UNIVERZITET U ISTONOM SARAJEVU

PEDAGOKI FAKULTET U BIJELJINI

STUDIJSKI PROGRAM: RAZREDNA NASTAVA

STUDIJSKI PREDMET: METODIKA NASTAVE FIZICKOG VASPITANJA MOTORIKE SPOSOBNOSTI

SEMINARSKI RAD

Mentor: Studenti:

dr Momilo Pelemi Dragana Jovanovi, 35/09-r

Borka Dragi, 11/09-r

Svjetlana Mitrovi, 7/09-r

Borka Jovanovi,

Marijana Josipovi,

Vedrana Hercegovac,

Bijeljina, decembar, 2012.SADRAJUVOD..............................................................................................................................................3

41. SNAGA

1.1. EKSPLOZIVNA SNAGA.......................................................................................................551.2. ELASTINA (pliometrijska) SNAGA

51.3. STATIKA SNAGA

61.4. APSOLUTNA MAKSIMALNA SNAGA

1.5. REPETITIVNA SNAGA.........................................................................................................62. BRZINA7

3. IZDRLJIVOST..........................................................................................................................7

4. FLEKSIBILNOST.......................................................................................................................8

5. KOORDINACIJA........................................................................................................................996. RAVNOTEA..

7. PRECIZNOST101ZAKLJUAK.....1

LITERATURA..............................................................................................................................12

UVOD Po raznim autorima postoje razne definicije motorikih sposobnosti. Izdvijiemo neke od njih. Motorika sposobnost je skup uroenih i steenih osobina koje uslovljavaju uspjeno vrenje motornih (kretnih) aktivnosti.

Motorika sposobnost je dio opte sposobnosti i definie se kao skup uroenih (nasljednih) i steenih sposobnosti koje omoguavaju uspjeno obavljanje motorikih aktivnosti.

Motorike sposobnosti odgovorne su za efikasnost ljudskog kretanja. One predstavljaju bazinu vrijednost u ukupnom prostoruovjekove motorike i specifinu stranu ovjekovih kretnih mogunosti.

Raznim istraivanjima je utvreno da se motorike sposobnosti ne mogu opisati samo jednom, generalnom dimenzijom, ve je za opisivanje ovjekovih kretnih sposobnosti, potrebno raslanjivanje na vie kvantitativnih (snaga, brzina, izdrljivost i fleksibilnost) i kvalitativnih (koordinacija, agilnost, ravnotea, preciznost) motorikih sposobnosti. Fizickim vjebanjem moe se znaajno uticati na razvoj i na odravanje postignutog nivoa pojedinih motorikih sposobnosti. Na neke sposobnosti mogue je uticati u veoj mjeri nego na druge, a to zavisi o stupnju uroenosti pojedine sposobnosti, i o vjebanju u optimalnoj ivotnoj dobi. Na snagu se moe efikasno djelovati i u starijoj ivotnoj dobi, dok je utjecaj vjebanja na brzinu i koordinaciju i fleksibilnost bitno manji, a mogue je znaajnije uticati samo u ranoj mladosti. Metode i vjebe koje koristimo u pravilno programiranom fizikom vjebanju razlikuju se prilikom razvijanja razliitih sposobnosti.

Pod raznim autorima izdvojile su se sljedee motorike sposobnosti: brzina, snaga, koordinacija,

izdrljivost,

fleksibilnost,

preciznost,

ravnotea.1. SNAGA Da bi ovjek izveo bilo kakvu aktivnost, neophodno je da ispolji manji ili vei stepen snage. Snaga je sposobnost ovjeka da se miinim naprezanjem suprostavi nekoj spoljanjoj sili (teini sprave, sili partnera, gustini spoljanje sredine ili zemljine tee) ili da pokree sopstveno tijelo.

Snaga je sposobnost savladavanja razliitih otpora (unutarnjih i vanjskih). Za razliku od drugih motorikih sposobnosti ona ima relativno mali koeficijent uroenosti, pa se treningom na njen nivo moe znaajno uticati. Otpori, koje savladavamo miinom aktivnou, mogu biti u razliitom obliku i zahtjevaju razliite reakciju naeg tijela. Zbog toga moemo razlikovati vie vrsta snage prema tri kriterija:1) Karakter reima rada

2) Odnos veliine i ispoljene snage i mase tijela

3) Po anatomsko-topolokom kriterijumu

S obzirom na kriterijum karaktera reima rada, snaga se dijeli na:

- statika snaga,

- dinamika snaga (eksplozivna i repetitivna)

Prema kriterijumu odnosa veliine ispoljene sile i mase tijela, snaga se dijeli na:

- apsolutnu i

- relativnu

Snaga se prema kriterijumu snatomsko-topolokom, dijeli na:

- snagu ruku i ramenog pojasa,

- snaga trupa i

- snaga nogu.Veliina sile koju miii razvijaju prilikom kontrakcije zavisi od vie fiziolokih zahtjeva:

Fizioloki popreni presijek miia - to je vei presijek, vea je i sila koju taj mii moe razviti. Pod uticajem treninga snage dolazi do hipertrofije miia, to je ujedno i pokazatelj poveanja sile koju ti miii mogu razviti.

Vrsta i gustoa miinih vlakana (miofibrila) - U grai miia u principu razlikujemo dvije vrste miinih vlakana: crvena i bijela vlakna:- crvena ( aerobna, spora, tonika)- bijela ( anaerobna, brza, fazika) Veina miia u ovjekovom tijelu ima podjednak broj crvenih i bijelih miinih vlakana, i taj broj je nakon roenja nepromjenjiv (tokom ivota ne stvaraju se nova vlakna). Postoje specifini miii koji zbog svoje funkcije nemaju podjednak broj crvenih i bijelih miinih vlakana (npr. soleus sadri 25%- 40% vie crvenih vlakana od ostalih miia nogu, a triceps 10% - 30% vie bijelih vlakana od ostalih miia ruku). Istraivanjima je utvreno da se u sportovima izdrljivosti, u veoj mjeri razvijaju crvena miina vlakna, a u sportovima gdje je vie zastupljena brzina, vie se razvijaju bijela miina vlakna. To znai da postoji selektivan odgovor miinih vlakana zavisno od vrste tjelesnog vjebanja.

1.1. EKSPLOZIVNA SNAGA

Eksplozivna snaga je sposobnost maksimalnog ubrzanja vlastitog tijela. U razliitim sportovima ona se manifestuje kao snaga odraza, udarca, naglog ubrzanja, izbaaja razliitih sprava (kugla, koplje) i sl. Sportovi u kojima je eksplozivna snaga znaajno zastupljena su: atletski sprintevi, skokovi i bacanja, sportske igre, borilaki sportovi i sl. Sa razvojem eksplozivne snage, optimalno je zapoeti to ranije ( oko 7. godine), i to primjenom vjebi adekvatnih za taj uzrast, jer u suprotnom moe doi do tekih povreda lokomotornog aparata. U ranijoj dobi se rade kratki sprintevi, sunoni i jednononi poskoci, razliiti udarci u borilakim spotrovima i sl., Kasnije se primjenjuju vjebe sa veim dinamikim optereenjem: dubinski skokovi, bacanje sprava veih teina, velike serije sprinteva i rad sa dodatnim vanjskim optereenjem (sprinteri koriste prsluke za dodatno optereenje, boksai tee rukavice i sl.).

1.2. ELASTINA (pliometrijska) SNAGA

Elastina snaga je sposobnost da nakon doskoka izvrimo maksimalan odraz. Tom prilikom, za razliku od eksplozivne snage, koristimo dva razliita tipa izotonike miine kontrakcije ( kontrakcije kod koje se mijenja duina miia):

Ekscentrina kontrakcija je vrsta kontrakcije kod koje se mii produljuje (jer je vanjska sila vea od sile izazvane miinom kontrakcijom). Do takove vrste kontrakcije dolazi prilikom doskoka (amortizacije) sa visine ili kod sputanja utega na prsa kod vjebe Bench-press. Koncentrina kontrakcija je vrsta kontrakcije kod koje se mii skrauje. Do te kontrakcije dolazi prilikom odraza uvis ili kod podizanja utega sa prsa u vjebi Bench-press.

Kod razvoja elastine snage bitna je miina usklaenost ovih dviju vrsta kontrakcije. Za razvoj elastine snage najee koristimo dubinske skokove. Kod njihove primjene vano je obratiti panju na visinu sa koje se skokovi izvode, jer ona mora biti prilagoena uzrastu, stanju treniranosti i teini vjebaa. U suprotnom moe doi do ozbiljnih povreda lokomotornog aparata.

1.3. STATIKA SNAGA

Statika snaga je sposobnost maksimalne izometrijske kontrakcije miia, odnosno, sposobnost zadravanja eljenog stava miinom kontrakcijom. Izometrika kontrakcija je vrsta kontrakcije kod koje ne dolazi do promjene duine miia (guranje zida). Kao vana motorika sposobnost javlja se u sportovima kao to su: rvanje, sumo rvanje, dizanje tegova, izdraji u gimnastici, potezanje konopca i sl. Statiku snagu moemo mjeriti npr. izdrajem u zgibu. Za razvijanje statike snage najee se koristi vjebanje na spravama, slobodni utezi velike teine na za to predvienim trenaerima, a koriste se i vjebe relativne snage bez upotrebe rekvizita.

1.4. APSOLUTNA MAKSIMALNA SNAGA

Apsolutna maksimalna snaga je oblik snage koji se manifestira kao maksimalna sila koju tijelo moe proizvesti u dinaminom reimu miinog rada (Milanovi 1997.). Apsolutna snaga je najvea miina snaga koju ovjek moe da razvije, aktivirajui svoju cjelokupnu masu.Apsolutna snaga kod djeaka konstantno raste izmeu 7. i 19.god., dok njihova relativna snaga raste izmeu 13. i 14.god.. Nakon petnaeste godine razvoj snage djevojica stagnira, dok djeaci nastavljaju sa razvojem. Za razliku od statike snage koja se manifestira u izdrajima (izometrika kontrakcija), apsolutna maksimalna snaga se manifestira u kretanju (izotonika kontrakcija). Taj oblik snage dolazi do izraaja npr. kod dizanja utega maksimalnih teina i u sportovima gdje je razvijanje maksimalne sile bitan faktor uspjeha ( atletska bacanja, dizanje utega, judo, rvanje i sl.). Trening apsolutne maksimalne snage je vrlo naporan i izuzetno velikog volumena optereenja, a odvija se najee u teretani, gdje se esto diu maksimalni tereti. Sa takvim zahtjevnim nainom treniranja nije preporuljivo zapoinjati prije 16. godine, jer prije spolne zrelosti, mogue je minimalno poveanje miine jaine, a poveana je mogunost povreivanja. Iz istih razloga, prije toga doba se ne preporuuje niti bavljenje sportovima u kojima je apsolutna maksimalna snaga bazina motorika sposobnost. Ukoliko se mlae osobe bave takovim sportovima, cilj njihovog treninga trebao bi prvenstveno biti savladavanje strukture pokreta (tehnike izvoenja).

1.5. REPETITIVNA SNAGA

Repetitivna snaga je sposobnost dugotrajnog rada ,u kojem je potrebno savladati vanjsko optereenje koje nije vee od 75% maksimalnog. Taj oblik repetitivne snage u kojem savladavamo vanjski otpor je apsolutna repetitivna snaga. Ako viekratno savladavamo teinu vlastitog tijela, radi se o relativnoj repetitivnoj snazi. Sa ciljanim razvojem repetitivne snage poinje se nakon razdoblja puberteta (iza 12. godine), pa se zbog toga i bavljenje sportovima u kojima je repetitivna snaga znaajnije zastupljena, odgaa za razdoblje nakon puberteta. Razvoj repetitivne snage najee je vezan za rad u teretani gdje je razvijen velik broj trenanih sprava koje su konstruirane za ciljani rad pojedinih miinih skupina, pa se tako uz pravilno programirane trenane procese repetitivna snaga moe izuzetno uspjeno razvijati, a njen je razvoj mogu i u kasnijoj ivotnoj dobi. Repetitivnu snagu moemo testirati maksimalnim brojem zgibova, sklekova ili unjeva koje moemo napraviti. Sportovi u kojima je repetitivna snaga znaajnije zastupljena su: sportska gimnastika, alpinizam, veslanje, biciklizam i sl.

2. BRZINA

Brzina je sposobnost ponavljanja pokreta ili izvoenja jednog pokreta u to kraem vremenu. Sportovi u kojima je brzina znaajnije zastupljena su: sprinterske atletske discipline, gotovo sve sportske igre i sl. Velikim dijelom brzina je uroena, pa to predstavlja limitirajui faktor u njenom razvoju. Na razvoj brzine mogue je djelovati samo u odreenoj ivotnoj dobi i to paljivo odabranim vjebama. Za razvoj brzine najee se koriste vjebe ubrzanja, tranja niz laganu nizbrdicu, vjebe brzog reagiranja na zvune ili vizualne signale, intenzivni intervalni rad (tranje kratkih dionica) i sl. Najee se u atletskim treninzima posveuje naroita panja razvoju brzine.

Razvoj brzine u programiranom sportskom treningu je dugotrajan i sloen proces koji rezultira najmanjim kvalitativnim pomacima u usporedbi sa mogunou razvoja ostalih motorikih sposobnosti. Brzina se ispoljava u etiri osnovna oblika: Brzina motorike reakcije (na razliite signale) Brzina pojedinanog pokreta Frekvencija (uestalost) pokreta Brzinska izdrljivost (sposobnost odravanja maksimalne brzine u to duem vremenu)

3. IZDRLJIVOST

Izdrljivost se definie kao sposobnost da se neka aktivnost vri due vremena bez smanjivanja efikasnosti te aktivnosti, tj. sposobnost podnoenja fizikih napora kroz due vrijeme. Izdrljivost je sposobnost ponavljanja neke aktivnosti u to duem vremenu, pri emu je u strukturi optereenja naglaena ekstenzivnost. Izdrljivost se temelji na efikasanosti funkcionisanja regulacionih mehanizama koji se manifestuju u energetskim rezervama ( ATP, kreatinfosfat i kiseonik) i funkcionalnom kvalitetu energetskog potencijala ( energetskih procesa). U organizmu postoje dva osnovna mehanizma (naina) za stvaranje energije: aerobni i anaerobni. Posmatrano sa tog aspekta, izdrljivost se dijeli na: Aerobnu izdrljivost, anaerobnu laktatnu izdrljivost, anaerobnu alaktatnu izdrljivost.

Aerobna izdrljivost je odgovorna za izvravanje kretnih struktura umjerenog intenziteta u duem vremenskom periodu, u ijoj se osnovi nalaze mehanizmi za regulaciju i stvaranje energije iz glukoze i slobodnih masnih kiselina.

Anaerobna laktatna izdrljivost je odgovorna za izvravanje kretnih struktura submaksimalnim intenzitetom, a u njenoj osnovi se nalaze mehanizmi za regulaciju veliine kiseonikog duga i koncentracije laktata u krvi.

Aerobna alaktatna izdrljivost je odgovorna za izvravanje kretnih struktura maksimalnog intenziteta u ijoj se osnovi nalaze mehanizmi za regulaciju velike koliine kiseonikog duga i minimalne koliine laktata u krvi.Faktori koji utiu na izdrljivost su: Fizioloki (aerobni i anaerobni kapacitet)

Biohemijski (procesi dobivanja energije iz ugljikohidrata i masti, utjecaj laktata i hormona na aktivnost)

Biomehaniki ( tednja energije boljom strukturom pokreta)

Za razvoj izdrljivosti koristi se trening aerobih sposobnosti kojeg karakterizira dugotrajno, kontinuirano optereenje, ime utiemo na na transportni sastav ( cirkulacija krvi kroz srce i krvne ile) i ventilacija (efikasna izmjena plinova u pluima ), a ujedno se djeluje i na bolji ivano- miini rad , jer se usavrava i struktura pokreta, usklauje rad antagonista, agonista i sinergista, te se i na taj nain tedi energija. Nezavisno od pola, djeca mlaa od 10 g. vrlo malo poveavaju aerobne sposobnosti pod uticajem treninga, te se zbog toga trening izdrljivosti primjenjuje nakon razdoblja puberteta. Sportovi u kojima je izdrljivost znaajnije zastupljena su: maraton i slina tranja na duge staze, biciklizam i razni oblici vieboja (skijaki biatlon, moderni triatlon), i sline monostrukturalne aktivnosti dugog trajanja.

4. FLEKSIBILNOST

Fleksibilnost je sposobnost lokomotornog aparata u izvoenju maksimalne amplitude pokreta u nekom zglobu ili nizu zglobova, a ta sposobnost prvenstveno zavisi od grae zglobnih tijela i ligamenata koji sudjeluju u pokretu. Fleksibilnost je specifina za svaki zglob, pa nam zbog toga neki zglobovi mogu biti vie, a neki manje fleksibilni. Postoje dvije komponente fleksibilnosti:

statika (pasivna),

sinamika (aktivna).

Statika podrazumijeva sposobnost da se zadri jedan statiki poloaj, pri emu su zglobovi fiksirani miiima i ligamentima sa najveom moguom amplitudom.

Dinamika fleksibilnost podrazumijeva dostizanje velikih amplituda pokreta, aktiviranjem vlastitih miia i to one grupe miia koja kontrolie kretanje u aktuelnom zglobu.

Fleksibilnost se moe poveati vjebanjem, a smanjiti neaktivnnnou, procesom okotavanja i umorom.

Obzirom da je na razvoj morfoloke grae zglobova gotovo nemogue uticati u kasnijoj ivotnoj dobi, na razvoj te sposobnosti iskljuivo se djeluje u vrlo ranoj ivotnoj dobi (od 5. godine), dok je lokomotorni aparat jo u razvoju. Ako fleksibilnost vjebamo u kasnijoj ivotnoj dobi (nakon to je morfoloki razvoj zavren) rezultati e biti bitno slabiji. Ilustracija razvoja fleksibilnosti je enska sportska gimnastika u kojoj se vrhunski rezultati najee postiu u izuzetno ranoj ivotnoj dobi kada je ova sposobnost na maksimumu. U kasnijoj ivotnoj dobi mogue je djelomino usporiti smanjenje fleksibilnosti, pa se zbog toga vjebe fleksibilnost redovno koristi u gotovo svakom treningu u obliku raznih vjebi istezanja, stretchinga i sl. U sportskom treningu poveanjem fleksibilnosti se znaajno smanjuje mogunost povreivanja ligamenata i miia, i pospjeuje ukupna stabilnost lokomotornog aparata. Metode za razvoj fleksibilnosti su razliiti oblici vjebi istezanja koje se izvode do praga boli, a kada dostignemo maksimalnu amplitudu, poloaj zadrimo maksimalno do 20 sekundi.

5. KOORDINACIJA (motorika inteligencija) Koordinacija je sposobnost centralnog nervnog aparata u upravljanju lokomotornim aparatom ili njegovim pojedinim dijelovima. Za uspjeno usklaivanje sloenih kretnji potrebno je usavriti informacijsku komponentu pokreta, a za to je zaduen centralni nervni sistem, pa zbog toga koordinaciju nazivamo i motorika inteligencija. Obzirom da je informacijsko upravljanje pokretima tijela sloen proces, podijelili smo ga na vie akcijskih faktora koordinacije: Brzinska koordinacija predstavlja sposobnost preciznog izvoenja eljenog pokreta u kratkom vremenu; Ritmika koordinacija predstavlja sposobnost odravanja zadanog kontituiranog ili diskontinuiranog ritma; Brzo uenje motorikih zadataka; Pravodobnost (timing) predstavlja sposobnost pravovremene reakcije tijela u zadanoj situaciji npr. prilikom skoka s motkom u atletici potrebno je precizno vremenski uskladiti pojedine faze preskoka; Prostorno-vremenska orijentacija je sposobnost kontroliranja vie objekata u prostoru i vremenu (npr. u sportskim igrama je potrebno nadzirati kretanje vlastitih i protivnikih igraa i lopte); Agilnost (brzina promjene smijera kretanja); Ravnotea. Kordinacija se moe podijeliti na: optu i specifinu. Opta predstavlja temelj za razvoj specifine koordinacije i ukoliko je taj nivo vei on omoguava brzo uenje i uspjeno izvoenje zahjevnih struktura kretanja. Sportovi u kojima je koordinacija znatnije zastupljena redovno jesu oni u kojima su kretnje polistrukturalne i kompleksne (npr.sportska gimnastika, umjetniko klizanje, akrobatika, skateboarding, surfing i sl.) Za razvoj koordinacije vano je da se sa njenim vjebanjem zapone to ranije, jer se u djejoj dobi postiu najbolji rezultati.

6. RAVNOTEA

Ravnotea je sposobnost odravanja eljenog stava pod uticajem gravitacije. Za percipiranje vlastitog poloaja u prostoru kao receptor nam slui vestibularni aparat, koji se nalazi u labirintu unutranjeg uha, a njime zapaamo smijer dijelovanja sile tee, ubrzanje, usporenje i rotaciju tijela. Sportovi u kojima je ravnotea znaajnije zastupljena su: sportska gimnastika, akrobatika, skateboarding, snowboarding, surfing, jedrenje na dasci i sl.Za razvijanje ravnotee potrebno je uestalo ponavljanje radnje, jer na taj nain usklaujemo informacije vestibularnog senzora i rad lokomotornog aparata.

7. PRECIZNOST

Preciznost je sposobnost nervnog sistema u kontroliranju fine intramuskularne koordinacije, ime se usklauje miina kontrakcija, i to kako po pitanju meusobnog sudjelovanja u nekom pokretu, tako i po pitanju sposobnosti doziranja kontrakcije svakog pojedinog miia. Uspjenost u izvoenju preciznih radnji u velikoj mjeri ovisi i o preciznom lociranju cilja u prostoru, pa je prema tome uloga naih receptora od presudne vanosti za uspjenu preciznost. Sportske aktivnosti u kojima je preciznost zastupljena su sve sportske igre, gimnastika, streljatvo, golf, a potrebna je i u cijelom nizu situacija iz svakodnevnog ivota (i voenja automobila zahtjeva odreenu preciznost). Za razvoj preciznosti potrebno je ponavljanje radnje najprije u jednostavnijim uvjetima, a zatim u sloenijim (npr. gaanje gola u nogometu najprije iz mjesta, zatim iz kretanja, a na kraju iz igre). ZAKLJUAK

Veoma je vano napomenuti, da je potrebno razviti ove motorne sposobnosti jo u ranijoj dobi, jer e u kasnijoj dobi biti tee ih razviti, a i samim time, efekat bi bio blai. Na neke motorne sposobnosti moemo djelovati, ali ne i na sve, npr.brzinu. Brzina je 95% nasljedna, a samo se na nju moe djelovati 5%. Motorne sposobnosti su vane, kako bismo se kretali. Fizia vjeba doprinosi razvoju ovjekovih motorikih sposobnosti sa jedne strane, a sa druge ona razvije njegove intelektualne, moralne, voljne, estetske sposobnosti. Ova dva uticaja se dopunjavaju i u njihovom preplitanju nastaje kompletna linost ovjeka. U procesu nastave fizikog vaspitanja moe se uticati na razvoj motorikih sposobnosti ukoliko se primjenjuju odgovarajua sredstva i metode. Razvoj motorikih sposobnosti je smiljen i planski proces, zato je neophodno u poetu uenike izlagati aktivnostima niskog intenziteta. Period od 11 do 14 i od 15 do 18 godine, podrazumijeva postepeno poveanje intenziteta aktivnosti uz potovanje pedagokih, biolokih, sociolokih i veoma znaajnih psoholokih zakonitosti, koje se izraavaju kroz metodiku razvoja svake motorike sposobnosti posebno.LITERATURA

1. Martinovi, D. (2009): Teorijsko-metodike osnove fizikog vaspitanja, Merlin company Valjevo, Beograd,2. Martinovi,D. i Radovanovi, I.(2009): Metodika nastave fizikog vaspitanja, Merlin company Valjevo, Beograd,

3. Pelemi, M.(2004): Metodika nastave fizikog vaspitanja, Pedagoki fakultet u Bijeljini, Bijeljina,

4. Stevi, D. (2011): Teorijske osnove fizike kulture i sporta, Pedagoki fakultet u Bijeljini, Bijeljina.

5. http://info.grad.hr/gf/index.asp?pid=1733 Stevi, D. (2011): Teorijske osnove fizike kulture i sporta, Pedagoki fakultet u Bijeljini, Bijeljina, str. 12.

Pelemi, M.(2004): Metodika nastave fizikog vaspitanja, Pedagoki fakultet u Bijeljini, Bijeljina, str.71.

Stevi, D. (2011): Teorijske osnove fizike kulture i sporta, Pedagoki fakultet u Bijeljini, Bijeljina, str. 149.

Stevi, D. (2011): Teorijske osnove fizike kulture i sporta, Pedagoki fakultet u Bijeljini, Bijeljina, str. 156.

12