Sveuilite u Zagrebu

Sveuilite u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za povijest umjetnosti

SEMINARSKI RAD

Predmet: Umjetnost 19. stoljeaMuzej za umjetnost i obrt, Krnjavi i Boll u kontekstu Zagreba u 19. stoljeuMarko Krui

Zagreb, 2008.Kazalo

3Uvod

5Zagreb u 19. stoljeu

9Drutvo umjetnosti

11Trg - muzej - kola

17Zakljuak

19Kratki ivotopisi Izidora Krnjavoga i Hermana Bolla

22Kazalo imena

23Popis literature

Uvod

Najintenzivniji razvoj grada Zagreba, izuzmemo li posljednja desetljea, desio se tijekom 19. stoljea. Nakon to su se stara srednjovjekovna naselja Gradec i Kaptol zajedno sa pripojenim zaselcima po carskom dekretu iz 1850. godine ujedinili u zajedniku upravnu jedinicu, grad se naglo zapoinje urbaniztirati. Pri tom je veliku ulogu imala i industrijalizacija te eljezniko povezivanje Zagreba gdje grad postaje bitno prometno vorite na pravcima od slovenskog Zidanog mosta do Siska te od Budimpete prema Rijeci. Industrijalizacija je, tijekom udljivih politikih prilika Bachova apsolutizma, a nakon hrvatskog narodnog preporoda, ipak za sobom povukla kapital koji je bio jedan od preduvjeta stvaranja moderne metropole. Naglo poveanje broja stanovnika, uspostavljanje snanijeg graanskog drutva stvorilo je brojne kulturne institucije od Matice ilirske do Akademije.

Planirana izgradnja grada zapoinje regulatornim osnovama i poetkom druge polovine 19. stoljea Zagreb dobija prve obrise ograniziranog gradskog tkiva oko novoureenog gradskog sredita. To je gradsko sredite kao jednu od pomno smiljenih dijelova imalo i veliki perivoj u ijem su okviru tijekom gotovo pola stoljea izgraivane kulturne institucije poput muzeja i izlobenih prostora, biblioteka, kazalita, akademije... Zelena potkova, kako joj je nadjenuto ime, bila je planirana po uzoru na beku Ringstrasse koji je nakon ruenja bedema 1857. godine postao veliki poligon za izgradju dravnih institucija u sjeditu monarhije. Zagreb je kao jedan, tada periferni, gradi iz godine u godinu rastao kao kulturni, politiki, gospodarski i ini centar u junim krajevima tadanje drave. Tom se gradu, zahvaljujui promiljenosti gradskih otaca i proirenim financijskim mogunostima graana, otvorenosti i financiranju iz centara poput Budimpete i Bea otvorio jedan sasma drugi - kulturni horizont. Taj je horizont iznjedrio Matiju Mrazovia, Ivana Voninu i Milana Amrua, Janka Jambriaka, Ivu Mallina, Isu Krnjavoga, Hermanna Bolla, Lea Hnigsberga i Julija Deutscha, Milana Lenucija, Vlahu Bukovca, Celestina Medovia, Roberta Frangea - Mihanovia, Otona Ivekovia i mnoge druge zaslunike zbog kojih je Zagreb danas metropola.Ovaj se seminarski rad bavi samo jednim segmentom nove gradske kulturno - urbane jedinice, Muzejem za umjetnost i obrt, njegovim zaecima, Drutvom umjetnosti i dvojicom najzaslunijih osoba za njegov nastanak - Izidorom Krnjavim i Hermannom Bollom.Zagreb u 19. stoljeuIzrastavi iz dva srednjovjekovna naselja koja su se nalazila na susjednim obroncima Medvednice, Gradeca i Kaptola, Zagreb se sredinom 19. stoljea naglo poeo razvijati, kako gospodarski, tako i kulturno, a i politiki. Gradec se poinje iriti prema svojoj okolici, a sredite grada postaje donjogradski sajmini trg - Harmica. Osnovan je Donji grad. Vidljivo je i to na Haillerovom turistikom planu Zagreba iz 1825. godine gdje je dokumentirana urbanistika promjena brzorastueg grada u odnosu na srednjovjekovne okvire. irenje Zagreba u prvoj polovici 19. stoljea bilo je spontano i bez uporita u gradskim pravilima, ali postojala su regulirana zemljita podesna za izgradnju i naseljavanje. Poetak zagrebakog urbanizma usko je vezan sa pojavom obogaenog graanskog drutva nakon laganog odumiranja gradskog plemstva. U gradu Zagrebu polako se izgrauju objekti od iznimne vanosti za funkcioniranje grada. Ta izgradnja polako definira urbanu vizuru Donjega grada koji oduzima primat od Gornjeg grada u gospodarskom, kulturnom, ali i opem smislu. Prije svega to je bolnica na Harmici koja definira dananju Gajevu i poetak Ilice na junoj strani. Nadalje, izgradnja samostana Sestara milosrdnica na uglu Varavske i Frankopanske, vojarne u Petrinjskoj, ali i Rektorata Sveuilita na Trgu marala Tita. Otvarane su razne kulturne institucije: Glazbeno drutvo (kasnije Glazbeni zavod) osnovano je 1826. godine, a 1829. i prva glazbena kola. Prvo glumite je iz 1834., godine 1839. osnovana je Matica ilirska, Narodni muzej je zaet 1846. godine, a dvadeset godina kasnije i Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.U meuvremenu, godine 1850. carskim su patentom ujedinjena, u povijesti neovisna, naselja i Zagreb postaje jedinstvena cjelina. Narednih je godina doneseno nekoliko propisa koji e odrediti urbanistiko irenje Zagreba. Jedan od prvih propisa za urbanistiko ureenje grada bio je Red graenja za zemaljski glavni grad Zagreb iz 1857. godine u kojem su se nakon neorganiziranosti traili red i pravilnosti. Njime su zadani irina ulica, pravokutna krianja, gusta izgradnja u nizu, najmanje jednokatna visina kua, koritenje cigle i kamena umjesto drva... Tim je Redom najavljen i plan za reguliranje grada koji je donio graevne propise, regulatorne planove i organizaciju gradske insfrastrukture za drugu polovicu stoljea kako bi se grad Zagreb modernizirao.

Prvi katastarski plan Zagreb je dobio izmeu 1858. i 1864. u svrhu provoenja zakona o oporezivanju zemljita, a prva je regulatorna osnova Zagreba donesena 1865. godine. Ve prije njega Zagreb je dobio eljezniku prugu koja je otvorena 1862. godine, a godinu kasnije otvorena je i plinara. Veliku je ulogu grad preuzeo kao eljezniko tranzitno vorite pa time i polako dobija industrijske zamanjake koji mu daju primat u junom dijelu tadanje monarhije. Dva eljeznika pravca te formiranje rijeke luke na Savi i svekoliki industrijski razvoj uspjeli su od Zagreba stvoriti tvorniko i bankarsko sredite i sjedite gospodarskih ustanova. Bio je to preduvjet za stvaranje novog, kulturnog Zagreba. Napredak infrastrukture oituje se kroz izgradnju gradskih komunikacija od dananjeg Zapadnog kolodvora prema sreditu grada, rezervoar u Jurjevskoj, vodovod u Vodovodnoj, skupno groblje - kasniji Mirogoj te radnika naselja po tadanjoj gradskoj periferiji.Urbanistikome razvoju Zagreba u devetnaestom stoljeu pridonio je i rastui broj inovnika, a samim tim i izgradnja viestambenih najamnih zgrada. U drugoj polovici stoljea gradi se nova, reprezentativna zgrada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti na junom potezu Zrinjskoga trga prema ideji bekoga arhitekta Friedricha von Schmidta, a njenom izgradnjom polako nastaju obrisi istonog kraka donjogradskih perivoja koji je kao Zelena potkova Milana Lenucija, kljunog urbanista u Gradskom graevnom uredu, konano definirana do kraja stoljea. Perivojni niz postao je tijekom posljednjih desetljea 19. stoljea prostorni okvir unutar kojeg e se smjestiti kljune kulturne ustanove.

U meuvremenu je Zagreb 1880. godine pogodio snaan potres. U knjizi Prolost grada Zagreba Rudolf Horvat ovako opisuje taj dogaaj: Iza ovakova strunog pregleda ustanovilo je gradsko poglavarstvo ove injenice: Ne raunajui crkve, kapele i velike dravne zgrade nastradalo je od potresa 485 kua u tolikoj mjeri, da e trokovi popravka daleko premaiti godinji dohodak ovih kua. Daljnje 462 kue oteene su toliko, da e se za njihov popravak potroiti preko 40 postotaka bruto dohotka tih kua. Manje pako tete pretrpjela je 451 kua. U svemu oteeno u Zagrebu 1758 kua, ne raunajui ovamo kue, koje nisu povjerenstvu prijavljene. Za popravak oteenih kua morat e se izdati najmanje dva milijuna forinti. Povjerenstvo je ustanovilo da u cijelom Zagrebu nema ba nijedne kue, na kojoj ne bi vidjeti bilo barem kakovih teta od potresa.

Zagrebaki je potres 1880. godine tako, u neku ruku, postao jedan od faktora zbog kojeg je grad krenuo u novu urbanistiku i arhitektonsku ofanzivu. Historicistiki oblici u arhitekturi, koji su prevladavali zadnjih desetljea 19. stoljea, postepeno se poetkom 20. stoljea zamjenjuju secesijskim i modernim, a grad se vie ili manje uspjeno nastavlja razvijati i do dananjih dana.

Drutvo umjetnosti

U vremenu osnivanja brojnih drutava i institucija tijekom 19. stoljea, ali i na zasadama hrvatskog narodnog preporoda, osnovano je i Drutvo umjetnosti. Drutvo umjetnosti jedno je od bitnih imbenika za razvitak kulture na ovim prostorima jer su prvi lanovi bili prijatelji umjetnosti najrazliitijih zanimanja od kulturnih i javnih djelatnika do privrednika i sveenstva. Ono je osnovano je u Zagrebu 1868. kao prvo hrvatsko umjetniko drutvo pod krilom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti sa Strossmayerom i Rakim, uz potporu Narodnog muzeja. Za osnivanje Drutva znaaj je imala i Prva dalmatinsko - hrvatsko - slavonska izloba prireena 1864. na Sajmitu, pred Zemaljskom bolnicom gdje je danas Rektorat Sveuilita. Ta je izloba osim privredne kulture pokazala i znatan dio umjetnikog obrta i likovne umjetnosti. Osoba koja je bila pokreta i motor Drutva bio je Izidor Krnjavi.

Prvi je sastanak odran 22. kolovoza 1868. u dvorani Narodnog doma, a meu inima sastanku su nazoili i Ljudevit Vukotinovi, Franjo Raki, August enoa, Izidor Krnjavi, Gjuro Deeli i Ivan Deman. Na drugom je sastanku, tjedan dana kasnije, Krnjavi proitao pravila koja su donesena po uzoru na Statut i poslovni red austrijskog umjetnikog drutva osnovanog u Beu 1857. godine. Osnova tih pravila imala je 53 paragrafa meu kojima se istiu oni o potrebi podupiranja umjetnosti uope, a napose domae s obzirom na umjetniki obrt, kupovanje i naruivanje umjetnina, godinje izlobe, nastojanje oko utemeljenja elementarne umjetnike kole... Pravila su potvrena kraljevskim doputenjem poetkom travnja 1870. godine.Politika injenica Austro-ugarske nagodbe iz 1867. ipak je imala utjecaj na osnivanje Drutva umjetnika. Javni je ivot bio ispolitiziran, sve su kulturne akcije bile zapostavljene, a Krnjavi kao stipendist Zemaljske vlade odlazi na akademiju u Be. Drutvo se ponovo aktivira 1879. godine, nakon osnivanja katedre za povijest umjetnosti na zagrebakom Sveuilitu. Prva je skuptina odrana u veljai 1879. godine u maloj dvorani Akademije i konstituirana je uprava: predsjednik je grof Ivan Buratti, podpredsjednik je Franjo Raki, a tajnik Izidor Krnjavi.Prva je zadaa iznova pokrenutog Drutva bila osnivanje Obrtnog muzeja jer je Drutvo ve bilo dobilo vie poklona iz Bea, Mnchena i Brna. Tim je povodom u jedanaest soba na prvome katu Vranicanyjeve palae na Zrinjskom trgu otvorena Umjetnika i umjetniko - obrtna izloba kojoj je glavna tema bila obrt, a sama izloba po Krnjavijevim rijeima nije prireena za natjecanje, ve za pouku obrtnicima i opinstvu. Drutvo umjetnosti radilo je u interesu obrta i to ponajvie u interesu domaeg narodnog obrta. Takvim je smjernicama Drutvo umjetnosti imalo presudan utjecaj za osnivanje Obrtnog muzeja i Obrtne kole u Zagrebu traei od vlade da se iz Arheolokog odjela Narodnog muzeja izdvoje obrtnine. Zaetak je to ideje o Obrtnom muzeju.

Trg - muzej - kolaTrg na kojem se danas nalazi Muzej za umjetnost i obrt, u prvim je desetljeima 19. stoljea dobio obrise. Nakon izgradnje gornjeg dijela Frankopanske ulice, taj je dio grada trebalo spojiti sa perifernim naseljem koje je nastalo uz dio Savske ulice koja je bila u blizini rijeke Save i gdje su ivjele prve generacije zagrebakih radnika i malih privrednika. Smjer sjever - jug, od Savskog mosta do Ilice bio je, a i danas je, jedan od najivljih prometnih pravaca grada Zagreba. Biskup Haulik zapoeo je 1844. godine s izgradnjom crkve i samostana Sestara milosrdnica na uglu dananjih Varavske i Frankopanske, a na junu se stranu samostanskog kompleksa desetak godina kasnije nadograuje bolnica, kasnije tvornica duhana, a danas Rektorat zagrebakog Sveuilita.Prostor ispred sveuiline zgrade sluio je kao sajmite te, zbog svoje veliine i prikladnosti, kao prostor za privredne i kulturne manifestacije poput ve spomenute Prve dalmatinsko - hrvatsko - slavonske izlobe 1864. godine. Nakon te izlobe, a uz donoenje regulatornog plana, polako se definiraju prostori juno od dananjeg rektorata. Prva planski situirana zgrada na istonom dijelu budueg trga bila je Palaa gospodarskog drutva arhitekta Franje Kleina koja je izgraena 1878. godine, dok su nakon nje nicale redom zgrada Kola i Hrvatskog sokola na junoj strani trga te zgrada Muzeja za umjetnost i obrt na zapadnoj strani. Trg je nekoliko godina kasnije definiran zgradama Uiteljskog doma na jugoistonoj strani te Palaom Narodnih novina na sjeverozapadnoj strani arhitekta Kune Waidmanna. Godine 1895. trg je dobio svoju prepoznatljivu vizuru izgradnjom Hrvatskog narodnog kazalita prema nacrtima Ferdinanda Fellnera i Hermanna Helmera. Sjeveroistona strana trga zatvara se zgradom u kojoj je Kazalina kavana koja je tijekom vremena nadograivana i ije je proelje mijenjano, dok jugozapadnu stranu trga zatvara zgrada Trgovako-obrtnike komore arhitekata Hnigsberga i Deutscha, jedina secesijska zgrada na trgu.Kako je kronoloki vidljivo zgrada Muzeja za umjetnost i obrt te Obrtne kole gradi se otprilike u vremenskoj sredini definiranja novoga gradskog prostora - dananjeg Trga marala Tita. Muzej za umjetnost i obrt osnovan je 1880. godine, a Obrtna kola dvije godine kasnije, obje institucije kao zavodi Drutva umjetnosti.Stvaranje posebnog fonda budueg obrtnog muzeja potaknulo je reviziju arheolokog odjela Narodnog muzeja prilikom koje je dolo do sukoba izmeu Krnjavoga i ime Ljubia oko ovlasti nad arheolokim fundusom unutar kojeg je bilo i predmeta obtnike naravi i zbog kojeg je osnovano povjerenstvo koje je iz Ljubievog odjela trebalo izluiti predmete koji po vremenu tamo ne spadaju ili nemaju nikakve umjetnike vrijednosti. Krnjavi 1879. godine sastavlja prvi statut u kojemu objanjava svrhu muzeja: "... zanatlijam dati priliku da se zornom poukom naobraze i usavre u onim osobito strukama u kojih ionako nemaju prilike stei si nunoga znanja. Ali ota glavna svrha umjetnoobrtnikoga muzeja nije jedina, takav zavod mora uz to biti nastavnim sredstvom za poduavanje u umjetnikoj tilistici i povijesti umjetnosti ne samo na sveuilitu, nego i na buduim obrtnikim kolama. Djelovanje muzeja mora uz to ii u irje, ono mora pobuditi i u opinstvu razumljenje i ukus, da se bolji nazori i u kruznih kupaca i troilaca raire, jer je bez toga nemogue obrtu prodrijeti valjanim radnjama... Takav muzeja mora biti centralni zavod u kome se stiu sve ivotne ice domaega obrta, on mora biti obrtu srce i mozak; takov muzej mora biti mjesto agitacije, uprava mu mora biti iva, djelatna u neposrednom dodiru sa praktinim ivotom..." Taj je program objedinio organizaciju, osnovu i djelovanje muzeja.Krnjavi nadalje kae kako e se unutar muzeja osnovati skupine predmeta razliitih karaktera, zbirke domaih obrtnina, novih obrtnikih umjetnina svih naroda, tehnologijska zbirka, zbirka ornamenata, zbirka umjetnina te retrospektivna zbirka kojom e se u orginalima i dobrim kopijama prikazati razvitak umjetnikog obrta. Muzej bi trabao imati i strunu biblioteku, itaonicu i dvoranu za risanje, a i prireivao bi povremene izlobe suvremenog obrta te putujue izlobe koje bi trebale posluiti decentralizaciji zorne obuke.Nakon inicijalne izlobe u Vranicanyjevoj palai, muzej je otvoren sredinom 1880. godine u iznajmljenom stanu u kui Antuna Smrekara na uglu dananjih Hebrangove i Gajeve gdje su u tri sobe razmjetene zbirke koje su se u meuvremenu popunile predmetima iz Brna, Bea, Bremena, Nrnberga i Frankfurta. Slijedei postav bio je 1882. godine u danas nepostojeoj kui na uglu Prake i Jelaievog trga. On je dopunjen novim predmetima iz zbirke Osijeana Felixa Sreka Laya. Tih prvih godina muzeja, direktor je bio Krnjavi, njegov pomonik iro Truhelka, a uvar i jedini inovnik August Posilovi. Izloba narodnog domaeg obrta, a nakon Krnjavijevog sakupljakog putovanja po istonoj Slavoniji odrana je u etiri dvorane na drugom katu palae Akademije od studenog 1881. godine, a trajala je do 8. sijenja 1882. Na njoj su meu ostalim bili izloeni skupljeni predmeti iz Slavonije i Srijema, ali i iz drugih dijelova Hrvatske i Dalmacije uz zbirku glazbala Franje Kuhaa. Zemaljska vlada, Odjel za bogotovlje i nastavu preuzima muzej 1886. godine, a nova zgrada muzeja i obrtrne kole dovrena je 1888. godine.Samoj izgradnji zgrade muzeja prethodilo je upoznavanje Bolla sa Strossmayerom i Krnjavijem u Italiji nakon kojeg Boll dolazi u akovo gdje, poslije Rsnerove smrti, preuzima funkciju graditelja akovake katedrale. Istodobno Boll nadzire restauraciju zagrebake crkve Sv. Marka prema Schmidtovim nacrtima, a Schmidt mu je povjerio izgradnju zgrade Akademije i zagrebake katedrale pa se Boll 1878. nastanjuje u Zagrebu, gdje tijekom slijedeih desetljea dobiva narudbe s raznih strana te zapoinje intenzivnu arhitektonsku, kulturnu i pedagoku djelatnost.Obrtna kola usko je vezana sa irenjem grada, obnovama crkve Sv. Marka i katedrale, ali i osnivanjem Muzeja. Prijedloge za organizaciju obrtne nastave sastavili su Boll i Krnjavi poetkom osamdesetih godina, osnovana je kola i predana je na upravu Drutvu umjetnika. Uzor zagrebakoj obrtnoj koli bile su francuske obrtne kole sa etiri glavna odjela: graevnim, umjetnikim, mehanikim i kemijskim. Unutar graevnog odjela smjeteni su obrti poput stolarskog, bravarskog, tokarskog i kovakog. Krnjavi je proelnik kole, a Boll je voditelj praktine nastave. Obrtna kola sveano je otvorena 10. prosinca 1882. godine sa lokacijom na Dolcu, da bi godinu kasnije bila preseljena u adaptirane prostorije u zgradi u Ilici 47.

Drutvo umjetnosti zajedno sa Obrtnom kolom sudjelovalo je 1882. godine na gospodarskoj i industrijskoj izlobi u Trstu koja je prireena povodom petstote obljetnice pripojenja Trsta Austriji te na oboj, zemaljskoj izlobi u Budimpeti 1885. godine. Upravo ta godina polako donosi razlaz na liniji Krnjavi - Strossmayer i Raki jer se Krnjavi pribliava Khuenovoj politici. I sam Krnjavi javno istie kako je Drutvo umjetnosti uvijek u dobrim odnosima s vlastima kako bi mu bio osiguran opstanak i provedba projekata. Koju godinu kasnije, 1886., Drutvo umjetnosti osniva Glasnik Drutva za umjetnost i obrt, prvo hrvatsko povijesnoumjetniko glasilo iji je urednik Ivan Bojnii. Godine 1889. kola dobija titulu Kraljevske i zemaljske kole, a oba se zavoda, Muzej i kola, smjetaju u novopodignutu zgradu.Na veliku Gospodarsko-umarsku jubilarnu izlobu koja je 1891. godine prireena povodom polustoljetne obljetnice Hrvatsko-slavonskog gospodarskog drutva, pridruilo se i Drutvo umjetnosti kako bi predstavilo osnovu za budue djelovanje. Ambiciozna izloba postavljena je u zgradi Muzeja, a dio izlobe postavljen je na Trgu na mjestu dananjeg kazalita. Velika izloba bila je prvorazredni dogaaj jer je u novoj zgradi izloeno preko etiri stotine izloaka, a dogradnja junog krila zgrade zapoeta je i dovrena tek 1903. godine pa je prostor bio dosta manji no to je on danas. Na izlobi, meu brojnim umjetnicima, arhitektima i obrtnicima, sudjeluju i Menci Klement Crni, Nikola Mai, Ferdo Quiquerez, Celestin Medovi, Oton Ivekovi, Bela iko, Ivan Rendi, Rudolf Mosinger, Hermann Boll, Josip Vanca. Tu su jo i fotografi J. F. Fiedler i L. A. Vetter, dekorativka Mara Ettinger... Izloba iz 1891. godine bila je proba za veliku milenijsku izlobu u Budimpeti pet godina kasnije.Zakljuak

Razvoj grada Zagreba u 19. stoljeu iziskivao je dinaminiju, ali planiranu izgradnju. Stoga su i na temeljima regulatornih planova graene nove zgrade, privatnog i javnog karaktera, davani obrisi novih ulica i trgova. Jedan od takvih trgova dananji je Trg marala Tita. Na njemu se danas nalaze Muzej za umjetnost i obrt te kola primijenjene umjetnosti i dizajna koji zatvaraju juni dio njegove zapadne strane. Muzej za umjetnost i obrt zgrada je koju je Boll kao arhitekt definirao u njemakom neorenesansnom slogu sa tri jasno istaknuta rizalita na glavnom proelju, identino kao i zgrada rektorata Sveuilita koja je izgraena nekoliko desetljaa ranije na sjevernom dijelu trga. Smjetaj same zgrade muzeja bio je uvjetovan Savskom ulicom koja je koso sa juga ulazila na trg, a time je otvoren mali prostor ispred samog muzeja. Izgradnjom muzeja definirana je sjeverna zona dananje Klaieve ulice.Veliku ulogu u izgradnji muzeja te u osnivanju obrtne kole imalo je Drutvo umjetnosti koje je osnovano 1868. i nastavlja s radom tek 1879. godine. Veliki zaslunik za njegovo osnivanje bio je Izidor Krnjavi. Susret Strossmayera, Krnjavoga i Bolla u Italiji gdje je Boll putovao i skicirao spomenike jedno je od glavnih toaka razvitka graanske Hrvatske jer je nakon tog susreta Boll sudjelovao u nastavku izgradnjhe akovake katedrale te se nastanio u Zagrebu gdje radi i ostaje do smrti. Tijekom Bollovih godina u Zagrebu, izgrauju se brojne javne zgrade, otvara se Obrtna kola ijim graevnim dijelom i sam upravlja. Veza Izidor Krnjavi - Hermann Boll jedna je od najplodonosnijih kulturnih, umjetnikih i arhitektonskih suradnji tijekom zadnje etvrtine 19. i prve etvrtine 20. stoljea u srednjoj Europi, a vjerojatno i ire. Stoga je nemogue zamisliti irenje i urbanizaciju Zagreba bez velikog udjela spomenute dvojice, tim vie to su, osim izgradnji i urbanizmu bili jedni od vodeih ljudi u restauratorskim poslovima nakon zagrebakog potresa 1880. godine. Velika je njihova uloga u educiranju prvih generacija graevinara i povjesniara umjetnosti u samom Zagrebu.Muzej za umjetnost i obrt danas ima znaaj najvanijeg nacionalnog muzeja koji dosljedno dokumentira materijalnu kulturu ivljenja u plemikim burgovima, dvorcima i palaama, oslikavajui praktinu svakodnevnicu hrvatskog plemstva i graanstva, na ladanju i u gradu, tijekom brojnih stoljea nae povijesti. Svojim bogatim fundusom u kojem se nalazi znatan broj predmeta inozemne proizvodnje, muzej nadilazi nacionalnu osnovu i ini znaajnu vrijednost u okviru europske batine. Raspolaui s najveim i najbogatijim fundusom u Hrvatskoj, Muzej za umjetnost i obrt uva predmete lijepih i primijenjenih umjetnosti u vremenskom rasponu od 14. do 20. stoljea. Unutar zbirki namjetaja, metala, tekstila i modnog pribora, keramike, stakla, slikarstva, kiparstva, satova, fotografije i fotografske opreme, muzikih instrumenata, grafikog i industrijskog dizajna, arhitekture, bjelokosti, tiskarstva i knjigovetva, oslikane i tiskane koe, devocionalija, pribora za puenje i igraaka nalazi se vie od sto tisua predmeta. O tako raznovrsnoj gradi brinu muzejske restauratorske radionice specijalizirane za metal, keramiku i staklo, tekstil, slikarstvo i polikromnu skulpturu, koje djeluju u Muzeju.

kola primjenjene umjetnosti i dizajna danas ima devet odjela, od slikarskog i kiparskog do fotografskog te odjela unutranje arhitekture i predstavlja pravog nasljednika Krnjavijeve i Bollove Obrtne kole.

Kratki ivotopisi Izidora Krnjavoga i Hermana Bolla

Izidor Krnjavi (Naice, 22. travnja 1845. - Zagreb, 3. veljae 1927.)Izidor Krnjavi gimnaziju je, nakon osnovne kole i dijela gimnazije u Naicama, Poegi i Zagrebu, zavrio u Vinkovcima, a prve je slikarske poduke dobio kod Htzendorfa u Osijeku, gdje je neko vrijeme radio kao namjenski uitelj na gimnaziji predavajui njemaki jezik, filozofiju, povijest i stenografiju. U Beu od 1866 - 69. godine studira filozofiju, povijest i povijest umjetnosti kod Eitelbergera, Ltzowa i Zimmermanna, a kao stipendist hrvatske vlade polazi i beku likovnu akademiju. Godine 1870. u Mnchenu na Akademiji studira slikarstvo kod Lindenschmita i Dieza. Izmeu 1872. i 1877. godine sa prekidima boravi u Veneciji, Rimu i Sorrentu gdje slika, a istih godina u nekoliko navrata izlae u Zagrebu, Beu i Rimu. U Italiji sree biskupa Strossmayera koji e snano utjecati na njegov budui rad na unaprijeenju hrvatske kulture, od osnutka Katedre za povijest umjetnosti pri zagrebakome Sveuilitu do organiziranja hrvatskog likovnog ivota. Nakon povratka u zemlju, 1878. godine, Krnjavi se ostavlja slikarstva i oivljava djelovanje Drutva umjetnosti i postaje prvim profesorom povijesti umjetnosti na zagrebakom Sveuilitu. Drutvu umjetnosti namjenjuje ulogu promicatelja hrvatskog umjetnikog obrta, te 1880. osniva Muzej za umjetnost i obrt. Obrtnu kolu osniva 1882., a godinu dana kasnije postaje prvim kustosom Strossmayerove galerije slika. Studira pravo od 1887. do 1891., kada postaje predstojnik vladina Odjela za bogotovlje i nastavu. Nekoliko godina ranije priklonjuje se Narodnoj stranci i prekida veze sa Strossmayerom. Tijekom slijedeih nekoliko godina Krnjavi provodi niz reformi u nastavi i izgradnji kola, njihovoj obnovi i obnovi crkvenih spomenika po cijeloj Hrvatskoj, ureuje vladinu palau u zagrebakoj Opatikoj 10. Godine 1896., a nakon demonstracija prilikom otvaranja novoizgraenog kazalita u Zagrbu godinu ranije, Krnjavi odlazi sa dunosti predstojnika Odjela, a godinu kasnije postaje redoviti profesor povijesti umjetnosti i kulture. Slikarstvu se vraa nakon Prvog svjetskog rata, a njhegov plodan ivot, tijekom kojeg je izgradio i pregradio devedestak zavoda i kola, osnivao pedagoke institucije i organizacije, obnovio velik broj crkava i organizirao nastavu u srednjim, strunim i visokim kolama, obiljeio je cijelu jednu epohu u htvarskom likovnom i kulturnom ivotu. Umro je u poetkom veljae 1927. u Zagrebu.Hermann Boll (Kln, 18. listopada 1845. - Zagreb, 17. travnja 1926.)Hermann Boll, nakon zavrene graditeljske obrtne kole te prakse u graevnoj tvrtki svoga oca, 1867. godine dolazi u atelje arhitekta Wiethasea koji radi na neogotikim objektima u Klnu gdje se bavi nacrtima crkava i crkvene opreme. Od 1872. godine radi u ateljeu arhitekta Schmidta u Beu te usporedo na bekoj akademiji studira arhitekturu. Slijedeih godina boravi u Njemakoj i posebice Italiji gdje crta antike, srednjovjekovne i renesansne spomenike. U Italiji upoznaje biskupa Strossmayera i Krnjavoga te ga ivotni put odvodi u Hrvatsku. Ve 1876. godine boravi u akovu gdje, nakon Rsnerove smrti preuzima funkciju graditelja akovake katedrale. Istodobno nadzire restauraciju zagrebake crkve Sv. Marka prema Schmidtovim nacrtima. Taj mu je beki arhitekt povjerio izgradnju zgrade Akademije i zagrebake katedrale pa se Boll 1878. nastanjuje u Zagrebu. U Zagrebu poinje dobivati narudbe s raznih strana te zapoinje intenzivnu arhitektonsku, kulturnu i pedagoku djelatnost. S jaim ili slobodnijim reminiscencijama na gotike i renesansne oblike ili u romantinome tragu narodnoga graditeljstva, Boll u Hrvatskoj gradi veliki broj objekata: samostane, kurije, kapele, crkve, palae, muzeje, vile, groblja, stambene objekte, kole... Boll nije samo graditelj ve i restaurator te autor brojne urbane opreme. Sudjelovao je u vanim pitanjima razvoja zagrebakog urbanizma te ostvarivao projekte na podruju primjenjenih umjetnosti i umjetnikog obrta. Opsena je njegova kulturno-druptvena i pedagoka djelatnost, lan je Drutva umjetnosti, jedan od osnivaa Muzeja za umjetnost i obrt te Obrtne kole unutar koje osniva i Graditeljsku kolu koju vodi do umirovljenja 1917. godine. S uenicima i nastavnicima sudjelovao je na velikim izlobama u Trstu, Budimpeti i Parizu, a poznato je da mu je Szabo, s kozervatorskih pozicija zamjerao zato jer je konzervaciju provodio u duhu Violett-le-Duca i mnogim spomenicima izmijenio prvotni izgled to je u nekim sluajevima bilo katkad potrebno uiniti i iz konstruktivne nude. Meu velikim Bollovim ostvarenjima istiu se veliki kompleks zagrebakog groblja Mirogoj, zagrebaki Muzej za umjetnost i obrt, evangelika crkva u Zagrebu sa opinom, vila Weiss na zagrebakom Prekriju, grobnica obitelji Jelai u zapreikim Novim dvorima, te brojne restauracije u Zagrebu nakon potresa 1880. godine. Boll je umro u Zagrebu 17. travnja 1926.Kazalo imena

Amru, Milan (1848 - 1919), zagrebaki gradonaelink

Bojnii, Ivan (1858 - 1925), povjesniar, ravnatelj Zemaljskog arhiva

Boll, Hermann (1845 - 1926), arhitekt

Deutsch, Julio (1859 - 1922), arhitekt

Diez, Wilhelm von (1839 - 1907), slikar

Eitelberger, Rudolf (1817 - 85), povjesniar umjetnosti

Fellner, Ferdinand (1847 - 1916), arhitektHaulik, Juraj (1788 - 1869), zagrebaki biskup 1837-69.Helmer, Hermann (1849 - 1919), arhitektHnigsberg, Leo (1861-1911), arhitekt

Horvat, Rudolf (1873 - 1947), hrvatski povjesniar, knjievnik i politiar

Htzendorf, Hugo Conrad von (1807 - 69), slikar

Jambriak, Janko (1834 - 92), graditelj

Khuen - Hdervry, Kroly Dragutin (1849 - 1918), hrvatski ban

Klein, Franjo (1828 - 89), hrvatski graditelj

Krnjavi, Izidor (1845 - 1927), slikar, povjesniar umjetnosti

Lindenschmit, Wilhelm ml. (1829 - 95), slikar

Ltzow, Karl von (1832 - 97), slikarMallin, Ivo (1853-1907), predstojnik narodno - gospodarskog odsjeka 1896-1907.

Mrazovi, Matija (1824-1896), zagrebaki gradonaelink

Roesner, Carl (1804 - 69), arhitekt

Schmidt, Friedrich von (1825 - 91), arhitekt

Semper Gottfried (1803 - 79), arhitekt

Strossmayer, Josip Juraj (1815 - 1905), biskup

Szabo, Gjuro (1875 - 1943), povjesniar, konzervator i muzeolog

Viollet-le-Duc, Eugne Emmanuel (1814 79), arhitekt

Vonina, Ivan (1827 - 85), zagrebaki gradonaelink

Wiethase, Heinrich (1833 - 93), arhitekt

Zimmermann, Robert von (1824 - 98), filozof

Popis literature1. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Leksikografski zavod "Miroslav Krlea", Zagreb, 1997., 1. knjiga, 105 - 107; 208 - 209; 486 - 488; 611.

2. Olga Maruevski: Iso Krnjavi kao graditelj, Drutvo povjesniara umjetnosti SR Hrvatske, Knjiga XXXVII, Zagreb, 1986.

3. Muzej za umjetnost i obrt Zagreb 1880 - 1970., Katalog izabranih djela, Zagreb, 1970.

4. Olga Maruevski: Drutvo umjetnosti 1868. - 1879. - 1941., Drutvo povjesniara umjetnosti Hrvatske, Knjiga 59, Zagreb, 2004.

5. Lelja Dobroni: Graditelji i izgradnja Zagreba u doba histroijskih stilova, Drutvo povjesniara umjetnosti SR Hrvatske, Knjiga XXX, Zagreb, 1983.

6. Historicizam u Hrvatskoj - Katalog izlobe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2000.

7. Historicizam u Hrvatskoj - CD-ROM, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2000.

8. ivot umjetnosti, 26 / 27, asopis za pitanja likovne kulture i umjetnosti, Centar za povijesne znanosti, Odjel za povijest umjetnosti, Zagreb, 1978.9. Darja Radovi Mahei: Socijalno stanovanje meuratnog Zagreba, Horetzky, Zagreb, 2002.

10. Rudolf Horvat: Prolost grada Zagreba, August Cesarec, Zagreb, 1992.11. www.muo.hr (kolovoz, rujan 2008.)12. www.skola-primijenjene-umjetnosti.htnet.hr (rujan 2008.)

Matija Mrazovi (1824-1896), Ivan Vonina (1827-1885) i Milan Amru (1848-1919), zagrebaki gradonaelinci.

Janko Jambriak (1834-1892), jedan od najvanijih graditelja i projektanata svojega doba u Zagrebu

Ivo Mallin, Predstojnik narodno - gospodarskog odsjeka 1896-1907.

Leo Hnigsberg (1861-1911) i Julio Deutsch (1859-1922), osnivai Ateljea Hnigsberg & Deutsch, koji je samo do 1900. godine imao vie od stotinu realiziranih projekata u Zagrebu.

Peter Hailler: Turistiki plan Zagreba, 1825, iz: Darja Radovi Mahei: Socijalno stanovanje meuratnog Zagreba, Horetzky, Zagreb, 2002.

Od 1874. godine Matica ilirska postaje Mativa hrvatska.

Darja Radovi Mahei: Socijalno stanovanje meuratnog Zagreba, Horetzky, Zagreb, 2002., str. 13.

Prema podacima meteoroloke postaje u Zagrebu, potres se dogodio 9. rujna 1880. u 7 sati, 3 minute i 3 sekunde.

Rudolf Horvat (1873 - 1947), hrvatski povjesniar, knjievnik i politiar.

Rudolf Horvat: Prolost grada Zagreba, August Cesarec, Zagreb, 1992., str. 66 - 71.

Vranicanyjeva palaa na Zrinjskom trgu danas je Arheoloki muzej u Zagrebu.

Umjetnika i umjetniko - obrtna izloba u Zagrebu bila je otvorena od 15. prosinca 1879., a zatvorena, nakon produenja zbog velikog interesa, 6. sijenja 1880.

Juraj Haulik (1788-1869) bio je na elu zagrebake biskupije od 1837. do smrti.

Franjo Klein (1828 - 89), hrvatski graditelj.

Izgradnja Uiteljskog doma trajala je od 1888. do 1891. prema Hnigsbergovim nacrtima.

Palaa Narodnih novina danas je zgrada Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea.

Ferdinand Fellner (1847 - 1916) i Hermann Helmer (1849 - 1919), arhitekti.

ime Ljubi (1822 - 1896), arheolog, historiar, biograf, ravnatelj Arheolokog muzeja u Zagrebu.

Statut i osnova Muzeja na umjetni obrt, Naklada Drutva umjetnosti, Zagreb, 1879, iz: Olga Maruevski: Iso Krnjavi kao graditelj, Drutvo povjesniara umjetnosti SR Hrvatske, Knjiga XXXVII, Zagreb, 1986., str.109.

Muzej je slubeno otvoren 20. lipnja 1880.

iro Truhelka (1865 - 1942), arheolog i povjesniar umjetnosti.

August Posilovi (1846 - 1935).

Franjo Ksaver Kuha (1834 - 1911), etnomuzikolog i glazbeni povjesniar.

Olga Maruevski: Drutvo umjetnosti 1868. - 1879. - 1941., str. 95.

Ivan Bojnii (1858 - 1925), povjesniar, ravnatelj Zemaljskog arhiva.

Dio je to teksta o povijesti Muzeja koji se nalazi na muzejskoj internetskoj stranici - www.muo.hr.

Krnjavi je imenovan za izvanrednog profesora povijesti umjetnosti i klasine umjetnike arheologije na Filozofskom fakultetu Sveuilita Franje Josipa I u Zagrebu kraljevim rjeenjem br. 1734/18 od 21. studenog 1878.

Krnjavi je imenovan predstojnikom vladina Odjela za bogotovlje i nastavu kraljevim rjeenjem od 26. studenog br. 81 / 1 te zemaljske vlade br. 3671 od 29. studenog.

PAGE 2