CRUX MEDICORUM

Tablete po 0,10 g Cijevčica po 15 kom. Ampule po 0,15 g Kutije po 5 i 20 kom. Bolnička oprema.

2 tablete PERISTALTIN -au večer uzete, pospješuju izdašno ispražnjenje crijeva slijedeći dan. Kod osobito tvrdokornih slučajeva uspostavljaju

1—2 ampule PERISTALTIN-asupkutano, intramuskularno ili intravenozno s uljenom ili glicerin-klizmom normalnu crijevnu peristaltiku.

GESELLSCHAFT FÜR CHEMISCHE INDUSTRIE IN BASELGlavno zastupstvo za Jugoslaviju:

Mr. Ph. Dragutin Kaiser, Zagreb, Ilica 40. II.

2 - 3

Prilog „Liječničkog Vjesnika“ br. 7., 1930.

Znanstveni rad Zbora liječnika.(Iz sku pštin a Z b o ra i s a s ta n a k a se k cija .)

Iz 5 . m jesečn e sku pštin e Z b o ra ,održane dne 30. svibnja 1930.

Dr. H e r m a n o v a : O Z o n d e k - A s c h h e i m o v o j r e a k c i j i .Doc. Dr. V i d a k o v i č ističe, da Aschheim-Zondekova reakcija graviditeta za raz­

liku od dosadanjih bioloških reakcija imade znatnih prednosti. Abderhaldenova i Liittge- Mertzova reakcija iziskuju izvanredno savršenu tehniku, a često je pozitivna i kod drugih genitalnih oboljenja . Poradi nesigurnih rezultata i neobično teške tehnike nijesu sve te reakcije bile od većeg općenitog značenja. A.-Z. reakcija naprotiv j e prilično lako izvediva, jednostavna je , a jedina je poteškoća u tome, što se u danom momentu mora da imade došta infantilnih miševa, kod kojih još nije došlo do ovulaci je. Osim toga ta je .reakc i ja specifična za graviditet. Od važnosti je, da je ta reakcija pozitivna baš u prvom početku graviditeta, kada osim amenoreje nemamo nikakovih drugih simptoma. B a š u ovim ra­nim slučajevima ostale biološke reakcije pokazale su se vrlo nepouzdanima. U drugoj polovici graviditeta imademo i onako sigurnih kliničkih i rentgenoloških znakova nošenja, pak nam biološke reakcije ne će biti niti potrebne.

Kako je gdja Dr. H e r m a n spomenula, A.-Z. reakci ja sastoji od iz t. zv. Hypo- physen-Vorderlappen-Reaktion I. II. i III. Za graviditet je specifična samo H. V. R. II. i III. D ok H. V. R. I dolazi i kod drugih oboljen ja (maligni tumori, kiimakterium, amenoreja i t. d), to je H. V. R. II. i III. ovisna o horialnom epitelu i u 98'26% slučajeva je pozitivna, kada u organizmu imade uzdržanog horialnog epitela. Upravo poradi ove činjenice hoću da upzorim, da je ta reakci ja od važnosti ne toliko kod normalnog graviditeta, jer će ri jetko kada biti slučajeva, kod kojih bi nošenje moralo biti momentano diagnosticirano, koliko je od važnosti kod patološkog graviditeta, poglavito kod ekstrauterinog nošenja i kod mola hydatidosa.

Kod ekstrauterinog graviditeta imademo doduše i druga pomoćna diagnostička sred­stva, koja će nas brže dovesti do c il ja ; ali u prvom početku, kada klinička dijagnoza nije moguća kao i za diferencijalnu dijagnoza moći ćemo se A.-Z. reakcijom vrlo korisno da poslužimo.

Mola hydatidosa i chorionepithelioma daje vrlo pozitivnu reakciju. Kod mola hy­datidosa ostaje dapače dulje pozitivnom nego li iza normalnoga graviditeta. A kako je poznato, da je ovaj patološki graviditet najčešćim etiološkim uzrokom chorionepithelioma, to će biti razumljiva važnost te reakcije kod ovih oboljenja . Pom oću te reakcije moguće je ustanoviti chorionepithelioma kao i recidive iza toga malignoga tumora. Osim te praktične važnosti ove reakcije kod nekih teških komplikacija graviditeta, daje nam ona donekle uvid u djelovanje hipofize na genitalne organe kao i na izlučivanje hormona.

O vlastitim iskustvima ginekološke klinike bit će jednom kasnije referirano. (Auto- referat).

D. V. F r a n k o v i ć : O v r i j e d n o s t i i z n a č e n j u n o v i h p r e c i p i t a c i - j o n i h m e t o d a u s e r o d i a o g n o s t i c i l u e s a.

Precipitacijone odn. flokulacijone reakcije zauzele su važno mjesto u serodijagnostici luesa već na prvoj serološkoj konferenciji u Kjöbenhavnu god. 1923. Na spomenutoj kon­ferencij i bile su pored velikog broja metoda vezivanja komplementa (18) ispitivane i neke tada poznate precipitacijone metode. Na temelju postignutih rezultata složili su se učes­nici konferencije u tome, da niti jedna precipitacijona metoda, ispitivana na toj konfe­renciji, ne može nadoknaditi Wassermannovu reakciju, s kojom je prosječno postignut najveći broj pozitivnih rezultata kod luesa. Ipak se pokazalo, da j e u stanovitim sluča­jev im a luetičnog oboljen ja W aR zatajila, a flokulacijone metode dale su pozitivan rezultat. Obzirom na to preporučila j e spomenuta konferencija, da serološki laboratorij i pored metoda vezivanja komplementa rade i s jednom precipitacijonom metodom.

Nakon spomenute konferencije publicirane su i izradjene neke nove precipitacijone reakcije , za koje su autori tvrdili, da su vrlo osjetljive a uz to i potpuno specifične. T o je bila u prvom redu Kahnova, zatim Miillerova konglobacijona reakcija (Ballungs-R.) , te modifikacija Sachs-G eorgi jeve reakcije Lentochol i Citochol (Sachs-W itebski). Kahnova i Miillerova metoda bile su ispitivane u raznim serološkim institutima i laboratorijima. S jedne strane bile su oci jenjene kao vrlo dobre, gotovo savršene, a na drugoj strani gledalo se na njih s više skepse. Ispitivanja pokazala su razne rezultate, a i na razne načine tretirao se odnos novijih precipitacijonih metoda prema Wassermannovoj kao i prema

3

Zlatna žilaAnusol- Goedecke

T ekom 25 godina prokušani i uspješni specifikum. Jedno­stavna primjena — siguran uspjeh. Trenutačno nestaju često nesnosne boli. Lagana i ugodna defebacija. Nema narkotičnih ili inih škodljivih sastojina, stoga se može vazda primjenjivati. Anusol dezinficira, suši i zaliječuje.Rp 1 k utija Anusol-Goedecke à 12 su p ozito rija ;

u jutro i u veče po 1 supozitorij po mogućnosti što dublje uvesti u debelo crijevo.

4

prije poznatim flokulacijonim reakcijama. Zato je dobro došla II. konferencija serologa u Kjôbenhavnu g. 1928., gdje su pojedine metode podvrgnute objektivnom ispitivanju na istom materijalu. Pored 7 metoda vezivanja komplementa ispitivano j e i 8 flokulacijonih metoda. I ta konferencija imala je cilj ispitati položaj W aR -a prema novim precipitaci- jonim reakcijama, te pronaći one metode ili kombinaciju metoda, koje bi najv iše odgo­varale dijagnostičkim i terapeutskim pitanjima odn. zahtjevima. Nakon svestranog ispiti­vanja došla je konferencija do zaključka, da su precipitacijone metode pokazale veliki napredak od posljednje konferencije, tako da su neke od njih, što se tiče uporabivosti, osjetljivosti i pouzdanosti potpuno jednake s najboljim metodama vezivanja kompleme- nata. Skoro nakon spomenute konferencije izradio je Meinicke novu precipitacijonu m e­todu t. zv. „Klärungs“-reakciju, o kojoj su do danas publicirani najbolji rezultati.

Kad se ispituje vrijednost jedne serodijagnostičke metode treba ne samo misliti na intenzitet odn. širinu njezine reakcijone sposobnosti, već i na njezinu specifičnost.

Mi se možemo i smijemo odlučiti za jednu novu reakciju samo u slučaju, ako unatoč povišene osjetljivosti osta je strogo specifična, u koliko to jedna seroreakcija može biti. Medjutim jedna nova metoda može imati svoju vrijednost i onda, kad nema pojačanu osjetljivost, ali omogućuje drugim putem nego ostale postići jednako pouzdane i vri jedne rezultate, jer je razumljivo, da je pouzdanost stanovitog rezultata tim veća, s čim više metoda je dobiven. T o su principi, kojih se moraju držati autori kod izradbe jedne nove seroreakcije kao i kod njezine kritike. Jednako kao što se kod izradjivanja tehničkog dijela metoda vezivanja komplementa išlo u dva smjera, jedni da izrade naročito finu i gezaktnu metodiku ( K a u p ) , drugi čim veću jednostavnost u tehnici ( H e c h t ) isto takvo nasto janje vidimo i kod izradbe precipitacijonih reakcija. T ako vidimo n. pr. kod Kahnove a i kod nove Meinickeove te Miillerove metode, da su od svog postanka do danas doživjele već nekoliko modifikacija.

K a h n o v a r e a k c i j a (KR), o kojoj ćemo sada govoriti, u svojo j najnovijo j modifikaciji je s t t. zv. brža metoda, koja omogućuje serologu brzu i sigurnu orijentaciju. Antigen, koji primijenjuje ova metoda sličan je onome Sachs-G eorgi jevom , a razlikuje se od njega time, da je već prije dodatka seruma flokuliran. Ova flokulacija j e u toliko re ­verzibilna, da nestaje dodatkom normalnoga seruma, pojačava se dodatkom luetičnoga. Kod te metode dolaze do djelovanja jako koncentrirani ekstrakti u slabom razrijedjenju s inaktiviranim serumom. Kod tehničkog dijela izvodjenja ove reakcije potrebna je najveća egzaktnost, kao uopće kod sviju novih metoda o kojima danas govorimo, pošto fenomen flokulacije ovisi o više faktora.

Do danas postoji jedno mnoštvo publikacija iz Amerike i Evrope o vrijednosti Kahnove reakcije, koje ne ćemo ovdje pojedinačno navoditi, nego ćemo navesti samo ge­neralno ono što je potrebno, da se zna sa praktičnog gledišta. Sam K a h n pretražio je velik broj sera (oko 10.000) sa KR i W aR te je našao visoku osjetl jivost svoje metode prema W aR-u. Do istih rezultata došli su i drugi amerikanski autori. Obzirom na to uveli su u nekim državama samu KR kao ofici jelnu metodu (Michigan); jednako i amerikanska vojska i mornarica. Ipak su još i u Americi mišljenja podijeljena, te neki jo š i danas smatraju KR samo kao dopunu W aR-a . Neki autori našli su KR manje nespecifičnom nego W aR kod oboljen ja s visokom temperaturom. Na kongresu amerikanskog medicinskog društva (American Medical Association) g. 1927. u W a s h in g to n s proglašena je KR na j­boljom flokulacijonom metodom. Na II. serološkoj konferenciji u Kjôbenhavnu pokazala se najosjetlj ivijom Mullerova konglobacijona reakcija , a na drugom mjestu bila je KR. I autori izvan Amerike potvrdili su osjetl jivost i pouzdanost Kahnove metode kao i n je ­zinu praktičnost.

Mi smo do danas na dermat. klinici pretražili s .K R preko hiljadu sera i ako to nije dostatan broj, da se stvori definitivni zaključak o vrijednosti jedne seroreakcije , ipak se i na temelju ovog materi jala možemo potpuno priključiti povoljnim kritikama drugih autora osobito što se tiče njezine praktičnosti. Njezine slabe strane su teško odredjivanje rezultata kod nekih sera (hemolitičkih, hiloznih te ikteričnih) kao i jaka ovisnost o vanj­skim faktorima, specija lno o temperaturi, koji mogu nepovoljno djelovati na njezinu osjetljivost. Kod čestog pretraživanja istih sera mogli smo od vremena do vremena opa­ziti znatnije a lteracije u jačini rezultata. Ista pojava opažena j e i na serološkoj konferen­ciji u Kjôbenhavnu, a spominju je i drugi autori. Na serološkoj konferenciji ispitivali su KR K a h n i B o a s s istim antigenom. U pojedinim danima opažene su veće razlike u kvantitativnom smislu kod rezultata Boasovih i Kahnovih. T a pojava medjutim nije dos­tatan razlog, da se KR eventualno odbaci, tim više, što je broj nespecifičnih rezultata neznatan.

Nakon konferencije u Kjôbenhavnu pokušao je M e i n i c k e izraditi jednu novu me­todu, koja bi imala barem jednaku oštrinu odn. širinu reakcijone sposobnosti kao Kahno­va i Miillerova kraj čim jednostavnije tehnike i lake mogućnosti čitanja odn. odredjiva- nja rezultata, koji momenti d je lomice nedostaju Kahnovoj i Mullerovoj reakciji. Nova Meinickeova reakcija bistrenja — „ K l ä r u n g s r e a k t i o n “ (MKR) — primjenjuje antigen, pripravljen ne kao kod M TR iz konjskog, nego iz govedjeg srca s povišenom množinom (2% ) tolubalzama. Karakteristika je te metode, odakle jo j i ime, da kod negativnih sera ostaje mješavina sera i antigena mliječno mutna, a kod pozitivnih nastupa bistrenje tako,

5

LAKO TOPIVI LAKTOKREOZOTOV PREPARATNajbolje sredstvo protiv kašlja, bronhitida,plućne tuberkuloze i kataralnih bolestidisala.Sadržaje pravi kreozot bukovog drveta u novoj kombinaciji , koju lako podnosi

najosjetlj ivij i bolesnik.Uputa: Z a o d r a s l e : 2 —3 žlice dnevno (jutrom i večerom), Z a d j e c u : Prema

dobi 2 —3 žlice dnevno. Čisto ili u toplom čaju.

Dobiva se u svim ljekarnama.

Literaturu i pokusnu bocu šalje :

JULIEN M EYÈR, PRAHA i l . Soukenickâ 12.Z a s t u p n i k za J u g o s l a v i j u : J. R ÿ d 1, Zagreb, K rajiška ul. 19-21 .

42-3

6

da flokule sjednu na dno epruvete, a iznad njih nalazimo više ili manje — već prema jačini reakcije — prozirnu tekućinu. Kod ove reakcije omogućeno je kvantitativno odre- djivanje rezultata. Svaki serum radi se u 4 serije s razno procentnom otopinom sode u 3 ,5% solnoj otopini. Do sada objelodanjeni rezultati o toj metodi najpovoljniji s u . i što se tiče osjetljivosti i specifiteta. Ujedno treba istaknuti, da MKR daje bez ikakve smet­nje čiste i jasne slike i kod sasvim hemolitićkih te jako ikteričkih i hiloznih sera. T o je velika prednost te metode, koju ostale nemaju. Sam M e i n i c k e ispitivao je svoju novu reakciju na velikom luetičnom i kontrolnom materijalu paralelno sa W aR i KR te je na­šao, da su KR i MKR obzirom na specifitet daleko iznad W aR, MKR još pored toga iznad KR. Drugi autori drže ih u glavnom podjednakima. Mi smo u našem laboratoriju do sada pretražili oko blizu 4000 sera sa MKR i to u dvije serije, u prvoj paralelno s WaR, M TR i SQ R, u drugoj s WaR, KR i Miillerovom konglobacijonom reakcijom II. I u jednoj i drugoj seriji našli smo, da je ova metoda najosjetlj ivija, strogo je speci­fična i pouzdana, bez alteracija , koje smo spomenuli kod KR.

M i i l l e r o v a k o n g l o b a c i j o n a r e a k c i j a — „Ballungsreaktion“ (M BR) — pokazala se najosjetlj ivijom na konferenciji u Kjöbenhavnu, gdje j e još u 1 4% luetič- nih slučajeva dala pozitivan rezultat kod negativne KR. Kod ove metode dolazi kod po­zitivnih sera, mjesto mnogobrojnih distinktnih fiokula, do tvorbe voluminozne — u teku­ćini plivajuće — loptice, koja ima u sredini tamniji dio (jezgru) a taj je obavit finijim svjetlij im koprenastim plastom. Ovoj reakciji mnogo se prigovaralo radi teške i vrlo komplicirane tehnike kao i dugog trajanja. Osim toga skoro niti jedan autor, koji je ispitivao M BR nije postigao tako dobre rezultate kao sam M ü l l e r na kjöbenhavnskoj konferenciji. Procenat nespecifičkih pozitivnih rezultata kretao se kod raznih autora i preko 10%. Spomenute činjenice potaknule su M ü l l e r a, da preradi i pojednostavi tehni­ku priredbe antigena, a ujedno je postigao i skraćenje toka same reakcije , koja sada u svemu traje oko 3 sata. Ovako promijenjenu reakciju nazvao je M B R II.

O do sada postignutim rezultatima sa M BR II. referirao j e ukratko samo M ü l l e r , ističući, da osjetl jivost M BR II. kod luetičnih slučajeva nije manja nego kod prvotne MBR, a specifitet je naročito visok. I sa M BR II. kao i s prvom modifikacijom 'dobivaju se vrlo lijepi i specifični rezultati kod pretraga likvora. Mi smo s prvom M B R pretra­žili oko 1700 klinički i anamnestički poznatih sera, pa smo mogli potvrditi njezinu vi­soku osjetljivost, ali istovremeno i pojavu ovećeg broja nespecifičnih pozitivnih rezul­tata (oko 5% ). Sada ispitujemo M BR II. s kojom smo do sada pretražili preko 1000 sera. Na temelju ovog materija la možemo reći, da je M B R II. jednako osjetl jiva kao i ona prva te da je strogo specifična. Bro j nespecifičnih pozitivnih rezultata upravo iščezava. Pored toga tehnika je jednostavna, tok reakcije brz, a rezultati su jasni u pozitivnom i negativnom smislu.

Sto se tiče medjusobnog odnosa ovih triju novih precipitacijonih metoda ne ću ovdje iznositi generalno brojčani omjer pozitivnih rezultata kod luesa, pošto isti ovise o tome, da li ima više ili manje slučajeva manifestnog luesa u stanovitoj serij i pretraga. Zato ćemo ovdje iznijeti u kratko samo slučajeve latentnog luesa, koji nam mogu dati najjasniju sliku o širini reakcijone sposobnosti kod ispitivanja jedne serološke metode. U našem laboratoriju reagirali su slučajevi latentnog luesa pozitivno kako sli jedi: po W a R - u 51,09%, po S G R-u 52,2%, po M T R-u 58,9%, po K a h n u 70,5%, po M B R - u II. 7 3 ,9 % te po M K R-u 75,5%. Procente ostalih stadija luesa ne ćemo više pojedinač­no navoditi, ali možemo samo generalno spomenuti, da nove precipitacijone reakcije postaju prije pozitivne kod početnog luesa nego W aR i da ostaju kod latentnog kao i kod l iječenog manifestnog luesa dulje pozitivne nego W aR.; to vrijedi u prvom redu za MKR, u drugom za M BR II. te konačno za KR. U glavnome nije diferencija izmedju ovih triju metoda prevelika, one većinom reagiraju kongruentno. Treba istaknuti, da MKR nije zataji la ni u jednom slučaju luesa u ovoj seriji pretraga, kad je W aR bila pozitivna. Sam o u prvoj seriji , gdje je MKR ispitivana paralelno sa M T R i S G R našli smo dva s lučaja latentnog luesa, koji su reagirali sa MKR i M T R negativno a sa S G R i W aR pozitivno. Ovu pojavu možemo razjasniti time, da u tim slučajevima nije tolubalzameks- trakt imao pogodne uvjete za reakciju. Nespecifičnih pozitivnih rezultata našli smo, kao što sam već prije spomenuo, u vrlo malom broju (kod KR i M BR II. oko 0,2%, kod MKR oko 0 ,4% ). Ovolik procenat nespecifičnih pozitivnih rezultata dolazi i kod najpo­uzdanijih metoda vezivanja komplementa.

Činjenica, da neka luetična sera mogu s raznim metodama razno reagirati, na j­bolje opravdava mišljenje onih autora kao i zaključak kjöbenhavnske konferencije, da se ne smije primjenjivati samo jedna serodijagnostička metoda, nego najm anje dvije, a po mogućnosti i tri. T e metode treba da budu različne po svom sastavu i naravi. Na kjöbenhavnskoj konferenciji konstatovano je , da je W aR u okruglo oko 3 % luetičnih slučajeva bila pozitivna, a nove flokulacijone reakcije negativne. Zato je donesen i za­ključak, da za sada jo š nije vrijeme govoriti o zamjeni W aR-a s novim precipitacijonim metodama, i ako su one stvarno obuhvatile više luetičnih sera nego W aR. Bez obzira na te slučajeve ima i kompliciranih nejasnih slučajeva, gdje se upravo nam eće potreba — već iz teoretskih razloga — pored direktnih (flokuiacijonih) raditi i s jednom indi­rektnom metodom. Osim toga osta je jo š danas W aR kao standart-metoda za likvore,

7

te rap eu tsk i v a n re d n o djelujući, s v e o p ć e c ijen jen i

preparat željezasadržaje uz neznatne m nožine arsena, koji stim ulira, željezo vezano uz supstanciju nukleina s obiljem fosfora, te sjedinjuje van- redan okus s najsavršenijom podnošljivo- šću i prom ptnim roborantnim djelovanjem .

Kod svih oboljenja žučnih organa

AGOBIUNkoji pouzdano djeluje holagogno

i holeretično, a ujedno je uspje­

šan p r o h y l a c t i c u m protiv

h o l e l i t i j a z e .

Orig. omoti sa 20 i 40 tabl.

L i t e r a t u r u i u z o r k e b e s p l a t n o š a l j e :

Gehe & Co. A. G., Dresden-N. 6.

8

gdje se jo š ne može zamijeniti s nijednom precipitacijonom metodom. Pitanje izbaci­vanja W aR iz seroloških laboratorija ima opravdane praktične razloge tamo, gdje je ispitivanje sera W aR-om nemoguće ili jako oteščano n. pr. na brodovima i u tropskim krajevima. Ima još jedan važni momenat, koji ne smijemo potpuno smetnuti s v i đ a a to je , da je W aR bila u posljednje vrijeme zanemarena, te da njezin razvitak još nije došao do najv iše točke, specijalno što se tiče njezinog antigena, kao što nam to ističu brani­oci W aR-a.

Sam o po sebi se nameće pitanje praktičnih liječnika i kliničara, što znače ove nove izoštrene i skoro do optimuma usavršene metode obzirom na pitanje terapije i dijagnoze luesa. Nema sumnje a i dosadanja praksa već je pokazala, da tim novim reakcijama postaje opet niz slučajeva pozitivnim, za koje se na temelju rezultata sa starim reakcijama mislilo, da su dostatno liječeni. Osim toga znatno će se smanjiti broj primarnog luesa, koji bi odgovarao uvjetima za abortivnu kuru, je r kako smo čuli spo­menute reakcije postaju prije pozitivne nego W aR kod primarnog i ostaju dulje pozi­tivne kod latentnog i l i ječenog manifestnog luesa. Sa strane serologa mora se odgovo­riti: reakcije su tu, one su specifične odn. karakteristične za lues. Drugo je pitanje, da li će kliničar na osnovu na novo postalih pozitivnih reakcija novim metodama, već pres- talu terapiju, nastaviti ili ne.

Time u vezi dolazi pitanje vrijednosti i ispravnog tumačenja inkongruentnih re­zultata kao i njihovih graduelnih razlika. Nema sumnje, da pozitivna anamneza i pozi­tivni klinički nalaz u smislu luetičnog oboljen ja te pozitivne seroreakcije daju jasnu sli­ku kao i pozitivna anamneza, negativna klinička slika i pozitivne seroreakcije . Negativna anamneza i negativni klinički nalaz a opetovano izrazito pozitivne reakcije govore s pot­punom sigurnosti za lues. Na drugoj strani negativna anamneza i klinički nalaz te jedno­kratne inkongruentno parcijelno pozitivne seroreakcije ne govore za lues, nego se u tim slučajevima radi o nespecifičnoj reakciji. S a čisto dijagnostičkog stanovišta treba dijeliti — obzirom na specifitet seroreakcija — neluetična oboljen ja teške naravi od onih lokalnih. Kod prve grupe treba jedan slabo pozitivni rezultat, naročito ako ga je dala samo jedna metoda, ocjenjivati samo s velikim oprezom; kod druge grupe, gdje je iskustvo pokazalo, da zdravi ljudi ili eventualno s nekim neznatnim lokalnim oboljenjem ne daju ni s labo pozi­tivne rezultate, pogotovo ne opetovano, treba učiniti sve, da se ovakav slučaj potpuno razjasni, kako bi se izbjeglo, da se nekog pogrešno proglasi luetičarom, a na drugoj strani propusti liječiti jedan stari — eventualno već i liječeni — latentni lu es .U t u s v r h u p o ­t r e b n a j e n a j u ž a s a r a d n j a i z m e d j u k l i n i č a r a i s e r o l o g a , k o j i s a m o m e - d j u s o b n o m k o n t r o l o m i d o p u n j a v a n j e m m o g u k o d o v a k v i h s u m n j i v i h i k o m p l i c i r a n i h n a l a z a d o n i j e t i i s p r a v a n z a k l j u č a k . Z a t o j e n e o p ­h o d n o p o t r e b n o , d a s e r o l o g u s t o j e n a r a s p o l o ž e n j u k r a t k i a l i i p a k p o t p u n i k l i n i č k i i a n a m n e s t i č k i p o d a c i q u o a d l u e m k a o i u p o z o ­r e n j e n a e v e n t u a l n o t e š k o o b o l j e n j e d r u g e n a r a v i i l i s t a n j a , k o d k o j i h m o ž e d a d o d j e d o n e s p e c i f i č n i h p o z i t i v n i h r e z u l t a t a . O v e p o d a t k e t r e b a s e r o l o g b a š k o d i n k o n g r u e n t n i h i n e j a s n i h s l u č a ­j e v a , a k o n a č n o i z a u p o z n a v a n j e d e t a l j n i h o s e b i n a n o v i h r e a k ­c i j a . Već j e W a s s e r m a n n upozoravao, da se upitni rezultati kod manjkavih kliničkih i anamnestičkih podataka uopće ne oci jenju ju nego daju ponoviti. Kod manjkavih poda­taka imamo u stvari samo tehničko pregledavanje sera i mehaničko otpravljanje rezultata, kod čega nema i ne može biti stručnog rasudjivanja i savjetovanja , što je konačno za­daća serologa i kliničara. U takvim slučajevima dobiva li ječnik samo opis toka procesa u epruveti, što kod nejasnih i upitnih slučajeva nije ništa odredjeno, a on treba jasan odgovor, da li je stanoviti pozitivni rezultat karakterističan za lues ili ako je nejasan, što je potrebno učiniti da isti bude razjašnjen. Iskustvo je pokazalo, da se mnogo puta iza sumnjivih krvnih nalaza, za koje se mislilo da su nespecifični, ipak krije luetično obo­ljenje. T re b a samo uzeti u obzir, kako su često nesigurni i namjerice iskrivljeni anamnes­tički podaci pacijenata, osobito kod pitanja veneričke infekcije. S druge strane mora se računati i na velike tehničke poteškoće, koje se imaju svladati u jednom serološkom laboratoriju, naročito kad se dobivaju sera, koja nijesu kako treba otpremljena, a putuju poštom. Kad serolog zna barem otprilike o čemu se radi, on će kod sumnjivih nalaza po mogućnosti pretražiti sera jo š jedanput i eventualno s kojom metodom više. Naravno da mu za taj postupak mora biti poznato, da je nalaz sumnjiv, a to može zaključiti samo iz podataka, koje je dobio od liječnika, koji mu je poslao krv na pretragu.

U vezi s inkongruentnim rezultatima moramo se ukratko dotaknuti pitanja o zna­čenju „ + “ ili neodredjenih rezultata. Ispravno je sta jalište nekih autora, da je označi­vanje slabo pozitivnih rezultata sa „neodredjen“ pogrešno, pošto oznaka „neodredjen“ ne znači klinički ništa. T o je serološki pojam i ima mjesta samo tamo, gdje je čisto serološki tok i ispad reakcije nejasan n. pr. kad se ne može odrediti sasvim sigurno, da li je precipitacija nastupila ili ne, ili gdje kod ponovne pretrage rezultati alteriraju iz­medju negativnog i slabo pozitivnog ishoda. Oni ishodi reakcija, koji su maleni, ali se­rološki jasni u pozitivnom smislu, a nalaze se i kod opetovanih pretraga, imaju se ozna­čivati slabo pozitivnima,

59-3

9

kod amenorejeo so bito kod u m iš l jen e trudnoće

nadalje kod

dismenoreje.

Eum enol Hquldum orig. omot sa 25, 100 i 250 gr

E u m en o l-tab le te orig. omot sa 50 i 100 tabl.

Literatura i uzorci na zahtjev.

Trgovačko zastupstvo za Jugoslaviju: J e l lć I drug, Beograd, K aragjorgjeva al. 49. Znanstveno zastupstvo: Or. M . Katuskv, Beograd, Cetinjska ul. 9.

10

S opravdanjem danas mnogi odbacuju uobičajeno izdavanje rezultata označe­nih križevima, pogotovo kad iste dobivaju u ruke laici. Speci ja lno to vrijedi za inkom- pletne rezultate. Parcijelna zadržavanja hemolize kao i inkompletna precipitacija pret- stavljaju samo relativne vrijednote, koje ovise o mnogobrojnim faktorima. Praktičnom liječniku potpuno dostaje kad čuje, da su pojedine reakcije kompletno, pozitivno ili s labo pozitivno reagirale. P aci jenat će se obično time zadovoljiti, ili u protivnom slučaju treba ga naviknuti na to, da mu dostaje kad se kaže: nastupilo je poboljšan je ili pogor­šanje. Kad bi se tako konzekventno postupalo, izbjeglo bi se mnogim neugodnim situ­acijam a u koje liječnik zapada, kad pacijentu pokazuje rezultate označene križevima. Polazeći baš stog stajališta, treba priznati, da novo označivanje rezultata — kako j e to ugovoreno na kjöbenhavnskoj konferenciji — ima svojih dobrih strana.

Na završetku ovog izlaganja hoću još jedanput istaknuti, da nove reakcije razvi­jene skoro do svog optimuma što se tiče i osjetljivosti i pouzdanosti, je su od najveće važnosti za prosudjivanje pojedinih s lučajeva: kod utvrdjenja eventualnog luetičnog o bo­ljenja s jedne strane, pitanja njegovog izli jećenja s druge, te konačno isključenja luesa u sumnjivim i kompliciranim slučajevima. (Autoreferat).

Dr. Draga P l a s a j : Na stanici za W aR u bolnici mil. sest. pravljena j e „Meinicke- Klärungsreakcija“ sa 615 sera. Reakci ja je bila u 475 s lučaja negat., u 122 slučaja kom­pletno pozitivna,a u lS s lu č a ja inkompletno pozit. U 55 slučaja nije se slagala MKR sa WaR, od toga je u 54 slučaja MKR bila pozitivna tamo, gdje je W aR bila negativna ili opet ja č e pozitivna tamo, gdje je W aR bila slabo pozit. U svim slučajevima u kojima je MKR bila pozit. radilo se o luesu, izim u jednom, gdje se nije našlo za lues nikako­vih simptoma, a ni anamnestički nije ništa govorilo za lues. U tom slučaju radilo se o pacijentici sa floridnom tbc pulmon. i pemphigus vulg. Naša se opažanja slažu s onima dra F r a n k o v i ć a , da je MKR osjetljivija nego WaR, te da pozitivna reakcija nastupa ranije, a gubi se kasnije nego W aR. (Autoreferat).

Dr. B o ž i ć : Raspravu o precipitacijonim reakci jam a stavili smo zato na dnevni red, da pokažemo koliku one danas imadu važnost. Sjegurno je , da barem za 2 0 % po­kazuju više pozitivnih rezultata od Wassermannove reakcije . Kod njih se uštedi na vre­menu, a jeftinije su takodjer što se tiče reagencija . Apsolutna je potreba, da se danas uz Wasserniannovu reakciju uvijek pravi barem još jedna precipitacijona reakcija . Kad će se jedanput imati iskustvo na milijunima precipitacijonih reakcija , kao što je to kod W assermanna, onda nam više Wassermannova reakcija ne će biti potrebna.

Iz 2 . sa s ta n k a in tern ističk e sek cije

Z b o r a l i j e č n i k a dne 3. aprila 1930.P r i k a z i v a n j e b o l e s n i k a i p r e d a v a n j a .Dr. Dinko S u č i ć prikazuje jedan slučaj o s t i t i s d e f o r m a n s kod 64-godiš-

nje bolesnice. Bolest tra je već 10 godina. Subjektivne tegobe sasto je se u lokalnim bo­lovima neuralgičnog karaktera i sijevanjem kroz hrptenjaču u ekstremitete. Proces je doveo do arkualne grbe u lumbalnom predjelu i odebljanja i deformacije c jevkastih kos­tiju ekstremiteta.

Bit joj još nije proniknuta, jedni autori smatraju je kroničnom upalom a drugi drže, da j e proces tumorozne naravi. Proces dovadja do fibroze koštane moždine, do osteoporoze i osteoskleroze u koštanoj supstanciji , odnosno mijenja arhitekturu i struk­turu iste. Etiologija bolesti je slabo osvijetljena. Po L o o s e r u etiološki faktor je kom­pleksan, te se sasto ji u različitim kroničkim podražajima mehaničke i bakterijelne na­ravi. C a a n pridaje endokrinom sistemu važnu etiološku ulogu. D a w s o n i S t r u ­t h e r s ukazuju na disfunkciju paratireoidalne žlijezde, u njenoj disfunkciji smatraju pr- marni i esencijalni uzrok ostitis deformans, je r hormon paratireoidalne žlijezde regulira funkciju koštane stanice. N o n n e ne pridaje paratireoidalnoj žlijezdi naročitu važnost u kauzalitetu ostitis deformans.

Bolest se jav lja u srednjim i poznijim godinama, obično počima u kostima luba­nje, naročito sljepočicama. Odavle prelazi na hrptenjaču i kosti ekstremiteta. Hrptenjača može biti i preskočena. Subjektivne tegobe sasto je se u lokalnim tupim ili neuralgič- kim bolovima. Kako bolest na jčešće počima u glavi, bolesnici obično pate od g lavobo­lje. Ako su nervi prignječeni na prolazu kroz svoja foramina, pridolazi kliničkoj slici i smetnje u predjelu dotičnoga nerva. Usprkos čestim i jakim promjenama u kostima, komplikacije sa strane nervnog sistema su rijetke.

W y l l i e navadja 4 slučaja atrofije vidnog živca u toku ostitis deformans. S c h ö n spominje sindrom diabetes insipidusa prouzročen odebljanjem predjela sellae turcicae.

Od velike važnosti za dijagnozu je rentgenska pretraga. V o g e l spominje kao rent- genološku trias deformaciju, osteosklerozu i osteoporozu kosti kao karakteristiku za ostitis deformans.

Predavač demonstrira rentgenske snimke slučaja, ko jega prikazuje. Na koncu se osvrće na diferencijalnu dijagnozu. N ajčešće dolazi u obzir ostitis fibrosa cystica loca­lisata i generalisata. Ostitis cystica dolazi kod mladjih individua, kod n je više prevla­dava razgradjivanje kostiju, a naročito cistična degeneracija. Nadalje bi mogla doći u

Najstariji serum protiv tetanusa, svakom liječniku kao sigurni prophjlacticum

12

obzir osteomalacija, koja više razgradjuje kost, a nova je manjkavo i slabo ovapnjena. Metastaze tumora razgradjuju supstanciju, te kost ne biva deblja. Kod ostalih mijelitida ističu se upalni simptomi. Lues jače boli, W aR je pozitivna, lokalizira se više u dijafiza- ma i sklon je periostalnim lokalizacijama. Tuberkuloza više destruira, sklerotične su promjene vezane uz reparativni stadij i lokalizira se više u metafizi i epifizi. (Autoreferat).

Dr. G r o s s m a n n upozoruje na vanredno zanimive veze izmedju ostitis fibroza (naročito cystica) i tumora epitelnih tjelešaca, te drži, da je ova veza dandanas već s i ­gurno dokazana uspjesima operativnog otstranjenja ovih tumora. Prvu je ovakvu ope­raciju izveo M a n d l u Wienu, kasnije je G o l d publicirao analogni slučaj, a nedavno je S n a p p e r iz Amsterdama u liječničkom zboru u Wienu pokazao potpuno izli ječenog bolesnika s analognim pojavama i istom operacijom. Drži stoga, da bi i ovdje bilo uputno pokušati operaciju, naročito zato, jer dosadanje terapeutske mjere nijesu ništa koristile. T eoretske nazore makar kako slavnih autora ne može se upotrebiti za pobi­jan je činjenica. Uzročna veza izmedju ostitis fibrosa i tumora epitelnih t je lešaca doka­zana je s eksperimentom krucis — potpunim izliječenjem.

Dr. V. V u l e t i ć : Koliko u diskusiji gg. kolega toliko se i u rentgenološkoin na­lazu spominje naziv navedene bolesti : „Ostitis fibrosa P aget“.

Mislim, da u prvom redu moramo ne samo za ovaj „Paget s lu ča j“ već i drugu sličnu „Recklinghausen-ovu bolest“ označiti taćnu nomenklaturu, a potom nadopuniti preda­vanje nekim novijim nazorima odnosno nalazima. Premda je bolest prilično rijetka, vidio sam u kratko vrijeme u Wienu pet slučajeva, jedan kod nas, a jedan sam slučaj d jia- gnosticirao kao Paget-ovu bolest, što se je pak kasnije patološko-histološkom pretra­gom, nakon poduzete operacije, ustanovilo kao „metastaza strume“ u proksimalnoj epi­fizi humerusa. (Slučaj publiciran u Liječničkom Vj. od dr. P a l e č e k a ) . Po najnovijim pu­blikacijama, koje se bave ne samo klinikom, već patol. anatomijom i u glavnom rent- genološkom dijagnostikom, razlikujemo: „Ostitis fibrosa cystica circumscripta i genera­lisata Engel-Recklinghausen“ i „Ostitis deformans P a g e t“. Tu razliku prave dualisti, većina njemačkih rentgenologa, na čelu s jednim od najboljih poznavalaca rentgen, d ija ­gnostike oboljen ja kostiju K i e n b ö c k o m , te njemački, engleski i holandeski internisti i hirurzi.

S druge strane unitarci, većinom patol. anatomi ( R e c k l i n g h a u s e n , S c h m o r 1, C h r i s t e l l e r ) smatraju Paget-ovu i Recklinghausenov-u bolest kao dvije forme jednog te istog oboljen ja s raznim prelaznim stadijima.

Engel-R. bolest opisao je E n g e l već 1864. god. kao samostalno oboljen je a kasnije 1891. god. opširnije ju obradio R e c k l i n g h a u s e n , koji je u istu grupu svrstao i slu­ča jeve 1876. god. publicirane od P a g e t a, po njemu „novom bolešću“ nazvane. Odatle zamjena i zabuna u nomenklaturi, koja se skoro do danas a kod nas i danas nastavlja.

O b je se bolesti mogu i klinički i akoprem ne tako tačno u većini s lučajeva raz­lučiti. E . R. j e češća bolest kod žena, pojavljuje se kod mladjih osoba od 10-20 god. kao cirkumskriptna, izolirana forma, kod starijih pak kao generalizirana. Benigno je hro- nično oboljen je , koje traje od 5-25 god., počin je lagano, sporo se razvija, krije se pod raznim krivim dijagnozama, često kao reumatično oboljen je , dok ne dodje do traume i frakture te se slučajno kod rentgenološke pretrage otkrije kao gore spom. bolest (poznat slučaj od W a t e r h o u s e - a u poodmaklom stadiju, tek dijagnosticiran prigodom rentgenizi- ranja frakture). Bolovi nastupaju u glavi, okrajninama, s vretenastim odebljanjem istih, ca 4 0 % u femuru, 2 0 % u potkoljenici, 2 0 % u nadlaktici, a 2 0 % u ostalim kostima. Obič­no, po većini autora, ne pravi metastaza uslijed maligne degeneracije same bolesti. Po novijim je istraživanjima sadržina vapna u krvi povećana ca 20-25 mg % , (dok normalna iznosi ca 1 0 m g % ) . Takod jer je povećano izlučivanje vapna kroz mokraću, dok su kod Paget-ove bolesti spom. vrijednosti normalne.

Patološko-anatomski se radi o osteoporotičnom procesu, u prvom redu spongioze, sa sekundarnom osteosklerozom ili bolje rečeno postoji atrof'čno-hipertrofična displazija po K i e n b ö c k u. Koštana se moždina pretvara u fibrozno, vlaknasto tkivo, sa mnogo „go­lemih ćeli ja“, u kojima nastaju krvarenja, koja očahurena izgledaju kao „cystae“, „haema- tomcystae“ t. zv. „smedji tumori“ (braune Tumoren). Nijesu prave ciste u patol. anat. smislu, s čaurom epitela i tipičnom sadržinom po K a u f m a n n u . Osteosklerotična reakcija corticalis je obično slaba, a periosta minimalna ili nikakova. Nailazimo na nepotpune prelome kosti, bez posvemašnjeg prekinuča compactae. P o K i e n b ö c k u nema kod morbus E. R. sekundarne sarkomatozne degeneracije, dočim po L o t s c h u takova postoji.

Rentgenološka je dijagnoza po mnogim autorima tipična, čak i kod onih slučajeva, gdje je histo-patol. nalaz nepouzdan. U vretenasto odebljanoj, svinutoj ili prelomljenoj kosti vide se unutar spongioze, prilično oštro označena, okrugla ili ovalna, svijetli ja mjesta, te odgovaraju gore spomen, hematomcistama, s okolicom siromašnom na vap- nenim solima, dok corticalis pokazuje reaktivno upaljivu reakciju u smislu sgusnuća osteo- skleroze corticalis. Nalaz je češće ja č e izražen prama granici dia-epifize.

Drugo u obzir dolazeće oboljen je „ostitis deformans P a g e t“, 1876. god. opisano, susrećemo kod starijih pacijenata s reumatoidnim bolovima i promjenama, češće u kičmi, pogotovo kifozom lumbo-sakralnog dijela, istodobno ili samo u lubanji te okrajninama; kod potonjih su mjesto predilekcije tibije , fibule, kosti podlaktice, humerus i rebra. Okraj-

U zorke i literaturu stavlja gg. liječnicima na raspolaganje.

Dr. A. WANDER d. d., Z agreb .3

14

nine su obično produljene, savinute i vretenasto deformirane, kosti lubanje, najvećma vilica, odebljane tako, da neki pacijenti poprimaju „majmunski izgled“. Kod pretežnijeg odebljanja kostiju baze lubanje, čeone i zatiljne kosti, postoji silna glavobolja uslijed suženja fisura i kanala — „craniostenosis“.

Sadržina vapna u krvi je normalna.S a patol.-anatomskog gledišta možemo ustanoviti, da se obično istodobno razvija

osteosklerotični i osteoporotični proces, u ovim se slučajevima radi o hipertrofično-atre- fičnoj displaziji, distrofiji s poremećenom gradjom spongioze, koja ali dulje vremena zadrži svoju sačastu, spužvastu ili „poput pahuljica pamuka“ rekonstruiranu strukturu, kod koje istodobno — kako zgodno K i e n b ö c k kaže — postoji „u neredu red“. Osteo- sklerotična reakcija corticalis mnogo je ja ča nego li kod morbus E. R., odatle uslijed apozicije iste odebljanje i savinuće, osobito okrajnina. Nastali prelomi kostiju relativno brzo zacijele, čak je katkad teško i pronaći mjesto frakture.

Po većini autora može da nastane sarkomatozna degeneracija s metastazama u čitavom organizmu.

Rentgenološki se nalaz znatno razlikuje od onog kod morbus E. R. U glavnom je corticalis odebljana, hipertrofična, sklerotična a spongiosa mjestimice spužvasto rarefi- cirana, ciste su rjedje nego li kod M. E. R. Kod lubanje vidimo raznolike, prilično ti­pične promjene ili lokalizirano hipertrofične ili pak prevladjuju osteoporotična mjesta, lu­banja tad pokazuje tipičnu spužvastu gradju (Rosinenkuchen po S c h i 11 e r u ) .

Uz ove kratke kliničke, patol. anat. i rentgenološke poteze moram spomenuti tako- djer i novije uspjehe operativne terapije. Poznati su mi — od kolege G r o s s m a n n a sada spomenuti — uspjesi, poboljšan ja i čak izli ječenja slučajeva M. E. R. uslijed ekstirpa- c i je adenomatozno povećanih „glandulae parathyreoideae“, koje je nedavno u Wienu prikazao Holandez S n a p p e r . Spomenutu je operaciju već 1925. god. poduzeo u Wienu M a n d l , a G o l d publicirao. Čak su neki Amerikanci ( D u b o i s i dr.) izvadili dvije nepovećane gl. parathyreoideae s povoljnim uspjehom.

U nastojanju, da"lučimo ne samo klinički, već i rentgenološki ova dva i kod nas ne sasma rijetka oboljen ja kostiju, moramo kušati, da — ispravno postavivši dijagnozu — poduzmemo spom. operativnu terapiju u očekivanju gore navedenih uspješnih rezul­tata. (Autoreferat).

Dr. G r o s s m a n n stavlja n a d i s k u s i j u rentgenološke snimke i povijest bo­lesti jednog bolesnika sa svoga odjela. Snimka pluća govori za milijarnu tuberkulozu, ali svi nalazi govore protiv toga (subjektivno dobri osjećaj, poboljšan je zadnjeg tjedna, jaka limfocitoza, pomanjkanja fizikalnih znakova na plućima).

Prof. dr. T h a l l e r referira o rezultatima, koji su postignuti na internom odjelu bolnice Milosrdnih sestara s l i j e č e n j e m ž e l u č a n o g č i r a pomoću supkutanih injekcija p e p s i n a . Pokusi se izvode od decembra 1928. Rezultati l i ječen ja su takovi, da metoda zaslužuje pažnju i vrijedna je ispitivanja. Sterilna otopina pepsina dobiva se filtracijom kroz Berkefeldov i Chamberlandov filtar. G l ä s s n e r daje 1% otopinu Mer- ckova apsolutnog pepsina od 0 1 ccm, do 1 ccm. svaki drugi do treći dan. Na internom odjelu bolnice Milosrdnih sestara davane su kasnije jače doze, koje su očito efektnije. Liječeno je svega 80 slučajeva ulcus ventriculi et duodeni. Napadno je, da se pacijenti već nakon prvih injekcija subjektivno vrlo dobro osjećaju , ali to subjektivno poboljša­n je ne ide paralelno s objektivnim, koje nastupa tek nakon terapije provedene kroz 4-6 tjedana. Pri tome pacijenti ne drže nikakovu tipičnu ulkus-dijetu i dobivaju per os mnogo kalcija i vitamina. U velikom broju slučajeva (25 od 80) može se rentgenološki pokazati objektivno poboljšanje, a u 5 slučajeva nestala je kroz tu terapiju tipična „niša". Parapilorički ulkusi nijesu podesni za tu terapiju, kao ni svi adhezivni procesi posli je ulkusa. Vrlo dobro djeluje kod ulcus pepticum jejuni. Način djelovanja nije objašnjen. Možda se kroz parenteralno podavanje pepsina diže količina antipepsina u krvi i tkivi­ma, pa tako želudac dobiva neku vrstu imuniteta protiv dje lovanja želučanog soka, resp. pepsina na njegovu sluznicu. (Autoreferat).

Prof. dr. I. H. B o t t e r i upozoruje prigodom diskusije na preparat Anynin, koji dje lu je takodjer pomoću svog sadržaja na antipepsinu. Upotrebio ga je u jednom slu­čaju ulcus ventriculi, kod jednog medicinara, ali bez ikakvog uspjeha. Bolesnik je bio o p e r i r a n , a dijagnoza potvrdjena operacijom.

10. aprila 1930. nastavlja se rad internističke sekcije, prigodom koje je dr. L u - š i ck y održao predavanje o v a ž n o s t i e l e k t r o k a r d i o g r a f s k e p r e g l e d b e s r c a .

Iz 3 . sa sta n k a in tern ističk e sek cijeZ b o r a l i j e č n i k a , održanog 1. maja 1930.P r i k a z i v a n j e b o l e s n i k a i p r e d a v a n j a .Dr. D. S u č i ć prikazuje interesantan slučaj p l u ć n o g k a r c i n o m a . U diskusiji

sudjeluju Smokvina, Radoničić, Hercog, Sučić.Dr. F r a n e M i h a l j e v i ć predaje o a g r a n u l o c i t o z i .Godine 1922. opisao je Werner S c h ul t z jednu bolest, kod koje su kardinalni simptom

nekrotizirajuće promjene na sluznicama (najčešće na sluznici ždrijela i usne šupljine)

15

ZVUKOVI SRCA NA GRAMOFONSKOJ PLOÛ.

Na internacijonalnoj izložbi higijene u Dresdenu nalazi se odjeljenje za tjelovježbu, u kojemu paviljon znanstve­noga odjeljenja kave Hag pobudjuje naročiti interes. Pod vodstvom poznatoga prof, dra R. W. Schulte-a (Pruska vi­soka škola za tjelovježbu i visoka škola Humboldt, Berlin) pokazuju se brojni novi aparati i postupci istraživanja.

Prvi puta izvodi se pokus prenošenja zvukova srca na gramofonske ploče uz popratno predavanje. Tu se demon­strira u usporedbi normalno kucanje srcaubrzanje rada srca uslijed nenadanog straha

„ „ „ „ tjelesnih napora„ » » » apsorbiranja kave s kofeinom

normalan rad srca iza zrnate kave bez kofeina (kava Hag).Time je dokazano nepoželjno djelovanje kofeina na mi­

šičje srca. Pokusi su vršeni uz sudjelovanje komisije liječ­nika, te se osnivaju na strogo naučnom temelju. Po tome zaslužuje gramofonska ploča, koja demonstrira rad srca, najveću pažnju liječništva. Na svaki način upotpunjuje ona zorni materijal bilo pojedinog liječnika ili sveučilišta, kli­nika, bolnica i izložba.

Te ploče, koje izradjuje isključivo Lindström u Berlinu (predavanje je na njemačkom jeziku) mogu dobiti vrlo poštovana gospoda doktori do daljnega uz p o l a n a b a v n e c i j e n e , t .j . z a D in 45.— po k o m a d u , franko i uklju­čivo omot kod

KAVA HAG O. O. TOMAŠIĆEVA ul. 4, ZAGREB.I uzorak kave Hag bez kofeina, zanimljivu literaturu o kofeinu i lijepu tabelu, koja prikazuje postanak kave Hag, stavljamo besplatno na raspolaganje.

3 8 - 3

16

i u krvi kraj jake leukopenije defefat ili barem jaka redukcija granulocita t. j. stanica s granuliranom protoplazmom (neutrofilne, eozinofilne i bazofilne stanice). W. S c h u l t z smatra ovaj kompleks simptoma za bolest sui generis. On jo j je dao ime: agranulocitoza.

Kod prvih slučajeva Wernera S c h u l t z a radilo se je isključivo o ženama u sred­njoj dobi života (38.—61. god.) bez ikakvih konstitucijonalnih anomali ja . W asserm an- nova reakcija bila je kod njih negativna. Medjutim je kod jedne od njih nadjen kod sek­cije luetična aortitis. Sve su više manje naglo obolile s visokom temperaturom i teš­kim općim stanjem. U kliničkoj slici imponirale su nekrotizirajuće promjene u ždrijelu i u ustima, u nekim slučajevima bile su i na drugim sluznicama; pacijentice imale su slabiji ili jači ikterus, bile su bez osobito povećane jetre i slezene. Kod pregleda krvi moglo se je ustanoviti jaku leukopeniju s jakom redukcijom ili štoviše s defektom granulocita. B olesnice nijesu pokazivale jaču anemiju niti jaču hemoragičnu dijatezu. Crvena je krvna slika bila bez osobitog nalaza a trombociti bili su u normalnom broju. Bakteriološka kultura iz krvi bila j e u 2 od 5 slučajeva pozitivna (pneumococcus i pneu- mococcus mucosus). Svi su ti slučajevi svršili letalno u kratko doba. Kod sekcije naišlo se je na nekroze i na drugim sluznicama izvan ždrijela i ustiju. Kod mikroskopskog pregleda koštane moždine našlo se je pomanjkanje granulocita, dok su mieloblasti i limfatični elementi bili održani. Eritroblastički aparat bio je u redu. Megakariociti bili su održani. Limfatični su čvorovi bili bez osobitog nalaza. Sekcijoni su nalazi i u ostalim organima kao u jetrima i u slezeni govorili protiv leukemije a niti u prilog, sepsi. Na temelju ovih nalaza odijelio je W, S c h u l t z ovu bolest od ostalih dosada poznatih bole­sti s leukopenijom i redukcijom granulocita, tako od aplastične anemije, akutne aleukemi- čke limfomatoze i mieloze i od sepse s nalazom agranulocitoze, kako su ju opisali T t i r k , S t u i s b e r g , M a r c h a n d .

Donašamo dva slučaja, koji po našem mišljenju spadaju u tu grupu oboljenja .I. s l u č a j . God 1927. Pacijentica, 60 g. st., luetičarka s insuficijencijom valvulae

aortae. Razbolila se naglo prije 8 dana s bolovima u vratu i s visokom temperaturom. Kod toga opća slabost i pretučenost. Upućena u bolnicu za zarazne bolesti pod sum­njom difterije.

Pacijentica je sasvim skrhana; temperatura oko 39‘5°C; senzorij nešto pomućen. K oža: blijeda sa subikteričkim koloritom bez hemoragične dijateze. Vidljive sluznice nijesu anemične. Foetor ex ore. U ždrijelu obostrano nekrotizirajuće promjene u tonzilarnom predjelu i okolici. Naokolo sluznica crvena i nešto edematozna. Difterički bacili bili su negativni u razmazu iz ždrijela. Sli jedeći dan proširile su se nekroze na čitav vidljivi dio farinksa i prešle su i na tvrdo nepce. Kultura i razmaz na difterične bacile su opet bili negativni. Leukocitarna slika u krvi dala nam je dijagnozu: broj leukocita = 1800. Od toga bilo je limfocita 9 4% , monocita 6 % , neutrofilnih leukocita 0 % . Stanje se pacijen­tice od dana u dan/pogoršavalo, razvila se fetidna rinitis i nekroza u jednom kutu usana. Na prstu desne ruke pojavio se gangrenescirajući panaricij s isto takvom limfangoitidom. Dobila je česte proljeve. Zadnji dan života imala je 500 leukocita (sami limfociti). Sve do kraja nije imala anemije niti hemoragične dijateze. Slezena i jetra nijesu se mogla palpirati. Od limfnih žlijezda bile su one na angulusu mandibule nešto otečene. Exitus 14. dan bolesti. Kulture iz krvi su bile uvijek negativne. Sekc i jonog nalaza nema.

II. s l u č a j . 16-godišnja pacijentica. Upućena u bolnicu za zarazne bolesti isto pod sumnjom difterije sa kožnog odjeljenja jedne bolnice 6. III. 1930. B ila je tamo na liječe­nju radi gonoreje i luesa. Liječena sa neosalvarsanom i bizmutom. Zadnja injekcija neo- salvarsana 26. II. a bizmuta 27. II. Od 28. II. os jeća la se bolesnica slabom, nesvjestica. Od 1. III. boli u vratu kod gutanja i stalno visoke temperature.

Senzori j : čist. Koža: bez hemoragične dijateze. Vidljive sluznice nešto bljedje. Jaki foetor ex ore. Limfne žlijezde: na angulusu mandibule nešto povećane i osjetljive. Ž d r i ­j e l o : na tonzilama, lukovima i na uvuli žućkasto - sive naslage. U desnom tonzilarnom predjelu obloženi ulkus u formi kratera. Je tra se ne daju pipati, slezena je perkutorno povećana. Srčani tonovi mukli, puls oko 140. RR 85 mm Hg. Temperatura oko 39°C. Bakteriološke pretrage na difteriju stalno negativne. W a R neg., Kahn i Meinicke poz.

K r v n e s l i k e :

neutrofilninesegm. segment. Eozinofilni

leukociti Limfociti Monociti

7./III. L = 2000 1% = 20 to 0 0 1! O 5 % = 100 7 5% = 1500 17»/0 = 3 4 0

8./III. L = 1400 1% = 14 1 % = 14 5 % = 70 8 1 % = 1134 12% = 168

9./III. L. = 2300 2 % = 46 5 % = U 5 2 % = 46 8 2% = 1886 9 % = 207

10./III. L = 900 30/0 = 27 2 % = 18 5 % = 45 76 % = 684 14% = 126

17

Prvorazredne

Coolidge>ove cijeviza diagnostiku i terapiju, Goetze i običan fokus

Ventilne cijevis malim otporom a za veća opterećenja

Cio zaštitni pribor (p re g a č e , r o k a v ic e itd.) — Kämpe Lorey-zidove.Pribor za fototehničke radove, kasete, folije, tankove, kemikalije,

RENTGENSKI FILMOVI

M E T A L I XC ije v i za d iagnostiku , terapi ju i ventilne ci jevi

METALIX — prenosni aparat — 35 kg

Kremene ï Sollux-svjetiljke — O riginal Hanau.

C . H . F . H Ü L L E R A . D .P o slo v n ica : B e o g ra d , M iloša P o c e rc a 20.

Specijalna tvornica rentgenskih cijevi, zastupstvo rentgenskih aparata.121-9

18

8./III, Eritrociti = 4,000.000. Sahli = 55. Färbe-Index = 0 7 .Vrijeme krvarenja i vrijeme koagulacije krvi normalno.Trombocita = 150.000 u jednom ccm (Fonio). Lagana anizocitoza. Reakcija na

oksidazu samo u granulocitima pozitivna.Kulture iz krvi stalno negativne.Ulceracije u ždrijelu postajale su jače, govor sve teži a glas najzad afoničan. I I . dana

bolesti exitus. Sekcijoni nalaz profesora S a l t y k o w a potvrdio je dijagnozu agranulocitoze. U mikroskopskom preparatu koštane moždine nalazi se veliki broj eritroblasta, mnogo limfocita, nešto malo mieloblasta a od granulocita samo nekoliko eozinofilnih stanica. Nije bilo nalaza za leukemiju. Megakariociti su održani.

Oba slučaja imadu zajednički jake nekroze u ždrijelu, teško opće stanje s viso­kom temperaturom. Nemaju osobite anemije niti hemoragičke dijateze. Impozantna je jaka leukopenija s defektom, resp. s jakom redukcijom granulocita. U zadnjem slučaju održani su začudo eozinofilni elementi. Krvna kultura dala je uvijek negativne rezultate. B o les t je dovela kod oba slučaja u kratko vrijeme k smrti. O bje pacijentice bile su lue- tičarke. Druga je obolila od agranulocitoze neposredno iza antiluetske terapije.

Poslije prvih publikacija W. S c h u l t z a i M. F r i e d e m a n n a umnožio se kazu- istički materijal o toj bolesti i tako se je naišlo na vari jaci je u kliničkoj slici i u toku ove bolesti.

Opazilo se je , da ova bolest ne dolazi samo kod žena, već i kod muškaraca, š to ­više da se pojavlju je iako znatno rjedje i kod djece. Ona nem a uvijek lošu prognozu. Opisani su sluč. ozdravljenja ( F r i e d e ma n n , L a u t e r , W. S c h u l t z , E h r m a n n i P r e u s s ) . Nekoji autori naglašavaju eozinofiliju kao dobar prognostički znak. (To ne bi uvijek vri­jedilo obzirom na naš drugi s lu ča j ! ) .U nekim slučajevima opazilo se je neki protrahirani tok bolesti. Jedanput je bolest recidivirala. Nekroze su, često i na drugim organima: ezofagus, želudac, crijevo, koža, jetra, slezena, pluća. Štoviše tonzile i ždrijelo mogu biti slobodni pa nalazimo nekroze sam o na drugim mjestima: ezofagus, okolica anusa, vagina (W. S c h u l t z , R e y e , O t t o ) . U nekim slučajevima nije došlo do nekroza već samo pod konac bolesti. Bakteriološki nalazi iz krvi bili su češće pozitivni. Icterus nije redovit simptom. Patološko - anatomske slike mogu p o 'n e k o j im autorima ( R o t t er, B a l t z e r ) biti tako karakteristične, da je već makroskopski moguće postaviti dijagnozu i to u onim slučajevima, kod kojih su nekroze jako proširene (farinks, larinks, ezo­fagus, želudac, crijevo). Kod mikroskopske pregledbe j e napadno, da se na rubovima nekroza vidi veoma slabu demarkacijonu upalu s limfocitima i plazmastanicama, ali bez stanica s polimorfnim jezgrama. U koštanoj moždini fale ili su rijetki granulirani elementi (leukociti, mielociti) Mieloblasti su degenerirani (Oxydasenschwund). Retikulo- endoteli jalni elementi su umnoženi. Važno je , da se kod čistih slučajeva agranulocitoze ne nalaze u organima metaplazije ili infiltracije mieloićkog ili limfatičkog tkiva, da je eritroblastični aparat u redu i da su megakariociti, kao matice trombocita, održani.

Što se tiče patogeneze agranulocitoze vrlo je v jerojatno da su nekroze na tkivima posljedica pomanjkanja granulocita u krvi. Za to govore slučajevi iz literature, kod kojih su se nekroze razvile tek pod kraj same bolesti ( R e y e ) . Ime „angina agranulocytotica“, koje je U. F r i e d e m a n n dao ovoj bolesti, nije na mjestu 1.), jer nema kod svakog slu­čaja angina, jer su promjene u ždrijelu kod agranulocitoze vrlo vjerojatno sekundarne geneze.

Etiologija agranulocitoze j e još nepoznata. Imade autora, koji drže da je agra- nulocitoza jedno septičko oboljen je (radi mnogobrojnih pozitivnih hemokultura kod agra­nulocitoze opisanih u literaturi) sa neobičnim krvnim nalazom ( D o m a r u s, J a g i ć - Sp e n g i e r i t. d.). Po njima nije W. S c h u l t z opisao ništa novoga, dosada nepoznatog, već s u T i i r k , S t u i s b e r g opisali slične kliničke slike pri je njega. W. S c h u i t z misli, da je agranulocitoza prouzrokovana jednom jo š dosada nepoznatom infekcijozno-toksi­čkom noksom. T a bi noksa imala da bude specija lno granulocitotoksična. Nije vjerojatno, da leži uzrok agranulocitozi u samom individuu ili u njegovoj posebnoj reakciji na stanoviti infekt. Onda bi teško bilo protumačiti s luča jeve agranulocitoze, koji su ozdra­vili pa skoro iza toga reagirali na ponovni infekt s leukocitozom i neutrofilijom. W. S c h u l t z misli, da govore protiv sepse klinička slika (fali hemoragična dijateza) i patolo- ško-anatomski nalaz i najzad slučajevi agranulocitoze, koji su dugo vremena bili afebril- ni. Bakteriološki su nalazi po W. S c h u l t z u kod agranulocitoze odviše inkonstantni i v a ­rijabilni. Sepsa se razvija vjerojatno sekundarno.

Zato razlikuje W. S c h u l t z čiste forme agranulocitoze i forme, kod kojih je agra­nulocitoza samo simptom (kod sepsa, aplastičke anemije, gripe, limfogranulomatoze.)

Od velikog su intetesa slučajevi agranulocitoze, koji se pojavljuju za vrijeme antiluetske terapije. Misli se, da su njima krivi salvarsan ili njemu slični spojevi (spi- rocid). I naš drugi slučaj spada u ovu grupu. Medjutim intoksikacija sa salvarsanom daje češće slike slične hemoragičnoj aleukiji. Već je otprije bilo poznato, da arsen, benzol, radium i rentgen uništavaju leukocite, poglavito granulocite.

Diferencijalno-dijagnostlčki dijeli W . S c h u l t z agranulocitozu od aplastičke ane­mije ili aleukije, je r fale u čistoj slici njenoj jača anemija i hemoragična dijateza. M e-

K E M I K A „ „ Z A G R E B

P R E P O R U Č A S V O J E P R O K U Š A N E P R E P A R A T E :

âô

djutim imade autora, koji drže, da je agranulocitoza samo jedna varijacija aplastičke anemije ( Z a d e k , L e u c h t e n b e r g e r . )

Od aleukemične limfomatoze i mieloze dijeli agranulocitozu pomanjkanje anem ije i hemoragične dijateze, limfoma, tumora jetre i slezene, najzad sekcijoni nalaz. Od sepse je dijeli inkonstantni bakteriološki nalaz krvi, pomanjkanje hemoragične dijateze.

U terapiji ove bolesti kušalo se je salvarsan, obasjavan je rentgenom, transfuziju krvi i proteinsku terapiju. Većina slučajeva podlegla je bolesti unatoč terapije. Jedan ma­leni dio spasio se je i tamo, gdje su terapeutski zahvati bili neznatni. Koliko moramo biti kritički kod prosudjivanja terapeutskih efekata uče nas D o m a r u s i S p e n g l e r . (Autoreferat).

III. sa s ta n a k d erm ato v en ero lo šk e sek cijeZ b o r a l i j e č n i k a , održan dne 26. III. 1930.P r i k a z i v a n j e b o l e s n i k a i p r e d a v a n j a .P l a s a j prikazuje slučaj f a v u s a s mikroskopskim preparatom iz skutula kod

pacijenta D. K., 19 g. starog iz Bos. Dubice. Pacijenat navadja, da njegov stric i brat imadu istu bolest kao i on.

M a r k o v i č Vlasta prikazuje l u e s II. m a n i f e s t a . L iječenje s o l g a nal om B. Paci jentica 27 g. stara. Exanthema maculo-papulosum. Sclerosis ad lab. min. et major, sin. M TR i W aR kompletno pozitivne.

Nakon 6 intramuskularnih injekcija solganala B. u ukupnoj količini od 2,65 gr. ulcus epitelizirao, oteklina iščezla, egzantem znatno slabiji , no jo š se uvijek primjećuje. M T R i W ar pozitivne kao na početku liječenja . Povišen ja temperature i drugih nuzpojava do sada nije bilo.

O p. r e f . 48 sati nakon 7. injekcije S. B. 0,5 g nastao je eritem na licu, uškama i nosu, a na obim nadlakticama, potkoljenicama i trbuhu oko pupka urtikarijalni egzan­tem jasno crvene boje uz povišenje temperature i osjeća j svrbljenja, tako, da smo daljnje l i ječenje solganalom prekinuli.

K o g o j demonstrira 4 s lučaja :E r y t h r o d e r m i a g e n e r a l , e x f o l i a t i v a .1) Gospodja M., 48 g. stara; u augustu 1929. opazila je na desnoj strani u podru­

čju jetära, da jo j je narasla neka oteklina. Liječnik je pomišljao na žučne kamence, pa jo j je prepisao chologen br. I, II i III.; za vri jeme, kad je počela uzimati chologen br. III. dobila je po trupu i ekstremitetima neke prišteve, koji su je boljeli i svrbjeli , koža je pocrvenila i l juštila se. Na kliniku je došla 28. II. Opće stanje loše. Paci jentica ne može da hoda, temperatura oko 38°. Koža čitavog ti je la crvena, ljušti se u velikim lamelama, na mnogim mjestima ekcematizirana, vlažna. Albumen pozitivan. Seroreakcije negativne. Eozinofilija do 14% - Lokalno li ječen je (oblozi, mixtura agitans, kalcium parenteralno i vodeni krevet) privodi u kratko vrijeme do velikoga poboljšan ja pojava na koži tako, da sada postoje samo još ekcematizirana mjesta na potkoljenicama, na fleksornoj strani gornjega ekstremiteta i na š i j i ; temperatura normalna. Eozinofili ja jo š postoji, jednako abdominalni tumor.

Kako se u chologenu nalazi i kalomela, treba pomišljati na mogućnost Hg-dermatitis.2) Gospodin K„ star 41 g .; iz anamneze treba spomenuti s li jedeće: Paci jenat je došao

1928. na kliniku s teškom generaliziranom eksfol. eritrodermijom, koja je nastala kao posljedica ekcema na gornjim ekstremitetima posli je umivanja karbolnom vodom. P aci­jenat je tada imao temperaturu preko 40°, eozinofiliju preko 20 % . Opće stanje bilo je jako loše. Ležao je na klinici 4 m jeseca te bio otpušten poboljšan. Koža na tijelu većinom bez Ijuštenja, tamnije boje , mjestimice sitne ragade, na nekim mjestima nalaze se tragovi normalne kože. Koža na glavi samo tamnije boje, inače b. o. Sredinom g. 1929. nastupio je recidiv, medjutim stanje izdaleka ni je bilo tako loše, kao prviput. Bolesnik, je ležao u ono vri jeme na klinici u Grazu, te se vratio na svoje mjesto navodno opet približno u onome stanju, u kojem je bio od nas otpušten. U narednim m jesecim a postojeći sim­ptomi svi su iščezli, samo je ostala lako ekcematozno nadražena koža na gornjo j usnici i na bradi. Približno pred m jesec dana pacijenat se pretstavio na ovoj klinici zbog banalnih folikulitida na unutarnjoj strani obiju stegna. Lokalnom su terapijom te folikuliti- de iščezle nakon par dana. T jedan dana iza toga pacijenat se nahladio; dijagnoza je bila gripa, temperatura oko 39°. Istovremeno je pocrvenila koža čitavog ti je la i počela se ljuštiti; pacijenat bude primljen na kliniku s diagnozom e r y t h r o d e r m i a g e n e r a l i s , e x f o l i a t i v a . Terapija kao u prijašnjem slučaju, napadno poboljšanje, već nekoliko dana temperatura normalna, samo se naveče diže malo iznad 37°, eozinofilija perzistira. Koža čitavoga tijela je sada suha, smedjecrvena, ljuštenje pitiriaziformno. Prognostički treba pomišljati na mogućnost daljnih recidiva.

3) Gospodin B., star 46 g . ; pacijenat je latentni seropozitivni luetičar, te je primio vani 12 injekcija neosalvarsana i 22 injekcije žive. U toku liječenja razvila se e r y t h r o ­d e r m i a g e n e r a l i s , e x f o l i a t i v a , usprkos toga j e l i ječenje navodno nastavljeno. Kad je pacijenat došao na kliniku, stanje je bilo s l i jedeće : koža j e na glavi, kao i po ostalom tijelu, u cijelosti svjetlocrvene (mjestim ice smedje) boje , pokrivena sitnim, a i većim sivkastobijelim ljuskama, mjestimice, specija lno na licu i pod vratom, nalaze se

21

Novim načinom na životinjam a za optim alno ublaženje bolova titrirano sredstvo

(ime zaštićeno)

Djelotvorne sastojine: codein, narcotin SS 0,02 dime- thylaminophenyldimethylpyrazolon 0,2 gr.

Ublažuje bolove svake vrsti i jačineNema opasnosti od navike — često indicirano umjesto morphina.

Orig. omot: cijevčica sa 6 i 12 tabl.Uzorci i literatura šalju se gg. liječnicima

CHEMISCHE FABRIK 6RÜNAULandshoff & M eyer Aktiengesellschaft - Berlin-G rünau

Zastupstvo za Jugoslaviju:

Vi-3 I S I S d. d. Zagreb

RADENSKA MINERALNAKAO LIJEČNIČKI PROKUŠAN LIJEK

Preporuča se slijedeći način upotrebe kod1) k ostob olje , bubrežnih k am en aca , p ijesk a i k riza tri puta dnevno po jednu do 3 čaše ugrijane Radenske vode zdravilnog vrela.2) k ron ičn e u pale b u b reg a , h ip ertrofije p ro s ta te , želu čan og i crije v n o g k a ta ra , u re tritis , cystitis , pyelitis i fluor albus dnevno tri do 6 čaša ugrijane Radenske vode Kraljevog vrela.3) k a ta ra g rla , dušnika i b ron h a višeputa dnevno po jednu čašu Radenske vode zdravilnog vrela s vrućim mlijekom.4) Ik teru s, z a s ta ja n ja u je tr i i kod žučnih k am en aca dnevno tri do šest čaša Radenske vode s Karlovarskom soli.5) D iabetes m ellitus, ovapn jen je a r te r ija , gu še i B asedow ove b o­lesti pije se najbolje redovito umjesto druge, Radenska voda, naj­manje ipak tri puta dnevno po jednu do dvije čaše.6) želučanih i crijevnih čire v a dnevno tri čaše kuhane pa opet ohladjene Radenske vode zdravilnog vrela.

Gospoda liječnici dobivaju u pokusne svrhe potrebne množine bes­platno na raspolaganje. Izvolite se obratiti jednom dopisnicom na U pravu L ječiliš ta , S latina R adenci.

60-3

2 2

v e ć e ' i vlažne ploštine: kosa na glavi ispala većini dijelom, a vlasnati je dio glave po­kriven ljuskama i žućkastim krustama. Žlijezde retroaurikularne i donekle submaksilarne povećane i na pritisak bolne. Obje uške natečene, vlažne i na pritisak osjetljive. Eozino- fili ja 7% , s visokom temperaturom, kao u prijašnjim slučajevima. Napadno brzo poboljšan je; sada postoje patološke promjene jo š samo na koži šije, nad kubitalnim zglobovima i na potkoljenicama.

4) Gospodin P., star 52 g.; demonstriran na sjednici od 26. II. o. g. s a g e n e ­r a l . e k s f o l . e r i t r o d e r m i j o m . Kao kod zadnjeg spomenutoga s lučaja s visokom temperaturom brzo p oboljšan je; pacijenat je otišao na vlastitu želju iz klinike u približno ovakvome stanju, u kakvome se nalazi baš demonstrirani bolesnik.

5) Ponovno demonstrirani slučaj u l c u s d u r u m i n f u n d i b u l i f o r m e n a T y s o n o v o j ž l i j e z d i (v. sastanak od 26. II.) ; dosad primio 6 injekcija Bi. i 1 gr, neosalvarsana. Ulkus zaliječen; prošireni izvod Tysonove žlijezde.

F a r k a š prikazuje: pacijenticu D. K., koju je svojedobno demonstrirao radi u l c u s v u l v a e c h r o n i c , c. e l e p h a n t i a s . v u l v a e . Bolesnica imade l uet i - č k i r e c i d i v , nakon mnogih, nesavjesno provedenih kura; .u više se žarišta nalaze serpiginozno grupirane papule sa prilično znatnom deskvam acijom; dosta tipična klinička i histološka slika promjena, koje su sada donekle već u regresiji radi otpočetoga antilue- tičkoga liječenja .

Diskusija: Be u c .B o šn j ak o v i ć prikazuje :1) pacijenticu M. M., 43 g. staru, demonstriranu na pretprošlom sastanku sekcije

s patološkom pojavom na koži lumbalne regije u formi multiplo fistuliranoga tumo- roznoga platô-a s uzdržanim niostićima, koja je pojava, uz indiferentnu lokalnu tera­piju, regredirala na neosalvarsan i bizmut; radilo se dakle o l u e t i č k o j ( g u m o z n o j ? ) tvorbi. Zanimivo je možda, da i naknadno stigli histološki nalaz patol. anatom, instituta o tumoru na stegnu, koji j e bio nedavno kod bolesnice ekstirpiran na hirurškoj klinici, govori o tuberkulozno-karcinomatoznoj gradji toga tkiva.

2) tri slučaja proširene t u b e r c u l o s i s c o l l i q u a t i v a ( p a r t i m l u p o . s a ) te znatnih promjena u strukturi kostiju i na zglobovima kod sva tri mladjahna pacijenta. D tim je slučajevima očita, s jedne strane, česta veza izmedju „skrofuloze“ i kožnih promjena, odnosno izmedju afekcije kostiju i kože; kod najstari je se pacijentice, osim specifičnih koiikvativnih kožnih pojava, radi već i o lupoznim promjenama na sluznici nosa, gdje su nosnice opturirane tumoroznim m asam a; hronićke rinitide kod „skrofu- loznih“ pripremaju, prema nazorima nekih autora, predilekcijoni terrain za naseobu speci- fičkih klica. Kod svih je pacijenata bliza opet i patogenetička veza izmedju afekcije nosne sluznice te promjena na obrazima i na v jedjama (limfogeno i kontinuitetno), dok za neka žarišta kod sviju tih pacijenata moramo pretpostaviti i hematogeni modus pro- pagacije . Na osnovu tih dosta instruktivnih slučajeva razabire se i opet važnost ranoga upoznavanja specifičkih afekcija, gdje nam se svraća i naročita pažnja na „skrofulozne“ pojave kod d jece ; lupus se javlja zapravo na jšešće već u d jetinje doba bilo kao takav, bilo da mu se skrofulodermatskim promjenama priprema tlo te u mnogim slučajevima, kao i u ovim, nalazimo razne prelaze od čistih koiikvativnih do čistih lupoznih klinič­kih slika.

3) slučaj t u b e r c u l o s i s v e r r u c o s a p l a n t a e p e d .Kod 2 0 -go d išn jeg a pacijenta razvile su se nakon anamnestičkih posttraumatskih

karioznih procesa na metatarzalnim kostima pred više godina uz sada jo š vidljive ostatke linifangoitičkih i limfadenitičkih supurativnih promjena nakon flegmone potkoljenice — p onaj­prije ulcerozne pojave sa papilarno razračvanim dnom, koje su se od mjesta fistularnoga otvora sa dorsum pedis proširile serpiginozno na taban, gdje je bez znatnijih nadražajnih pojava došlo do bujne vegetaci je sadašnjih verukoznih, tipičkih tvorba uz nešto brazgo­tinastih ostataka.

4) slučaj t u b e r c u l o s i s i n d u r a t i v a c r u r . u t r . ( e r y t h e m a i n d u r a t . B a z i n ) . 2 8 -go d išn ja korpulentna pacijentica, kod koje afekcija tra je , bez naročitih subjektivnih smetnja, već 20 godina, uz povremene, premda rijetke, spontane egzulce- rac i je ; Mantoux 1 :1 0 .0 0 0 lokalno jako, a i općenito pozitivan, luetin i seroreakcije negativne.

D iskusija : B o ž i ć .F r a n k o v i ć demonstrira:1) slučaj f a v u s a kod 9-godišn jeg dječaka iz Bosne. P roces je lokaliziran na

vlasnatom dijelu glave, gdje se nalaze ovelike skupine žutih krusta, poredanih gusto jedna do druge a u sredini udubljenih (skutula); kose na tim mjestima većinom nema. Mikroskopski nalaz, kao što se vidi u demonstriranim preparatima, tipičan je za favus.

2) slučaj i c h t h y o s i s kod 1 2 -g o d išn je g dječaka. Proces je lokaliziran po c i je ­lom tijelu a naročito je l ijepo izražen na ekstenzornim stranama ekstremiteta, gdje se vidi mnogo folikularnih čvorića s ljuskicom, koja se dade teško odignuti od svoje podloge.

A b r a m o v i č k. g. prikazuje slučaj r u p i a s y p h i l i t i c a , g u m m a t a.S c h w a r z w a l d prikazuje:

23

StubičkeToplice

U Hrvatskom Zagorju.

Odavna poznato ljekovito vrelo od 63°, vrlo radioaktivno. Ku­pališni dom sasma preuredjen. U svakoj sobi tekuća voda, ka­bine na novo udešene, restaurant pod prokušanim vodstvom u vlastitoj režiji, stroga dijetetska kuhinj a prema odredbi liječnika.

Indikacije: reumatizam, ulozi, ženske bolesti, bolesti izmjene tvari.Slanica vicinalne željeznice. Pošta, telegraf, telefon. Liječnik u mjestu. Krasan položaj, prirodni parkovi i izletišta, blaga, svježa klima. Pobliže upute daje

Ravnateljstvo „Stubičkih Toplica“ d. d. Zagreb, Marulićev trg 16.1.108-3

Po cijelom svijetu poznata jedinstvena odličnost insulina A. B. temelji se na posvemašnoj čistoći i posvuda poz­

natoj djelotvornosti u svim prilikama.

20 je d in ica n a ccm . U bočicam a opremljeno sa 5 ccm (100 jedinica, ili 10 doza)

25 ccm (500 jedinica, ili 50 doza)40 je d in ica n a c cm . U bočicam a opremljeno sa

5 ccm (200 jedinica, ili 20 doza)

Dobiva se u svim ljekarnama. — Uzorke i najnovijuliteraturu besplatno se šalje gg . liječnicima.Zajednički proizvadjači i vlasnici licencije :

T h e B ritish D ru g H o u s e s L td . A lten & H an b u rysGraham Street, London, N. 1 Bethnal Green, London,

Zastupnik za Ju g o sla v iju :

79-3 I . S E L IT R E N N Y , Beograd, P o š t. pretinac 3 66 .

24

1) Bolesnik 31 g. star sa t u b e r o -se r p i g i n o z n im s i f i l i d o m na lijevoj strani čela, prsiju i trbuha: luetička infekcija prije 12 g. Onda je primio 3 salvarsana i 5 intramuskularne injekcije. Od onda do sada nije se više liječio. Seroreakcije kom­pletno pozitivne.

2) Bolesnik 36 g. star: l u p u s e r y t h e m a t o d e s . Bolest započela prije 2 g. na nosu, odakle se polagano simetrično širila na ob je strane lica. Sada su u promjeru velike kao dječji dlan.

IV. sa sta n a k d e rm ato v en ero lo šk e sek cijeZ b o r a l i j e č n i k a , održan 30. aprila 1930.P r i k a z i v a n j a b o l e s n i k a i p r e d a v a n j a .K o g o j prikazuje: slučaj e p i d e r m o l y s i s b u l l o s a . Radi se o 24 god.

staroj djevojci, kod koje su se navodno 13 dana posli je rodjenja počeli stvarati mjehuri i pojavljivali se neprestano do danas. T i se mjehuri pojavljuju najviše na rukama i no­gama, a dosižu i veličinu kokošjeg ja jeta. Stolica neredovita. M enses prije 7 mj. izostale. Bolesnica se ne os jeća dobro. Pacijentici nije poznato, da bi itko u familiji imao tome slično oboljen je . Na ekstenzornoj strani gornjih ekstremiteta, na prsima i na nogama nalazimo veliki broj buloznih eflorescencija , veličine graha do golubjeg ja jeta , većinom mlohavih, napunjenih ružičastom tekućinom, koja se kasnije zamućuje ; tu i tamo nalazi se po koji sangvinozni mjehur. Mjehuri se prave i na usnicama, jeziku te na sluznici usne šupljine. Osim toga krustozna žarišta, kao posljedica ovih buloznih promjena. Kosa je na glavi, pod pazusima i oko genitala dobrim dijelom otpala. Nokti na prstima ruku i nogu pokazuju znatne trofičke promjene, neki su ispali. Zubi vrlo defektni. Nikolsky jako pozitivan. Serološka pretraga quoad luem negativna. Pretraga krvi: eritrocita 3,225.000, leukocita 6.600, Sahli 62, hgb. 7 0% , indeks 1,1. Diferencijalna slika: segmentiranih 78,5%> štapićastih 2 % , eozinofilnih 0 ,5% , limfocita 13,5%, monocita 5 ,5% . Pretraga vegetativnoga nervnog sistema pokazuje laku vagotoniju; bazalni metabolizam (fiziološki institut) po­višen za oko 4 0% . Rentgenološki nalaz hipofize (centr. rent, institut) normalan. Ne dade se dokazati, da se bulozne efloresceneije stvaraju jedino na mehaničke podražaje.

P l a s a j prikazuje: slučaj d e r m a t i t i s e x f o l i a t i v a e n e o s al var s an o e t s t o m a t i t i s m e r c u r i a l i s . Pacijenat S . C. 30 g. star. Pred 11 mjes. ulcus du­rum. Liječio se sam. Nakon 4 mjes. rane na skrotumu i oko anusa; 10 injekcija NS. 14 dana nakon zadnje in jekcije dobio je groznicu, zacrvenila mu se koža, napravile se na njoj rane i ljuštiio se. St. praes: Koža čitavoga tijela smedjkaste boje , a na njoj se vide okrugla mjesta, koja su razne veličine, od 2 mm. do 1 cm. promjera, oštro ograničena, smedjecrvene boje , djelom ice vlažna, djelomice pokrivena ljuskama. Na dlanovima i ta­banima koža se ljušti u velikim lamelama. U oba ang. oris i na rubu jezika vide se egzulceracije. Zubno meso smedje-sivo, zubi se m iču .M TR i W aR negat. MKR pozit. Urin b. o.

Pred m jesec dana pacijenat se je mazao sivom masti. Načinio je 3 ture po 5 dana mazanja.

F a r k a š demonstrira slučaj m u l t i p l i h g u m a t a kod 40 god. pacijentice. Iz anamneze se doznaje, da je rodila 11 djece, od kojih je 7 umrlo dijelom odmah nakon poroda, dijelom u najranijem djetinjstvu. Pred četiri godine počeo ju boliti jezik, a kra­tko vri jeme posli je toga i nepce, od kojeg su počeli otpadati čitavi komadi. Prošle zime opazila je neke egzulceracije na lijevoj podlaktici. Liječila se nije.

Sada se nalaze na jeziku brazgotine i ulceracije na tvrdom nepcu. Meko nepce najvećim dije lom manjka, a preostatak je jako egzulceriran. Na lijevoj podlaktici kao i na distalnom kraju nadlaktice vidi se više dubokih egzulceracija, veličine od jednog di­nara, koje po svojim osebinama daju tipičnu sliku gumoznog procesa. Seroreakcije (WR, KR.MKR i M BR ) dale su kompletno pozitivan rezultat, dok je luetin-reakcija negativna.—

A b r a m o v i č k. g. prikazuje:L u e s g u m m o s a l i n g u a e .B o š n j a k o v i ć prikazuje:1. i c h t h y o s i s s i m p l e x kod 16 god. pacijentice.2. a l o p e c i a a r e a t a e t t r i c h o p h y t i a s u p e r f i c . c a p . , e x t r e m i t .

a c u n g u i u m . Paci jentica stara 8 god. Nakon nezgode (prevezena motorom) nagli ispad kose pred 2VZ godine (trauma, šok?) u tipičnim arealnim žarištima, koja se jo š jasno vide. Osim tih žarišta posto je i druge cirkumskriptne promjene mladjega datuma (od pred godinu dana), koja područja klinički i mikroskopski govore za superficijalnu trihofitiju.

Slučaj je interesantan s razloga, što se dosta rijetko nailazi istovremeno na tako tipičnu sliku obiju oboljen ja, a nije bez zanimivosti ni obzirom na parazitarnu teoriju o postanku arealne alopecije , gdje ipak anamneza ni status ne govore njo j u prilog. Op­ćeniti nalaz inače, osim strabism. converg. b. o.

V. sa s ta n a k d e rm ato v en ero lo šk e sek cijeZ b o r a l i j e č n i k a , održan 28. maja 1930.P r i k a z i v a n j a b o l e s n i k a i p r e d a v a n j a .B e u c prikazuje: slučaj za dijagnozu. O. T . 24 godine star, opazio je pred godinu

dana na križima nekoliko malih bobuljica. Iza nekog vremena nastale su isto takove

25

RADIOSTOLOriginalni obasjani ergosterol.

Otkada je R ad io s to l pri je tri godine ušao u pro­met i primijenjen u liječničkoj praksi, redovito je bio biološki preispitivan u laboratorijima British Drug Houses te na odredjenu aktivnost vitamina D stan­dardiziran. Jedinica, koja se odabrala za oznaku te aktivnosti, jednaka je onoj, koju je C o w a r d opi­sao (Quarterly Journal of Pharmacy, Bd. 1, 1928., str. 27). Aktivnost otopine Radiostola udešena je na 10.000 antirahitičkih jedinica za 1 ccm, a zrnca Radiostola na 6.000 antirahitičkih jedinica za 1 zrnce.

Ova standardizacija otopine i zrnaca Radiostola omogućila j e izgradnju terapije s vitaminom D u strogo medicinsko-znanstvenom smjeru. Stoga je Radiostol postao klasično sredstvo za predusre- tanje i l i ječenje svih teških sveopćih pojava uslijed nestašice vitamina D u organizmu.

Od najveće važnosti je i to, da Radiostol ne prouzrokuje nikakvih toksičkih pojava, dapače je sasma neškodljiv i kod primjene vanredno jakih doza i tekom duljeg doba.

26

bobuljice po trbuhu i čitavim nogama. Jako ga svrbe osobito noću. Mazao je različitim mastima no svrbež nije prestajao, niti su buboljice nestajale. Opće stanje pacijenta b. o. Lokalni nalaz: na trbuhu je ispod pupka, prelazeći zaobljenom linijom ispred obih ku­kova, te od četvrtog lumbalnog kralješka preko gluteusa i čitavih donjih okrajnina sve do skočnog zgloba, sasvim simetrično s jedne i druge strane, koža promijenjena.

T a se promjena kože sastoji od promijenjenih folikula, od kojih je svaki pojedini uzdignut, smedje-bakrenaste bo je , kod palpacije o s jeća se tvrd čvorić. Mjestimice su čvorići pokriti ljuskama, a mjestimice se vide na širini čvorića apscesi u veličini glavice gumbašnice do veličine nokta. Na pojedinim mjestima donjih okrajnina su ti čvorići kon- fluirali, prave veće ili manje furunkule, od kojih su već neki prošli i ostavili površne brazgotine. Na gornjim ekstremitetima su folikuli tek nešto jače izraženi i daju sliku li­chen pilaris.

U koliko bi klinička slika ovako promijenjene kože kao i histološki nalaz govorili za folikulitis, nemamo nikakvog objašn jen ja za ovako jasno izraženu simetriju i tako oštru granicu izmedju zdrave i obolje le kože, jer iste ne odgovaraju ni u kakovim do­sada poznatim živčanim distribucijonim analima.

P l asa j prikazuje: slučaj l y m p h o s a r c o m a . Pacijenat P. M. 28 g. star, ob o ­lio pred tjedan dana uz tresavicu i vrućicu. Drugi dan slučajno je opazio na penisu oteklinu veliku kao kukuruzno zrno, koja ga nije boljela. 2 dana nakon toga počele su mu oticati ingvinalne žlijezde, s obih strana, i to ga boli. St. praes.: P aci jenat visok, vrlo dobro razvitih kostiju i muskulature, ugojen. Izmedju lista prepucija tumor veličine oraha, glatke površine. U oba ingvin. predjela žlijezde jako povećane, osobito lijevo, sli jepljene, vrlo slabo pomične. Tum or se izreže. Histološkom pretragom (prof. J u r a k) utvrdjuje se, da se radi o lymphosarcoma.

M a r k o v i č prikazuje: l u e s II. ma n i f e s t a . J. J., 48 god. stara. Lichen syphiliticus na ledjima, prsima i gornjim okrajninama. Papulozne eflorescencije u grupama na trbuhu, obim ingvinalnim regijama, te pojedine papule na licu, v jedjama, lijevoj caruncula lacri­malis, a oko spolovila i ispod obih pazuha condylomata lata.

K o g o j prikazuje:1. mikropreparat c a r c i n o m a i n l u p o ; maligne promjene u prvim počecima.2. e r y t h r o d e r m i a d e s q u a m a t i v a g e n e r a l i s , posli je neosalvarsana.36 g. stara pacijentica, gravida u 8. mjesecu, dobila je radi lues II. manifesta 3,9.

neosalvarsana i 9 ampula pentabi. Kuru je započela 29. I. a prekinula je 6. III. zbog če­stih trudova. Nakon 14 dana rodila je živo muško dijete, koje je nakon m jesec dana umrlo zbog luesa. 4 dana iza poroda kad je izašla, dobila je jaku vrućicu, zimnicu i koža na rukama jo j je pocrvenila te počela svrbjeti. Malo iza toga pocrvenila je koža čitavoga tijela te se ljuštila u velikim lameloznim ljuskama i svrbjela. U ovome stanju dolazi po drugiput na kliniku 13. IV. o. g. Diferencijalna krvna slika pokazuje 68,5 eozinofila, 20,5 segmentiranih i 1,5 štapićastih, 7 % limfocita, 0,5 monocita. W aR. neg. (pri je kompl. p o ­zitiv.) MKR, MBR, Kahn ostale su pozitivne. T erap i ja : natrium thiosulfat intravenozno, vodene kupelji. 30. IV. znatno poboljšanje, eozinofila 3 6 % (11- IV. izašla izliječena).

3. p e m p h i g u s v u l g a r , u n i v e r s a l i s , ( e r y t h r o d e r m i a d e s q u a m . g e n e r . )

22 god. stara pacijentica. Iz anamneze se razabire, da je pacijentica lanjske godine za vrijeme trudnoće (2 mj.) dobila neke prišteve (mjehuri) na potkoljenicama i nogama, kasnije jaku temperaturu s tresavicom. U to vri jeme prištevi su se pojavili po čitavome tijelu, zbog toga je pošla u bolnicu u P., gd je je ležala 8 t jedana. Stan je se nešto po­pravilo, pacijentica je otišla kući, medjutim se kod kuće stanje opet pogoršalo, pa stoga dolazi na kliniku 11 IV. o. g. Kod pacijentice je općenito stanje jako loše, kaheksija. Za to je vrijeme koža čitavog tijela crvena i pokrivena sivosmedjim ljuskama razne veličine, na nekim mjestima s krustama. Kosa je na glavi otpala, a koža je i ovdje pokrivena naslagama ljusaka. Na li jevome i desnome dorsum pedis vide se sasvim mlohavi m je ­hurići do veličine l ješnjaka odnosno njihovi ostaci. Urin: indikan-j-, inače b. o. Serore­akcije quoad luem neg. Diferencijalna krvna slika pokazuje 5 % eozinofila, 2 % š tap ićas ­tih, 5 3 % segmentiranih, 4 0 % limfocita. Osim toga postoji pleuritis sicca dextra.

4. 26 g. stari pacijenat, koji j e 17. VIII. 1928. pao iz šumskog vagona i ozlijedio se na desnoj natkoljenici (fractura compl. humeri). Zbog toga je ležao 6 mj. u bolnici. Rane su zacijelile za 40 dana, ali su se često pojavili mali otvori, iz kojih je curio gnoj. Pri je neko vrijeme opazio je pacijenat neke promjene na brazgotinastoj koži. Kako bi pacijenat trebao biti ponovno operiran na nadlaktici, poslan je dne 14. IV o. g. zbog tih promjena na našu kliniku.

U predjelu nadlaktice i lakta u predjelu ožiljnog tkiva vidi se na ekstenzornoj i flektornoj strani više m jesta s konfluiranim mjehurićima u veličini zrna prosa sve do dinarskog novca. Dno je tih defekata crvenkasto-žućkasto i vlažno. U okolici se vide žuć- kasto-bli jede kraste i ljuske. Na nadlaktici i podlaktici nekoliko malenih, kao glavica od igle, eflorescencija, crvenih, a u sredini sasvim maleni mjehurići sa žućkastom svijetlom tekućinom,djelomice već isušenom. Interesantna lokalizacija e k c e m a t o z n i h p r o ­m j e n a u b r a z g o t i n i . Promijenjena alergija?

27

28♦

B o š n j a k o v i ć prikazuje:1. slučaj akvirirane dermatoze kod majke i kćerke ( „ u n g u e n t o d e r m a “),

korespondentne obzirom na kliničku sliku i lokalizaciju kod obiju bolesnica.Kod 50 god. pacijentice i njezine nešto debilne 20 god. kćerke lokalizovana je u

sternalnoj regiji, zahvaćajući preko proc. xyphoid, do u epigastrium, promjena kože, trouglate konture, bez kliničkih upalnih simptoma; oštro ograničene, okruglaste, crven- kasto-sm edje papulozno-verukozne tvorbe, tvrdoelastične konzistencije, veličine leće do graha, mjestimice konfluirane i serpiginozno rasporedane, neke od njih macerirane, v la ­žne i glatke površine te potsjećaju na sliku condylomata lata, druge opet pokrivene siv­kastim skvamama, koje se in toto dadu odljuštiti. O b je s e pacijentice tuže na gastričke smetnje te se iz komplicirane anamneze razabire, da je afekcija efekat aplikacije emplas- tra „iz katrana i lo ja“ radi želučanih boli. Afekcija naglo regredira uz indiferentnu terapiju.

2. l u p u s v u l g a r i s kod 16 god. pacijentice; razvijeni i dosta prošireni hema- togeni slučaj.

3. z o s t e r o t i c u s , f a c i e i e t c o l l i g a n g r a e n o s u s kod 32 god. pacijen­tice s neurotičkim simptomima; afekcija tra je već godinu dana i izbija na mahove kroz čitavo to vrijeme. Navodno je bila isto tako aficirana ponajpri je okolica drugoga uha.

A b r a m o v i č k. g. prikazuje: c o n d y l o m a t a a c u m i n a t a .U d i s k u s i j i : B e u c , B o ž i ć ; B o š n j a k o v i ć referira o analognome slučaju

kondilomatoze pred nekoliko godina na odjelu Dra. Mantla u garnizonskoj bolnici.

Iz slavenske medicinske literature.( P r e g l e d n i r e f e r a t i )

Sveslavenska.O tolaryn go lo gia slav ica .

Br. 1. — 1930. — Prof. Jos . C is l e r — 60 god. — Prof. Š e r c e r : Ispitivanje respiratornih funkcija. — Prof. W i S k o v s k ÿ : Pokusi li ječenja skleroma i ozaene s ma­larijom. — Prof. S e e m a n n : Sur le développement retardé de la parole, se présentant héréditairement dans la famille. — Prof. P r e c e c h t ë l : Contribution to the Clinica. Aspect and the Pathologicohistological Changes of the Auditory Organ in Acute Leucae­mia. — P o d v i n e c : O postajanju nosnih polipa. — G o l d f a r b : De l’ état des voies réspiratoires supérieures et de l’ oreille dans les maladies mentales. — F u r l a n : T o n - zilektomija na otolaringološkoj klinici u Zagrebu. — Prof. V ÿ m o l a : Sur le traitement du sclérome. Résultats thérapeutiques obtenus per les injections de rhinosclerine. — K e - k a l o : Prilog patol. anatom, slici rinoskleroma. — H o r n i č e k : Apere u des travaux otologiques publiés en langue tchèque pendant le cours des années 1925. à 1929. — Oto- rinološki radovi u češkoj literaturi za g. 1929.

Južni Slaveni.Bugarska.

B lg a rsk a klinika.Br. 10. — 1930. — D a b o v s k i : Difterički imunitet čov jeka i njegovo odredjiva-

nje . — N i k o l o v : Farmakologija hipofize. — P o p h r i s t o v : Vrijednost Kahnove s e - roreakcije kod sifilisa. — G o l e m a n o v : Slučaj tromba otogenog sinusa združen s centralnim gnojenjem i sveopćom infekcijom. — J u r u k o v : Slučaj taenia nana kod nas.

N ašeto d ete .Br. 4. — ,1930. — K u t i n č e v : Dijete i majka. — A n d r e j e v : Spasimo dijete.

— D i m o v a : Što je d ijete? — S a l a m a n o v a : Zdr. prosvjetna stanica u Rusi.

Hrvatsko-srpska.B u d u ć n o s t m ed icine .

Br. 2. — 1930. — L u m i è r e i G r a n g e : Artificijelna provocirana leukocitoza. — F o r e s t i e r : Hrizoterapija hroničnog reumatizma.

Č uvar z d ra v lja .Br. 5. — 1930. — L ečen je tuberkuloze. — Roditeljska ljubav kao ubica dečjeg

zdravlja. — Može li zdrav čovek biti opasan po svoje i tudje zd ravlje? — Šta je zdravlje?

29

30

— Domaća nega bolesnika. — Prenošenje bolesti u školama podražavanjem. — D eč je ručice. — Davanje leka bolesniku. — Seljak prodaje i ono što je njemu potrebno. — Mak — afijon. — M i j a t o v i ć : Zavet. — Promet s jajima.

Br. 6. — 1930. — Vitamini. — Perioda — menstruacija. — Predohrana medicina.— Nužnik — klozet. — Nega bolesnika. — Obloge. — Materinski i dečji dani. — Osi­guranje materinstva u Španiji. — Nasledni sifilis. — Porez u zdravlju. — „Neću u bolnicu“.

L ek ar.Br. 72. — 1930. — Konferencija lekarskih organizacija . — Š t i r l : Selo i zdr. za-

drugarstvo. — M i l e n k o v i č : Lekar i religija, (nast. u 73. br). — P o p a d i ć : Oko osiguranja lekara. — Iz strane štampe. — S e k u l i č : Glavna skupština lek. komore vardarske banovin. — B o g i ć : Posljedna reč g. Kleinu. — 12 zapovesti jednog japanskog lekara.— K e r i : Kod Cajla jsa. — Naše muke.

Br. 73. — 1930. — S i m i ć : Lekariv i kriza lekarskog staleža. — Š t i r l : Uloga le­kara u zdr. podizanju sela. — B o g i ć : Život ili b ed a? — Bibliografija . Z e l i ć : Veli- mirović, Kroz Kinu. — Pismo g. dr. Sofoterova. — O f t a l m o s k o p : Patološki portreti. Doktor „zelenaš“. — Naše muke.

M edicinski p reg led .Br. 5. — 1930. — Prof. R i l l e : Kožne pojave kod pelagre. — Doc. A r n o v l j e -

v i ć : Klinika i anatomska razmatranja povodom jednog s lučaja urodjene srčane mane.— S i m i ć i P l a v š i ć : Problem malari je u Skoplju. — M u r i ć : O kongestivnoj tu­berkulozi pluća. — B a r j a k t a r e v i ć : Myoma uteri.I. — J a n k o v i ć : O organizaciji instituta za izučavanje i borbu protiv raka kod nas. — Prof. P o p o v i č : O nastavi rent- genologije i radiologije kod nas.

Br. 6. — 1930. — Doc. R u ž i č i ć : Problem biološke profilakse malih boginja . — Doc. V i d a k o v i č : Liječenje upalnih netuberkuloznih procesa male zdjelice rentgeno- vim zrakama. — S i m i ć : Prilog za ispitivanje raširenosti ehinokokoze kod nas. — B a r- j a k t a r e v i ć : Myoma uteri. II. — D a v i d o v i ć : Konzervativno lečenje gangrene na donjim ekstremitetima.

Novi život.Br. 5. — 1930. — Nj. Sv. patrijarh Dimitrije umro. — H e r c o d : Narodno glasa­

nje u Šva jcarsko j 6. aprila. — Prof. M a š e k : Prilog bezalkoholnoj priredbi voćnih so­kova. — Cand. jur. B r e i t e n f e l d : Naš krivični zakonik i borba protiv alkohola. — Antialkoholni pokret u Jugoslaviji.

R ad n ičk a z a š tita .Br. 5. — 1930. — Z a j e c : Radiotermalno kopališče v Laškem. — M e r g l : Upo-

red jenje upravnih troškova mjesnih organa Sred. ureda za osiguranje radnika u 1928. g.— H a b e r l e : Bolničko pitanje. Osvrt na novi zakon o bolnicama. — B i b i c a : Upala s li jepog crijeva kao epidemija. — Hernija i hidrokele. — Neobična osjetl jivost kože prama kovanom novcu. — Prvi svjetski kongres duševne higijene. — M a c i n i ć : Kur- zevi za lekare.

Br. 6. — 1930. — G r č e v i ć : T ešk o će s osiguranjem čsl. javnih namještenika. — G j u k i ć : Za ili protiv kapitalnog pokrića. — P a l m o vi ć : Organizacija rada za zaštitu materinstva i dojenčadi u našem osiguranju. — B i b i c a Znak postole kod upale i dru­gih afekcija sli jepog crijeva, — Injekcije insulinom. — H. B . : Liječnici i zadaci socija l­nog osiguranja u RČS. — Maci n i ć : Nova organizacija higijenske službe.

S ocijaln o-m ed icin sk i p reg led .Br. 2. — 1930. — Izvještaj o radu hig. zavoda u Sarajevu za g. 1929. — Izvještaj

o izvršenim terenskim radovima na teritoriji doma nar. zdr. u Mostaru od osnutka do1929. god. — Izvještaj o radu hig. zavoda u Ban ja Luci za g. 1929. — Izvještaj o radu hig. zavoda u Skoplju i podredjenih mu hig. ustanova u god. 1929. — Izvještaj o radu doma nar. zdr. u Vranju u 1929. god. — Izvještaj o radu opštinskog saniteta opštine grada Beograda za 1929. god. — Kretanje zaraznih bolesti po banovinama u februaru g. 1930. — Rad antituberkuloznih dispanzera za g. 1927. — 1929. — Rad dispanzera za dojenčad i malu djecu u januaru i februaru 1930. god. — Rad ambulatorija za suzbijanje trahoma u januaru i februaru 1930. god. — Rad ambulatorija za kožne i vener. bolesti u januaru i februaru 1930. god. — Rad antirabičnih stanica u januaru i februaru 1930. god. — Rad antituberkuloznih dispanzera u januaru i februaru 1930. god.

Slovenska.G lasilo zd ravn išk e zb o rn ice za d ravsk o b anovin o.

Br. 5. — 1930. — T i č a r : Oblast zdr. zbornice po načrtu Zakona o lekarima. —Doc. M a t k o : Kritične pripombe k novemu zakonu o zatiranju jetike.

Br. 6. — 1930. — T i č a r : Načrt zakona o lekarima.

31

I f a r i c o - C a l o r o s e(Invertn i šećer)

Chemische Fabrik Güstrow

A.-G.Güstrow I. M ecklenburg

(Deutschland).

Glavno skladište za Jugoslaviju:

I s is d. dZagreb — B eo gra d — Ljubljana.

138-9.

Intravenozna primjena u 50 i 6 0 %-noj sterilnoj otopini,

za

t a m a n j e n j e

v a r ik & zn ih č v o r o v a

i za

l i j e č e n jeh e m o r o id a

D r. Ing R O B E R T H EIS LER , KEM IČKA T V O R N IC A , CHRAST kod Chrudim a, RČS.

K M T H E S I Nuspješni peroralni, neškodljivi derivat cholina, indiciran kod hipertonije

( H a l l a : Med. KI. 1929. N9 46; P a u l s e n : D. Aerzte Ztg., 1929 N2 170.).

anginae pectoris i anginoznih smetnja svake vrste na srcu : „Kod a. pect. uspješno je djelovao Kathesin“. Pr. L. br. 23. 1929. Prochàzka; „Kod a. pect. postizava se znatno ublaženje bolova, kod lakših slučajeva iščeznu sasvim“,

prof. Prusik, klinika prof. Peindra, 1929.Arterioskleroza (H a lla , P a u lsen ), kod klimakteričkih smetnja (M. u. Ph. R. 1929., No. 29., F r i e d lä n d e r ) , paroksizmalne tahikardije (H alla), ato- ničkih stanja želuca i crijeva (H a lla ), Raynaudove bolesti (supkut. injekcije u oboljelu okrajninu, klin. Pelndr), kao novi diagnosticum (injekcija za odre-

djivanje brzine krvnog opticaja po prof. Prusiku, Čas. čes. lêk. č. 50., 1929).Prema iskustvima klinike prof. P a ll a (D. m. W. 1930.) prouzrokuje K a th e ­sin (3 X dnevno po 2 tabl. tekom više tjedana) kod teških anemija vanredno umnažanje crvenih krvnih tjelešaca uz prirast tjelesne težine i pojačanje teka.

S ig u rn o s u b je k tiv n o p o b o ljš a n je . — S vrs is h o d n a p ro fila k s a ap o p le k sije .

D oziran je: 2—3 tabl. dnevno, du lje vremena, onda nastaviti sa 1 tabl. dnevno O prem a: 20 tabl., 10 inj. à 10 mg.

Glavno za s tu p s tvo za Ju gosla viju: „H E H I N 0 “ — BRČKO48-3

32

Z d ravn iški vestn ik .

Br. 5. — 1930. — K r a m a r i č : Vpliv in način prehranitvene terapije tuberkuloze po Gerson-Sauerbruch-Hermannsdorferjevi metodi. — B a s s i n : Najnovejše zdravljenje odstopa mrežnice. — S a v n i k : Odlomki iz zapiskov študijskega potovanja. — L u t m a n : Sedan je stanje vprašanja aktivne imunizacije proti difteriji.

Sjeverni Slaveni.Češka.

B iolo gick é listy .

Br. 2. — 1930. — Prof. B ë l e h r â d e k : T ra jan je života i mehanizam s m r t i .— Prof. V a c e k : Ovarijalni hormon. — H o r a : Prilog ishrani dijabetičara. — K o c i a n : Dijagram u svrhu preračunavanja vrijednota P h na respiracijone kvantume C 0 2. — B abičk a : Iz biokemije travertina. — B o r e č e k : Priprema radijeve emanacije u med. svrhe. — S y l l a b a : Kod Barcrofta. — Od intuicije do publikacije.

B ra tis la v sk é lek ârsk e listy .

Br. 5 .— 1930. — D i c k e n s i Š i m e r : Glikoliza normalnih i neoplastičkih tkiva.— Mik u l a : Anestezija kod d jece (svršetak). — S o b e k: D a l i počinje kron. tuberku­loza u plućima naglo ili potajno. — H o r a : Da li dje lu je kratkodoban training na ski- jima? — M è l k a : Rezultati odredjivanja krvnog šećera Crecelius-Seifertovim kolori- metrom u usporedjenju s vri jednotama pronadjenim metodom Hagedorn-Jensenovom. — K u t k a : Prilog liječenju inoperabilnih malignih tumora kože thiosulfatom i njegovim kompleksnim solima. — R o s ival : Prilog ovarijalnim cistama u d ječ jo j dobi. — Š v e c : Pravilan odnos izmedju nivoa krvnog šećera i taloženja krvi. — Č e r v e n k a : Nekoja iskustva s glukhormentom kod li ječenja dijabetesa bez insulina i kod terapije s insuli- nom. — C i r p s : D ječ je soc. zdr. stanice i savjetovališta za majke u Slovačkoj.

Č asop is lék arü èesk ÿch .

Br. 15. — 1930. — S y l l a b a : Odnos interniste prama terapiji kod kron. oblite- rac ije holedoha kamenčićem. — K o v a r o v i t : Slučaj spontane rupture slezene kod krupozne pneumonije. — K r ä l , J o n a š i S t r i t e s k ÿ : Prilog studiju umora i njegovih odnosa prama unutarnjem disanju (svrš. u br. 16.) — T o m a n e k: Prom jene površinske napetosti krvnog seruma teča jem života i njihovo značenje za karcinom i nekoje druge bolesti. — Doc. H e n n e r : Rezultati i granice medikamentoznog l i ječenja epilepsije, (svrš. u br. 16.). — B a s a f : Značenje eksa jreze frenika u liječenju tuberkuloze pluća, (svrš. u br. 16.). — P i r c h a n : Liječenje in jekcijama klorida radija. — Prof. K i m l a : Današnje stanje problema etiologi je karcinoma (svrš. u br. 17.) — P urk y n o v â - P o- kor n â : D a li se Jan Ev. Purkynë rodio u Libohovicama ili u Budyni n/O.? — K r e n e k : Libohovice, rodište Purkynjevo. — P r u s i k : Prof. Louis Bard (nekrolog.)

Br. 16. — 1930. — Prof. W e i g n e r : Anatomski uvod kirurgiji simpatika (svrš. u br. 17.). — P r o c h â s k a : Synthalin i dječji dijabetes.

Br. 17. — 1930. — Doc. B r u c k n e r : Perforativne ozljede oka (svrš. u br. 18.).— B o r o v a n s k ÿ : Prilog patogenezi pruritusa tečajem Hodgkinove bolesti te kod kar­cinoma, obasjanih radijem ili rentgenom. — Š t e j f a : Aneurizma aorte s kompresijom pulmonalis i s blokom lijeve grane Tawarove. — V e j n a r o v â : Bil ješka k nasljedstvu kongenitalne miotonije . — Prof. L e v i t : San. puk. Gustav Nešpor (nekrolog.). — J and a : J o š o mjestu rodjenja Ja n a Ev. Purkynë.

Br. 18. — 1930. — Doc. C h a r v a t : L iječen je bronh, astme, migrene i Quincke- ovog edema injekcijama peptona. — San. maj. C a e s a r : Puščane ozljede oka za vri­jem e mira (svrš. u br. 19,). — G u t w i r t h : Najvažniji zahtjevi moderne školske higijene.— H e r č i k : Nekoliko bilježaka o mjerenju površinske napetosti. — T o m à n e k : Odgo­vor na prijašnji članak. — S t a c h : O izvoru i l i ječenju bolesti prama babilonskom na- ziranju (svršetak u 19. br.)

Br. 19. — 1930. — Prof. P r e c e c h t ë l : Razvoj ušne klinike Karlovog sveučilišta i njezine buduće zadaće. — Prof. L i b e n s k ÿ : Današnja naziranja o niskom krvnom tlaku i o njegovom liječenju (svrš. u br. 21.). — Doc. G j u r i ć : D i jabetes refrakteran na obično li ječen je insulinom. — W i e n e r : Iskustvo s cibalginom u neurološkoj praksi. — Nastupno predavanje novog pretstojnika otorinolaringološke klinike Karlovog sveučilišta. — Prof. J e r i e : Prilog pitanju, da se sekcije čsl. kir.-ginekološkog društva pretvore u dva samostalna društva. — A n t o n i n , C i s l e r i P e č i r k a : Izvještaj sa 54. kongresa njem. kir. društva (svrš. u br. 21.) — F ing e r l a n d 25. sastanak njem. patološkog društva.—

Br. 20. — 1930. — S y l l a b a : Fiziološka razmatranja o kirurgiji simpatika. — H o r n i č e k : Nekoje promjene humoralne ravnoteže i povrede vegetativnog živčanog sustava kod otoskleroza. — P a c ä k i O r l o v : Diseminirana cer.-spin. skleroza u klin. opažanju. — H y b a š e k : Kombinacija rinoskleroma s tuberkulozom i ostali slučajevi

33

34

rinoskleroma motreni na klinici g. 1927.— 1929. — R e n č : B o jadisan je preparata s to lu i - dinovim modrilom. — P r u s i k: Angioxyl, ekstrakt iz pankreasa, koji snizuje krvni tlak i njegova uporaba kod liječenja srčane angine. — Prof. J i r a s e k : O pitanju razdiobe kir.-ginekološkog društva. — K r e m e n : Kulturne sličice (svrš. u br. 21.)

Br. 21. — 1930. — Prof. L e v i t : Potpuno otstranjenje patele radi tuberkuloze iz­vedeno po mome ocu prije 40 god. — Doc. N e u w i r t : Drenaža u urološkoj kirurgiji.— Prof. O s t r č i l : Liječnik i l ječilišta. — I s t i : O pitanju razdiobe kir.-ginekološkog društva

Br. 22. — 1930. — S o u k u p : Nekoje psihološke metode u psihijatriji. Testova ispitivanja. — Š v a b : Prilog prirodjenim nepravilnostima hrptenice glede oblika i seg - metacije. — H e l l i c h i prof. Š i k l : Peritonealna pseudotuberkuloza uslijed stranih tijela. — S t olz i S t o l z o v â - S u t öris o v â : Kahnova reakcija u usporedjenju s W a s- sermannovom, Hecht-Levaditijevom te Meinickeovom reakcijom mutnoće i njezino zna­čenje za lues latens. — K r â l : Poteškoće studija rezultata imunizacije novorodjenih vak- cinom Calmette-Guérin. — K l i m e n t : P očast uspomeni prof. C. Strouhala i svečano otkriće spomen-ploče na rodnoj n jegovoj kući u Seči kod Chrudima.

Br. 23. — 1930. — Doc. S c h u l z : Suprakondilarna osteoplastička osteotomija kod teškog pogrešnog položaja zglobova u koljenu. — Čipe k : Simetrične kongenitalne kon- trakture sviju zglobova. — B a r t o š : Uzgoj bezrukih. — Č e c h : Slučaj teške kasne rahitide.— K a f k a : Operativna palijativna terapija zastarjelih luksacija kućnog zgloba. Bifurcatio femoris sec. Lorenz. — Doc. S c h u l z : Artrodeza koljena.

Br. 24. — 1930. — Prof. V a q u e z : D jelo soc. njege. P om o č bolujučim na srcu.— Prof. P r u s i k i M i k e š o v a : Brzina krvne struje i njezino kliničko značenje (svrš. u br. 25.). — U n g a r i D è d e k : Infekcija papiga i psitakoza kod čovjeka. — F i l i p : S lu­čaj melanholije izliječen opoterapijom. — Prof. P r o c h â z k a : Za prof. Fr. Hamzom (nekrolog.).— V i n a r : Prof. Fr. Hamza.

C e s k â d e r m a to lo g ie .

Br. 2. — 1930. — Hyn i e : Izvještaj o studiju seksuologije u Berlinu. — R a m i š - Papaverin u terapiji akutne muške gonoreje.

Br. 3. — 1930. — S c h w a n k : Lues congenita (svrš. u br. 4.). — M è s k a : Prva: pom oč u dermatologiji.

L â z e n s k â a sp o rto v n i p r i lo h a V estn iku min. v e r e jn é h o zdravotn ic lv i .

Br. 4. — 1930. — L a č n y : Nekoliko bilježaka o oporavilištima. — B u r e š : Idejni temelj starodobnih olimpijskih igrača. — M r k o s : O basjavan je sunca na Štrbskom plesu prošle zime. — Pregled klimatskih prilika u drž. lječilištima za februar 1930.

Br. 5. — 1930. — Treći ori jentacijoni kupališni dan dne 3. maja t. g. u kupalištu Karlovy Vary. — S l a d e k : Kupalište Sliač. — I s t i : Tatranskä Lomnice drž. klimatsko lječilište. — M r k o s: Pregled klimatskih prilika u drž. kupalištima u ožujku 1930.

P r a k t l c k ÿ l é k a f .

B r .v8. — 1930. — Doc. S e b e k: Lues u neurologiji (svršetak u br. 9.) — G u tw i r t h: Škola u prirodi. — T o m a n e k: L iječenje karcinoma sise. — Š p i n k a : B io­loško djelovanje radioaktivnog obasjavanja. — N o v a k o v i č : Klimatsko li ječen je na Jadranu. — K o l l m a n n: Iskustva s injekcijonom profilaksom protiv difterije. — Doc. P e l c : Med. i soc. zdr. stanovište prama pitanju umjetnog prekinuća trudnoće i zaštiti pred začećem. — M a r š a l e k: Dojmovi sa ginekološko-porodničkih klinika u Njem ač­koj, Belgiji i Francuskoj. — L o u d a: Cardiazol u bolničkoj praksi. — S t u c h l i k : 10 god. znanstvenog rada čsl. li ječnika u Košicama (svršetak).

Br. 9. — 1930. — Doc. K u r z : Strana tije la u unutrašnjosti oka (svrš. u 10. br.). T o m â n e k : Upliv obasjavan ja na funkciju i strukturu limfat. čvorova. — G l ü c k s ­m a n n : Enterocleaner. — F i s vc h e r : Organizacija prve pomoći, prevoza ozlijedjenih i naglo oboljelih na ladanju. — Š i n d e l a r o v a : Iz strane soc. med. literature. — Prof. Š a m b e r g e r : Nov lokalni lijek protiv ekcema. — P a v l i k i T a c h e z y : Pjenu- šaste kisikove vaginalne lavaže. — K. Fesl (nekrolog). — Doc. P a n ÿ r e k : Leopold Pokornÿ (nekrolog). — Prof. L e v i t : Uspomeni san. puk. G. Nešpora. — Doc. P e l c : William W elch — 80-godišnjica.

Br. 10. — 1930. — V o m e l a : Hormonalni labilitet štitnjače u svjetlu endemičke konstitucijone degeneracije (svrš. u br. 11.). — G l o s : Prilog liječenju febris puerpe- ralis. — Doc. H a na u s e k: Prilog liječenju otvorenih fraktura. — S o b e k : P om an j­kanje stalnih pravila za dijagnozu tuberkuloze pluća. — Š i n d e l d f o v a : Iz strane soc._ med. literature. — P o l č a k : L iječen je povreda cirkulacije krvi kod trbušnog tifa. — R i b r i d : Medjunar. hig. izložba u Dresdenu. — T u m a : Liječnički Dom. — Ing. Fr. Poupè (nekrolog).

Br. 1 1 ,— 1930. — Prof. P r e c e c h t ë l : Tonzilektomija , n jez ine jndikacije , kontra­indikacije i komplikacije. — U n g a r : B il ješke o Calmetteizaciji . — Š t ’as t n i k : S m a ­njenje vidne oštrine kod negativnog vanjskog nalaza — s gledišta prakt. liječnika. —

36

Č i ž e k : Daljna iskustva o bezbolnom porodjaju. — A l t s c h u l l e r : Rana dijagnoza kron. bolesti žučnog mjehura. — Prof. M a t ’u š e n k o : Eugenička savjetovališta. — H e g n e r : Zanemarenje nužne paske po liječniku. — B r a n d e j s : Sa puta u Ameriku (nastavak u 12. i 13. br.). — V a c h : Jodantox u prakt. kirurgiji.

Revue v n eu ro lo g ii a p sych ia tr i i .

Br. 3. — 1930. — Doc. Š e b e k i D o s u ž k o v : Prilog pitanju torziospazma. — V i k t o r a : Slučaj recidivantne primarne akutne encefalitide.

Br. 4. — 1930. — Doc. Š e b e k : Okulosudoralni refleks. — B e n a : Istraživanje čutilnih pojava kod životinja Kalischerovom dresurom.

V ë s tn ik ë e sk ÿ ch lé k a ru .

Br. 15. — 1930. — Redovita skupština delegata Sred. udruženja čsl. liječnika (svrš. u br. 16.). — Uredjenje beriva liječnika u tvornicama duhana I. — Lječitbeni fondovi. — Bolnička blagajna privat, činovnika i namještenika. — Izvanpogodbeno stanje kod poljodjelskih bol. blagajna. — Anketa uredništva Včstnika češ. l iječnika o važnosti zakona o liječn. komorama i o narednim izborima u liječn. komori (nastavak u br. 16., 17 , 18.).

Br. 16. — 1930. — V e v e r k a : Nova navala stranaca u RCS. — Z â v o d n ÿ : Jo š o pitanju umobolnih u Slovačkoj. — Lječitbeni fondovi.

Br. 17. — 1930. — Čsl. liječnicima! — S l a b i h o u d e k : Problem liječničkeetike.

Br. 18. — 1930. — Pogodnosti za liječnike i njihove obitelji u čsl. kupalištima. — Uredjenje beriva li ječnika u tvornicama ^duhana II. — B e r é n y i : Mirovinsko pitanje blagajničkih li ječnika u Slovačkoj. — Š a n t r u č e k : B il ješka k reformi L ječitbenog fonda javnih namještenika.

Br. 19. — 1930. — JUDr. H a a s : Liječnici bol. osigur. zavoda i porez na za- službu. — P o l o n y : Mirovina blagajničkih liječnika.

Br. 20. — 1930. — Izbori! — Predizborna agitacija Kluba organizovanih li ječnika u Prahi.

Br. 21. — 1930. — Potkarpatskoj Rusiji , njezinim liječnicima i uspomeni pok. drž. tajnika dra Jana Semerâda. — H. B r . : Uvod. — S k a c e l i k : Počeci organizacije ja v ­nog zdravstva u Potkarpatskoj Rusiji . — H a j n : Potkarpatska Rusija i dr. J. Semeräd. — Govor drž. tajnika dra Semerâda u M čšt’anskoj Besedi u Prahi, u veljači 1920. — T r e f i l : Turistika u P. R. — F r a n t a l : Počeci organizacije čsl. liječnika u P. R. — S z ö k e : Savez li ječnika P. R. — M r k o s : Pitanje ozdravilišta na P. R. — D z i u b a n : Zdr. problemi P. R. i Dom narodnog zdravlja. — P e j š e : Počeci i razvitak bolnica na P. R. — A l b e r t : Nekoliko uspomena na bolnicu u Mukačevu i na rad u P. R. — N e m e c : Državna primaljska škola u Užhorodu. — San. potpuk. N o v a k : Vojno zdravstvo u P. R. — P o s p i c h a l : Državna njega zanemarene mladeži u P. R. u svjetlu brojaka. — F r a n t â l : Drž. soc. zdr. njega djeteta u P. R. — R e p a y : Drž. n jega duševno abnormalne mladeži u P. R. — Ul ma n : Dobrovoljna soc. zdrav, njega u P. R. — JUDr. O p o č e n s k y : Njega ratnih i posli jeratnih ozljedjenika u P. R. od g. 1920. do 1929. — B r a š č a j k o : Bol. osiguranje u P. R. — D z i u b a n : Zdr. izložba, koju je priredila liječn. župa u P. R. u okviru zanatli jske izložbe u Užhorodu. — F r a n ­t â l : Nekoliko šaljivih priča prigodom priredjivanja soc. liječn. kongresa u Mukačevu g. 1922. — San. ppuk. N o v a k : Kako sam preživio drž. prevrat u Užhorodu i moj po­vratak ovamo.

Br. 22. — 1930. — B a r t o n i č e k : Iz povjesti naših ljetnih sastanaka. P i n t a : Drž. opć. li ječnici u Potkarpatskoj Rusiji. — M a š e k : M oja iskustva s leprom.

Br. 23. — 1930. — Bol. blagajna državnih željeznica. — Uredjenje beriva liječnika tvornica duhana III. — Lječitbeni fondovi.

Br. 24. — 1930. — C e d r y c h : Poglavlje o porezima. — K u r k a : Financijalna kriza bol. osigur. zavoda.

V ë s tn ik m in is ter s tv a v e re jn é h o z d ra v o tn ic tv i a të le s n é vÿchovy.

Br. 4. — 1930. — Izvještaj o radu policijskih liječnika za g. 1919.— 1927.Br. 5. — 1930. — V a n i č e k : Cijepljenje novorodjenčadi protiv tuberkuloze s

Calmetteovom vakcinom. — D r b o h l a v : Organizacija dijagnostičke službe u svrhu istraživanja infekcijoznog materijala.

Zubni lé k a rs tv i .

Br. 5. — 1930. — N e u m a n n : Konzervativna i ortodontsko-profilaktična njega dječ jeg zubala po školskom zubaru i prakt. liječniku zubaru. — P a r m a : Stereoskopija u dentistici. — N â p r s t e k : Iskustva iz Amerike. III. — P a c h e r : Laka restauracija zubnih ulomaka.