Upload
phungcong
View
239
Download
4
Embed Size (px)
Citation preview
Morfologija dlakave i pernate divljači proučava spoljašnji izgled,
veličinu i izgled tela, telesni pokrivač, sastav tela i meĎusobni
odnos pojedinih delova.
Anatomija dlakave i pernate divljači pruočava unutrašnju graĎu
i raspored unutrašnjih organa. Srodne sa anatomijom su još
histologija, citologija i fiziologija lovne divljači.
Epitel oblaže spoljašnji deo tela, a endotel unutrašnjost telesnih šupljina i unutrašnje
organe. Sastoje se iz jednog ili više slojeva ćelija.
Spoljašnji deo integumenta naziva se pokožica (epidermis), a unutrašnji krzno (corium).
Iz unutrašnjeg sloja raste dlaka kod dlakave, odnosno perje kod pernate divljači. Iz tog
sloja još izrastaju nokti, kandže, papci i rožne navlake.
Uz koren dlake nalaze se lojne i znojne žlezde. Lojne žlezde daju koži i dlaci elastičnost,
a znojne žlezde izlučivanjem znoja pomažu termoregulaciji.
Kod pernate divljači koža je tanka i nežna jer su pokožica i krzno slabo razvijeni.
Dlakava divljač ima mlečne žlezde, naročito razvijene kod ženki. Mlečne žlezde su po
filogenetskom poreklu od znojnih žlezdi.
Kod jelena i košute uz donji rub oka postoji žlezda suzište čijim izlučevinama jelen ostavlja
tragove po drveću u vreme parenja, da bi obeležio teritoriju (rikalište).
Jelen označava teritoriju i potkolenom žlezdom kojom trlja okolno rastinje.
Košuta ima čeonu mirisnu žlezdu, aktivnu u doba parenja, a izgleda kao čuperak
dužih dlaka. TakoĎe, podrepna žlezda je aktivna u doba parenja.
Srndać ima čeonu žlezdu aktivnu u vreme parenja, ali i žlezdu lojnicu kojom označava
svoje stanište.
Srndać i srna imaju potkolenu mirisnu žlezdu u vidu čuperka dužih dlaka čijim mirisom
označavaju stanište, a isto tako imaju i stopaonu ili meĎuprsnu mirisnu žlezdu za
označavanje staništa ili ostavljanje traga. Kod srneće divljači su u doba parenja
aktivne mirisne podrepne žlezde.
MeĎustopaone mirisne žlezde razvijene su i kod muflona.
Mužjak i ženka divokoze imaju temene ili čeone žlezde, koje su u doba parenja aktivnije
kod mužjaka.
Zec ima na njušci pigmentnu žlezdu sličnu crnoj tački, za označavanje traga. U uglovima
usana razvijena je obrazna žlezda specifičnog mirisa, čije sekrete šapicama razmazuje
po dlaci, a podrepna žlezda mu služi za ostavljanje mirisnog traga.
Lisica ima nadrepnu žlezdu (viola) kojom trlja svod svojeg podzemnog staništa. Osim
toga ima podrepnu žlezdu i četiri tabanske žlezde za označavanje traga.
Jazavac ima podrepnu mirisnu žlezdu za ostavljanje mirisnog traga.
Osim ovih kožnih žlezda, crevne žlezde divljači daju poseban miris izmetu, dok se
kod tvora nalazi posebna veoma smrdljiva žlezda koja služi za odbranu.
Kod pernate divljači razvijena je trtična žlezda čijim sekretom ptice pomoću kljuna
premazuju svoje perje.
DLAKA I PERJE DIVLJAČI
Čekinje su najduže i krute dlake koje se pomoću mišića mogu podignuti u
vertikalni položaj (nakostrešenost).
Osje su pokrovne dlake tela, kraće od čekinja, posebno obojene, duže ili kraće
Malje su najsitnije i najtanje dlake. IzmeĎu osja i malja postoje prelazne dlake.
Čulne dlake mogu da se pokreću, obično su na usnama, obrazima, iznad očiju isl.
Linjanje – pojava da se dlake menjaju, obično u proleće i jesen.
Obojenost dlake zavisi od pigmentiranosti, sadržaju vazduha isl. LeĎa su većinom obo-
jena tamnijom dlakom u odnosu na trbuh – obrnuto je kod vidre i hrčka.
Albinizam – odsustvo pigmenta, melanizam – crna dlaka, flavizam – žuta dlaka
Perje ptica potiče od krljušti gmizavaca. Sastoji se iz drške i zastavice.
Tri vrste perja: - konturna (velika na krilima i repu)
- mala pera koja pokrivaju vrat, grudi i trbuh
- paperje (mekano i nežno, oblaže celo telo kod mladunaca)
Mitarenje – menjanje perja jednom ili dvaput tokom
godine, obično u proleće i jesen
ORGANI ZA VARENJE I IZMET DIVLJAČI
Kod preživara (Ruminantia) organi za varenje prilagoĎeni su na ishranu biljkama.
Želudac biljojeda ima četiri dela: burag (rumen), mrežavac (reticulum), listavac
(omasus) i sirište (abomasus).
Akcesorne žlezde: jetra (hepar), gušterača (pancreas)
Žučna kesica nije razvijena kod jelenske i srneće divljači i kod divljih golubova.
Voljka razvijena uglavnom kod pernate divljači koja se hrani zrnastom hranom.
Izmet divljači nam govori o tome koje su vrste zastupljene u lovištu, varira u boji,
izgledu i specifičan je za vrstu.
ROGOVI DIVLJAČI
Rogovlje su rogovi spojeni sa čeonom i nosnom kosti i to je lovački trofej.
Rogovi otpadaju svake godine, kod jelena i srndaća.
Kod jelena i srndaća izraste od izbočina čeone kosti podloga koja se naziva rožište i
na njoj izrastaju ispunjeni koštani rogovi.
Kod šupljoroga rogovlje izrasta van lobanje, kasnije sraste sa čeonom kosti i obloženo
je čvrstom rožnatom supstancom. Rogovi šupljoroga ne otpadaju.
Rogovi izrastaju iz hrskavičavog vezivnog tkiva koje nastaje na rožištu, obavijeni su
u vreme rasta likom, a to je produžetak kože.
Odstranjivanje like vrši jelen kada rogovi potpuno izrastu i očvrsnu i to struganjem po
debljim stablima čime se oštećuje kora.
Rast i odbacivanje rogova je pod hormonalnom kontrolom. Najveći uticaj imaju
hipofiza, testisi, štitna žlezda i grudna žlezda (thymus).
Razvojni stadijumi jelena u zavisnosti od stepena razvijenosti rogova:
1. šilaš
2. vilaš
3. šesterac
4. osmerac
5. deseterac krunaš
6. dvanaesterac krunaš
7. četrnaesterac krunaš itd.
Ako jelen ima na oba roga isti broj parožaka naziva se pravilan,
a ukoliko na jednom ima više naziva se nepravilan.
Svi rogovi osim mladalačkog (šiljkan) imaju ružu (venac) koja neposredno
izrasta na rožištu.
Boja rogova zavisi od količine pigmenta u krvi i od ishrane.
Tamnije obojeni rogovi su kvalitetniji.
Rogove najpre odbacuju stariji jeleni, a onda mlaĎi.
Ako se jelenu povrede polni organi umesto rogova razvija se perika.
Razvoj rogovlja govori o starosti jelena:
- prve godine života jelenče nema rogovlje
- druge godine ćživota jelen ima rogovlje bez parožaka u vidu šila (šilaš)
- treće godine života je šesterac, a ima nešto šilaša i vilaša
- četvrte godine jelen je osmerac, a ima oko 40% šesteraca
- pete godine života jelen je osmerac, ali ima i nešto slabih deseteraca
- šeste godine života jelen je osmerac ili deseterac
- sedme godine života jelen je osmerac ili deseterac, većina su krunaši, a ima
i nešto dvanaesteraca
Kod srndaća od izbočina čeonih kostiju nasatju panjići (rožište) na kome izrastaju
rogovi.
Srndać sa mladalačkim rogovima koje nema ruže ni parožaka osim jednog šiljka
naziva se šilaš. Ako se pored šiljka nalazi još jedan parožak srndać se označava
kao vilaš, ako osim šiljka ima još dva paroška onda je šesterac, a ukoliko su oba
paroška u istoj ravni naziva se “krstaš”.
Pri povredi testisa kod srndaća se umesto rogova razvija perika koja ne otpada.
Rogovi muflona (Ovis musimon).
Kod šupljoroga (Cavicornia) rogovi u početku izrastaju van čeone kosti, ali kasnije
srastaju sa njom, presvuku se snažnom rožnatom navlakom i ne otpadaju.
Rogovi muflona su šuplji, rastu u spirali do 90 cm dužine, težine do 6 kg. Rastu samo
kod mužjaka, a ako se pojave kod ženki dugi su samo oko 5-6 cm.
Kod divokoza i kozoroga rogovi rastu kod oba pola, stalni su, šuplji,
ali su kod mužjaka snažniji.
ZUBI DLAKAVE DIVLJAČI
Zubi dlakave divljači izgraĎeni su od zubne kosti (dentin) koja daje oblik zubu u čijoj
sredini je zubni kanal. Zubna kruna ja obrasla zubnom ocaklinom, a koren zuba zubnim
cementom.
Obični jelen nakon poroĎaja ima samo mlečne zube, na svakoj strani vilice po tri
premolara i jedan trajni kutnjak (molar).
Do V meseca kada je jelen star jdenu godinu, iza prvog i stalnog kutnjaka izraste drugi
stalni kutnjak (molar).
U VIII mesecu iste godine ispadnu svi mlečni zubi, a izrastu po jedan očnjak
(dens caninus) u gornjoj vilici (tzv. biserak), nešto jači kod mužjaka.
U IX i X mesecu ispadne drugi i treći par mlečnih sekutića, a umesto njih izrastu stalni.
Posle promena mlečnih zuba, odrastao jelen ima zubnu formulu:
I0/4, C1/0, P3/3, M 3/3
KLJUNOVI PERNATE DIVLJAČI
Pernata divljač nema zube već kljunove kao sastavni deo lobanje.
Kljunovi su prilagoĎeni načinu ishrane.
Kljun ima gornju i donju vilicu presvučenu rožnatim navlakama.
Na gornjoj vilici su postrani otvori.
Kod nekih ptica rožnata prevlaka otpada u vreme mitarenja.
Kljun služi za uzimanje hrane, čišćenje perja i izgradnju gnezda.
NOGE I TRAGOVI DLAKAVE DIVLJAČI
Tri tipa stopala kod sisara:
- plantigradna
- digitigradna
- unguligradna
Od načina hodanja zavisi i vrsta tragova lovne divljači.
Noge papkarske dlakave divljači graĎene su tako da divljač hoda na trećem i četvrtom
prstu koji dodiruju podlogu kretanja. Drugi i prvi prst su zakržljali, a peti redukovan,
unguligradni su.
Medved, kuna i jazavac imaju plantigradna stopala.
Većina predstavnika divljači iz reda Carnivora imaju digitigradna stopala (vuk, lisica,
divlja mačka
TRAGOVI DIVLJAČI
los
dabar
pas
vidra Ondatra
Hystrix
kuna
tvor mrmot
rakun
opozum lasica
crvena lisica
ris
siva veverica
siva lisica
miš mačka
kunić
kojot
medved
jelen
Meles meles Capreolous capreolus
Muscardinus avellanarius Vulpes vulpes
Lepus capensis Lutra lutra Oryctolagus cuniculus
Sciurus carolinensis Myodes glareolus
NOGE I TRAGOVI PERNATE DIVLJAČI
Kod pernate divljači se pomoću tragova nogu, kljunova i krila
može da utvrdi o kojoj se vrsti radi.
Noge fazana imaju po četiri prsta od kojih su tri rasporeĎena u obliku trougla, a četvrti
prst je nešto kraći i pozadi je.
Noge poljske jarebice su sličene kao kod fazana, samo su sitnije.
Divlje patke plivačice imaju opnu za plivanje izmeĎu tri prsta, trouglasto rasporeĎenu.
Divlje patke ronilice imaju plivaću opnu i uz četvrti prst.
Divlje guske imaju plivaće opne izmeĎu tri prsta u trouglastom rasporedu,
otisak traga nogu je znatno veći nego kod divljih pataka.
Noga vrane graĎena je tako da ima tri prsta u trouglastom rasporedu, a četvrti prst je
pozadi u smeru srednjeg prednjeg prsta, što se vidi i na tragu nogu.
Phasianus colchicus