mr. sc. STANKA PEJAKOVIĆ, Zagreb Određeni problemi korupcije … · 2017. 11. 27. · Strategije suzbijanja korupcije (Nar. nov., br., 75/08) s pripadajućim Akcijskim planom. Strategijom

TISKANICAPoštarina plaćena u pošti 10000 Zagreb

www.novi-informator.net ZAGREB, 19. 3. 2011.

©

instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna pitanja

ISSN 0537 6645

BROJ 5951

Nastavak na 2. stranici

1. Uvod Javna nabava ima veliku važnost za gos-

podarstvo. Riječ je o aktualnom području za gospodarski razvoj jer je tradicionalno taj in-stitut glavni pokretač i instrument razvoja na-cionalnog gospodarstva i alat za gospodarsku i političku intervenciju u nacionalnom gospo-darstvu. Javna nabava zauzima vrlo velik udjel poslovanja javnopravnih tijela u gospodarstvu općenito.1 I ne samo da se tako stječu potreb-na dobra, već se istodobno nalazi političko rje-šenje za određene gospodarske probleme.

Zbog iznimne važnosti za gospodarstvo, tom se institutu posvećuje značajna pozornost koja je, ponajprije, usmjerena na koncipira-nje kvalitetnih zakonskih tekstova. U većini država doneseni su posebni propisi o javnoj nabavi kojima se uređuju ti postupci tako da se ostvare temeljni ciljevi tog instituta, kao što su učinkovitija potrošnja novca poreznih obveznika, brži ekonomski razvoj, veća kon-kurentnost među gospodarskim subjektima koji posluju na tržištu, sprječavanje nepotizma, prijevare i bogaćenja na račun državnih sred-stava, odljev novca u inozemstvo, tzv. pranje novca itd. Jedan od ciljeva javne nabave je i sprječavanje korupcije.2

U posljednjih nekoliko godina na raznim je razinama pokrenuta politička akcija suz-bijanja korupcije. Međunarodne organizaci-je, pojedine vlade, međunarodne nevladine udruge i organizacije te istaknuti pojedinci, inicirali su izradu dokumenata i konkretne akcije za njezino suzbijanje. Okvir za anti-korumptivne mjere u Republici Hrvatskoj, svoje uporište nalazi u odredbama Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 110/97, 27/98 - ispr., 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - Od-luka USRH, 105/09, 84/05 - ispr., 71/06, 110/07 i 152/08 - u nastavku teksta: KZ,3

Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (Nar. nov., br. 76/09, 116/10 i 145/10 - v. čl. 34. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ...) te međunarodnim pravnim instrumentima kojima je Republika Hrvatska pristupila.4

Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih država člani-ca (Nar. nov. - MU, 14/01; stupio na snagu 1. veljače 2005. - Nar. nov. - MU, br. 1/05) koji u članku 72. uređuje materiju javne nabave, Re-publika Hrvatska obvezala se nastaviti i pro-micati i borbu protiv korupcije. Predmetna je regulativa, nadalje, dopunjena donošenjem Strategije suzbijanja korupcije (Nar. nov., br., 75/08) s pripadajućim Akcijskim planom. Strategijom je provedena revizija Nacionalnog programa suzbijanja korupcije 2006.-2008. i obavljena analiza provedenih mjera kao i pri-oritetnih područja na koja se treba usmjeriti suzbijanje korupcije. Prioritetno područje u borbi protiv korupcije je, prema navedenoj Strategiji, i reguliranje javne nabave. Akcijski plan Strategije daje analizu i ocjenu stanja te određuje ciljeve Strategije u tom području.

Ovaj članak dotiče različite oblike korup-cije u postupcima javne nabave.5 Predmet ana-lize u tom smislu su neke odredbe Zakona o javnoj nabavi (Nar. nov., br., 110/07 i 125/08

- u nastavku teksta: ZOJN) i Uredbe o nači-nu izrade i postupanju s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama (Nar. nov. br., 13/08 i 4/09). Analiza završava zaključkom u kojem se sumira cijeli članak te daje općeniti osvrt na potrebu unošenja antikorupcijske strategije u zakonodavstvo o javnoj nabavi.

2. Pojam korupcije u javnoj nabavi Korupcija pripada u pojmove kojima je

teško odrediti sadržaj. Općenito, korupcijom se podrazumijeva zloporaba javne službe radi osob-ne koristi.6 U najširem smislu korupcijom se smatra svaki oblik zloporabe ovlasti radi osob-ne ili skupne koristi, bilo da se radi o javnom ili privatnom sektoru. Korupcija se pojavljuje u gotovo svim područjima života i djelovanja, od javnih institucija, preko politike, do gospo-darstva i poslovanja s inozemstvom. Korupcija je ponašanje koje je devijacija od normalnog obavljanja javne dužnosti radi osobne koristi. To uključuje djelatnosti kao što su podmićiva-nje, nepotizam, zloporaba položaja za osobnu korist. Sve se te radnje mogu pojavljivati i u postupcima javne nabave.

Polazno pitanje pri određivanju pojma ko-rupcije u javnoj nabavi je: označava li pojam korupcije i situaciju kad ponuditelj pokuša utje-cati na donošenje odluke o odabiru isključivo obećanjem ili davanjem nagrade ili je moguće i drukčije utjecati na postupak odlučivanja? Tu se, prije svega, misli na pitanje preferiranja određenog ponuditelja, a da se pritom ne ostvari neka osobna korist. I u netom nave-denom slučaju odluka o odabiru nezakonita je, unatoč neostvarivanju ekonomske koristi. Međutim, teško da bi se poslovni ručkovi, prigodni poslovni pokloni i pozivi na manje

na stranicama 2. TRŽIŠTE KAPITALA 3. TRADITIO IURIDICA br. 139, prof. dr. Marko Petrak, Zagreb 4. SUDSKA PRAKSA 5. RADNO PRAVO: Vraćanje radnika na posao prema novom Ovršnom zakonu (1.) mr. sc. Iris Gović, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu 7. FINANCIJE: Eksternalizacija, mr. sc. Miroslav Gregurek, Zagreb 9. MALE STRANICE - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI: Prikaz Zakona o upravljanju državnom imovinom Damir Kontrec, dipl. iur., sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske

13. POREZI: Porezno jamstvo, mr. sc. Nikola Vukić, Zagreb

14. USTAVNO PRAVO: O ustrojstvu i nadležnosti Suda Europske unije (2.) Danijel Stanković, LL.M., Zagreb

16. MIRENJE: Hrvatski Zakon o mirenju (2.) prof. emeritus dr. sc. Krešimir Sajko, predsjednik Centra za mirenje Hrvatske gospodarske komore i član Europske akademije znanosti i umjetnosti (Austrija)

18. NOVI PROPISI

19. VI PITATE - MI ODGOVARAMO

Korupcija se pojavljuje u gotovo svim područjima života i djelovanja pa tako i u području javne nabave. Zbog toga se jedan od najaktualnijih problema današnjice - korupcija, može promatrati i kroz prizmu javne nabave. Autorica se u ovom članku osvrće na problem korupcije u pojedinim fazama javnonabavnih postupaka. U članku zatim analizira antikorupcijske norme, sadržane u zakonodavstvu o javnoj nabavi te istodobno uočava određene probleme antikorupcijskog učinka tih normi, a osobito razmatrai potrebu unošenja antikorupcijskih normi u zakonodavstvo o javnoj nabavi.

mr. sc. STANKA PEJAKOVIĆ

mr. sc. STANKA PEJAKOVIĆ, Zagreb

Određeni problemi korupcije u javnoj nabavi

1 Javna nabava predstavlja značajan dio ekonomije Eu-ropske unije i u prosjeku predstavlja 14% BND-a država članica.

2 Medvedović, D., Šprajc, I.: Postupak javnih nabavki i pravna zaštita sudionika, Pravo u gospodarstvu, br. 4, 2003., str. 166-167.

3 Ne postoji zakonsko određenje korupcije, ali se pod tim pojmom smatra davanje i primanje mita (čl. 347. i 348. KZ-a), protuzakonito posredovanje (čl. 343. KZ-a), zlo-poraba obavljanja dužnosti državne vlasti (čl. 338. KZ-a), zloporaba položaja i ovlasti (čl. 337. KZ-a), sklapanje štetnog ugovora (čl. 249. KZ-a), odavanje službene taj-ne (čl. 351. KZ-a) te izdavanje i neovlašteno pribavljanje poslovne tajne (čl. 295. KZ-a).

4 Ostala zakonska regulativa kojom se u Republici Hrvat-skoj određuje to područje je: Zakon o sprečavanju suko-ba interesa (Nar. nov., br. 26/11), Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, Zakon o zaštiti svjedo-ka (Nar. nov., br. 163/03 i 18/11), Zakon o sprječavanju pranja novca (Nar. nov., br. 69/97, 106/97, 67/01, 114/01, 117/03, 142/03 – ispr. i 87/08 - v. čl. 105. Zakona o sprje-čavanju pranja novca i financiranja terorizma, a njego-vim stupanjem na snagu prestaje vrijediti ovaj Zakon), Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (Nar. nov., br. 178/04) te Zakon o pravu na pri-stup informacijama (Nar. nov., br. 172/03 i 144/10).

5 Postupci javne nabave su: otvoreni postupak javne na-bave, ograničeni postupak javne nabave, pregovarački postupak javne nabave s prethodnom objavom ili bez prethodne objave, natjecateljski dijalog i natječaj.

6 Općenito o korupciji v. Kregar, J.: Korupcija, Financijska praksa 5-6, Zagreb, 1997., str. 895-898.

Nakladnički savjet Novog informatora - predsjednik: Mladen Žuvela, dipl. iur. članovi: prof. dr. sc. Mate Babić • akademik Jakša Barbić • dr. sc. Ivo Grbin • Damir Kontrec, dipl. iur. • mr. sc. Hrvoje Momčinović

� 19. 3. 2011.br. 5951

Nastavak sa 1. stranice

formalna druženja mogli smatrati podmići-vanjem u pejorativnom korupcijskom smislu. Takvo postupanje moglo bi se okarakterizirati kao izraz uljudnosti i dobrih poslovnih običa-ja. Međutim, veći pokloni kao što su plaćanje određenog novčanog iznosa, plaćanje putova-nja, uključujući sve troškove puta, plaćanje ško-larine za djecu, i sl., uvijek se smatraju oblikom potkupljivanja u smislu nastanka određene ob-veze za primatelja poklona. Zanimljivo korup-cijsko sredstvo je i omogućavanje zaposlenja kod ponuditelja koje potencijalni ponuditelj ponudi ovlaštenoj osobi naručitelja.

Problem korupcije može se pojaviti i u slučajevima isključivog postupanja ponuditelja. Tako se, primjerice, ponuditelji mogu dogovo-riti da između sebe izaberu ponuditelja koji će dogovorno biti najpovoljniji ponuditelj i pritom taj ponuditelj osigura proviziju za druge po-nuditelje. Takva je praksa protivna jednome od temeljnih ciljeva pravne regulacije javne nabave - osiguranju potpune i otvorene kon-kurencije koji je u službi racionalne potrošnje proračunskih sredstava.

Neki pojedinačni primjeri kršenja u po-stupcima javne nabave koji se stalno pojavlju-ju na nacionalnoj razini, a koji mogu podvesti pod zajednički pojam korupcije u smislu ogra-ničavanja konkurencije, navodimo u nastavku teksta: diskriminacija u natječajnoj dokumen-taciji; pogreške u postupanju pri oglašavanju; pogreške u tehničkim specifikacijama; namjer-no cijepanje nabave; nepravilan izbor između otvorenog i pregovaračkog postupka; pristra-no korištenje kriterija za odabir najpovoljnije ponude; popunjavanje praznina u ponudama; neobjektivna procjena ponuda; pogreška u postupku glede pravno neispravnih ponuda; korištenje kriterija za dodjelu koji nisu pokri-veni pozivom; primjena tehničkih pravila koja preferiraju domaće proizvode, bitne ispravke ugovornih dokumenata u svrhu eliminiranja ponuda; zloporaba koncepcije pravno nepri-hvatljivih ponuda.

3. Pojavni oblici korupcije u pojedinim fazama postupaka javne nabave Postupci javne nabave podrazumijevaju je-

dinstvene i cjelokupne postupke od utvrđivanja potrebe za nabavu, odnosno od planiranja sred-stava,7 sve do isteka ugovora o nabavi, odnosno do kraja životnog vijeka predmeta nabave. Po-stupci javne nabave iako jedinstveni, podijeljeni su na tri faze: predraspisna, raspisna i proved-bena. Svaka sljedeća faza logični je slijed pret-hodne. Istodobno ti su postupci podvrgnuti dvostrukom pravnom režimu. Za predraspisnu i raspisnu fazu značajni su javnopravni propisi,8 dok provedbenu fazu karakteriziraju pretežito pravila građanskog, odnosno obveznog prava. Sklapanjem ugovora o javnoj nabavi završavaju postupci javne nabave koje provode javni naru-čitelji. Izvršenjem ugovora u praksi realizira se javna nabava između ugovornih strana od kojih je na jednoj strani javnopravni subjekt, a na dru-goj osoba građanskog prava. Iako se radi o nea-utoritativnom - iure gestiones djelovanju, nužno je modificiran klasični ugovorni odnos.

Na jednoj strani ugovornog odnosa javni je naručitelj koji odlučuje o nabavi robe koja nije namijenjena zadovoljavanju njegovih osobnih potreba, pri čemu raspolaže novcem koji nije njegov, a na drugoj je strani ponuditelj usluga čiji je interes ugovaranje posla sa solventnim platiteljem - državom. Obje su strane ugovor-nog odnosa samim tim dovoljno motivirane i podložne iskušenju u postizanju tih svojih ci-ljeva, pri čemu se koriste sredstvima koja nisu uvijek legalna.

3.1. Predraspisna fazaPredraspisna faza postupaka javne nabave

započinje prijedlogom za provedbu postupaka

javne nabave, nastavlja se planiranjem sredsta-va za nabavu, a završava donošenjem odluke o početku postupaka javne nabave. U ovoj fazi postupaka mogu se, također, javiti slučajevi ko-rupcije u smislu ograničavanja konkurencije. Od slučajeva koji mogu ograničavati konkurenciju u toj fazi postupaka javne nabave, izdvajamo neke koje se mogu dogoditi i često se događaju u praksi, a to je da naručitelj iz postupka nabave automatski isključi onog gospodarskog subjekta koji je obavio određene pripremne radnje, kao i ograničavanje konkurencije zbog nepravilne in-terpretacije izuzeća od primjene zakona.

Pripremene radnje. U ovoj fazi postupaka javni naručitelj može odrediti da pripremne radnje u svrhu provedbe postupaka poduzima-ju određeni gospodarski subjekti. Sudjelovanje tih subjekata kao ponuditelja može upućivati na sumnju u zakonitost provedbe postupka, odno-sno na sumnju u korupciju. U tom smislu postoji obveza naručitelja da osigura da iskustvo stečeno sudjelovanjem u pripremi postupka javne nabave ne dovodi tog gospodarskog subjekta u prednost prilikom izrade njegove ponude u odnosu na ostale gospodarske subjekta (čl. 11.a ZOJN-a).

Tako je u predmetu Fabricom9 Europski sud zauzeo stajalište da odredbe kojima se su-bjektu koji je sudjelovao u pripremnim rado-vima bezuvjetno onemogućava sudjelovanje u postupku javne nabave u kojem je sudjelovao u pripremnim radnjama, bez mogućnosti doka-zivanja da njegovim sudjelovanjem u postupku ne će biti ugrožena konkurencija među ponu-diteljima, nisu u skladu s odredbama direktiva o javnoj nabavi. Prema tome, gospodarski subjekt koji je sudjelovao u pripremnim radnjama može sudjelovati u konkretnom postupku javne naba-ve osim ako bi njegovo sudjelovanje utjecalo na ograničenje konkurencije među ponuditeljima.

Pogrešna interpretacija izuzetaka. Pre-draspisna faza postupka završava donošenjem odluke o početku postupka javne nabave. S obzirom na to da odluka o početku postupka javne nabave sadržava i podatke o odabranom postupku javne nabave, u slučaju nepravilnog odabira vrste postupka naručitelj lako može ograničiti konkurenciju. Tako, primjeice, pozi-vom na okolnosti iznimne žurnosti, izazvane događajima koje javni naručitelj nije mogao

predvidjeti, javni naručitelj interpretacijom tog izuzetka može omogućiti sklapanje ugovora bez prethodne objave, što, u biti, predstavlja ograni-čavanje konkurencije.

Neutemeljeno korištenje te vrste postupka sprječava odredba o objavi obavijesti o početku postupka javne nabave u Narodnim novinama (čl. 31. st. 1. t. 6. ZOJN-a). Takva vrsta objave omogućava zainteresiranim osobama pobijanje razloga za odabir pregovaračkog postupka javne nabave ako ih smatra neutemeljenim.

3.2. Raspisna fazaRaspisna faza sastoji se od objave o javnoj

nabavi, podnošenja ponuda, otvaranja ponuda, ocjene i odabira najpovoljnijeg ponuditelja te sklapanja ugovora. U nastavku ćemo pokušati pronaći neke neuralgične točke koje dopuštaju usmjerenje tijeka postupka u korist nekog od po-nuditelja i u toj fazi postupka. Od tih mogućnosti mogu se izdvojiti, primjerice, ograničavanje infor-macija, prilagodba dokaza o sposobnosti određe-nim ponuditeljima, uporaba kriterija odabira koji nisu navedeni u dokumentaciji za nadmetanje.

Uskraćivanje dostupnosti informacija. Na-ručitelj može u ovoj fazi postupka, na temelju zahtjeva za objašnjenje dokumentacije, omo-gućiti preferiranom ponuditelju informacije koje nezakonito uskrati drugim gospodarskim subjektima koji su preuzeli dokumentaciju za nadmetanje. Takvim ograničavanjem dostu-pnosti informacija, potrebnih gospodarskim su-bjektima za sastavljanje ponude, javni naručitelj ograničava formalnu konkurenciju.

Prilagođavanje uvjeta nadmetanja. Znača-jan mehanizam za isključenje »neprihvatljivih« ponuda je onaj kad javni naručitelj u natječajnoj dokumentaciji postavi takve uvjete koje je u mo-gućnosti ispuniti samo određeni ponuditelj. Tako javni naručitelj može u svrhu pogodovanja prefe-riranog ponuditelja zahtijevati dokaze o sposob-nosti koji su prilagođeni točno tom određenom ponuditelju. Ostale je ponude u daljnjem tijeku postupka lako moguće isključiti kao neprihvatlji-ve, s obzirom na to da nisu u skladu s dokumen-tacijom za nadmetanje. Prema tome, nepravilnu diskvalifikaciju potencijalnih ponuditelja javni naručitelj može izvršiti korištenjem arbitrarnih i nepravilnih kriterija s pomoću kojih se može ograničiti sudjelovanje »nepoželjnih« ponuditelja i tako onemogućiti konkurencija.

Određeni problemi korupcije u javnoj nabavi

7 Postupci javne nabave smiju započeti kad su planirana sredstva za nabavu, a formalno započinju donošenjem odluke o početku postupaka javne nabave.

8 U tim fazama postupka apsolutnu primat imaju propisi javne nabave. U postupku po pravnim lijekovima do-miniraju također propisi javne nabave uz supsidijarnu primjenu pravila općeg upravnog postupka.

9 Spojeni predmeti C-21/03 i 34/03 Fabricom SA v. Ētat Bel-ge (2005) ECR I-1559.

Pregled tržišta dionica od 8.3. do 14.3.2011.20 NAJTRGOVANIJIH DIONICA

Premda je većina dionica pre-trpjela pad vrijednosti, Crobex indeks je u promatranom raz-

doblju ojačao čak 1,44%. Razlog je bila dionica Ine, čija je cijena skočila za 8,84%, dostigavši novu rekordnu

razinu na 4.000,00 kuna. Čini se da je rast cijena nafte dodatno osnažio pozitivna očekivanja glede buduć-nosti hrvatske naftne kompanije. Na većinu ostalih dionica presudan utjecaj imao je niz loših vijesti iz

inozemstva, od potresa u Japanu i žestokih sukoba u Libiji, do sma-njenja rejtinga Španjolskoj i slabih makroekonomskih podataka. U takvim okolnostima, ulagače nije ohrabrio potez Hrvatske narodne

banke, kojim je hrvatski bankovni sustav dobio na raspolaganje oko 850,00 milijuna eura (6,3 milijarde kuna), za kreditiranje projekata u gospodarstvu, na temelju smanjenja stope minimalno potrebnih devi-znih potraživanja banaka u odnosu na njihove devizne obveze s 20,0 na 17,0%. Titulu gubitnika tjedna ponijela je dionica Jadranske banke, čija je cijena potonula više od 10,0%. Zanimljivo je da se među istaknutim gubitnicima našla i dionica Luke Rijeka, koja je još donedavno imala snažnu podršku ulagača ohrabrenih vijestima o pronalaženju strateškog partnera za modernizaciju kontej-nerskog terminala Brajdica. Čini se da su skromni poslovni rezultati ri-ječke luke u prošloj godini brzo ohla-dili ulagače i prizemljili cijenu dio-

IZDAVATELJ OZNAKA GODINA NAJNIŽA

GODINA NAJVIŠA

7 DANA NAJNIŽA

7 DANA NAJVIŠA

ZADNJA CIJENA

PROMJENA (%)

PROMET (kn)

T-HT HT-R-A 253,10 332,84 284,33 286,99 284,50 -0,70% 14.529.992,02

INA INA-R-A 1.625,00 4.000,00 3.650,01 4.000,00 4.000,00 8,84% 12.692.785,13

DALEKOVOD DLKV-R-A 217,00 390,00 248,61 271,98 253,94 1,16% 5.309.053,32

ADRIS ADRS-P-A 242,21 318,99 268,22 280,00 270,00 0,00% 4.536.510,91

BELJE BLJE-R-A 54,00 118,99 97,00 101,85 97,10 -0,21% 3.810.942,91

ERICSSON NT ERNT-R-A 1.181,00 1.777,00 1.600,00 1.624,48 1.602,00 -0,56% 3.118.350,59

ATLANTIC ATGR-R-A 657,10 829,99 778,00 794,90 782,00 -0,65% 2.725.379,79

PODRAVKA PODR-R-A 240,00 355,00 315,02 327,00 315,27 -1,48% 2.405.363,14

INGRA INGR-R-A 13,09 40,20 13,09 14,33 13,15 -5,60% 2.257.705,07

AT.PLOVDIBA ATPL-R-A 705,00 1.044,18 723,13 749,88 724,05 -1,69% 2.142.151,98

INSTITUT IGH IGH-R-A 1.106,00 2.900,00 1.825,10 2.085,00 1.825,10 -9,89% 1.829.503,85

JADRAN KAPITAL JAKT-R-A 16,00 25,00 22,01 23,00 23,00 0,00% 1.744.519,83

DOM HOLDING KORF-R-A 27,87 58,98 51,00 56,81 53,15 5,25% 1.480.618,37

ADRIS ADRS-R-A 286,07 373,00 310,00 310,00 310,00 0,00% 1.402.750,00JADRANSKA BANKA JDBA-R-A 2.000,00 3.100,00 2.000,00 2.400,00 2.050,00 -14,58% 1.195.527,23

LUKA RIJEKA LKRI-R-A 161,54 267,02 214,00 243,12 214,00 -11,41% 1.192.637,86

KONČAR EI KOEI-R-A 430,00 594,99 540,00 550,00 545,50 0,09% 1.169.814,08

HUP ZAGREB HUPZ-R-A 1.115,16 1.689,00 1.300,00 1.350,00 1.300,00 -1,52% 1.112.750,00

AD PLASTIK ADPL-R-A 80,21 146,00 124,00 128,49 124,15 -2,63% 1.007.661,23

JADRANKA JDRA-R-A 350,00 444,00 370,00 370,06 370,00 -2,89% 930.929,66

UKUPAN PROMET: 78.832.555,88 KN

Izvor: Poslovna.hr

nice. Na silaznoj putanji opet su se našle dionice građevinara, pri čemu je ovaj put prednjačio Institut IGH, s padom cijene od gotovo 10,0%. Uz dionicu Ine, više od 10,0 milijuna kuna prometa ostvarila je dionica Hrvatskog telekoma, čija se cije-na stabilizirala, krećući se u uskom rasponu od 284,33 do 286,99 kuna. U proteklom tjednu provedena je redovita revizija službenih indeksa Zagrebačke burze. U sastav glavnog indeksa Crobex ušle su dionice AD Plastika, Belja i Privredne banke Zagreb, dok uvjete za ostanak nisu ispunile dionice Jadranskog nafto-voda, Istraturista i Jadroplova. ‘Blue chip’ indeks Crobex10 dopunjen je dionicama Atlantic grupe, dok je sastav napustila dionica Instituta IGH.

hrvatsko tržište kapitala

ZORAN KORDA

�19. 3. 2011.br. 5951

* Profesor na Katedri za rimsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. MARKO PETRAK,* Zagreb

Traditio Iuridica (139)

Traditio Iuridica

ACTIO REDHIBITORIA, lat. redhibitorna tužba (od lat. redhibitorius - koji se odnosi na uzimanje natrag), u rimskoj pravnoj tradiciji, actio redhibitoria je tužba na temelju koje kupac traži raskid ugovora o kupoprodaji (emptio venditio) u slučaju da kupljena stvar ima materijalni nedostatak. Ta pravna zaštita uvedena je u korist kupca u razdoblju klasičnog rimskog prava od strane kurulskih edila (aediles curules), rimskih magistrata koji su imali tržnu sudbenost, a u prvo vrijeme mogla se koristiti isključivo u slučajevima kada su predmet ugovora o kupoprodaji bili robovi i životinje. U Justinijanovu pravu, ona je protegnuta na sve slučajeve kupoprodaje. U tom opsegu, actio redhibitoria je putem rimske pravne tradicije preuzeta i u suvremene ugovornopravne sustave. U hrvatskom pravnom sustavu, navedena zaštita kupca definirana je člankom 410. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08), kao jedna od ovlasti kupca – uz pravo zahtijevati uklanjanje nedostatka ili zamjenu stvari te pravo zahtijevati sniženje cijene (actio quanti minoris)

- u slučaju da kupljena stvar ima materijalni nedostatak. Sukladno člancima 412.-413. istog Zakona, kupac može raskinuti ugovor samo ako je prethodno dao prodavatelju naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora. Kupac može raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka ako mu je prodavatelj, nakon obavijesti o nedostacima, priopćio da ne će ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da prodavatelj ne će moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku, kao i u slučaju kad kupac zbog zakašnjenja prodavatelja ne može ostvariti svrhu radi koje je sklopio ugovor. Ako prodavatelj u naknadnom roku ne ispuni ugovor, on se raskida po samom zakonu (ex lege), ali ga kupac može održati ako bez odgađanja izjavi prodavatelju da ugovor održava na snazi. Imajući na umu rimskopravne temelje suvremene regulacije navedenog slučaja raskida ugovora o kupoprodaji, naša građanskopravna doktrina često koristi latinski izraz actio redhibitoria kao pojam kojim se označava pravo kupca raskinuti ugovor ako kupljena stvar ima materijalni nedostatak (v. npr. Klarić/Vedriš, Građansko pravo, Zagreb, 2006., str. 421).

Novi kriteriji odabira. Ovlašteni predstav-nik javnog naručitelja lako može preferiranom ponuditelju pomoći tako da uporabi nove kri-terije koji nisu navedeni u dokumentaciji za nadmetanje. Ako je kao kriterij odabira u do-kumentaciji za nadmetanje naveden kriterij naj-niže cijene glavni kriterij odabira, a pri odabiru se koristi drugi kriterij koji nije u skladu s već postavljenim kriterijem odabira, suptilniji oblik preferiranja može postojati u slučaju nejasno i dvosmisleno određenih dodatnih kriterija oda-bira, koji dopuštaju velik manevarski prostor i elastičnost pri njihovoj uporabi.

3.3. Provedbena faza Provedbena faza kao posljednja i najop-

sežnija faza javne nabave se, u biti, ne razlikuje od faze realizacije odgovarajućih ugovora gra-đanskog prava. U ovoj fazi postupaka također se mogu dogoditi zloporabe. Ugovorne strane ugovora o javnoj nabavi mogle bi dogovoriti is-poruku manje količine robe, što dovodi do pove-ćanja cijene, a što nije u skladu s načelima i pri-rodom postupaka javne nabave. Tako, primjerice, ugovorne strane ugovora o javnoj nabavi mogu promijeniti sadržaj ugovornog odnosa, a da ne mijenjaju osnovni ugovor.

Do izmjene ugovora može doći otpustom duga, tako da gospodarski subjekt koji je oda-bran kao najpovoljniji, isporuči manju količinu robe, na koji način može doći do povećanja cijene. Osim toga, druga ugovorna strana (po-nuditelj) može isporučiti robu lošije kvalitete od dogovorene. Da bi namjera uspjela i ostala neotkrivena moraju sudjelovati obje ugovorne strane ugovora o javnoj nabavi. U ovom slučaju primjena odredaba Zakona o obveznim odnosi-ma (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08) ne omogućava sprječavanje zloporaba koje se mogu dogoditi nakon što je ugovor sklopljen. Priznavanje ka-raktera upravnog ugovora ugovorima o javnoj nabavi omogućavalo bi upravnosudski nadzor kao branu mogućim zloporabama nakon što je ugovor sklopljen.10

4. Antikorupcijske javnonabavne norme Nema društva koje zakonski prihvatljivim

drži da se politički položaj ili javna služba kori-ste za bogaćenje na račun javnog interesa putem komercijalnih ugovora. Predmet zanimanja ovog dijela članka je zakonski okvir borbe protiv ko-rupcije u području javne nabave Slijedom toga, za analizu sprječavanja korupcije u postupcima javne nabave potrebno je uzeti odredbe ZOJN-a. ZOJN sadržava cijeli niz odredaba čiji primarni cilj nije suzbijanje korupcije, ali imaju antikorup-cijske učinke. Neke od tih odredaba analiziraju se u nastavku članka.

4.1. Neprimjereni kandidati za nadmetanje

U svojim odredbama ZOJN uspostavlja određene oblike antikorupcijske strategije. Tako je prema članku 46. stavak 1. točka 1. ZOJN-a javni naručitelj obvezatan isključiti gospodarski subjekt iz sudjelovanja u postupcima javne na-bave: ako je tom gospodarskom subjektu ili osobi ovlaštenoj za zastupanje gospodarskog subjekta izre-čena pravomoćna osuđujuća presuda za jedno ili više sljedećih kaznenih djela: udruživanje za počinjenje kaznenih djela, primanje mita u gospodarskom po-slovanju, davanje mita u gospodarskom poslovanju, zloporaba položaja i ovlasti, zloporaba obavljanja dužnosti državne vlasti, protuzakonito posredovanje, primanje mita, davanje mita, prijevara, računalna prijevara, prijevara u gospodarskom poslovanju ili prikrivanje protuzakonito dobivenog novca, odno-sno za odgovarajuća kaznena djela prema propisima zemlje sjedišta gospodarskog subjekta.

Navedena odredba uspostavlja jednu od bo-ljih radikalnih oblika antikorupcijske strategije, tzv. black-listing. Radi se o potencijalnim ponu-diteljima koji su upleteni u kriminalne radnje pa bi oni bili neprimjereni kandidati za obavljanje poslova za državu. Postojanje neke od nave-denih činjenica onemogućava gospodarskim subjektima kandidiranje u postupcima javne nabave. Takav pristup opravdava zaštita javnih naručitelja (države) da ne budu žrtve subjekata s policijskim dosjeom.

Suzbijanju korupcije može pomoći i odred-ba o prethodnom ispunjenju ugovornih obveza. Značenje prethodnog obavljanja poslova za ugo-vorne partnere je kriterij prema kojem naručitelj

može isključiti ponuditelja iz postupka javne na-bave ako on ne dostavi dokaz tehničke i stručne sposobnosti o uredno ispunjenim ugovorima (čl. 52. ZOJN-a). Pretpostavka o ispunjenju ugovo-ra tako pripada u formalne pretpostavke koje se moraju poštovati pri ocjeni dokaza. Mogućnost javnog naručitelja da uzme u obzir iskustva ponuditelja u prijašnjim poslovima, odnosno ugovorima sklopljenim u postupcima javne na-bave, služi osiguranju dva cilja. Prvi je u interesu kakvoće ispunjenja ugovora. Pozitivno iskustvo je jamstvo da će posao biti dobro obavljen. Dru-gi cilj koji se takvim potvrdama želi postići je sprječavanje preferiranja gospodarskih subjekta s dobrim vezama koja su se pokazala lošim u obavljanju prijašnjih poslova, što također poma-že u borbi protiv korupcije.

Međutim, stoji prigovor da takvi zahtjevi dokumentacije za nadmetanje o dokazima o sposobnosti ograničavaju u podnošenju ponu-da one gospodarske subjekte koji tek započinju poslovati. Zbog toga je prepušteno diskrecijskoj odluci javnog naručitelja određivanje vremen-skog razdoblja za koje se može tražiti ispunjenje ugovora, pri čemu istodobno trebaju voditi ra-čuna o tome da su inovativnost i prilagodljivost gospodarskih subjekata glavni dokaz o sposob-nosti. Time se potvrđuje činjenica da odabir re-levantnih objektivnih dokaza o sposobnosti nije jednostavan ni lak posao, niti može biti među značajnijim sredstvima u borbi protiv korupcije.

4.2. Unutarnja organizacija procesa odlučivanja

Unutarnja organizacija procesa odlučiva-nja može učinkovito i uz minimalne troškove utjecati na sprječavanje korupcije. Prijedlozi za sprječavanje korupcije u nastavku se odnose na personalni sastav osoba uključenih u postupke javne nabave, odnosno na subjekte odlučivanja u tim postupcima.

ZOJN sadržava cijeli niz odredaba kojima nije primarni cilj sprječavanje korupcije, ali imaju posredni antikorupcijski učinak. Posred-ni antikorupcijski učinak sadržava i odredba članka 5.c stavak 1. ZOJN-a, prema kojoj javni naručitelj ne smije sklapati ugovore o javnoj nabavi s gospodarskim subjektom ako čelnik tijela ili član upravnog ili nadzornog tijela tog naruči-telja istodobno:

- obavlja upravljačke poslove u tom gospodar-skom subjektu ili

- je vlasnik poslovnog udjela, dionica, odnosno drugih prava na temelju kojih sudjeluje u upravlja-nju, odnosno u kapitalu tog gospodarskog subjekta s više od 20% (čl. 5.c st. 1.). U protivnom, kao sankciju za slučaj povrede navedene odredbe, ZOJN predviđa ništavost ugovora (čl. 5.c st. 2. ZOJN-a). Navedenu odredbu pooštrava i do-datni zahtjev iz članka 5.c stavak 3. koji odre-đuje da je naručitelj obvezatan na svojim inter-netskim stranicama objaviti popis gospodarskih subjekata s kojima ne smije sklapati ugovore o javnoj nabavi u smislu navedene odredbe članka 5.c stavak 1. ZOJN-a.

Od tih odredaba mogu se izdvojiti one koje se odnose na ovlaštene predstavnike javnog na-ručitelja u postupcima javne nabave. Propisani kolegijalni sastav ovlaštenih predstavnika javnog naručitelja (najmanje dva - zahtjev sadržan u čl. 79. st. 1. ZOJN-a), u svakom slučaju otežava utje-caj nego da je u pitanju pojedinac, budući da pot-kupljeni pojedinac kolegijalnog tijela teže može utjecati na donošenje odluke. U tom bi smislu bilo bolje da je ZOJN predvidio sudjelovanje najmanje tri člana tog radnog tima, odnosno su-djelovanje tri ovlaštena predstavnika naručitelja.

ZOJN ne sadržava odredbe koje se izričito odnose na subjekte odlučivanja u postupcima javne nabave. Smatramo da bi kao antikorup-cijsku strategiju trebalo predvidjeti da ovlašte-ni predstavnici naručitelja ne bi smjeli ni biti u poslovnom odnosu ni interesno povezani s po-nuditeljem, njegovi srodnici po krvi u uspravnoj lozi, posvojitelj i posvojenik, srodnici u poboč-noj lozi do drugog stupnja i srodnik po tazbini do prvog stupnja te ostale osobe koje se prema drugim osnovama i okolnostima opravdano mogu smatrati interesno povezanima s ponudi-teljem. Osim toga, trebalo bi predvidjeti da javni naručitelj ne bi smio imenovati za ovlaštenog predstavnika osobu koja je bila zaposlena kod ponuditelja, ako do tog zaposlenja nije proteklo više od tri godine.

Značajnu ulogu u suzbijanju korupcije ima-ju i vanjski suradnici kao neovisne stručne osobe koje mogu pripremiti i izraditi dokumentaciju za nadmetanje te obavljati pregled i ocjenu ponuda

ako je to potrebno, sukladno zahtjevima koje je naručitelj odredio u objavi i/ili dokumentaciji za nadmetanje (čl. 3. i 17. Uredbe o načinu izrade i postupanju s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama, Nar. nov., br. 1308 i 4/09). Sličan se učinak može postići i rotacijom, odnosno za-mjenjivanjem ovlaštenih osoba naručitelja.

4.3. Nagrađivanje i kažnjavanje Među prijedlozima koji mogu pomoći u

sprječavanju korupcije mogu se naći i one koje se izričito odnose na subjekte odlučivanja u po-stupcima javne nabave koji se mogu naći u isku-šenju. Takvo je iskušenje moguće smanjiti osigu-ravanjem primjerenih plaća za ovlaštene osobe naručitelja. Umjesto toga, a da bi se supstituirala nezakonita isplata, mogu pomoći i bonusi i na-grade. Uostalom, sredstva za ostvarivanje takve politike ne moraju biti nužno u novčanom obli-ku. Isti ili veći učinak moguće je postići i kroz omogućavanje stručnih putovanja i sudjelovanje na stručnim skupovima, financiranje stručne izobrazbe, javna pohvala.

Dodatni zahtjev glede kvalifikacija pri imenovanju ovlaštenih predstavnika naručite-lja povećali bi stručnost i neovisnost tog tijela, kao branu mogućoj osobnoj zainteresirano-sti članova na donošenje konkretne odluke. U tu svrhu ZOJN određuje da u pripremi i provedbi postupaka javne nabave mora sudje-lovati najmanje jedna osoba koja ima završen specijalistički program izobrazbe u području javne nabave, ako procijenjena vrijednost na-bave prelazi vrijednost propisanu za nabavu male vrijednosti (čl. 12.a ZOJN-a). Jer kom-petentan i stručan kadar se može oduprijeti iskušenju i pritiscima sa strane, što je najbolja antikorupcijska strategija.

Borba protiv korupcije, kao štetne društvene pojave, zahtijeva strogo sankcioniranje počinite-lja takvih djela. Najčešće je jedina kazna za pot-kupljenog službenika gubitak službe koja je po svojoj prirodi trajna. To, međutim, izaziva ne-gativni publicitet jer utječe na službenički kre-dibilitet, na njegovu sposobnost da obavlja pro-fesionalnu djelatnost, na mogućnost ponovnog zaposlenja. Odvraćajući učinak (deterrent effect) zahtijeva da kazne budu različite i prilagođene težini djela. To pitanje, međutim, nije predmet zakonodavstva o javnoj nabavi već potpada pod djelokrug zakona kojim se uređuju službenički, odnosno radni odnosi.

4.4. Dostupnost informacijaPreferiranje nekih ponuditelja s pomoću

ograničavanja dostupnosti informacija, sprječa-vaju odredbe o općoj obvezi informiranja (čl. 31. ZOJN-a), o jednakosti svih ponuditelja, o objavi

svih nabava čija je vrijednost jednaka ili veća od 70.000,00 kn (čl. 32. ZOJN-a), o objavama pret-hodne (informacijske) obavijesti (čl. 36. ZOJN-a), o obvezi dokumentiranja (čl. 91. ZOJN-a), o pohrani dokumentacije o provedenim postupci-ma javne nabave (čl. 92. ZOJN-a).

5. ZaključakZOJN sadržava neka antikorupcijska pravi-

la koja su u zakonski tekst unesena u svrhu bor-be protiv korupcije. Međutim, pravila o javnoj nabavi teško bi mogla biti učinkovito sredstvo za rješavanje problema korupcije pa samim time sprječavanje korupcije nije temeljni cilj ZOJN-a. Slijedom toga, ZOJN u svojim odredbama ne sadržava značajnija sredstva koja bi bila u služ-bi sprječavanja korupcije. Korupcija može biti bolje kontrolirana kaznenopravnim sredstvima. Razlog tome je bolja tehnička i organizacijska opremljenost državnih tijela nadležnih za ka-zneni progon, čime se lakše ostvaruje otkrivanje, istraga i procesuiranje korupcijskih radnji.

Ako bi korupcija i bila kontrolirana s pomoću pravila o javnoj nabavi, to istodobno ne bi omo-gućilo lakše ostvarivanje drugih ciljeva pravne regulacije javne nabave. Ostvarivanju tih ciljeva pridonose, ponajprije, temeljna načela javne na-bave čije bi ostvarivanje trebalo žrtvovati u svrhu borbe protiv korupcije.k A borba protiv korupcije nije uvijek u skladu s temeljnim načelima javne nabave, kao, primjerice, s načelom jednakog tre-tmana. Načelo jednakog tretmana zabranjuje dis-kriminaciju između gospodarskih subjekata, kako nacionalnih, tako i inozemnih te zagovara osigu-ranje konkurencije između ponuditelja.

Pokušaj uklanjanja korupcije kroz pravne norme o javnoj nabavi ne bi bilo učinkovito, a niti pravilno, jer takav sustav ne bi mogao po-moći otkrivanju korupcijskih radnji. Počinitelje takvih radnji lakše je prepoznati, proganjati i kažnjavati drugim pravnim instrumentima. Uz to, uspješna borba protiv korupcije zahtijeva i aktivno sudjelovanje građana. Vrlo važno je kod sebe i drugih razviti visoku svijest o štetnosti korupcije, čvrsto držati svoje stajalište i vlastitim primjerom utjecati na druge. Društvena svijest kao rezultat pojedinačnih svijesti je najznačajni-ja obrambena crta u borbi protiv korupcije.

10 O ugovorima o javnoj nabavi kao upravnim ugovorima v. Đerđa, D.: Upravni ugovori u hrvatskom pravu, Infor-mator, br. 5809, male stranice, Zagreb, 2009.

11 ZOJN u čl. 6. pod nazivom Načela javne nabave, kao načela navodi: načelo slobode kretanja robe, načelo slobode poslovnog nastana i načelo slobode pružanja usluga te načela koja iz toga proizlaze, kao što je načelo tržišnog natjecanja, načelo učinkovitosti, načelo jedna-kog tretmana, načelo zabrane diskriminacije, načelo uzajamnog priznavanja, načelo razmjernosti i načelo transparentnosti.

� 19. 3. 2011.br. 5951Uredništvo

Sudska praksaNačelo vladavine prava - povreda prava na pravično suđenje

Do povrede prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, dolazi ako nadležni sud zauzima različita pravna stajališta u predmetima iste činjenične i pravne prirode

ODLUKA USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. U-III-5388/2008 OD 20. SIJEČNJA 2011.

Ustavni sud Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Ustavni sud), u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo I. P. d.o.o. F. na sjednici održanoj 20.

siječnja 2011., donio je Odluku kojom se Ustavna tužba usvaja, ukida presuda Upravnog suda Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Upravni sud), broj: Us-8320/2004-6 od 17. rujna 2008. i predmet vraća na ponovni postupak Upravnom sudu.

Iz obrazloženja:Ustavna tužba podnesena je protiv presude Upravnog

suda, broj: Us-8320/2004-6 od 17. rujna 2008., kojom je odbijena tužba podnositelja protiv rješenja I. županije, Upravnog odjela za lokalnu samoupravu i upravu KLASA: UP/ll-363-03/04-01/64, URBROJ: 2163/1-09/6-04-2 od 8. rujna 2004., kojim je odbijena žalba protiv rješenja Općine F., Jedinstvenog upravnog odjela KLASA: UP/l-944-09/03-01/23, URBROJ: 2168/08-01/02-04-8 od 23. ožujka 2004.

U postupku koji je prethodio ustavnosudskom prvostu-panjsko, upravno je tijelo rješenjem donesenim na temelju Odluke o komunalnom doprinosu Općine V. (Sl. nov., br. 3/96 i 4/97) podnositelju odredilo visinu komunalnog do-prinosa za izgradnju apartmanskog objekta u turističkom naselju P. V. na području općine F.

Navedeno rješenje potvrđeno je od strane drugostupanj-skog upravnog tijela.

Podnositelj je u podnesku od 9. studenoga 2009. - nakon zaprimanja presude Upravnog suda broj: Us-11533/2005-4 od 10. rujna 2009. - naveo da je Upravni sud u tom pred-metu koji je činjenično i pravno identičan predmetu (u kojem se osporava presuda Upravnog suda pred Ustavnim sudom), odlučio različito. Dakle, »(...) U toj presudi je Upravni sud usvojio tužbu i argumente podnositelja ustav-ne tužbe dok u presudi koja je predmet ove ustavne tužbe to nije učinio (...)«.

Ustavni je sud usporedio presudu Upravnog suda, broj: Us-11533/2005-4 od 10. rujna 2009. s predmetom podno-sitelja. Prema utvrđenju Ustavnog suda radi se o predmetu istovjetne činjenične i pravne prirode - plaćanje istom obve-zniku komunalnog doprinosa za izgradnju objekata u turi-stičkom naselju P.-V., na temelju istog pravnog posla - ugo-vora o osnivanju prava građenja od 20. siječnja 1999. (razlika je samo u tome što se pojedine odluke nadležnih upravnih tijela odnose na različite k.č. odnosno k.o.).

U identičnoj situaciji istih podnositelja, u istoj prav-noj stvari, Upravni sud donio je, ne navodeći bilo kakve razloge za to, dvije različite odluke, od kojih se u jednoj, podnositelju kao investitoru (koji je sudjelovao u troš-kovima izgradnje objekata i uređenja komunalne infra-strukture) ti troškovi ne priznaju i ne uračunavaju u iznos komunalnog doprinosa (pritom utvrđujući samo, bez obrazloženja svoje tvrdnje, da ne ispunjava pretpostavke propisane člankom 33. Zakona o komunalnom gospodar-stvu), dok se u drugoj odluci (novijeg datuma) ti troškovi priznaju i uračunavaju odnosno trebali bi se uračunavati u iznos komunalnog doprinosa.

Ustavni sud napominje da, prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava (zauzetom u Odluci broj: 48101/07 od 1. srpnja 2010. u predmetu Vusić protiv Republike Hrvatske), kontradiktorne odluke istog suda u sličnim pred-metima mogu dovesti do povrede načela pravne sigurnosti kao fundamentalnog aspekta vladavine prava. Taj sud tako-đer je istaknuo da kontradiktorne odluke istog suda u slič-nim predmetima mogu dovesti u pitanje javno povjerenje u sudstvo, a to povjerenje osnovna je komponenta države koja poštuje vladavinu prava.

Slijedom navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da je postu-panjem na opisani način osporenom presudom Upravnog

suda podnositelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98 - proč. tekst, 113/00, 124/00 - proč. tekst, 28/01, 41/01 - proč. tekst, 55/01 - ispr., 76/10 i 85/10 - proč. tekst

- u nastavku teksta: Ustav).Pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. sta-

vak 1. Ustava ne može se ostvariti ako nadležni sud zauzi-ma različita pravna stajališta u predmetima iste činjenične i pravne prirode.

informator broj 5951 • 19. 3. 2011.

Postupak u sporovima o uzdržavanju maloljetnog djeteta – nedopuštenost revizije

U sporu o uzdržavanju maloljetnog djeteta re-vizija nije dopuštena, osim revizije predviđene u slučaju iz članka 382. stavak 2. ZPP-a

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Rev 348/2009-2 OD 23. TRAVNJA 2009.

Protiv pravomoćne presude Županijskog suda ... od 10. listopada 2008., kojom je odlučeno o smanjenju iznosa uzdržavanja maloljetne djece tužitelja, tužitelj

je podnio reviziju.Revizija nije dopuštena.Odredbom članka 305. stavak 2. Obiteljskog zakona

(Nar. nov., br. 116/03, 17/04 i 136/04 - u nastavku teksta: OBZ) propisano je da protiv drugostupanjske odluke o uz-državanju maloljetnog djeteta revizija nije dopuštena.

S obzirom na to da je drugostupanjska odluka donesena nakon 1. listopada 2008., ovaj je sud ocijenio radi li se može-bitno o reviziji iz stavka 2. članak 382. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH i 123/08 - ispr. - u nastavku teksta: ZPP) i utvrdio da se ne radi o toj reviziji, jer u njoj nije naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se ta revizija može podnijeti.

Ocjenjujući zbog tih razloga da revizija nije dopuštena, valjalo ju je odbaciti (čl. 392. st. 1. ZPP-a).

Napomena: Odredbe članka 305. OBZ-a (Nar. nov., br. 116/03, 17/04 i 136/04) odgovaraju odredbama članka 305. OBZ-a (Nar. nov., br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07).


Naknada štete za tjelesnu ozljedu člana posade broda - opasna djelatnost

Brodar je odgovoran za štetu koju je pretrpio član posade broda obavljajući svoj posao na brodu, ako član posade broda dokaže postojanje štete i njezino potjecanje od opasne stvari ili opasne djelatnosti

ODLUKA VISOKOG TRGOVAČKOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Pž-1827/05 OD 22. SIJEČNJA 2009.

Predmet spora je naknada štete tužitelju nastale tijekom obavljanja redovitog posla u svojstvu trećeg časnika palube broda. Neosporno je da je tuženik bio tuži-

teljev poslodavac te da je tužitelj pretrpio ozljedu tijekom operacije priveza broda. (...)

Brod sam po sebi ne treba nužno predstavljati opa-snu stvar, a niti su djelatnosti koje se na brodu obavljaju same po sebi opasne. Za utvrđenje postojanja elemen-ta opasnosti, potrebno je ocijeniti sve okolnosti slučaja. Prvostupanjski je sud trebao provjeriti je li u konkretnom slučaju brod opasna stvar te može li se opisana djelatnost obavljanja priveza broda putem remorkera smatrati opa-snom djelatnošću. (...) Prvostupanjski je sud zaključio da je predmetna operacija priveza broda u konkretnom slu-čaju opasna djelatnost, a takav zaključak prihvaća i ovaj sud. Naime, tužitelj je nadgledao operaciju učvršćivanja remorkera na brod radi priveza, kad je došlo do puknuća konopa remorkera na krmenom prostoru broda i tužitelj

je ozlijeđen. Uzimajući u obzir broj sudionika navedene radne operacije i uvjete noćnog rada u luci, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o karakteru te djelatno-sti. Upravo zbog nužnosti međusobne komunikacije svih sudionika tog posla te potrebe za njihovom stručnošću i usklađenošću djelovanja, nema sumnje o postojanju po-većane opasnosti od te djelatnosti za okolinu.

Tuženik se pozivao i na utjecaj možebitne odgovorno-sti ostalih sudionika tog događaja, na tuženikovu odgovor-nost za naknadu štete članu posade broda. Ovaj sud pri-hvaća zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju tuženik ne može osloboditi obveze nadoknaditi štetu tužitelju. Naime, brod se koristio uobičajenom uslu-gom treće osobe radi priveza, a nije moguće sa sigurnošću zaključiti da je predmetna šteta nastala isključivo radnjom treće osobe (čl. 177. st. 2. ZOO-a).

Napomena: Odredbe članka 177. ZOO-a (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) odgova-raju odredbama članka 1067. ZOO-a (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08).


Prestanak radnog odnosa - usmeni otkaz

Da bi se otklonile štetne posljedice nezakonitog usmenog otkaza, takav otkaz treba pobijati tužbenim zahtjevom, jer tek pod pretpostavkom da se usmeni otkaz utvrdi nezakonitim radnik može zahtijevati prava iz radnog odnosa

ODLUKA ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU, BR. 1180/09-2 OD 12. SIJEČNJA 2010.

Predmet je spora zahtjev tužitelja da ga tuženi vrati na rad te mu isplati plaću uz činjenične tvrdnje da mu je radni odnos nezakonito prestao, a što je saznao iz te-

lefonskog razgovora s Fondom MIORH-a (5. lipnja 1997.), kad ga je tuženik odjavio s danom 1. srpnja 1997.

Odlučujući o navedenom tužbenom zahtjevu, prvostu-panjski je sud utvrdio:

- tužitelj je kod tuženika radio na radnom mjestu kono-bara od 1. ožujka 1996., a sve na temelju ugovora o radu zaključenog 1. ožujka 1996.

- tuženik kao poslodavac tužitelju je usmeno otkazao ugovor o radu 19. svibnja 1997.

- tužitelj je dopisom koji je poslan tuženiku 17. lipnja 1997., podnio zahtjev za zaštitu svojih prava polazeći od toga da je tek u telefonskom razgovoru s Fondom MIORH-a 6. lipnja 1997. saznao da mu je otkazan ugovor o radu.

Na temelju tako pravilno i potpuno utvrđenog činjenič-nog stanja utemeljeno je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, pravilno zaključujući da je tužitelju 19. svibnja 1997. dan usmeni otkaz ugovora o radu, a tužitelj nije pravodobno na tu povredu prava iz radnog odnosa re-agirao podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava, niti je tužbe-nim zahtjevom uopće pobijao takav usmeni otkaz, koji jest nezakonit, s obzirom na to da nije dan u pisanom obliku iz članka 111. Zakona o radu (Nar. nov., br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01 i 114/03 - u nastavku teksta: ZR), ali da bi tužitelj otklonio štetne posljedice takvog neza-konitog usmenog otkaza, trebao je pobijati takav nezakonit usmeni otkaz tužbenim zahtjevom, jer tek pod pretpostav-kom da se usmeni otkaz utvrdi nezakonitim, radnik može zahtijevati prava iz radnog odnosa, a to znači pravo na vra-ćanje na rad kao i isplatu plaće. Naime, sud ne može o ne-zakonitosti usmenog otkaza odlučivati kao o prethodnom pitanju, s obzirom na to da je riječ o konstitutivnoj sudskoj zaštiti, a ne, bez obzira na to što je riječ o nezakonitom ot-kazu o deklaratornoj sudskoj zaštiti.

S obzirom na to da tužbenim zahtjevom tužitelj uopće nije zahtijevao da se utvrdi nezakonitim usmeni otkaz ugo-vora o radu koji mu je dan 19. svibnja 1997., utemeljeno je odbijen zahtjev za vraćanje tužitelja na rad i radno mjesto konobara, kao i zahtjev za isplatom plaće.

Napomena: Odredbe članka 111. ZR-a (Nar. nov., br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01 i 114/03) odgovaraju odredbama članka 112. ZR-a (Nar. nov., br. 149/09).


�19. 3. 2011.br. �9�1


radno pravoUredila Hubertina Žalud, dipl. iur.

1. UvodNovi Ovršni zakon, koji je objavljen u

Nar. nov., br. 139/10 (u nastavku teksta: OZ) stupio je na snagu 18. prosinca 2010., ali njegov je prijelazni režim vrlo specifičan, pa gotovo da možemo reći da će se početi primjenjivati tek s 1. siječnja 2012. Do tada će u primjeni biti prijašnji Ovršni zakon1, koji je zbog nastojanja povećanja učinkovi-tosti ovršnog postupka više puta u značajni-joj mjeri mijenjan.

Prema OZ-u, pitanje vraćanja radnika na posao bit će uređeno kroz odredbe član-ka 247.-249., a do tada će to područje ure-đivati odredbe članka 237.-240. prijašnjeg Ovršnog zakona.

S obzirom na navedeno, u sklopu teme vraćanje radnika na posao mora biti govora i o prijašnjem i novom Ovršnom zakonu, s tim da će onaj dio koji je uređen OZ-om postati aktualan kad nove odredbe stupe na snagu, dakle od 1. siječnja 2012. Pritom je važno imati na umu da se svi prije započeti postupci dovršavaju prema zakonu po koje-mu su započeti.

2. Ovrha ovršnih odluka sudaPrema članku 21. OZ-a, ovršne će

isprave biti sljedeće:1. ovršna sudska odluka2. ovršna odluka arbitražnog suda3. ovršna odluka donesena u upravnom

postupku4 ovršna javnoovršiteljska odluka5. ovršna javnobilježnička odluka ili

isprava6. ovršna nagodba7. druga isprava koja je tim ili posebnim

zakonom određena kao ovršna isprava.Sve do 31. prosinca 2011., prilikom od-

govora na pitanje predstavlja li neka isprava ovršnu ispravu, trebat će se tumačiti sadržaj te odredbe prijašnjeg Ovršnog zakona, koja propisuje koje su isprave ovršne.

Od 1. siječnja 2012. razlika na području liste ovršnih isprava koje predstavljaju osno-vu za ovrhu bit će uglavnom na području nagodbi. Naime, prijašnji Ovršni zakon u kategoriji »nagodbi« posebno propisuje: a) ovršnu sudsku nagodbu, b) ovršnu nagodbu sklopljenu u upravnom postupku (pod pret-postavkom da glasi na ispunjenje novčane obveze) i c) nagodbu sklopljenu u postupku pred sudovima časti pri komorama u Repu-blici Hrvatskoj, a OZ spominje samo »ovrš-nu nagodbu«, dakle, bilo koju nagodbu koja ima svojstvo ovršnosti. Ovršne isprave na temelju kojih se u praksi traži vraćanje na posao u ovršnom postupku, u pravilu su ili pravomoćne i ovršne presude ili pravo-moćna i ovršna rješenja kojima su određene privremene mjere vraćanja na posao, s tim da od 1. prosinca 2003. postoji mogućnost i prisilnog ovršavanja nepravomoćne, ali ovršne presude. Riječ je ovrsi presude u od-nosu na koju je prvostupanjski sud odredio da žalba ne zadržava ovrhu2. Naime, iako je osnovno svojstvo redovitih pravnih lije-kova da imaju odgodno odnosno suspen-

zivno djelovanje, što znači da se odluke na koje se ti pravni lijekovi odnose ne mogu prisilno izvršiti (samo) prvostupanjski sud od 1. prosinca 2003. iz važnih razloga može odlučiti da žalba u radnim sporovima ne za-država ovrhu odluke (kako presude, tako i rješenja)3.

3. Isplata naknade plaće dospjele nakon pravomoćnosti presude do povratka na posaoVeć je bilo govora o jednoj od odredaba

prijašnjeg Ovršnog zakona koja je prije po-stojala, a sada više ne postoji. U nastavku će biti govora o jednoj od onih odredaba koje su postojale i prije, a u sličnom obliku po-stoje i danas. Riječ je o prijašnjoj odredbi članka 240. prijašnjeg Ovršnog zakona, a sadašnjoj odredbi članka 249. OZ-a, koja sada glasi:

»(1) Ovrhovoditelj koji je podnio prijed-log da bude vraćen na posao ili u službu može predložiti da ovršno tijelo donese rješenje ko-jim će odrediti da mu je ovršenik dužan ispla-titi na ime plaće mjesečne iznose dospjele od pravomoćnosti odluke pa dok ponovno ne bude vraćen na posao ili u službu, te provesti ovrhu radi naplate dosuđenih iznosa.

(2) Prijedlog za naknadu može se spojiti s prijedlogom za provedbu ovrhe, odnosno pri-jedlogom za ovrhu radi vraćanja na posao ili u službu, odnosno može biti podnesen naknadno do završetka ovršnoga postupka.

(3) Rješenjem kojim se prijedlog za na-knadu prihvaća ima učinak rješenja kojim se utvrđuje postojanje obveze ovršenika i učinak ovršnog naloga, odnosno rješenja o ovrsi. To rješenje može biti provedeno prije njegove pra-vomoćnosti.

(4) Ovršenik može predložiti da se rješenje iz stavka 3. ovoga članka stavi izvan snage, ako su se nakon njegovog donošenja izmijenile okolnosti na osnovi kojih je doneseno.

(5) Mjesečna naknada plaće određuje se u iznosu koji bi ovrhovoditelj ostvario da je bio na radu. Mjesečna naknada obuhvaća i plaća-nje poreza te drugih davanja po osnovi plaće, a provodi se sukladno odredbama članka 127. ovog Zakona.

(6) Ovrhovoditelj može svoje pravo na naknadu ostvarivati i u posebnom postupku pred nadležnim sudom.

(7) Ako je ovršno tijelo djelomice prihva-tio zahtjev za isplatu naknade, uputit će ovr-hovoditelja da ostatak ostvaruje u postupku pred nadležnim sudom.«4

Razlike između prijašnje i nove odredbe su te da će se prijedlog za donošenje rješenja

kojim će se odrediti isplata naknade plaće od pravomoćnosti odluke pa do povratka na posao ili u službu od 1. siječnja 2012. moći podnijeti ovršnom tijelu, odnosno i sudu i javnom ovršitelju, a ne samo sudu kao što je to sada, a umjesto da sud određuje ovrhu radi naplate tih dosuđenih iznosa, propisa-no je da će ovršno tijelo provoditi ovrhu radi naplate dosuđenih iznosa.

Naime, treba ukazati da će se, prema odredbi članka 33. OZ-a, postupak radi provedbe ovrhe pred javnim ovršiteljem pokretati prijedlogom za provedbu ovrhe, a postupak pred javnim bilježnikom od-nosno sudom pokretat će se prijedlogom za ovrhu, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Imajući na umu navedeno, logično je da se na opisani način izmijenio i sadržaj navedene odredbe, s obzirom na to da će se ovrha kad OZ bude u primjeni u pretež-nom djelu, odnosno dijelu koji to područje uređuje, u pravilu, provoditi putem javnih ovršitelja, a ne putem suda.

Zatim, razlika je da će se prijedlog moći spojiti i s prijedlogom za provedbu ovrhe i s prijedlogom za ovrhu radi vraćanja na posao ili u službu, a ne više samo s prijedlogom za ovrhu. Ta je izmjena također logična s ob-zirom na to da će radnik kao ovrhovoditelj moći tražiti od javnog ovršitelja provedbu ovrhe, a ne samo ovrhu od suda koja će za-pravo postati iznimka.

Naime, prema odredbi članka 35. OZ-a, prijedlog za provedbu ovrhe podnosit će se javnom ovršitelju u pisanom ili usmenom obliku, a prema odredbi članka 39. javni ovršitelj odlučivat će o prijedlogu za pro-vedbu ovrhe i provoditi ovrhu radi ostva-renja ovrhovoditeljeve tražbine utemeljene na ovršnoj ispravi, osim ako zakonom nije izričito određeno da je za određivanje, od-nosno provedbu ovrhe nadležan sud. Za ovrhu vraćanjem na posao ili u službu za-konom nije ništa posebno propisano, pa će i provođenje ovrhe vraćanjem na posao,

Vraćanje radnika na posao prema novom Ovršnom zakonu 1.dio

mr. sc. IRIS GOVIĆ, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

Novi Ovršni zakon, koji je objavljen u Narodnim novinama, broj 139/10, stupio je na snagu 18. prosinca 2010., ali njegov je prijelazni režim vrlo specifičan i u potpunosti će se početi primjenjivati tek s 1. siječnja 2012. Do tada će u primjeni biti i prijašnji Ovršni zakon (Nar. nov., br. 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08). Tako će do stupanja na snagu odredaba članka 247.-249. novog Ovršnog zakona pitanje vraćanja radnika na posao biti uređeno odredbama članka 237.-240. prijašnjeg Ovršnog zakona. Slijedom toga, autorica u prvom dijelu članka piše o vraćanju radnika na posao na temelju ovršne odluke suda prema prijašnjem i novom Ovršnom zakonu, odnosno prijelaznom razdoblju, isplati naknade plaće do povratka na posao i nadležnosti za postupak ovrhe. U drugom dijelu članka, koji ćemo objaviti u sljedećem broju lista, autorica će pisati o rokovima za tražanje vraćanja radnika na posao, sadržaju prijedloga za ovrhu na temelju sudske odluke i načinu provedbe ovrhe.

1 Nar. nov., br. 57/96, 29/99, 42,00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08.

2 Članak 437. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 - čl. 50. Zakona o arbitraži, 117/03, 88/05 - v. čl. 129. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH i 123/08 - ispr. - u nastavku teksta: ZPP).

3 Članak 437. st. 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud tu mo-gućnost koja se odnosi na sve sporove u tijeku neovi-sno o tome kad je tužba podnesena koristi kada pro-cjeni da je to potrebno za zaštitu pravnog položaja neke od stranaka. On to može učiniti i po službenoj dužnosti i u povodu prijedloga stranke s obzirom na to da izričito nije određeno da takvom postupanju suda mora prethoditi inicijativa stranke. O oduzi-manju žalbi njezinog svojstva suspenzivnosti sud bi trebao odlučiti izrekom odluke te bi takvu odluku trebao obrazložiti.

4 Odredba čl. 240. prijašnjeg Ovršnog zakona glasila je:

»(1) Ovrhovoditelj koji je podnio prijedlog da bude vraćen na rad, odnosno u službu može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je ovrše-nik dužan isplatiti na ime plaće mjesečne iznose do-spjele od pravomoćnosti odluke pa dok ponovno ne bude vraćen na posao, te odrediti ovrhu radi naplate dosuđenih iznosa.

(2) Prijedlog za naknadu može se spojiti s prijedlo-gom za ovrhu radi vraćanja na rad ili može biti pod-nesen naknadno do završetka ovršnoga postupka.

(3) Rješenjem kojim se prijedlog za naknadu prihva-ća ima učinak rješenja kojim se utvrđuje postojanje obveze ovršenika i učinak rješenja o ovrsi. To rješenje može biti provedeno prije njegove pravomoćnosti.

(4) Ovršenik može predložiti da se rješenje iz stavka 3. ovoga članka stavi izvan snage, ako su se nakon njegova donošenja izmijenile okolnosti na osnovi kojih je doneseno.

(5) Mjesečna naknada plaće određuje se u iznosu koji bi ovrhovoditelj ostvario da je bio na radu. Mjesečna naknada obuhvaća i plaćanje poreza te drugih da-vanja po osnovi plaće.

(6) Ovrhovoditelj može svoje pravo na naknadu ostvarivati i u posebnom postupku pred nadležnim sudom.

(7) Ako je sud djelomice prihvatio zahtjev za isplatu naknade, uputit će ovrhovoditelja da ostatak ostva-ruje u postupku pred nadležnim sudom.«

� 19. 3. 2011.br. �9�1radno pravo


odnosno u službu biti u nadležnosti javnih ovršitelja.

Sljedeća razlika između odredbe članka 240. prijašnjeg Ovršnog zakona i odredbe članka 249. OZ-a jest ta da sada rješenje kojim se prijedlog za naknadu prihvaća ima učinak rješenja kojim se utvrđuje po-stojanje obveze ovršenika i rješenja o ovrsi, a ubuduće će imati i učinak ovršnog naloga, sukladno uvođenju prava i dužnosti javnih ovršitelja da izdaju ovršne naloge na teme-lju ovršnih isprava u postupku provedbe ovrhe.

Dodatak u stavku 5. navedenog članka je da se isplata mjesečne naknade plaće pro-vodi sukladno odredbama članka 127. OZ-a. Ta odredba uređuje pitanje provedbe ovr-he radi naplate novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, koja je utvrđena u bruto iznosu i koja dopunjuje i mijenja odredbu članka 433.a. ZPP-a. Odredba članka 127. OZ-a inače je stupila na snagu 18. prosinca 2010. Međutim, dok sama odredba članka 249. OZ-a ne stupi na snagu, a to će biti 1. siječnja 2012., do tada se niti odredba član-ka 127. OZ-a ne će primjenjivati u smislu odredbe članka 249.

Neovisno o tome treba ukazati da pre-ma odredbi članka 127. OZ-a, koja je, da-kle, već na pravnoj snazi i primjenjuje se u odnosu na postupke ovrhe pokrenute na-kon stupanja na snagu OZ-a (18. prosinca 2010.), kad predlaže provedbu ovrhe radi naplate novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu, ovrhovoditelj je ovlašten na temelju ovrš-ne presude, odnosno na temelju izvješća obračuna dospjele, a neisplaćene plaće kao ovršne isprave, tražiti ovrhu radi naplate ukupno dosuđenog, odnosno utvrđenog iznosa.

U tom slučaju, nakon što naplaćena sredstva u cijelosti ili djelomično budu pre-nesena na poseban račun javnog ovršitelja odnosno suda, ovršno tijelo koje provodi ovrhu o tome će obavijestiti nadležnu Po-reznu upravu i od nje zatražiti da obračuna porez, prirez i doprinose, uključujući i do-prinos za individualnu kapitaliziranu šted-nju iz naplaćenog iznosa. Porezna uprava obavlja obračun u skladu s važećim propi-sima koji uređuju obračunavanje i plaćanje doprinosa iz plaće i poreza na dohodak uz naznaku propisanih računa na koje će se uplatiti doprinosi, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju, porez i prirez. Taj obračun nema značenje uprav-nog akta i protiv njega nisu dopušteni prav-ni lijekovi, a na temelju njega, nakon što strankama omogući da se o njemu izjasne, ovršno će tijelo bez odgode donijeti rješenje o namirenju u kojem će odrediti dio napla-ćenog iznosa koji će se isplatiti ovrhovodi-telju, dio koji će se isplatiti Poreznoj upravi te dio koji će se uplatiti na račun na koji se uplaćuje doprinos za individualnu kapitali-ziranu štednju.

Konačno, razlika između uspoređiva-nih odredaba je i ta da ovršno tijelo, a ne samo sud, upućuje ovrhovoditelja da osta-tak ostvaruje u postupku pred nadležnim sudom ako je samo djelomično prihvaćen zahtjev za isplatu naknade plaće za razdo-blje od pravomoćnosti odluke do vraćanja na posao odnosno u službu.

S obzirom na opisane razlike, nakon stupanja na snagu odredaba OZ-a koje uređuju pitanje ovrhe vraćanja na posao i

dalje će biti aktualno stajalište zauzeto u sudskoj praksi da ovrhovoditelj zahtjeva za naknadu plaće prema odredbi članka 240. prijašnjeg OZ-a (a kasnije će to biti prema odredbi čl. 249. OZ-a) koji je pod-nio prijedlog da bude vraćen na posao, ne mora imati ovršnu ispravu za isplatu na-knade plaće, već na temelju zakona može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je poslodavac dužan isplatiti na ime plaće mjesečne iznose od pravomoćnosti odluke pa dok ponovno ne bude vraćen na posao. Ta naknada u biti predstavlja akontaciju naknade plaće koju bi ovrhovoditelj ostvario da je bio na radu, čija se visina određuje na temelju prijedloga ovrhovoditelja i podataka ovr-šenika5. Zatim, aktualno će biti i stajalište da »ovrhovoditelj ne gubi pravo na isplatu plaće određene pravomoćnom presudom i nije otpala materijalno-pravna pretpostavka za dosudu plaće, niti se radi o razlozima pred-viđenim odredbom članka 46. stavak 2. OZ-a6. Suprotno prigovoru to nije ‘nesamostalni i akcesorni dio plaće’ iz članka 240. OZ-a, već naknada plaće koju je ovrhovoditelj-radnik ostvario zbog nezakonitog otkaza u smislu odredbe članka 102. stavak 3. Zakona o radu (Nar. nov., br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03 i 30/04)7. Međutim, osnovanost zahtjeva ovrhovoditelja za ispla-tu mjesečne plaće ovisi o okolnosti je li s uspje-hom pokušao nastaviti s radom ili ne. Kako je ovrhovoditelj propustio navedeni preklu-zivni rok iz članka 238. OZ-a, zbog čega je odbačen prijedlog za vraćanje na rad, nema pravo na zatraženu naknadu plaće. Pritom nije povrijeđen zakon na njegovu štetu kad je njegov prijedlog odbačen umjesto odbijen.«8

4. Nadležnost za ovrhu vraćanjem na posao na temelju presude

4.1. Do stupanja na snagu OZ-aZa određivanje ovrhe vraćanjem na po-

sao do stupanja na snagu odredaba OZ-a (1. siječnja 2012.) koje uređuju to područje, stvarno su nadležni općinski sudovi, osim ako rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi.

Trgovački su sudovi stvarno nadležni:1. određivati ovrhu na temelju odlu-

ka donesenih i nagodaba sklopljenih u postupku u kojemu su oni sudili u prvom stupnju;

2. određivati ovrhu na temelju domaćih i stranih arbitražnih pravorijeka donesenih u sporovima iz njihove stvarne nadležnosti u parničnom postupku;

3. određivati ovrhu na temelju pravo-moćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na tražbini po računu kod banke ili na stalnom novčanom primanju, odnosno općenito određena na imovini ovršenika, na predmetu ovrhe na kojem se na temelju takvog rješenja ne može traži-ti izvansudska ovrha, pod uvjetom da je to spor iz njihove stvarne nadležnosti u par-ničnom postupku;

4. određivati ovrhu na temelju zadužni-

ca i bjanko zadužnica radi naplate tražbina u odnosima između trgovaca.

Sudovi nadležni određivati ovrhu ovla-šteni su postupati i u povodu pravnih lijeko-va podnesenih protiv rješenja o ovrsi te dru-gih odluka koje su donijeli u povodu prijed-loga za ovrhu. Oni su ovlašteni odlučivati i o drugim pitanjima tijekom postupka prije nego što je sud nadležan za provedbu ovrhe započeo s provedbom ovrhe.

Za provedbu ovrhe stvarno je nadležan sud iste vrste kao i sud koji je nadležan od-lučivati o ovršnom prijedlogu, ako zakonom nije drukčije određeno.

Za vraćanje na posao odnosno službu mjesno je nadležan sud na čijem se područ-ju nalazi sjedište poslodavca.

4.2. Prema novom OZ-uPrema OZ-u, općinski sudovi stvar-

no će biti nadležni određivati i provoditi ovrhu te odlučivati o drugim pitanjima ti-jekom postupka sukladno OZ-u, osim ako određivanje i provedba ovrhe te odlučivanje o drugim pitanjima tijekom postupka ne bude u nadležnosti drugih sudova, odnosno ovršnih tijela (čl. 42. OZ-a).

S druge strane, javni ovršitelj će odlu-čivati o prijedlogu za provedbu ovrhe i pro-vodit će ovrhu radi ostvarenja ovrhovodite-ljeve tražbine utemeljene na ovršnoj ispravi, osim ako zakonom ne bude izričito određe-no da je za određivanje, odnosno provedbu ovrhe nadležan sud (čl. 39. OZ-a).

Za provedbu ovrhe mjesno će biti nad-ležan javni ovršitelj čije je sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave prema općemjesnoj nadležnosti za ovršenika, su-kladno pravilima parničnog postupka o op-ćemjesnoj nadležnosti, osim ako posebnim zakonom ne bude drukčije određeno.

Ako jednim prijedlogom za provedbu ovrhe bude zatražena ovrha protiv više ovr-šenika, a za njih ne bude postojala mjesna nadležnost istog javnog ovršitelja, nadležan će biti javni ovršitelj koji je mjesno nadležan za jednog od ovršenika.

Prema izričitoj odredbi OZ-a, sudovi od 1. siječnja 2012. određuju i provode ovrhu na temelju odluke stranoga suda, domaćeg ili stranog arbitražnog pravorije-ka ili kada je zakonom propisano da ovrhu određuje i provodi ili samo određuje sud (čl. 41. OZ-a).

Dakle, provedba ovrhe vraćanjem na posao, odnosno u službu ponajprije je dana u nadležnost javnih ovršitelja, osim:

a) ako je riječ o ovrsi na temelju odluke stranoga suda;

b) ako je riječ o ovrsi na temelju odluke (domaćeg ili stranog arbitražnog) pravorije-ka, kad je nadležan sud ili

c) kada je izričito zakonom propisano da ovrhu određuje i provodi ili samo odre-đuje sud.

Trgovački sudovi također će zadržati stvarnu nadležnost u određenim postupci-ma. To su:

- određivanje i provođenje ovrhe na te-melju stranih sudskih odluka te domaćih i stranih arbitražnih pravorijeka donesenih u sporovima iz njihove stvarne nadležnosti u parničnom postupku;

- postupanje u povodu žalbe protiv ovrš-nog naloga donesenog na temelju ovršnih isprava koje su donijeli te zadužnica i bjan-ko zadužnica u postupku između stranaka za koje bi u slučaju spora bili stvarno nad-ležni u parničnom postupku.

Trgovački sudovi, jednako kao i općin-ski, nadležni određivati i provoditi ovrhu bit će ovlašteni postupati i u povodu pravnih lijekova podnesenih protiv rješenja o ovrsi

te drugih odluka koje su donijeli u povodu prijedloga za ovrhu.

Sudovi će biti nadležni odlučivati i o pravnim lijekovima izjavljenim protiv odlu-ka koje su donijeli javni ovršitelji i javni bi-lježnici, kao i odlučivati o podnescima koji-ma stranke traže da se otklone nepravilnost pri provedbi ovrhe, dok će se na nadležnost drugostupanjskih sudova na odgovarajući način primjenjivati pravila parničnog po-stupka (čl. 42. OZ-a).

U odnosu na mjesnu nadležnost treba istaknuti da ako OZ-om ili drugim zako-nom ne bude drukčije određeno, za određi-vanje ili provedbu ovrhe bit će nadležan sud koji je općemjesno nadležan za ovršenika, sukladno pravilima parničnog postupka o općemjesnoj nadležnosti. Dakle, ovdje je ostavljeno dosta prostora da se zaključi da pri ovrsi vraćanjem na posao ne postoji mo-gućnost izbora mjesne nadležnosti, kako to inače postoji pri pokretanju radnih sporova. Naime, u radnim sporovima osim suda op-ćemjesne nadležnosti za tuženika, mjesno je nadležan i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos9. Riječ je elektivnoj ili izberivoj (mjesnoj) nadležnosti, a pri ovrsi vraćanjem na po-sao propisana je općemjesna nadležnost, dakle (samo) nadležnost prema sjedištu ili prebivalištu tuženika. Ako jednim prijedlo-gom za ovrhu bude zatražena ovrha protiv više ovršenika, a za njih ne bude postojala mjesna nadležnost istog suda, nadležan će biti sud koji je mjesno nadležan za jednog od ovršenika, dok će za odlučivanje o dru-gim pitanjima tijekom postupka mjesno biti nadležan sud prema sjedištu javnog ovršitelja, odnosno javnog bilježnika (čl. 43. OZ-a).

Iz navedenih odredaba OZ-a proizla-zi da će najveći dio provedbe ovrhe biti u nadležnosti javnih ovršitelja. Zbog toga je važno ukazati na to da ako prijedlog za provedbu ovrhe na temelju ovršne isprave bude podnesen javnom bilježniku ili sudu, a trebalo ga je podnijeti javnom ovršitelju, tada će sud prijedlog bez odgode odbaciti. Na isti će način sud postupiti ako prijedlog bude podnesen mjesno nenadležnom jav-nom ovršitelju. Ocjeni li javni ovršitelj da je prijedlog za provedbu ovrhe dopušten i osnovan, donijet će ovršni nalog i dostavi-ti ga strankama, a u protivnom će predmet proslijediti nadležnom sudu radi donošenja odluke. Ako prijedlog za provedbu ovrhe ne bude sadržavao sve propisane podatke (osim ako nije riječ o OIB-u ovršenika koji i sam javni ovršitelj može pribaviti), javni ovršitelj ne će poduzimati daljnje radnje. Kada javni ovršitelj proslijedi spis sudu, ako sud utvrdi da je prijedlog za provedbu ovrhe dopušten i osnovan, sud će zaključ-kom naložiti javnom ovršitelju da donese ovršni nalog. Ako utvrdi da prijedlog za provedbu ovrhe nije dopušten ili osnovan, sud će ga rješenjem odbaciti, odnosno od-biti. Rok za donošenje tih odluka suda je trideset dana, računajući od dana kada je sud zaprimio spis.

Ovršni nalog donosit će i otprema-ti strankama javni ovršitelj, odnosno on će spis prosljeđivati sudu ako za to budu ispunjene pretpostavke, i to najkasnije u roku osam dana, računajući od dana za-primanja prijedloga, odnosno od dana zaprimanja sudskog zaključka da done-se ovršni nalog. No, svi ti rokovi bit će instruktivne prirode i nepridržavanje tih rokova ne će samo po sebi dovoditi do ne-zakonitosti odluka.

5 Odluka Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž 19/00 od 13. siječnja 2000.

6 U ovoj se presudi misli na prijašnji Ovršni zakon.7 Odredba čl. 102. st. 3. priješnjeg Zakona o radu od-

govara odredbi čl. 96. st. 3. važećeg Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09).

8 Odluka Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gžovr 1313/03 od 20. srpnja 2004.

Vraćanje radnika na posao prema novom Ovršnom zakonu

9 Članak 65. ZPP-a.

�19. 3. 2011.br. 5951


1. UvodZPP je uveo niz novina u platnom

prometu o čemu smo opširnije pisali4 u li-stu Informator, pa je tako jedna od novina, prema ZPP-u, između ostalog i eksterna-lizacija. Što je eksternalizacija, na što i na koga se odnosi i primjenjuje, govorimo u nastavku ovog članka.

2. Definicija pojma eksternalizacijeZPP uređuje platni promet, i to platne

usluge, pružatelje platnih usluga, obveze informiranja korisnika platnih usluga o uvjetima za pružanje usluga i pruženim platnim uslugama te druga prava i obveze u vezi s pružanjem i korištenjem platnih usluga, transakcijske račune i izvršenje platnih transakcija između kreditnih in-stitucija, osnivanje, rad i nadzor nad in-stitucijama za platni promet te osnivanje, rad i nadzor nad platnim sustavima.

Člankom 2. ZPP-a definirani su poj-movi koji u smislu primjene ZPP-a imaju određeno značenje, pa tako, između osta-log, i eksternalizaciju. Naime, eksternali-zacija jest ugovorno povjeravanje trećima obavljanje pojedinih aktivnosti institucije za platni promet ili operativnih aktivnosti upravitelja platnog sustava koje bi inače oni sami obavljali, prema članku 2. stavak 1. točka 26. ZPP-a.

Vidimo, dakle, da je u platni promet uvedena eksternalizacija kao jedna od mogućnosti obavljanja usluga izvan insti-tucija za platni promet.

Dakle, sama eksternalizacija kao aktiv-nost jest novina što se tiče ZPP-a. Među-tim, ona nije kao pojam posebno egzistirala u Zakonu o platnom prometu u zemlji.

Ali ona kao aktivnost, odnosno usluga, egzistira, definirana je i predviđena nekim

drugim propisima i to još od 2008., oso-bito Zakonom o kreditnim institucijama.

Tako prema članku 164. Zakona o kreditnim institucijama5 eksternalizacija je ugovorno povjeravanje obavljanja ak-tivnosti kreditne institucije pružateljima usluga koje bi inače kreditna institucija sama obavljala. Pružatelj usluga može biti: članica grupe kreditnih institucija ili bilo koja pravna ili fizička osoba koja je prema propisima države u kojoj je osno-vana, ovlaštena za obavljanje djelatnosti koje su predmet eksternalizacije.

Na te odredbe Zakona o kreditnim in-stitucijama nadovezuje se članak 5. ZPP-a kojim je uređeno tko može biti pružatelj platnih usluga u Republici Hrvatskoj (u nastavku teksta: RH). Prema tom članku, platne usluge u RH mogu obavljati: kre-ditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, institucija za elektronički no-vac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, institucija za platni promet sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, Hrvatska narodna banka kad ne djeluje u svojstvu monetar-ne vlasti ili druge javne vlasti, Republika Hrvatska i jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave kad ne djeluju u svojstvu javne vlasti, kreditna institucija sa sjedištem u državi članici, institucija za elektronički novac sa sjedištem u državi članici, institucija za platni promet sa sjedi-štem u državi članici, podružnica kreditne institucije iz treće države sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, podružnica instituci-je za elektronički novac iz treće države sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, Europska središnja banka kad ne djeluje u svojstvu monetarne vlasti ili druge javne vlasti.

3. Provedba eksternalizacijeU uvodu ovog članka spomenuli smo

kad je ZPP stupio na snagu kao zakonski propis. Za podrobnu provedbu aktivnosti platnog prometa, prema ZPP-u, potreb-no je u međuvremenu donijeti provedbe-ne propise. Tako je člankom 157. ZPP-a propisano da će Hrvatska narodna banka (u nastavku teksta: HNB) donijeti u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ZPP-a podzakonske akte koje je obvezat-na donijeti na temelju ZPP-a. Valja oče-kivati da će HNB temeljem ZPP-a doni-jeti podzakonski propis koji se odnosi i na

eksternalizaciju kao jednu od aktivnosti predviđenih ZPP-om.

Mišljenja smo da, što se tiče ekster-nalizacije koji se u ZPP-u navodi kao aktivnost nije potrebno posebno dono-siti podzakonski propis temeljem ZPP-a kad on već postoji u okviru važeće za-konske regulative.

Vezano uz to, članak 166. Zakona o kreditnim institucijama, i to pod naslo-vom: »Propisi Hrvatske narodne banke u vezi s eksternalizacijom«, kaže da će HNB propisati: pojam materijalno značajnih aktivnosti, iscrpne uvjete za eksternaliza-ciju i sadržaj dokumentacije uz obavijest iz članka 165. stavak 4. Zakona o kredit-nim insitucijama6.

Temeljem takvih odredaba već je donesen, odnosno postoji podzakonski propis kojim se pobliže propisuje ekster-nalizacija, a to je Odluka o eksternaliza-ciji (Nar. nov., br. 1/09, 75/09 i 2/10 – u nastavku teksta: Odluka). Predmetnom Odlukom se, naime, pobliže propisu-ju uvjeti za eksternalizaciju, pravila za upravljanje rizicima koji su povezani s eksternalizacijom, obuhvat internih akata u vezi s eksternalizacijom, zahtjevi u svezi s pristupom podacima i dokumentaciji te obavljanjem izravnog nadzora od HNB-a, minimalni sadržaj ugovora s pružateljima usluga te sadržaj dokumentacije za po-trebe procjene HNB-a. Odredbe Odluke primjenjuju se na kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje su od HNB-a dobile odobrenje za rad i po-družnice kreditnih institucija iz trećih dr-žava koje su od HNB-a dobile odobrenje za pružanje usluga.

Iako su pojmovi glede eksternalizacije već prije definirani Zakonom o kreditnim institucijama, a vidjeli smo i ZPP-om, zbog preciznosti i jasnoće u provedbi ek-sternalizacije, Odluka posebno definira te pojmove, pa nije naodmet da ih opširnije istaknemo u nastavku.

4. Što je eksternalizacija, a što nije eksternalizacijaPrema Odluci, eksternalizacija je ugo-

vorno povjeravanje obavljanja aktivnosti kreditne institucije pružateljima usluga, koje bi kreditna institucija inače obavljala sama. Aktivnosti koje bi kreditna insti-tucija inače obavljala sama jesu aktivno-sti koje kreditnoj instituciji omogućuju obavljanje djelatnosti pružanja bankov-nih i/ili financijskih usluga, uključujući i aktivnosti kojima se podržava obavljanje djelatnosti (primjerice, korištenje infor-macijske tehnologije, upravljanje rizici-ma, sustav unutarnjih kontrola, kontrol-ne funkcije). Pružatelj usluga može biti: članica grupe kreditnih institucija ili bilo koja pravna ili fizička osoba koja je prema propisima države u kojoj je osnovana, od-nosno u kojoj ima sjedište ili prebivalište, ovlaštena za obavljanje djelatnosti koje su predmet eksternalizacije.

Međutim što nije eksternalizaci-ja, istaknuto je u stavku 3. članak 2. Odluke. Naime, sklapanje ugovora o nabavi robe, radova i standardiziranih usluga ne smatra se eksternalizaci-jom. Standardizirane usluge u smislu

Odluke su, primjerice, usluge vezane uz korištenje telekomunikacijske infra-strukture, usluge oglašavanja, usluge či-šćenja, usluge ispitivanja tržišta i slično.

5. Uvjeti za eksternalizacijuDa bi kreditna institucija, prema

Odluci, mogla i smjela eksternalizirati aktivnosti, propisani su uvjeti, odnosno neki temeljni uvjeti. Tako, prema član-ku 3. Odluke, kreditna institucija smije eksternalizirati aktivnosti koje kreditnoj instituciji omogućuju obavljanje djelat-nosti pružanja bankovnih i/ili financij-skih usluga, uključujući i aktivnosti ko-jima se podržava obavljanje djelatnosti, uz uvjet da eksternalizacija ne narušava: obavljanje redovitog poslovanja kreditne institucije, djelotvorno upravljanje rizici-ma kreditne institucije, sustav unutarnjih kontrola kreditne institucije i mogućnost obavljanja supervizije od HNB-a.

Dakle, dopuštena je eksternalizaci-ja, uz uvjet da nisu narušene temeljene aktivnosti kreditne institucije, a to su: redovito poslovanje kreditne institucije, upravljanje rizicima, kontrola kreditne institucije i supervizija HNB-a.

Odgovornost kreditne instituci-je prema trećima ni u kojem se slučaju ne smije prenijeti na pružatelje usluga. Kreditna institucija ne smije u cijelosti eksternalizirati kontrolne funkcije, defi-nirane u skladu sa Zakonom o kreditnim institucijama. Iznimno, kreditna institu-cija smije eksternalizirati funkciju unu-tarnje revizije uz uvjete i prema odredba-ma propisanima člankom 183. Zakona o kreditnim institucijama, što je i navede-no u članku 4. Odluke.

6. Utjecaj eksternalizacije na kreditnu institucijuOdluka je u svojim odredbama propi-

sala što sve sama kreditna insitucija mora sama procijeniti prije nego što donese odluku o eksternalizaciji određenih ak-tivnosti. Dakle, prema članku 5., kreditna institucija dužna je prije donošenja od-luke o eksternalizaciji procijeniti utjecaj eksternalizacije, među ostalim, na: finan-cijske rezultate, kontinuitet poslovanja i reputaciju kreditne institucije, troškove, solventnost, likvidnost i kapital kreditne institucije, profil rizičnosti kreditne insti-tucije, kvalitetu pružanja usluga klijentima, stupanj poteškoća i vremena potrebnog za odabir alternativnog pružatelja usluge ili vraćanje obavljanja tih aktivnosti u kre-ditnu instituciju ako je potrebno.

Kreditna institucija dužna je prije do-nošenja odluke o eksternalizaciji utvrdi-ti omogućuju li propisi države, odnosno država u kojima pružatelj usluga posluje, HNB-u da, u svrhu postizanja ciljeva su-pervizije, obavi izravni nadzor dijela po-slovanja pružatelja usluga koji ima veze ili se može dovesti u vezu s eksternalizacijom, kao i izravni nadzor obavljanja aktivnosti koje su predmet ugovora. Sve te stavke, pobrojene u članku 4. stavak 1., smatraju se materijalno značajne aktivnosti.

7. Materijalno značajne aktivnostiOd kolike su važnosti za kreditnu

instituciju te materijalno značajne aktiv-nosti, definirano je člankom 6. Odluke.

financijeUredio Dražen Kozulić, dipl. oec.

Eksternalizacijamr. sc. MIROSLAV GREGUREK, Zagreb

Zakon o platnom prometu (Nar. nov., br. 133/09 – u nastavku teksta: ZPP) stupio je na snagu 1. siječnja 2011., a prestao je važiti Zakon o platnom prometu u zemlji1, odgovarajući članci Zakona o deviznom poslovanju2 te podzakonski propisi doneseni na temelju tih zakona. ZPP-om su prenesene odredbe određenih Direktiva EZ-a,3 čime se ispunjava obveza Republike Hrvatske usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije. ZPP je u platni promet unio niz novina između kojih je i eksternalizacija, ali na znatno široj osnovi glede platnog prometa jer, osim domaćih pružatelja usluga, omogućuje pod određenim zakonskim uvjetima i stranim osobama da obavljaju te poslove na teritoriju Republike Hrvatske. O svemu tome autor piše opširnije u nastavku.

jedna od mogućnosti obavljanja usluga izvan institucija za platni promet

1 Nar.nov.,br.117/01.2 Nar.nov.,br.96/03,140/5,132/06,150/08-Uredba,

92/09-Uredba,133/09-Uredba,153/09-Uredbai145/10.

3 Direktiva2007/64/EZouslugamaplatnogprometana unutrašnjem tržištu, kojom se mijenjaju i dopu-njuju direktive 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i2006/48/EZ,tekojomseukidaDirektiva97/5/EZ(Sl.listEuropskeunijeL319od5.prosinca2007).

4 M.Gregurek:NoviZakonoplatnomprometuulistuInformatorbr.5929-5931od1.5.i8.1.2011. 5 Nar.nov.,br.117/08,74/09i153/09.

6 Ako kreditna institucija namjerava eksternaliziratimaterijalnoznačajneaktivnostidužnajeuprimjere-nomroku,anajkasnije90danaprijesklapanjaugo-voraspružateljemusluga,otomeobavijestitiHNBidostavitipropisanudokumentaciju.

� 19. 3. 2011.br. 5951

Materijalno značajne aktivnosti su one aktivnosti za koje se na temelju procjene iz članka 5. stavak 1. Odluke utvrdi: da su od takve važnosti da bi nedostaci ili propusti u vezi s obavljanjem tih aktiv-nosti mogli značajno utjecati na sposob-nost kreditne institucije da ispuni obve-ze propisane postojećim propisima i/ili nastavi poslovati ili da imaju značajan učinak na upravljanje rizicima kreditne institucije. Pod materijalno značajnim aktivnostima smatra se i upravljanje ri-zicima povezanim s aktivnostima koje je kreditna institucija procijenila kao ma-terijalno značajne u smislu stavka 1. čla-nak 6. Odluke. Sve aktivnosti vezane uz obavljanje poslova kontrolnih funkcija, definiranih u skladu sa Zakonom o kre-ditnim institucijama i propisa donesenih na temelju tog Zakona, smatraju se ma-terijalno značajnim aktivnostima.

8. Kriteriji i postupci vezani uz eksternalizacijuDa bi kreditna institucija uopće mo-

gla provesti eksternalizaciju, u obvezi je propisati postupke vezane uz eksterna-lizaciju i to svojim internim aktima, tj. propisima. Tako, prema članku 8. stavak 2. Odluke, interne akte čini jedan ili više dokumenata koji minimalno moraju sa-državati kriterije i postupke vezane uz: 1. proces donošenja odluke o eksternali-zaciji; 2. procjenu rizika povezanih s ek-sternalizacijom; 3. dubinsku analizu pru-žatelja usluga; 4. odabir pružatelja usluga; 5. proces sklapanja ugovora s pružatelji-ma usluga (pregovaranje, definiranje sa-držaja ugovora, odobravanje i sklapanje ugovora); 6. upravljanje ugovornim od-nosima s pružateljima usluga; 7. nadzi-ranje obavljanja aktivnosti koje su pred-met ugovora i 8. praćenje i izvještavanje uprave kreditne institucije o izloženosti rizicima povezanim s eksternalizacijom. Kreditna institucija dužna je za svaku po-jedinu eksternalizaciju definirati: uloge i odgovornosti organizacijskih jedinica ili osoba zaduženih za nadzor i upravlja-nje eksternalizacijom, koji moraju imati odgovarajuću razinu znanja i iskustva te izlaznu strategiju kreditne institucije u slučaju prijevremenog prestanka ugo-vornog odnosa i/ili nemogućnosti ispu-njenja ugovornih obveza. Iz navedenog se vidi koliko, u stvari, eksternalizacija može biti rizična za kreditnu instituciju, odnosno koliko se postupaka traži da se dođe do vrlo solidnih trećih osoba koje bi eskterno obavljale aktivnosti umjesto kreditnih institucija.

9. Ugovorni odnos kreditne institucije i pružatelja uslugaOdnos između kreditne institucije i

treće osobe kao pružatelja usluga, koje mu je kreditna institucija povjerila postup-kom eksternalizacije, definira se ugovo-rom. Odluka je u svojim odredbama pro-pisala minimum sadržaja koji taj ugovor mora sadržavati.

Tako, prema članku 12. Odluke, ugo-vor s pružateljem usluga mora biti u pi-sanom obliku, mora jasno definirati sve relevantne pojmove, uvjete, prava i obveze te odgovornosti ugovornih strana te sadr-žavati najmanje:

1. podroban opis aktivnosti koje su predmet ugovora;

2. mjesto, vrijeme i način ispunjenja ugovornih obveza;

3. zahtjeve kreditne institucije veza-ne uz razinu usluga i kvalitetu obavljanja usluga;

4. način nadziranja obavljanja aktivno-sti koje su predmet ugovora;

5. vrste izvještaja koje će kreditna in-stitucija dobivati od pružatelja usluga i dinamiku njihova dostavljanja;

6. obvezu čuvanja bankovne i poslov-ne tajne te obvezu čuvanja i način zaštite povjerljivih podataka;

7. obvezu pružatelja usluga da prije za-ključenja ugovora s podizvođačem zatraži prethodnu pisanu suglasnost kreditne in-stitucije;

8. obvezu pružatelja usluga da pra-vodobno obavijesti kreditnu instituciju o svim činjenicama i promjenama okolno-sti koje značajno utječu ili koje bi mogle značajno utjecati na ispunjavanje ugovor-nih obveza;

9. obvezu pružatelja usluga da pri pružanju usluga u cijelosti postupa u skladu s postojećim propisima Republike Hrvatske;

10. obvezu pružatelja usluga da Hrvatskoj narodnoj banci omogući obav-ljanje izravnog nadzora na lokaciji pruža-nja usluga, odnosno kod pružatelja usluga, te da osigura pristup dokumentaciji i po-dacima koji su povezani s eksternalizaci-jom, a u posjedu su pružatelja usluga;

11. trajanje ugovora;12. podroban opis uvjeta za raskid i/ili

otkaz ugovora, uključujući pravo kredit-ne institucije da raskine, odnosno otkaže ugovor s pružateljem usluga ako to naloži Hrvatska narodna banka;

13. podroban opis prava i obveza ugo-vornih strana za slučaj prijevremenog prestanka ugovora radi osiguranja konti-nuiteta pružanja usluga

14. odabir mjerodavnog prava15. način rješavanja sporova.Pri sklapanju ugovora s pružateljem

usluga, kreditna institucija dužna je voditi računa o tome da ugovorne odredbe prema svom opsegu i sadržaju budu odgovaraju-će rizicima povezanim s eksternalizacijom te opsegom i kompleksnosti eksternalizi-ranih aktivnosti. Dakle, i u ovoj odredbi naglasak je dan na rizičnosti povezanih s eksternalizacijom, ili drugim riječima na riziku poslovanja s trećim osobama.

Ovdje bi skrenuli pažnju na odredbu koja propisuje obvezu pružatelja usluga da prije zaključenja ugovora s podizvo-đačem zatraži prethodnu pisanu sugla-snost kreditne institucije. Što to znači? To je obveza u slučaju da treća osoba, koja poslove prenosi na neke svoje poslom ve-zane partnere podliježe na određen način provjeri, procijeni i ocijeni kreditne in-stitucije tj. je li poželjno i moguće neke poslove eksternalizacije prenositi na te nove poslovne subjekte bilo da se radi o pravnim ili fizičkim osobama.

10. Nadzor nad poslovima eksternalizacije

Glede kontrole i nadzora poslova ek-sternalizacije, Odlukom su vrlo decidira-no propisane obveze kreditne institucije koja se pojavljuje i kao institucija nadzora, a pogotovo HNB kao druge kontrolne institucije koja može obavljati nadzor pružatelja usluga.

Sukladno tome, kreditna instituci-ja dužna je osigurati da pružatelj uslu-ga omogući samoj kreditnoj instituciji, ovlaštenom revizoru kreditne institucije i HNB-u pravodoban i neograničen pri-stup dokumentaciji i podacima koji su

povezani s eksternalizacijom, a u posjedu su pružatelja usluga.

Osim toga, kreditna institucija dužna je osigurati da izravni nadzor HNB-a di-jela poslovanja pružatelja usluga koji ima veze, ili se može dovesti u vezu s ekster-nalizacijom, kao i izravni nadzor obavlja-nja aktivnosti koje su predmet ugovora, ni na koji način i ni u kojem trenutku ne bude onemogućen, ograničen ili otežan.

Nesmetan i pravodoban pristup podaci-ma glede eksternalizacije važan je element kvalitetnog nadzora nad eksternaliziranim uslugama koje će pružati treće osobe.

11. Obavještavanje HNB-aS obzirom na mjesto i ulogu HNB-a

u poslovima platnog prometa, posebno je istaknut HNB glede obavještavanja u dijelu kad kreditna institucija ima namje-ru eksternalizirati materijalno značajne aktivnosti. Sukladno tome, ako kredit-na institucija namjerava eksternalizirati materijalno značajne aktivnosti, u skladu s člankom 6. Odluke, dužna je u primje-renom roku, a najkasnije 90 dana prije sklapanja ugovora s pružateljem usluga, o tome obavijestiti HNB. Obavijest mora sadržavati obrazloženje koje obuhvaća iscrpan opis materijalno značajnih aktiv-nosti koje se namjeravaju eksternalizirati i razloge donošenja odluke o eksternali-zaciji. Međutim sama obavijest nije do-voljna, već mora biti potkrijepljena prilo-ženom dokumentacijom. To je odvojeno propisano za pravne sobe, a posebno za fizičke osobe.

Ako se radi o pravnoj osobi, onda se toj obavijesti u prilogu daju sljedeći do-kumenti:

- izvadak iz sudskoga ili drugoga od-govarajućeg registra, u izvorniku ili ovje-renom presliku, ne stariji od šest mjeseci od dana dostavljanja obavijesti;

- ispis iz registra dioničara (knjige di-onica) i izvadak iz knjige poslovnih udjela u izvorniku ili ovjerenom presliku;

- popis osoba povezanih prema odred-bama članka 24. Zakona o kreditnim in-stitucijama s pružateljem usluga te opis na koji su način povezane;

- revizorska izvješća pružatelja usluga za posljednje dvije godine;

- dokaz o dosadašnjem iskustvu pru-žatelja usluga na poslovima koji su pred-met eksternalizacije;

- nacrt ugovora koji kreditna instituci-ja namjerava sklopiti s pružateljem uslu-ga u vezi s eksternalizacijom materijalno značajnih aktivnosti;

- rezultati procjene rizika povezanih s eksternalizacijom;

- rezultati dubinske analize pružatelja usluge

- rezultati procjene iz članka 5. stavak 1. Odluke;

- kriteriji i postupci vezani uz nadzira-nje obavljanja aktivnosti koje su predmet ugovora te praćenje i izvještavanje uprave o izloženosti rizicima povezanim s ek-sternalizacijom;

- opis uloga i odgovornosti organiza-cijskih jedinica ili osoba koje će biti zadu-žene za nadzor i upravljanje ugovornim odnosom s pružateljem usluga;

- izlazna strategija kreditne institucije iz članka 9. stavak 2. Odluke;

- interni akti u vezi s eksternalizacijom;- iscrpan opis tehničkih i organiza-

cijskih rješenja koja omogućuju sigurno i kvalitetno obavljanje aktivnosti koje se namjeravaju eksternalizirati, uključujući opis načina zaštite povjerljivih podataka;

- dokaz da nije otvoren stečajni postu-

pak, odnosno postupak likvidacije u od-nosu prema pružatelju usluga;

- mišljenje nadzornog odbora kreditne institucije o namjeravanoj eksternalizaciji;

- izjavu kreditne institucije da eksterna-lizacija ne će dovesti do sukoba interesa;

- ostalo što kreditna institucija smatra važnim.

Ako se radi o fizičkoj osobi:- ime i prezime, adresa stanovanja, od-

nosno prebivališta i drugi identifikacijski podaci pružatelja usluga;

- životopis pružatelja usluga koji uklju-čuje popis svih društava i njihovih adresa u kojima pružatelj usluga radi i/ili je radio, u kojima je član uprave ili nadzornog od-bora i/ili je to bio, odnosno u kojima jest i/ili je bio imatelj kvalificiranog udjela;

- dokumenti navedeni u točki 1. ovoga stavka;

- popis osoba povezanih prema odred-bama članka 24. Zakona o kreditnim in-stitucijama, s pružateljem usluga te opis na koji su način povezane;

- dokaz o dosadašnjem iskustvu pruža-telja usluga na poslovima koji su predmet eksternalizacije;

- nacrt ugovora koji kreditna institucija namjerava sklopiti s pružateljem usluga u vezi s eksternalizacijom materijalno zna-čajnih aktivnosti;

- rezultati procjene rizika povezanih s eksternalizacijom;

- rezultati dubinske analize pružatelja usluge;

- rezultati procjene iz članka 5. stavak 1. Odluke;

- kriteriji i postupci vezani uz nadzira-nje obavljanja aktivnosti koje su predmet ugovora te praćenje i izvještavanje uprave o izloženosti rizicima povezanim s ek-sternalizacijom;

- opis uloga i odgovornosti organiza-cijskih jedinica ili osoba koje će biti zadu-žene za nadzor i upravljanje ugovornim odnosom s pružateljem usluga;

- izlazna strategija kreditne institucije iz članka 9. stavka 2. Odluke;

- interni akti u vezi s eksternalizacijom;- iscrpan opis tehničkih i organizacij-

skih rješenja koja omogućuju sigurno i kvalitetno obavljanje aktivnosti koje se namjeravaju eksternalizirati, uključujući opis načina zaštite povjerljivih podataka;

- mišljenje nadzornog odbora kreditne institucije o namjeravanoj eksternalizaciji;

- izjavu kreditne institucije da eksterna-lizacija ne će dovesti do sukoba interesa;

- ostalo što kreditna institucija smatra važnim.

12. Ugovorni odnosi s trećim osobama prije stupanja snagu Odluke

Prije stupanja na snagu ove Odluke, kreditne institucije su sklopile ugovore, bilo s pravnim, bilo fizičkim osobama ko-jima su prenijele određene usluge, a koje prema ovoj Odluci predstavljaju ekster-nalizaciju njihovog poslovanja. Sukladno tome, dan je i primjereni rok da se ti po-stojeći ugovori obnove, usklade i nado-pune, sukladno odredbama Odluke.

Tako je, prema stavku 2. članak 14. Odluke, propisano da je kreditna institu-cija dužna ugovore, za koje se utvrdi da su materijalno značajni i sklopljeni s pru-žateljima usluga prije stupanja na snagu ove Odluke, uskladiti s odredbama ove Odluke, najkasnije do 31. ožujka 2011.

financije


Eksternalizacija

1319. 3. 2011.br. 5951poreziUredila Desanka Đikandić, dipl. oec.


1. Uvodne napomenePravni institut jamstva u području po-

reznog prava, uređen je Općim poreznim zakonom.1 Tim Zakonom uređen je i pore-zno-dužnički odnos kao dio porezno-prav-nog odnosa koji je uređen Općim poreznim zakonom

Opći porezni zakon govori o poreznom jamcu i solidarnom poreznom dužniku sa stajališta poreznog prava, ali se taj institut mora promatrati i u svjetlu odredaba Zako-na o obveznim odnosima2 koje ga uređuju u smislu osnovnih pravnih načela.

Poreznim jamstvom, analogno odredba-ma Zakona o obveznim odnosima, osigura-va se porezni vjerovnik da će porezni dužnik, odnosno porezni obveznik, uredno podmi-riti svoj porezni dug.

Jamstvo je prema pravilima Zakona o obveznim odnosima, pojmovno određeno kao ugovor između vjerovnika i treće osobe

- jamca, na temelju kojeg se jamac obvezuje na podmirenje duga ako ga ne podmiri sâm dužnik. Sklapanjem tog ugovora, vjerovnik je uz dužnika, koji i dalje ostaje u obvezi, dobio još jednog dužnika za isti dug, a time i veće izglede za ostvarenje svoje tražbine. Na predočeni način jamstvo se javlja kao sredstvo osiguranja ispunjenja obveze, što je osnovni smisao i svrha tog instituta.

Opći porezni zakon određuje porezno-dužnički odnos kao dio porezno-pravnog odnosa u kojem sudionici porezno-dužnič-kog odnosa ostvaruju svoja prava i obveze. Sudionici porezno-dužničkog odnosa su porezno tijelo, porezni dužnik i porezni jamac.

Nadalje iznosimo osnovna obilježja o poreznom jamstvu koje sadržavaju Opći porezni zakon i Zakon o obveznim odno-sima.

2. Porezni jamacPrema odredbama članka 18. st. 2. Op-

ćeg poreznog zakona sudionici porezno-dužničkog odnosa su porezno tijelo, pore-zni dužnik i porezni jamac.

Porezni jamac fizička je ili pravna osoba koja jamči da će porezni obveznik udovoljiti svojoj poreznoj obvezi i koja će, ako on to ne učini, umjesto njega platiti porez3. Pore-zni jamac jamči samo za porezni dug.

2.1. Supsidijarno jamstvoSupsidijarno jamstvo uređeno je

odredbama članka 111. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

Naime, propisivanjem jamstva povećava

se broj dužnika za isti porezni dug i pove-ćava mogućnost naplate dospjelog iznosa poreza. Od poreznog jamca može se za-htijevati ispunjenje obveze tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pisanom pozivu (supsidijarno jamstvo – čl. 111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). To znači da vjerovnik (porezno tijelo) može zahtijevati ispunjenje obveze od jamca tek nakon što se nije uspio namiriti od glavnog dužnika. Kad za ispunjenje porezne obve-ze postoji jamstvo, porezni obveznik se, za razliku od jamca naziva glavnim duž-nikom.

Člankom 30. stavak 1. Općeg poreznog zakona propisano je da porezni jamac od-govara za porezni dug ako ga u roku nije platio porezni dužnik (supsidijarni jamac). Porezno tijelo pozvat će poreznog jamca na plaćanje poreznog duga.

2.2. Solidarno jamstvoSolidarno jamstvo uređeno je odredba-

ma članka 111. stavak 3. i 4. Zakona o ob-veznim odnosima.

Ako se jamac obvezao kao jamac i platac, onda odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje, bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme (čl. 111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima). To znači da vjerovnik (porezno tijelo) može zahtijevati ispunjenje cijele obveze bilo od glavnog dužnika, bilo od solidarnog jamca ili obojice istodobno. Zbog toga se ta vrsta jamstva naziva solidarnim.

Kad za neki dug jamči više jamaca (su-jamsvo) ono je ex lege solidarno (čl. 112. Zakona o obveznim odnosima), osim kad je ugovorom njihova odgovornost uređena drukčije.

Naime, ako je propisano solidarno jam-stvo, jamac odgovara solidarno s glavnim dužnikom, odnosno, ako za isti dug ima više jamaca, bilo kojem jamcu može se naplatiti cijeli iznos duga. Kad je riječ o solidarnim poreznim dužnicima, napominjemo da pre-ma odredbama članka 43. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, svaki dužnik solidar-ne obveze odgovara vjerovniku za cijelu po-reznu obvezu i porezni vjerovnik može za-htijevati njezino ispunjenje »od koga hoće, sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan ispuni obvezu, ona prestaje i svi su dužnici oslobođeni«. A prema odredbama članka 50. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, zakašnjenje u plaćanju od stra-ne jednog solidarnog dužnika, ili priznanje porezne obveze koje je dao jedan solidarni dužnik, nema učinka prema ostalim pore-znim dužnicima.

Ugovorom o jamstvu, jamac pristupa već postojećoj obvezi glavnog dužnika (porezni dužnik). Glavni dužnik, i nadalje, ostaje u obvezi ispuniti svoju činidbu, a položaj

vjerovnika (poreznog tijela) je pojačan jer se sada na dužničkoj strani, osim glavnog dužnika, nalazi i jamac. Porezno jamstvo je također akcesorno jer zavisi od postojanja glavnog dužnika i poreznog duga. Naime, ako je obveza glavnog dužnika prestala ili nije niti nastala, takva se obveza ne može pojačati jamstvom. Akcesornost se očituje i kod zastare. Obveza jamca vezana je za ob-vezu glavnog dužnika, pa prestankom obve-ze glavnog dužnika prestaje i obveza jamca. To potvrđuje i odredba članka 126. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da zastarom obveze glavnog duž-nika zastarijeva i obveza jamca. Dakle, na-stupanjem zastare prestaje porezno-dužnič-ki odnos, pa njegovim prestankom prestaje postojati glavni dužnik, a time prestaje i od-govornost poreznog jamca. Za pravovaljan ugovor o jamstvu potrebna je pisana forma. Tako će, prema članku 105. Zakona o obve-znim odnosima ugovor o jamstvu obvezivati jamca samo ako je izjavu o jamčenju uči-nio pisanim putem. Ugovorno jamstvo nije predviđeno u Općem poreznom zakonu.

3. Vrste poreznog jamstva3.1. Ugovorno jamstvo

Jamstvo je ugovor kojim se treća osoba (jamac) obvezuje vjerovniku da će ispuniti obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini. Naime, poreznim se jamstvom osigurava vjerovnik (porezno tijelo) da će porezni dužnik udo-voljiti svojoj obvezi.

Jamstvo koje se zasniva ugovorom ure-đeno je odredbama članka 104. - 126. Za-kona o obveznim odnosima. Prema članku 104. Zakona o obveznim odnosima, ugo-vorom o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku (poreznom tijelu) da će ispuniti pravovaljanu i dospjelu obvezu dužnika ako to ne učini dužnik (porezni dužnik).

3.2. Zakonsko porezno jamstvoPrema odredbama članka 12. stavak 2.

Općeg poreznog zakona, sudionici porezno-pravnog odnosa su porezno tijelo i porezni obveznik koji prema odredbama ovoga Zakona jamče za plaćanje poreza. Osim poreznog obveznika i poreznog tijela, Opći porezni zakon smatra sudionicima porezno-pravnog odnosa i osobe koje jamče za pla-ćanje poreza, čemu su posvećene i odredbe o odgovornosti sudionika porezno-dužničkog odnosa. Zakonsko porezno jamstvo temelji se na odredbama članaka 26. - 32. Općeg poreznog zakona.

3.2.1. Odgovornost zastupnikaAko su zastupnici fizičkih i pravnih

osoba i zastupnici ili upravitelji udruženih osoba i imovinskih masa bez pravne osob-nosti, u obavljanju poslova počinili kazneno djelo utaje poreza ili sudjelovali u utaji po-reza ili bespravno ostvarili smanjenje pore-za ili druge porezne povlastice za zastupane osobe, tada se zastupnik smatra jamcem za manje plaćeni porez i kamate (čl. 26. Općeg poreznog zakona).

Prema članku 16. Općeg poreznog za-kona, zakonski zastupnik fizičke osobe jesu roditelji, prema članku 98. Obiteljskog za-kona,4 ako su te fizičke osobe maloljetnici. Zakonski zastupnik pravne osobe je fizič-ka osoba koja je upisana u trgovački regi-star (čl. 41. st. 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima5 te poslovodna osoba udruženih osoba i imovinska masa bez pravne osob-nosti, koji moraju ispunjavati porezne ob-veze osoba koje zastupaju. Dakle, osobe iz članka 16. Općeg poreznog zakona bit će jamci za manje plaćeni porez i kamate, ako su u obavljanju posla za zastupane osobe počinile kazneno djelo utaje poreza, posljedica čega je poništenje ili smanjenje poreznog duga ili su na drugi način posti-gli da se porezne obveze zastupane osobe

umanje. Kao jamci, za porezni će dug od-govarati svojom imovinom. Prema odredbi članka 25. Općeg poreznog zakona, zastu-pane osobe odgovaraju za neplaćeni i manje plaćeni porez i odgovarajuće kamate koje su posljedica neizmirivanja obveze iz po-rezno-dužničkog odnosa. To znači, kad ja-mac ispuni obvezu umjesto dužnika, prema zakonu na njega prelazi vjerovničko pravo (čl. 109. Zakona o obveznim odnosima). Tu treba uključiti i kamate od dana isplate (čl. 120. Zakona o obveznim odnosima).

Obveze iz porezno-dužničkog odnosa za poreznog dužnika mogu podmiriti i tre-će osobe. Osobe od kojih svaka ima obve-zu podmiriti isti porezni dug, solidarni su dužnici. Svaki solidarni dužnik obvezatan je podmiriti cjelokupni porezni dug. Porezno tijelo odlučuje od kojeg će solidarnog duž-nika naplatiti porezni dug i u kojoj visini. Ispunjenjem obveze jednog solidarnog duž-nika prestaje porezno-dužnički odnos svih solidarnih dužnika (čl. 21. Općeg poreznog zakona).

3.2.2. Odgovornost za neplaćanje poreza po odbitku

Kad je riječ o odgovornosti za neplaća-nje poreza po odbitku, tada prema članku 27. Općeg poreznog zakona, onaj tko je dužan obračunavati, uplaćivati i prijavljivati porez u ime i za račun druge osobe, solidar-no jamči za taj porez.

Poslodavac je dužan obračunavati, obu-stavljati i uplaćivati u ime i za račun druge osobe porez po odbitku. Prema tome, od jamca za naplatu poreza koji se plaća po odbitku, koji nije obračunao i uplatio po-rez u propisanom roku, porezno tijelo može naplatiti od solidarnog jamca bez da se za ispunjenje obveze prvo pokuša naplatiti od glavnog dužnika. Jamstvo poslodavca je so-lidarno.

3.2.3. Odgovornost za vjerodostojnost poslovnih knjiga

Člankom 28. Općeg poreznog zakona utvrđena je odgovornost za vjerodostojnost poslovnih knjiga. Tko sudjeluje u ispostav-ljanju neistinitih i nevjerodostojnih isprava ili u neurednom neistinitom i nepravo-dobnom vođenju poslovnih knjiga, jamči za iznos manje plaćenog poreza i za odgo-varajuće kamate koje su posljedica takvog njegovog djelovanja. Prema tome, solidarni porezni jamac je i osoba koja vodi poslovne knjige, pod pretpostavkom da je sudjelovala u ispostavljanju neistinitih i nevjerodostoj-nih isprava ili u neurednom, neistinitom i nepravodobnom vođenju poslovnih knji-ga. Prema mišljenju Ministarstva financi-ja (KLASA: 471-01/00-01/126 od 19. 7. 2001.) »navedeni članak odnosi se, između ostalog, i na odgovornost knjigovodstvenih servisa u vođenju poslovnih knjiga poreznih obveznika«.

3.2.4. Odgovornost preuzimanja gospodarstvene cjeline

Člankom 29. stavak 1. Općeg poreznog zakona propisano je da se pri prijenosu vlasništva gospodarstvene cjeline, stjecatelj smatra poreznim jamcem za:

1. porez čija se obveza plaćanja temelji na poslovanju gospodarstvene cjeline prije stjecanja;

2. porez koji se plaća po odbitku (porez na dohodak od nesamostalnog rada) pod uvjetom da je obveza plaćanja tog poreza nastala u godini u kojoj je izvršen prijenos vlasništva gospodarstvene cjeline.

Jamstvo stjecatelja ograničeno je vrijed-nošću stečene imovine. Iznimno, odredba stavka 1. točka 1. članak 29. Općeg pore-znog zakona ne primjenjuje se na stjecanje u stečajnom i ovršnom postupku. To znači da se stjecatelj gospodarstvene cjeline sma-

mr. sc. NIKOLA VUKIĆ, Zagreb

Porezno jamstvo

Institut poreznog jamstva uređen je u poreznom zakonodavstvu i to je, u pravilu, zakonsko jamstvo. Međutim, budući da se prema odredbama Općeg poreznog zakona govori o poreznim jamcima i solidarnim poreznim dužnicima, treba primjenjivati i odredbe Zakona o obveznim odnosima. Autor u članku piše o vrstama poreznog jamstva s gledišta oba zakonska propisa.

1 Nar. nov., br. 147/08 i 18/11 .2 Nar. nov., br. 35/05 i 41/08.3 B. Jelčić, Rječnik javnih financija i financijskog prava,

Informator, 1981. str. 154.

4 Nar. nov., br. 116/03 do 107/07.5 Nar. nov., br. 111/93 - 137/09.

14 19. 3. 2011.br. 5951porezi


tra poreznim jamcem ako prije stjecanja nije plaćen porez iz poslovanja i porez koji se plaća po odbitku (porez na dohodak od nesamostalnog rada) s tim da je jamstvo stjecatelja za porezni dug samo do visine vrijednosti stečene imovine. Iznimka od toga je da se stjecatelj ne smatra poreznim jamcem pri stjecanju gospodarstvene cjeline u stečajnom i ovršnom postupku za porez čija se obveza plaćanja temelji na poslova-nju gospodarske cjeline prije stjecanja. Na-ime, gospodarstvena cjelina, prema članku 33. Općeg poreznog zakona, smatra se sva imovina i obveze što u poslovnom i orga-nizacijskom smislu čini samostalni subjekt, odnosno subjekt sposoban za samostalno poslovanje.

3.2.5. Odgovornost vlasnika stvari i prava

Člankom 31. Općeg poreznog zakona propisano je ako su stvari i prava koja služe za obavljanje djelatnosti trgovačkog društva u vlasništvu osobe koja ima većinski udjel u vlasništvu, tada vlasnik stvari ili prava od-govara tim stvarima odnosno tim pravima za one poreze koji se odnose na poslovanje tog društva. Odgovornost se odnosi samo na poreze koji su nastali u vrijeme u kojem je ta osoba imala većinski udjel u vlasništvu društva.

Većinski udjel u vlasništvu trgovačkog društva, u smislu stavka 1. članka 31. Općeg poreznog zakona, ima osoba koja izravno ili neizravno ima više od polovice temeljnog kapitala trgovačkog društva.

3.2.6. Odgovornost utajivača poreza i pomagača

Prema odredbi članka 32. Općeg po-reznog zakona, onaj tko zbog utaje poreza ili pomaganja ili prikrivanja utaje, umanji ili ne iskaže poreznu obvezu, jamči za taj manje plaćeni ili utajeni porez i pripadajuće kamate.

Naime, ako je supsidijarni jamac utajio porez ili je sudjelovao u utaji, smatra ga se solidarnim jamcem.

Utaja poreza kazneno je djelo, prema odredbama članka 286. Kaznenog zakona.6

4. SažetakJamstvom se osigurava porezni vjerov-

nik da će porezni obveznik udovoljiti svojoj obvezi. Porezni jamac je fizička ili pravna osoba koja jamči da će porezni obveznik udovoljiti svojoj poreznoj obvezi i koja će, ako on to ne učini, umjesto njega platiti po-rez. Tako je u poreznim propisima utvrđeno da su sudionici porezno-dužničkog odno-sa porezno tijelo, porezni dužnik i porezni jamac. Porezni jamac odgovara za porezni dug ako ga porezni dužnik nije platio u roku (supsidijarni jamac). Poslodavac koji je dužan obračunavati, obustavljati, uplaćivati i prijavljivati porez u ime i za račun druge osobe, solidarno jamči za porez. Obveze iz porezno-dužničkog odnosa za poreznog dužnika mogu podmiriti i treće osobe (čl. 21. st. 1. Općeg poreznog zakona). Osobe od kojih svaka ima obvezu podmiriti isti porezni dug su solidarni dužnici. Svaki so-lidarni dužnik obvezatan je podmiriti cjelo-kupni porezni dug.

Porezno jamstvo

HIDROREGULACIJA d.d, Vatroslava Lisinskog 4b, 43000 Bjelovar na temelju odluke Nadzornog odbora objavljuje slijedeći

N A T J E Č A Jza prodaju nekretnine u vlasništvu tvrtke Hidroregulacija d.d. Bjelovar (poslovni prostor)

Nekretnina – UKV centar sa skladištem obrane od poplave i pripadajuće zemljište pod njim nalazi se u Čazmi na adresi Franje Vidovića broj 94, sastoji se od: kč br. 2352/1 (1150/2) KO Čazma - druga (39/100) etaža poslovne zgrade površine 53čvh upisa-na u z.k. uložak 1494 (SUTEREN - skladište 13,03m2, WC 5,76m2, POTKROVLJE – kancelarija 17,2m2, kancelarija 17,90m2, kancelarija 17,2m2, hodnik 12,32m2, WC 1,9m2, kupaona 3,8m2) i kč br. 2352/3 (1150/8) KO Čazma - uređeno dvorište površine 446čvh upisano u z.k. uložak.

Prodaja nekretnine obavit će se prikupljanjem pisanih ponuda. Početna netto cijena je 820.000,00 kn (slovima: osam-stodvadesettisućakuna i 00/100). Struktura kupoprodajne cijene je:

vrijednost nekretnine - osnovica za obračun PDV-a: 491.624,59 kn iznos poreza na dodanu vrijednost 113.073,66 knvrijednost nekretnine bez obračuna PDV-a osnovica za obračun poreza na promet nekretnina: 328.375,41 kn iznos poreza na promet nekretninama

(uplaćuje se u državni proračun) 16.418,77 kn

ukupno: 820.000,00 kn ukupno: 129.492,43 knsveukupno: (slovima: devetstočetrdesetsedamtisućačetristotridesetkuna i 31/100) 949.492,43 kn

Kupac kupuje nekretninu u stanju “viđeno- kupljeno” što isključuje sve daljnje prigovore kupca. Vlasnici graničnih ne-kretnina imaju pravo prvokupa za slučaj iste ponudbene cijene u odnosu na ostale ponuditelje. Iznos jamčevine utvrđuje se u iznosu od 5% početne cijene predmetne nekretnine. Sve poreze i pristojbe u vezi s prodajom plaća kupac, kao i troškove zemljišnoknjižnih upisa radi stjecanja knjižnoga vlasništva. Ponuditelj čija ponuda bude prihvaćena kao najpovoljnija dužan je u roku od 8 dana od dana primitka obavijesti o izboru sklopiti ugovor o kupoprodaji te u daljnjem roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora uplatiti cjelokupnu prodajnu cijenu. Ukoliko izabrani ponuditelj ne sklopi ugovor odnosno ne uplati kupoprodajnu cijenu u navedenim ro-kovima smatrat će se da je odustao od ponude odnosno da je raskinuo ugovor i gubi pravo na povrat jamčevine. Ako izabrani ponu-ditelj odustane od ponude odnosno raskine ugovor, prodavatelj može zaključiti ugovor o kupoprodaji sa slijedećim najpovoljnijim ponuditeljem.

Pravo na sudjelovanje u postupku natječaja imaju sve fizičke i pravne osobe koje na temelju važećih propisa mogu stjecati vlasništvo na nekretninama na području Republike Hrvatske uz zakonom predviđene uvjete. Ponuditelji su dužni uplatiti jamčevinu u iznosu od 5% početne cijene predmetne nekretnine na žiro-račun Hidroregulacije d.d. 2402006-110001458 uz napo-menu “jamčevina za kupnju poslovnog prostora”, u iznosu od 41.000,00 kn (slovima: četrdesetjednatisućakuna i 00/100). Izabranom ponuditelju jamčevina će se uračunati u prodajnu cijenu, a ostalima će se vratiti bez kamata u nominalnom iznosu u roku od 15 dana nakon izvršenog izbora.

Ponuda mora sadržavati ime i prezime odnosno naziv i točnu adresu ponuditelja, presliku osobne iskaznice- za fizičke osobe, izvadak iz sudskog registra ne stariji od 30 dana za pravne osobe, iznos ponuđene cijene izražen u kunama, točno ispisano slovima i brojkama (u slučaju neslaganja mjerodavnim će se smatrati iznos ispisan slovima), dokaz o uplaćenoj jamčevini i broj računa na koji će se jamčevina vratiti ukoliko ponuditelj ne uspije na natječaju.

Najpovoljnijom ponudom smatrat će se prihvatljiva ponuda s najvišom ponuđenom cijenom uz uvažavanje prava vlasnika susjednih parcela s pravom prvokupa na kupnju nekretnine po najvišoj ponuđenoj cijeni prihvatljive ponude. Ponuda s ponuđenom cijenom ispod utvrđene početne cijene smatrat će se nevažećom i neće se uzeti u razmatranje. Hidroregulacija d.d. zadržava pravo ne odabrati ni jednu od pristiglih ponuda bez obrazloženja, uz povrat uplaćene jamčevine. Ponude se dostavljaju na adresu:

HIDROREGULACIJA d.d Vatroslava Lisinskog 4b, 43000 Bjelovar

s naznakom: “Ponuda za kupnju poslovnog prostora – ne otvarati”

Rok za dostavu ponuda je 15 dana od dana objave natječaja. Zakašnjele, nepotpune, neuredne ili ponude podnesene na način protivan uvjetima ovog natječaja, neće se razmatrati. Ponude se neće javno otvarati. Hidroregulacija d.d. izabrat će najpovoljnijeg

ponuditelja u roku 5 dana od krajnjeg roka za dostavu ponuda te o odluci izvijestiti sve ponuditelje u narednih 5 dana.

Pregled nekretnine koja se prodaje i pripadajuće dokumentacije moguć je na licu mjesta uz telefonsku najavu na broj 043/220-710, kontakt osoba Stjepan Koščević.

oglasi

Uređuje Davorka Foretić, dipl. iur.

3.5. Ostale nadležnosti Suda EUOd ostalih nadležnosti Suda EU važ-

no je ukazati na nadležnost u povodu od-govornosti za štetu73 (nadležnost za spo-rove između EU i njezinih službenika74 te nadležnost na temelju posebnog arbitraž-nog ugovora ili ugovora koji sadrže arbi-tražnu klauzulu u korist Suda EU)75.

U sporovima u povodu odgovornosti EU za štetu, nakon početka rada Općeg suda nadležnost za tužbe radi naknade štete koju počine institucije ili službenici EU u obavljanju svoje dužnosti prebačena je u djelokrug Općeg suda.

Sporovi između službenika EU i Unije kao poslodavca, iz nadležnosti su Općeg suda krajem 2005. godine prešle u nad-ležnost Službeničkog suda.

Premda rijetki u praksi, potrebno je spomenuti i slučajeve ugovaranja nad-ležnosti Suda EU posebnim ugovorom o arbitraži u odnosu na sporove iz ugovora javnog ili privatnog prava sklopljenog u ime ili za račun Unije ili arbitražnom kla-uzulom unutar takvog ugovora. Ugovori sklopljeni u ime ili za račun Unije ne ula-ze automatski u nadležnost Suda EU, već u nadležnost nacionalnih sudova. Danas te sporove rješava Opći sud.

Europski sud, pak, samo na temelju posebnog ugovora o arbitraži može rje-šavati sporove između država članica u područjima koja su uređena Ugovorom o funkcioniranju EU.

4. Postupak pred Sudom EUPostupak pred Sudom EU sastoji se,

u pravilu, od dva dijela: pisanog i usme-nog postupka76, a uređen je kogentnim normama sadržanim u Osnivačkim ugo-vorima, Statutu Suda EU i Pravilima po-stupka. U članku ćemo se, u pravilu, ogra-ničiti na pravila koja uređuju postupak pred Europskom sudom koja se mutatis mutandis primjenjuju i na postupke pred drugim dvjema sudskim instancijama: Općem sudu i Službeničkom sudu.

4.1. Pokretanje postupka u kontradiktornim predmetima

U kontradiktornim predmetima, po-stupak počinje podnošenjem tužbe taj-ništvu nadležne sudske instancije Suda EU. Predsjednik sudske instancije zatim dodjeljuje predmet sucu koji se imenuje za suca izvjestitelja, dok se u Službenom listu EU objavljuje obavijest u kojoj se na-vodi: (i) dan upisa tužbe u ročišnik suda, (ii) ime odnosno naziv i prebivalište od-nosno sjedište stranaka, (iii) predmet po-stupka, (iv) tužbeni zahtjev te (v) sažetak pravne argumentacije tužitelja.77 Odmah nakon imenovanja suca izvjestitelja u po-stupku pred Europskim sudom, prvi ne-zavisni odvjetnik odlučuje kojem će ne-zavisnom odvjetniku dodijeliti predmet ili ga zadržava za sebe.78

O ustrojstvu i nadležnosti Suda Europske unijeDANIJEL STANKOVIĆ, LL.M., Zagreb*

U ovom broju nastavljamo temu o ustrojstvu i nadležnosti Suda Europske unije. U prvom smo nastavku pisali o Sudu EU kao jedinstvenoj instituciji, koja se sastoji od tri sudske instancije, i to: Europskog suda, Općeg suda i specijaliziranih sudova, odnosno do sada jedinog konstituiranog Službenog suda. Autor je u prvom dijelu članka pisao o ustrojstvu i nadležnosti Suda EU, koja se ostvaruje u povodu prethodnog pitanja (čl. 267. Ugovora o funkcioniranju EU) i različitim kategorijama tužbi (čl. 258., 263. i 265. Ugovora o funkcioniranju EU). U ovom broju autor piše o ostalim nadležnostima suda te o postupku pred Sudom EU, koji se sastoji od dva dijela, pisanog i usmenog.

* Odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šarević i partneri73 Čl. 268. (čl. 235. EZ) u svezi s čl. 340. (čl. 288. EZ)

Ugovora o funkcioniranju EU.74 Čl. 270. Ugovora o funkcioniranju EU (čl. 236. EZ).75 Čl. 272. i 273. Ugovora o funkcioniranju EU (čl. 238. i

239. EZ).76 Čl. 20. Statuta Suda EU.77 Čl. 9. st. 2. i čl. 16. st. 6. Pravila postupka.78 Čl. 10. st. 2. Pravila postupka.

6 Nar. nov., br. 110/97 - 152/08.

1519. 3. 2011.br. 5951ustavno pravo

Tužba se zatim dostavlja tuženiku, koji u roku mjesec dana od dana primitka tužbe može podnijeti odgovor na tužbu. Rok može produljiti predsjednik nadlež-ne sudske instancije na temelju obrazlo-ženog zahtjeva tuženika.79 Ako je potreb-no s obzirom na prirodu predmeta, sud može zatražiti odnosno odobriti pisano očitovanje tužitelja na odgovor tuženika (replika), kao i pisano očitovanje tuženika na dodatno očitovanje tužitelja (dupli-ka).80

4.2.Pokretanjepostupkaupovoduprethodnogpitanja

Postupak u povodu prethodnog pitanja počinje podnošenjem odluke nacionalnog suda o prekidu postup-ka pred nacionalnim sudom u kojoj se traži tumačenje od Europskog suda.81 Odluku nacionalnog suda Tajništvo Europskog suda dostavlja strankama u postupku koji se vodi pred nacionalnim sudom te svim državama članicama EU. Odluka se ujedno uvijek dostavlja Ko-misiji EU, a drugim nadležnim institu-cijama, tijelima, uredima ili agencijama EU samo ako su sudjelovale u donošenju akta o čijoj se valjanosti ili tumačenju vodi postupak.

Svi navedeni sudionici, kojima je do-stavljena odluka nacionalnog suda, mogu u roku dva mjeseca82 od dana izvršene do-stave podnijeti obrazloženi podnesak83 ili pisane primjedbe84. Ako se predmet odno-si na područja primjene Ugovora o Eu-ropskom gospodarskom prostoru (EEA), odluka se dostavlja i državama članicama EEA koje nisu članice EU85 te Nadzor-nom tijelu EFTA-e86, koji također mogu podnijeti obrazložene podneske i pisane primjedbe.87

4.3.Prethodnoizvješćesucaizvjestiteljaipripremnidokaznipostupak

Nakon podnošenja odgovora na tuž-bu ili duplike odnosno nakon isteka roka za njihovo podnošenje, predsjed-nik Europskog suda određuje dan na koji će sudac izvjestitelj podnijeti pret-hodno izvješće88 na općoj sjednici suda89. U tom izvješću, u koje stranke postup-ka nemaju uvida, sudac izvjestitelj daje

prijedloge glede utvrđivanja činjenica, pripremnih radnji i dokaznog postupka, sastava suda te možebitnog izostavljanja glavne rasprave90 ili zaključaka nezavi-snog odvjetnika91. Europski sud, nakon saslušanja nezavisnog odvjetnika, odlu-čuje o prijedlozima suca izvjestitelja te dodjeljuje predmet odgovarajućem sa-stavu suda.92

Ako se na prijedlog suca izvjestitelja provodi pripremni dokazni postupak93, Europski sud može izvoditi dokaze: (i) saslušanjem stranaka, (ii) uvidom u isprave, (iii) saslušanjem svjedoka, (iv) vještačenjem i (v) očevidom.94 U većini slučajeva, Europski sud odlučuje otvoriti usmeni postupak bez provođenja pripre-mnog dokaznog postupka.

4.4.UsmenipostupakUsmeni postupak obuhvaća čitanje

izvješća suca izvjestitelja, saslušanje za-stupnika i odvjetnika, usmeno iznoše-nje zaključaka nezavisnog odvjetnika te, prema potrebi, saslušanje svjedoka i vještaka.95 Ako postupak uključuje glav-nu raspravu96, sudac izvjestitelj sastavlja izvještaj o glavnoj raspravi97 koji se otpri-like tri tjedna prije glavne rasprave šalje zastupnicima stranaka i drugim sudioni-cima postupka. Izvještaj je također do-stupan svakome tko se zatekne na Sudu na dan glavne rasprave i želi nazočiti jav-noj raspravi.

4.4.1. Glavnarasprava

Na glavnoj raspravi Sudu se imaju pravo obratiti samo zastupnici strana-ka i umješača, a u postupku u povodu prethodnog pitanja, zastupnici država članica i institucija98 koje su podnijele pisane primjedbe. Nakon završenih go-vora zastupnici se mogu osvrnuti na na-vode drugih zastupnika. Suci i nezavisni odvjetnik mogu postavljati pitanja u sva-kom trenutku tijekom glavne rasprave. Nakon što nezavisni odvjetnik usmeno iznese svoje mišljenje, predsjednik vije-ća proglašava usmeni postupak dovrše-nim.99

4.4.2. Nacrtodluke

Od toga trenutka, kabinet suca iz-vjestitelja, tj. jedan od njegovih sudskih savjetnika, priprema nacrt odluke koji se prije vijećanja i glasovanja o odluci mora poslati svim sucima - članovima vijeća kojima je predmet dodijeljen u

rad. Za vrijeme vijećanja i glasovanja u nejavnoj sjednici, suci donose konačnu odluku o pravnim pitanjima u predme-tu.100

Ovlasti Europskog suda razlikuju se ovisno o vrsti predmeta. Tako je u slučaju kontradiktornih predmeta Eu-ropski sud ograničen opsegom zahtjeva podnositelja, dok u slučaju postupka u povodu prethodnog pitanja ima puno šire ovlasti glede odlučivanja o pravnim pitanjima.

4.4.3. Sudskilektoriijavnaobjava

Nakon vijećanja i glasovanja o odluci, kabinet suca izvjestitelja priprema konač-ni nacrt odluke koji, prije predaje Tajniš-tvu Suda, mora proći kontrolu sudskih lektora. Sudska se odluka zatim javno proglašava na posebnom ročištu101 i do-stavlja sudionicima postupka.102

4.5.Postupakupovoduredovitihiizvanrednihpravnihlijekova

Protiv odluka Općeg suda, stranke koje su sudjelovale u postupku, umješači na koje odluka proizvodi neposredan uči-nak te sve države članice i institucije EU, čak i ako nisu podnijeli pisane primjedbe, mogu izjaviti žalbu.103 Žalba mora biti ograničena na pravna pitanja104 i može se izjaviti u roku dva mjeseca od dana dosta-ve pobijane odluke105. U postupcima pred Službenički sudom, žalba se izjavljuje Općem sudu.106

Ako je žalba osnovana, Europski sud može ukinuti odluku Općeg suda te ili sâm donijeti konačnu odluku o predmetu ili uputiti predmet Općem sudu radi donoše-nja nove odluke.107

Protiv odluka Općeg suda donesenih u povodu žalbi protiv odluka Službenič-kog suda i drugih specijaliziranih sudo-va, može se izjaviti revizija Europskom sudu. Da bi se dopustilo preispitivanje odluke Općeg suda, mora se dokazati da postoji ozbiljna opasnost za jedinstvo ili koherentnost prava EU108.

Ako utvrdi da odluka Općeg suda ima negativne posljedice na jedinstvo ili ko-herentnost prava EU, Europski sud šalje predmet na ponovno odlučivanje Op-ćem sudu koji je vezan pravnim mišlje-njem Europskog suda.109 Naprotiv, ako rješenje predmeta, s obzirom na rezultat

preispitivanja, neposredno proizlazi iz či-njeničnog stanja koje je utvrdio Opći sud, Europski sud može i sâm donijeti konač-nu odluku.110

4.6.LingvističkouređenjeupostupkupredSudomEU

Što se tiče lingvističkog uređenja, potrebno je razlikovati radni jezik Suda EU od jezika postupka. Radni jezik ko-jim se interno služe članovi Suda EU i službenici pri obavljanju poslova, još je uvijek francuski jezik. S druge strane, postupak se može voditi na svakom služ-benom jeziku EU111. U svakom postupku određuje se samo jedan jezik kao jezik postupka.

U kontradiktornim predmetima, jezik postupka, u pravilu, odabire tužitelj. Me-đutim, ako je tužena država članica, jezik postupka je službeni jezik te države. U postupku u povodu prethodnog pitanja jezik postupka je uvijek službeni jezik na-cionalnog suda koji je pokrenuo postupak pred Europskim sudom.

Bez obzira na određeni jezik postupka, predstavnici država članica koje su podni-jele pisane primjedbe mogu koristiti svoj službeni jezik. Isto tako, suci i nezavisni odvjetnici, mogu postavljati pitanja na jednom od službenih jezika Zajednice koji u konkretnom predmetu nije odre-đen kao jezik postupka.112 Na taj je način do kraja provedeno načelo jednakosti svih jezika EU.

4.7.ZastupnicipredSudomEUStranke i umješače u postupku pred

Sudom EU uvijek mora zastupati od-vjetnik (drugim riječima, traži se postu-lacijska sposobnost) ili, u slučaju država članica i institucija EU, posebni zastu-pnik određen posebnom punomoći za svaki pojedini slučaj.113

Iznimno, stranke i umješače u po-stupku pred Sudom EU mogu zastupati i sveučilišni profesori kojima je u državi članici iz koje dolaze dopušteno zastu-pati stranke pred sudom.114

5.UmjestozaključkaPravo Europske unije ponajprije pri-

mjenjuju sudovi i upravna tijela država članica. Ulaskom u Uniju, Sud Europ-ske unije postaje svojevrsni vrhovni sud unutar sudske hijerarhije država člani-ca, ali samo u područjima koja su uređe-na Osnivačkim ugovorima, u kojima su države članice uzajamno ograničile svoja suverena prava.

OustrojstvuinadležnostiSudaEuropskeunije

79 Čl. 39. i 40. Pravila postupka. Važno je napome-nutida je,uskladusčl.37.st.3.Pravilapostupka,za poštovanje rokova u postupku pred Sudom EUmjerodavno jedino vrijeme primitka u tajništvuSuda,anevrijemepredajepreporučenepošilj-kepošti.

80 Čl.41.Pravilapostupka.81 Čl.23.st.1.StatutaSudaEU.82 Čl.23.st.2.StatutaSudaEU.83 Eng. statement of case, fr. mémoires, njem.

Schriftsatz.84 Eng. written observations, fr. observations écrites,

njem.schriftlicheErklärung.85 DanassutoIsland,LihtenštajniNorveška.Švicarska

je jedina država članica EFTA-a koja nije strankaSporazumaEEA,potpisanog2.svibnja1992.izmeđudržavačlanicaEUidržavačlanicaEFTA-e.

86 Eng.EFTASurveillanceAuthority,fr.Autoritédesur-veillanceAELE,njem.EFTA-Überwachungsbehörde.

87 Čl.23.st.3.StatutaSudaEU.88 Eng. preliminary report, fr. rapport préalable, njem.

Vorbericht.89 Čl. 44. st. 1. Pravila postupka. Opću sjednicu

Europskog suda (eng. general meeting, fr. réuniongénérale,njem.Generalversammlung)činesvisuciisvinezavisniodvjetnici.

90 Pravilapostupkadopuštajuizostavljanjeglavnera-sprave. Tako na kraju pisanog postupka Sud možeodlučitidaseneprovodiusmenipostupak,osimakostrankaili,uslučajupostupkaupovoduprethodnogpitanja, zainteresirana strana to izričito ne zatražiurokutritjednaoddostaveobavijestiozatvaranjupisanog postupka: čl. 44.a (za kontradiktorne pred-mete)ičl.104.st.4.Pravilapostupka(zapostupakupovoduprethodnogpitanja).

91 Čl.20.st.5.StatutaSudaEU.92 Čl.44.st.2.i3.Pravilapostupka.93 Eng. preparatory inquiry, fr. instruction, njem.

Beweisaufnahme.94 Čl.45.Pravilapostupka.95 Čl.20.st.4.StatutaSudaEU.96 Eng. hearing, fr. audience de plaidoiries, njem.

Sitzung.97 Eng. report for the hearing, fr. rapport d’audience,

njem.Sitzungsbericht.98 Upravilu,uvijekseradioKomisiji.99 Čl.59.st.2.Pravilapostupka.

100Čl. 27. st. 1. Pravila postupka. U vijećanju i glaso-vanju o odluci mogu sudjelovati samo suci koji susudjelovaliuusmenomdijelupostupka(čl.27.st.2.Pravilapostupka),aodlukaćebitivaljanasamoakoje pri vijećanju i glasovanju nazočan neparan brojsudaca(čl.17.st.1.StatutaSudaEU).

101 Čl.64.st.1.Pravilapostupka.Javnoročištezaobja-vu odluke održava se, u pravilu, neposredno prijepočetka glavne rasprave zakazane u drugim pred-metima.

102Čl.64.st.2.Pravilapostupka.103Čl. 256. st. 1. Ugovora o funkcioniranju EU i čl. 56.

StatutaSudaEU.104Čl.58.st.1.StatutaSudaEU.105Čl.56.st.1.StatutaSudaEU.106Čl.257.st.3.Ugovoraofunkcioniranju.107Čl.61.StatutaSudaEU.108Čl.256.st.2.UgovoraofunkcioniranjuEU(čl.225.st.

2.EZ);eng.seriousriskoftheunityorconsistencyofUnionlawbeingaffected,fr.risquesérieuxd’atteinteàl’unitéouàlacohérencedudroitdel’Union,njem.dieernsteGefahr,dassdieEinheitoderKohärenzdesUnionsrechtsberührtwird.

109Čl.62.bst.1.StatutaSudaEU.

110Ibid.111 Čl.29.Pravilapostupka.112VidjetiVodičzazastupnikeiodvjetnikeupisanomi

usmenom postupku pred Sudom EU (Notes for theguidance of Counsel in written and oral procee-dings before the Court of justice of the EuropeanCommunities),veljača2009.,str.8,http://curia.euro-pa.eu/jcms/upload/docs/application/pdf/2008-09/txt9_2008-09-25_17-37-52_275.pdf.

113Čl. 19. st. 1. Statuta Suda EU, čl. 37. st. 1. i čl. 58.Pravilapostupka.

114 Čl. 19. st. 7. Statuta Suda EU. Imajući na umu tuodredbu, postavlja se pitanje koliko je opravdanozadržatirestriktivnorješenje izčl.5.st.2.Zakonaoodvjetništvu, prema kojem hrvatski profesori i do-centi pravnih predmeta smiju samo davati pravnesavjeteimišljenja,alineizastupatipredsudom.

2.dio

16 19. 3. 2011.br. 5951mirenje

2.OvrhauRepubliciHrvatskojnagodabasklopljenihpremaZM-uinagodbisklopljenihudržavamaEuropskeunijeKao što smo već naveli u prvom dijelu

članka ZM uređuje mirenje koje nema me-đunarodno obilježje i mirenje u prekogra-ničnim sporovima. Takvo široko polje pri-mjene u određenoj mjeri proizlazi iz zakon-skih odredaba koje se primjenjuje od dana stupanja ZM-a na snagu - to su odredbe tog Zakona, osim propisa koji posebno uređuju prekogranične sporove (čl. 21.-24.), koji se, ponavljamo, ne će primjenjivati sve dok Republika Hrvatska ne postane članica Europske unije (čl. 27.).

Polazeći od navedene dvojnosti ZM-a, analizirat ćemo prvo rješenja o ovrsi nagod-be sklopljene u Republici Hrvatskoj prema ZM-u, a zatim ćemo se usredotočiti na problematiku ovrhe u Republici Hrvatskoj nagodaba sklopljenih u državama Europske unije.

2.1.OvrhauRepubliciHrvatskojnagodbisklopljenihpremaZM-u

Mirenje je dovršeno sklapanjem nagod-be (čl. 12. ZM-a). To nije sudska nagod-ba,20 već privatnopravni posao, ugovor čiji se pojam, predmet i učinci prosuđuju po mjerodavnom pravu; dakle ako se radi o na-godbi o tražbinama na koje se primjenjuje hrvatsko pravo, tada se i nagodba prosuđu-je prema hrvatskom pravu, a ako se radi o nagodbi o potraživanjima s međunarodnim obilježjem, prema mjerodavnom pravu na koje upućuju kolizijska pravila. Ipak, iako postoji međunarodno obilježje, pa se na-godba prosuđuje prema stranom pravu, do-lazi do primjene prinudna odredba ZOO-a prema kojoj predmet nagodbe ne mogu biti statusni odnosi (čl. 153. (3)). Ta je odredba ZOO-a tzv. pravilo neposredne primjene.21

Nagodba koja ispunjava navedene pret-postavke - dakle ako je u njoj utvrđena ob-veza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi - ovršna je isprava ako sadržava klauzulu ovršnosti, izjavu obvezanika o ne-posrednom dopuštenju ovrhe (čl. 13. (2) ZM-a). Klauzulom ovršnosti, koja je sa-stavni dio nagodbe ili posebna isprava, ob-vezanik pristaje da se na temelju nagodbe, radi ostvarenja dužne činidbe, može nakon dospjelosti obveze neposredno provesti pri-silna ovrha.

Za razliku od Zakona o mirenju iz 2003. i 2009., ZM utvrđuje da stranke mogu sa-staviti nagodbu u obliku javnobilježničkog akta, sudske nagodbe ili arbitražnog pravo-rijeka na temelju nagodbe (čl. 13. (5)).

Kad se može ovrha nagodbe odbiti? Ra-zloge za to utvrđuje članak 13. (4) ZM-a.

Jedan razlog smo već naveli - da skla-panje nagodbe nije dopušteno prema hrvat-skom pravu, dakle prema ZOO-u. Daljnji razlozi su da je sadržaj nagodbe neprovediv ili nemoguć i da je nagodba suprotna jav-nom poretku.

Sve navedeno u ovršnosti nagodbe sklo-

pljene prema ZM-u, ponavljamo, odnosi se na situacije kad se njezina ovrha traži u Republici Hrvatskoj; takva je nagodba ovrš-na - pod pretpostavkama o kojima je bilo riječi - u okviru hrvatskog pravnog susta-va, pri čemu nije pravnorelevantno radi li se o nagodbi s međunarodnim obilježjem ili samo s tuzemnim elementom. Ako, pak, zaključena nagodba ne sadržava klauzulu ovršnosti, nije sastavljena u obliku javnobi-lježničkog akta, sudske nagodbe ili arbitraž-nog pravorijeka na temelju nagodbe, njezini se učinci ocjenjuju jednako kao i učinci sva-kog drugog privatnopravnog ugovora.

2.1.1. OvrhauinozemstvunagodabasklopljenihpremaZM-u

Navedeni naslov odnosi se na sljedeće vrste situacija: pravni status hrvatskih nago-daba u članicama Europske unije i u trećim državama prije pristupanja Republike Hr-vatske tom međunarodnom subjektu, zatim nakon tog datuma što se tiče ovrhe u drža-vama Europske unije.

Kod situacija s međunarodnim obiljež-jem, katkad se postavlja pitanje ovršnosti nagodaba zaključenih prema ZM-u u ino-zemstvu. Drugim riječima: kakve pravne učinke ima u inozemstvu nagodba koja je ovršna isprava prema članku 13. ZM-a? Može li se na osnovi takve nagodbe provesti ovrha u inozemstvu, bilo da se radi o ovrsi u jednoj od država članica Europske unije ili nekoj trećoj državi?

2.1.2. SadašnjepravnostanjeoovrsihrvatskihnagodabaudržavamaEuropskeunijeidrugimdržavama

Budući da Republika Hrvatska još nije članica Europske unije, učinci takve hrvat-ske nagodbe u članicama EU kao i drugim državama, ocjenjuje se prema njihovim pro-cesnim pravima, jednako kao u slučaju kad se želi provesti ovrha na osnovi hrvatske sudske ili arbitražne odluke. Dakle, ako se traži ovrha u državi X, treba utvrditi kakav pravni učinak daju odgovarajuće odredbe međunarodnog procesnog prava te države takvoj hrvatskoj ovršnoj ispravi.

U okviru Europske unije, ponavljamo, donesena je Uredba Vijeća, br. 44/2001. iz 2000. o nadležnosti, priznanju i ovrsi sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima22, prema kojoj se, između osta-loga, ujednačuje ovrha odluka sudova drža-va članica. Međutim, unutar polja njezine primjene su i sudske nagodbe i javne isprave koje su formalno izdane ili registrirane kao javne isprave i ovršne u jednoj državi člani-ci (57. i dalje).23 Prema tome, navedene se odredbe Uredbe ne primjenjuju na nagodbe zaključena prema ZM-u, dakle u Republici Hrvatskoj koja još nije članica Unije, iako su ovršne prema hrvatskom pravu.24

Međutim, drukčija je pravna situaci-ja ako je hrvatska nagodba sastavljena u okviru članka 13. (5) u obliku arbitražnog pravorijeka na temelju nagodbe. U takvom slučaju priznanje i ovrha u državama Eu-ropske unije i u drugim državama provodi se prema odredbama Newyorške konven-cije o priznanju i ovrsi stranih arbitražnih odluka iz 1958. Zbog toga, ako je u kon-

kretnom slučaju sklopljena nagodba prema ZM-u, njezina ovrha u inozemstvu - bilo u državama Europske unije ili u drugim drža-vama - moći će se provesti u okviru navede-ne Newyorške konvencije ako je prethodno arbitražni sud na traženje stranaka donio pravorijek na temelju sklopljene nagodbe; takvu mogućnost donošenja pravorijeka predviđa UNCITRAL Model zakon o me-đunarodnoj trgovačkoj arbitraži (čl. 30.), i mnogi nacionalni zakoni o arbitraži - tako primjerice hrvatski zakon (čl. 29.), par. 605 austrijskog zakona o parničnom postupku i par. 1053 njemačkog zakona o parničnom postupku.

2.1.3. OvrhahrvatskihnagodabauEuropskojunijinakonpristupanjaRepublikeHrvatsketommeđunarodnomsubjektu

Direktiva o ovrsi nagodbe postignu-te mirenjem nameće, u članku 6. stavak 1. državama članicama obvezu da osiguraju strankama mogućnost postavljanja zahtjeva da se sadržaj pisanog sporazuma postignu-tog mirenjem proglasi ovršnim (be made en-forceble; vollstreckbar gemacht wird), dok sta-vak 2. utvrđuje da sadržaj nagodbe (content of the agreemen; der Inhalt der Vereinbarung) može proglasiti ovršnim sud ili drugo nad-ležno tijelo presudom ili odlukom ili da se to može učiniti autentičnim instrumentom, u skladu s pravom države u kojoj je pod-nesen zahtjev. Direktiva, dakle, za ovršnost nagodbe traži intervenciju ovlaštenog tijela

- nagodba ne postaje ovršnom ispravom ako samo sadržava klauzulu ovršnosti koji su utvrdile same stranke, što je bilo utvrđeno prema Zakonu o mirenju, u verziji iz 2009. (čl. 10. (2)).

Ponavljamo: Direktiva na navedeni na-čin ne samo da nameće takvu intervenciju, već navodi i tijela koja bi mogla proglasiti sadržaj nagodbe ovršnim - to trebaju činiti sudovi ili druga tijela, bilo presudom ili od-lukom ili autentičnim instrumentom, daka-ko u skladu sa zakonom države u kojoj se takav zahtjev podnosi.

Republika Hrvatska je u ZM-u uskla-dila rješenje o ovrsi nagodaba s navedenim odredbama Direktive. Članak 13. propisuje, i.a., da je nagodba ovršna isprava ne samo ako sadržava izjavu obvezanika o neposred-nom dopuštenju ovrhe, klauzulu ovršnosti, već ako je sastavljena u obliku javnobiljež-ničkog akta, sudske nagodbe ili arbitražnog pravorijeka na temelju nagodbe. Kako se prema Direktivi za ovršnost traži interven-cija ovlaštenog tijela, otvoreno je pitanje bi li bila ovršna hrvatska nagodba u državama članicama Europske unije koju su stranke proglasile ovršnom bez intervencije nad-ležnog tijela. Zbog toga, opreza radi, ako postoji mogućnost traženja ovrhe hrvatske nagodbe u državama Europske unije, takvu nagodbu treba sastaviti u obliku javnobiljež-ničkog akta, sudske nagodbe ili arbitražnog pravorijeka.25

III. Opravnimposljedicamaprethodnognerješavanjasudskogsporamirenjemnasudskeodlukeotroškovimasudskogpostupka

Rješenja na to pitanje u poredbenom pravu vrlo su rijetka. Nalazimo ih tako u engleskom pravu i sudskoj praksi te, odne-davno, i u slovenskom Zakonu o alternativ-

HrvatskiZakonomirenjuiz2011.prof. emeritus dr. sc. KREŠIMIR SAJKO*, predsjednik Centra za mirenje Hrvatske gospodarske komore i član Europske akademija znanosti i umjetnosti (Austrija)

Na uvodnim stranicama Informatora, br. 5945 od 26. veljače 2011. objavili smo prvi dio ovog članka u kojem smo pisali o važnijim rješenjima sadržanim u Zakonu o mirenju (Nar. nov., br. 18/11), koji je stupio na snagu 17. veljače 2011., osim odredaba članka 21.-24. koje stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Pisali smo o svrsi Zakona, području njegove primjene (ratione personae i ratione territorii), definiciji mirenja, izmiritelja i institucije za mirenje te o načelima tumačenja.U nastavku razmatramo pitanja vezana uz ovrhu u Republici Hrvatskoj nagodbi sklopljenih prema Zakonu o mirenju te o pravnim posljedicama prethodnog nerješavanja sudskog spora mirenjem na sudske odluke o troškovima sudskog postupka.Kao dodatak dan je tekst Direktive 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o određenim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim predmetima (Sl. l. EU, L 136 od 24. svibnja 2008.).

* Profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, umirovini, na Katedri međunarodnog privatnog pravaPravnogfakultetaSveučilištauZagrebu.

20 Sudskanagodbanijepredmetovihrazmatanja.Navo-dimostogaonjojsamosljedeće:njezinoblikiprocesneposljediceocjenjujuseisključivopremalegisfori,tj.pre-mapravudržavepredčijimsesudovimatakvanagod-bazaključuje.

21 Pobliže o pravilima neposredne primjene u međuna-rodnomprivatnompravu,usp.npr.Sajko,o.c.,suprabilj.2,9. idalje.Tomedodajemosljedeće:Ako je,međutim,predmet mirenja bez međunarodnog obilježja, primje-njujuseodredbeonagodbi,utvrđeneuZOO-u(čl.150.).

22 Vidjeti prijevod te Uredbe, Sajko, Međunarodno privat-nopravo,5,2009.,561.idalje.

23 Vidjeti npr. Brussels I Regulation (eds. Magnus/Man-kowski),2007.,Vekas,Art.57,par.6idalje.

24 Nekolikonapomenaoobratnojsituaciji-oovrsiuRepu-bliciHrvatskojsporazumaonagodbidonesenoguino-zemstvu.PremaZakonuojavnombilježništvujavnobi-lježničke isprave izdane u inozemstvu, imaju, uz uvjetuzajamnosti, iste pravne učinke kao i javnobilježničkeisprave izdane po ovom zakonu (čl. 11. (1.)). Međutim,otvorenojepitanjekakopostupitisnagodbamazaklju-čenim u postupku mirenja u inozemstvu koje sadrža-vajuklauzuluovršnosti,aneradiseojavnobilježničkojispravi,akosetražinjihovaovrhauRepubliciHrvatskoj.

25 UdržavamačlanicamaUnijepripremajusepropisiko-jima se preuzimaju kogentna rješenja Direktive. Takoje,primjerice,uNjemačkoj2010.donesenNacrtzakonao mirenju, prema kojemu … fuer die Vollstreckungser-klaerungeinerineinerMediationgeschlosserVereinba-rung … das Amtsgerciht …. und ein deutscher Notarzustaendigist-vidjetinjem.Nacrtzakona,sobrazlože-njemwww.in-mediation.eu/refentenentwurf.

1719. 3. 2011.br. 5951

Nastavakna18.stranici

Uredio Jerko Slovinić, dipl. iur.

nom rješavanju sudskih sporova iz 2009.; taj je Zakon u znatnoj mjeri glede toga preuzeo engleski model.

Dalje sumarno navodimo engleska i slovenska rješenja, dakako prema podacima koji nam stoje na raspolaganju.

1. Engleskapravilaograđanskompostupku(CivilProceduralRules–CPR)iz2007.isudskapraksa1.1. Prema Civil Procedual Rules stran-

ke su, u načelu, obvezatne pokušati riješiti spor mirenjem.

Članak 44.3. (4) utvrđuje da sud pri od-lučivanju o troškovima postupka uzima u obzir conduct of parties, što uključuje prema članku 44.3. (5) a) …conduct before, as well as during the proceedings and in the particular the extant to which the aprties followed any relevant pre-action protocol.

U navedenom pre-action protocol stran-ke se potiču na rješenje spora mirenjem, te ih se informira o možebitnim posljedicama nepribjegavanja mirenju što se tiče odluke o troškovima.

1.2. Dalje sumarno navodimo sudske odluke kojima se utvrđuje kakve pravne posljedice na odluke o sudskim troškovima uzrokuje odbijanje rješavanja spora mire-njem.

1.2.1. Odluka Prizivnog suda u pred-metu Dunnett v. Railtrqck plc iz veljače 2002.26

Sud je utvrdio da postoji obveza stra-naka iskoristiti mogućnost mirnog rješenja spora - stranka koja se protivi mirenju snosi trošak sudskog rješavanja; tako in casu, sud nije dosudio trošak stanci koja je dobila spor zato jer ona nije pristala na prethodno rješavanje spora mirenjem.

Prvi put je odluku o tome da su stran-ke u načelu obvezatne pokušati riješiti svoj spor mirenjem utvrdio je Prizivni sud (Co-urt of Appeal) u studenome 2001.27

1.2.2. Odluka Visokog suda (High Co-urt) iz svibnja 2002. - Hurst v. Leaming28

Izvaci:If mediation can have no real prospect of

success, a party may, with impunity, refuse to proceed to mediation on this ground. But refu-sal is a hith risk coruse to take, for if the Court find that there was a real prospect, the party refusing to proceed to mediation may, as i have said, be severely penalized….

1.2.3. Odluka Visokog suda (High Co-urt), Ch. Div. Iz svibnja 2003. - Royal Bank of Canada v. Secretary of State for Defence.29

Radilo se o sljedećem: tužitelj je po-nudio tuženiku rješavanje spora mirenjem. Tuženik je ponudu odbio navodeći da se in casu radi isključivo o pravnom pitanju, što može riješiti samo sud.

U postupku je sud usvojio tuženikovo stajalište, no ipak je, što se tiče troška spora, presudio da tuženik mora snositi svoje troš-kove. Sud je utvrdio da sama okolnost da se u postupku treba riješiti samo pravno pita-nje nije dostatna da se isključi izvansudsko rješavanje takvog spora.

1.2.4. Odluke Prizivnog suda u pove-zanim postupcima Halsey v. Milton Keynes NHS Trust i Steel v. Joy & Holiday iz svibnja 2004.30

Sud je utvrdio sljedeće:(1) Odgovor na pitanje o tome treba li

pokušati izvansudsko rješavanje spora ovisi o konkretnim okolnostima.

(2) Ne postoji paušalna predmnijeva u korist rješavanja spora mirenjem.

(3) Možebitna obveza stranaka ili jedne stranke da se spor rješava mirenjem, pred-

stavlja povredu članka 6. - Pravo na pošteno suđenje - Konvencije o zaštiti ljudskih pra-va prema izmjenama, Protokolom br. 11.

Prema tom članku, stavak 1.:Radi utvrđenja svojih prava i obveza gra-

đanske naravi… svatko ima pravo da zako-nom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj…31

(4) Pri rješavanju pitanja o tome je li konkretni pravni spor pogodan za izvan-sudsko rješavanje, treba, uz ostalo, uzeti u obzir sljedeće:

1) vrstu spora;2) stranački razumno pretpostavljeni

izgledi za uspjeh;3) bi li troškovi izvansudskog rješavanja,

u odnosu na vrijednost spora, bili neraz-mjerno visoki;

4) učinke možebitnog odugovlačenja zbog pokušaja rješavanja spora mirenjem;

5) ima li izvansudsko rješavanje spora razumnih izgleda da će uspjeti; teret ta-kvog dokaza - da postoje razumni izgledi za uspjeh kao i da bi odbijanje takvog rje-šavanja mirenjem bilo nerazumno (unreaso-nable), je na stranci koja želi odstupanje od normale podjele troškova.32,33

2.SlovenskiZakonoalternativnomrješavanjusudskihsporovaiz2009.34

2.1. Sud predlaže postupak mirenja u svakom predmetu, osim ako sudac ocijeni da predmet nije podoban za mirenje (čl. 15. st. 1.).

2.2. Sud može, ako smatra opravdanim, na osnovi savjetovanja sa strankama, pre-kinuti postupak do tri mjeseca, te stranke uputiti na mirenje koje se odvija pred su-dom. Protiv takve odluke stranka može ulo-žiti prigovor (čl. 15. st. 3.).

2.3. Ako stranka nerazumno ne pri-stane na postupak mirenja, pa se sudski postupak nastavi, bez obzira na uspjeh, u odluci kojom je postupak okončan, sud će na prijedloga druge stranke, obvezati prvu na plaćanje troška ili dijela troška koji su nastali u sudskom postupku zbog očito ne-razumnog odbijanja poziva na mirenje (čl. 19. (5) Zakona).

2.4. Sud pri odlučivanju o tome uzima li nerazumno odbijanje poziva na mirenje u obzir okolnosti spora, a posebno

- vrstu spora,- relevantne činjenice vezane uz spor,- činjenice o tome je su li stranke pret-

hodno pokušale riješiti spor na mirni način,- trošak koji bi nastao tijekom mirenja,- vjerojatnost da bi se mirenjem uspješ-

no okončao spor (čl. 19. (6) Zakona).

IV. Umjestozaključka1. ZM je u znatnoj mjeri preuzeo prinud-

ne dispozitivne i kogentne odredbe Direkti-ve. Time se hrvatsko pravo mirenja uskladilo s rješenjima prava Europske unije. To se odnosi na odredbe ZM-a koje se primjenju-ju od dana stupanja Zakona na snagu kao i na zakonska rješenja koja će se primjenjivati nakon što Republika Hrvatska pristupi Eu-

ropskoj uniji. U članku smo se usredotočili na analizu važnijih rješenja ZM-a.

2. Kako se alternativno rješavanje sporo-va mirenjem provodi izvan sudova i u okvi-ru sudova, svrha je našeg poredbenoprav-nog razmatranja o posljedicama prethod-nog nerješavanja sudskog spora mirenjem

na sudsku odluku o troškovima sudskog postupka - poticanje šire diskusije o toj problematici. Zar ne bi bilo opravdano u okviru hrvatskog zakonodavstva stimulirati mirenje pred sudovima analiziranim mjera-ma - mjerama koje se za to primjenjuju u poredbenom pravu?

26 (2002)EWCACiv303.27 OdlukaPrizivnogsudaReginav.PlymouthCityCouncil

-/2001/EWCAciv.1935.28 (2002)EWHC,1051(Ch).29 (2003)EWHC1479(Ch).30 (2004)EWCAciv576.

31 VidjetituKonvenciju,Nar.nov.-MU1997.,br.18;proč.tekst,Nar.nov.-MU1999.,br.6.,ispr.,Nar.nov.-MU,br.8., kao i Izbor međunarodnih ugovora vijeća Europe(urednikK.Sajko),2001.,27.idalje.

32 Sudovi država Commonwealtha u određenoj mjeri uzi-majuuobzirengleskasudskarješenja-takonpr.premanovozealanskoj sudskoj praksi iako se stranka u parnič-nom postupku ne može osuditi zbog nepristajanja narješavanjesporamirenjemnaplaćanjedodatnihtroško-vapostupka,smatrasedastrancikojajeizgubilaspor,adala je tijekom postupka konkretnu ponudu za rješenjespora(offer),totrebauzetiuobzirpriodređivanjutroškapostupka,akojeiznostakveponudevećinegoiznoskojije dosuđen (… where the terms of offer are more favo-urable to the successful party than the judgemeng …)

-odlukaVisokogsudaAuklandaiz1999.,DymockSystems(NSW)PtyLtdv.BilgolaEnt.Ltd,3NZLR239,par.55.

33 Općenito o mirenju u engleskom pravu, vidjeti npr.Scherpe/Vollers,MediationinEngland-RechtlicherRa-hmen und praktische Erfahrungen, u: Mediation (Hrsg.Hopt/Steffek),2008.,259.etseq.

34 Ur.l.RS,br.97/09,od30.studenoga2009.

* Preveodr.sc.KrešimirSajko. Radi uspoređivanja, mjestimično se u prijevodu u za-

gradama navode izrazi iz engleske i njemačke verzijetekstaDirektive.

** NavedeničlanciUredbebr.44/2001.glase: Članak59. 1.Zaodlučivanjeotomeimalistrankaprebivalištena

području države članice pred čijim je sudom pokrenutpostupak,sudprimjenjujesvojevlastitopravo.

2.Akostrankanemaprebivališteudržavičlanicipredči-jimjesudompokrenutpostupakudrugojdržavičlanici,primjenjujesepravotedržave.

Članak60. 1.ZasvrheoveUredbe,trgovačkodruštvo,drugaprav-

naosobailiudruženjafizičkihilipravnihosoba,imajuprebivališteumjestuukojemimaju:

DODATAK

DIREKTIVA2008/52/ECEUROPSKOGPARLAMENTAIVIJEĆAOD21.SVIBNJA2008.*

oodređenimaspektimamirenjaugrađanskimitrgovačkimpredmetima(Sl.l.EU,L136od24.svibnja2008.)

(PRIJEVOD)

EuropskiParlamentivijećeEuropskeunijeusvojilisuovuSmjernicu

Članak1.Svrhaipoljeprimjene1. Svrha je ove Smjernice olakšavanje pristupa alternativnog rješavanja sporova te

promicanjeprijateljskogrješavanjasporovaohrabrivanjemkorištenjamirenja,kao iosi-guravanjemuravnoteženogodnosamirenjaisudskogpostupka.

2. Smjernicaseprimjenjujeumeđugraničnimsporovima(cross-borderdisputes;gren-zueberschreitendenStreitigkeiten)ugrađanskimitrgovačkimpredmetima,osimštosetičepravaiobvezaskojimastrankeslobodnoneraspolažu.Neprotežese,osobito,naporezne,carinskeiliupravnepredmeteilinaodgovornostdržavezačineilipropusteuvršenjusvo-jevlasti(actaiureimperii).

3. UovojSmjerniciizraz»državačlanica«značidržavečlaniceosimDanske.Članak2.

Međugraničnisporovi1. ZasvrheoveSmjernice,međugraničnisporjeonajukojojnajmanjejednaodstra-

nakaimaprebivališteiliredovitoboravišteudržavičlaniciukojojganemabilokojadrugastrankanadan:

(a) kadsusestrankesporazumjelenakonštojedošlodospora;(b) kadjesudodrediomirenje;(c) kadjepremanacionalnompravunastalaobvezaprimjenemirenja;ili(d) kadjeusvrhuprimjenečlanka5.,ponudaučinjenastrankama.2. Bezobziranastavak1.,usvrhuprimjenečlanaka7.i8.,međugraničnisporjeionoj

ukojemjenakonmirenjasudskiiliarbitražnipostupakizmeđustranakazapočet(initiated;eingeleitet)udržavičlaniciukojojstrankenisuimaleprebivališteiliredovitoboravištenadannakojiupućujustavci1(a),(b)ili(c).

1. Zasvrhestavka1.i2.,prebivališteseutvrđujeuskladusčlancima59.i60.UredbeECbroj44/2001.**

Članak3.DefinicijeZasvrheoveSmjerniceprimjenjujusesljedećedefinicije:(a) »Mirenje« znači strukturirani proces (structured process; strukturiertes Verfahren),

bilokakonazvan,kaddvijeilivišestranakasporanastojeizmeđusebenadobrovoljnojosnovipostiči sporazum ilinagodbusvogsporauzpotporumiritelja.Tajprocesmoguzapočetistranke,možepredložiti ilinareditisud (suggestedororderedbyacourt;vonei-nemGerichtvorgeschlagenoderangeordnetwerden)ilimožesepropisatipravomdržavečlanice.

Touključujemirenjekojevodisudackojinijeodgovoranzanijedanpravnipostupakosporukojijeupitanju.Isključenisupokušajisudailisucakojivodipostupakdariješisportijekomsudskogpostupkaosporukojijeupitanju.

(b) »Miritelj« znači bilo koja treća osoba od koje se traži (who is asked) vođenje mi-renjanaučinkovit,nepristran ikompetentannačin,bezobzirananaziv (denomination)ilizanimanjetakvetrećeosobeudotičnojdržavičlaniciinanačinnakojijetrećaosobaimenovanailizatraženadavodimirenje.

Članak4.Osiguranjekvalitetemirenja1. Državečlaniceohrabruju,sredstvimakojesmatrajuodgovarajućima,razvojipridr-

žavanjemiriteljaiorganizacijakojedajuuslugemirenjadobrovoljnimpravilimaponašanjamirenja(voluntarycodesofconduct),kaoidrugeučinkovitemehanizmekvalitetnekontro-ledavanjauslugamirenja(concerningprovisionofmediationservices;fuerdieEinbringungvonMediationsdiensten).

Članak5.Pribjegavanjemirenju(Recoursetomediation;InanspruchnahmederMediation)1. Sudkojemjepodnesenatužbamože,akojetoprimjerenoteuzimanjemuobzir

svihokolnostislučaja,pozvatistrankedakoristemirenjeradirješavanjaspora.Sudmožetakođerpozvatistrankedasudjelujunainformativnomsastankuokorištenjumirenja,akosetakvisastanciodržavajuiakosudostupni.

(a)statutarnosjedište,ili (b)glavnuupravu,ili (c)glavnoposlovnomjesto. 2.ŠtosetičeUjedinjenogKraljevstvai Irske,statutarno

sjedište znači registrirani ured ili, ako takav ne postoji,mjestoosnivanjaili,akotakvomjestonigdjenepostoji,mjestopočijemjepravuosnovano.

3.Zaodređivanjeimalitrustprebivališteudržavičlanicipredčijimsudovimajepokrenutpostupak,sudprimje-njujepravilasvogmeđunarodnogprivatnogprava.

2. Države članice ohrabruju početnu ili daljnju izobraz-bumiriteljakakobiseosiguralodasemirenjevodi,uod-nosunastranke,naučinkovit,nepristranikompetentannačin.

18 19. 3. 2011.br. 5951mirenje

Nastavaksa17.stranice

HrvatskiZakonomirenjuiz2011.

2. Smjernicaneutječenanacionalnozakonodavstvooobvezatnomkorištenjumire-njailikojegapodvrgavainicijativamailisankcijama,biloprijeilinakonštojesudskipostu-pakzapočeo,osimakotakvozakonodavstvonesprječavastrankedaprovodesvojapravapristupasudskomsustavu.

Članak6.Ovrhasporazumapostignutogmirenjem(Enforceabilityofagreementsresulting

from mediation; Vollstreckbarkeit einer im Mediationsverfahren erzielten Vereinba-rung)

1. Državečlaniceosiguravajudajemogućestrankama,ilijednojodnjihsizričitimpri-stankomdrugestranke, tražitidasesadržajpisanogsporazumapostignutogmirenjemutvrdi ovršnim (be made enforceable; vollstreckbar gemacht wird). Sadržaj takvog spora-zumajeovršan,osimakoje,ukonkretnomslučaju,bilodajesadržajsporazumaprotivanpravudržavečlaniceukojojjezahtjevpodnesenilipravotedržavečlaniceneodređujenjegovuovršnost(lawofthatMemberStatedoesnotprovideforitsenforceability;dasRechtdiesesMitgliedstaatssiehtdieVolltreckbarkeitdesInhaltsnichtvor).

2. Sadržajsporazumamožeproglasitiovršnimsudilidrugonadležnotijelopresudomiliodlukom, iliuautentičnominstrumentu,uskladuspravomdržavečlaniceukojoj jeučinjenzahtjev.

3. DržavečlaniceobavještavajuKomisijuosudovimailidrugimnadležnimtijelimazaprimanjezahtjevauskladusastavcima1.i2.

4. Ništauovomčlankuneutječenamjerodavnopravozapriznanjeiizvršenje,udru-gojdržavičlanice,sporazumakojijeovršanuskladusastavkom1.

Članak7.Povjerljivostmirenja1. Pretpostavljeno je da se mirenje obavlja na način koji poštuje povjerljivost, a dr-

žavečlaniceosiguravaju,osimakosestankedrukčijenesporazume,danimiriteljnionikojisuuključeniuupravljanjepostupkommirenjanemogubitiprimorani(becompelled)svjedočitiugrađanskomitrgovačkomsudskompostupkuiliuarbitražioinformacijamadobivenimiliusvezisprocesommirenja,osim:

(a) kadjetopotrebnoizprinudnihrazlogajavnogporetka(overridingconsiderationofpublicpolicy)interesiranedržavečlanice,aosobitoakojepotrebnoosiguratizaštitudjete-tovognajboljeginteresailispriječitipovredufizičkogilipsihološkogintegritetaosoba;ili

(b) kadjeotkrivanjesadržajasporazuma,kojijerezultatmirenja,potrebnoradiprovo-đenjailiovrhetogsporazuma.

2. Ništaustavku1.nesprječavadržavečlanicedapropišustrožemjereradizaštitepovjerljivostimirenja.

Članak8.Učinak mirenja na rokove zastare i dosjelosti (Effect of mediation on limitation

andprescriptionperiods)1. Državečlaniceosiguravajudastrankekojesuizabralemirenjeradipokušajarješava-

njasporanisunaknadnospriječenezapočetisudskipostupakiliarbitražuuodnosunatajsporzbogistekarokazastareilidospjelostizavrijemeprocesamirenja.

2. Stavak1.neutječenaodredbeorokovimazastareilidosjelostimeđunarodnihspo-razumakojihsustrankedržavečlanice.

Članak9.InformacijezaopćujavnostDržave članice ohrabruju, bilo kojim sredstvima koje smatraju primjerenima, dostu-

pnostopćejavnosti,posebnonainternetu,informacijeostupanjuuvezusmiriteljimaiorganizacijamakojedajumiriteljskeusluge.

Članak10.Informacijenadležnimsudovimainadležnimtijelim(Informationoncompetent

courtsandauthorities)Komisija javno čini dostupnim, bilo kojim odgovarajućim sredstvom, informacije o

nadležnimsudovimailinadležnimtijelimakojejojdostavedržavečlaniceuskladusčlan-kom6.(3).

Članak11.Izvješće(Review;Ueberpruefung)Nekasnijeod21.svibnja2016.,KomisijatrebapodnijetiEuropskomparlamentu,Vije-

ćuiEuropskomekonomskomiSocijalnomvijećuizvješćeoprimjeniSmjernice.IzvješćetrebarazmotritirazvojmirenjaucijelojEuropskojunijiiučinakSmjerniceudržavamačla-nicama.Premapotrebi,izvješćućesepriložitiprijedlozioizmjeniSmjernice.

Članak12.Preuzimanje(Transposition;Umsetzung)1. Državečlanicestavitćenasnaguzakone,uredbeiupravneodredbepotrebneradi

pridržavanja(complywith)teSmjernice,prije21.svibnja2011.,osimčlanka10.,zakojijedanpridržavanjanajkasnije21.studenoga2010.OnećeotomebezodlaganjaobavijestitiKomisiju.

Kadihdržavečlaniceusvoje,temjeretrebajusadržavatiupućivanjenaovuSmjernicuilitakvoupućivanjetrebadatiprilikomnjihoveslužbeneobjave.Metodetakvogupućiva-njeutvrđujudržavečlanice.

2. Države članice priopćuju Komisiji tekst glavnih odredaba nacionalnog prava kojiusvojenapodručjuoveSmjernice.

Članak13.StupanjenasnaguSmjernicastupanasnagu20.dananakonobjaveuSlužbenomlistuEuropskeunije.

Članak14.Nakogaseodnosi(AddresseesAdressaten)OvaseSmjernicaodnosinadržavečlanice.

Strasbourg,21.svibnja2008.

novi propisi

broj24od23.veljače2011.

Zakonofinanciranjupolitičkihaktivnostiiizbornepromidžbe-stupionasnagu3.ožujka2011. Pravilnikohelidromima-stupionasnagu23.veljače2011. PravilnikodopunamaPravilnikaovoćnimvinima-stupionasnagu3.ožujka2011. PravilnikoizmjenamaidopunamaPravilnikaominimalnotehničko-tehnološkimuvjetimazaproizvodnjuvinaivoćnihvinateprodajuvina,drugihproizvodaodgrožđaivinakaoivoćnihvina-stupionasnagu3.ožujka2011. Pravilnikotehničkimzahtjevimazadrvneploče-stupionasnagu3.ožujka2011. PravilnikoizmjenamaidopunamaPravilnikaopostupkuhomologacijemotornihvozilasobziromnamogućnostnjihoveponovneuporabljivosti,recikliranjaiuporabeTPV159(izdanje00)-stupionasnagu3.ožujka2011. PravilnikoizmjenamaidopunamaPravilnikaopostupkuhomologacijetraktorazapoljoprivreduišumarstvosobziromnanajvećukonstrukcijskubrzinuiplatformuzateretTPV302(izdanje01)-stupionasnagu3.ožujka2011. PravilnikopostupkuhomologacijetraktorazapoljoprivreduišumarstvosobziromnaputničkasjedalaTPV308(izdanje01)-stupionasnagu3.ožujka2011. Odlukaousklađenjusredstavajamstvenogpologaza2010.godinu-stupionasnagu3.ožujka2011.

broj25od28.veljače2011.

PravilnikoizmjenamaidopunamaPravilnikaodoprinosima-stupionasnagu28.veljače2011. PravilnikoizmjenamaidopunamaPravilnikaopostupkuprijebojatražbinepoosnovipravanapovratisplaćenenaknadeplaćeipravananaknaduplaćesobvezomnaosnovidugazadoprinose-stupionasnagu28.veljače2011. OdlukaodopuniOdlukeoodređivanjuparkirališnihmjestaiograničenjimazaprijevozopasnihtvarijavnimcestama-stupilanasnagu28.veljače2011. Pravilnikooznačavanjuhraneihranezaživotinjeuekološkojproizvodnji-stupionasnagu8.ožujka2011. PravilnikoizmjeniPravilnikaostavljanjunatržišteikorištenjuhranezaživotinje-stupionasnagu28.veljače2011. PravilnikoizmjenamaidopunamaPravilnikaonaknadamazaposlovezdravstvenezaštitebilja-stupionasnagu8.ožujka2011. PravilnikoizmjenamaPravilnikaoribolovnimalatimaiopremizagospodarskiribolovnamoru-stupionasnagu28.veljače2011. Odlukaokriterijimazaraspodjelumaksimalnodozvoljeneulaznekoličinedivljihtuna(thunnusthynnus)nauzgajalištau2011.godini-stupionasnagu28.veljače2011. DopunapopisačlanovaPovjerenstvazaorganoleptičkoocjenjivanjevinaidrugihproizvodaodgrožđaivina PravilnikoizmjenamaPravilnikaouvjetimazaodobrenjeopseganužnedoznakestabalaušumamašumoposjednika-stupionasnagu8.ožujka2011. PravilnikoizmjenamaPravilnikaočuvanjušuma-stupionasnagu8.ožujka2011. PravilnikoizmjenamaidopunamaPravilnikaodoznacistabala,obilježavanjudrvnihsortimenata,popratniciišumskomredu-stupionasnagu8.ožujka2011. PravilnikoizmjenamaPravilnikaopostupkuzaostvarivanjepravanasredstvaiznaknadezakorištenjeopćekorisnihfunkcijašumazaizvršeneradoveušumamašumoposjednika-stupionasnagu8.ožujka2011.

IzmjeneŠumsko-odštetnogcjenika-stupilenasnagu8.ožujka2011. OdlukaoopćinskimporezimaOpćineKamanje-stupilanasnagu8.ožujka2011.

broj26od2.ožujka2011.

Zakonosprječavanjusukobainteresa-stupionasnagu10.ožujka2011.

ZakonodopunamaZakonaobiogorivimazaprijevoz-stupionasnagu2.ožujka2011.

UredbaoizmjeniidopunamaUredbeoplaćamapolicijskihslužbenika-stupilanasnagu2.ožujka2011. UredbaoizmjeniidopunamaUredbeounutarnjemustrojstvuMinistarstvaunutarnjihposlova-stupilanasnagu2.ožujka2011. Pravilnikoulovu,uzgojuiprometutune(Tunnusthynnus),igluna(Xiphiasgladius)iiglana(tetrapturusbelone)-stupionasnagu2.ožujka2011. PravilnikoizmjenamaidopunamaPravilnikaomaksimalnimrazinamaostatakapesticidauinahraniihranizaživotinjebiljnogiživotinjskogpodrijetla-stupionasnagu2.ožujka2011.PravilnikoizmjenamaidopunamaPravilnikaovinskomivoćnomoctu-stupionasnagu10.ožujka2011.

broj27od3.ožujka2011.

ZakonoizmjenamaidopunamaZakonaosudovima-stupionasnagu11.ožujka2011. ZakonoizmjenamaZakonaonovčanojnaknadižrtvamakaznenihdijela-stupanasnagunadanprijmaRepublikeHrvatskeuEuropskuuniju Odlukaoproglašenju»Nacionalnogdanaborbeprotivrakavratamaternice«uRepubliciHrvatskoj-stupionasnagu3.ožujka2011. OdlukaoraspisivanjuprijevremenihizborazaGradskovijećeGradaKorčule,OpćinskovijećeOpćineHumnaSutli,OpćinskovijećeOpćineKlenovnikiOpćinskovijećeOpćineSaborsko-stupilanasnagu3.ožujka2011. Pravilnikokatalogukrmiva-stupanasnagu1.lipnja2011. PravilnikoizmjenamaidopunamaPravilnikaovoćnimsokovimainjimasrodnimproizvodimanamijenjenimzakonzumacijustupionasnagu11.ožujka2011. NaredbaozabraniuvozauRepublikuHrvatskuiprovozaprekopodručjaRepublikeHrvatskeperadiiproizvodaodperadiradisprječavanjaunošenjauRepublikuHrvatskuNewcastleskebolesti-stupilanasnagu3.ožujka2011. PopisaktivnihtvaridopuštenihzauporabuusredstvimazazaštitubiljauRepubliciHrvatskoj PopisovlaštenihveterinarskihorganizacijauRepubliciHrvatskoj-stupionasnagu3.ožujka2011. ObvezatneuputebrojLSI-redoslijedizbornihradnjiitijekrokovazaprovedbuprijevremenihizborazačlanoveGradskogvijećaGradaKorčule,članoveOpćinskogvijećaOpćineHumnaSutli,članoveOpćinskogvijećaOpćineKlenovnikičlanoveOpćinskogvijećaOpćineSaborsko-stupionasnagu3.ožujka2011. ObvezatneuputebrojLSII-oobrascimazaprovedbuprijevremenihizborazačlanoveGradskogvijećaGradaKorčule,članoveOpćinskogvijećaOpćineHumnaSutli,članoveOpćinskogvijećaOpćineKlenovnikičlanoveOpćinskogvijećaOpćineSaborsko-stupionasnagu3.ožujka2011. Odlukaopravilimazastatutarnucertifikacijupomorskihbrodova,Dio14.-Radiooprema,Izmjeneidopunebr.1(2011) Odlukaopravilimazastatutarnucertifikacijupomorskihbrodova,Dio1.-Općipropisi(2011.)

1919. 3. 2011.br. 5951Telefonski savjeti radnim danom od 9 do 15 sati

besplatni odgovori na pitanja pretplatnika

[email protected]

pitateodgovaramo

vi miPorez na kuće za odmorVlasnicikućazaodmorkojinepodnesuprijavupodatakapotrebnihzarazrezporezanakućezaodmor,kažnjavajusenovčanomkaznomod500,00do25.000,00kunazaprekršaj

viKoje su sankcije propisane za neprijavljivanje podataka o kućama za odmor radi utvrđivanja poreza, te tko je nadležan za provođenje tih sankcija?

Pita: O. M.,

mi Plaćanje poreza na kuće za odmor uređeno je Zakonom o financiranju jedinica lokalne i po-

dručne (regionalne) samouprave (Nar. nov., br. 117/93 – 13/08). Taj porez plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

Prema odredbi članka 38. toga Zakona, obračun i način plaćanja poreza na kuće za odmor uređuju svojim odlukama općine ili gradovi, jer je taj porez prihod njihovog proračuna.

Prijava odnosno podaci o korisnoj površini kuća za odmor moraju se dostaviti nadležnom po-reznom tijelu do 31. ožujka godine za koju se utvr-đuje porez. Porezno tijelo odnosno Porezna uprava donosi rješenje kojim razrezuje - utvrđuje poreznu obvezu, a na osnovi prethodno donesene odluke o visini jedinične cijene po m2 korisne površine koju utvrdi općina ili grad. Dakle, Porezna uprava rješe-njem utvrđuje poreznu obvezu, ali i rok plaćanja i sankcije za neplaćanje u propisanom roku.

Člankom 89. Zakona o financiranju jedinica lo-kalne i područne (regionalne) samouprave propisane su novčane kazne za prekršaj u slučaju neprijavljivanja podatka za razrez poreza. Tako se vlasnici kuća za odmor koji ne podnesu prijavu podataka, kažnjavaju novčanom kaznom za prekršaj od 500,00 do 25.000,00 kuna. S obzirom na to da Porezna uprava obavlja, iz-među ostalog, nadzor nad naplatom poreza u njezinoj je nadležnosti primjena i provedba kaznenih sankcija. U tom se slučaju primjenjuju odredbe Općeg pore-znog zakona (Nar. nov., br. 147/08 i 18/11), točnije članak 206. toga Zakona, kojim je propisano da je po-rezni prekršaj povreda poreznog propisa koja je kao prekršaj propisana posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza. Navedenim člankom Općeg pore-znog zakona ne samo da se definira pojam poreznog prekršaja, već se određuje tko je nadležan za vođenje prekršajnog postupka i za donošenje rješenja o pre-kršaju u prvom stupnju te za rješavanje žalbi na to rješenje. (8-2/4, D. Đ., 14. 3. 2011.)

informatorbroj5951•19.3.2011.

Nadležnost ovršnog sudaZaodlučivanjeoprijedloguzaovrhunanekretniniizaprovedbuteovrhe,isključivojemjesnonadležansudnačijemsepodručjunekretninanalazi

vi Kako ovršiti ovršenika koji je zaposlen u Republici Sloveniji, a u Republici Hrvatskoj nema otvoren niti jedan račun niti ima bilo kakva primanja, ali

ima nekretninu u suvlasništvu u Republici Hrvatskoj?

Pita: Č. B., Zagreb

mi Prema članku 74. Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04,

88/05, 121/05 i 167/08), koji se u skladu s člankom 339. Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 139/10), primjenjuje do 31. prosinca 2011., za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na nekretnini i za provedbu te ovrhe mjesno je nadležan sud na čijem se području nekretnina nalazi.

Prema članku 33.b Ovršnog zakona koji se tako-đer primjenjuje do 31. prosinca 2011., mjesna je nad-ležnost određena Ovršnim zakonom isključiva.

To znači da će za ovrhu na nekretnini, bez obzira radilo se o domaćim ili stranim ovršnim ispravama, uvijek biti mjesno nadležan sud na čijem se području nekretnina nalazi.

Dakle, ako ovršenik ima nekretninu ili idealni suvlasnički dio nekretnine koja se nalazi u Repu-blici Hrvatskoj, on može, radi naplate svoje novča-ne tražbine, zatražiti ovrhu u Republici Hrvatskoj pred sudom na čijem se području nekretnina nalazi. Ako se ovrha traži na temelju odluke stranog suda, ona će se, prema članku 17. Ovršnog zakona koji je na snazi do 31. prosinca 2011., moći odrediti i provesti u Republici Hrvatskoj samo ako ispunjava pretpostavke za priznanje i ovrhu propisane među-narodnim sporazumom ili zakonom. To znači da će takva odluka morati ispunjavati pretpostavke propi-sane člankom 86.-100. Zakona o rješavanju suko-ba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Nar. nov., br. 53/91). Napominjemo da takvu sličnu odredbu sadržava i novi Ovršni zakon, u članku 20. stavak 2.

Druga je mogućnost da ovrhovoditelj inicira ovr-hu u Republici Sloveniji pri čemu će, ako raspolaže našom ovršnom ispravom, morati pokrenuti postu-pak priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka.

Novi Ovršni zakon više ne sadržava odredbe o isključivoj mjesnoj nadležnosti suda na čijem se području nekretnina nalazi, već će biti mjerodavne odredbe pravila parničnog postupka o općemjesnoj nadležnosti. (3-1/3, J. S., 15. 3. 2011.)


Dostava pravilnika o raduAkokodposlodavcauzradničkovijećedjelujuisindikati,poslodavacjedužanpravilnikeoradudostavitiiradničkomvijećuisindikalnimpovjerenicima

vi Je li poslodavac kod kojeg je utemeljeno radničko vijeće, dužan pravilnike o radu dostaviti i sindikatima?

Pita: Č. P., Kutina

mi U skladu sa stavkom 3. članka 126. Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09), ministar nadležan

za rad donio je Pravilnik o načinu objave pravilnika o radu (Nar. nov., br. 67/10 - u nastavku teksta: Pravilnik). Tim Pravilnikom utvrđen je način objave pravilnika o radu i obveza poslodavca za dostavu tih pravilnika.

Člankom 6. Pravilnika propisana je obveza po-slodavca kod kojeg djeluju sindikalni povjerenici ili je utemeljeno radničko vijeće, uz objavu pravilnika i posebnih pravilnika, da te pravilnike dostavi sindi-kalnim povjerenicima i članovima radničkog vijeća.

Poslodavac se u skladu s člankom 126. stavak 1. Zakona o radu već u samom postupku donošenja pravilnika o radu mora savjetovati s radničkim vije-ćem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o radu.

Kada kod poslodavca nije utemeljeno radničko vi-jeće, tada u skladu s člankom 152. stavak 3. Zakona o radu, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća (osim prava iz članka 163. Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca), pa se poslodavac u postupku donošenja pravilnika o radu mora savjetovati sa sindikalnim po-vjerenikom u ulozi radničkog vijeća i dostaviti mu pravilnik o radu.

S obzirom na to da niti Zakonom o radu niti Pravilnikom nije predviđen izuzetak obveze dostave pravilnika o radu u slučaju kad kod poslodavca kod kojeg je utemeljeno radničko vijeće djeluju i sindikati,

poslodavac je dužan pravilnike objaviti na propisan način te ih dostaviti i radničkom vijeću i sindikalnim povjerenicima.

Osim toga, s obzirom na to da je sindikalni po-vjerenik u radnom odnosu kod poslodavca, poslo-davac mu je u skladu s člankom 3. Pravilnika, na njegov zahtjev, kao i svim ostalim radnicima, dužan omogućiti izradu preslike pravilnika o radu. (10-0/0, H. Ž., 15. 3. 2011.)


Bračna stečevina i vlastita imovinaAkobračnidrugulažesvojradnavlastitojimovinidrugogbračnogdruga,rezultatstečenzavrijemetrajanjabračnezajednicetimradomimastatusbračnestečevine

viAko je posebna imovina bračnog druga (stečena prije braka) trgovačko društvo, koje je tijekom bračne zajednice steklo nekoliko nekretnina, ima li

osnove da drugi bračni drug bude suvlasnik na tim nekretninama?

Pita: M. O., Zagreb

mi Prema članku 248. Obiteljskog zakona (Nar. nov., br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07), bračna ste-

čevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine. Nadalje, prema članku 249. Obiteljskog zako-na, bračni su drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili.

Imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapa-nja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a tom imo-vinom smatra se i ona imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. Obiteljskog zakona (dakle, nasljeđivanjem, darovanjem i sl.).

U odgovoru na pitanje treba poći od toga je li do uvećanja imovine, koja potječe od prihoda trgovač-kog društva-vlastite imovine jednog bračnog druga, za vrijeme trajanja braka došlo radom samo toga bračnog druga ili i drugog. Naime, potrebno je utvr-diti je li drugi bračni drug svojim radom na vlastitoj imovini drugog bračnog druga za vrijeme bračne za-jednice pridonio stjecanju neke nove imovine. Ta pi-tanja razmatrana su i u stručnoj literaturi: »Određeno pojašnjenje potrebno je i za slučaj rada na vlastitoj imo-vini odnosno na vlastitoj imovini drugog bračnog druga. Kad za vrijeme trajanja bračne zajednice bračni drug radi na poljoprivrednom zemljištu koje je njegova vla-stita imovina ili vlastita imovina drugog bračnog druga, ili kad bračni drug pruža turističke usluge i pritom za-rađuje, iznajmljujući kuću za odmor u vlasništvu njego-va bračnog druga. Rad na vlastitoj imovini producirat će (vjerojatno) uvećanje te imovine, pa svako povećanje pridodat će se njegovoj vlastitoj imovini.

No, ako bi bračni drug ulagao svoj rad na vlastitoj imovini drugog bračnog druga, smatramo s obzirom da je rezultat rada (na poljoprivrednom zemljištu npr. plo-dovi, a u turističkoj djelatnosti novac) stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice radom, ima status bračne ste-čevine, a bračni drug čije je vlasništvo (tj. vlastita imo-vina) zemljište odnosno kuća za odmor, imao bi pravo na obveznopravni zahtjev glede eventualnog obeštećenja zbog rada na njegovoj vlastitoj imovini. Tu bi dakako bilo presudno da li je on dao i kakav pristanak za kori-štenje (rad) na tuđoj (ovaj puta njegovoj) stvari.« (prof. dr. sc. Dubravka Hrabar: Status imovine bračnih drugova, Godišnjak 9, Opatija, 2002.) (20-1, B. B., 16. 3. 2011.)


izlazi srijedom i subotom www.novi-informator.net e-mail: [email protected] GLAVNA UREDNICA: Davorka Foretić UREDNIŠTVO: Biljana Barjaktar, Desanka Đikandić, Davorka Foretić, Dražen Kozulić, Jerko Slovinić i Hubertina Žalud GRAFIČKI UREDNIK: Nenad Novak GRAFIČKA PRIPREMA: Jadranka Prišlin i Nada Tokić LEKTURA: Vesna Kisin i Meri Odak TISAK: GZH, Zagreb PRAVNI SAVJETI: 01/4612-551, 01/4612-549 EKONOMSKI SAVJETI: 01/4612-537 DOKUMENTACIJA LISTA I PRAVNI SAVJETI: 01/4612-539 NAKLADNIK: Novi informator d.o.o. Zagreb, Kneza Mislava 7/I MB 3718603 telefon: 01/4555-454, telefaks 01/4612-553 DIREKTORICA: Marina Šurbek Žiro račun: 2340009-1100150348 Privredna banka Zagreb d.d. ODJEL PRETPLATE I PRODAJE: telefon 01 4555-454, telefaks 01/4612 553 e-mail: [email protected] Pretplata na TISKANO IZDANJE iznosi 1.800,00 kn,

na INTERNET IZDANJE 1.250,00 kn s PDV-om za 2011. godinu CIJENE OGLASA s PDV-om: 1/1 str. 6.100,00 kn, 1/2 str. 3.550,00 kn, 1/3 str. 2.100,00, 1/4 str. 1.550,00 kn, posljednja stranica +30 %. Za dva uzastopna oglašavanja popust od 10%, a za tri i više 20% popusta. Pretplatnici imaju dodatni popust od 10% .

Ako se pretplata na list ne otkaže najkasnije 15 dana prije isteka roka na koji je sklopljena, smatra se produženom na neodređeno vrijeme. Rukopisi se ne vraćaju.

Upravljanjenekretninamaorganizira savjetovanje

20. travnja 2011. (srijeda), u 9,30 satiSheraton Zagreb Hotel, Kneza Borne 2, Zagreb

KOTIZACIJA za sudjelovanje na savjetovanju iznosi 980,00 kn (s PDV-om) po sudioniku. Uplaćuje se na žiro-račun Novog informatora

broj: 2340009-1100150348

poziv na broj: 01 200411 - OIB

OBVEZATNAPRIJAVA

DodatneinformacijeTel.:01/4555454Faks:01/4612553

e-mail:[email protected]

NAKNADA UKLJUčUJE: sudjelovanje na savjetovanju, seminarski materijal (knjiga s radovima autora), radni pribor i napitak za vrijeme stanke.

PROGRAMSAVJETOVANJA

JaDRaNKo JUg,sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske

� PoStUPaNJE S NEPRocIJENJENom ImoVINom U PoStUPKU PREtVoRBE I PRIVatIZacIJE PREma ZaKoNU o UPRaVLJaNJU DRžaVNom ImoVINom

DamIR KoNtREc, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske

� ZaKoN o tURIStIčKom ZEmLJIštU

DESa SaRVaN, pročelnica Upravnog odjela za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu Istarske županije

� PRoDaJa tURIStIčKog ZEmLJIšta U VLaSNIštVU JEDINIca LoKaLNE SamoUPRaVE I KoNcESIJE Na PREoStaLom tURIStIčKom ZEmLJIštU U VLaSNIštVU JEDINIca LoKaLNE SamoUPRaVE

JoSIP BIENENfELD, načelnik Samostalne službe za zakonodavstvo u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva

� UtVRđIVaNJE oBLIKa I VELIčINE ZK čEStIcE I DRUgI PoSLoVI tIJELa NaDLEžNIH Za oBaVLJaNJE PoSLoVa PRoStoRNog UREđENJa PREma ZaKoNU o tURIStIčKom ZEmLJIštU

aNa-maRIJa KoNčIć, voditeljica Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sesvetama

� PoJEDINačNI ISPRaVNI PoStUPaK U PRaKSI ZEmLJIšNoKNJIžNIH SUDoVa – de lege lata, de lege ferenda

turističko zemljište • državna imovina

�male stranice

male stranice

vlasničkopravni odnosi

Informator br. 5951Zagreb, 19. ožujka 2011.

Uredila Biljana Barjaktar, dipl. iur.

SADRŽAJ

DAMIR KONTREC, dipl. iur., sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske

Nar. nov., br. 145/10

Prikaz Zakona o upravljanju državnom imovinom

�. Uvod .............................................................................................. 22. Što se smatra državnom imovinom u smislu Zakona o upravljanju državnom imovinom .................... 23. Načela upravljanja državnom imovinom ......................... 34. Dokumenti upravljanja državnom imovinom ................ 35. Agencija za upravljanje državnom imovinom ............... 36. Upravljanje državnom imovinom u obliku dionica i poslovnih udjela u trgovačkim društvima ..................................................................................... 47. Upravljanje državnom imovinom u obliku nekretnina ................................................................................... 68. Registar državne imovine ...................................................... 79. Neprocijenjena imovina u postupku pretvorbe i privatizacije ............................................................................... 7�0. Uvjerenje o procijenjenim nekretninama ....................... 8��. Ustupanje dionica hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata i članovima obitelji smrtno stradalog, odnosno zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata .................................................................... 8�2. Prestanak rada Hrvatskog fonda za privatizaciju i Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom ............................................................... 8�3. Prijelazne i završne odredbe ................................................ 8

Ako je suditi prema novinskim napisima krajem 2010. i po~etkom 2011. godine, o~ekivanja od no-vog Zakona o upravljanju dràvnom imovinu (Nar. nov., br. 145/10) doista su velika. Tako se govori o »kona~nom kraju ere pretvorbe i privatizacije«, o »pretpostavci za formiranje registra dràvne imovi-ne«, o »stvaranju osnovnih preduvjeta za vlasni~ki strukturirano na~elo upravljanja dràvnom imovi-nom« itd.

O~ito je da je nakon 20 godina samostalnosti Republike Hrvatske došlo vrijeme da se uspostave na~ela upravljanja dràvnom imovinom, i to samo u smislu njezina svakodnevnog korištenja, ve} i u smislu pove}avanja vrijednosti dràvne imovine.

U ovom radu dat }emo osnovni prikaz odredaba Zakona, ali i prikaz tijela koja }e se ubudu}e baviti upravljanjem dràvnom imovinom.

2 male stranice


1. Uvod Vlada Republike Hrvatske, u obrazloženju Konačnog

prijedloga Zakona o upravljanju državnom imovinoma, gle-de razloga za njegovo donošenje i pitanja koja se žele riješiti, između ostalog, navodi:

»Državna imovina, bez obzira na titulara prava vlasništva nad tom imovinom, predstavlja imovinu svih građana i čini zna-čajan resurs države, te je potrebno stvoriti pretpostavke za učin-kovito upravljanje takvom imovinom usmjerene na ispunjavanje obveza tijela javne vlasti u pružanju usluga svojim građanima, te poglavito upravljanje takvom imovinom usmjereno na gospo-darski razvoj države.

Danas je državna imovina u obliku dionica i udjela u trgovač-kim društvima i u obliku nekretnina upisana većinom na Repu-bliku Hrvatsku, ministarstva i Hrvatski fond za privatizaciju, te dijelom na zavode i pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvat-ska poput Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljava-nje, Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju ba-naka, Agenciju za pravni promet i posredovanje nekretninama i druge.

Većim dijelom državne imovine u obliku dionica i udjela u trgovačkim društvima i u obliku nekretnina danas upravljanju Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom (za imovinu upisanu na Republiku Hrvatsku) i Hrvatski fond za pri-vatizaciju (za imovinu upisanu na Hrvatski fond za privatizaci-ju, kao i za imovinu zavoda i drugih pravnih osoba čiji je osnivač Republika Hrvatska s kojima Hrvatski fond za privatizaciju ima potpisane ugovore o gospodarenju imovinom).

Kako upravljanje državnom imovinom u obliku dionica i udjela u trgovačkim društvima i u obliku nekretnina nije jedin-stveno, ne postoji strategija upravljanja državnom imovinom u tim oblicima, te se tako raspolaže državnom imovinom uglavnom kroz model prodaje radi pokrivanja troškova institucija nadležnih za raspolaganje državnom imovinom i proračunskih manjkova što za posljedicu ima smanjenje ukupnog obima i vrijednosti dr-žavne imovine, te je dugoročno neodrživo….

Ovaj Zakon uređuje načela upravljanja državnom imovinom i konstatira da se upravljanje državnom imovinom temelji na na-čelu javnosti, načelu predvidljivosti, načelu učinkovitosti i načelu odgovornosti upravljanja državnom imovinom.

Ovim Zakonom predviđa se da Hrvatski sabor donosi četve-rogodišnju Strategiju upravljanja državnom imovinom, a Vlada Republike Hrvatske Plan upravljanja državnom imovinom na godišnjoj razini koji bi bio operativni plan, te o čijem bi ostvare-nju Agencija za upravljanje državnom imovinom svake godine izvještavala Vladu Republike Hrvatske i Hrvatski sabor.

Kako danas, kao što je već navedeno, državnom imovinom u obliku dionica i udjela u trgovačkim društvima, te u obliku nekret-nina upravlja veći broj institucija, te se tako i tom državnom imo-vinom nejednako upravlja, ovim se Zakonom osniva Agencija za upravljanje državnom imovinom (u daljnjem tekstu: Agencija).

Moramo naglasiti da praksa postojanja posebnih institucija za upravljanje državnom imovinom postoji i u pravni porecima zemalja članica Europske unije poput Austrije, Njemačke, Finske,

Francuske, Švedske, Slovenije, Nizozemske, Velike Britanije, Ita-lije, Češke i drugih.

Agencija bi zamijenila dvije institucije koje upravljanju ve-ćinom državne imovine, Hrvatski fond za privatizaciju i Sre-dišnji državni ured za upravljanje državnom imovinom koje bi se ukinule, a čije je ukidanje i spajanje poslova dio programa Vlade Republike Hrvatske za tekuće mandatno razdoblje. Spaja-njem ovih dviju institucija postići će se pozitivni sinergijski učinci poput efikasnijeg upravljanja državnom imovinom, ujednačenost upravljanja državnom imovinom, povećanje vrijednosti državne imovine uz smanjenje troškova poslovanja.

Agencija će upravljati, temeljem ovog Zakona kao zakon-ski zastupnik, imovinom Republike Hrvatske u obliku dionica i poslovnih udjela u trgovačkim društvima, te u obliku nekretni-na, te imovinom u obliku dionica i poslovnih udjela u vlasništvu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka koja je proizašla iz postupaka sanacije i privatizacije banaka. Agencija bi na temelju ugovora o upravljanju upravljanja i državnom imovinom u obli-ku dionica i udjela u trgovačkim društvima, te u obliku nekretnina koji su u vlasništvu zavoda i drugih pravnih osoba čiji je osnivač Republika Hrvatska.

Agencija će također baviti se restrukturiranjem trgovačkih društava u većinskom državnom vlasništvu, a koji su u poteško-ćama.«

2. Što se smatra državnom imovinom u smislu Zakona o upravljanju državnom imovinom Pod državnom imovinom, u smislu odredbe članka 2. Za-

kona, podrazumijevaju se:- dionice i poslovni udjeli u trgovačkim društvima čiji je

imatelj Republika Hrvatska;- nekretnine čiji je vlasnik Republika Hrvatska, osim onih

nekretnina čije je upravljanje i raspolaganje uređeno posebnim zakonom;2

- dionice i poslovni udjeli u trgovačkim društvima čiji je imatelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje;

- dionice i poslovni udjeli u trgovačkim društvima čije je imatelj Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sana-ciju banaka, a koje je stekla u postupku sanacije i privatizacije banaka;

- dionice i poslovni udjeli u trgovačkim društvima te ne-kretnine čiji su imatelji, odnosno vlasnici zavodi i druge pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska, a koji s Agencijom sklope ugovor o upravljanju za tu imovinu i

- druga imovina kojom Agencija upravlja na temelju po-sebnih propisa.

Istim člankom propisano je što se podrazumijeva pod upravljanjem dionicama i poslovnim udjelima u trgovačkim društvima, a što se podrazumijeva pod upravljanjem nekret-ninama. Tako se pod upravljanjem dionicama i poslovnim udjelima u trgovačkim društvima podrazumijeva posjedo-vanje, stjecanje, uporaba, korištenje i raspolaganje dionica-ma i poslovnim udjelima u trgovačkim društvima te ostva-

1 Nar.nov.,br.145/10-unastavkuteksta:Zakon.

2 Primjerice, javneceste injihovoupravljanjepropisanesuodredbamaZakonaojavnimcestama(Nar.nov.,br.180/04,82/06,138/06,146/08,152/08,38/09,124/09,153/09i73/10).

3male stranice

rivanje prava dioničara i članova društva sukladno propisima koji uređuju prava i obveze članova trgovačkog društva. Pod upravljanjem nekretninama se, pak, podrazumijeva stjecanje nekretnina, raspolaganje nekretninama i ostvarivanje drugih vlasničkih prava sukladno propisima koji uređuju vlasništvo i druga stvarna prava.

3. Načela upravljanja državnom imovinom Zakonom se po prvi put propisuju načela na kojima bi se

trebalo temeljiti upravljanje državnom imovinom. Usudili bi-smo se reći da se radi o načelima koja bi trebala biti svima jasna, jer bi svatko tko upravlja državnom imovinom s njom trebao postupati kao sa svojom vlastitom, privatnom imovi-nom, postupajući kao dobar domaćin i dobar gospodar.

Prije svega, u članku 4. Zakona definira se načelo javno-sti. Javnost upravljanja državnom imovinom znači da trebaju unaprijed biti propisana pregledna pravila i kriteriji po kojima se upravlja državnom imovinom, ta pravila i kriteriji trebaju biti javno objavljeni i moraju biti u skladu s ciljevima uprav-ljanja državnom imovinom. Ciljeve, pak, upravljanja određuju Vlada i Sabor u Strategiji upravljanja državnom imovinom (u nastavku teksta: Strategija) i Planu upravljanja državnom imovinom (u nastavku teksta: Plan upravljanja).

Javnost rada Agencije ostvaruje se objavljivanjem pravilni-ka, odluka i drugih akata Agencije na internetskim stranicama Agencije. Transparentnost rada Agencije i javno objavljivanje svih odluka trebalo bi ojačati povjerenje građana u institucije sustava.

Drugo načelo je načelo predvidljivosti. Uprave, dioničari i članovi trgovačkih društava u kojima dionicama i poslovnim udjelima upravlja Agencija, odnosno suvlasnici i nositelji dru-gih stvarnih prava na nekretninama moraju unaprijed znati što ih očekuje u određenoj situaciji, u određenom slučaju. To se načelo ostvaruje jednakim postupanjem u istim ili sličnim slu-čajevima (čl. 5. Zakona). U praksi to znači da ako država od-luči prodati svoje suvlasničke dijelove u poslovnim prostorima u kojima ima, primjerice, suvlasnički udio manji od polovice, da tada ta odluka vrijedi za sve slične slučajeve, a ne da se od-lučuje različito u različitim situacijama, ovisno o tome tko je s druge strane.

Već je rečeno da državnom imovinom treba upravljati na način da ona poluči gospodarske, infrastrukturne odnosno druge ciljeve koji su određeni Strategijom odnosno Planom upravljanja, a to znači da upravljanje državnom imovinom mora biti učinkovito (čl. 6. Zakona). U postojećoj situaci-ji postoji cijeli niz nekretnina koje su u vlasništvu Republike Hrvatske, a koje se ne koriste, objekti koji postoje prodaju, te takav način upravljanja nije niti učinkovit niti, pak, svrhovit.

Sasvim sigurno, ne manje važno načelo jest načelo odgo-vornosti u upravljanju državnom imovinom (čl. 7. Zakona). Odgovornost se u praksi provodi jasnim propisivanjem ovlasti i dužnosti pojedinih nositelja funkcija upravljanja državnom imovinom, nadzorom na upravljanjem, izvješćivanjem i po-duzimanjem mjera protiv onih koji s državnom imovinom ne postupaju sukladno zakonu. Već je rečeno da svaki nositelj javne funkcije koji upravlja državnom imovinom, mora istom upravljati kao da se radi o njegovoj vlastitoj imovini, jer je dr-žavna imovina bogatstvo koje služi svim građanima Republike Hrvatske.

4. Dokumenti upravljanja državnom imovinomU članku 8. stavak 1. Zakona propisani su dokumenti

upravljanja državnom imovinom, pa se tako razlikuje Strate-gija, Plan upravljanja i Izvješće o provedbi Plana upravljanja. Svi ti dokumenti moraju biti javno objavljeni u Narodnim no-vinama odnosno na internetskoj stranici Agencije.

Prema odredbi članka 9. Zakona, Strategijom se određuju srednjoročni i dugoročni ciljevi i smjernice upravljanja držav-nom imovinom, s time da na prijedlog Vlade Republike Hr-vatske strategiju donosi Hrvatski sabor na vrijeme od četiri godine. Plan upravljanja državnom imovinom, prema odredbi članka 10. Zakona, donosi Vlada Republike Hrvatske na pri-jedlog Agencije, i to najkasnije do 31. listopada tekuće godine za sljedeću godinu. Agencija je pak dužna do 31. ožujka teku-će godine dostaviti Vladi Izvješće o provedbi Plana upravljanja za prethodnu godinu.

5. Agencija za upravljanje državnom imovinom Za upravljanje državnom imovinom ustrojena je novo

tijelo - Agencija za upravljanje državnom imovinom (u na-stavku teksta: Agencija). U smislu odredbe članka 12. stavak 3. Zakona, Agencija je pravna osoba s javnim ovlastima koja obavlja stručne poslove u okviru djelokruga propisanog ovim Zakonom i drugim propisima, za što odgovara Vladi Republi-ke Hrvatske.

Agencija odgovara za svoje obveze cijelom svojom imo-vinom (čl. 12. st. 6. Zakona), dok za obveze Agencije jamči Republika Hrvatska (st. 7. istog članka).

Temeljni akt kojim se uređuje ustrojstvo i način rada Agencije je Statut, koji donosi Upravno vijeće Agencije uz su-glasnost Vlade Republike Hrvatske (čl. 13. Zakona), s time da je Statut potrebno donijeti u roku 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

O tome što sve ulazi u djelokrug Agencije, propisano je u odredbi članka 14. Zakona. Tako je određeno da Agencija, između ostalog, ima sljedeći djelokrug poslova:

- upravlja državnom imovinom i restrukturira trgovačka društva u teškoćama koja su u većinskom državnom vlasniš-tvu;3

- upravlja kao zakonski zastupnik dionicama i poslovnim udjelima u kojima je imatelj Republika Hrvatska, HZMO i Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju ba-naka, upravlja dionicama i poslovnim udjelima u trgovačkim društvima koje je stekla u postupku sanacije i privatizacije ba-naka te nekretninama čiji je vlasnik Republika Hrvatska, osim onih nekretnina čije je raspolaganje i upravljanje uređeno po-sebnim zakonom;

- upravlja, na temelju posebno sklopljenih ugovora o 3 Čininamsedanijenajboljerješenjekoristitipojam»državno«vlasništvo,budu-

ćidaZakonovlasništvuidrugimstvarnimpravima(Nar.nov.,br.91/96,68/98,137/99,22/00,73/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09i153/09-unastavkuteksta:ZV)poznajesamojednuvrstuvlasništvainerazlikujedržavno,privat-no,zadružnoilinekodrugopravovlasništva.Zakonodavacjemogaokoristitipojam»uvećinskomvlasništvuRepublikeHrvatske«ili»uvećinskomvlasništvudržave«.

4 male stranice


upravljanju, dionicama i poslovnim udjelima trgovačkim dru-štava te nekretninama čiji su imatelji odnosno vlasnici zavodi i druge pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska;

- upravlja i drugom imovinom, ako je to određeno poseb-nim zakonom;

- obavlja druge poslove propisane Statutom ili posebnim propisom.

U članku 14. stavak 6. Zakona propisane su javne ovlasti nove Agencije, pa se tako, između ostalog, navodi da Agenci-ja kao javne ovlasti obavlja sljedeće poslove:

- utvrđuje procijenjenu i neprocijenjenu imovinu u po-stupku pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća;

- prenosi dionice i poslovne udjele trgovačkih društava prijašnjim vlasnicima na ime naknade prema posebnim pro-pisima;

- dodjeljuje dionice bez naknade hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata i članovima obitelji smrtno stradalih, zatočenih odnosno nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

Agenciji je člankom 14. stavak 7. Zakona dana posebna ovlast da podnošenjem zahtjeva i davanjem mišljenja sudjelu-je u postupku izrade dokumenata prostornog uređenja koji se donose za područje na kojemu se nalaze nekretnine u vlasniš-tvu Republike Hrvatske.

Što se, pak, tiče financiranja Agencije, intencija je Zakona da se Agencija financira iz sredstava ostvarenih obavljanjem svoje djelatnosti, sukladno Financijskom planu koji se izrađuje za svaku godinu (čl. 15. st. 1. Zakona). Prihod od upravljanja državnom imovinom koji je vlasništvo Republike Hrvatske, prihod je Agencije, a u slučaju da Agencija upravlja imovinom čiji je imatelj ili vlasnik neki drugi subjekt, s čijom imovinom Agencija upravlja, tada Agencija ima pravo na odgovarajuću naknadu, čiju će visinu propisati Vlada Republike Hrvatske.

S obzirom na to da će Agencija upravljati državnom imo-vinom, može se očekivati da će ona sudjelovati u cijelom nizu postupaka pred sudovima, odnosno upravnim tijelima. Stoga je bitna odredba članka 16. stavak 1. Zakona, prema kojem je Agencija oslobođena plaćanja sudskih i upravnih pristojbi. No, Agencija je prema stavcima 2.-4. istog članka oslobođena i plaćanja poreza na promet nekretnina, poreza na dobit i drugih poreza i javnih davanja, naknade za prenamjenu po-ljoprivrednog zemljišta, naknada u slučaju izdvajanja šume i/ili šumskog zemljišta iz šumskogospodarskog područja i prenošenja prava vlasništva na Agenciju.

Tijela Agencije su Upravno vijeće i ravnatelj (čl. 17. Za-kona).

Upravno vijeće ima sedam članova, od kojih je jedan predsjednik Upravnog vijeća, a jedan zamjenik predsjednika Upravnog vijeća, s time da sve članove Upravnog vijeća, kao i predsjednika i njegova zamjenika imenuje Vlada Republike Hrvatske na rok od četiri godine.

U članku 21. Zakona detaljno je propisana nadležnost Upravnog vijeća, dok je u članku 22. propisan postupak do-nošenja odluka Upravnog vijeća. Da bi Upravno vijeće moglo donositi odluke, na sjednici mora biti prisutna većina člano-va Upravnog vijeća, a odluke se donose većinom svih glasova. Sam rad Upravnog vijeća detaljnije će se propisati poslovni-

kom o radu Upravnog vijeća, koji se mora donijeti u roku 60 dana od dana stupanja na snagu Zakona.

Ravnatelj je osoba koja zastupa i predstavlja Agenciju, vodi poslovanje Agencije, organizira njezin rad, odlučuje o upravljanju državnom imovinom u slučajevima propisanim Zakonom i Statutom Agencije, donosi akte o unutarnjoj orga-nizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, s time da ravnatelj ima dva zamjenika (čl. 23. Zakona). Uvjeti za ravnatelja odnosno njegove zamjenike propisani su člankom 24. stavak 1. Zakona, pa se za te funkcije može imenovati od strane Vlade Republike Hrvatske, na rok od četiri godine, sljedeća osoba:

- koja je državljanin Republike Hrvatske- koja je završila preddiplomski ili diplomski sveučilišni

studij ili integrirani preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij, a što znači da je završila i stekla odgovarajuće zvanje u skladu s propisima koji uređuju sustav visokog obrazovanja

- koja ima najmanje deset godina radnog iskustva nakon završetka sveučilišnog studija.

Za ravnatelja odnosno zamjenika ne može se imenovati osoba koja je pravomoćno osuđena za kazneno djelo protiv života i tijela, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, pro-tiv Republike Hrvatske, protiv vrijednosti zaštićenih među-narodnim pravom, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv braka, obitelji i mladeži, protiv imovine, protiv sigur-nosti pravnog prometa i poslovanja, protiv pravosuđa, protiv vjerodostojnosti isprava, protiv javnog reda ili protiv službene dužnosti.

6. Upravljanje državnom imovinom u obliku dionica i poslovnih udjela u trgovačkim društvimaDržavnom imovinom u obliku dionica i poslovnih udjela u

trgovačkim društvima Agencija će upravljati:- ostvarivanjem prava dioničara ili člana društva- stjecanjem dionica i poslovnih udjela u trgovačkim druš-

tvima te- raspolaganjem dionicama i poslovnim udjelima u trgo-

vačkim društvima.Ostvarivanje prava dioničara ili člana društva Agencija

ostvaruje, prema odredbi članka 28. Zakona, davanjem prijed-loga na skupštinama dioničara, glasovanjem na skupštinama društva, praćenjem uspješnosti poslovanja društva, suradnjom s organima društva i na druge način propisane zakonom. Da-kle, u svim tim slučajevima Agencija ima sva prava koja inače imaju dioničari u društvu, s time da je položaj Agencije u tom slučaju da ista nastupa kao zakonski zastupnik imatelja držav-ne imovine. To dakako ne priječi da Agencija ovlasti druge osobe, primjerice odvjetnika ili odvjetničko društvo, da u ime Agencije zastupa interese države.

Drugi oblik upravljanja odnosi se na stjecanje dionica i poslovnih udjela u trgovačkim društvima. Pri tome je izu-zetno bitno da Agencija ima osigurana sredstva za stjecanje dionica odnosno poslovnih udjela, da se to stjecanje temelji na Planu upravljanja ili odluci Vlade Republike Hrvatske (čl. 29. Zakona). U svakom slučaju, stjecanje je uvijek u ime Re-publike Hrvatske.

Treći oblik upravljanja Agencije u ovom dijelu odnosi se

5male stranice

na raspolaganje dionicama i poslovnim udjelima u trgovač-kim društvima. Prema odredbi članka 30. stavak 1. Zakona raspolaganje dionicama i poslovnim udjelima mora biti u skla-du sa Strategijom i Planom upravljanja, s tim da prema stavku 2. raspolaganje dionicama i poslovnim udjelima u trgovačkim društvima predstavlja:

- prodaju dionica i poslovnih udjela- zamjenu dionica i poslovnih udjela te- druge načine raspolaganja sukladno propisima koji ure-

đuju osnivanje i obavljanje djelatnosti trgovačkih društava. S obzirom na to da raspolaganje dionicama odnosno po-

slovnim udjelima može značiti i gubitak dionica odnosno po-slovnih udjela, njihovu prodaju trećim osobama, u članku 31. Zakona propisane su prethodne radnje koje se moraju obaviti u slučaju raspolaganja dionicama i poslovnim udjelima u trgo-vačkim društvima.

Tako prema članku 31. stavak 1. Zakona ako dionice ili poslovni udjel u trgovačkom društvu predstavlja udjel u te-meljnom kapitalu društva koji je veći od 25%, tada je potrebno da prije raspolaganja vrijednost trgovačkog društva procijeni osoba koja ima odobrenje za obavljanje poslova savjetovanja o strukturi kapitala, poslovnim strategijama i srodnim pitanji-ma, odnosno savjetovanja i usluga vezanih uz spajanje i stjeca-nje udjela sukladno propisima koji uređuju tržište kapitala.

Stavak 2. istog članka propisuje dodatnu obvezu za slučaj da dionice ili poslovni udjel u trgovačkom društvu predstav-ljaju udjel u temeljnom kapitalu društva veći od 50%. U tom se slučaju mora napraviti i analiza financijskog, pravnog i or-ganizacijskog položaja društva.

Stavkom 3. članka 31. Zakona dana je mogućnost da i sama Agencija obavi procjenu vrijednosti trgovačkog društva, i to samo u slučaju ako su troškovi procjene u nerazmjeru s vri-jednošću raspoložive imovine društva, ili ako troškovi procje-ne premašaju polovinu knjigovodstvene vrijednosti društva ili ako dionice ili poslovni udjel u trgovačkom društvu predstavlja udjel u temeljnom kapitalu društva do 25%.

Zakonom su detaljno propisani načini prodaje dionica od-nosno poslovnih udjela u trgovačkim društvima (čl. 32. Za-kona). Tako se dionice prodaju jednim od načina odnosno njihovom kombinacijom, i to:

- javnom ponudom, koja se provodi javnim pozivom na kupnju koji je upućen neodređenom ili određenom krugu oso-ba (inicijalna javna ponudu), s time da u pozivu moraju biti jasno navedeni uvjeti prodaje i bitni sastojci ugovora o prije-nosu i prodaji

- javnim nadmetanjem, gdje se provodi javna prodaja di-onica prema također unaprijed objavljenim uvjetima prodaje i ugovor se u konačnici sklapa s ponuditeljem koji ponudi naj-višu cijenu (javna dražba)

- javnim prikupljanjem ponuda, gdje se upućuje poziv većem broju osoba (određenom ili neodređenom) da predaju ponudu za kupnju dionica

- ponudom dionica javnosti na uređenom tržištu kapitala u skladu s propisima kojima je uređeno trgovanjem vrijedno-snim papirima

- preuzimanjem dioničkih društava, što se provodi prihva-ćanjem ponuda za preuzimanje dionica u skladu s propisima koji uređuju preuzimanje dioničkih društava

- istiskivanjem manjinskih dioničara, što se opet provodi u skladu s propisima koji uređuju preuzimanje dioničkih dru-štava

- javnim pozivom na dokapitalizaciju društva, gdje se po-zivaju treće osobe da dokapitaliziraju društvo u novcu, prema unaprijed objavljenim kriterijima.

Što se, pak, tiče prodaje poslovnih udjela u trgovačkim društvima, ona se provodi na jedan od načina, odnosno nji-hovom kombinacijom, i to:

- javnim nadmetanjem- javnim prikupljanjem ponuda- javnim pozivom za dokapitalizaciju društva.Bitno je spomenuti i ograničenja glede ovlasti za raspo-

laganje dionicama i udjelima trgovačkih društava. Prema odredbi članka 33. stavak 1.-3. Zakona, odluku o raspolaganju dionicama i poslovnim udjelima u trgovačkim društvima do 1.000.000,00 kn, uključujući i 1.000.000,00 kn donosi ravna-telj Agencije, od 1.000.000,01 kn pa do 100.000.000,00 kn odluku donosi Upravno vijeće Agencije na prijedlog ravnate-lja Agencije, a iznad 100.000.000,01 kn odluku donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Upravnog vijeća Agencije.

Da bi se postupak raspolaganja dionicama i poslovnim udjelima u trgovačkim društvima mogao odvijati nesmetano, ali i javno, transparentno i u skladu s načelima upravljanja dr-žavnom imovinom koje je propisao Zakon, Vlada Republike Hrvatske treba donijeti uredbu kojom će detaljno propisati načine prodaje dionica i poslovnih udjela, način određivanja početne cijene dionica i poslovnih udjela, postupak i uvjete odabira ponuda, kao i posebne uvjete prilikom raspolaganja odnosno prodaje dionica i poslovnih udjela u trgovačkim društvima (čl. 34. st. 1. Zakona), s time da se ta uredba mora donijeti u roku 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona (čl. 60. st. 4. Zakona).

Što se smatra posebnim uvjetom pri raspolaganju odnosno prodaji, određuje članak 34. stavak 3. Zakona. U toj odredbi propisano je da se pod posebnim uvjetima iz stavka 1. članka smatraju prodaja dionica ili poslovnih udjela u trgovačkom društvu u teškoćama po početnoj cijeni u iznosu od 1,00 kune, uz mogućnost otpisa potraživanja korisnika državnog prora-čuna prema trgovačkom društvu u dijelu ili u cijelosti, te ob-veza ulaganja stjecatelja u trgovačkom društvu. Takvu prodaju iznimno, bez obzira na vrijednost, prema stavku 4. članka 34. Zakona uvijek donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Upravnog vijeća Agencije.

Vrlo bitnom čini nam se odredba članka 35. Zakona. Na-ime, tom odredbom izričito je propisano da se kupoprodajna cijena za dionice i poslovne udjele u trgovačkim društvima plaća jednokratno. To zapravo znači da Republika Hrvatska putem Agencije ne će moći dionice, odnosno poslovne udjele prodavati na obročnu otplatu. Takvo rješenje čini nam se izu-zetno dobrim, pogotovo sa stajalište države.

Naime, zainteresirana osoba, ako nema dovoljno novčanih sredstava za kupnju dionica ili poslovnog udjela u trgovačkom društvu, sama će se obratiti nadležnoj banci ili drugoj finan-cijskoj instituciji i uzeti kredit, s time da će tim novcem ili vlastitim novcem, ako ga ima, ispuniti svoju obvezu prema dr-žavi. To zapravo znači da Agencija odnosno država ne će više dolaziti u situaciji da utužuje možebitno neplaćene iznose, pa

6 male stranice


cijeli rizik ulaganja snosi kupac, odnosno banka koja ga na taj način kreditira.

Isto tako, čini nam se dobrim rješenje da se kupoprodajna cijena dionica odnosno poslovnog udjela ne može platiti sred-stvima trgovačkog društva čije se dionice ili poslovni udjeli kupuju, ili sredstvima pribavljenim zajmom u kojem je traž-bina zajmodavca osigurana zalogom ili prijenosom prava na dionicama ili poslovnim udjelima trgovačkog društva čije se dionice ili poslovni udjeli kupuju, ili sredstvima pribavljenim zajmom u kojem je tražbina zajmodavca osigurana zalogom ili prijenosom prava na imovini trgovačkog društva čije se dio-nice ili poslovni udjeli kupuju. Navedenom odredbom članka 35. Zakona željela se izbjeći, moglo bi se reći, vrlo česta praksa u Republici Hrvatskoj, prema kojoj su se poslovni udjeli, dio-nice, nekretnine kupovale sredstvima trgovačkog društva čija se privatizacija ili pretvorba obavljala, odnosno da su krediti plaćali odnosno osiguravali na dionicama, poslovnim uvjetima odnosno nekretninama u vlasništvu trgovačkog društva čija se pretvorba odnosno privatizacija obavljala.

Članak 36. Zakona ipak daje mogućnost da se samo ras-polaganje, na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske, a na prijedlog nadležnog ministarstva u odnosu na osnovnu dje-latnost trgovačkog društva, provede i na neki drugi način, uz pribavljenu suglasnost Ministarstva financija odnosno mini-starstva nadležnog za gospodarstvo.

7. Upravljanje državnom imovinom u obliku nekretninaGlede upravljanja državnom imovinom u obliku nekretni-

na, Zakon razlikuje sljedeće oblike upravljanja:- ostvarivanje prava vlasništva na nekretninama- stjecanje vlasništva i drugih stvarnih prava te- raspolaganje nekretninama. Kada se govori o ostvarivanju prava vlasništva na nekret-

ninama, tada prema odredbi članka 37. stavak 1. Zakona, Agencija obavlja sljedeće poslove:

- provodi postupke potrebne za upravljanje nekretninama- oblikuje prijedloge prostornih rješenja za nekretnine- obavlja tekuće i investicijsko održavanje nekretnina- brine o pravnoj uređenosti nekretnina- ustupa na korištenje tijelima državne uprave ili drugim

tijelima korisnicima državnog proračuna nekretnine koje su im potrebne za obavljanje njihove djelatnosti te

- druge poslove u skladu s propisima koji uređuju vlasniš-tvo i druga stvarna prava.

Iz navedenog može se jasno zaključiti da je djelokrug po-slova Agencije pri upravljanju nekretninama vrlo širok. Tako će Agencija biti dužna sređivati vlasničkopravne odnose, po potrebi angažirati geodetske stručnjake radi izrade odgovara-jućih geodetskih elaborata, oblikovati prijedloge prostornih rješenja, brinuti se o održavanju nekretnina, voditi računa o upravljanju nekretninama u smislu odredaba ZV-a, donosi odluke o dodjeli određene nekretnine na korištenje određe-nom proračunskom korisniku itd.

U odredbama članka 37. stavak 2. i 3. Zakona izričito je određeno da Republiku Hrvatsku, ako se radi o sporovima koji se vode radi zaštite njezinih imovinskih prava i interesa

pred sudovima, upravnim i drugim tijelima zastupa Državno odvjetništvo, dok druge vlasnike nekretnina, koji su različiti od Republike Hrvatske, a kojim nekretninama upravlja Agen-cija, u sporovima zastupa Agencija, s time da Agencija može angažirati odvjetnike da ju zastupa u određenom sporu.

Druga je mogućnost da Agencija, pod uvjetom da su za to osigurana financijska sredstva Financijskim planom, na teme-lju Plana upravljanja ili uz suglasnost Vlade Republike Hrvat-ske, kupuje nekretnine odnosno stječe druga stvarna prava na nekretninama u ime Republike Hrvatske (čl. 38. Zakona), s tim da za to Agencija koristi svoja vlastita financijska sredstva.

Sljedeći vrlo bitan djelokrug poslova Agencije je raspola-ganje nekretninama u skladu sa Strategijom i Planom uprav-ljanja (čl. 39. Zakona). Raspolagati nekretninama može se i u povodu prijedloga zainteresirane osobe, no to samo u slučaju razvrgnuća suvlasničke zajednice i osnivanja prava služnosti.

Pod raspolaganjem nekretninama, u smislu odredbe članka 39. stavak 3. Zakona, podrazumijeva se:

- prodaja nekretnine- davanje u zakup ili najam- osnivanje prava građenja- dokapitalizacija trgovačkih društava unošenjem nekret-

nine u temeljni kapital trgovačkog društva- darovanje- razmjena- osnivanje založnog prava na nekretnini- osnivanje prava služnosti na nekretnini- razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina- zajedničku izgradnju ili financiranje izgradnje te- druge načine raspolaganja sukladno propisima koji ure-

đuju vlasništvo i druga stvarna prava.Pri raspolaganju nekretninama, jednako kao i pri raspola-

ganju dionicama odnosno poslovnim udjelima u trgovačkim društvima, potrebno je provesti prethodne radnje, koje se po samom nazivu moraju provesti prije samog raspolaganja. Pret-hodne radnje prije prodaje, razmjene ili razvrgnuća suvlasničke zajednice prodajom nekretnine predstavlja utvrđenje tržišne vrijednosti nekretnine (čl. 40. st. 1. Zakona), odnosno utvr-đenje iznosa naknade za pravo građenja u odnosu na tržišnu vrijednost nekretnine (st. 2. istog članka). Isto tako, Agencija je dužna prije osnivanja prava služnosti utvrditi naknadu za umanjenje tržišne vrijednosti nekretnine zbog osnivanja prava služnosti (st. 4.).

Tržišna vrijednost nekretnine definirana je u članku 40. stavak 3. Zakona kao vrijednost izražena u novcu, koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o od-nosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja na po-dručju gdje se nekretnina nalazi.

Što se, pak, tiče samog načina raspolaganja nekretnina-ma, Zakon u članku 41. stavak 1. propisuje:

- javno nadmetanje odnosno- javno prikupljanje ponuda.U oba gore navedena slučaja nekretninu bi imao pravo ku-

piti kupac koji bi ponudio najpovoljniju cijenu. Za razliku od prodaje, pri razvrgnuću suvlasničke zajedni-

ce nekretnina i osnivanja prava služnosti u skladu s prostornim planom, Agencija ima mogućnost izravno pregovarati, bilo u

7male stranice

povodu prijedloga zainteresirane osobe bilo svojom odlukom.U članku 41. stavak 3. i 4. Zakona propisani su izuzeci od

javnog nadmetanja odnosno javnog prikupljanja ponuda. Tako je određeno da Agencija može raspolagati nekretninama bez javnog nadmetanja odnosno javnog prikupljanja ponuda, po tržišnoj vrijednosti, kad pravo vlasništva na nekretninama kojima upravlja Agencija stječu Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe u vlasništvu ili pretežnom vlasništvu tih subjekata, ako je to u cilju i interesu općega gospodarskoga i socijalnog napretka njezinih građana.4 Isto tako, Agencija može prodati nekretni-ne bez javnog natječaja ili bez javnog prikupljanja ponuda, po tržišnoj vrijednosti osobi kojoj je dio tog zemljišta potreban za formiranje neizgrađene građevne čestice u skladu s lokacij-skom dozvolom ili detaljnim planom uređenja, ako taj dio ne prelazi 20% površine planirane građevne čestice i osobi koja je na zemljištu u svom vlasništvu, bez građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta nadležnog tijela državne uprave, izgradila građevinu u skladu s detaljnim planom uređenja ili lokacijskom dozvolom, a nedostaje joj do 20% površine plani-rane građevne čestice, pod uvjetom da se obveže da će u roku od jedne godine od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora ishoditi građevinsku dozvolu.5

Glede ovlasti za raspolaganje nekretninama i potrebe dono-šenja podzakonskog akta - uredbe o raspolaganju nekretninama Zakon sadrži identične odredbe kao i kod raspolaganja dionica-ma odnosno poslovnim udjelima u trgovačkim društvima.

U članku 45. stavak 1. Zakona ostavljena je mogućnost da se raspolaganje nekretninama obavlja i bez naknade, pod uvje-tom da je to propisano Zakonom ili nekim drugim zakonom, odnosno u slučaju iz stavka 2. istog članka ako je nekretnina sukladno namjeni određena od nadležnog tijela kao nekretni-na koja je javno dobro u općoj uporabi.6

Već je rečeno da je jedna od ovlasti Agencije i raspolaganje nekretninama za obavljanje djelatnosti tijela državne uprave (čl. 46.).

Tako Agencija ima pravo dati na korištenje nekretninu tijelima državne uprave ili drugim korisnicima državnog pro-računa (primjerice sudovima) na njihov obrazloženi zahtjev, o čemu se sklapa ugovor o korištenju, s time da postoji moguć-nost da se nekretnina da na korištenje i bez naknade, ali je i u tom slučaju potrebno zaključiti ugovor o korištenju.

Za slučaj da Agencija nema na upravljanju nekretninu za ostvarivanje potreba korisnika (tijela državne uprave odnosno druge korisnike proračuna), tada je Agencija ovlaštena kupiti, uzeti u najam ili zakup nekretninu u skladu s potrebama pod-nositelja zahtjeva.

Agencija će se ubuduće baviti upravljanjem nekretninama koje tijela državne uprave samo povremeno koriste (objek-ti posebne namjene, rezidencijalni objekti), s time da će se

troškovi održavanja osiguravati u proračunu na poziciji tijela državne uprave koja koristi predmetnu nekretninu.

8. Registar državne imovinePitanje koje se samo po sebi postavlja, jest to je li potreban

registar državne imovine kada postoje različiti registri u koji-ma se također evidentira imovina koja je u vlasništvu Republi-ke Hrvatske odnosno drugih osoba javnoga prava. Predlagatelj Zakona, u obrazloženju odredbe članaka 47. i 48. Zakona, iz-među ostalog, navodi:

»Ovim odredbama utvrđuje se uspostavljanje Registra kao centralne evidencije državne imovine u obliku dionica i udjela u trgovačkim društvima, te nekretnina, uključujući šumsko i poljo-privredno zemljište. Svrha Registra očituje se u potrebi države da uspostavi jedinstvenu i primjerenu evidenciju imovine koja je u vlasništvu Republike Hrvatske i drugih njezinih institucija, kako bi mogla na osnovu toga odrediti strategiju upravljanja i gospo-darskog razvoja. Registar je u osnovi javan i time jamči zaštitu i pravilno upravljanje državnom imovinom.«

Ne umanjujući očekivanja predlagatelja, nismo sigurni da će Registar moći ostvariti zacrtani cilj. Prije svega, stanje katastarske i zemljišnoknjižne evidencije glede nekretnina te doneseni plan brisanja društvenog vlasništva u razdoblju od 2011. do 2014. godine, jasno pokazuju da državnu imovinu ne će biti tako lako popisati. Drugo je, pak, pitanje ne stvara li se time dvostruki posao i ne vode li se isti podaci u dva različita registra, primjerice za nekretnine u zemljišnoj knjizi, katastru i sada u Registru državne imovine. Čini nam se da bi bilo bolje sve raspoložive resurse uključiti u rješavanje imovinskopravnih pitanja, u sređivanje zemljišnih knjiga.

Registar državne imovine se objavljuje na internetskim stranicama Agencije, time da će se sam način uspostave, sadr-žaj, oblik i način vođenja Registra te podaci koji se neće javno objavljivati propisati uredbom Vlade Republike Hrvatske.

9. Neprocijenjena imovina u postupku pretvorbe i privatizacijeU praksi će sasvim sigurno najviše pozornosti izazivati

odredba članka 49. Zakona. Naime, u stavku 1. navedenog članka određeno je da se pod neprocijenjenom imovinom, u smislu odredaba ovog Zakona, podrazumijevaju dionice u trgovačkim društvima, poslovni udjeli u trgovačkim druš-tvima, poslovni prostori, stanovi, potraživanja i pokretnine koje nisu, u cijelosti ili u dijelu, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pre-tvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduze-ća (Nar. nov., br. 19/91, 82/92, 94/93, 2/94, 9/95 i 118/99) odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o pri-vatizaciji (Nar. nov., br. 21/96, 71/97, 16/98, 73/00), a na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća te glede kojih imovinskopravni odnosi nisu uređeni posebnim propisom. Stavkom 2. istog članka nadalje se definira neprocijenjena imovina, tako da se pod time podrazumijevaju stanovi koje su društvena poduzeća u postupku pretvorbe prenijela fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, a koji nisu prodani nositeljima

4 Vidiodredbučl.391.st.2.ZV-a. Vidiodredbučl.391.st.3.ZV-a.6 Prema odredbi čl. 35. st. 4. ZV-a, svatko ima pravo stvarima u vlasništvu

RepublikeHrvatskekojesunamijenjenezauporabusvih(javnadobrauopćojuporabi),služitisenanačinkojijeradiostvarenjatenamjeneodredilotijeloiliustanovakojojsudanenaupravljanje,odnosnotijelonadležnozaodređivanjenamjene,kojenjimaneposrednoupravlja.Akoniještoposebnopropisanoza-konom,najavnadobrauopćojuporabinaodgovarajućisenačinprimjenjujupravilakojavrijedezaopćadobra.

8 male stranice


stanarskog prava na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Nar. nov., br. 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 4/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97, 68/98, 96/99, 120/00 i 78/02).7

U stavcima 3. i 4. članka 49. Zakona definira se tko je vla-snik takve neprocijenjene imovine. Tako dionice, poslovni udjeli u trgovačkim društvima, poslovni prostori i stanovi pri-padaju u vlasništvo Republici Hrvatskoj, dok pokretnine od-nosno potraživanja postaju vlasništvo Agencije. Ako je, pak, imovina djelomično procijenjena, a djelomično neprocijenje-na, tada nastaje suvlasništvo u idealnim dijelovima razmjerno veličini procijenjenog i neprocijenjenog dijela.

Relativno su česti slučajevi u praksi da je trgovačko druš-tvo, pravni sljednik društvenog poduzeća, raspolagalo odno-sno opteretilo neprocijenjenu imovinu u korist trećih osoba. Ako je treća osoba stekla pravo vlasništva ili založno pravo u dobroj vjeri na neprocijenjenoj imovini, tada Republika Hr-vatska odnosno Agencija, u smislu odredbe članka 49. stavak 5. Zakona, može umjesto stvarnopravnog zahtjeva protiv tr-govačkog društva prihvatiti isplatu tržišne vrijednosti nepro-cijenjene nekretnine. Isto tako, propisana je i obveza uprava, stečajnog upravitelja ili likvidatora društva u kojima postoji neprocijenjena imovina, da u roku šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona, Agenciji dostave popis neprocijenjene imovine s dokazima o stjecanju, odnosno postojanju prava na toj imo-vini, kao i s dokazima možebitnog raspolaganja tom imovi-nom od strane društva ili njegovog pravnog sljednika (st. 6.).

10. Uvjerenje o procijenjenim nekretninamaAgencija će ubuduće biti ovlaštena izdavati uvjerenje o ne-

kretninama procijenjenim u temeljni kapital (čl. 50. Zakona). To je uvjerenje javna isprava o činjenicama o kojima Agencija vodi službenu evidenciju i to uvjerenje predstavlja ispravu koja je potrebna za upis u zemljišnu knjigu odnosno polog isprava.8

11. Ustupanje dionica hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata i članovima obitelji smrtno stradalog, odnosno zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata

U članku 51. Zakona detaljno je uređeno pitanje ustupa-nja dijela dionica čiji je imatelj Republika Hrvatska hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata, odnosno čla-novima obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hr-vatskog branitelja, a koji pravo na dionice bez naplate nisu ostvarili na temelju Zakona o privatizaciji. Raspon vrijednosti prenesenih dionica kreće se od 18.400,00 kn nominalne vri-jednosti do 74.000,00 kn, a uređen je sam postupak. Tako rješenje o pravu na ustup dionica donosi Agencija na zahtjev

stranke, s time da protiv tog rješenja Agencije nezadovoljna stranka ima pravo pokrenuti upravni spor.

12. Prestanak rada Hrvatskog fonda za privatizaciju i Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom

Hrvatski fond za privatizaciju i Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom prestaju s radom 31. ožuj-ka 2011. godine (čl. 58. st. 2. Zakona), s time da u skladu s odredbom stavka 3. istog članka s 31. ožujka 2011. godine Agencija preuzima poslove, imovinu, prava, obveze, uredsku i drugu opremu, arhive te službenike i namještenike tih dviju institucija.

Isto tako, dionice, poslovni udjeli u trgovačkim društvima i nekretnine u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju na dan 31. ožujka 2011. godine, ex lege, postaju vlasništvo Re-publike Hrvatske, što znači da bi za nekretnine, pozivom na tu zakonsku odredbu, nadležno državno odvjetništvo moglo zatražiti upis u korist Republike Hrvatske.

13. Prijelazne i završne odredbe U prijelaznim i završnim odredbama govori se o započetim

postupcima raspolaganja dionicama i udjelima u trgovačkim društvima, o obročnoj otplati i prijenosu dionica, o početku rada Agencije, o podzakonskim aktima koje je potrebno do-nijeti i u kojim rokovima te o zakonima koji prestaju donoše-njem navedenih propisa.

Za potrebe ovog rada detaljnije ćemo razmotriti samo pi-tanje koji propisi prestaju vrijediti. U članku 61. stavak 1. tako je određeno da danom stupanja na snagu Zakona prestaje vri-jediti Zakon o privatizaciji (Nar. nov., br. 21/96, 71/97, 16/98 i 73/00), Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća (Nar. nov., br. 19/91, 82/92, 94/93, 2/94, 9/95 i 118/99) i Zakon o Hr-vatskom fondu za privatizaciju (Nar. nov., br. 84/92, 70/93, 76/93, 19/94, 52/94 i 87/96). Prema stavku 2. istog članka na dan 31. ožujka 2011. godine prestaje vrijediti odredba članka 21.a stavak 1. podstavak 3. Zakona o Vladi Republike Hr-vatske (Nar. nov., br. 10/98, 15/00, 117/01, 199/03, 30/04 i 77/09), a na isti dan, prema stavku 3., prestaje vrijediti odred-ba članka 2. a točka 2. i čl. 17.c Zakona o ustrojstvu i djelo-krugu središnjih tijela državne uprave (Nar. nov., br. 199/03, 30/04, 136/04, 22/05, 44/06, 5/08, 27/08 i 77/09).

U praksi se već pojavila dvojba vezana uz privatizaciju dionica i udjela te stvari i prava pravnih osoba u vlasništvu općina, gradova i županija. Odredba članka 4. stavak 1. Za-kona o privatizaciji određivala je da se odredbe glave III. toga Zakona, osim odredaba članka 15. stavak 3. i 4. i članka 19. i 20., odgovarajuće primjenjuju i na privatizaciju dionica i udje-la te stvari i prava pravnih osoba u vlasništvu općina, gradova i županija, s time da je prihod koji bi bio ostvaren privatizacijom prihod proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) sa-mouprave. Budući da je odredbom članka 61. Zakona o priva-tizaciji prestao vrijediti s danom 1. siječnja 2011., čini nam se da je došlo do pravne praznine, tj. da je trenutno privatizacija dionica i udjela te stvari i prava pravnih osoba u vlasništvu op-ćina, gradova i županija ostala nenormirana. Stoga nam se čini da je u tom dijelu potrebna žurna intervencija zakonodavca, kako bi se poslovi privatizacije u tom dijelu mogli nastaviti.

7 Upraksijebilodostadvojbiotometkojevlasnikstanovakojinisuprocijenjeniukapitaltrgovačkihdruštava,akojisubilipreneseninaupravljanjefondovimaustambeno-komunalnomgospodarstvu,anisuprodaninositeljimastanarskogprava sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji sta-narskopravo.Takosunekismatralidajetovlasništvojedinicelokalnesamou-prave(gradovailiopćina)kojisupreuzeliimovinunavedenihfondova,doksu,pak,drugismatralidajetovlasništvoRepublikeHrvatske(vidiopširnijeučlan-ku:KontrecD.,Primjenačl.47.Zakonaoprivatizacijiiupisiuzemljišnuknjigu,Pravougospodarstvu,br.3/2010).

8 Dosadasegovorilooiskazunekretninausmislučl.47.Zakonaoprivatizaciji.

Documents

mr. sc. STANKA PEJAKOVIĆ, Zagreb Određeni problemi korupcije … · 2017. 11. 27. · Strategije suzbijanja korupcije (Nar. nov., br., 75/08) s pripadajućim Akcijskim planom. Strategijom