Embed Size (px)
Citation preview
Morske ribe-ekonomsko značajni prirodni resursi
Morska riba još od pradavnih vremena je služila u ishrani stanovništva duž morskih
obala. Danas kod svih naroda morska riba predstavlja sve više znatan doprinos u ishrani.
U pomorskim zemljama, a pogotovu u obalnom području ona sačinjava glavnu hranu
njihova stanovništva. Tako i kontinentalne zemlje nastoje uz potrošnju slatkovodnih riba,
da uvedu i morsku ribu za prehranu svoga stanovništva, jer ulov slatkovodnih riba iznosi
manje od 20,00 % od ukupnog ulova riba u cijelom svijetu.
Svih 365 vrsta riba koje žive u Jadranskom moru, naročitu pažnju zavređuje plava
riba koja ima znatan udio u ishrani stanovništva. Što je sleđ i bakal u zemljama sjevernog
dijela Antlantika, to je kod nas u Jadranskom moru plava riba. U hladnijim sjevernim
morima su idealni uslovi za razvoj planktona, te osnovne riblje hrane, što je glavni uslov
za ogromno razmnožavanje riba, pa i time za razvitak ribarstva. Toplija mora, kao šro je
Sredozemno i Jadran, u tom pogledu su siromašniji, ali uz sve to plava riba povremeno
dolazi i na obale Jadrana. Godišnji ulov plave ribe na području Jadranskog mora iznosi 2/3
ukupno ulovljenih riba, a od toga najveći dio odpada na sredelu 50,00-60,00 %. Plavu ribu
Jadranskog mora možemo podijeliti na dvije skupine:
sitnu plavu ribu čine: srdele, srdelice, čepe, skuše, plavice, šnjur i iglice.
krupnu plavu ribu čine: tunj i luc.
Za razliku od plave ribe, koja je više riba morskog površja, pridnena riba živi
uglavnom pri morskom dnu, dakle riba od dna ili pridnena riba. Po vrstama su pridnene
ribe mnogo bogatije od plave ribe; one sačinjavaju više od 90,00 % svih naših morskih
riba. U našem Jadranu razlikujemo uglavnom tri vrste morskog dna: pješčano, muljevito i
hridinasto ili kamenito. U zavisnosti na kojem morskom dnu obitavaju ribe možemo ih
podjeliti na slijedeće skupine:
skupina riba pješčanog dna;
skupina riba kamenog dna,
skupina obalnih riba i
landovina je morska divljač većih dubina muljevitog dna, s izuzetkom velikih morskih
pasa među kojima uz bentonskih ima i pelagijskih vrsta.
Pridnena riba lovi se najuspješnije, povlačnim mrežama – danas uglavnom tkz.
kočama. Osim povlačnom mrežom-kočom, pridnena riba lovi se mrežama stajaćicama,
parangalima, vršama i raznim alatima s pretežnim karakterom sportskog ribolova.
3.2.1. Sitna plava riba
SRDELA (SARDELA)Sardina pilchardus Walbaum, 1792
Regnum (carstvo): Animalia
Phyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): ClupeiformesFamilia (porodica): ClupeidaeGenus (rod): Sardina Species (vrsta): Sardina pilchardus
Opis: tijelo joj je izduženo, bočno spljošteno. Usta su terminalna i malo iskošena. Na
škržnom poklopcu jasno se naziru lepezasto poredane brazdice (3-5). Na donjem dijelu
škržnog luka ima 40-106 škržnih nastavaka (branhiospina). Na trbuhu se nalaze ljuskavi
štitići s uzdignutim grebenčićem. Jedna leđna peraja, bliža vrhu gubice, nego početku
repne peraje, počinje ispred početka trbušnih peraja. Trbušne peraje smještene su ispred
osnovice leđne peraje. Odozgo je zelenkasto modra, a bokovi i trbuh srebrenasti. Na
gornjoj polovini tijela, iza očiju, proteže se obično niz crnih pjega. Kod nas u Jadranu
naraste do 20 cm, a prosječno ih ima oko 24-32 u 1 kg.
Rasprostranjenje: srdela je rasprostranjena u Istočnom Antlantiku tj. od Islanda i
Sjevernog mora do obala Senegala i Mediterana. U Jadranskom moru je posvuda
rasprostranjena.
Stanište: srdela živi u velikim jatima, zadržavajući se već prema obilju hrane (planktona)
više oko površine mora. Kao i sve ostale naša plava srdjela je tipična riba selica. Ona
prilazi našim obalama u rano proljeće, gdje se zadržava sve do sredine jeseni, kada
nestaje iz obalnih voda i povlači se u dubine.
Ishrana: hrani se uglavnom planktonskim rakovima i drugim većim planktonskim
životinjama (planktofaga).
Razmnožavanje: spolno sazrije u prvoj godini života pri dužini od 10 cm. Mrijesti se od
polovine jeseni do kraja zime, na 20-25 m dubine; ženke izbace 5.000 – 39.000 jaja
ovisno o starosti. Jaja su pelagična.
Privredni značaj: meso srdele neobično je tečno, te je sa svojih 14 % masnoće (krajem
ljeta), bogata sadržajem bjelančevine i vitamina i jedna je od
najhranjivijih naših morskih riba. Međutim, njeno nježno meso
vrlo je osjetljivo na toplinu i mora se brzo potrošiti. Za jelo se
priređuje na razne načine ponajviše pečena na žaru (roštilju-
gradelama) zatim pržena i na brodet. Najbolja je konzervirana u
ulju (sardina); soli se u bačvice-barila radi prerade u filete u ulju
ili za izravnu potrošnju, poznate kao “slana riba”.
Status populacije i mjere zaštite: populacije sredele u područjima njenog
rasprostranjenja su dosta stabilne. Dozvoljen lov srdele je iznad 10 cm. Najpovoljnije
vrijeme lova je proljeće i to april, a naročito maj i onda septembar i oktobar, ako bude
pogodno vrijeme.
Za ribolov služe raznovrsne vrste mreža sitnih okaca. Ribolov se obavlja noću za
vrijeme mraka tj. kada nema mjesečine. U sumrak isplovi brodica kao cvjećarica i na
lovištu zapali se svjetiljka s više hiljada jakosti, koja uzbuni sav podvodni svijet, od
planktona do riblje mlađi. Brzo se tu skupe i srdele loveći taj obezumljeni sitniš. Kad je
riba opasana i mreža sastavljena, stegne se na dnu i tako sva lovina ostane kao u nekoj
vreći. Mreža se sve više steže i na kraju se sva skupljena riba prebaci na palubu na brodu.
Ako su prilike za lov povoljne, ponavlja se lov sve dok zora ne svane i svjetlo svijeća ne
izgubi čarobnu moć.
ŠNJUR (ŠIRUN)Trachurus trachurus (Linnaeus, 1758)
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): PerciformesFamilia (porodica): CarangidaeGenus (rod): Trachurus Species (vrsta): Trachurus trachurus
Opis: tijelo je izduženo, vretenasto, bočno spljošteno. Usta su gornja, umjereno iskošena,
donja čeljust blago ispupčena, stražnji obod gornje čeljusti seže do ispod prednjeg oboda
oka. Zubi su sitni, u jednom nizu, postoje također i na jeziku i nepcu. Bočna linija je
prekrivena uspravno izduženim štitićima (66-75), s natrag okrenutim zubom po sredini.
Leđne peraje su dvije; prva je trokutasta, bodljasta, a druga dugačka, mehkana, u
prednjem dijelu blago izdignuta. Podrepna peraja je istog oblika kao i druga leđna, ali
nešto kraća. Grudne peraje su dugačke i šiljate, a trbušne su ispod grudnih. Repna peraja
je izrazito račvasta, sa šiljatim vršcima. Krljušti su sitne, cikloidne i lako odpadaju.
Dostiže dužinu do 40 cm i masu do 1,8 kg, a obično se susreću od 15 do 30 cm. Boja je
blijedo-modrozelenkasta, a prema trbuhu blijedo-srebrenasta. U gornjem uglu škržnog
poklopca nalazi se tamna mrlja.
Rasprostranjenje: šnjur je rasprostranjen u Istočnom Atlantiku tj. od Islanda i Norveške
do obala Senegala i Mediterana. U Jadranskom moru je posvuda rasprostranjen.
Stanište: to je pelagična riba. Živi uz dno, ali i u višim slojevima mora sve do površine,
najčešće iznad pjeskovitih tala; obično između 80-200 m dubine, ali i do 600 m. U proljeće
se približava obali, a zimi udaljava i spušta dublje.
Ishrana: to je karnivorna vrsta, hrani se ribom, rakovima i glavonošcima.
Razmnožavanje: mrijesti se krajem jeseni i u zimu.
Privredni značaj: meso od šnjura je dugorazredno, više mršavo te znatno zaostaje iza
skuše. Veliki komadi dobri su prženi na žaru, samo ih treba kao i plavicu dobro podmazati
uljem. Priređuju se i prženi u ulju, na brodet i u ribljoj juhi. Sušen na dimu daje proizvod
vrlo dobrog kvaliteta.
Status populacije i mjere zaštite: populacije šnjura u granicama njenovog
rasprostranjenja dosta su stabilne. Lovi se kočom plivaricom, ljetnim potegačama i
stajaćicama.
SKUŠA (ŠKOMBER)Scomber scombrus Linnaeus, 1758.
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): PerciformesFamilia (porodica): ScrombidaeGenus (rod): Scomber Species (vrsta): Scomber scombrus
Opis: tijelo je vretenasto, snažno, u presjeku gotovo okruglo. Glava je šiljata, usta velika,
blago iskošena. Zubi su sitni, konični, u jednom nizu, postoje i na nepcu. Tijelo je
pokriveno sitnim krljuštima, iza glave i na grudima su veće. Leđne peraje su dvije,
međusobno znatno udaljene. Prva je trokutasta i bodljasta, a druga leđna i podrepna
peraja su istog oblika, s povišenim prednjim dijelom. Grudne peraje su kratke, kraće od
polovine dužine glave, a nešto duže od trbušnih peraja. Repna peraja je izrazito dvokraka,
kruta. Leđa su modra ili tamno-modrikastozelena, s oko 30 poprečnih, valovitih i crnih
pruga. Trbušna strana je bjelkasto-srebrenasta, ponekad s ružičastim refleksom. Naraste
u dužinu i do 50 cm i dostigne masu do 1,8 kg, a obično se susreću od 18 do 30 cm.
Rasprostranjenje: skuša je rasprostranjena u čitavom istočnom Atlantiku i Mediteranu.
U Jadranskom moru je svuda rasprostranjena, osobito u sjevernoj polovini.
Stanište: spada u epipelagične do bentopelagične vrste. Migratorna je vrsta, brz je i
ustrajan plivač i spušta se do 250 m dubine. U proljeće migrira od pučine i dubine prema
obali i površini u potrazi za hranom.
Ishrana: spada u karnivorne vrste. Hrani se različitim pelagičnim beskičmenjacima i
sitnom ribom (osobito clupeidima) i proždrljiva je.
Razmnožavanje: mrijesti se krajem jeseni i u prvoj polovini zime, na dubini od 100-200
m. Ikra i larve su planktonske. Spolno sazrije s 2-3 godine života (oko 30 cm dužine).
Privredni značaj: meso skuše po hranjivosti i tečnosti spada među najbolje i najtraženije
ribe. Za jelo se priređuje na razne načine, a ponajviše pečena na žaru, pržena na brodet,
pa i kuhana. Mnogo se stavlja u marinadu tj. konzervirana u ulju, a fileti skuše bez kostiju
konzervirani su u ulju, a dimljene skuše osobito su na cijeni.
Status populacije i mjere zaštite: polucaja skuše je manje-više u svim krajevima
rasprostranjenja stabilna. Zabranjen je izlov primjeraka ispod 18 cm. Skuša se lovi
mrežama plivaricama, potezačama, noću pod sviću kao i srdela.
PLAVICA (LOKARDA)Scomber japonicus Houttuyn, 1782
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): Teleostei
Ordo (red): PerciformesFamilia (porodica): ScrombidaeGenus (rod): Scomber Species (vrsta): Scomber japonicus
Opis: vanjskim oblikom tijela potpuno je slična skuši. Tijelo je vretenasto, snažno, u
presjeku gotovo valjkasto. Glava je šiljasta, usta velika, blago iskošena. Zubi su sitni,
šiljasti, u jednom nizu, postoje i na nepcu. Krljušti oko grudnih peraja i iza glave su veće i
istaknutije od onih koje pokrivaju ostali dio tijela. Leđne peraje su dvije, znatno udaljene;
prednja je trokutasta, bodljasta, druga niža, mehkana. Grudne i trbušne peraje su kratke.
Repna peraja je dvokraka i uska. Leđa su modrikasto-zelenkasta, s crnkastim prugicama i
pjegama, slabije izraženim nego kod skuše. Trbuh je bjelkasto-srebrenast sa sivkastim
jajolikim pjegama. Naraste u dužinu do 50 cm (obično 15 – 30 cm) i dostigne masu do 1
kg.
Rasprostranjenje: plovica je rasprostranjena u svim toplim morima. U Jadranu je
posvuda rasprostranjena.
Stanište: to je epipelagična do bentopelagična, migratorna vrsta. Zadržava se do 300 m
dubine. U proljeće se približavaju obalama.
Ishrana: karnivorna je vrsta i hrani se uglavnom malom pelagičnom ribom (srdela,
inčun, papalina i sl.), a također i mekušcima i rakovima. Vrlo je proždrljiva.
Razmnožavanje: mrijesti se ljeti. Ikra i larve su planktonske.
Privredni značaj: prodaje se svježa ili konzervirana. Meso je slabije od skuše, nije toliko
masno i po tome je više suho. Priređuje se na sve moguće načine, u prvom redu na žaru,
ali dobro podmazana uljem, budući da je mršavija riba, a isto tako na brodet i kuhana.
Status populacije i mjere zaštite: populacije plavice su dosta stabilne. Lovi se
mrežama plivaricama i potegačama noću pod umjetnim svjetlom. U Mediteranu se
godišnje ulovi do 27 hiljada tona (statistika FAO, 1987).
INČUN (BRGLJUN)Engraulis encrasicolus (Linnaeus, 1758)
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): ClupeiformesFamilia (porodica): ClupeidaeGenus (rod): Engraulis Species (vrsta): Engraulis encrasicolus
Opis: tijelo je jače izduženo i valjkasto. Usta su velika, vodoravana i nisko na glavi. Zubi
su sitni, šiljasti i postoje i na nepcima. Krljušti su tanke, cikloidne i lako odpadaju. U
bočnoj liniji ima ih oko 40. Jedna leđna peraja, trbušne, grudne i podrepne peraje su
malene. Repna peraja je dvokraka. S leđne strane je zelenkasto-modrikasta, a bokovi i
trbuh srebrenasti. Duž bokova se proteže vodoravna srebrenasta pruga, odozgo omeđena
tamnom linijom. Dostiže dužinu do 20 cm (obično 7-15 cm). Životni vijek je oko 3-4
godine.
Rasprostranjenje: inčun je rasprostranjen u Istočnom Atlantiku – od Sjevernog mora do
Rta Blane (Mauritanija), na cijelom Mediteranu. U Jadranskom moru rasprostranjen je do
dubina koje ne prolaze 300 m.
Stanište: inčun je pelagična, migratorna vrsta koja se uglavnom nalazi u obalnom
području do dubine 150 m (zimi), ponekad i preko 280 m.
Ishrana: hrani se uglavnom planktonskim organizmima, pretežno kopepodima, mizidima
i larvama dekapoda.
Razmnožavanje: u Jadranu se mrijesti od oktobra do jula. Ikru odlaže u večernjim i
noćnim satima u porcijama (5-6 puta u sezoni mriješćenja). Ikra je ovalna, pelagična.
Spolno sazrije nakon prve godine (oko 9 cm dužine).
Privredni značaj: prodaje se svjež ili soljen, a dio se preradi i u riblje brašno.
Status populacije i mjere zaštite: populacije inčuna manje-više su dosta stabilne.
Zabranjen je izlov primjeraka ispod 9 cm. Lovi se plivaricom, lebdećom kočom i
potegačama. U Mediteranu se ulovi godišnje preko 700 hiljada tona, a u Jadranu do 63
hiljade tona (statistika Fao, 1987).
3.2.2. Krupna plava riba
TUNJ (TUNA)Thunnus thynnus Linnaeus, 1758.
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): PerciformesFamilia (porodica): ScrombidaeGenus (rod): Thunnus Species (vrsta): Thunnus thynnus
Opis: tijelo gotovo zaobljeno, relativno velika glava s malim očima. Na obje vilice nalaze
se mali, stožasti i šiljati zubi. Zubi se nalaze i na vomeru i nepcu. Gornja strana je
tamnoplave boje, a trbušna strana je srebrenasto-bijele boje s poprečnim linijama. Leđna
peraja nisu rastavljena, malih perajaca ima više nego skuša 9-10. Repno peraje je jako
razvijeno i polumjesečastog je oblika. Od krupne plave ribe tunj je najveći i naraste do 3 –
5 m i dostigne težinu do 600 kg. Najveći primjerci, koji se love na Jadranu, teže do 250
kg, a najčešće se love mlađi u težini oko 25-30 kg.
Rasprostranjenje: tunjevi su ribe Sredozemnog mora, ali ih ima i u Atlanskom okeanu.
Stanište: tunj je pelagična vrsta, nezrele jedinke nalazi se samo u toplim vodama, dok
odrasli ulaze u hladne vode u potrazi za hranom.
Ishrana: tunj je vrlo grabežljiva riba i hrani se uglavnom sitnom plavom ribom i svim
ostalim vrstama morskih riba, koje može savladati.
Razmnožavanje: mrijesti se u proljeće. Ikra je pelagična.
Privredni značaj: meso od tunja je odlična, poznata i mnogo tražena hrana. Pogotovo se
cijene prsni i trbušni dijelovi mesa, jer na tom mjestu meso je najmasnije. Priređuje se na
sve moguće načine. Konzervirana tunjevina u ulju, naročito trbušni dio, prava je delikates.
Status populacije i mjere zaštite: populacije tune u svom području rasprostranjenja
manje-više su dosta stabilne. Kao jedna od najvećih jestivih riba koštunjača, lov na tunje
od pradavnih vremena je od velikog značaja za prehranu obalnog stanovništva
Mediterana. Način ribolova na ovu vrstu ribe je raznolik: mrežama tunjarama (stajaće
tunjare), plivaricama dugih oko 600 m i dubokih oko 80 m.
LAMPUGA (LUMPUGA)Coryphaena hippurus Linnaeus, 1758.
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): PerciformesFamilia (porodica): CoryphaeenidaeGenus (rod): CoryphaenaSpecies (vrsta): Coryphaena hippurus
Opis: tijelo je izduženo i bočno jače spljošteno. Prema repnoj peraji se postepeno snizuje.
Prednji profil glave kod neodraslih je blago konkavan, a kod odraslih okomit s razvijenom
koštanom krijestom (kod mužjaka). Gubica je kratka, tupa. Usta su blago iskošena, donja
čeljust je blago ispupčena. Zubi su sitni, šiljasti, poredani u više nizova, postoje također i
na nepcu i jeziku. Bočna linija iznad grudnih peraja je zakrivljena u obliku uskog i
pravilnog luka i sadrži 240-280 krljušti. Leđna peraja je dugačka i visoka, počinje na glavi,
prema repnoj peraji postepeno se snizuje. Podrepna peraja je dugačka, kraća i niža od
leđne. Grudne peraje su relativno malene, srpolike i šiljaste. Trbušne peraje su iznad
grudnih, na grudima. Repna perja je izrazito duga i račvasta. Boja tijela je modra do
zelenkasta ili pepeljasto-srebrenasta sa zlatastim odsjajem, a trbuh je bjelkast. Odrasli
primjerci su nerijetko posuti crnim pjegicama. Boja se brzo promjeni nakon uginuća.
Dostiže dužinu do 2 m (oko 35 kg), a obično su duge 50-100 cm.
Rasprostranjenje: lampuga je rasprostranjena u tropskim i subtropskim morima. U
Jadranu se nalazi u pučinskom dijelu.
Stanište: to je pelagična vrsta, nalazi se uglavnom uz obalu i na otvorenom moru. Rado
se zadržava ispod plutujućih objekata, u manjim jatima. Nije vezana za određeni tip dna i
određenu dubinu.
Ishrana: karnivorna je vrsta i vrlo je proždrljiva. Hrani se uglavnom pelagičnom ribom
koju ustrajno progoni, također rakovima i glavonošcima (lignje).
Razmnožavanje: mrijesti se u proljeće. Ikra je pelagična.
Privredni značaj: meso nije naročitog okusa.
Status populacije i mjere zaštite: populacije lampuge su manje-više stabilne. Lovi se
mrežama plivaricama i potegačama. U ribarnicama je općenito rijetka. Godišnji ulov u
čitavom Mediteranu iznosi najviše do 800 tona.
3.2.3. Ribe pješčanog dna
OSLIĆ (MOL)Merluccius merluccius (Linnaeus, 1758)
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): GadiformesFamilia (porodica): Merluccius merlucciusGenus (rod): MerlucciusSpecies (vrsta): Merluccius merluccius
Opis: tijelo je izduženo, valjkasto, iza glave najdeblje, a prema repu sve tanje. Gubica je
čunjasta, šiljasta; usta vrlo velika terminalna, usni procjep seže do ispod zadnje trećine
očne kugle. Donja čeljust je sprijeda blago ispupčena. Zubi su iglasti, poredani u 2-3 niza,
a postoje i na nepcu. Krljušti su sitne, glatke i lako odpadaju. U bočnoj liniji ih ima 127-
156. Leđne peraje su dvije, prva je kratka i trokutasta, druga dugačka, blago sedlasta.
Podrepna peraja je dužinom i oblikom slična drugoj leđnoj peraji. Trbušne peraje su ispred
grudnih. Boja tijela je škriljasto-siva sa zlatnim prelivom, bokovi su svjetliji, a trbuh je
bijel. Naraste do 130 cm (obično 12-60 cm).
Rasprostranjenje: oslić naseljava Sjeveroistočni Atlantik tj. od Norveške do Mauritanije,
čitav Mediteran. U Jadranu ga ima posvuda.
Stanište: zadržava se uz dno (danju) ili u višim slojevima mora (noću) do oko 1.000 m
dubine, obično 70-370 m. Preferira pješčana dna, ali se nađe i u ostalima tlima.
Ishrana: to je karnivorna vrsta. Juvenilni primjerci se uglavnom hrane planktonskim
rakovima, a aduletni ribom, rakovima i glavonošcima. Vrlo je proždrljiva vrsta.
Razmnožavanje: mrijesti se tokom čitave godine, intezivnije zimi i u proljeće. Ženke
spolno sazriju između 23 i 33 cm, a mužjaci između 20 i 28 cm. Ikra je sferična i
pelagična.
Privredni značaj: prodaje se svjež, soljen i sušen, konzerviran i konfekcioniran. Meso je
bijelo, mehkano, vrlo ukusno i lako probavljivo. Meso oslića je vrlo dobrog ukusa i radi
malog postotka masti, a visokog postoka bjelančevina preporučuje se bolesnima kao
lagana hrana. Priređuje se najviše pržen ili kuhan. Jetra oslića poznata je i vrlo cijenjena
kao pravi delikates.
Status populacije i mjere zaštite: njegove populacije u Jadranu dosta su stabilne.
Zabranjen je izlov ispod 16 cm. Za lov je najpodesnije vrijeme u rano proljeće, a još bolje
u jesen i zimu, kada se lovi povlačnim mrežama-kočama. U Mediteranu se ulovi godišnje
45 hiljada tona, a u Jadranu do 3,5 hiljada tona (statistika FAO, 1987).
PAUK (PAUK ŽUTAC)Trachinus draco Linnaeus, 1758.
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): PerciformesFamilia (porodica):TrachinidaeGenus (rod): TrachinusSpecies (vrsta): Trachinus draco
Opis: tijelo je izduženo, bočno spljošteno. Glava je kratka, tupa, a usta su gornja i široka.
Zubi su sitni i nalaze se u više redova, a također se nalaze i na nepcu. Na škržnom
poklopcu postoji snažna bodlja. Krljušti su sitne, ktenoidne, u kosim nizovima. U bočnoj
liniji ih ima oko 80. Leđne peraje su dvije, prva kratka, trokutasta i bodljasta, a druga
leđna i podrepna peraja su dugačke. Trbušne peraje su malene i smještene su ispred
grudnih. Boja tijela je ružičasto-siva s tamnijim prugama, koje teku koso prema nazad od
leđa preko bokova. Glava je tamnija, s modrikastim šarama. Opna prve leđne peraje je
crna. Naraste do 40 cm (oko 0,50 kg), a obično se susreću između 25 i 30 cm.
Rasprostranjenje: pauk je rasprostranjen u istočnom Atlantiku i čitavom Mediteranu. U
Jadranu je rasprostranjen posvuda.
Stanište: boravi na pjeskovitom ili pjeskovito-muljevitom dnu do 300 m dubine. Ukopava
se u supstrat sve do očiju.
Ishrana: to je karnivorna vrsta. Hrani se sitnim beskičmenjacima i ribom. Aktivan je
noću.
Razmnožavanje: spolno sazrije s tri godine. Mrijesti se tokom proljeća i ljeta. Ikra i
larveni stadiji su planktonski.
Privredni značaj: meso je bez prijekorno, vrlo tečno i sprema se na brodet ili kuhano pa
tom prilikom i sve otrovne bodlje gube svoju moć.
Status populacije i mjere zaštite: njegove populacije na području svoga
rasprostranjenja dosta su stabilne. Pauk je omanja riba naših obala. Manje je poznata kao
hrana, ali je zato čuvena radi svojih otrovnih bodlja, kao jedna od najopasnijih otrovnih
riba Jadrana. Ribari ga nerado love, ali kad ga ulove odmah mu sijeku glavu i otrovne
bodlje. Ubod živog pauka zadaje teške, više puta skoro nepodnosive i dugotrajne bolove,
pa stoga oprez kod ribolova. Ubod je bolan, izaziva oteklinu, vrućicu, vrtoglavicu i otežano
disanje, a česte su i nekroze okolnog tkiva. Meso je bez prijekorno, vrlo tečno i sprema se
na brodet ili kuhano pa tom prilikom i sve otrovne bodlje gube svoju moć.
JEGULJAAnguilla anguilla (Linnaeus, 1758)
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): AnguilliformesFamilia (porodica): AnguillidaeGenus (rod): Anguilla Species (vrsta): Anguilla anguilla
Opis: tijelo je jako izduženo, zmijoliko, valjkasto i u stražnjem dijelu bočno spljošteno.
Glava je relativno dugačka, odozgo prema dolje spljoštena. Usta su velika i terminalna.
Zubi su maleni. Škržni otvori su maleni, okomiti i nalaze se ispred grudnih peraja.
Trbušnih peraja nema. Repna, leđna i podrepna peraja su spojena. Bočna linija je jasno
vidljiva i ravna. Krljušti su rudimentirane, eliptične, urasle u kožu. Koža je sluzava. Boja
tijela je varijabilna: zelenkasta, smeđa ili smeđežućkasta. Trbuh je žućkast ili srebrenasto-
bijel. Naraste više od 1 m (oko 4 kg), a obično se susreću između 40 i 80 cm. Ženke su
veće od mužjaka.
Rasprostranjenje: široko je rasprostranjena (istočni Atlantik, Mediteran i pritoke:
Neretva, Bojana, Cetina, Zrmaja, Vransko jezero, Soča itd.).
Stanište: to je migratorna vrsta, ukopava se na mehkanim dnima. Mužjaci se uglavnom
zadržavaju u moru, a ženke u gornjim dijelovima rijeka i jezera.
Ishrana: hrani se zooplanktonom, ribom i rakovima (u moru) te ličinkama insekata,
vodozemcima, crvima i sl. (u slatkoj vodi).
Razmnožavanje: do nedavna je život jegulje bio nepoznat, sve dok nije danac Schmidt
ustanovio, da sve jegulje, koje žive u vodama Evrope i sjeverne Afrike, imaju vezu sa
Atlantikom; pošto su sa 5-8 godina spolno zrele, putuju u velikim jatima u dubine
Sargaskog mora (6.000 – 7.000 m dubine), oko otočja Bermuda, gdje se mrijeste i potom
ugibaju. Njihove sićušne i prozirne ličinke razvijaju se tek u toku tri godine u sitne male
jeguljice tzv. staklaste jeguljice i vraćajući se opet vođene nepogrešivim instiktom u
rijeke, iz kojih su došle njihove matere.
Privredni značaj: veliki procenat je masti u mesu i do 34,00 % stavlja jegulju u pogledu
kalorične vrijednosti u prvi red među tkz. katadromnim ribama. Meso jegulje je osobito
cijenjeno, sočno i masno, pa ga priređuju ponajviše na brodet, a prema veličini prženo ili
pečeno na roštilju ili s rižom (rižoto). Kožu treba prije oguliti, ali se kod čišćenja mora
paziti da njena otrovna krv (otrov ihtiotoksin) ne dopre do otvorene ranice. Kuhanjem ili
pečenjem taj otrov se posve gubi (termolabilan) jer nestaje kod 60-70 °C. Posebni
specialitet je dimljena jegulja, koja predstavlja traženi artikl na međunarodnom tržištu, a
naročito u Njemačkoj.
Status populacije i mjere zaštite: populacija jegulje je manje-više u svim krajevima
rasprostranjenja stabilna. Lovi se mrežama potegačama i stajaćicama, vršama,
parangalom i udicom. Godišnji ulov jegulja iznosi samo u području Neretve i Hutova Blata
do 150 tona.
KOVAČ (ŠANPJER)Zeus faber Linnaeus, 1758.
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): ZeiformesFamilia (porodica): ZeidaeGenus (rod): ZeusSpecies (vrsta): Zeus faber
Opis: tijelo je ovalno, visoko, bočno jako spljošteno. Glava je velika, koščata, iskošenog
prednjeg profila. Usta su velika, gornja, jako ispruživa, a donja vilica je ispupčena. Zubi su
sitni, konični, poredani u 3-5 nizova, a postoje i na nepcu koji su sitni i poredani u dvije
grupe. Krljušti su vrlo sitne i prostim okom nevidljive. Bočna linija u prednjem dijelu jače
zakrivljena. Jedna leđna peraja. Šipčice u prednjem dijelu leđne i podrepne peraje su
snažne, koščaste. Grudne peraje su kratke i zaobljene. Trbušne peraje su dugačke, barem
dvostruko duže od grudnih. Stražnji obod repne peraje je konveksan. Na trbušnom obodu
i uz osnovice neparnih peraja postoje veći, koštani i bodljasti štitići. Boja tijela je
maslinasto-zelenkasto-siva sa srebrenastim odsjajem. Mlađi primjerci su obično uzdužno
valovito isprugani. Na svakom boku se nalazi karakteristična crna okrugla mrlja sa
svijetlim prstenom. Dostiže dužini do 66 cm (oko 3 kg), a obično 10 – 15 cm.
Rasprostranjenje: kovač je rasprostranjen od Norveške do juga Afrike. Čitav Mediteran,
a također se nalazi uz obale Austarlije, Novog Zelanda, Japana i Koreje. U Jadranu je
posvuda rasprostranjen.
Stanište: zadržava se iznad pjeskovitog dna, često i u višim slojevima mora. To je
bentopelagična vrsta.
Ishrana: karnivorna je vrsta i vrlo je proždrljiv. Hrani se pretežno ribom, rakovima i
glavonošcima.
Razmnožavanje: mrijesti se u proljeće. Ikra je pelagična. Spolno sazrije u četvrtoj godini
života.
Privredni značaj: prodaje se svijež. Meso je mehkano, vrlo ukusno i cijenjeno, a osobito
se cjeni među morskim ribarima. Priređuje se na razne načine, većinom kuhan na brodet,
a rijeđe se prži na odrezak, iako je to posebni specijalitet sladokusaca.
Status populacije i mjere zaštite: populacije kovača na području Jadrana dosta su
stabilne. Najbolje vrijeme lova na kovača pada od zime do proljeća. Love ga isključivo
povlačnim mrežama kočama. U Mediteranu se ulovi godišnje oko 200 tona (statistika
FAO, 1987), a u Jadranu oko 3 tone.
Pljosnatice
Pljosnatice su dubinske ribe čudnovatog neobičnog oblika. Kod pljosnatica
zanimljiva je njihova preobrazba. Kad se mala ličinka izleže iz jaja, te male ribice posve
imaju normalan oblik kao i svaka druga riba: oči s obje strane glave i duguljast oblik.
Pošto ta mala ribica neko vrijeme luta morem, spušta se postepeno na morsko dno, gubi
zračni mjehur i pliva sve po malo postranice, dok nakon nekoliko mjeseci poprima sve
više oblik spljoštene ribe. Oba oka tad leže s gornje strane, jedno do drugog, a manja usta
su uz rub gubice, okomito usječena. Na Jadranu poznajemo nekih 24 vrsta pljosnatica od
kojih su kod nas najpoznatije: iverak, list i oblić.
OBLIĆ (RUMB)Psetta maxima (Linnaeus, 1758)
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): PleuronectiformesFamilia (porodica): ScophthalmidaeGenus (rod): Psetta Species (vrsta): Psetta maxima
Opis: tijelo je široko, skoro okruglo i debelo. Usta su velika, gornja. Zubi su sitni u više
redova, a postoje i na nepcu. Donja čeljust je ispupčena. Obod predškržnog poklopsa je
slobodan. Bočna linija na prednjem dijelu je zakrivljena. Na očnoj strani tijela nema pravih
krljušti; one su transformisane u rijetko razasute koštane kvržice različitih veličina. Krljušti
nema na slijepom boku. Leđna peraja proteže se cijelom dužinom tijela, počinje na
slijepom boku glave. Podrepna peraja je slična leđnoj, znatno je kraća od nje. Osnovica
trbušnih peraja je dugačka i ista na oba boka. Grudne peraje su relativno malene i
zaobljene. Repna peraja je zaobljena. Analni otvor otvara se na slijepom boku. Boja tijela
je varijabilna, uglavnom siva ili smeđežućkasta, crvenkasto naprašena i sa sitnim bijelim
pjegama. Na slijepom boku je bjelkasta. Dostiže dužinu do 1 m i masu do 12 kg. Obično
se susreću 40 – 50 cm dužine. Doživi do 17 godina.
Rasprostranjenje: oblić je rasprostranjen od Islanda i sjeverne Norveške do Maroka i u
čitavom Mediteranu. U Jadranu je posvuda rasprostranjen.
Stanište: zadržava se u priobalnom na pjeskovitom, muljevitom ili mješanom dnu
(bentonska vrsta) do oko 100 m dubine. Dosta je čest u bočatnim vodama. Ukopava se u
supstrat. Živi u većim ili manjim grupama.
Ishrana: to je karnivorna i vrlo proždrljiva vrsta. Hrani se uglavnom ribom, a u manjoj
mjeri još rakovima i mekušcima.
Razmnožavanje: mrijesti se krajem zime i tokom proljeća. Ikra i larve su pelagične.
Mužjaci spolno sazriju u trećoj, a ženke u četvrtoj ili petoj godini.
Privredni značaj: njegova privredna važnost u Mediteranu je mala. Prodaje se svjež.
Meso je dobrog kvaliteta.
Status populacije i mjere zaštite: populacije mu nisu brojne. Lovi se uglavnom
mrežama „rumbarama“ ili „sklatarama“, zatim psarama, kočom, parangalom, ostima i sl.
LIST CRNORUBSolea kleinii Bonaparte, 1883
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): PleuronectiformesFamilia (porodica): SoleidaeGenus (rod): Solea Species (vrsta): Solea kleinii
Opis: tijelo je ovalno spljošteno. Oči su na desnoj strani strani glave; gornje oko više je
naprijed od donjeg. Očni kapci prekrivaju polovinu očne kugle. Gubica je zaobljena, strši
iznad donje čeljusti. Usni procjep je zakrivljen u luk i seže do ispod sredine donjeg oka.
Prednji nosni otvor na slijepom boku je proširen, kupolast, okružen brojnim osjetilnim
dlačicama. Krljušti na očnoj strani tijela su pravokutne ktenoidne, s kratkim bodljicama, a
na slijepom boku su cikloidne. Leđna peraja proteže se cijelom dužinom tijela, a počinje
na glavi ispred očiju. Podrepna peraja slična je leđnoj, samo je nešto kraća. Grudne peraje
su dobro razvijene na oba boka. Trbušne peraje su sitne smještene na grlu. Repna peraja
je zaobljena, široko spojena membranom sa zadnjom šiščicom leđne i podrepne peraje.
Bočna linija je na glavi zaobljeno izdignuta. Osnovna boja je smeđkasta, tamnije i
žućkasto izmrljana ili ispjegana. Obod leđne i podrepne peraje je crnkast, osobito na
slijepom boku. Crna mrlja na grudnoj peraji je bjelkasto do narančasto uokvirena. Dostiže
dužinu između 30 i 40 cm, a obično su do 20 cm.
Rasprostranjenje: čitav Mediteran (nema ga samo u Mramornom i Crnom moru),
istočna obala Atlantika – od Portugala do juga Afrike. U Jadranu je posvuda
rasprostranjen.
Stanište: to je bentonska, priobalna vrsta. Zadržava se na pjeskovitom i muljevitom dnu,
uglavnom u blizini ušća rijeka, 2-120 m dubine. Ukopava se u supstrat.
Ishrana: list crnorub je karnivorna vrsta. Hrani se različitim bentonskim životinjama
(rakovi, školjke, puževi).
Razmnožavanje: mrijesti se tokom zime i u proljeće.
Privredni značaj: privredna važnost je neznatna. Prodaje se svjež. Meso je vrlo ukusno i
cijenjeno.
Status populacije i mjere zaštite: populacije lista crnoruba nisu brojne ali su stabilne i
nisu ugrožene. Lovi se obalnim potegačama, kočom i popunicama.
3.2.4. Skupina riba kamenitog dna
RUMENAC (ARBUN)Pagellus erythrinus (Linnaeus, 1758)
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): PerciformesFamilia (porodica): SparidaeGenus (rod): PagellusSpecies (vrsta): Pagellus erythrinus
Opis: tijelo je izduženo, ovalno bočno spljošteno. Gornji profil glave je ravan. Gubica je
šiljasta, znatno duža od promjera oka; usta su malena, terminalna. Prednji zubi su
konični, relativno razvijeni; kutnjaci maleni, poredani u 2-3 niza. Krljušti su velike,
pokrivaju obraze i škržni poklopac, pretpoklopac je gol. Bočna linija prati gornji profil
tijela. Jedna leđna peraja, dugačka, s prijeda bodljastim, straga s mehkanim šipčicama.
Grudne peraje su srpolike, šiljaste, duge koliko i glava, sežu do prve trećine podrepne
peraje. Repna peraja je velika, dvokraka, sa zašiljenim vrhovima. Boja tijelaje ružičasto-
crvena sa srebrenastim odsjajem. Bokovi su blijeđi, a trbuh bjelkast. Kod odraslih
primjeraka po leđima i boku razasute su sitne plavkaste mrlje. Gornji rub škržnog
poklopca je karmincrven. Usna šupljina je crna. Dostiže dužinu do 60 cm (oko 3 kg), a
obično se susreću između 10 i 30 cm.
Rasprostranjenje: rasprostranjen je od Skandinavije do Kapverdskih otoka i gotovo
cijelog Mediterana. U Jadranu je posvuda rasprostranjen.
Stanište: to je pridnena vrsta, iznad kamenitog dna na dubini od 10 do 180 m.
Ishrana: rumenac je karnivorna vrsta i vrlo je proždrljiva. Hrani se pretežno školjkama,
rakovima i ribama.
Razmnožavanje: to je protoginični hermafrodit, do približno treće godine su svi ženke,
kasnije mužjaci (iznad 17-18 cm dužine). Mrijesti se krajem proljeća i početkom ljeta. Ikra
je pelagična. Spolno sazrije u prvoj ili drugoj godini.
Privredni značaj: meso je bijelo, mehkano, vrlo ukusno. Meso rumenca najtečnije je u
proljetnim mjesecima, pa se priređuje, ako je manji pržen, a najbolji je kuhan ili na
brodet.
Status populacije i mjere zaštite: populacija rumenca je dosta stabilna. Lovi se
uglavnom kočom, manje parangalom i dr. Privredno je značajan – u Mediteranu se
godišnje ulovi više od 8 hiljada tona (statistika FAO, 1987), a uz istočnojadransku obalu
oko 50 tona. Prodaje se svjež.
CRVENAC (PAGAR)Pagrus pagrus (Linnaeus, 1758)
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): PerciformesFamilia (porodica): SparidaeGenus (rod): PagrusSpecies (vrsta): Pagrus pagrus
Opis: tijelo je ovalno, visoko i bočno spljošteno. Gornji profil glave je konveksan, s malom
grbom ispred očiju. Usta su terminalna, niska, a čeljusti su snažne. Sprijeda u gornjoj
čeljusti se nalaze 4, a u donjoj 6 zuba poput očnjaka, a zubi koji slijede su postepeno
manji i tuplji i prelaze u ovalne kutnjake (u 2 niza), različite veličine. Pored ovalnih
kutnjaka s unutrašnje strane postoji mnogo sitnih, zrnastih zuba. Krljušti su velike i u
bočnoj liniji ih ima između 52 i 58. Leđna peraja su jedna, dugačka i na sredini ulegnuta,
s bodljastim i mehkanim šipčicama. Grudne peraje su velike i zašiljenih vrhova. Repna
peraja je široka i dvokraka. Bočna linija prati gornji profil tijela. Boja tijela je crvena do
ružičasta. Dostiže dužinu do 75 cm (oko 8 kg), a obično se susreću između 30 i 35 cm.
Rasprostranjenje: crvenac je dobro raširen u istočnom Atlantiku i Mediteranu. U Jadranu
je posvuda rasprostranjen.
Stanište: to je priobalna vrsta, iznad kamenitog dna na dubini 10 – 200 m. Zimi boravi
dublje, a ljeti se približava obali.
Ishrana: crvenac je karnivorna vrsta. Hrani se uglavnom rakovima, mekušcima i ribom.
Djelomično u ishrani učestvuju i alge. Tvrdu hranu drobi kutnjacima.
Razmnožavanje: mrijesti se od aprila do juna. Ikra je pelagična. Spolno sazrije kod
približno 24 cm dužine.
Privredni značaj: prodaje se svjež. Meso je ukusno i vrlo cijenjeno. Za jelo je crvenac
vrlo cijenjen i priređuje se prema veličini: kuhan, na brodet ali je najbolji pečen.
Status populacije i mjere zaštite: populacija crvenca u području svoga
rasprostranjenja uglavnom je stabilna. Nije dozvoljeno loviti primjerke ispod 30 cm. Glavni
lov pada u proljeće pa kroz ljeto sve do jeseni. Hvata se ponajviše na parangal, a ponekad
zapadne i u duboke mreže. Uz istočnojadransku obalu godišnje se ulovi do 5 tona. Prodaje
se svijež. Meso je ukusno i vrlo cijenjeno. Za jelo je crvenac vrlo cijenjen i priređuje se
prema veličini: kuhan, na brodet ali je najbolje pečen.
ZUBATAC (ZOBATEC)Dentex dentex (Linnaeus, 1758)
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): PerciformesFamilia (porodica): SparidaeGenus (rod): DentexSpecies (vrsta): Dentex dentex
Opis: tijelo je u profilu ovalno, visoko, bočno spljošteno. Glava je masivna, gornji profil
kod juvenilnih skoro ravan, a kod aduletnih konveksan, s malom grbom ispred očiju. Usta
su velika, terminalna, čeljusti snažne. Zubi su konični, šiljasti, i u gornjoj i donjoj čeljusti
postoje sprijeda 4 jača zuba poput očnjaka od kojih su dva krajnja duža i jača. Krljušti su
velike, nalaze se na obrazima, škržnom pretpoklopcu i poklopcu. U bočnoj liniji ih ima
između 62 i 68. Bočna linija prati gornji profil tijela. Jedna leđna peraja, dugačka, s
bodljastim (sprijeda) i mehkanim šipčicama (straga). Grudne peraje su dugačke, srpolike i
zašiljenih vrhova. Repna peraja je snažna, dvokraka. Boja tijela je varijabilna; juvenilni
primjerci su sivkasti, po leđima crno ispjegani. U periodu sazrijevanja ružičasti. Crne pjege
po leđima su starenjem različito nijansirane. Dostiže dužinu do 1 m (oko 16 kg), a obično
su između 20 i 50 cm.
Rasprostranjenje: zubatac je dobro raširen u istočnom Atlantiku i Mediteranu. U Jadranu
je posvuda rasprostranjen uz obalu.
Stanište: to je priobalna vrsta, iznad kamenitog dna na dubini do 200 m, a obično na 5 –
30 m. Zimi boravi dublje, a ljeti se približava obali.
Ishrana: to je karnivorna vrsta. Hrani se pretežno ribom (srdela, inčun) i glavonošcima.
Vrlo je proždrljiv i agresivan.
Razmnožavanje: mrijesti se krajem proljeća do početka ljeta (april-juni).
Privredni značaj: prodaje se svijež ili zamrznut. Meso je ukusno i vrlo cijenjeno. Zubatac
je za jelo odličan i poznat, pogotovu njegova kuhana glava smatra se pravim
delikatesom. Prema veličini priređuju ga na razne načine. Najbolji je kuhan, dobar je i
pečen te na brodet, a od velikih sjeku se odresci za prženje. Vrlo je dobar pečen na
roštilju dobro podmazan uljem.
Status populacije i mjere zaštite: populacija zubatca dosta je stabilna. Nije dozvoljen
izlov ispod 30 cm. Ribari ga najviše love na mrežu zagonicu i tjerajući ga kamenjem i
otežanim granama koji su postavljeni u mrežu. Sportskim ribarima lov zubatca na panulu
osobito je omiljen, loveći ga iz barke. Na udicu se kao mamac postavlja kanjac, bukva,
koža morskog psa ili druga bijela riba. Uz istočnojadransku obalu godišnje se ulovi oko 40
tona, a u čitavom Mediteranu 3,6-4,5 hiljada tona (statistika FAO, 1987).
ŠKRPINA (BODELJKA)Scorpaena scrofa Linnaeus, 1758.
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): ScospaeniformesFamilia (porodica): ScorpaenidaeGenus (rod): ScorpaenaSpecies (vrsta): Scorpaena scrofa
Opis: tijelo je zdepasto, trbušasto, bočno spljošteno. Glava je velika, koščata, s mnogo
grebenčića i bodlji. Zubi su sitni, tanki, u 4-5 nizova u gornjoj i 3-4 u donjoj čeljusti. Iza
nadočnih svodova ističe se veća sedlasta uleknina, bez ljusaka. Ispod donje čeljusti
postoji više karakterističnih kožnih privjesaka. Na predočnoj kosti, iznad gornje čeljusti,
nalaze se 3-4 široke bodljice. Na bradi se nalaze dvije sitne pore. Krljušti su sitne
ktenoidne, 35-40 u bočnoj liniji. Jedna leđna peraja, sastavljena od dva različita dijela:
prednji duži i bodljast, stražnji kraći i mehkan. Podrepna peraja slična drugom dijelu leđne
peraje. Grudne peraje su vrlo široke, lepezaste i okruglaste. Trbušne peraje su kraće od
grudnih. Repna peraja je zaobljena. Boja je varijabilna: ružičastocrvena do opeka crvena,
smeđe mramorna. Naraste do 66 cm (oko 5 kg), a obično 20-30 cm.
Rasprostranjenje: škrpina je dosta raširen u istočnom Atlantiku i Mediteranu. U Jadranu
je posvuda rasprostranjen uz vanjske rubove otoka.
Stanište: to je priobalna vrsta, obitava iznad kamenitog dna na dubini do 400 m, a
obično na 10 - 100 m. Najveći dio dana miruje na dnu.
Ishrana: karnivorna je vrsta i hrani se rakovima, ribom i mekušcima.
Razmnožavanje: mrijesti se ljeti, ikra se, kao i kod drugih srodnih vrsta, nalazi u
sluzavoj masi.
Privredni značaj: prodaje se svjež. Meso je vrlo ukusno i cijenjeno. U lovu na škrpinu
treba biti oprezan zbog njegovih bodlji. Meso škrpine je vrlo tečno i osobito cjenjeno, kad
se preradi na brodet, a dobar je i kuhan.
Status populacije i mjere zaštite: njegove populacije nisu brojne ali su stabilne. Nije
dozvoljen lov primjeraka ispod 25 cm. Love se najviše mrežama stajaćicama
(popunicama), manje vršama, kočom, parangalom i sitnim udičarskim alatima. Lako se
lovi podvodnom puškom.
3.2.5. Skupina obalnih riba
SKOČAC (CIPAL GLAVAŠ)Mugil cephalus Linnaeus, 1758.
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): PerciformesFamilia (porodica): MugilidaeGenus (rod): MugilSpecies (vrsta): Mugil cephalus
Opis: tijelo je vretenasto, snažno, bočno blago spljošteno. Glava je velika, široka, sprijeda
odozgo prema dolje spljoštena, može stati oko 4,5 puta u ukupnu dužinu tijela; njena
najveća širina je približno jednaka najvećoj visini. Međuočni prostor je širok, blago
konveksan. Gubica je kratka, široka, zaobljena; usta su malena, terminalna, usni otvor je
trokutast. Zubi su tanki, šiljasti, višeredni. Škržni poklopci su tvrdi, blago konveksni,
stražnji obod je pravilno zaobljen. Krljušti su velike, na leđima s jednim uzdužnim
žljebićem. Bočne linije nema. Leđne peraje su dvije, međusobno razmaknute, kratke i
trokutaste; prva je bodljasta, druga je mehkana. Podrepna peraja je slična drugoj leđnoj
peraji. Grudne i trbušne peraje su kratke. Repna peraja je velika, duboko konkavna, sa
šiljastim vršcima. Leđa su tamno-pepeljasto sive boje. Bokovi su sivosrebrenasti, sa 6-7
tamnijih vodoravnih pruga uzduž nizova ljusaka. Trbuh je bjelkasto-srebrenast. Naraste
do 75 cm (oko 6 kg); i veći, ali obično do 50 cm.
Rasprostranjenje: cipol je rasprostranjen u tropskim i subtropskim morima. U Jadranu je
rasprostranjen uz čitavu obalu.
Stanište: to je priobalna, anadromna vrsta. Većinom obitavaju u malim skupinama duž
plitkih obala, gdje “pasu”. Cipali zalaze kao malene ribice u velikim masama iz mora u
bočatne vode. Odavde se prije zime redovno vraćaju u more, jer ne podnose hladnu vodu
i tu prezime. Pored ovog redovnog godišnjeg seljenja, postoji još i seljenje u svrhu
mriješćenja, ali tada se sele samo spolno zreli primjerci.
Ishrana: to je omnivorna vrsta. Hrani se uglavnom organskim detritusom i sitnim
bentonskim algama, a rijeđe planktonom.
Razmnožavanje: mrijesti se tokom cijele zime i početkom proljeća. Ikra je velika s
končastim nastavcima koji joj omogućuju prihvaćanje za podlogu.
Privredni značaj: prodaje se svjež. Meso je vrlo ukusno i cijenjeno, zatim vrlo tečno i
sočno, pa ga priređuju prema veličini, ali ponajviše kuhana, na žaru ili pržena.
Status populacije i mjere zaštite: populacija skočca je dosta stabilna. Ne smiju se
loviti primjerci ispod 25 cm. Skočca mnogo love dobro maksiranim žičanim vršama, a
donekle i ostima. Na udicu je cipala vrlo teško prevariti. Lovi se još stajaćicama
(gavunare) i potegačama.
LUBIN (LUBEN)Dicentrarchus labrax (Linnaeus, 1758)
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): PerciformesFamilia (porodica): MoronidaeGenus (rod): DicentrarchusSpecies (vrsta): Dicentrarchus labrax Opis: tijelo je vretenasto, snažno, bočno blago spljošteno. Glava je dugačka, konična;
usta velika, terminalna, blago iskošena. Zubi su sitni, u više nizova, postoje na napcu i
jeziku. Stražnji obod škržnih predpoklopaca je pilasto nazubljen. Na škržnom poklopcu
postoje dvije pljosnate bodlje. Krljušti su relativno malene, cikloidne i u bočnoj liniji ih ima
71-72. Leđne peraje su dvije, prva je bodljasta, a druga mehkana. Podrepna peraja je
veće dužine od visine. Repna peraja je široka, blago račvasta. Boja tijela je
olovnosrebrenasta, plavkasta ili zelenkasta. Bokovi su svijetliji, a trbuh je bijel. Dostiže
dužinu do 1 m (do oko 14 kg), obično 20-25 cm.
Rasprostranjenje: lubin je široko rasprostranjen u istočnom Atlantiku (od Norveške do
Senegala, čitav Maroko). U Jadranu je rasprostranjen uz čitavu obalu.
Stanište: zadržava se obično uz obalu, u bočatnim vodama, najviše do 100 m dubine,
uglavnom samo do 20 m.
Ishrana: karnivorna je vrsta. Hrani se uglavnom rakovima, mekušcima i ribom. Vrlo je
proždrljiv i napada sve živo u moru, pa ga nazivaju još i “vukom”.
Razmnožavanje: mrijesti se od novembra do marta. Mužjaci spolno sazriju tokom druge
(23-30 cm dužine), a ženke treće godine (31-40 cm dužine). Ikra i larveni stadiji su
pelagični.
Privredni značaj: prodaje se svjež. Meso je vrlo ukusno i cijenjeno i ono je prvoklasno i
ubraja se među naviše cijenjenu morsku ribu. Priređuje se najviše kuhan ili pečen na žaru.
U mnogim mediteranskim zemljama se uzgaja u marikulturi.
Status populacije i mjere zaštite: populacija lubina u svom krugu rasprostranjenja
dosta su stabilne. Love ga kroz cijelu godinu, ali je rijetkost uloviti lubina mrežom, osim
udicom i ostima. Vrlo je lukav i oprezan i teško će zagristi na mamac. Najlakše je lubina
loviti podvodnom puškom.
OVČICA (ARKAJ)Lithognathus mormyrus (Linnaeus, 1758)
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): TeleosteiOrdo (red): PerciformesFamilia (porodica): SparidaeGenus (rod): LithognathusSpecies (vrsta): Lithognathus mormyrusOpis: tijelo je izduženo, ovalno, bočno spljošteno. Glava je velika i gornji profil glave
konveksan. Zubi su sitni, konični, poredani u 4-5 nizova u obje čeljusti, u vanjskom nizu
su jače razvijeni. Krljušti su velike, 58-65 u bočnoj liniji. Krljušti se nalaze na obrazima i
škržnom poklopcu. Predpoklopac je gol i širok. Bočna linija prati gornji profil tijela. Jedna
leđna peraja je relativno visoka, s bodljastim sprijeda i mehkanim šipčicama s traga.
Grudne peraje su kratke, završavaju ispred analnog otvora. Repna peraja je relativno
velika i dvokraka. Boja tijela je sivosrebrenasta sa zlatastim odsjajem. Po boku se nalazi
10 do 13 okomitih crnkastih pruga. Međuočni prostor i gubice su tamnosemeđe boje.
Dostiže dužinu do 45 cm (oko 2 kg), a obično se susreću između 20 i 30 cm.
Rasprostranjenje: ovčica je rasprostranjena u istočnom Atlantiku: od Biskajskog zaliva
do juga Afrike (Rt dobre nade), Mediteran (izuzev Crnog mora), Crveno more, jugozapad
Indijskog okeana. U Jadranu je rasprostranjen uz čitavu obalu (brojna je).
Stanište: to je priobalna i bentopelegična vrsta. Staništa su joj iznad muljevitih i
pjeskovitih dna, ali i u livadama morske trave. Posebno je česta u blizini riječnih ušća ili
zaslađenih voda. Nalazi se do 50 (80 ) m dubine, obično se nalazi između 15 i 20 m.
Ishrana: pretežno, ali ne isključivo je karnivorna vrsta. Hrani se rakovima, polihetima,
školjkašima, ježincima i sl.
Razmnožavanje: mrijesti se tokom proljeća i ljeta. Ikra je pelagična. Spolno sazrije u
drugoj godini života (oko 14 cm dužine).
Privredni značaj: meso je vrlo ukusno, osobito u vrijeme mriješćenja. Meso ovčice
mnogo je cijenjeno, a pogotovu je tečno u vrijeme prije mriješćenja. Priređuje se pržena i
kuhana, a manji komadi ponajviše na brodet.
Status populacije i mjere zaštite: populacija ovčice dosta je brojna i stabilna. Lovi se
različitim mrežama stajaćicama, vršama i sitnim sportsko-ribolovnim alatima. U
Mediteranu se godišnje ulovi oko 100 tona (statistika FAO, 1987), a uz istočnojadransku
obalu oko 5 tona.
3.2.6. Landovina – morska divljač
Landovina je morska divljač i to je zapravo pridnena riba većih dubina, muljevitog
dna, s izuzetkom velikih morskih pasa, među kojima uz bentonskih ima i pelagijskih vrsta.
To su sve ribe s hrskavičavim kosturima čime se odvajaju od glavne skupine riba
koštunjača. Od landovine su za prehranu najvažnije raže, pa neke manje vrste morskih
pasa, mačaka, a donekle golubovi, žutulje, a najmanje drhtulje. Love se pretežno
dubinskim povlačnim mrežama. Njihovo meso ima neki posebni okus, ali taj se može
posebnim postupkom i raznim začinima, a osobito dimljenjem ublažiti. U ove morske
divljači jetra je osobito velika i zaprema kod nekih vrsta i do 25,00 % ukupne težine. Ta
jetra sadrži preko 50,00 % ribljeg ulja, koja kod nekih vrsta ne zaostaje od ulja dobivenog
od bakalara.
PAS MEKAŠ (ČUKOV)Mustelus mustelus (Linnaeus, 1758)
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): ChondrosteiOrdo (red): SqualiformesFamilia (porodica): TriakidaeGenus (rod): MustelusSpecies (vrsta): Mustelus mustelus
Opis: tijelo je vitko, vretenasto. Glava i gubica su kratke. Usta su donja, kratka,
polukružna. Škržnih otvora pas mekaš ima pet. Bočna linija je iznad podrepne peraje
blago izdignuta. Zubi su zrnati, tupo pilasti, gusto poredani u više nizova poput mozaika.
Plakoidne krljušti su ovalne, s 2 – 4 žljebića na stražnjem dijelu. Leđne peraje su dvije,
istog oblika. Druga leđna peraja je manja od prve. Podrepna peraja je ista kao druga
leđna. Grudne peraje su malene i šiljaste. Repna peraja je heterocerkna. S leđne strane je
jednolično sive boje, ponekad s nekoliko crnih pjegica, a trbuh je bijel. Dostiže dužinu do
1,6 m ali se uglavnom love manji primjerci (od 60-100 cm).
Rasprostranjenje: pas mekaš je rasprostranjen u istočnom Atlantiku: od Britanskih
otoka do juga Afrike, Mediteran izuzev Crnog mora. U Jadranu je široko rasprostranjen,
više u priobalnom i kanalskom području nego u otvorenom moru.
Stanište: živi pri dnu u gupama. Zadržava se iznad različitih vrsta dna, pretežno
muljevitih, na 9 -200 m dubine. Skotne ženke zadržavaju se bliže obali.
Ishrana: hrani se prtežno račićima, ribom i glavonošcima. Aktivna je noću.
Razmnožavanje: reprodukcija je viviparna, s placentom od žumanjčane kesice.
Embrionalni razvoj traje 10-11 mjeseci. Koti se toko cijele godine, osobito tokom zime i
proljeća. Ženke kote 4-5 mladunaca oko 39 mm. Mužjaci spolno sazriju između 70 i 74
cm, a ženke kod približno 80 cm.
Privredni značaj: prodaje se svjež ili sušen. Iz jetre se dobiva ulje.
Status populacije i mjere zaštite: populacija pasa mekaša nije brojna. Lovi se
uglavnom kočom i parangalom.
RAŽA KAMENICA (RAŽA TRNJEVKA)Raja clavata Linnaeus, 1758.
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): ChondrosteiOrdo (red): RaiformesFamilia (porodica): RajidaeGenus (rod): Raja Species (vrsta): Raja clavata
Opis: tijelo je romboično. Prednji rub diska je više-manje sinusoidan, a bočni uglovi su
oštri. Rostrum je kratak i tup. Usta su malena, donja, zubi kod mužjaka su šiljasti, a kod
žnke tupi (pločasti). Gornja površina diska je potpuno hrapava, čak i kod juvenilnih
primjeraka. Kod odraslih primjeraka s obje strane diska nalazi se nekoliko velikih trnolikih
bodljih s proširenom i debelom osnovicom. Leđne peraje su dvije, slabo razvijene, daleko
na repu. Repno peraje je sitno. Boja tijela je varijabilna, s leđne strane pepeljastosiva sa
smeđim, bjelkastim i crnkastim mrljicama. S donje strane je bijela. Dostiže dužinu do
1,10 m (oko 8 kg). Ženke su veće od mužjaka.
Rasprostranjenje: raža kamenica je rasprostranjena u istočnom Atlantiku-od Norveške
do juga Afrike, Mediteran, jugozapadni Indijski okean. U Jadranu je posvuda jednolično
rasprostranjena.
Stanište: to je bentonska vrsta na različitim dnima, najčešće muljevito-pjeskovitim, do
400 m dubine (najčešće između 100 i 300 m).
Ishrana: karnivorna je vrsta. Hrani se pretežno rakovima, ribom, glavonošcima i
polihetima. Aktivna je noću.
Razmnožavanje: reprodukcija je oviparna. Ženke polože do 150 jajnih kapsula u plitko
more tokom zime i proljeća. Kapsule su rožnate, četvrtaste, s rogovima na uglovima i oko
6 cm dužine. Embrionalni razvoj traje oko 5 mjeseci. Okoćeni mladunci dugi su oko 12,5
cm. Spolna zrelost nastupa približno kod 75 cm (mužjaci) do 85 cm (ženke) dužine.
Privredni značaj: prodaje se svježa, oguljene kože. Meso je ukusno i hranjivo. Meso od
raže kamenice je najboljeg ukusa i velike hranjive vrijednosti. Priređuje se na razno i to:
na brodet, manji komadi prženi, a od većih su vrlo dobri odresci.
Status populacije i mjere zaštite: brojnost populacije nije velika ali je stabilna. Ražu
love dubiskim povlačnim mrežama (koča) i parangalom. Kod lova raže treba biti oprezan
zbog drača koje se nalaze na repu. Česta je na ribarnicama u zapadnom Mediteranu. U
Jadranu se godišnje ulovi oko 200 tona.
DRHTULJA (ELEKTRIČNI SKAT)Torpedo marmorata Risso, 1810
Regnum (carstvo): AnimaliaPhyllum (koljeno): ChordataClassis (razred): ActinopterygiiSuperordo (nadred): ChondrosteiOrdo (red): RaiformesFamilia (porodica): TorpedinidaeGenus (rod): TorpedoSpecies (vrsta): Torpedo marmorata
Opis: tjelesna ploča je okrugla, obično nešto veće dužine nego širine. Prednji rub je ravan
ili blago konveksan. Usta su malena, donja, blago uvučena. Zubi su trokutasti i manji u
donjoj čeljusti. Leđne peraje su dvije na repu, prva je viša od druge. Trbušne peraje su
velike i okruglaste. Dužina repa je približno ista dužini diska, repna peraja je trokutasta.
Koža je gola, glatka. Boja tijela je varijabilna: od sive ili čak bjelkaste do crnkaste,
većinom tamnosmeđe izmramorana. Trbuh je bijel ili krem. Naraste oko 60 cm (oko 2 kg),
moguće i veće dužine.
Rasprostranjenje: istočni Atlantik - od Engleske do juga Afrike, Mediteran izuzev Crnog
mora. U Jadranu je rasprostranjena posvuda.
Stanište: to je bentonska vrsta, na različitom dnu, od nekoliko do 200 m dubine
(najčešće do 100 m).
Ishrana: karnivorna je vrsta. Hrani se pretežno ribom (olosnaticama) i različitim drugim
životinjama dna.
Razmnožavanje: reprodukcija je ovoviviparna. Embrionalni razvoj traje oko 10 mjeseci.
Ženke kote 5-32 mladunčeta, oko 9 cm dužine, tokom septembra i oktobra. Mužjaci
spolno sazriju kod 29 cm dužine, a ženke kod 40 cm.
Privredni značaj: rijetko se koristi za prehranu. Drhtulja je od svih raža najzanimljivija.
Za drhtulju je karakteristično što posebni mišići što leže s obje strane glave, proizvode
električnu napetost u jačini od 30 volti, pa su udarci drtulje veoma bolni. U moru se kreću
tromo, sigurne prednosti, koju im daje njihovo opasno oružje, služeći se njime kako u
opasnosti, tako i kod hvatanja plijena.
Status populacije i mjere zaštite: brojnost populacia drhtulje nije velika, ali je
stabilna. Lovi se povlačnim mrežama i ostima. U Jadranu se godišnje ulovi oko 3 tone.
LITERATURA
Aganović, M. (1979): Salmonidne vrste riba i njihov uzgoj. Svjetlost, Sarajevo.
Aleksopulo, A. (1984): Zoologija kičmenjaka. Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, Beograd.
Berg L.S. (1948): Riby presnih vod SSSR i sporeditel nyh stran, Moskva-Leningrad.
Bojčić, C. et al (1982): Slatkovodno ribarstvo. Jugoslovenska medicinska naklada, Zagreb.
Boko, I. (2005): Ribarski libar; 995.-2005. Marijan tisak. Split.
Đurović, E., Vuković, T., Pocrnjić, Z. (1979): Vodozemci Bosne i Hercegovine. Zemaljski muzej BiH. Sarajevo, Posebno izdanje.
Hadžiselimović, R., Hamzić, A. (1999): Biodiverzitet riba Bosne i Hercegovine. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.
Janković, B. (1960): Sistematika i ekologija lipljena Jugoslavije. Stručno udruženje za unapređenje slatkovodnog ribarstva, Beograd.
Jadras, I. (1996): Jadranska ihtiofauna. Školska knjiga, Zagreb.
Jadras, I. (1997): Ribe i glavonošci jadranskog mora. IP „Svjetlost”, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo.
Karaman, M.S. (1963): Studie der Astacidae (Crustacea, Decapoda) II. Teil. Hydrobiol., 22: 111-132.
Krunić, M. (1979): Zoologija invertebrata: I i II dio. Naučna knjiga, Beograd.
Matoničkin, I. (1981): Beskralješnjaci. Školska knjiga, Zagreb.
Mikavica, D. (1997): Biosistematika riba (Biosistematic of Fisches). Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Banja Luci, banja Luka.
Ognjev-Fink (1956): Zoologija kralješnjaka. Školska knjiga, Zagreb.
Parlament F BiH (2004): Zakon o slatkovodnom ribarstvu F BiH. Službene novine Federacije BiH. Broj: 01-966/04, Sarajevo.
Paulić, D. (1954): Ribe našeg Jadrana. Poljoprivredni nakladni zavod. Zagreb.
Radovanović, M. (1965): Zoologija: drugi dio sistematika životinja. Naučna knjiga, Beograd.
Ristić, M. (1963): Ribe i ribolov u slatkim vodama. Nolit, Beograd.
Sofradžija, A. (2009): Slatkovodne ribe Bosne i Hercegovine. Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca. Bemust Sarajevo.
Šoljan, T. (1948): Ribe Jadrana. Zagreb.
Šoljan, T. (1965): Ribe Jadrana: ključ za određivanje. Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije. Treće, prerađeno i dupunjeno izdanje.
Taler. Z. (1953): rasprostranjenje i popis slatkovodnih riba Jugoslavije. Glasnik Prirod. Muz. Srpske zemlje, Ser.B.knj.5-6, Beograd.
Vračarić, B. et al. (1983): Ishrana u prirodi. Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, Beograd.
Vuković, T. (1977): Ribe Bosne i Hercegovine: ključ za određivanje. Svjetlost, Sarajevo.
Vuković, T., Ivanović, B. (1971): Slatkovodne ribe Jugoslavije. Zemaljski muzej BiH. Sarajevo, Posebno izdanje.
