniju od koje nema spasa, veno ponavljanje istih rei, zakletvi i nada. Pavle je morao sebi priznati da je sve drukije nego to je oekivao. Pisac za njega kae: - Oseao se kao muva u nekoj mrei nekog pauka. Bez volje i bez nade Pavle, u jednolinom proticanju dana postaje sve umorniji. Za njega protekli ivot nije nita drugo do mutan i komaran san. Samo poneka uspomena bljeti lepim sjajem i mami ga k sebi. Pavle se jo uvek sea umrle ene koju poinje da oboava. Pavle polazi sa svojom braom, njihovim enama i mnogim saplemenicima preko Karpata u Rosiju: - Odlazio je, oseao je, zauvek, iz jednog sveta, u kom je dotle iveo, u kom ostavlja, ne samo svoju kuu u Temivaru, ne samo roake koji ostaju, ne samo enin grob u Varadinu, nego i itav jedan narod, kom je pripadao. - Kad dolazi u Rusiju Pavlu se ini da su se ostvarili njegovi snovi: Uini mu se kao mesto kud je otii eleo i u kom je nekad iveo. Ali bie dovoljno samo nekoliko meseci pa da uvidi slinost izmeu austrijskog carstva, koje je mrzeo, i Rusije, u koju je s pobonim ushienjem doao. Ve pri prvom susretu sa Kostjurinom pisac ce rei: - Pavle je sasvim drugaije zamisljao komadanta Kijeva u Rosiji.Posle Pavlovog egzercira eskadrona konjanika pred Kostjurinom, on jasno protestvuje i na neki nain se ruga tom novom moniku koji ga podsea na Garsulija. Otada Pavle poinje da pada meu ruskim komandantima i srpskim oficirima spremnim da to pre postanu ruski oficiri. U njegovom ivotu sve se smirilo. Pavle se potpuno promenio: - Taj ovek, koji je, pri polasku, na put, u Temivaru, koraao tako oholo, sigurno, znajui ta hoe, i kud je poao, bio je sad, kad je, eto, bio, u Kijevu - slabe volje, bez nade, a zbunjen toliko, da je sve ee mucao. Nije reenice vie zavravao. Pavle se razoarao novom, obeanom zemljom u kojoj su Srbi, kao i u Austriji, samo graniari koji brane nekog novog gospodara. Ipak, u njemu postoji bar jo neka nada da e neko legendarno veliki, kao to je carica razreiti tu problematiku. Ali posle predstave sa lanom caricom gasi se i ta nada. I dok se veina Srba prilagoava novoj ruskoj stvarnosti i nastoje to pre da postanu Rusi, dotle manji deo i pre svih Pavle, gube se u utanju i samoi. Pavle se potpuno miri sa sudbinom. Pavlu se gube tragovi i na kraju pisac za njega kaze: - Sigurno je o Pavlu samo to da je Pavle bio u Bahmutu i Mirgorodu, sve do poetka idueg rata, koji je poeo kroz tri godine, a trajao sedam godina. Sigurno je da je u tom ratu uestvovao zajedno sa svojim bratancima. O tome postoje dokumenta.Tragika srpslog nacionaistorijske injeniceVelikoj seobi Srba na prostor Austrougarske prethodio je poetak Velikog bekog rata 1683. iji je povod neuspela turska opsada Bea. Potom je usledila austrijska kontraofanziva. Osvojena je Slavonija i Beograd a Srbi su samostalno oslobodili Mavu, istonu Srbiju i prodirali su sve do Novog Pazara. Meutim, od 1690. dolazi do preokreta u ratovanju, odnosno umire austrijski general Pikolomini i Turci organizuju protivudar. Srbi su imali dve mogunosti: ili ostati i trpeti tursku odmazdu ili ii u neizvesne seobe. 1690. odran je crkveno - narodni zbor kod Beograda. Odlueno je da austrijski car Leopold bude priznat za srpskog vladara i da rat bude nastavljen ali sa teritorije Maarske. Car je to odobrio i u avgustu 1690. patrijarh Arsenije III predvodi oko 60000 dua preko Save i Dunava. Srbi su uglavnom naselili junu Maarsku a negde su na sever prodrli sve do Budima i Sent Andreje. Srbima je garantovana crkvena autonomija ali su oni bili izloeni svakodnevnim pritiscima unijaenja. Zanimljivo je napomenuti da seobe srpskog naroda nisu privukle panju naih pisaca u toj meri da su im posvetili svoja knjievna dela. Prvi je Crnjanski iskazao interesovanje za te dogaaje i to poslije itanja "Memoara" Simeona Pievia. Pievi, rodom iz ida, kao 13 - ogodinji deak uestvovao je u Pohodu na Francusku, postao francuski oficir, da bi se zatim preselio u Rusiju i u vojnom inu napredovao do general majora. Meutim, Pievievo prikazivanje seoba bilo je memoarsko prikazivanje oveka koji stie slavu i karijeru, bez nekog osvrta na nesrenu poziciju srpskih ratnika koji vojuju za tue interese, dok Crnjanskog interesuje pojedinac koji, kao neki zastupnik razoaranog i, u stalnoj borbi za samoodranje uznemirenog naroda, sve gore spoznaje tragian poloaj sebe i svog naroda.Tu sloenu ulogu najamnika - oficira koji vodi vee ili manje grupe Srba vojnika u ratove i u seobe, sve u nadi da e izai iz tmine i nesree, da e pronai svoj pravi zaviaj, Crnjanski prikazuje u svom romanu o seobama. PojamSEOBE, kojim je krten roman Miloa Crnjanskog, uzet je kao pojam jednog neprekidnog kretanja, jednog uznemirenja i nesreenosti, jedne nemoi ustaljivanja koje su obeleje haotinog stanja. Zbog toga su prveseobeslika jednog za istoriju od najneuhvatljivijih stanja: slika snalaenja mase u novoj postojbini i organizovanja novog ivota u njoj. Milo Crnjanski je predoio psihologiju te srpske mase, koja je iz turske Srbije, iz "Turcije" prela na teritoriju Austrije gde se morala povinovati nekim novim pravilima i nekom novom nainu ivota. Ali isto tako, on je razvio i onaj istorijski fatalitet, onu traginost sudbine tog naroda, koji je odmah neizbeno pao u zamke veliko - austrijske politike i krvavo joj posluio u njenim zapletima i sukobima sa Evropom. Upravo ova psihologija mase i istorijski fatalitet meaju se i slivaju u jedan isti nagon koji preovlauje tim naim ovekom. Voljno, mirno, on se puta da ga stihije ivota nose i razbijaju, kreui se u nekom omaijanom krugu u kome se njegov nacion neprekidno vrti a koji raa i odrava tragian oseaj besmisla i uzaludnosti. U prvim seobama srpski nacion je olien u liku Vuka Isakovia. U ra