muzej-djakovstine.hr · podlozi osnovano dravno tijelo, podezlom habsburško-lotarinške dinastije.” Ratni ciljevi Antante, pa ni naèela predsjednika Sjedinjenih Amerièkih Drava

Skica za povijest Ðakova iÐakovštine u vrijeme Dr�aveSlovenaca, Hrvata i Srba,29. listopada - 1. prosinca 1918.UDK 94(497.5 Ðakovo)“1918“

Vladimir GeigerHrvatski institut za povijest, Zagreb

U radu se na temelju arhivskoga gradiva, onodobnog tiska i historiografske,publicistièke i memoarske literature prikazuje i razmatra stanje i razvoj do-gaðaja u Ðakovu i Ðakovštini potkraj 1918., neposredno po završetku Prvo-ga svjetskog rata, nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije i u vrijemeprivremeno proglašene Dr�ave Slovenaca, Hrvata i Srba, te prije stvaranjaKraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Rijeè je o mjesec dana, 29. listopadado 1. prosinca 1918., uglavnom neizvjesnih, ali i burnih dogaðaja i u Hrvat-skoj, i u Slavoniji, pa i u Ðakovu i Ðakovštini.

Kljuène rijeèi: Ðakovo i Ðakovština, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata iSrba, Dr�ava Slovenaca, Hrvata i Srba, zeleni kadar, Ivan Ribar, Bo�o Mati-jeviæ, 1918.

U svibnju 1917. u Carevinskom vijeæu u Beèu sastao se Jugoslavenski klubzastupnika i Svibanjskom deklaracijom tra�io ujedinjenje svih zemaljaAustro-Ugarske Monarhije u kojima �ive Slovenci, Hrvati i Srbi “u jednosamostalno od svakoga gospodstva tuðih naroda slobodno i na demokratskoj

Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i Ðakovštineu vrijeme Dr�ave Slovenaca, Hrvata i Srba... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84

7

podlozi osnovano dr�avno tijelo, pod �ezlom habsburško-lotarinške dinastije.”Ratni ciljevi Antante, pa ni naèela predsjednika Sjedinjenih Amerièkih Dr�avaWoodrowa Wilsona, nisu predviðali rušenje Austro-Ugarske Monarhije, ali sudogaðaji krenuli drugim smjerom. Krajem Prvoga svjetskog rata postalo je jasnokako se Austro-Ugarska Monarhija neæe odr�ati i kako æe narodi unutar njezinihgranica tra�iti proglašenje samostalnih dr�ava. U Zagrebu je 6. listopada 1918.stvoreno Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba, kao vrhovno politièkopredstavništvo tih naroda u Austro-Ugarskoj Monarhiji, s programom ujedinjenjai stvaranja neovisne i demokratske dr�ave na ju�noslavenskim prostorimaAustro-Ugarske Monarhije. Hrvatsko-srpska koalicija ušla je u Narodno vijeæeSlovenaca, Hrvata i Srba 8. listopada 1918. Središnji odbor Narodnog vijeæa SHSdeklaracijom odbacuje Manifest austrougarskog cara i kralja Karla I. (IV.) ofederalizaciji austrijskog dijela Austro-Ugarske Monarhije i zahtijeva“ujedinjenje cjelokupnog našeg naroda Slovenaca, Hrvata i Srba na èitavomnjegovom etnografskom teritoriju, bez obzira na ma koje pokrajinske ili dr�avnegranice u kojima danas �ive - u jednu jedinstvenu, potpuno suverenu dr�avu nanaèelima politièke i ekonomske demokracije.” Sabor Hrvatske, Slavonije iDalmacije je 29. listopada 1918., dan po kapitulaciji Austro-Ugarske Monarhijeproglasio razvrgnuæe svih dr�avno-pravnih veza s Austrijom i Ugarskom, teproglasio Dr�avu Slovenaca, Hrvata i Srba, od ozemlja Austro-UgarskeMonarhije na kojima su �ivjeli ju�noslavenski narodi, s Narodnim vijeæemSlovenaca, Hrvata i Srba i s vladom kojoj se na èelu nalazio Slovenac AntonKorošec i potpredsjednici Hrvat Ante Paveliæ, stariji i Srbin Svetozar Pribiæeviæ.Austro-Ugarska Monarhija priznaje novonastalo stanje i zapovijeda da njenaratna mornarica prijeðe pod nadzor Narodnoga vijeæa SHS, a “Hrvati” iz gradaRijeke zahtijevaju ujedinjenje s Italijom. Predstavnici Kraljevine Srbije,Narodnog vijeæa SHS-a i Jugoslavenskog odbora sastali su se poèetkomstudenoga 1918. u �enevi i dogovorili o stvaranju zajednièke dr�ave u koju bipozvali i Kraljevinu Crnu Goru. �enevskom deklaracijom predviðalo se oèuvanjeDr�ave SHS i Srbije kao zasebnih dr�avnih cjelina, ali je srpska vlada sadr�ajdeklaracije izigrala. U vrijeme raspada Austro-Ugarske Monarhije, u potpunomkaosu, novu Dr�avu SHS nitko u inozemstvu nije htio priznati. Razvojmeðunarodnih dogaðaja nije bio za Dr�avu SHS, jer su na stol došla Antantinaobeæanja Italiji, a Kraljevina Srbija je imala svoje namjere organiziranja buduæeju�noslavenske dr�ave. Italija je prema obeæanjima iz Londonskog ugovoranastojala zauzeti Rijeku, otoke, Istru, Trst, a srbijanska vojska ušla je u Baèku iBanat, te je 25. studenoga 1918. odr�ana Narodna skupština Vojvodine. No, Srbisu falsificirali zapisnik skupštine, te objavili da se Vojvodina izravno sjedinjuje saSrbijom. Nakon toga se u Crnoj Gori odr�ala Podgorièka skupština, na kojoj je

8

Vladimir Geiger: Skica za povijest Ðakova i ÐakovštineZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 7-84 u vrijeme Dr�ave Slovenaca, Hrvata i Srba...

pod pritiskom donesena odluka o ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom. Za to vrijemese u Središnjem odboru Narodnog vijeæa SHS raspravljalo o buduæem ureðenjuzajednièke dr�ave. S. Pribiæeviæ je sve rjeðe sazivao Središnji odbor, a odlukedonosio na Predsjedništvu u kojem je imao svu vlast. Stjepan Radiæ te�io jekonfederalno-federalnom konceptu s utvrðenim uvjetima i jamstvima okoujedinjenja, dok je prvak Hrvatsko-srpske koalicije S. Pribiæeviæ te�iounitaristièko-centralistièkim idejama. Na sjednici od 23. i 24. studenoga 1918.Središnji odbor Narodnog vijeæa Dr�ave SHS zakljuèuje da se ide na ujedinjenje sKraljevinom Srbijom i prihvaæa Naputak Delegaciji Narodnog vijeæa SHS.Krajem studenoga 1918. izaslanstvo Narodnog vijeæa Dr�ave SHS krenulo je uBeograd. Dana 1. prosinca 1918. primio ih je regent Aleksandar I. Karaðorðeviækojemu je A. Paveliæ, stariji, proèitao netom sastavljenu Adresu, koju je regentAleksandar saslušao i potom proèitao unaprijed pripremljeni odgovor kojim jeproglasio u ime kralja Petra Karaðorðeviæa “ujedinjenje samostalne Dr�aveSlovenaca, Hrvata i Srba sa Kraljevinom Srbijom u jedinstveno Kraljevstvo Srba,Hrvata i Slovenaca”. Prvoprosinaèkim èinom 1918. osnovana je Kraljevina Srba,Hrvata i Slovenaca.1

9


1 O razlièitim tumaèenjima djelovanja Narodnog vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba i nastanka Dr�aveSlovenaca, Hrvata i Srba, te njezina ujedinjenja s kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom, usp.: FerdoŠišiæ, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914-1919., Zagreb, 1920.; BogdanKrizman, Osnivanje “Narodnog vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu” 1918, Historijski zbornik,god. VII, br. 1-4, Zagreb, 1954., str. 23.-32.; Bogdan Krizman, Poèetak rada “Narodnog vijeæa SHS” uZagrebu 1918 godine, Istorijski pregled, god. I, br. 2, Zagreb, 1954., str. 39.-47.; Ante Mandiæ,Fragmenti za historiju ujedinjenja, Zagreb, 1956.; Srðan Budisavljeviæ, Stvaranje Dr�ave Srba, Hrvata iSlovenaca. Povodom èetrdesetogodišnjice jugoslovenskog ujedinjenja, Zagreb, 1958.; Bogdan Krizman,Zapisnici središnjeg odbora “Narodnog vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba” u Zagrebu, Starine, knj. 48,Zagreb, 1958., str. 331.-386.; Ferdo Èulinoviæ, Dr�avnopravna historija jugoslavenskih zemalja XIX. iXX. vijeka, Druga knjiga, Srbija - Crna Gora - Makedonija - Jugoslavija 1918.-1945., Zagreb, 1959., str.,175.-218.; Ferdo Èulinoviæ, Jugoslavija izmeðu dva rata, I, Zagreb, 1961., str. 24.-138.; DragoslavJankoviæ, Bogdan Krizman (prir.), Graða o stvaranju jugoslovenske dr�ave (1. I - 20. XII 1918), Tom I iII, Beograd, 1964.; Bogdan Krizman, “Prevrat” u Zagrebu i stvaranje “Dr�ave Slovenaca, Hrvata i Srba”u listopadu 1918. godine, Zbornik, god. 6, br. 6, Historijski institut Slavonije, Slavonski Brod, 1973., str.173.-243.; Bogdan Krizman, Raspad Austro-Ugarske i stvaranje jugoslavenske dr�ave, Zagreb, 1977.;Neda Engelsfeld, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca - Privremeno narodnopredstavništvo, Zagreb, 1989.; Bogdan Krizman, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu. Hrvatsko-srpskipolitièki odnosi, Zagreb, 1989.; Josip Horvat, Politièka povijest Hrvatske, Drugi dio, Zagreb, 1990., str.21.-135.; Ljubo Boban, Kada je i kako nastala Dr�ava Slovenaca, Hrvata i Srba, Èasopis za suvremenupovijest, god. 24, br. 3, Zagreb, 1992., str. 45.-60. ili Ljubo Boban, Kada je i kako nastala Dr�avaSlovenaca, Hrvata i Srba, Radovi, Vol. 26, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1993., str. 187.-198.;Hodimir Sirotkoviæ, O nastanku, organizaciji, dr�avnopravnim pitanjima i sukcesiji Dr�ave SHS nastaleu jesen 1918., Èasopis za suvremenu povijest, god. 24, br. 3, Zagreb, 1992., str. 61.-74. ili HodimirSirotkoviæ, O nastanku, organizaciji, dr�avnopravnim pitanjima i sukcesiji Dr�ave SHS nastale u jesen1918., Radovi, Vol. 26, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1993., str. 199.-208.; StanislavaKoprivica-Oštriæ, Konstituiranje Dr�ave Slovenaca, Hrvata i Srba 29. listopada 1918. godine, Èasopis zasuvremenu povijest, god. 25, br. 1, Zagreb, 1992., str. 45.-71.; Franjo Tuðman, Hrvatska u monarhistièkoj

*

Osjeèki je tisak opse�no potkraj listopada 1918. izvijestio “kako jeprovincija primila glas o osnutku Narodnoga Vijeæa [SHS] i Wilsonovu notu oslobodi Ju�nih Slavena”.2

Prema unitaristièkom glasilu Jug, u Ðakovo, koje je “u zastavama”, “Pjesmei poklici �ivila Jugoslavija, �ivili Hrvati, Srbi i Slovenci! �ivilo narodno vijeæe!�ivio dr. [Ante] Trumbiæ, dr. [Anton] Korošec, dr. [Ante] Paveliæ [stariji], dr.[Ivan] Ribar! �ivila sloboda, �ivio [Woodrow] Wilson itd. [...] U 6 sati na veèer[23. listopada 1918.] bila je ulica Franje Josipa [današnja Ulica Pape Ivana PavlaII.] i trg pred katedralom pun opæinstva. Sve je bilo nekuda sveèano, dirnuto,velièajno raspolo�eno. Pred opæinskom vijeænicom vrsta se povorka. Dolazevatrogasci u odorama sa zapovjednikom g. [Ivanom (Ivšom)] Gabutom savelikom hrvatskom trobojkom, a omladina sa srpskom i slovenskom. Baklje ilampioni. U povorci oko 2000 gradjana, omladine, dama, gospodièna i gradjanki,lijep broj ruskih zarobljenika. [...] Uz klicanje i pjevanje kretala se povorka krozsve ulice trga Djakova. Sve je bilo oduševljeno. Jedino je za po�aliti, da nije nastolnoj crkvi, tom simbolu i zavjetnoj misli vladike3 [Josipa Jurja] Strossmayerabila zastava.”4 Hrvatska obrana navodi, da je Ðakovu “sve bilo èestito zamišljenoi provedeno pod vodstvom gosp. [Ivana] Gabuta. Klicalo se [Woodrowu]Wilsonu, [Anti] Trumbiæu i Narodnom Vijeæu [SHS]. Tek nekoliko neodgovornihindividua nije znalo, da javno pogrdjivanje i razbijanje prozora ne spada umanifestacije. Inaèe je sve proteklo bez veæih upadica.”5

10


Jugoslaviji 1918.-1941., Knjiga prva, 1918.-1928., Zagreb, 1993., str. 205.-255.; Ivo Periæ, Hrvatskidr�avni sabor 1848.-2000., Treæi svezak: 1918.-2000., Zagreb, 2000., str. 13.-23.; Branka Boban, StjepanRadiæ u vrijeme Prvoga svjetskog rata, Zagreb, 2006.; Neda Engelsfeld, Povijest hrvatske dr�ave i prava.Razdoblje od 18. do 20. stoljeæa, Zagreb, 2006., str. 263.-291.; Hrvoje Matkoviæ, Hrvatska politika uPrvome svjetskom ratu, u: Hrvatska politika u XX. stoljeæu. Zbornik radova, Urednik izdanja: LjubomirAntiæ, Zagreb, 2006., str. 69.-93.; Ivo Goldstein, Hrvatska 1918.-2008., Zagreb, 2008., str. 13.-22.;Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak(1918/1919), Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb, 2008., str. 35.-66. ili Zlatko Matijeviæ,Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), u:Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti, Izabrali i priredili:Marina Štambuk-Škaliæ, Zlatko Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 35.-66.; Zlatko Matijeviæ, Guske u magli.Djelovanje èlanova Središnjega odbora Narodnoga vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu (listopad1918. - sijeèanj 1919.), u: Godina 1918. Prethodnice, zbivanja, posljedice. Zbornik radova, Uredio:Zlatko Matijeviæ, Zagreb, 2010., str. 105.-128.; �eljko Holjevac, Prvi svjetski rat. Hrvati izmeðu SrednjeEurope i Balkana, Hrvatska revija, god. XII, br. 1-2, Zagreb, 2012., str. 43.-51. I tamo navedeni izvori iliteratura.

2 Usp. Slavlje u pokrajini, Jug (Osijek), god. I, br. 192, 25. X. 1918., str. 2.; Manifestacije u pokrajini,Hrvatska obrana (Osijek), 27. X. 1918., str. 3.

3 Vladika – poglavar crkvene oblasti, biskup.4 Slavlje u pokrajini - Sveèani dan u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br. 192, 25. X. 1918., str. 2.5 Manifestacije u pokrajini, Hrvatska obrana (Osijek), 27. X. 1918., str. 3.

Središnji odbor Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu uputio je 23. listopada1918. poziv svim pristašama, da po gradovima i selima osnivaju odboreNarodnog vijeæa SHS. “Takovom odboru je prva zadaæa da se pobrine kakonajbolje zna i mo�e za zaštitu osoba i imovine svih naših dr�avljana bez razlike.Druga mu je zadaæa da Narodnome Vijeæu [SHS] javlja sve naše osobitedogadjaje i potrebe, koje se tièu èitavog kraja i èitavog naroda. Treæi mu je posaoda izvrši toèno, što mu Narodno Vijeæe [SHS] nalo�i iz svog mandata. [...]”6 Uzto, Središnji odbor Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu uputio je mjesne odboreNarodnog vijeæa SHS, da èlanovi odbora mogu biti Slovenci, Hrvati i Srbi, teostali Slaveni, ali Nijemci i Maðari “nikako”. Prema preporuci Središnjeg odboraNarodnog vijeæa SHS, èlanovima mjesnih odbora Narodnog vijeæa SHS trebajubiti, svakako, naèelnik, bilje�nik, sveæenik i uèitelj i èlanovi opæinskih vijeæa, akosu “narodni ljudi”.7 No, u Ðakovu su èlanovima Mjesnog odbora Narodnog vijeæaSHS imenovani i Nijemci, nedvojbeno osobe sklone politici koju je zastupaloNarodno vijeæe SHS.

Naime, bilo je to vrijeme izrazitog protunjemaèkog i protumaðarskog, pa iprotu�idovskog raspolo�enja odreðenih krugova u Slavoniji i u Ðakovu.Poimence su javno prozivani i u tisku napadani oni Ðakovèani, napose �idovi,koji meðusobno ne govore hrvatski, nego “švapèare”.8

Nakon poziva za osnivanje mjesnih odbora Narodnog vijeæa SHS, u veæinimjesta uslijedilo je njihovo stvaranje, od pristaša politike Narodnog vijeæa SHS.Na javnoj skupštini u opæinskoj vijeænici trga Ðakovo izabran je i odmah

11


6 Tomislav Zorko, Narodne stra�e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, u: 1918. uhrvatskoj povijesti. Zbornik, Urednik: �eljko Holjevac, Zagreb, 2012., str. 356.

7 T. Zorko, Narodne stra�e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 359.8 Osjeèko unitaristièko glasilo Jug potkraj rujna 1918. objavljuje opširan dopis “od prijatelja iz Djakova”,

u kojem se prozivaju i napadaju “anacionalni” �idovi u Ðakovu, koji su “prepotentni u svom švapèarenju.Gotovo i ne èuješ hrvatski ih govoriti medjusobno. Tu su skoro svi jednaki. Sramota je, da ih u Djakovunitko ne upozori na ovu njihovu nehrvatsku rabotu. [...] Prolazite li pokraj sinagoge, to ne èujete niti rijeèihrvatski, ma da svi znadu jako dobro hrvatski. [...] Tu su jednaki i oèevi i djeca, stari i mladi! [...].” Jug,poimence proziva ðakovaèke �idove, veleposjednika [Ljudevita] Kohna [Kariæa], [Šimu] Bergera[Beriæa], [Maksu] Brucka, [Jakoba] Epsteina, “i kako se sve ne zovu, èine isto. [...].” Usp. Pokrajinskevijesti - Nacionalizam �idova u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br. 170, 29. IX. 1918., str. 4. Potkrajlistopada 1918., Jug napada �idovku Irmu Schwartz, suprugu vlasnika trgovine �eljeznom robom, koja“posjeduje još toliko smionosti, da uvijek i svagdje švapèari, pa kad je ovih dana prozvana bila, da govorihrvatski, poèela se prijetiti æuškama. – Šta ona misli zapravo postiæi sa tom svojom švapskom nadutošæu?Neka pazi što èini jer prošla su vremena, kad nam se je Slavenima ovdje u Djakovu prijetilo æuškanjem ivješalima. Mi od nje kao i od svake druge osobe u Djakovu zahtjevamo da govori hrvatski, pa ako neæeneka se još za vremena seli. Kome se naše oslobodjenje èini glupošæu, kao na primjer prokuristi[poslovoði] tvrtke D.[ane] Reichsman[n] g. [Filipu] Graffu – te koji misli, da Hrvati bez Mad�ara neæemoæi �ivjeti, neka se preseli samo k Mad�arima. – Hrvati neæe za takovim ljudima plakati.” Usp.Pokrajinske vijesti - Za opomenu “govori hrvatski” - prijeti se æuškama, Jug (Osijek), god. I, br. 195, 28.X. 1918., str. 2.

“konstituiran” 28. listopada 1918. Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu:predsjednik dr. Ivan (Ivo) Ribar, podpredsjednik prof. Ante Akšamoviæ, tajnik I.nadporuènik Andro (Andrija) Moriæ, tajnik II. Dragan Devèiæ, blagajnik MilanEtinger (Ettinger), zamjenik Josip Štimac, odbornici Ivan (Ivša) Gabut, MatoŠarèeviæ, Gjuro Maras, Ivan Im, Josip (Joso) Geiger, Franjo Lay i Teodor (Tošo)Jelovac, te zamjenici Joco Stanišiæ i Antun Rack ml.9 Mjesni odbor Narodnogvijeæa SHS u Ðakovu izabran na javnoj skupštini 28. listopada 1918. kasnije jeproširen na sjednici od 29. studenoga 1918., te su èlanovima postali i IvoÈizmareviæ ml., Stipo Kuburiæ i Matija (Moco) Kraljeviæ.10

Prema pisanju osjeèkog glasila Jug, u povodu osnivanja Mjesnog odboraNarodnog vijeæa SHS u Ðakovu, “Sastanku je sudjelovalo oko 100 gradjana.Predsjedao mu narodni zastupnik dr. Ivan Ribar. U svom govoru naglašuje, da bimorali svi polo�iti prisegu ‘Narodnom vijeæu’, što i prisutni èine. Zatim je sveo napravu mjeru sve glasine iz Po�ege, te pozvao, da se i u Djakovu osnuje narodnastra�a. Prima se. Nadalje upozoruje, da je du�nost sviju nas, a naroèito onihgradjana, koji su potpisivali ratni zajam, koji nam je donio okove i produljio rat,da moraju obilnim novèanim sredstvima podpomoæi ‘Narodno vijeæe’. [...]Mjesni izabrani odbor konstituirao se [...].”11 Zatim je, prema pisanju osjeèkeHrvatske obrane, sutradan 30. listopada 1918., Mjesni odbor Narodnog vijeæaSHS u Ðakovu odr�ao sjednicu i zakljuèio, “da se na okolne opæine i mjestapošalju tiskana upozorenja na narod i vojnike, u kojem se mole da se mirnoponašaju, štede tudje i svoje dobro, bdiju nada time, da štete ne prave civilima i uopæe, da se uzdr�i mir i red, tomu je odmah i udovoljeno te su odnosna tiskanaupozorenja razaslana u cijelu okolicu. Inaèe je u Djakovu i okolici mir i red. Sinoæsu neki vojnici, koji su se kuæi vratili ispalili na [�eljeznièkom] kolodvoru i nekimulicama nekoliko hitaca, ali inaèe se ništa nepogodno dogodilo nije [...].”12

12


9 Usp. Domaæe vijesti - Mjesni odbor Narodnog Vijeæa i prilike u Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 30.X. 1918., str. 3.; Narodno slavlje u pokrajini - Mjesni odbor “Narodnog vijeæa” u Djakovu, Jug (Osijek),god. I, br. 198, 30. X. 1918., str. 2.-3.; Vijesti i odredbe mjesnog odbora “Narodnog vijeæa” u Djakovu -Mjesni odbor “Narodnog Vijeæa”, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.; IvanRibar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9.VIII. 1958., str. 4.

10 Usp. Iz Djakova i okolice - Proširenje mjesnoga odbora, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII.1918., str. 3.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list(Ðakovo), br. 254, 9. VIII. 1958., str. 4.; Krešimir Paviæ, Povijest ðakovaèkih tiskara, Ðakovo, 1987., str.68.

11 Usp. Narodno slavlje u pokrajini - Mjesni odbor “Narodnog vijeæa” u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br.198, 30. X. 1918., str. 2.-3.

12 Usp. Domaæe vijesti - Mjesni odbor Narodnog Vijeæa i prilike u Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 30.X. 1918., str. 3.

Èelne osobe mjesnih odbora Na-rodnog vijeæa SHS pripadale su krugunajutjecajnijih pojedinaca Hrvatsko-srpske koalicije. U Ðakovu je to bio dr. I.Ribar, koji je bio i èlan Središnjeg odboraNarodnog vijeæa SHS u Zagrebu.13

Hrvatska stranka prava (frankovci)bila je nepo�eljna u mjesnim odborimaNarodnog vijeæa SHS.14 Tako, frankovcinisu imenovani ni u Mjesni odborNarodnog vijeæa SHS Ðakovo.15

Nedvojbeno, uloga dr. I. Ribara uosnivanju Mjesnog odbora Narodnogvijeæa SHS Ðakovo, kao i svih djela-tnosti koje je Mjesni odbor Narodnogvijeæa SHS Ðakovo poduzimao, bila jevelika i presudna, što je i sam kasnijeisticao u svojim sjeæanjima.16 “Mojom

inicijativom i suradnjom organizirani su još prije kapitulacije [Austro-UgarskeMonarhije] po instrukcijama Centralnog narodnog vijeæa [SHS] u Zagrebu,mjesni, opæinski i kotarski odbori [Narodnog vijeæa] u Ðakovu, da bi se suzbilaanarhija, i zaustavila pljaèka. U ove odbore su prema mom prijedlogu bili izabranipredstavnici svih politièkih stranaèkih organizacija, naroèito i socijal-demokratske, i jedino su franko-furtimaške17 bile iskljuèene, a istovremeno

13


dr. Ivan Ribar

13 Usp. Vijesti i odredbe mjesnog odbora “Narodnog vijeæa” u Djakovu - Mjesni odbor “Narodnog Vijeæa”,Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.; Krešimir Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750godina. Prošlost omeðena ratovima (28), Glas Slavonije, (Osijek), 5. VIII. 1989.; Ivica Miškulin,Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., Magistarski rad, Sveuèilište uZagrebu Filozofski fakultet, Zagreb, 2005., str. 27.; Z. Matijeviæ, Guske u magli. Djelovanje èlanovaSredišnjega odbora Narodnoga vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu (listopad 1918. - sijeèanj1919.), str. 112.; Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti,Izabrali i priredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb,2008., str. 86. ili Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti,Izabrali i priredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 86.

14 T. Zorko, Narodne stra�e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 360.-361.15 Kosta N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, Sisak, 1968., str. 79.16 Usp. Ivan Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), Zagreb, 1965., str. 140., 166.; I. Miškulin,

Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 30.-31.17 Franko-furtimaši – naziv je nastao poèetkom 20. stoljeæa nakon politièkog povezivanja frankovaèkih

pravaša s kršæanskim socijalima, koji su proistekli iz hrvatskog klerikalnog kruga oko lista Hrvatstvo, akoje su protivnici nazivali furtimašima (prema lat. furtim: kradom), pošto se je biskup Josip JurajStrossmayer ogradio od njihove politike, napominjuæi da su mu potpis o tobo�njem pristajanju uz njihovestavove izmamili kradom.

organiziran je poseban odbor za snabdjevanje siromašnih namirnicama, odjeæomi obuæom. Radi odr�avanja reda, jer su se razbje�ali dotadanji organi policijskevlasti ili su bili pobijeni, osnovane su Narodne stra�e.[...]”18

Iako je strah od boljševizmapro�imao Narodno vijeæe SHS, ipak suneki mjesni odbori [Narodnog vijeæaSHS], i osobe s kojima su suraðivali,zastupali radikalno lijeva stajalištazagovarajuæi društvene promjene putemagrarne reforme i republikanizma.19 UÐakovštini je takva stajališta iskazivaonaistaknutiji pripadnik zelenog kadra,odmetnuti Bo�o (Bo�idar) Matijeviæ,zvani Crveni Bo�o, potkraj 1918. bliskisuradnik dr. I. Ribara i Mjesnog odboraNarodnog vijeæa SHS Ðakovo.20

Prema dr. I. Ribaru, “Na konfe-renciji odr�anoj u Ðakovu, poslije osni-vanja Narodnog vijeæa [SHS] u Zagrebu,obrazlagajuæi njegove ciljeve i prvezadatke, predlo�io sam da se izabere

[Mjesni] odbor Narodnog vijeæa [SHS] za opæinu Ðakovo i da u taj odbor uðu podva predstavnika svih politièkih stranaka i grupa. �urio sam sa izborom jer sampreko svojih liènih veza doznao, da æe veæ drugoga dana zelenokadrovciðakovaèkog kotara osvanuti u Ðakovu zbog preuzimanja vlasti, koja im je bilapotrebna u prvom redu zato da izvrše kazne kojima su presudili sve one koji su seza vrijeme rata ogriješili o interese naroda, bolje reæi njihovih sela. Govoreæi o

14


Bo�o Matijeviæ

18 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901.-1963.), str. 140.19 T. Zorko, Narodne stra�e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 361.20 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 252,

12. VII. 1958., str. 3.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list(Ðakovo), br. 253, 26. VII. 1958., str. 3.; I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901.-1963.), str. 140.;Lavoslav Kraus, O dvjema manifestacijama “odjeka oktobra” u Slavoniji, u: Materijali za nauèni skup“Oktobarska revolucija i narodi Jugoslavije” posveæen 50-godišnjici velike Oktobarske revolucije1917-1967, sv. 1, Beograd - Kotor, oktobar 1967., str. 2.-16. [umno�eno kao rukopis]; K. N. Milutinoviæ,Dr Ivan Ribar, str. 79.-81.; Lavoslav Kraus, Susreti i sudbine, Osijek, 1973., str. 118.-127.; Stevo Reljiæ,Ðuro Mihaljèiæ, Dr Ivan Ribar i sinovi. �ivot i djela, Zagreb, 1975., str. 165.-168.; B. Hrabak,Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 83.-84.; B. Hrabak,Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 219.-220.,325.; Ivo Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., Èasopis zasuvremenu povijest, god. 24, br. 3, Zagreb, 1992., str. 39.-40.; I. Miškulin, Demokratska stranka uSlavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 31.-32.

tome na konferenciji, dodao sam da je u interesu naše zajednièke stvari da jednapolitièka grupacija doèeka zelenokadrovce, s njima raspravi naèine i moguænostizajednièke suradnje po svim pitanjima koja æe nametnuti odluke Centralnognarodnog vijeæa [SHS] i Hrvatskog sabora za izvjesno prelazno vrijeme nakonsloma Austro-Ugarske [Monarhije]. Moj je prijedlog prihvaæen, odbor je izabran,kome sam bio predsjednik, a [Antun] Akšamoviæ, potonji biskup potpredsjednik.U diskusiji poslije toga prisutni pristalice Starèeviæeve stranke [prava] nisu nimislili na to da se radi na stvaranju nove dr�ave van okvira habsburške monarhije.Oni su još pred samu kapitulaciju isticali Majsku deklaraciju, donesenu u Beèujoš 1917. godine sa trijalistièkim ureðenjem Austro-Ugarske Monarhije kaonajveæu tekovinu, a bili su odluèni protivnici Krfske deklaracije zbog toga, što binova dr�ava bila monarhija sa [srbijanskom] dinastijom Karaðorðeviæa, iako suKrfsku [deklaraciju] prihvatili Hrvati [Ante] Trumbiæ i [Frano] Supilo. Još nismozakljuèili diskusije kad u vijeènicu opæine, u kojoj se odr�avala konferencija,nahrupiše Bo�o Matijeviæ sa svojim oru�anim odredom i s njime desetak drugihzelenokadrovaca iz obli�njih sela sa puškama i torbama punim pušèane municije,pozdravljajuæi sve prisutne. Pristupili su meni, kao izabranom èlanu Narodnogvijeæa [SHS] u Zagrebu i saopæili mi, da su oni veæ u obraèunavanju sa narodnimneprijateljima. Odgovarajuæi im da im je mjesto u redovima kotarskog narodnogvijeæa, a Bo�i Matijeviæu i njegovom odredu posebno u redovima Narodne stra�e,oni su uglavnom prihvatili moje prijedloge. Dok smo razgovarali meðusobno,zapazio sam kako se praznila soba. Neki od straha, jer su osjetili nakanezelenokadrovaca, a neki i zato što se nisu slagali sa zakljuècima. Na kraju ostalismo u sali samo zelenokadrovci i èlanovi novoizabranog opæinskog vijeæa istra�e. Izišli smo zajedno u mraène ulice, neosvijetljene, jer elektriènog svjetlanije bilo, a rijetke petrolejske svjetiljke zatajiše. Po ulicama su prolazile silhuetepljaèkaša nadošlih iz raznih sela, koje su se zaustavljale pred radnjama da bi upogodnom èasu razbile brave, probili se unutra i otpoèeli s pljaèkom. Odred Bo�eMatijeviæa još iste noæi preuzeo je slu�bu.”21 Uz to, dr. I. Ribar navodi, da je“Dolazak dobro opremljenog i naoru�anog, te discipliniranog vojnog odreda unio[je] strah meðu one graðane koji su se za vrijeme rata obogatili, a iz Ðakova senisu ni makli. I kao po neèijoj komandi, svi od reda pozatvarali su svoje kuæe,stanove, radnje, bje�ali prema �eljeznièkoj stanici, da bi prvim vozom otputovali

15


21 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 166.-167. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Mojeuspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 253, 26. VII. 1958., str. 3.; K. Paviæ,Ðakovo 1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (29), Glas Slavonije, (Osijek), 7. VIII.1989.; Bogumil Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu,Zbornik, god. 16, br. 16, Historijski institut Slavonije i Baranje, Slavonski Brod, 1979., str. 84., 122-123.;Bogumil Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama1914.-1918., Novi Sad, 1990., str. 219.-220.

u Osijek, pa dalje prema sjeveru sve do Subotice. Sve dragocjenosti i novceponijeli su sa sobom, jer su se bojali da æe im ih odred Bo�e Matijeviæa oduzeti, zakojeg su mislili da je izvidnica srpske vojske, koja se u svom oslobodilaèkomnaletu pribli�avala. Njegov je odred u sporazumu sa osnovnim mjesnim ikotarskim odborom Narodnog vijeæa sprijeèio daljnju pljaèku i pale�e nastaleprvih dana poslije kapitulacije, dakle anarhiju. Oni isti graðani, koji su na poèetkurata bili u prvim redovima pljaèkaša srpskih domova, postali su poslije propastimajèice im Austro-Ugarske [Monarhije] pljaèkaši imovine onih koji su izbjegli izÐakova. Jednom rijeèju, odred [B. Matijeviæa] je spasio milijunske vrijednostirobe po raznim duæanima i magazinima, štokove namirnica od pljaèke i vatre. Aliu isto vrijeme likvidirao i sve opæinske èinovnike i slu�benike koji su se ogriješilio narodnim interesima i obogatili na raèun porodica ratnika, zelenokadrovaca[...].”22

Dr. I. Ribar, u svojim sjeæanjima objavljenim u Ðakovaèkom listu tvrdi,“Direktor vlastelinstva Biskupije [Ivan] Èefuta uveèer u mraku zajedno sapredsjednikom kotara [Ðakovo] [Antunom] Mitroviæem tra�io je u bašti mjesto,gdje bi mogao zakopati sanduèiæ sa dragocijenostima, da bi se slijedeèeg jutrarano u zoru zakopao u slamu pšenice spremnu na kolima za prevoz u Brod naSavi. I on je pobjegao u Zagreb, ostavljajuæi na milost i nemilost cijelovlastelinstvo, u strahu za �ivot, da ga ne bi vlastelinski radnici zarobili, zatvorili, amo�da i ubili. A ostavio je i poruku za Narodno vijeæe [Mjesni odbor Narodnogvijeæa SHS], da mu stavlja na raspolaganje i upotrebu �ivi i mrtvi inventarvlastelinstva biskupije. [...] A i Kaptol biskupije po svojem predstavniku Mati[Matiji] Fišeru uèinio je to isto s time, da se Narodno vijeæe [Mjesni odborNarodnog vijeæa SHS] postara za zaštitu Strossmajerove katedrale, njenihdragocijenosti i umjetnina. Ja sam kao izabrani predsjednik [Mjesnog odbora]Narodnog vijeæa [SHS u Ðakovu] primio u [opæinskoj] vijeænici Bo�u Matijeviæai umolio ga, da sa svojim odredom smiri pljaèku i uspostavi red, a posebno sam gaumolio da bi zaštitio katedralu. Ovoj se mojoj molbi odmah prikljuèio cijeli[Mjesni] odbor Narodnog vijeæa [SHS u Ðakovo].”23

Prema navodima dr. I. Ribara, ðakovaèki “frankovci i klerikalci (furtimaši)”,oni koji su ga ranije, u poèetku rata, nazivali izdajicom hrvatskog naroda iotpadnikom od katolièke crkve i bezvjercem, te veleizdajnikom monarhije i

16


22 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 139.-140. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Mojeuspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 253, 26. VII. 1958., str. 3.; I. Ribar,Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9. VIII.1958., str. 4.; K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 79.; K. Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750 godina.Prošlost omeðena ratovima (29), Glas Slavonije, (Osijek), 7. VIII. 1989.

23 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 265,17. I. 1959., str. 3. Usp. K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 79.

dinastije, doèekali su ga pred stanom [u Satnièkoj ulici (današnja Ulica AnteStarèeviæa)] nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije, “a povodom osnivanjaNarodnog vijeæa [SHS] sa srpskim i hrvatskim zastavama, razumije se zastrašeniod opasnosti koja im je prijetila od zelenokadrovaca. Na spisku poznatog ispomenutog zelenokadrovca Bo�e Matijeviæa, zapovjednika [!] Narodne stra�e uÐakovu, bili su svi oni, a ja kao predsjednik narodnog vijeæa lièno sam se zalo�io,da im kosa sa glave nije pala u takozvanoj ‘revoluciji’.”24 Štoviše, dr. I. Ribar, usvojim sjeæanjima objavljenim u Ðakovaèkom listu tvrdi, “Gledao sam sa prozoraove jadne frankovce, furtimaše i maðarone25, kako su se sa lampionima postavilinaprijed ispred onih graðana, koji su me zaštiæivali u ona teška vremena, avjerovao sam da nisu zaboravili, da su me na poèetku rata napadali, i u svomoduševljenju za rat protiv Srbije, da su bacali kamenice na prozore moga stana. Akad smo prvi put na �eljeznièkoj stanici doèekali nadošli prvi odred srpskevojske, koji se na prolazu za Osijek zadr�ao nekoliko dana u Ðakovu, onda su oviisti sa lampionima, koji su se gurali meðu prve u povorci, otimali koji æe od njihprihvatiti srpsku zastavu i staviti je na svoja ramena da ju nosi u prateæoj koloniulicom sve do zgrade Narodnog vijeæa. Na poèetku rata su gazili i palili srpskuzastavu ovi isti, a sada ju nosili kao slavom ovjenèani pobjednici, koraèajuæi uzvatrogasnu muziku ispred odreda srpske vojske. Voða franko-furtimaški poznatiprofesor [Antun] Donkoviæ, nije bio prisutan. Napušten od svih on se povukao isakrio meðu zidine sjemeništa, ispred onih Ðakovèana koje je trovao jednomprotunarodnom politikom. [...].”26

Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, imenovao je 7. studenoga1918. povjerenikom za javnu sigurnost trga Ðakovo nadporuènika dr. AntunaNiderlea, osobu od najveæeg povjerenja dr. I. Ribara, a zamjenikom povjerenikaza javnu sigurnost trga Ðakovo nadporuènika Svetozara Raèkog. Proèelnikom“cijelog vojnièkog odsjeka” imenovan je nadporuènik Andro Moriæ, a njegovimzamjenikom za “pododsjek prijavni i opskrbni” nadporuènik Aleksandar Repka.Povjerenikom za poštu, brzojave i telefon u kotaru Ðakovo, imenovan je RudolfWeidl.27

17


24 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 201. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomeneiz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 262, 29. XI. 1958., str. 3.

25 Maðaron – pogrdan naziv za politièkog pobornika odr�anja dr�avne unije s Maðarima.26 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 259,

18. X. 1958., str. 3.27 Pisana ovlast Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, od 9. studenoga 1918., o imenovanju dr. A.

Niderlea povjerenikom za javnu sigurnost trga Ðakovo, na sjednici Mjesnog odbora Narodnog vijeæaSHS Ðakovo 7. studenoga 1918., koju je potpisao dr. I. Ribar. [izvornik u vlasništvu obitelji Niderle,Ðakovo] i Proglas, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 1.; Va�ne naredbe Narod.vijeæa u Zagrebu, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 1.; K. Paviæ, Ðakovo1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (28), Glas Slavonije, (Osijek), 5. VIII. 1989.

Prema navodima dr. I. Ribara, “Pošto su se razbje�ali svi èinovnici kotarski iopæinski, poštanski i �eljeznièari, morao je odbor Narodnog vijeæa da uspostavi uprvom redu saobraæaj na �eljeznici, Vrpolje-Ðakovo-Osijek, te poštu, telegraf itelefon u Ðakovu. Graðanin Vjekoslav Doriæ brijaèki obrtnik, koji se upravopovratio sa fronte, a tamo je bio u slu�bi vojne pošte, telegrafa i telefona, te se takoosposobio za dobrog rukovodioca, preuzeo je odmah du�nost upravnika pošte.Njegova je zasluga bila, da su nam telegraf i telefon odmah proradili u najte�avremena nemira i nereda. Tri dana i tri noæi sjedio je on kod telefona primajuæivijesti iz Zagreba i šaljuæi ih obratno. Na sreæu smo imali i svoje ljude na�eljeznièkoj stanici u Ðakovu i Vrpolju i tako je bio omoguæen kakav takavsaobraæaj.”28

Kako Narodno vijeæe SHS nije moglo ukinuti stare upravne slu�be i oblasti,koje u mnogoèemu nisu dobro djelovale, mjesni odbori Narodnog vijeæe SHSzamišljeni su kao dopuna postojeæim upravnim tijelima, ponajprije u stvarimagdje su ona zakazala. Rad mjesnih odbora Narodnog vijeæa SHS trebao se jesastojati u odr�avanju javnog reda i poretka, osiguranju redovnog uplaæivanjanarodnog poreza, koji bi se dijelom koristio za rad mjesnih odbora i uzdr�avanjenarodnih stra�a, te objašnjavanju i promicanju novog politièkog stanja.29

Mjesni odbori Narodnog vijeæa SHS bili su u nadle�nosti Sekcije zaorganizaciju i agitaciju Narodnog vijeæa SHS, na èelu koje se je nalazio BudislavGrga Anðelinoviæ. Dio mjesnih odbora Narodnog vijeæa SHS bio je vrlo dobroorganiziran. Uglavnom su to bili mjesni odbori Narodnog vijeæa SHS u veæimmjestima. Meðu takvima bio je i Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovu.30

Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovu, da bi mogao izdavati vlastitoglasilo zaplijenio je zalihe papira tiskare Makse Brucka u Ðakovo, koja je prematvrdnjama dr. I. Ribara, “cijelo vrijeme rata slu�ila neprijatelju” i ustupio tiskariMatije (Moce) Kraljeviæa, èlana Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovoza potrebe izdavanja Glasa slobode, glasila Mjesnog odbora Narodnog vijeæaSHS u Ðakovu, pod uredništvom Andrije (Andre) Moriæa, bliskog suradnika dr. I.Ribara. No, stvarni urednik Glasa slobode bio je dr. I. Ribar, kako u svojimsjeæanjima i navodi.31 Prvi broj Glasa slobode nema nadnevka, no objavljen jesvakako izmeðu 28. listopada 1918., kada je osnovan Mjesni odbor Narodnog

18


28 I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9.VIII. 1958., str. 4.

29 T. Zorko, Narodne stra�e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 362.30 T. Zorko, Narodne stra�e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 358.-359.31 Usp. I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 180.

vijeæa SHS Ðakovu, i 14. studenoga 1918., kada je objavljen drugi broj, uznaznaku da izlazi svake nedjelje.32

Proglašenje Dr�ave Slovenaca, Hrvata i Srba predstavljalo je nastanaksvojevrsnog vakuuma u redovnom odvijanju politièkog �ivota. Mjesni odboriNarodnog vijeæa SHS, u kojima su pobornici ju�noslavenskog ujedinjenja imaliprevladavajuæi utjecaj, preuzeli su obvezu infiltracije tih stajališta meðustanovništvo, napose veæinsko seljaštvo. U pravilu, gotovo odmah nakonosnivanja pojedinih mjesnih odbora Narodnog vijeæa SHS postojeæi tisak jedošao pod njihov nadzor ili su, pak, pokretali izdavanje svojih glasila, kao što je tobio sluèaj u Ðakovu. Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu

19


Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovo imenovao je 7.studenoga 1918. dr. Antuna Niderlea povjerenikom za javnu

sigurnost trga Ðakovo

32 I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9.VIII. 1958., str. 4.; Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list(Ðakovo), br. 265, 17. I. 1959., str. 3.; Krešimir Paviæ, Ðakovaèko novinstvo 1918.-1928., Ðakovaèkivezovi. Prigodna revija 1981., Ðakovo, 1981., str. 38.; K. Paviæ, Povijest ðakovaèkih tiskara, str. 69.; K.Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (28), Glas Slavonije, (Osijek), 5.VIII. 1989.

Glas slobode, iznosilo je iz broja u broj jasno stajalište o pripadnosti Slovenaca,Hrvata i Srba istoj etnièkoj zajednici, te o ureðenju buduæe zajednièke dr�aveJu�nih Slavena.33 Uredništvo Glas slobode, naime Mjesni odbor Narodnog vijeæaSHS u Ðakovu, zastupalo je jasna unitaristièka stajališta: “Mi stojimo nastanovištu podpunog narodnog jedinstva i jedinstvenosti dr�avne. ‘Glas slobode’nije stranaèki, nego izkljuèivo jugoslavenski list”, te “Poduprite nas ovomzgodom, jer æe naš list biti strogo vanstranaèki, a èisto jugoslavenski.”34

Dr. I. Ribar, kao predsjednik Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovo,nije se ustruèavao bliske suradnje s zelenim kadrom35, iako je u jednom od prvihproglasa dr. Antuna Niderlea, povjerenika Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHSÐakovo za javnu sigurnost trga Ðakovo, istaknuto: “Oru�je mogu, da nose, samooni, koji brane domovinu ili podr�avaju mir i red, t. j. vojnici, redari, oru�nici ilegitimirani èlanovi [Narodne] stra�e Narodnog Vijeæa. [...] Najstro�ije jezabranjeno davati sklonište èlanovima ‘Zelenog Kadera‘, kao i uteklim uznicima.Nasuprot se sklonište istih ima smjesta prijaviti redarstvu.”36

U vrijeme raspada Austro-Ugarske Monarhije i u Ðakovu i Ðakovštini�ivjelo se teško. Prema navodima dr. Ivana Ribara, “najgore smo prebrodili, ali�ivot je bio ipak te�ak. Nije bilo saobraæaja, �ivotnih namirnica, tekstila. Seljacisu be�ali sa fronta i sakrivali se u šumama. To je bio tzv. ‘Zeleni kadar’.37 [...]Tra�ili su ih �andari, naroèito noæu, kada su dolazili po hranu. Ginuli su, ali su i�andari ginuli. Tako su dolazili do oru�ja i upotrebljavali ga za samoobranu. Jasam 1918. godine uspostavio vezu sa zelenim kadrom koji se nalazio u okoliniDjakova, jer je bilo tamo i mojih ljudi.”38

20


33 I. Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 28.34 Iz Djakova i okolice - Iz uredniètva, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 2. i Iz Djakova

i okolice - Iz uprave, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 2. Usp. K. Paviæ, Ðakovo1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (28), Glas Slavonije, (Osijek), 5. VIII. 1989.; I.Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 29.

35 Prema K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 78.-79., 81., dr. I. Ribar je “jedini hrvatski graðanskipolitièar koji je pred kraj prvog svjetskog rata i za vrijeme prevrata 1918. suraðivao sa ‘Zelenimkadrom’.”

36 Usp. Proglas, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 1.37 O nastanku, djelovanju i znaèaju zelenog kadra, napose potkraj 1918. dr. I. Ribar u nekoliko je navrata

iznio svoja tumaèenje i stajališta, usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti),Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 250, 14. VI. 1958., str. 4.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene izðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 251, 28. VI. 1958., str. 4.; I. Ribar, Ðakovo nekada(Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 252, 12. VII. 1958., str. 3.; K. N.Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 77.-78.

38 Dr�avni arhiv u Zagrebu, Osobni fond Ivan Ribar, kut. 1., sign. 20, Pavel Èanji, Koliko snage zahtevajedan �ivot. Iz biografije dr. I. Ribara, s.l., s.a., [rukopis], str. 187. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Mojeuspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 252, 12. VII. 1958., str. 3.; I. Ribar,Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 253, 26. VII.1958., str. 3.

U svojim najpoznatijim objavljenim sjeæanjima, naslovljenim Iz mojepolitièke suradnje (1901-1963), dr. I. Ribar navodi, “[...] S prijateljem iz Ðakova[Hinko Mauroviæ]39, koji je imao vinograde u selu Hrkanovci u neposrednojblizini vlastelinskih šuma, èesto sam odlazio i prije rata, tako da i 1918. god. ovajvikend nije bio nikome sumnjiv. Sastanak sam zakazao s jednim svojim dobrimpoznanikom i politièkim i partijskim pouzdanikom iz pomenutog sela. Dok jemoj prijatelj bio zauzet poslom u vinogradu i u vinskom podrumu, ja sam uobli�njoj šumi odr�ao dogovoreni sastanak sa dvojicom poznatih seljaka. Oni sume doèekali došavši iz svog logora udaljenog oko 3 km u šumi. Uglavnom, oni suse interesirali koliko æe trajati rat, koliko ima �andarma u opæini i kotaru, da liredovito patroliraju i u kojem pravcu, da li vidim patrole na glavnom drumu. �eljaim je bila da im se doturi nekoliko vojnièkih pušaka s municijom. Kao svognarodnog zastupnika, zamolili su me da se pobrinem za porodice ne samonjihove, veæ i od ostalih u selu. Pri kraju izrazili su �elju da se ponovo sastanemo.Skoro iza ovoga imao sam sastanak u noæi u kuæi svog povjerljivog prijatelja uselu Tomašanci.”40 Noænom sastanku u Tomašancima nazoèio je i mjesni uèitelj[Vlado] Ivakiæ, prema dr. I. Ribaru, “oduševljeni jugoslavenski nacionalista”.Tada je dr. I. Ribar razgovarao i “[...] sa školovanim omladincem Bo�omMatijeviæem, studentom iz istog sela, poznatim mi još od prije rata po radu uselima kotara [Ðakovo], skupljajuæi seosku omladinu na liniji jugoslavenskihintegralnih nacionalista.41 On i njegovi drugovi s kojima je bio u logoru, bili suèlanovi sokolskih društava, ne da vje�baju, veæ preko ovih da podr�avaju i jaèajusvoju organizaciju. Iz svega o èemu smo kratko vrijeme razgovarali, jer je �urio,razabrao sam ono glavno što sam htio doznati, u prvom redu da spremaju sebe iseljake u logoru za poslove koje æe svršetak rata nametnuti našemjugoslavenskom narodu, a to je ostvarenje ujedinjenja u Krfskom paktu [...].”42

21


39 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 252,12. VII. 1958., str. 3.

40 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 138. Iste ili, pak sliène, kraæe ili du�e, verzije susretasa zelenokadrovcima u Ðakovštini potkraj Prvoga svjetskog rata, u vrijeme raspada Austro-UgarskeMonarhije, dr. I. Ribar je opisao, ili su opisani u nekoliko navrata. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Mojeuspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 252, 12. VII. 1958., str. 3.; I. Ribar,Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 253, 26. VII.1958., str. 3.; DAZG, Osobni fond Ivan Ribar, kut. 1., sign. 20, P. Èanji, Koliko snage zahteva jedan�ivot. Iz biografije dr. I. Ribara, s.l., s.a., [rukopis], str. 187.-188.; K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str.79.

41 U ovom sluèaju oznaka za one koji osim jugoslavenske, dr�avotvorne, nacije nisu priznavali nikakvedruge narodnosti, ni hrvatske, ni srpske, ni slovenske.

42 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 138.-139. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Mojeuspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 253, 26. VII. 1958., str. 3.; K. N.Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 79.

Suradnju Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, i naposepredsjednika Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, dr. I. Ribara, sazelenim kadrom, kasnije æe u nekoliko navrata dr. I. Ribar pojašnjavati iopravdavati nu�nim pokušajima u svrhu smirivanja stanja u Ðakovu i Ðakovštini,a zbog prekida veza sa Središnjim odborom Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu.Tada je Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovo morao preuzeti svuodgovornost na sebe. U vrijeme prevrata, potkraj listopada i poèetkom studenoga1918., uz pomoæ jedne skupine zelenog kadra, “više desetina dobro naoru�anihvojnika”, predvoðene Bo�om Matijeviæem, zagovornikom “revolucionarnepravde”, dr. I. Ribar i Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovo nastojao jeuspostaviti red u kotaru Ðakovo, ali oèito i obraèunati se i sa onima koji su bilipolitièka opozicija njihovim nastojanjima.43

*

Prema navodima dr. I. Ribara, u Ðakovu je proglašenje Dr�ave Slovenaca,Hrvata i Srba doèekano “sa velikim oduševljenjem.”44

Na sjednici Upravne opæine Ðakovo Kraljevske kotarske oblasti Ðakovo,odr�ane 5. studenoga 1918., u nazoènosti 14 zastupnika i jednog virilista45 (dr.Antun Švarcmajer [Schwarzmayer], Franjo Jakševac, Ljudevit Kohn [Kariæ],Antun Paviæ, Mato Šarèeviæ, Franjo Lay, Ivo Brezoviæ, Pavo Tomesiæ, Edo Brod,Leopold Šips, Bernhard Kerpner, Franjo Stankoviæ, Mijo Senc [Senz], StipoPapratoviæ), od sveukupno 18 izabranih zastupnika, te prisutnim predsjednikomMjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu dr. Ivanom Ribarom, a podpredsjedanjem Josipa Geigera, opæinskog naèelnika Ðakova i perovoðomAntunom Kalmanom, opæinskog pisarskog pomoænika, opæinski je naèelnik J.Geiger predlo�io, “pošto se je Hrvatska Slavonija i Dalmacija odcjepila odHabsburške kuæe te je osnovana jugoslavenska dr�ava a za provedbu togaizabrano je Zemaljsko Narodno Vijeæe u Zagrebu moli da se zakljuæi odanost ivjernost njemu kao i mjesnom Narodnom vjeæu.-” Opæinsko zastupstvo Ðakova,izabrano na izvanrednoj sjednici, “priseglo je vjernost i odanost narodnom vjeæuu Zagrebu te oduševljeno pozdravlja zakljuèak Hrvatskog sabora od 30. listopadao.[ve] g.[odine] te naroèito osnivanje buduæe slobodne neovisne suvereneJugoslavenske dr�ave. Pozdravlja podjedno oduševljeno novu narodnu vlast

22


43 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 140.; Stevo Reljiæ, Ðuro Mihaljèiæ, Dr Ivan Ribar isinovi. �ivot i djela, Zagreb, 1975., str. 165.-168.; I. Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji izapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 31.-32.

44 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 262,29. XI. 1958., str. 3.

45 Virilist – èlan sabora ili nekoga drugog tijela po polo�aju ili rodu, nasuprot biranom èlanu.

postavljenu po Narodnom Vjeæu te izriæe ova svoju poslušnost i odanost, atakoðer mjestnom Narodnom Vjeæu.”46 Glas slobode izvijestio je zatim, da jeopæinsko zastupstvo trga Ðakovo “jednoglasno [je] zakljuèilo izraziti potpunopovjerenje ‘Narodnom vijeæu’, te se ovomu i zavjerilo. – Nadalje je zakljuèenoulicu Franje Josipa prozvati Wilsonovom ulicom [današnja Ulica Pape IvanaPavla II.], a Pejaèeviæevu ulicu ulicom Slobode [današnja Ulica MatijeGubca].”47

Narodno vijeæe SHS u Zagrebu uputilo je 26. listopada 1918. poziv zaprikupljanje prinosa za Narodno vijeæe SHS kao “dragovoljni narodni porez”. UÐakovu je za primanje prinosa za Narodno vijeæe SHS bila ovlaštena Prvahrvatska štedionica Podru�nica Ðakovo.48 Nato je, tijekom studenoga 1918.,Stolni kaptol ðakovaèki poklonio u svrhe Narodnog vijeæa SHS iznos od 100.000kruna, od èega je polovica bila namijenjena potrebama Mjesnog odboraNarodnog vijeæa SHS u Ðakovu, a druga polovica je ustupljena Središnjemodboru Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu.49

U to vrijeme, kao i drugdje, i na podruèju kotara Ðakovo, rekvirirana50 jestoka (krave i volovi). Rekvizicija je u Ðakovštini provedena 27. listopada 1918.Prema izvješæu upravitelja kotara Ðakovo, od 14. studenoga 1918., ukupno je odseljaka u Ðakovštini, u 17 opæina, rekvirirano stoke u vrijednosti 144.974 kruna i55 filira. Najviše je rekvirirano u opæinama Braèevci, Viškovci, Levanjska Varoš,Vrpolje i Budrovci, a najmanje u opæinama Selci, Krndija i Gašinci.51

23


46 Hrvatski dr�avni arhiv, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 11., br. 468,1918. [111-114], Ðakovo - Kr. Kot. oblast Djakovo, Upravna opæina Djakovo, Izvadak iz sjednièkogzapisnika obdr�ane sjednice dne 5. studena 1918. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene izðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 260, 1. XI. 1958., str. 3.

47 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Opæ. zastupstvo trga Djakova, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2,14. XI. 1918., str. 4.

48 Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti, Izabrali i priredili:M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb, 2008., str. 171.-172.ili Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti, Izabrali ipriredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 171.-172.

49 Usp. Vjesnik - Stolni kaptol, Glasnik biskupija bosanske i srijemske (Ðakovo), teèaj XLVI, br. 20, 21, 22,30. XI. 1918., str. 165.; Iz Djakova i okolice - Kaptol djakovaèki za N.V., Glas slobode (Ðakovo), god. I,br. 6, 15. XII. 1918., str. 2.

50 Rekviriranje, rekvizicija – prisilno otuðenje uz naplatu ili privremeno oduzimanje imetka privatnih osobaili organizacija, koje provodi dr�ava obièno u ratne svrhe.

51 [Kotarska oblast u Ðakovu], Izkaz o primopredaji rekviriranog blaga ni�e navedenih opæina, U Djakovu,dne 14/XI 1918., [prilozi: zapisnici o primopredaju rekviriranog blaga u opæinama Vrbica, Budrovci,Drenje, Piškorevci, Vuka, Viškovci, Vrpolje, Ðakovo, Gašinci, Semeljci, Levanjska Varoš, Krndija,Ðakovaèki Selci, Braèevci, Strizivojna, Trnava, Gorjani], preslika u posjedu autora.

Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu pozvao je poèetkomstudenoga 1918. u prvom broju Glasa Slobode graðanstvo, da uplaæuju “narodniporez za ‘Narodno Vijeæe’, te za našu ‘Narodnu stra�u‘. Bez materijalnihsredstava nema obstanka i napretka nièemu, a naroèito ne u ovo veliko vrijemenašoj teško steèenoj slobodi. U mnogim mjestima naše domovine skupljeno jeveæ na milijune za ‘Narodno vijeæe’ i narodnu vojsku, a u Djakovu mnogi ihimuænih gradjana nijesu platili do danas ni filira. Pravi patriotizam te sigurnostosobna i imovinska zahtjeva, brzu i èim obilniju novèanu pomoæ.”52 GlasiloMjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode, poziva i 24.studenoga 1918. “Plaæajte dr�avni porez i obæinske daæe. Naša mlada i novadr�ava treba u prvom redu sredstva, da mo�e napredovati. [...].”53 Potkrajstudenoga i poèetkom prosinca 1918. uslijedili su novèani prinosi imuænijihÐakovèana za Narodno vijeæe SHS u Zagrebu i Narodnu stra�u Mjesnog odboraNarodnog vijeæa SHS u Ðakovu. Glas slobode objavio je njihova imena i svotukoju su uplatili.54

Na sjednici povjerenika hrvatsko – slavonsko – dalmatinske zemaljske vladeu Zagrebu, 9. studenoga 1918., Milan Rojc, povjerenik za bogoštovlje i nastavu,izvijestio je, “da je dobio iz Ðakova dopis tamošnjeg mjesnog odbora, potpisan ponarodnom zastupniku dru Ivanu Ribaru, kojim se za tamošnju narodnu stra�utra�i iz interkalara55 biskupije ðakovaèke pripomoæ od 100.000 kruna, da se jošspasi što se spasiti mo�e i da se uzmogne obraniti pljaèkanje Ðakova, u kom jošimade mnogo �ive�nih namirnica.” Povjerenik za bogoštovlje i nastavu iskazao jestajalište “da se toj molbi ne mo�e udovoljiti, veæ da se eventualno iz interkalarneuprave dade Narodnom Vijeæu [SHS] u Zagrebu oveæa svota na raspolaganje.”Nadalje, povjerenik za bogoštovlje i nastavu “dr�i, da je najbolje, ako se odvelikog �upana [dr. Milana] Kostiæa zatra�i brzojavno kompanija Srbijanaca.”Ban Antun pl. Mihalovich [Mihaloviæ] je mišljenja, “da bi se za narodnu stra�u uÐakovu mogla iz interkalara dati svota od 10.000 kruna.” Nato je povjerenstvozakljuèilo, “da se zatra�ena svota za narodnu stra�u u Ðakovu ne mo�e dati veæstanovita manja svota i da se od velikog �upana srijemskoga zatra�i smjestaSrbijanska vojska.”56

24


52 Najnovije telefonske vijesti - Narodni porez, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.53 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Plaæajte dr�avni porez i obæinske daæe, Glas slobode (Ðakovo), god.

I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 4.54 Usp. Prinosi za “Narodnu stra�u” u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3.;

Društvene vijesti - Prinosi za “narodni porez” u Zagrebu i “Narodnu stra�u” u Djakovu, Glas slobode(Ðakovo), god. I, br. 5, 8. XI.I 1918., str. 3.

55 U ovom sluèaju: interkalar – nezauzeti odnosno nerasporeðeni prihodi, novèana sredstva.56 Bogdan Krizman, Zapisnici sjednica povjerenika hrvatsko - slavonsko - dalmatinske zemaljske vlade u

Zagrebu (1918), Zbornik, god. 2, br. 2, Historijski institut Slavonije, Slavonski Brod, 1964., str. 258.

Veliki problem bila je za mir i red u Dr�avi SHS i bivša vojskaAustro-Ugarske Monarhije, koja se je krajnje neorganizirano vraæala s bojišta.Narodno vijeæe SHS zatra�ilo je poèetkom studenoga 1918. od srbijanske vojske,da joj manji dijelovi srbijanske vojske u Srijemu i istoènoj Slavoniji pomognu uosiguravanju redovitog prometa, sprjeèavanja pljaèke i ošteæenja dobara, zaštiti�ivota i imovine ljudi, te da iz tih krajeva omoguæe opskrbu zapadne Hrvatske iZagreba prehrambenim potrepštinama.57

Prve srbijanske vojne jedinice u Slavoniju su poèele pristizati sredinomstudenoga 1918. Èlanovi mjesnih odbora Narodnog vijeæa SHS uprilièili su imsvugdje sveèane doèeke. Naime, kako unitaristièka politika nije pronašla pristašeu najbrojnijem društvenom sloju, hrvatskom seljaštvu, svi napori pobornikabezuvjetnog ujedinjenja Dr�ave SHS sa Kraljevinom Srbijom, ne bi bili moguæibez dolaska, nazoènosti i intervencija srbijanske vojske.58

Uza sve rasprave o pitanjima ureðenja zajednièke dr�ave, Narodno vijeæeSHS ustvari nije ni pomišljalo o stvaranju neovisne, “jugoslavenske”, dr�avenego je jedino te�ilo ujedinjenju sa Kraljevinom Srbijom. Prema nepodijeljenojocjeni povjesnièara, Dr�ava SHS bila je “hotimièno privremena”.59 Iako su sepojedinci u Predsjedništvu Narodnog vijeæa SHS zanosili i moguænošæu opstankaneovisne Dr�ave SHS s granicama na Drini, Savi i Dunavu, razvoj dogaðaja išaoje drugim tijekom. Ne treba zanemariti, da je srbijanska alternativa “ujedinjenju”s Dr�avom SHS, bila amputacija odreðenih teritorija, – kako su Srbijanci isticali“po pravu oru�ja” –, u koja bi ušli i Baranja rijekom Dravom do Osijeka, Srijem iSlavonija do linije �eljeznièke pruge Osijek - Ðakovo - Šamac, te cijela Bosna iHercegovina i Dalmacija do rta Planka.60

25


57 Usp. D. Jankoviæ, B. Krizman (prir.), Graða o stvaranju jugoslovenske dr�ave (1.I - 20.XII 1918), Tom II,str. 475.; B. Krizman, Raspad Austro-Ugarske i stvaranje jugoslavenske dr�ave, str. 321.-347.; AnteGrubišiæ, Osjeèka graðanska garda u Prvom svjetskom ratu, Osjeèki zbornik, XXVII, Osijek, 2004., str.117.; Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje inestanak (1918/1919), Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb, 2008., str. 57. ili ZlatkoMatijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak(1918/1919), u: Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti,Izabrali i priredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 57.; Ivica Zvonar, Pogled na1918. iz perspektive dijela istaknutih sudionika, u: 1918. u hrvatskoj povijesti. Zbornik, Urednik: �eljkoHoljevac, Zagreb, 2012., str. 502.-503.

58 I. Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 32.-33.59 Usp. Ferdo Èulinoviæ, Dr�avnopravni razvitak Jugoslavije, Zagreb, 1963., str. 129.; Zlatko Matijeviæ,

Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), Fontes:izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb, 2008., str. 35. ili Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca,Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), u: Narodno vijeæe Slovenaca,Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti, Izabrali i priredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z.Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 35.; Z. Matijeviæ, Guske u magli. Djelovanje èlanova Središnjega odboraNarodnoga vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu (listopad 1918. - sijeèanj 1919.), str. 105.

60 Usp. B Krizman, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu. Hrvatsko-srpski politièki odnosi, str. 336.-337.;Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak

Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode uprvom je broju, objavljenom poèetkom studenoga 1918. najavio dolazaksrbijanske vojske, “Prema pouzdanim vijestima iz Zemuna zapoèelo je u veæimmasama prelaz srbske vojske. Preæi æe cijela srbska vojska pojaèana sa 100.000francuskih vojnika. Pozivaju se gospodje i gospodiène za 10. ov.[og] mj.[eseca]pol 11 prije podne u obæinsku vijeænicu radi dogovora za doèek srbske vojske.”61

U Ðakovo je 14. studenoga 1918. u 9 sati prije podne stigao vlakom izBrèkog prvi odred srpske vojske, od 50 konjanika, pod zapovjedništvomkapetana Jevtoviæa.62 O dolasku srpske vojske u Ðakovo odmah je izvještenaSredišnja kancelarija Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu.63 Prema Glasu slobode,doèekao ih je na �eljeznièkom kolodvoru Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHSÐakovo, s predsjednikom dr. Ivanom Ribarom. “Sveèani doèek bio je predopæ.[inskom] vijeænicom, gdje ih cvijeæem doèekalo mnoštvo dama i gospodièna,pozdravio predsjednik dr. Ribar, te gospodja Tonica [Antonija] Ribar igospodièna Jelka Stanišiæ. Zahvalio se kapetan Jevtoviæ. Gospodje i gospodièneobasule su braæu cvijeæem. Dobro nam došli braæo ponosna.”64 Osjeèki Jug,prenosi ovu vijest o dolasku i doèeku prvih postrojbi srbijanske vojske u Ðakovu,te nadopunjuje i, da “Veèeras ili sutra u jutro oèekuje se dolazak èitave pukovnijesrpske vojske, koja je odredjena za kotar Djakovo. Sprema se takodjer sveèanidoèek.”65 Dva tjedna kasnije, 28. studenoga 1918., “u 3. sata po podne stigla je uDjakovo 4 èeta, 3 baona66, 4 pješaèkog puka od drinske divizije. Na kolodvorudoèekana je po mjesnom predsjedniku i zapovjedniku. Pred obæinom pozdravioje ovu ponosnu bratsku vojsku dr. Ivan Ribar zanosnim govorom. Zahvalio sekomandir I. Drobnjak. Ova èeta sa strojopušèanim odjel.[jenjem] od 6 mitraljeza ijednog brd.[skog] topa ostaje u Djakovu, te æe provesti u samom Djakovutemeljito razoru�anje kao i povratak upljaèkanih stvari. – Èeta je predbje�no

26


(1918/1919), Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb, 2008., str. 61. ili Zlatko Matijeviæ,Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), u:Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti, Izabrali i priredili:M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 61.

61 Najnovije telefonske vijesti - Braæa Srbi dolaze, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.],str. 2.

62 Usp. Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Doèek braæe Srba, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14.XI. 1918., str. 4.; Dogadjaji u pokrajini - Srpska vojska u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br. 214, 15. XI.1918., str. 1.; K. Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (29), Glas Slavonije,(Osijek), 7. VIII. 1989.

63 Usp. Bogdan Krizman, Graða o nemirima u Hrvatskoj na kraju g. 1918., Historijski zbornik, god. X, br.1-4, Zagreb, 1957., str. 122.

64 Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Doèek braæe Srba, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI.1918., str. 4.

65 Usp. Dogadjaji u pokrajini - Srpska vojska u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br. 214, 15. XI. 1918., str. 1.66 Baon – bataljon (bataljun).

nastanjena u školi. Mi ovu bratsku našu ponosnu jugoslavensku i srbsku vojskuod srca pozdravljamo. Bio im boravak u Djakovu kao na vlastitom domu, a našemgradjanstvu preporuèamo ove borce pa�nji i ljubavi, a jednako i svem našemseljaštvu kod uredovanja po selima.”67

Nakon što je potkraj listopada 1918. preuzelo austro-ugarsku vojsku imornaricu, Narodno vijeæe SHS otpoèelo je sa stvaranjem vojske Dr�ave SHS(“Narodna vojska Slovenaca, Hrvata i Srba”), ali ne bez niza poteškoæa.68

Novaèenje u vojsku Dr�ave SHS bilo je usporeno ponajprije zbog kaotiènogstanja i antiratnog raspolo�enja u Dr�avi SHS, te stihijskog i neorganiziranogpovratka raspadnute austro-ugarske vojske, dezerterstva i neodazivanja zaslu�enje vojske. Poziv na novaèenje u vojsku Dr�ave SHS naišao je na slabodaziv.69

Vojnicima starijim od 40 godina odobravao se otpust iz vojske i povratakkuæama. Iako je bilo predviðeno da u mjesnim narodnim stra�ama slu�e samostarija godišta i na vojnu slu�bu nepozvana godišta, nesustavno i teško su seprovodile odredbe, da mlaða godišta budu upuæena na slu�enje vojske. Narodnestra�e postale su èesto utoèišta mnogobrojnim vojnicima i vojnim obveznicima,koji se nisu htjeli vratiti u svoje postrojbe ili odazvati novaèenju.70

Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode,izvijestilo je 14. studenoga 1918., “Vojnici èlanovi narodnih stra�a ostati æe dodaljnjega, dok bude potreba, na svojim mjestima t. j. kod svojih kuæa, dapodr�avaju mir i red, te da brane od zuluma71 našu teško steèenu slobodu.”72

27


67 Iz Djakova i okolice - Dolazak srbske vojske, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3.68 Usp. Mile Bjelajac, Vojska Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918-1921, Beograd, 1988., str. 23.-33.;

Mile Bjelajac, Stvaranje Vojske Narodnog vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba, u: Srbija 1918. godine istvaranje jugoslovenske dr�ave. Zbornik radova, Odgovorni urednik: Slavenko Terziæ, Beograd, 1989.,str. 365.-378.; Tomislav Zorko, Sigurnosne prilike i stvaranje vojno-policijskih snaga Dr�ave SHS naprostoru banske Hrvatske, Magistarski rad, Sveuèilište u Zagrebu Filozofski fakultet, Zagreb, 2006. Itamo navedeni izvori i literatura.

69 B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str.246.; Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje inestanak (1918/1919), Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb, 2008., str. 55. ili ZlatkoMatijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak(1918/1919), u: Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti,Izabrali i priredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 55.; T. Zorko, Narodne stra�eNarodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 370.-371.

70 Usp. D. Jankoviæ, B. Krizman (prir.), Graða o stvaranju jugoslovenske dr�ave, Tom II, str. 402.-403.; T.Zorko, Narodne stra�e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 370.-371.

71 Zulum – nasilje, nepravda, bezakonje, okrutnost, tiranija, teror.72 Va�ne odredbe “Narodnoga vijeæa” S.H.S. u Zagrebu - Mobilizacija, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br.

2, 14. XI. 1918., str. 2.

Dr. I. Ribar, kao predsjednik Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS uÐakovu, podrobno je 23. studenoga 1918. izvijestio Predsjedništvo Narodnogvijeæa SHS u Zagrebu o stanju u Ðakovu i kotaru Ðakovo. Uz ostalo, navodi i nizpoteškoæa, napose promid�bene naravi, u provoðenju naredbe Povjerenika zazemaljsku obranu o pridolasku godišta 1899.-1895. vojnim doknadnim tijelima,koju je Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu primio “za jednu od svojihozbiljnijih zadaæa”. Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu je “smjestaobavjestio sve mjesne odbore i narodne stra�e našeg kotara, da navedena godištaizluèe iz stra�e i upute doknadnom tijelu u Osijek. Mirne duše sasma iskrenomoramo ustvrditi i sa pohvalom istaæi, da su se navedena godišta skoro svaodazvala pozivu [...].” No, dr. I. Ribar napominje, “Na�alost ali opet moramoutvrditi �alosnu èinjenicu, da je skoro 2/3 od tih vratilo se natrag, te se prijaviloovom mjesnom odboru, da ih u Osijeku ne primaju, da su ih veæ putem u Osijek, anaroèito iz [�eljeznièkog] kolodvora osjeèkog do zapovjedništva upuæivalinepoznati ljudi i èasnici i vojnici, da se neka povrate kuæi, jer da ili taj poziv nevrijedi, ili da æe trpiti u Osijeku i u toj novoj vojsci nevolju, a najviše glad! Šta višedogodilo se prama kazivanju istih, da su ih sami èasnici u pisarni doknadnih tijelaotpuæivali kuæi sa motivacijom, da ih sada ne trebaju.” Nakon što se je odmahMjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu telefonski raspitao kod vojnog

28


"Konaèna otpusnica" iz vojske izdana 22. studenoga 1918.desetniku Viktoru Bassiju iz Ðakova od Zapovjedništva

doknadnog bataljuna 78. pješaèke pukovnije SHS u Osijeku

zapovjedništva u Osijeku, “dobio [je] odgovor, da to èine kojekakovi ljudi, te dasu veæ izdali stroge odredbe i na kolodvoru u Osijeku i putem od Osijeka do samihzapovjedništava, da se pridošla momèad pod pratnjom vojnièkom predvede, datako bude odcijepljena od raznih zloèinaèkih i protunarodnih upliva. Razumije sesamo po sebi, da smo ovu momèad, koja se je vratila nazad uputili, da imadeodmah opet uputiti se u Osijek, pod prijetnjom najstro�ijih posljedica.”73

Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode,objavilo je 24. studenoga 1918. upozorenje, “da godišta 1895. 1896. 1897. 1898. i1899. imadu bezuvjetno pridoæi svojim doknadnim baonima na djelatno (aktivnoslu�bovanje). Tko do ponedjeljka najkasnije ne pridodje, biti æe smatranizdajicom domovine i proti ovakovima postupati æe se najstro�ije u smislu vojnihzakona po prijekom sudu.”74 Zatim je, 1. prosinca 1918., Glas slobode naglasio,“Poziv na aktivno slu�bovanje urodio je na našem kotaru dobrim odzivom. Imaali još uvijek nekoliko, koji nijesu otišli. Veæim dijelom su to momci, koji su sejavili u oru�nike, pa su naknadno otpušteni. U koliko još nijesu otišli,upozoravamo ih, da do ponedjeljka 2. prosinca o.[ve] g.[odine] bezuvjetno otidju.Otvorene zapovjedi dobivaju kod zapovjedništva obæine Djakovo. Svi pako, kojisu otpušteni imadu svoj boravak prijaviti kod obæ.[inskog] poglavarstva i kodmjesnog zapovjedništva. – Nakon 2. prosinca [1918.] biti æe prisilno predvedeni istrogo ka�njeni oni neposlušni.”75

No, kasnije u svojim sjeæanjima dr. I. Ribar navodi, “Pozivu za mobilizacijubez ikakvih sankcija nije se nitko odazvao. Ja sam se tada nalazio stalno uÐakovu, gdje se kao i drugdje s velikim oduševljenjem doèekalo proglašenjenove dr�ave. I ja, kao narodni zastupnik ðakovaèkog kotara odnosno èlanNarodnog vijeæa [SHS] kao centralne i suverene narodne vlasti dr�ave SHS, èiniosam zajednièke napore sa osnovanim narodnim vijeæem èitavog ðakovaèkogkotara, kako bi sklonili vojne obveznike da se odazovu pozivu. Meðutim svi našinapori, naroèito naši govori na seoskim sastancima, ostali su bez uspjeha, jer je

29


73 HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 11., br. 468, 1918. [116-117],Ðakovo, - Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba, Mjesni odbor Djakovo, U Djakovu dne 23.studenoga 1918. Predsjedništvu Narodnog Vijeæa SHS, Zagreb; Josip I. Vidmar, Prilozi graði za povijest1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas),Arhivski vjesnik, god. I, sv. 1, Zagreb, 1958., str. 139.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratnaanarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 270.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene uÐakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 227. ili Z.Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv.4, Ðakovo, 1997., str. 64.

74 Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Odlazak na djelatno slu�bovanje, Glas slobode (Ðakovo), god. I,br. 3, 24. XI. 1918., str. 5.

75 Iz mjesnoga odbora i zapovjedniètva - Poziv na aktivno slu�bovanje, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4,1. XII. 1918., str. 2.

prevladala psihoza koja se brzo prenosila iz sela u selo, iz kuæe u kuæu bezdogovora: dosta rata, a narodnoj seljaèkoj dr�avi ne treba vojske, pozivajuæi se naglasove koje su zarobljenici unašali u sela vraæajuæi se iz Rusije, pozivajuæi se naBrestlitovsku pogodbu o miru [sklopljenu 15. prosinca 1917.], a protiv rata, kojusu sklopili boljševici, iako je bila preteška, jer su je diktirali Njemci kao osvajaèi.Samo su ovi preæutali i istinu, da su boljševici stvarali tada svoju narodnu vojsku,Crvenu armiju. [...] Ne samo hrvatski, veæ ni srpski seljaci nisu se odazvali. Tohipnozom i demagogijom ucijepljeno raspolo�enje hrvatskih seljaèkih masaprotiv rata uspješno su u prvom redu iskorištavali agitatori Radiæeve [Hrvatskepuèke] seljaèke stranke, bolje reæi putem svojih kanala demagozifranko-furtimaški, koji su se posredno uvlaèili u njene redove. [...]”76

*

U mnogim mjestima stara upravna tijela bila su znatno oslabljena bijegom iliodlaskom starih dr�avnih slu�benika, te je došlo do prevage u korist novihkotarskih i seoskih odbora Narodnog vijeæa SHS, koji su djelovali usporedo sastarim upravnim strukturama. No, u takvim okolnostima Narodno vijeæe SHS uZagrebu nije bilo kadro nadgledati rad mjesnih odbora, koji su bili njihovi organi,niti je moglo upravljati narodnim stra�ama, koje su djelovale pod okriljemopæinskih i seoskih vlasti. Nedostatak nadzora prouzroèio je mnogobrojneteškoæe, jer su jedinice narodnih stra�a èesto saèinjavali isti oni koji su, napose poselima, donedavno sudjelovali u nemirima. Ponekad su narodne stra�e izmaklenadzoru i proglašavale ili stvarale nova mjesna rukovodstva. Tek nekoliko jepovjerenika Narodnog vijeæa SHS, kao dr. I. Ribar u Ðakovu, pokušalo odNarodne stra�e stvoriti pouzdanu vojsku.77

U Ðakovu je Narodna stra�a osnovana potkraj listopada 1918.78 Premaosjeèkom glasilu Jug, neposredno nakon osnivanja Mjesnog odbora Narodnogvijeæa SHS u Ðakovu, na zboru stotinjak graðana 28. listopada 1918., dr. I. Ribarje “pozvao, da se i u Djakovu osnuje narodna stra�a”, što je i prihvaæeno. Nato je

30


76 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 172.-173. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Mojeuspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 263, 13. XII. 1958., str. 3.

77 Usp. HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 9., br. 212, telefonskaobavijest iz Ðakova, 17. XI. 1918. I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj ujesen 1918., str. 36.

78 Usp. Narodno slavlje u pokrajini - Mjesni odbor “Narodnog vijeæa” u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br.198, 30. X. 1918., str. 2.-3.; Doèek hrvatske vojske u Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 31. X. 1918.,str. 2.; Narodna stra�a u Djakovu, Obzor (Zagreb), br. 250, 6. XI. 1918., str. 3.; T. Zorko, Narodne stra�eNarodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 368. B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar iprevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 251., navodi netoèno, da je Narodnastra�a u Ðakovu osnovana tek 4. studenoga 1918.

natporuènik u prièuvi Andro Moriæ pojasnio “organizaciju narodne garde. Ovabude i osnovana, te je odmah i preuzela slu�bu. [...].”79

Osjeèka Hrvatska obrana izvijestila je opširno da je u Ðakovu 29. listopada1918. “[...] u tri sata popodne bio [je] sveèani doèek hrvatskih vojnika u opæinskojvijeænici. Mjesni odbor narodnoga vijeæa pozvao je sve vojnike koji se nalaze nadopustu u gradsku vijeænicu na dogovor, kako bi se organizovala jaka gradjanskastra�a. Sabralo se oko 40 vojnika. Dr. Ribar predsjednik odbora je pozdravioprisutne. U jezgrovitu govoru je istaknuo va�nost reda i društvenog poretka u ovoozbiljno doba. Nada se, da æe, vojska narodno vijeæe poduprijeti, te svoju inarodnu imovinu znati mu�evno èuvati od svakog nepravednog napadaja. Za timje progovorio podpredsjednik mjesnog odbora A.[ntun] Akšamoviæ. Hvali veselodr�anje vojnika pri ulazu u Djakovo. No upozorava da ozbiljnim i trijeznimvladanjem poka�u, kako im je doista stalo do toga, da u izmuèenoj zemljiHrvatskoj zavlada potpuni mir. Za vrijeme skupštine stigli su vojnici iz Gorjana80,a malo zatim i èeta vojnika iz Osijeka. Na trgu ispred gradske vijeænice bile su�ivahne manifestacije slobodi, jugoslaviji, Narodnome Vijeæu [SHS]. Poslije togasu odbornici mjesnoga narodnoga vijeæa odveli oko 30 vojnika, koji su bili posvepoderani i zapušteni u bli�nju trgovinu, te ih preobukli u nova odjela. Vojnici suklicali odbornicima mjesnog narodnog vijeæa za brigu i susretljivost. Makar da jeulica bila prepuna vojnika, koji su mnogo hitaca u zrak bacili, nije bilo nikakvaizgreda. Vojništvo je opetovano pjevalo hrvatsku himnu, te se u uzornom redupod mrak razišlo kuæama. Djakovci se ponose da èestiti vojnici našega krajashvaæaju ozbiljnost današnjega vremena. – Tako se doista imade shvaæati pravasloboda!” No, u Ðakovu u noæi 29./30. listopada 1918. nije sve prošlo u “uzornomredu”. U dodatku ovoj vijesti, uredništvo Hrvatske obrane je istaknulo:“Naknadno doznasmo od našega izvestitelja iz Djakova, da su poslije oveimprovizirane sveèanosti u gluho doba noæi neodgovorni elementi, kojekakvicigani, skitnice i beskuænici poèinili svu silu teških izgreda. Radi toga se juèer 30.listopada sve uèinilo, da se u Djakovu obrazuje narodna stra�a.”81

O osnivanju Narodne stra�e u Ðakovu i u okolnim selima, kratko jepoèetkom studenoga 1918. izvijestio i zagrebaèki Obzor, “Kako iz Djakovajavljaju, odr�ala se u Djakovu i u opæinama djakovaèkog kotara narodna gardinastra�a.”82

31


79 Usp. Narodno slavlje u pokrajini - Mjesni odbor “Narodnog vijeæa” u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br.198, 30. X. 1918., str. 2.-3.

80 Rijeè je o zelenokadrovcima Bo�e Matijeviæa.81 Doèek hrvatske vojske u Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 31. X. 1918., str. 2.82 Narodna stra�a u Djakovu, Obzor (Zagreb), br. 250, 6. XI. 1918., str. 3. Usp. B. Hrabak, Dezerterstvo,

zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 239.

Narodne stra�e bile su poluvojne postrojbe koje je ustrojavalo Narodnovijeæe SHS za odr�avanje javnog reda i mira. Trebale su biti oslonac u provoðenjupolitike Narodnog vijeæa SHS. No, èesto su narodne stra�e bile nepouzdane, teumjesto da brane red i mir sudjelovale su u pljaèkama i neredima.Nediscipliniranost i neposlušnost bile su pojava u svim narodnim stra�ama. Vojnastega bila je nepoznanica, a samovolji ponegdje nije bilo kraja. Narodne stra�ekoristile su se èesto i za politièke obraèune, napose protiv protivnika unitarizma iujedinjenja s Kraljevinom Srbijom. No, ponegdje bile su zahvaæene idejama“republikanizma” i “boljševizma”, pa su raspuštane. Nakon što je Narodno vijeæeSHS u Zagrebu pozvalo na osnutak mjesnih odbora Narodnog vijeæa SHS, poèelesu se osnivati i njihove narodne stra�e. Vodstvo mjesnih narodnih stra�apreuzimale su osobe s vojnim iskustvom (èasnici, doèasnici ili vojnici).Pripadnici mjesnih narodnih stra�a bili su uglavnom iz obrtnièkog, radnièkog iseljaèkog stale�a. Slu�ba u narodnim stra�ama bila je uglavnom plaæena, a ovisini naknade odluèivali su mjesni narodni odbori.83 Narodne stra�enaoru�avane su vojnim oru�jem ili oru�jem iz oru�nièkih postaja. Stoga je inaoru�anje, koje su imale narodne stra�e, bilo raznoliko. Èlanove mjesnihnarodnih stra�a prepoznavalo se po iskaznicama i znakovima. Znak je bila traka,uglavnom trobojnica, na rukavu s otisnutim znakom, najèešæe natpis “Narodnastra�a” ili “Stra�a Narodnog vijeæa”.84

Za razliku od ostalih mjesta u Slavoniji i Srijemu, Narodna stra�a u Ðakovuustrojena je u dvije postrojbe. Prva skupina nazvana je “Stra�a Narodnog vijeæa”,pod zapovjedništvom natporuènika dr. Antuna Niderlea, bila je jednakapostrojbama koje su ustrojavane u ostalim mjestima, te druga skupina, koju suèinili vojnici i civili sposobni za vojnu slu�bu, nazvana “Jugoslavenska satnija”,pod zapovjedništvom Andre Moriæa.85

O tome je glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glasslobode u prvom broju, objavljenom poèetkom studenoga 1918., izvijestilo, da æese prema zakljuèku Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, “razdijeliti

32


83 Usp. Va�ne odredbe i naredbe “Narodnog vijeæa” SHS - Vojna beriva i ratne potpore, Glas slobode(Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 3. Slu�ba u stra�i Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu bila jeplaæena. Usp. Vijesti i odredbe mjesnog odbora “Narodnog vijeæa” u Djakovu - Isplata mazde, Glasslobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.; Iz mjesnoga odbora i zapovjedniètva - Izplatamazde, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 5, 8. XII. 1918., str. 2.

84 Usp. T. Zorko, Narodne stra�e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 363., 365.-368.,371.-372., 374.-375.

85 Usp. Va�ne naredbe Narod. vijeæa u Zagrebu - Iz mjesnog odbora “Narodnog Vijeæa” u Djakovu, Glasslobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.; Vijesti i odredbe mjesnog odbora “Narodnogvijeæa” u Djakovu - Narodna stra�a u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str.2.; I. Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 31.

[æe se] stra�a ‘Narodnog Vijeæa‘ u dvije grupe i to: 1) u jednu satniju, kao jedinicujugoslavenske vojske, u koju æe se uvrstiti svi civili i vojnici, sposobni za oru�je,te koje æe odabrati zapovjednik satnije sa podèasnicima iz pojedinih ulica, te kojiæe vršiti strogo vojnièku slu�bu za trg Djakovo, te 2) u Stra�u ‘Narodnog Vijeæa‘ uDjakovu u koju æe se uvrstiti svi ostali gradjani trga Djakovo, sposobni za oru�je,te koje æe odabrati zapovjednik stra�e sa podèasnicima, a koji æe vršiti slu�buredarstva i oru�nièku izkljuèivo za trg Djakovo. – Zapovjednikom satnije pod 1.imenovan je nadporuènik [Andro] Moriæ, a njegovim zamjenikom natporuènik[Josip] Baumeister. Zapovjednikom stra�e 2. imenovan je nadporuènik Dr.[Antun] Niderle a njegovim zamjenikom Svetozar Raèki.”86

Istovremeno, Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, izvijestio jegraðanstvo, “Za oèuvanje reda, uzdr�avanje poretka, te javnu i privatnu sigurnostkao i oèuvanje privatnoga i javnoga dobra osnovana je u Djakovu narodna stra�a.Èlanom narodne stra�e mo�e i mora biti svaki vojnik Djakovèanin. Èlanovinarodne stra�e biti æe 9. i 10. ov.[og] mj.[eseca] razvrstani u satniju, a ova æe bitiuredjena èisto vojnièki i saèinjavati jedinicu opæe narodne obranbene snage.Zapovjednikom narodne stra�e u Djakovu je nadporuènik Andro Moriæ, koji jeujedno vojni povjerenik za cijeli kotar Djakovo. [...].”87

Prema navodima iz Ðakova, koje potpisuje neki Orion, objavljenim 10.studenoga 1918. u Hrvatskoj obrani, “Narodna je mjesna stra�a medjutim danasdobro organizirana. Velika je u tom zasluga natporuènika A.[ndre] Moriæa a igorjanca Bo�e Matijeviæa.88 Iz Osijeka su naši dobili pušaka i naboja i jednumašinsku pušku. U okolicu su zatim poduzimali izvide pa je tom zgodom dostapljaèkaša poginulo.”89 No, glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS uÐakovu Glas slobode 24. studenoga 1918. izvješæuje: “Sa svih strana dolazevojnici èlanovi narodnih stra�a i oni, koji nijesu tra�e odjeæu i obuæu. Što jemjesni odbor posakupio, to je izdano, a zalihe ne imamo nikakove u Djakovu, štosvi dobro znadu. Zapovjedništvo se obratilo u Osijek i u Zagreb radi doznakeobuæe i odjeæe, pa èim ova stigne biti æe najpotrebnijim èlanovima narodnihstra�a izdavana. [...]”90

33


86 Va�ne naredbe Narod. vijeæa u Zagrebu - Iz mjesnog odbora “Narodnog Vijeæa” u Djakovu,, Glasslobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.

87 Vijesti i odredbe mjesnog odbora “Narodnog vijeæa” u Djakovu - Narodna stra�a u Djakovu, Glasslobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.

88 B. Matijeviæ je Tomašanèanin.89 Pljaèkanja i pustošenja po Slavoniji - U Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 10. XI. 1918., str. 3.90 Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Odjeæa i obuæa, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918.,

str. 4.

Poèetkom studenoga 1918. Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovuodnosno Zapovjedništvo narodnih stra�a za kotar Ðakovo, objavilo je u glasiluMjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode, upozorenje, da“Sve narodne stra�e u kotaru djakovaèkom, koji su polo�ili do sada priseguvjernosti ‘Narodnom vijeæu’, stoje pod zapovjedništvom povjerenika za kotarDjakovo nadporuènika Andre Moriæa. Sve upute i odredbe izdaju se u Djakovu.Upozoravaju se svi èlanovi narodnih stra�a da svoje mjesne zapovjednikebezuvjetno slušaju. Naroèito se upozoravaju èlanovi narodnih stra�a, da strogovrše svoju slu�bu, da ne pucaju uzalud, da paze, da u slu�bi ne uèine krivicu.”91

Uz to, upozoreno je graðanstvo, da oru�je “smije nositi samo onaj vojnik, kojibude èlanom stra�e Narodnog vijeæa [SHS] i to samo u slu�bi. Svi, koji nijesuèlanovi stra�e Narodnog vijeæa ne smiju oru�je niti nositi niti posjedovati, negona posebnu dozvolu vojnog zapovjedništva. Pozivaju se svi, da 9. i 10. ov.[og]mj.[eseca] u prostorijama kot.[arskog] suda predadu na potvrdu, jer æe se nakontoga vremena u smislu zakona proti pojedincima nedozvoljenoga nošenja iposjedovanja oru�ja postupati. Èlanovi stra�e i vojske Narodnog vijeæa [SHS]mogu imati oru�je, no moraju imati na svojim iskaznicama potvrdu za to odvojnog zapovjedništva.”92 Istovremeno, graðanstvo je upozoreno, da svako“pucanje u mjestu i van istoga bez osobite potrebe najstro�ije se zabranjuje.”93

Glas slobode je 24. studenoga 1918. izvijestio, da su narodne stra�e do sadaustrojene u Ðakovu, jedna satnija, zatim posebne narodne stra�e u Piškorevcima,Budrovcima, Strizivojni, Vrpolju, Ðurðancima, Viškovcima, Širokom Polju,Vuki, Beketincima, Punitovcima, Josipovcu, Krndiji, Gorjanima, Tomašancima,Ivanovcima, Satnici, Braèevcima, Drenju, Preslatincima, Kuæancima, VelikomNabrðu, Malom Nabrðu, Gašincima, Kondriæu i Selcima. “U Trnavi uredujejedna ophodnja narodne stra�e iz Djakova i jedna obhodnja srbske vojske izBroda, a podjedno su narodne stra�e sada u Trnavi, Svetobla�je, Dragotin,Slob.[odna] Vlast i Majar”.94

34


91 Najnovije telefonske vijesti - Narodnim stra�ama po selima, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1],[studeni 1918.], str. 2.

92 Vijesti i odredbe mjesnog odbora “Narodnog vijeæa” u Djakovu - Nošenje oru�ja, Glas slobode(Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.

93 Najnovije telefonske vijesti - Pucanje, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.94 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Narodne stra�e, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918.,

str. 4. Usp. B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama1914.-1918., str. 251. I tamo navedeni izvori i literatura.

Dr. I. Ribar, u svojim sjeæanjima objavljenim u Ðakovaèkom listu istièe“posebno nesebièan rad Andre Moriæa i Josipa Baumajstera [Baumeister], koji suodmah otpoèeli sa organizacijom Narodne stra�e pri Narodnom vijeæu [...].”95

No, uloga Bo�e Matijeviæa bila je oèito nezaobilazna u osnivanjimanarodnih stra�a u Ðakovštini, i va�na u njihovom djelovanju tijekom studenoga1918. To potvrðuje i napis objavljen u Hrvatskoj obrani. “Prema naredbi vladeNarodnog Vijeæa [SHS] u Zagrebu ustrojena je nastojanjem domaæega sinaèestitoga Hrvata gosp. Bo�e Matijeviæa veæ dne 1. studenoga t.[ekuæe] g.[odine] umjestu Tomašanci ‘Narodna stra�a’, koja se sastoji od 14 mladjih ali odva�nihvojnika. Svaki vojnik ‘Narodne stra�e’ dobiva 40 K[runa] dnevno u ime plaæe iopskrbe.”96

Ðakovaèka Jugoslavenska satnija postrojena je od 220 bivših vojnika, a uodr�avanju reda i mira i uredovanju protiv buntovnika pomagale su joj narodneseoske stra�e. Sve bolje organizirane Narodne stra�e bile su zaprisegnute. Tako jei ðakovaèka Narodna stra�a nedugo nakon osnutka polo�ila i prisegu.97

Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobodeobjavilo je 14. studenoga 1918. zakljuèak Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHSÐakovo, da æe u nedjelju [17. studenoga 1918.] biti “sveèana slu�ba bo�ja ustolnoj crkvi kao zahvalnica, što smo postali slobodni. Toj slu�bi bo�jojprisustvovati æe i narodna stra�a u Djakovu i to novo osnovana [Jugoslavenska]satnija. [...] Èlanovi ove satnije imadu doæi svi po moguænosti u vojnièkimodorama. Bezuvjetno moraju svi èlanovi satnije, osim stra�a doæi na slu�buBo�ju. Nakon ove biti æe još jednoæ zaprisegnuæe cjele satnije pred obæinskomvijeænicom.”98

Sveèana prisega Jugoslavenske satnije u Ðakovu obavljena je u nedjelju 17.studenoga 1918., o èemu je opse�no izvijestio Glasnik biskupija bosanske i

35


95 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 255,23. VIII. 1958., str. 2.

96 Domaæe vijesti – Narodna stra�a i mjesni odbor u Tomašancima, Hrvatska obrana (Osijek), 15. XI.1918., str. 3.

97 Usp. HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 11., br. 468, 1918.[116-117], Ðakovo, - Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba, Mjesni odbor Djakovo, U Djakovu dne23. studenoga 1918. Predsjedništvu Narodnog Vijeæa SHS, Zagreb; J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str.138.; Zdenka Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi,god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 227. ili Zdenka Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 63.; ZdenkaŠimonèiæ-Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941., Zagreb, 1997., str. 210.; T.Zorko, Narodne stra�e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 368.

98 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Sveèana prisega, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918.,str. 3.-4.

srijemske. Nakon slu�be Bo�je, koju je obavio kanonik Matija Paviæ, polo�ila jeJugoslavenska satnija od preko 200 momaka sveèanu prisegu pred stolnomcrkvom, a prisutno je bilo više tisuæa opæinstva. Tom je prilikom msgr. AntunAkšamoviæ, rektor bogoslovnog sjemeništa, odr�ao podu�i govor: “Vojnici!Odlièna braæo! Va�ni su dani i sudbonosni èasovi, koje pro�ivljujemo. Do�ivismodane veæ odavna �eljkovane. Doèekali smo, Bogu hvala, dan zlatne slobode naše.Sloboda je iz Bo�jeg krila izašla, te za njom te�i svako stvorenje na zemlji. Akoèovjek pojedinac svom dušom i biæem svojim te�i i gine za osobnom slobodom,kudikamo je opravdanija i Bogom blagoslovljenije te�nja naroda za politièkom,financijalnom i gospodarskom slobodom. Slobodi svoga naroda posvetiše sav�ivot svoj naši velikani: Petar Svaèiæ, Petar Zrinjski [Zrinski], [Fran] KrstoFrankopan, Eugen Kvaternik, Ante Starèeviæ i veliki vladika [Josip Juraj]Strosmajer [Strossmayer]. Danas dusi njihovi radosno gledaju iz nebeskih visinana nezavisnu jugoslavensku dr�avu. U dobri èas su predstavnici naroda našegashvatili nastojanje djedova naših i velikana naših oko jedinstva i slogejugoslavenskih naroda, i osjetili drhtaj duše narodne, koja je neodoljivo tra�ilaslobodu svoju. Taj dan, komu je bila namijenjena sva muka naroda, kroz tolikegodine i stoljeæa, tolike suze izrabljenog Jugoslavena, Slovenca, Hrvata i Srbina,toliki znoj preporoditelja naših i potoci krvi sinova naših, doèekasmo mi sretnici.Dne 29. listopada o.[ve] g.[odine] proglasio je naš zemaljski sabor potpununezavisnost Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i Rijeke, te imenovao potpunosuverenu vladu Narodnog Vijeæa [SHS] u Zagrebu, a patriotièki val ushiæenjazatalasao je diljem cijele domovine. Šteta je, braæo i do neba grjehota, što nam jetaj sretni dan bio pomuæen uliènim izgredima i zloèinima, poèinjenim odnekolicine prostaka i zloèinaca, koji htjedoše teške èasove, kada N.[arodno]V.[ijeæe] stupa na èelo zemlje, da izrabe za svoje paklenske svrhe. Nije mi svrha,da o tim odurnim ljudima zborim. Njih osudjuje narod sam. Jer svaki razumanèovjek znade, da se sloboda i lopovština razlikuju kao nebo i pakao. Ta sloboda jedar srca Bo�jega, najljepši cvijet iz neba, a lopovština odurno sjeme pakleno. Nukako se ni dijete na svijet ne radja bez krvi i suza, tako je teško i dr�avu osnovatibez krvi i �rtava. �rtve su naše bile strašne, a brige velike; ali znajte, braæo, da semi danas nalazimo u takovom polo�aju, u kakvom nijesmo bili od propastikraljeva domaæe krvi. Prokletstvo kralja Zvonimira nas je sapelo u nemilu i teškuzajednicu s Mad�arima, u kojoj smo bili sapeti punih 900 godina, a pod zadnjevrijeme gotovo izdisali. Kraj toga okovali smo se drugom vezom uz Austriju,kojoj smo slu�ili kao vjerni i odani, a ona nas dr�ala kao prezreni i zapušteninarod. Zakljuèkom našega sabora postala je starodrevna kraljevina Hrvatskaposve slobodna, posve nezavisna, u pravom smislu suverena dr�ava. Ta dr�ava,kao svaka druga, mora imati svoju vladu, svoju vojsku, svoje financije i sve ostaleuvjete za samoodr�anje potrebite. Tako snabdjevena i uredjena slo�iti æe se uzajednicu s ostalom braæom Srbima i Slovencima u jednu jaku, jugoslavensku

36


dr�avu S. H. S., koja æe brojiti preko 12 milijona duša. Jugoslaveni æe bitigospodari jadranskog mora i plodnih krajeva. Biti æe bogati �itom, vinom iuljikom. A kad rudnike i ugljenike svoje u red stavimo, biti æe jaka i industrijanaša. Eto za to smo se borili, za to smo patili. Za to æemo �ivjeti i umrijeti. Vojnici!Kao što se kuæa ne gradi na pijesku i kaošto se grede i tetive ne uèvršæuju vrbovimklinom, tako se ni dr�ava ne mo�e osloniti na ljude nepouzdane. Snaga dr�avemjeri se po njezinoj vojsci. Jakost dr�ave ovisi o jakosti vojske. Tko hoæe mira uzemlji, mora imati obranbenu silu. Vi ste, vojnici, jugoslavenska satnija, koja æeza ove ideale �ivjeti i umrijeti. Kao jamstvo narodu pola�ete danas sveèanuzakletvu, sveèanu prisegu. Kunete se poštenjem svojim, nad kojim ništa èovjekusvetije nije. Kunete se Bogom �ivim, Bogom svemoguèim, Bogom pravednim.Bog �ivi dati æe vam mudrosti, Bog svemoguæi dati æe vam snage, a Bog pravednidati æe vam sreæe, da zapoèeto djelo brzo kraju privedete. Bog i Hrvati skidaju900 godišnje okove Hrvata, Srba i Slovenaca, posestrime Dalmacije i Bosne, aBogom štiæene grudi braæe Srba vraæaju slobodu Srbiji i Crnojgori. Genijjugoslavenstva naviješta mir, jedinstvo i slobodu! Vi ste prvi pioniri toga mirajedinstva i slobode. Zato u prisegi svojoj tra�ite jakost, po prisegi èuvajte mir ijedinstvo, a u miru i jedinstvu osigurajte slobodu naroda svoga. Dao Bog, da našasloboda vjeèna bude!” Nakon toga je Andro Moriæ, zapovjednik Jugoslavenskesatnije obavio èin prisege satnije. Predsjednik Mjesnog odbora Narodnog vijeæaSHS dr. Ivan Ribar u svom je govoru “pohvalio patriotièki duh djakovaèke[Jugoslavenske] satnije, koja æe dobro uredjena biti oslon i uvjet narodneslobode.” Govorom naèelnika opæine Ðakovo Josipa Geigera i “poklicimaJugoslaviji, [Jugoslavenskoj] satniji, slobodi, Narodnom Vijeæu [SHS]zakljuèena je ova impozantna sveèanost.”99

Hrvatska obrana navodi da je sveèani èin prisege Jugoslavenske satnije uÐakovu “uzvelièala [je] veteranska glazba, kojom je vješto upravljao g.Madjareviæ uèitelj u Satnici djakovaèkoj.” Nakon prisege Jugoslavenska satnijauputila se prema opæinskoj vijeænici. “S balkona opæinske vijeænice progovorio jevojništvu predsjednik mjestnog odbora N.[arodnog] V.[ijeæa] dr. I. Ribar. Umarkantnome svome govoru hvali pripravnost vojnika djakovaèkih, kojupokazaše u privr�enosti i odanosti N.[arodnom] V.[ijeæu]. Istièe va�nost i snagudobro uredjene i patriotièkim duhom nadahnute satnije, koja æe kao jedinicajugoslavenske vojske, biti oslon i uvjet narodne slobode.” Na koncu je progovoriovojnicima naèelnik opæine trga Ðakovo J. Geiger: “Toplim rijeèima zahvaljujevojnicima, što su odmah spremno stupili na obranu Djakova, kad je prijetilapogibao od ljudi opakih, koji su naumili, otimati i pljaèkati. [...] Djakovo je i

37


99 Vjesnik - Sveèana prisega, Glasnik biskupija bosanske i srijemske (Ðakovo), teèaj XLVI, br. 20, 21, 22,30. XI. 1918., str. 164.-165.

ovom zgodom pokazalo potpunu jednodušnost i slogu u nastojanju, da se naroddostojno i znaèajno sprema za izgradju nove jugoslavenske dr�ave.”100

Razvidno je da je u govoru od 17. studenoga 1918. pred Jugoslavenskomsatnijom msgr. Antun Akšamoviæ, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Ðakovu,istaknuo i odreðene hrvatske federalistièke te�nje.101 Osjeèki Jug, glasilo koje je uSlavoniji najupornije promicalo ideje jugoslavenskog unitarizma, slikovito jepoèetkom rujna 1918. prikazalo politièka stajališta koja su u osvit raspadaAustro-Ugarske Monarhije zastupali vodeæi sveæenici u Ðakovu. Naime, unapadu na frankovce, i sve koje su takvima smatrali, Jug na temelju “informacija”od “prijatelja iz Djakova” naglašava da urednik Glasnika biskupija bosanske isrijemske i tajnik Biskupije, dr. Andrija �ivkoviæ, “svoga furtimaštva ifrankovluka nigda i nigdje ne taji. Desna ruka mu je g. Grga Galoviæ, koji u svomfrankovluku nije niti sa katolièkim ‘Novinama’ zadovoljan bio prije, a još manjeje sada. Uz ovu dvojicu borbenih ulazi u raèun i prebendar102 g. VjekoslavKosina. Profesori dri. [Franjo] Didoviæ i [Andrija] Spiletak, te [Antun] Jurèeviænijesu jasni i borbeni, a jednako je postao neodredjen, nejasan negda oduševljani iborbeni narodni pop rektor g. Antun Akšamoviæ. Vele, da je on danas neodredjenradi pitanja biskupske stolice u Djakovu. Kanonik g. [Mihovil (Milko)] Cepeliæ,negda pristaša Radiæev, danas ne zna na koju bi stranu, a druga gg. kanonici nebave se ovom stvari, t.j. oni nijesu za deklaraciju, oni nijesu proti, njima jesvejedno.” Prema “informacijama” iz Ðakova, Jug naglašava, da “oni u Djakovuradi dobroga glasa ne æe bar za sada, da rade sa [Aleksandrom] Horvatom,[Vladimirom] Sachsom[-Petroviæem] i [Ivom] Frankom, no sa drugimfrankovcima hoæe ‘hrvatski kurs’.”103 Uz to, Jug istovremeno “[...] saznaje izpouzdana vrela, da na osjeèku ‘Hrvatsku Obranu‘ vrši veliki upliv slavonskikatolièki senijorat u Djakovu. Taj senijorat, koji se sastoji od izrazitih frankovacakao što su gg. dr. [Andrija] �ivkoviæ i [Grga] Galoviæ, poduzeli su korake, da usvoje ruke dobiju ‘Hrv. Obranu‘ i da je uredjuju na posve frankovaèki naèin kaoustuk zagrebaèkim kaptolskim ‘Novinama‘, koje su odluèno pristale uz sadašnjijugoslavenski pokret. Djakovaèki senijorat veæ vodi preko svojeg osjeèkogpouzdanika, jednog katihete, pregovore s ljudima oko ‘Hrv. Obrane‘. [...].”104

38


100 Naši dopisi - Osnutak prve jugoslavenske satnije u Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 19. XI. 1918., str.1.

101 Usp. Jure Krišto, Prešuæena povijest. Katolièka crkva u hrvatskoj politici, 1850.-1918., Zagreb, 1994.,str. 365.; I. Zvonar, Pogled na 1918. iz perspektive dijela istaknutih sudionika, str. 505.

102 Prebendar – nadarbenik, posjednik prebende, crkvenog posjeda, koji ima na u�ivanje neki viši sveæenik.103 Osijek - Djakovo, Jug (Osijek), god. I, br. 154, 11. IX. 1918., str. 1.104 Slavonski katolièki seniorat i “Hrvatska Obrana”, Jug (Osijek), god. I, br. 154, 11. IX. 1918., str. 4. Usp.

Vjesnik - Osjeèkom “Jugu”, Glasnik biskupija bosanske i srijemske (Ðakovo), teèaj XLVI, br. 17, 15. IX.1918., str. 138. U razumijevanju politièkoga ozraèja meðu sveæenstvom u Ðakovu, tijekom Prvoga

Dolazak srbijanske vojske u Virovitièku �upaniju potaknuo je tamošnjeg�upana i Narodno vijeæe SHS da 17. studenoga 1918. raspuste narodne stra�e.Ostavljene su samo pouzdane Narodne stra�e, poput one u Ðakovu.105

Nedvojbeno, narodne stra�e ostavljene su i tamo gdje su bile još potrebne zaoèuvanje reda i mira. Kad su narodne stra�e u Slavoniji veæinom raspuštene,ðakovaèka Jugoslavenska satnija nastavila je djelovati. Naime, dr. Ivan Ribaruspio je u dogovoru s potpukovnikom Slavkom Kvaternikom zadr�ati Narodnustra�u u Ðakovu još neko vrijeme. Sekcija za organizaciju i agitaciju odobrila jeodluku potpukovnika S. Kvaternika. Naime, dr. I. Ribar je obavijestio 17.studenoga 1918. Narodno vijeæe SHS u Zagreb, da je veliki �upan Virovitièke�upanije odredio raspustiti sve narodne stra�e, uz napomenu, da u Ðakovu nemani vojništva, ni �andarmerije i da bi moglo doæi “do robljenja i nemira gorih negosu prošlih dana bili.”106 O tome, da se narodne stra�e u Ðakovu ne raspuštaju,glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode, izvijestiloje 24. studenoga 1918., “Upozoravamo sve naše ljude, da narodne stra�e udjakovaèkom kotaru i dalje ostaju. Slu�bu moraju vršiti svi vojnici od 24-40godina. Narodna naša vlada u Zagrebu otpušta posve sa konaènom otpusnicomsve one vojnike, koji su prešli 40 godina �ivota. U brzo vrijeme izaæi æe odredbe iglede mladjih godišta, no do toga vremena imadu narodne stra�e vršiti strogo, uredu i po vojnièki svoju du�nost oko uzdr�avanja mira i poredka.”107

Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, izvijestio je 8. prosinca1918., da su èasnici kod Jugoslavenske satnije natporuènik Andro Moriæ,zapovjednik za kotar Ðakovo, te natporuènik Josip Baumeister i poruènici MatoHorvat i H.[inko] Kiš.108 Istovremeno, glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæaSHS u Ðakovu Glas slobode upozorilo je 8. prosinca 1918., “Za javnu sigurnost,mir i poredak u Djakovu imadu vršiti slu�bu [Jugoslavenska] satnija i to samo oni,

39


svjetskog rata, i napose 1918., usp. Zlatko Matijeviæ, Slom politike katolièkog jugoslavenstva. Hrvatskapuèka stranka u politièkom �ivotu Kraljevine SHS (1919.-1929.), Zagreb, 1998., str. 41.-92.; Jure Krišto,Hrvatski katolièki pokret (1903.-1945.), Zagreb, 2004., str. 103.-123. I tamo navedeni izvori i literatura.Još poèetkom 1918. Zbor duhovne mlade�i ðakovaèke u dopisu Zboru duhovne mlade�i zagrebaèkenapominje, da je projugoslavenska opcija pogubna za hrvatski narod. Stoga, i nije presmjelo uhistoriografiji iskazano tumaèenje, da 1918. iz Ðakova “guske nisu letjele u maglu”. Usp. Marin Srakiæ,Iz Ðakova “guske nisu letjele u maglu” 1918. godine, Vjesnik Ðakovaèke i Srijemske biskupije, god.CXXXIV, br. 7-8, Ðakovo, 2006., str. 689.-690.

105 T. Zorko, Narodne stra�e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 375.106 HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 9., br. 212, telefonska obavijest

iz Ðakova, 17. XI. 1918.; T. Zorko, Narodne stra�e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske,str. 368.-369.

107 Iz mjesnog odbora i zapovjedištva - Narodne stra�e ostaju, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI.1918., str. 4.

108 Usp. Iz mjesnoga odbora i zapovjedniètva - Èasnici kod satnije u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god.I, br. 5, 8. XII. 1918., str. 2.

koji æe dobiti od zapovjedništva do 11. prosinca posebnu izkaznicu. Svi druginesmiju istupati od toga dana više kao èlanovi stra�e. Dalje vrše slu�bu oru�nièkepostaje i mjesno redarstvo. Svi se imadu ovim organima u slu�bi bezuvjetnopokoravati.”109 Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu odnosnoZapovjedništvo narodnih stra�a za kotar Ðakovo, objavilo je u glasilu Mjesnogodbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode sljedeæe upozorenje: “Umjestima gdje su narodne stra�e, imadu ove i dalje, dok selo te stra�e hoæe imati,da se brinu oko reda, mira i poretka. Gdje su stra�e prestale postojati, imadu oveoru�je bezuvjetno i što prije u Djakovo predati.”110

Dr. I. Ribar, u svojim sjeæanjima, objavljenima u Ðakovaèkom listu, tvrdi daje Narodna stra�a Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, “do krajavršila svoje zadatke. Svaki napad neprijatelja nove vlasti, pljaèkaša, bio je odmahod Narodne stra�e u zametku uništen. Na poziv [Mjesnog odbora] Narodnogvijeæa [SHS u Ðakovu] graðani Ðakova, i seljaci kotara svojim dobrovoljnimprilozima omoguæili su, da smo mogli odr�avati Narodnu stra�u, a isto tako i noveslu�benike i kurire, koje smo morali namjestiti u kotaru i opæini, te pomagatinovèano sve socijalno ugro�ene. [...]. Rad odbornika Narodnog vijeæa kotara iopæina bio je dobrovoljan. Andrija Moriæ koji, se sav predao radu, nije imaonikakvo plaæeno stalno namještenje, odnosno zaposlenje. On je bio tajnikkotarskog i gradskog odbora, a nije primao za svoj rad nikakvu nagradu.”111

*

Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu zamolio je 23. studenoga1918. od Predsjedništva Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu, u smislu okru�niceNarodnog vijeæa SHS od 18. studenoga 1918., slu�benu potvrdu za Mjesni odborNarodnog vijeæa SHS u Ðakovu sa pravom djelovanja. Mjesni odbor Narodnogvijeæa SHS u Ðakovu izvjestio je Predsjedništvo Narodnog vijeæa SHS uZagrebu, da je u Ðakovu i kotaru Ðakovo “za sada prilièan mir i red. Dne 17.ov.[og] mj.[eseca] zaprisegnuta je sveèano Jugoslavenska satnija, koja vrši slu�buu cijelom kotaru. Jaka je 220 momaka bivših vojnika […]. Kako neima kod nasnikakove druge vojske a naroèito neima srpske, to je ovoj satniji poglavitadu�nost, da uspostavi konaèno mir i red, da razoru�a sve one, koji neimaju pravo

40


109 Iz mjesnoga odbora i zapovjediètva - Slu�ba u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 5, 8. XII.1918., str. 2.

110 Iz mjesnog odbora i zapovjedniètva - Narodnim stra�ama, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 7, 22. XII.1918., str. 2.

111 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 255,23. VIII. 1958., str. 2.

posjedovati oru�je, da od pljaèkaša oduzme ukradene stvari, a naroèito da sakupisve vojnièke predmete i stvari od onih, koji su došli neovlašteno u posjed istih.Ovu du�nost vrši jugoslavenska satnija u Djakovu i u kotaru, a uz pomoænarodnih selskih stra�a strogo i savjestno, do sada sa vrlo povoljnim uspjehom.Do sada je uhiæeno od zlikovaca i pljaèkaša u cijelom kotaru 132, i ti su sviotpraæeni u uze sudbenog stola u Osijeku. Ustrijeljeno je svega 14, a to surenitentni112 zlikovci, kolovodje, te opæe poznati pogibeljni ljudi, zateèeni prizloèinima, koji se sa nikakovom poukom nijesu dali odvratiti od zloèina, te kojisu na zloèine zavadjali neuki seljaèki svijet.113 Strijeljanjem ovih odlanulo jecijelom kotaru.”114 […] Uz ostalo, Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovuspominje i veliko nezadovoljstvo meðu seljaštvom, “kako drugdje, tako i kodnas”, protiv opæinskih èinovnika. “Opæinski èinovnici ovoga kotara uz rijetkeiznimke bili su tijekom ovoga rata najveæi kajišari, koji su znali samo seljakaiscrpljivati i sebe obogaæivati, te koji su upravo demoralizirali narod. Valjdaneima gorega opæinskog èinovništva, nego što je baš bilo ovo u kotarudjakovaèkome.”115 “Pritu�be seljaka iz sviju opæina prima ovaj mjesni odbor

41


112 Renitentni – uporno otporni, neposlušni, tvrdoglavi.113 Navod u broju ubijenih u ovom dopisu dr. I. Ribara, predsjednika Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS

u Ðakovu Predsjedništvu Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu, od 23. studenoga 1918., u suprotnosti je, iznatno manji od brojeva ubijenih koje je objavila osjeèka Hrvatska obrana, 9. studenoga 1918., “UDjakovu i okolici […] Kod prijašnjih izgreda i pljaèkanja ubijena su 22 pljaèkaša.” Usp. Telefonskevijesti “H.O.” Slu�bene brzojavke Narodnoga Vijeæa, Hrvatska obrana (Osijek), 9. XI. 1918., str. 4., teosjeèki Jug, 15. studenoga 1918., “Djakovo. (Tel. Juga) Narodna stra�a marljivo ureduje u okolici. Dosadustrijeljeno je nekih 33 pljaèkaša. […]” Usp. Dogadjaji u pokrajini - Progon pljaèkaša u okolici Djakova,Jug (Osijek), god. I, br. 214, 15. XI. 1918., str. 1.

114 HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 11., br. 468, 1918. [116-117],Ðakovo, - Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba, Mjesni odbor Djakovo, U Djakovu dne 23.studenoga 1918. Predsjedništvu Narodnog Vijeæa SHS, Zagreb; J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str.139.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str.108.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama1914.-1918., str. 271.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine,Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 227. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene uÐakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 63.; I. Banac, “IKarlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 35., 41.; Z. Šimonèiæ-Bobetko,Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941., str. 210.; Tomo Šaliæ, Ðurðanci u prostoru ivremenu, u: Tomo Šaliæ, Adam Paviæ, Ðurðanci kod Ðakova, Ðakovo, 2006., str. 65.

115 HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 11., br. 468, 1918. [116-117],Ðakovo, - Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba, Mjesni odbor Djakovo, U Djakovu dne 23.studenoga 1918. Predsjedništvu Narodnog Vijeæa SHS, Zagreb; J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str.139.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god.10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 227. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941.godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 64.; I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”:Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 30.-31.

savjesno i toèno, te nastoji, da ih putem nadle�nih oblasti povoljno po seljakeriješi u koliko je to moguæe u granicama zakona.” […] Zakljuèno, u dopisuPredsjedništvu Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu, Mjesni odbor Narodnog vijeæaSHS u Ðakovu navodi, da Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu premaokru�nici Narodnog vijeæa SHS poduzima “sve, da bude u èim veæem kontaktu saseljacima, pa tako dr�imo dnevno velike sastanke i škole sa našim seljacima”, teda æe dr. I. Ribar kao narodni zastupnik “poduzeti putovanje po cijelom kotaru iodr�ati javne skupštine u svakom selu.”116 Ovaj dopis Predsjedništvu Narodnogvijeæa SHS u Zagrebu, sa opisom stanja u Ðakovu i Ðakovštini i prikazomdjelovanja Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu potpisuje dr. IvanRibar, predsjednik Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu.

Naime, pritisnuti èinjenicom sve prisutnijeg izbijanja nezadovoljstva,naroèito meðu seljaštvom, mjesni odbori Narodnog vijeæa SHS pokrenuli suakciju odr�avanja javnih puèkih skupština. Dr. I. Ribar bio je jedan od najagilnijihpromicatelja stajališta o narodnom jedinstvu i prednostima monarhistièkogoblika vladavine nad republikanskim.117 Dr. I. Ribar od 25. studenoga do 19.prosinca 1918., sa najbli�im suradnicima iz Mjesnog odbora Narodnog vijeæaSHS iz Ðakovo odr�ao je javne puèke skupštine u Budrovcima, Gorjanima,Kešincima, Koritni, Levanjskoj Varoši, Piškorevcima, Punitovcima, Semeljcima,Strizivojni, Trnavi, Velikom Nabrðu, Vrbici i Vrpolju.118 Plan dr. I. Ribara bio jenakon Bo�iæa 1918. odr�ati sa suradnicima javne puèke skupštine i u drugimmjestima kotara Ðakovo.119

Prema navodima dr. I. Ribara “[...] protiv takve revolucije borilo se i uÐakovu opæinsko i kotarsko [Narodno] vijeæe [SHS] kojima sam ja bio na èelukao izabrani predsjednik još prije 29. X [1918.] na zboru svih opæinara, na kojem

42


116 HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 11., br. 468, 1918. [116-117],Ðakovo, - Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba, Mjesni odbor Djakovo, U Djakovu dne 23.studenoga 1918. Predsjedništvu Narodnog Vijeæa SHS, Zagreb; J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str.139.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god.10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 227. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941.godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 64.

117 I. Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 29.118 Iz Djakova i okolice - Javne skupštine, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 2.; Iz

mjesnog odbora i zapovjedniètva - Javne puèke skupštine, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 5, 8. XII.1918., str. 2.; Iz mjesnog odbora i zapovjedniètva - Skupštine u kotaru, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br.7, 22. XII. 1918., str. 2. Usp. I. Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu1919.-1924., str. 29.

119 Iz mjesnog odbora i zapovjedniètva - Skupštine u kotaru, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 7, 22. XII.1918., str. 2.

su odluèena njihova osnivanja, odnosno organizacija. Neupuæenost sela opostojeæoj politièkoj situaciji i novoj organizaciji s jedne strane, a nemiriprozvani ‘revolucijom’, te bezvlašæe, s druge strane, jer opæinski èinovnici ili subili pobijeni od razjarene mase, ili su se u strahu razbe�ali, opæinske kaserazbijene i opljaèkane, spisi spaljeni – sve je to zahtijevalo da sam morao saèlanovima vijeæa obilaziti sva sela kotara [Ðakovo], da im najprije objasnim novusituaciju, da ih smirim, upuæujem da osnivaju opæinska i mjesna narodna vijeæa,te narodne seoske stra�e, koje æe u prvom redu pomoæi savladavanju pljaèkašaprotiv kojih se bilo vrlo teško boriti, jer su bili naoru�ani, nepoznati iz stranih sela,èak i takvih je bilo koji su sa raznim falsifikatima punomoæja od vlade u Zagrebukupili haraè u vidu �ive�nih namirnica za ishranu siromašnih krajeva i slièno,tra�ili konje, koji su se raštrkali po svim selima nakon odstupanja neprijatelja,navodno za vojnu komandu. Da situacija u selima bude još te�a, kiša je cijelogmjeseca studenog [1918.] svakodnevno padala, iskvareni i za vrijeme ratanepopravljani putovi su se upropastili, tako da je saobraæaj bio moguæ samoseoskim kolima ili jahanjem; a još je gore bilo to što je šljiva urodila, pekla sedanju i noæu rakija, mnogi se opijali i od rakijskog kotla nisu se udaljavali. Ipaknam je uspjelo da sakupljamo seljake, da s njima, u prvom redu sa onima koji sudošli iz rata, govorimo, da pljaèku likvidiramo a funkcioniranje narodnih vijeæaomoguæimo. Za to vrijeme povratili su se i opæinski slu�benici, koji se nijesuogriješili, i od takvih i novih, koje je postavilo Narodno vijeæe [SHS], zaveli smoredovno uredovanje, iako smo se skoro u svakom selu susretali sa raznimprotivštinama sa strane pojedinaca, koji su se predstavljali kao odabrani zapodr�avanje anarhije i bezvlaða, koji su pogodovali njihovoj samovolji. Konaènonam je uspjelo da je opljaèkano vraæeno, kao brašno, rogata marva, svinje, konji idruge pokretnosti, specijalno poljoprivredni inventar.”120

Ðakovaèki unitaristi, predvoðeni dr. I. Ribarom, prednjaèili su u Slavonijiinventivnošæu u promid�benom djelovanju, te su potkraj studenoga 1918.osnovali “Jugoslavenski klub”, odnosno udru�enje pod nazivom “SijeloJugoslavena”.121 Najprije je glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS uÐakovu Glas slobode izvijestilo da je namjera u Ðakovu 24. studenoga 1918.osnovati Jugoslavenski klub. “Svrha kluba je odmah osnovati èitaonicu, staviti seu usku vezu sa ‘Hrv.[atskim] Sokolom‘ i ‘Preradoviæem‘, te otpoèeti sa radom

43


120 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 177.-178.121 I. Miškulin, Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., str. 29.-30.

oko društvenih posijela, jour. fixa122, èajanki itd. Pozivamo sve gradjanstvo, dadodje u što veæem broju, da se uzmogne odpoèeti sa radom, jer æe ovakopomladjeni i na demokratskoj osnovi podr�avani društveni �ivot takodjer mnogouèiniti oko uèvršèivanja naše slobode, te oko sloge i rada za velike probleme, kojinas u najskorijoj buduænosti èekaju.”123 “Sijelo Jugoslavena” osnovano je uÐakovu s namjerom, kako je 1. prosinca 1918. izvjestilo glasilo Mjesnog odboraNarodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode, upuæivanja “svega puèanstva osvim aktuelnim pitanjima”, odnosno promicanja unitaristièkih stajališta, koja suzastupali. U Odbor “Sijela Jugoslavena” izabrani su: dr. Ivan Ribar, Andro Moriæ,dr. Franjo Didoviæ, te Petar Brezoviæ, Dragan Devèiæ, Milan Etinger [Ettinger],Stjepan Fink, Ðuro Maras i Rudolf Weidl.124 Prostorije “Sijela Jugoslavena” bilesu u gostioni “Zlatnom šaranu” Gustava Heicmanna [Heitzmann, Hajcman], uSatnièkoj ulici (današnja Ulica Ante Starèeviæa), gdje su prireðivali razlièitezabave i skupštine, i u zajednici s drugim ðakovaèkim društvima.125

Nakon 1. prosinca 1918., zapoèeo je postupak likvidacije Narodnog vijeæaSHS, koje æe do stvaranja zajednièke vlade obavljati administrativne poslove.Nakon stvaranja prve zajednièke vlade Kraljevine SHS, PredsjedništvoNarodnog vijeæa SHS u Zagrebu izvijestilo je 28. prosinca 1918. sve mjesneodbore Narodnog vijeæa SHS: “Današnjim danom raspuštaju se svi Mjesni odboriNarodnog Vijeæa [SHS] u pokrajini, a tako isto i sve Narodne stra�e. Pozivaju sesvi Mjesni odbori da tijekom mjeseca sijeènja 1919., provedu likvidaciju. [...]Današnjim danom prestaje dakle svako djelovanje Mjesnih odbora Narodnog

44


122 Jour fixe – stalan dan u tjednu odreðen za primanje gostiju, dan primanja na popodnevni domjenak,zabavni sastanak.

123 Usp. Društvene vijesti - Jugoslavenski klub, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 5.124 Usp. Društvene vijesti - “Sijelo Jugoslavena”, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3.

Domaæe vijesti - Obnova djakovaèkih prosvjetnih društava, Hrvatska obrana (Osijek), 15. XII. 1918., str.3. U najavi glavne skupštine “Sijela Jugoslavena” za 22. prosinca 1918. u opæinskoj vijeænici u Ðakovu,Glas slobode navodi, da je pravilnik izraðen, te pozivaju graðanstvo, da “ovo novo osnovano društvopodpomogne.” Prema najavama, rad društva protezati æe se i na sela. Usp. Društvene vijesti - “SijeloJugoslavena”, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 6, 15. XII. 1918., str. 3. Skupština “Sijela Jugoslavena”,oèito, nije odr�ana 22. prosinca 1918., jer je ponovno zakazana za 29. prosinca 1918. u maloj dvoranisvratišta “Devèiæ”. Usp. Društvene vijesti - “Sijelo Jugoslavena”, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 7,22. XII. 1918., str. 3. Na glavnoj/izvanrednoj skupštini “Sijela Jugoslavena”, odr�anoj 29. prosinca1918., na kojoj se okupilo oko 100 èlanova, izabrano je rukovodstvo, dr. Ivan Ribar, predsjednik, MilanEtinger [Ettinger], podpredsjednik, Andro [Andrija] Moriæ, tajnik, dr. Franjo Didoviæ, blagajnik, VinkoOster, knji�nièar i arhivar, te odbornici Mato [Matija] Fišer, Svetozar Raèki, Rudolf Weidl, PavaoBrezoviæ, Mato Lay, Janko Pozniæ, Hugo Fuchs i Teodor Jelovac, i kao zamjenici odbornika dr. AntunNiderle, Kazimir Lombaroviæ, Moco [Matija] Kraljeviæ i Franjo Stankoviæ. Usp. Društvene vijesti -Izvanredna skupština “Sijelo Jugoslavena”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 9, 5. I. 1919., str. 3.

125 Usp. Društvene vijesti - “Sijelo Jugoslavena”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 10, 12. I. 1919., str. 3.;Društvene vijesti - “Sijelo Jugoslavena”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 11, 19. I. 1919., str. 3.;Zvonko Benašiæ, Hrvatski sokol u Ðakovu 1906.-2006., Ðakovo, 2006., str. 45.

Vijeæa [SHS] i Narodnih stra�a u dosadašnjem svojstvu, ali æe sekcija NarodnogVijeæa [SHS] za organizaciju i agitaciju svojevremeno iz bivših Narodnih Vijeæa[SHS] eventualno organizirati nova udru�enja, koja æe imati du�nost, da se brinuza socijalno, ekonomsko i kulturno razvijanje i unapreðenje našeg naroda.[...].”126 O tome je, prenoseæi odredbu, 5. sijeènja 1919. izvijestilo i glasiloMjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode.127

U mjesec dana djelovanja narodnih vijeæa [SHS], opæinskih i kotarskih,prema navodima dr. I. Ribara, “[...] Narodno vijeæe [SHS] ðakovaèkog kotara ukomu sam suraðivao, kao predsjednik, posvršavalo je ne samo mnoge èistopolitièke i nacionalne poslove, veæ i mnoge administrativne iz nadle�nosti opæinai kotara. Narodna vijeæa [SHS], mjesna, opæinska i kotarska bila su u prvom redupolitièka, naredbodavna tijela, a iznimno upravne i sudske vlasti, pa su po djelimapljaèke, i to uhvaæene na djelu i pri otporu delikvenata, bila izvršno suverena,znaèi ne samo izricala kazne veæ i bez prava na �albu kazne izvršila. U vrijemekada je anarhija prevladavala, a s njom, kao njena posljedica, samovolja i pljaèkapod zaštitom i rukovodstvom pokvarenih elemenata koji su pri�eljkivali nerede ibezvlašæe, redovni su sudovi bili nemoæni za suzbijanje istih. No ovakvi sluèajevibili su rijetki, i samo u prvim danima poslije kapitulacije Austro-Ugarske[Monarhije]. Ne ulazeæi detaljno u sadr�inu prijedloga, izvještaja, �albi ipredstavka koje smo èinili predsjedništvu Narodnog vijeæa [SHS] i vlade uZagrebu, spominjem prijedlog da bi se kratkom novelom donijela izmjena inadopune u postojeæem zakonu o opæinama, kojim bi se prvenstveno ukinulerazlike graðana po visini plaæanja poreza. Primjera radi, u opæini Ðakovo, koja jedotada birala 21 opæinskog odbornika, dvadeset i jedan najjaèi veleposjednik, kaofeudalci, kapitalistièki zemljišni veleposjednici i veletrgovci, birali su naopæinskim izborima jednu treæinu odbornika, dakle sedmoricu, dok su svi ostaliporeznici birali dvije treæine. [...] Povodom povedenog sudskog kriviènogpostupka protiv zelenokadrovaca, koji su bili optu�eni za ubistva opæinskih

45


126 Usp. Svim Mjesnim odborima Narodnog Vijeæa u Hrvatskoj i Slavoniji, Narodne novine (Zagreb), 30.prosinca 1918.; F. Šišiæ, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914-1919., str.292.; Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje inestanak (1918/1919), Fontes: izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb, 2008., str. 66. ili ZlatkoMatijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak(1918/1919), u: Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti,Izabrali i priredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z. Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 66.; Z. Matijeviæ, Guske u magli.Djelovanje èlanova Središnjega odbora Narodnoga vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu (listopad1918. - sijeèanj 1919.), str. 127.; T. Zorko, Narodne stra�e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru BanskeHrvatske, str. 363.

127 Usp. Va�ne odredbe i naredbe “Narodnoga vijeæa” SHS - Mjesni odbor[i] “Narodnoga vijeæa” raspušteni,Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 9, 5. I. 1919., str. 2.

èinovnika, koji su u ratu bezdušno muèili glaðu èlanove njihovih porodica,naroèito djecu, Narodno je vijeæe uputilo prijedlog, da se obustavi postupak jer dasu ubistva ovakvih zulumæara128 izvršena prije sloma Austro-Ugarske[Monarhije], odnosno kapitulacije, kada nikakva vlast nije funkcionirala, aprijetila je opasnost da bjegstvom izmaknu kazni narodnog suda. Zbog ovogprijedloga, a i narodnog suda napali su me oni koji su pobjegli iz Ðakova, bojeæise narodnog suda. Ove nije smetala vlast koju su vršili komandanti vojnihjedinica odmah na poèetku rata. Narodno vijeæe [SHS] raspisalo je prirez na sveratne bogataše s kojim je pokrivalo izdatke za izdr�avanje èlanova narodne stra�e,a iz radnja obogaæenih u ratu trgovaca rekviriralo odjeæu i obuæu i podijelilo goloji bosoj sirotinji, a iz štamparije narodnog neprijatelja129 rekviriralo sav novinskipapir, neophodan za naše Ðakovaèke novine koje su ponovo poèele izlaziti podmojom [!] redakcijom, a bile su obustavljene odmah poèetkom rata. Istovremenoje otvorilo vrata sokolskih vje�baonica, èitaonica i knji�nica koje su bilezatvorene po nareðenju vojnih vlasti za sve vrijeme rata. [...]”130 Dr. I. Ribar usvojim sjeæanjima objavljenim u Ðakovaèkom listu pojašnjava da je Mjesni odborNarodnog vijeæa SHS u Ðakovu, “od bogatih trgovaca, seljaka, prisilnonaplaæivalo veæe novèane iznose, da bi mogli pru�iti momentalnu potrebnupomoæ najnepovoljnijima. Istina je i to, da je ono iz trgovaèkih radnji uzimaloodjeæu i obuæu te podijelilo golima i bosima, a da nije nikada ništa platilo za uzeturobu [...].”131

Prema dr. I. Ribaru, “Na sjednicama kotarskog i opæinskog ðakovaèkognarodnog vijeæa [SHS] za cijelo vrijeme njihovog funkcioniranja nije dolazilo donesuglasica i trudili smo se da nam svaka naša odluka bude jednoglasnodonesena, pa i po strogo politièkim pitanjima, iako su u vijeæu bili predstavnicisvih politièkih stranaka i grupa, uglavnom koalicije, pravaša i socijaldemokrata.Mogu kazati da smo svi bili jugoslavenski politièki orijentirani. Što manje i bezpotrebe isticati vjerske, narodne i stranaèke razlike, bilo nam je svakidašnjaparola u našem radu. Za sebe lièno du�an sam da ka�em da sam se još prije rata

46


128 Zulumæar – onaj tko pravi zulum, nasilnik, siled�ija, okrutnik, tiranin, terorist.129 Rijeè je o tiskaru Maksi Brucku. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti),

Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9. VIII. 1958., str. 4.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene izðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 265, 17. I. 1959., str. 3.; K. Paviæ, Ðakovaèkonovinstvo 1918.-1928., str. 38.; K. Paviæ, Povijest ðakovaèkih tiskara, str. 69.

130 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 178.-180. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Mojeuspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 265, 17. I. 1959., str. 3.

131 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 265,17. I. 1959., str. 3.

osjeæao jugoslavenskim nacionalistom, a za rata ovaj se osjeæaj u meni jošpojaèao utjecajem tekuæih va�nih politièkih zbivanja u zemlji i van zemlje.”132

Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu uputio je 10. prosinca 1918.brzojavku “Njegovom kraljevskom Visoèanstvu regentu Aleksandru” u Beograd,u kojoj navode “Sretni smo što je misao velikog vladike [Josipa Jurja]Strosmajera [Strossmayera] privedena djelu, pozdravljamo sa iskrenom isinovskom odanošæu Njegovo Velièanstvo kralja Petra, kao i Vaše kraljevskoVisoèanstvo regenta jedinstvene kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.”133 Uskoroje, Glas slobode izvijestio da se “Njegovo kraljevsko Visoèanstvo regentAleksandar” zahvalilo Mjesnom odboru Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, meðuostalim i rijeèima “Duboko su me dirnule Vaše iskrene èestitke [...].”134

U novonastalom politièkom ozraèju u Ðakovu je 9. prosinca 1918. u stolnojcrkvi slu�ena sveta misa i Te Deum135 u proslavu ujedinjenja, na kojoj je uzpredstavnike vlasti i škole nazoèila i satnija srbijanske vojske.136 Zatim je 17.prosinca 1918. svetom misom u stolnoj crkvi, uz nazoènost mnogobrojnihgraðana i uglednika, a zatim i prijemom u biskupskom dvoru mnogobrojnihcrkvenih, vojnih i svjetovnih uglednika i predstavnika vlasti i udruga i društavasveèano proslavljen roðendan princa Aleksandra Karaðorðeviæa.137

Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu raspušten je 4. sijeènja1919.138 Likvidacioni odbor Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu (ukoji su izabrani Antun Akšamoviæ, Milan Etinger [Ettinger], Tošo [Teodor]Jelovac, Josip Štimac i Andro Moriæ) dovršio je, prema izvješæu Andre Moriæa,tajnika Likvidacionog odbora, Središnjem odboru Narodnog vijeæa SHS uZagrebu, od 16. veljaèe 1919., svoje djelovanje do 13. veljaèe 1919.139, a prijašnji

47


132 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 178.-180. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Mojeuspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 266, 31. I. 1959., str. 3.

133 Iz mjesnoga odbora i zapovjedniètva - Pozdrav , Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 6, 15. XII. 1918., str.3.

134 Iz Djakova i okolice - Zahvala princa Aleksandra , Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 7, 22. XII. 1918.,str. 2.

135 Te Deum – molitva, slu�ba Bo�ja zahvalnica.136 Vjesnik - Zahvalnica, Glasnik biskupija bosanske i srijemske (Ðakovo), teèaj XLVI, br. 23, 15. XII.

1918., str. 172.137 Usp. Iz Djakova i okolice - Proslava rodjendana princa Aleksandra, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 7,

22. XII. 1918., str. 2.138 Usp. Iz Djakova i okolice - Prestanak “Narodnoga vijeæa” u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br.

10, 12. I. 1919., str. 2.; K. Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (29), GlasSlavonije, (Osijek), 7. VIII. 1989.

139 Prema, pak, obavijesti graðanstvu u Glasu slobode, Likvidacioni odbor Mjesnog odbora Narodnog vijeæaSHS Ðakovo, djelovao je do 25. veljaèe 1919. Usp. Iz Djakova i okolice - Likvidacioni odbor “Narodnogvijeæa”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 16, 23. II. 1919., str. 3.

Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovo nastavio je djelovanje “u agitacione idruge svrhe” kao novoosnovano društvo pod imenom “Sijelo Jugoslavena”, kojeje donijelo i pravila i dostavilo ih na uvid nadle�nim organima u Zagreb.140

Raspuštena je 4. sijeènja 1919. i Jugoslavenska satnija pod zapovjedništvomA. Moriæa. Glas slobode napominje da “Obæ. zastupstvo i ‘Narodno vijeæe‘ kao ivlada u Zagrebu izrièu i ovim putem svim èlanovima [Jugoslavenske] satnije napomoæi i radu svoju najsrdniju hvalu.”141 Istovremeno, Glas slobode objavio je,da “Odbor N.V. u Djakovu izrièe ovim putem g. Bo�i Matijeviæu, kaozapovjedniku i njegovoj èeti na po�rtvovnom, energiènom i nada sve marljivomradu oko reda, mira i poretka svoju najusrdniju hvalu.”142 Pozvane su od Mjesnogvojnog zapovjedništva i “sve narodne stra�e kotara Djakovo kao i Djakovèani,koji imadu oru�je vojnièko i naboje, da ovo do najkasnije 18. sijeènja o.[ve]g.[odine] predadu na ruke nadporuènika [Andre] Moriæa. Tko ne bi predao,postupit æe se svom strogošæu.”143 No, oèito, razoru�anje narodnih stra�a nije išlobez poteškoæa. Poziv za predaju oru�ja svim narodnim stra�ama kotara Ðakovoponovljen je u Glasu slobode i 19. sijeènja 1919.144

U novonastalim vremenima, pak, glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæaSHS u Ðakovu Glas slobode nastavio je izlaziti, od sredine sijeènja 1919. najprijekao glasilo “Graðanskog odbora”145, a zatim od sredine srpnja 1919. kao“Nezavisno demokratsko glasilo” odnosno glasilo Jugoslavenske demokratskestranke.146

*

Potkraj Prvoga svjetskog rata, te napose potkraj 1918. seljaštvo Ðakovštinebilo je buntovno raspolo�eno i pru�alo otpor vlastima. Dugotrajni i iscrpljujuæirat, te raspad Austro-Ugarske Monarhije ujesen 1918. doveo je do nemira i pljaèkii u mnogim krajevima do bezvlašæa. Neimaština i nestašica bile su sveprisutne.Glavni razlozi nezadovoljstva slavonskog seljaštva bili su teški uvjeti �ivotatijekom višegodišnjeg rata, ali i mnoštvo neriješenih gospodarskih, socijalnih, pa

48


140 Usp. HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 11., br. 468, 1918. [118],Ðakovo, - Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba Mjesni odbor Djakovo, Djakovo 16/2. [1]919.Središnjem odboru narodnog vijeæa Zagreb.

141 Usp. Iz Djakova i okolice - Razlaz satnije, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 10, 12. I. 1919., str. 2.142 Iz Djakova i okolice - Priznanje, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 10, 12. I. 1919., str. 2.143 Iz Djakova i okolice - Predaja oru�ja, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 10, 12. I. 1919., str. 2.144 Usp. Iz Djakova i okolice - Predaja oru�ja, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 11, 19. I. 1919., str. 2.145 Usp. Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 10, 12. I. 1919.146 Usp. Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 36., 13. VII. 1919.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz

ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 266, 31. I. 1959., str. 3.; K. Paviæ, Ðakovaèkonovinstvo 1918.-1928., str. 38.; K. Paviæ, Povijest ðakovaèkih tiskara, str. 69.

i politièkih pitanja u neposrednom poraæu potkraj 1918. i poèetkom 1919.147

Nemiri u Hrvatskoj, i Slavoniji, u jesen 1918. imali su sva obilje�jarevolucionarnog stanja. Ni�i slojevi društva, prete�ito seljaštvo, nakon èetiriiscrpljujuæe ratne godine, iskazivali su svoje nezadovoljstvo Austro-UgarskomMonarhijom i stanjem, a i mirnim prijelazom na poredak kakav je zagovaraodomaæi vladajuæi sloj. Narodno vijeæe SHS tijekom listopada i sudenoga 1918.uzvratilo je represivnim mjerama i prijekim sudovima.148

Potkraj 1918. zabilje�eni su razlièiti primjeri bezvlašæa i u kotaru Ðakovo.Crkvena, graðanska i seljaèka imovina najèešæe je metom buntovnièke izelenokadrovske pljaèke.149

Do radikalizacije seljaštva dolazi naroèito u vrijeme raspadaAustro-Ugarske Monarhije i stvaranja Dr�ave Slovenaca, Hrvata i Srba. USlavoniji se po seljaèkim nemirima osobito isticala Ðakovština. Nezadovoljnoseljaštvo Ðakovštine razbija, pali i pljaèka ponajprije veleposjednièka imanja,

49


147 Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br.10, Zagreb, 1991., str. 225. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine,Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 61.-62.; A. Grubišiæ, Osjeèka graðanska garda uPrvom svjetskom ratu, str. 117.-118.

148 I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 40.149 Usp. B. Krizman, Graða o nemirima u Hrvatskoj na kraju g. 1918., str. 111., 122.; I. Ribar, Ðakovo

nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 253, 26. VII. 1958., str. 3.;I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9.VIII. 1958., str. 4.; I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list(Ðakovo), br. 255, 23. VIII. 1958., str. 2.; J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest 1917-1918 (s osobitimosvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str. 124.-125., 138.-140.,152.; D. Jankoviæ, B. Krizman (prir.), Graða o stvaranju jugoslovenske dr�ave (1.I - 20.XII 1918), TomII, str. 435., 547., 549.; I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 140., 175.-178.; K. N.Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 79.-80.; Josef Werni, Konrad Reiber, Josef Eder (Hrsg.), HeimatbuchTomaschanzi-Gorjani. Zur Erinnerung an unsere einstige Heimat in Slawonien, Ruit bei Stuttgart, 1974.,str. 64.; S. Reljiæ, Ð. Mihaljèiæ, Dr Ivan Ribar i sinovi. �ivot i djela, str. 166.-168.; Mirko Markoviæ, SeloTomašanci kraj Ðakova. Prilog poznavanju naseljavanja i narodne starine, Zbornik za narodni �ivot iobièaje ju�nih Slavena, knj. 47, Zagreb, 1977., str. 57.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar ujugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 86., 96.-97., 104.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zelenikadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 221., 234.-235., 249., 256., 258.,261., 264.; Tomo Šaliæ, Vrbica u Ðakovštini 1330-1990., Vinkovci, 1990., str. 72.; Z. Šimonèiæ-Bobetko,Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str.225.-228. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik MuzejaÐakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 61.-63.; I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernojHrvatskoj u jesen 1918., str. 33.-34.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj1918.-1941., str. 202.-203., 205.; Vladimir Geiger, Nijemci Ðakova i Ðakovštine u KraljeviniSHS/Jugoslaviji, Kolo, god. VI, br. 4, Zagreb, 1997., str. 178.-179. ili Vladimir Geiger, Nijemci u Ðakovui Ðakovštini, Zagreb, 2001., str. 91.-92.; T. Šaliæ, Ðurðanci u prostoru i vremenu, str. 65.; Krvava jesen1918. godine u Trnavi, Slavonski narodni kalendar 2001., Slavonski Brod, 2000., str. 81.-86. ili MatoLukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti i sadašnjosti, Trnava, 2011., str. 117.-124.; Ljiljana Dobrovšak,Fragmenti iz povijesti �idova u Hrvatskoj za Prvoga svjetskog rata (1914-1918), u: 1918. u hrvatskojpovijesti. Zbornik, Urednik: �eljko Holjevac, Zagreb, 2012., str. 448. I tamo navedeni izvori i literatura.

trgovine, skladišta, opæine i poštanske urede, te se ponegdje obraèunava spredstavnicima ranije vlasti, opæinskim èinovnicima, �andarima i uèiteljima.150 Ugradovima su na udaru pljaèke bili trgovci. Bande bi provaljivale u trgovine,uzimale sve što su mogli ponijeti, a zatim èesto podmetali po�ar.151 Obavijesti odogaðajima u provinciji, koje su pristizale Središnjem odboru Narodnog vijeæaSHS u Zagrebu, iskazivale su teško i zabrinjavajuæe stanje. Nemiri su dosegnulivrhunac potkraj listopada i poèetkom studenoga 1918.152

U to vrijeme, osim poziva za pomoæ upuæenih u inozemstvo, antantinimvojnim snagama, ali ponajprije srbijanskoj vojsci, Predsjedništvo Narodnogvijeæa SHS odluèuje se za uvoðenje prijekoga suda.153 Sporazumno sa Narodnimvijeæem SHS veliki �upan Virovitièke �upanije barun Ivan pl. Adamovich[Adamoviæ] proglasio je prijeki sud “za zloèinstvo, bune, umorstva, razbojstva,pale�a i javnog nasilja zlobnom oštetom tudjeg vlasništva” na cijelom podruèju�upanije.154 O uvoðenju prijekog suda na podruèju Hrvatske i Slavonijeizvijestilo je, no tek potkraj studenoga 1918., i glasilo Mjesnog odbora Narodnogvijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode.155

Do ljeta 1918. zeleni kadar postao je znaèajna oru�ana skupina u mnogimdijelovima Hrvatske, Slavonije i Srijema.156 U vrijeme prevrata u

50


150 Usp. J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest 1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta iodjeke Oktobarske revolucije kod nas), str. 124.-125.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene uÐakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 225. ili Z.Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv.4, Ðakovo, 1997., str. 62.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskimzemljama 1914.-1918., str. 200. I tamo navedeni izvori i literatura.

151 B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 84.; B.Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str.220.; I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 28.

152 Usp. I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 26.-42.; T.Zorko, Narodne stra�e Narodnog vijeæa SHS-a na prostoru Banske Hrvatske, str. 356. I tamo navedeniizvori i literatura.

153 B. Krizman, Raspad Austro-Ugarske i stvaranje jugoslavenske dr�ave, str. 140.; Zlatko Matijeviæ,Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), Fontes:izvori za hrvatsku povijest, No 14, Zagreb, 2008., str. 58. ili Zlatko Matijeviæ, Narodno vijeæe Slovenaca,Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918/1919), u: Narodno vijeæe Slovenaca,Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. Izabrani dokumenti, Izabrali i priredili: M. Štambuk-Škaliæ, Z.Matijeviæ, Zagreb, 2008., str. 58.; Z. Matijeviæ, Guske u magli. Djelovanje èlanova Središnjega odboraNarodnoga vijeæa Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu (listopad 1918. - sijeèanj 1919.), str. 121.

154 Usp. Prijeki sud u virovitièkoj �upaniji, Jug (Osijek), god. I, br. 199, 31. X. 1918., str. 1.; Prijeki sud za�upaniju virovitièku, Hrvatska obrana (Osijek), 31. X. 1918., str. 1.

155 Usp. Va�ne odredbe i naredbe “Narodnoga vijeæa” SHS - Proglas o prijekom sudovanju, Glas slobode(Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XII. 1918., str. 3.-4.

156 Usp. B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 57.;B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str.122.; I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 24.-25. I tamonavedena literatura.

Austro-Ugarskoj Monarhiji, potkraj i neposredno nakon Prvoga svjetskog rata, uHrvatskoj, Slavoniji, pa i u Ðakovštini, uèestalo je dezerterstvo i mnogobrojnizeleni kadar uklopio se je u stihijski i velikim dijelom pljaèkaški pokretsiromašnog seljaštva. Dogaðaji tijekom listopada i studenoga 1918. odraz sudubokoga jaza izmeðu obrazovane elite i seljaèkih masa, tipiènog za agrarnezemlje. Hrvatske inteligencija, uz poneke va�ne iznimke, opredijelila se zaideologiju jugoslavenskog unitarizma. No, republikanstvo je bilo najviši dometseljaèke svijesti. Uz to, tadašnje vlasti su bile u pravu, kada su tvrdile, da seljaèkopoimanje republike znaèi negaciju ustaljenog poretka.157

Izrazita je pojava dezertiranje iz vojnih jedinica i neodazivanje na novaèenjePopunidbenom zapovjedništvu u Osijeku. U Ðakovštini su vrijeme raspadaAustro-Ugarske Monarhije djevojke pjevale: “Bje�i dragi, u goru zelenu, nemojiæi svojemu kaderu...”158

Raspad Austro-Ugarske Monarhije u jesen 1918. doveo je do kulminacijenemira i pljaèki. Vojni bjegunci i osiromašeno i izgladnjelo seljaštvo smatrali susvojim pravom napadati veleposjede, trgovine, skladišta i ustanove vlasti. Beznekog organiziranog vodstva i jasnih ciljeva buntovnièki pokret prerastao je uanarhiju, pljaèku, uništavanja i ubojstva. Vlasti Dr�ave SHS nemire su opisivalekao pothvate pljaèkaša, narodnih izdajica i boljševika. Na radikalizaciju seljaštvautjecaj su imali neupitno i povratnici iz Rusije. Prevratnièke ideje koje su vojnicipovratnici iz Rusije zastupali i širili zahvatile su i neke èlanove narodnih stra�a uSlavoniji i Srijemu.159

51


157 I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 38., 42.158 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 81.159 O razlièitim tumaèenjima nastanka zelenog kadra i njegove uloge u dogaðajima potkraj 1918., usp.:

Ljudevit Pivko, Zeleni kadri, Vojni vesnik, br. 3., Kragujevac, mart 1922., str. 23.-26.; Drago Škoriæ,Uloga povratnika iz ruskog zarobljeništva u razvoju dogaðaja u Hrvatskoj potkraj godine 1918., Starine,knj. 46, Zagreb, 1956., str. 18.-21.; Ferdo Èulinoviæ, Odjeci Oktobra u jugoslavenskim zemljama,Zagreb, 1957. str. 91.-132.; Ferdo Èulinoviæ, Zeleni kadar, Savremenik, br. 6-7, Beograd, 1957., str.124.-142.; J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest 1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkogpokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str. 11.-173.; Bogdan Krizman, Graða o nemirima uHrvatskoj na kraju g. 1918., Historijski zbornik, god. X, br. 1-4, Zagreb, 1957., str. 111.-129.; BogdanKrizman, O odjecima Oktobarske revolucije i zelenom kadru, Historijski zbornik, god. X, br. 1-4, Zagreb,1957., str. 149.-157.; Dragoslav Jankoviæ, Bogdan Krizman (prir.), Graða o stvaranju jugoslovenskedr�ave (1.I - 20.XII 1918), Tom II, Beograd, 1964.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar ujugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 1.-131.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar iprevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 93.-332.; I. Banac, “I Karlo je o’šo ukomite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 23.-43.; Tomislav Bogdanoviæ, Kategorijezelenog kadra 1918. godine i osvrt na njihovo djelovanje u Podravini i Prigorju, Podravina, vol. 12, br.23., Koprivnica, 2013., str. 96.-104. I tamo navedeni izvori i literatura.

*

Dr. I. Ribar u svojim sjeæanjima, objavljenim u Ðakovaèkom listu, navodisljedeæe: “Najte�a situacija bila je 27. i 28. listopada [1918.] pred sam danzasjedanja Hrvatskog sabora. Kako sam kao narodni zastupnik morao 28.listopada [1918.] otputovati u Zagreb, da bi mogao prisustvovati sjednici od 29.listopada [1918.], bilo mi je teško kada sam u Vrpolju na �eljeznièkoj stanicidoznao, da je jedini posljednji voz otišao dan prije i da je saobraæaj do Brodaprekinut, pošto su se mašiniste, lo�aèi i kondukteri sa vozova svi razbjegli; jednijer su bili Maðari, drugi iz straha, što su vojnici vraæajuæi se sa fronta, pucali navozove.160 I tako ja nisam prisustvovao toj posljednjoj sjednici Hrvatskog sabora29. X. 1918. godine, a mo�da je tako i dobro bilo, jerbo je moje prisustvo ipoznanstvo sa Bo�om Matijeviæem i njegovim odredom spasilo Ðakovo od jednevelike nesreæe, da cijelo Ðakovo postane �rtva velikoga po�ara. [...]”161

No, u svojim sjeæanjima naslovljenim Iz moje politièke suradnje(1901-1963), dr. I. Ribar mijenja prièu i navodi, da je bio prisutan na sjedniciSabora Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 29. listopada 1918. u Zagrebu, kada jeproglašeno razvrgnuæe svih dr�avno-pravnih veza s Austrijom i Ugarskom, teproglašena Dr�avu Slovenaca, Hrvata i Srba. “U pratnji razdragane omladine�urio sam do �eljeznièke stanice da bih uhvatio poslijepodnevni brzi voz doBroda da stignem što prije u Ðakovo, gdje su po dobivenim vijestima, kao i udrugim slavonskim mjestima, izbili po�ari, razaranja, ubistva, pokrenuta odstrane ugnjetavanih, obespravljenih i osiromašenih za vrijeme rata, naroèito odvojnika koji su se vraæali sa fronta, a zelenokadrovci iz šuma svojim kuæama, uznak revolta protiv nasilja, korupcije, bezakonja i bogaæenja vršenih na štetuèlanova njihovih porodica od strane opæinskih i kotarskih èinovnika i slu�benika ionih koji su se sa ovima zajedno bogatili koristeæi ratno stanje. [...]” Zbog nereda iobustave daljnjeg prometa, od Broda je seljaèkim kolima produ�io putovanje uÐakovo. Dr. I. Ribar tvrdi, da je Ðakovo bilo “obasjano po�arom kada sam mu sepribli�avao, a nekoliko trgovaèkih radnji zajedno sa kuæom je sagorijevalo. Naglavnoj ulici ispred opæinske zgrade sreo sam se sa našom stra�om, koja me jeobavijestila da su po�ari prouzroèeni paljenjem papira u duæanskim prostorijama

52


160 Prekid svih �elje�nièkih veza izmeðu Zagreba i Broda uslijedio je 27. listopada 1918. zbog masovnihpljaèki na prometnicama. Sve �eljeznièke stanice srednje Slavonije molile su tada Zagrebaèko vojnozapovjedništvo za pomoæ protiv mnogobrojnih napada i robljenja, koja su tih dana izvodili vojnicibjegunci. Usp. B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskomratu, str. 73.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama1914.-1918., str. 207.

161 I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9.VIII. 1958., str. 4.

s èime su se slu�ili oni koji su se uvukli u prostorije radi kraðe i pljaèke. Izimstra�e, nikoga nije bilo na ulicama, pa ni vatrogasaca. Potra�io sam spomenutogveæ Bo�u Matijeviæa zelenokadrovca i s njim sam pokušao da alarmiramvatrogasce da bi pogasili još uvijek plamteæu vatru; i kad nam je uspjelo, podprijetnjom strijeljanja, sakupiti ih, konstatiralo se da nemaju vode. Sreæom poèelaje kiša padati. Ðakovo potpuno u tami, nikoga pa ni uobièajenog od starinenoæobdije, koji je morao obilaziti svu noæ magazine vlastelinstva biskupije.Susjedno do one kuæe koja je izgarala, bile su zgrade vlastelinskog mlina, i nitkoda se brine da li æe planuti ili ne. Uprava ih je prepustila na milost i nemilostpljaèkaša, kao i ostale svoje gospodarske zgrade. Sve se ustrašilo, posakrivalo, agrlate glavešine franko-furtimaške, kao i oni drugi koji se obogatiše, da negovorim o policijskim èinovnicima, slu�benicima, �andarmima, razbje�ali su se.[...].”162 Zatim, dr. I. Ribar navodi, da je sljedeæi dan s Bo�om Matijeviæem iNarodnom stra�om obišao “sve ulice, zavirismo u dvorišta gazda gdje smo naišlina puna kola ðakova brašna napljaèkanog u magazinima mlinova, a naperiferijama zatekosmo stotine i stotine klate�i, koja se uvlaèila u kuæe i radnjeotimajuæi sve do èega su došli. Sve ih je stra�a Bo�e Matijeviæa zastrašila irastjerala pucanjem uvis iz pušaka. Na podruènim putevima i cestama zastalarogata stoka, svinje, konji istjerani iz staja vlastelinstva. Razumljivo, meðuvojnicima koji su se obraèunavali sa silnicima nalazili su se i sumnjivi tipovi, akoji su, koristeæi opæi mete� i nerede, pljaèkali, otimali, krali, brzo prevoziliopljaèkano i ukradeno na sigurna mjesta u obli�njim šumama. [...]”163 Dr. I. Ribar,u svojim sjeæanjima objavljenim u Ðakovaèkom listu opis ovih dogaðajaproširuje na sljedeæi naèin: “Drugog dana rastjerao je odred [B. Matijeviæa]gomile Cigana i raznih sumnjivih ljudi iz cijeloga kotara, koji su došli s kolima ikonjima, da bi krali po kuæama i duæanima i tovarili ukradene stvari. Oni suvjerovali, da nema nikoga od vlasti, koji bi ih smetao u tom poslu, a znali su da suse svi èinovnici i slu�benici kotara i opæina, policija, �andari i panduri razbje�ali iposakrivali od straha pred osvetom, koja im je bila stavljena do znanja još onda,kada su gonili po selima i šumama dezertere odnosno zelenokadrovce, no nisuznali, da nova vlast – Narodno vijeæe [SHS] i njegova prva sigurnosna stra�a veæfunkcioniraju. Ubrzo su bili svi rastjerani renitentni pohvatani i pozatvarani, a onidomaæi seljaci u prvom redu Nijemci, koji su sa kolima izva�ali brašno iz

53


162 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 175.-177. Usp. S. Reljiæ, Ð. Mihaljèiæ, Dr Ivan Ribari sinovi. �ivot i djela, str. 166.-167.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama uprvom svjetskom ratu, str. 84.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija ujugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 119.-120.

163 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 177.

mlinova, te tjerali stoku, svinje, konje, iz vlastelinskih štala takoðer supozatvarani, nakon što su opljaèkane stvari povratili na svoje mjesto.”164

Dr. I. Ribar, u svojim je sjeæanjima vjerojatno pobrkao, pa i namjerno“zaboravio” tijek dogaðaja 28. i 29./30. listopada 1918.165

Naime, ako dr. I. Ribar nije 28. listopada 1918. otputovao u Zagreb kakonavodi, i “prisustvovao toj posljednjoj sjednici Hrvatskog sabora 29. X. 1918.”,po povratku iz Vrpolja u Ðakovo, nikakva po�ara nije mogao vidjeti, jer po�ara ipljaèke 28. listopada 1918. u Ðakovu nije bilo.

Prema, pak, navodima u Hrvatskoj obrani 29. listopada 1918. u opæinskojvijeænici u Ðakovu, “u tri sata popodne bio je sveèani doèek hrvatskih vojnika”, akojima je i dr. I. Ribar odr�ao “jezgrovit” govor. Naime, ako je vijest iz Hrvatskeobrane toèna, u Ðakovu u noæi 29./30. listopada 1918. nije sve prošlo u “uzornomredu”, jer navode, da su “u gluho doba noæi neodgovorni elementi, kojekakvicigani, skitnice i beskuænici poèinili svu silu teških izgreda. Radi toga se juèer 30.listopada sve uèinilo, da se u Djakovu obrazuje narodna stra�a.”166

Uz to, i vatrogasci Ðakova, prema svojim tadašnjim moguænostima, sastarom i trošnom opremom i spravama, bez u ratu odsutnog najboljeg ljudstva i sanedovoljno uvje�banim novopridošlim èlanstvom sudjelovali su u navedenimdramatiènim dogaðajima, odnosno u gašenju i sprjeèavanju širenja po�aranastalih u vrijeme pljaèke potkraj listopada 1918. u središtu Ðakova.167 To,unatoè prenaglašavanju uloge Matijeviæevih zelenokadrovaca i èlanova Mjesnogodbora Narodnog vijeæa SHS u navedenim dogaðajima, potvrðuje i dr. I. Ribar:“Kako su se pljaèkaši po noæi uvlaèili u duæane da bi krali robu, paleæi papir da bibolje vidjeli, došlo je do po�ara u duæanu, koji je zahvatio cijelu kuæu, koja je

54


164 I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9.VIII. 1958., str. 4. Usp. K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 80.; K. Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750godina. Prošlost omeðena ratovima (29), Glas Slavonije, (Osijek), 7. VIII. 1989.

165 Stoga, i u historiografiji i publicistici, utemeljenoj na sjeæanjima dr. I. Ribara nalazimo i razlièite opise,tumaèenja i nadnevke pojedinih dogaðaja u Ðakovu i Ðakovštini potkraj listopada i poèetkom studenoga1918. Usp. Dr�avni arhiv u Zagrebu, Osobni fond Ivan Ribar, kut. 1., sign. 20, Pavel Èanji, Koliko snagezahteva jedan �ivot. Iz biografije dr. I. Ribara, s.l., s.a., [rukopis]; Kosta N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar,Sisak, 1968.; Stevo Reljiæ, Ðuro Mihaljèiæ, Dr Ivan Ribar i sinovi. �ivot i djela, Zagreb, 1975.; BogumilHrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, Zbornik, god.16, br. 16, Historijski institut Slavonije i Baranje, Slavonski Brod, 1979., str. 1.-131.; Krešimir Paviæ,Ðakovo 1239.-1989. 750 godina. Prošlost omeðena ratovima (29), Glas Slavonije, (Osijek), 7. VIII.1989.; Bogumil Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama1914.-1918., Novi Sad, 1990.

166 Usp. Doèek hrvatske vojske u Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 31. X. 1918., str. 2.167 Usp. Stjepan Fink, Spomenspis 50-godišnjice opstanka i posvete novog spremišta dobr. vatrogasnog

društva u Djakovu 1872.-1922., Ðakovo, 1922., str. 17.-18.; Spomen knjiga u povodu proslave 100-teobljetnice DVD Ðakovo, Pripremili i uredili: Branko Špehar st. i Branko Špehar ml., Ðakovo, 1972., s.p.;Spomen knjiga u povodu proslave 125-e obljetnice DVD Ðakovo, Pripremili i uredili: Branko Špehar st. iBranko Špehar ml. i Ivan Grizak, Ðakovo, 1997., str. 35.-39.

izgorjela skoro do temelja. Zahvaljujuæi odredu Bo�e Matijeviæa, te intervencijenas nekolicine iz narodnog vijeæa, po�ar je bio lokaliziran uz pomoæ nekih našihvatrogasaca. Taj prizor sa vatrom, koja je izbijala noæu iz kuæe [trgovinakonfekcijske robe] trgovca [Jakoba] Epsteina, preko puta gradske vijeænice, bioje zaista strašan.”168

Zapisnik odborske sjednice DVD-a Ðakovo, od 12. studenoga 1918., bilje�ida je po�ar podmetnut kod tvrtke Epstein, a proširio se je i na tvrtku Kerpner, i“tom prilikom prisustvovalo je ovom po�aru 10 vatrogasaca podzapovjedništvom g. [Ivana] Gabuta. Uz svekoliko akoprem malen brojvatrogasaca lokalizovan je po�arni objekt tamo, da je ušèuvana upotpunostinajbli�a kuæa g. Rudolfa Bode koja je bila u najveèoj opasnosti izvrgnuta po�aru.Po�rtvovnost nad izkazaše vatrogasci i to Fr.[anjo] Stankoviæ, [Eduard] Gress,Bog.[oslav] Hager, [Antun] Kalman st., [Franjo] Vagner, [Stjepan] Pejak, Aman,Bradaè, Vrbaniæ, Vujiæ Stj.[epan], Fr.[anjo] Miškovski, [Dragutin] Hiršler, i sadapokojni [Ivan] Golubiæ, koji je nesretnim sluèajem pao kao èlan narodne stra�e.”U zapisniku je navedeno i, da je Rudolf Boda zapovjedniku DVD-a, IvanuGabutu, izrazio “najljepšu hvalu na po�rtvovnom radu vatrogasaca”, te poklonio1.000 kruna za potrebe DVD-a Ðakovo.169

U podlistku o DVD-u Ðakovo, u vrijeme Prvoga svjetskog rata, a napose1918., objavljenom u neposrednom poraæu, tijekom veljaèe i o�ujka 1919., tajnikStjepan Fink prikazuje i ðakovaèke dogaðaje s kraja listopada 1918. godine: “Podkonac mjeseca listopada t. g. kada je došlo do prevrata u našoj dr�avi buduuprilièene razne pljaèke i otimaèine po raznim selskim, a na�alost i djakovaèkimpljaèkašima, koji tu zgodu upotrijebiše u svoju vlastitu korist. Uslijed te pljaèkebukne u noæi od 28. listopada [ispravno bi bilo 29. listopada 1918.170] u trgovini

55


168 I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9.VIII. 1958., str. 4. Usp. K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 80.; K. Paviæ, Ðakovo 1239.-1989. 750godina. Prošlost omeðena ratovima (29), Glas Slavonije, (Osijek), 7. VIII. 1989.; �eljko Lekšiæ,Ðakovaèka glavna ulica. Zgrade i njihovi vlasnici od sredine 19. do poèetka 21. stoljeæa, Zbornik MuzejaÐakovštine, 7, Ðakovo, 2005., str. 169. Prema zemljišnim knjigama, u vrijeme pljaèke i po�ara u Ðakovu,vlasnik ove kuæe na uglu nekadašnjeg Školskog sokaka [današnja Ulica Kralja Tomislava] i Velikogsokaka [današnja Ulica Pape Pavla II.] nije bio trgovac Rudolf Boda, kako se navodi u pregledimapovijesti DVD-a Ðakovo (“Unatoè trošnoj opremi i starim spravama vatrogasci uspješno sudjeluju ugašenju po�ara koji je izbio u poslovnim prostorijama tvrtke Epstein, a vlasnik zgrade bio je Rudolf Boda,koji društvu za njegovu uspješnu intervenciju daruje 1.000 kruna”). Usp. Spomen knjiga u povoduproslave 100-te obljetnice DVD Ðakovo, s.p.; Spomen knjiga u povodu proslave 125-e obljetnice DVDÐakovo, str. 39. Naime, R. Boda je tada bio vlasnik susjedne kuæe, trgovine �eljezom i mirodijom, te jenovac darovao DVD-u Ðakovo, jer su uspješno sprijeèili da se po�ar proširi i na njegovu kuæu. Usp. �.Lekšiæ, Ðakovaèka glavna ulica. Zgrade i njihovi vlasnici od sredine 19. do poèetka 21. stoljeæa, str.169.-170.

169 Usp. Zapisnici Dobrovoljnog vatrogasnog društva Ðakovo, 1907.-1921., DVD Ðakovo.170 Naime, masovna pljaèka po Ðakovu i pale�u trgovinama J. Epsteina, B. Kerpnera i drugdje, nedvojbeno

je bila 29./30. listopada 1918., kao što navode i dr. M. Beliæ i Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u

Jakoba Epšteina [Epstein] kao i u trgovini Bernharda Kerpnera koja se u istoj kuæinalazila ogroman po�ar, koji je još nešto od preostalih predmeta, no uz �ilav radvatrogasaca sve u pepeo pretvorio. Kako je uslijed tog po�ara prijetila velikaopasnost susjednim zgradama i to: Rudolf Boda i vlastelinskog mlina to su bileshodne mjere po zapovjedniku [Ivanu] Gabutu uèinjene na obranu ovih zgrada,što bijaše konaèno i uèinjeno. Tom prilikom moram izjaviti po�rtvovan radslijedeæih vatrogasaca, koji su odmah na poèetku došli te èitavu noæ radili okolokaliziranja po�ara, a to su slijedeæi: Iv.[an] Gabut, Fr.[anjo] Stankoviæ,Ed.[uard] Grehs [Gress], Bog.[oslav] Hager, [Antun] Kalman st., VagnerFr.[anjo] ml., Pejak Stj.[epan], Fr.[anjo] Miškovski, Hirschler Dragutin, a gdjebijahu drugi? G.[ospodin] Boda je iz zahvalnosti naprama ovome društvu, što jesve svoje sile ulo�ilo oko spasa njegove, povodom toga po�ara, zgrade pokloniodruštvu svotu od 1000 K. [...].”171

Pljaèkanje i pale�u Ðakovu potkraj listopada 1918. opširno, prema dopisukoji potpisuje neki Orion iz Ðakova, prikazuje i Hrvatska obrana “[...]. Djakovose trglo na vrijeme. Prije nego što se pojavilo kakovih znakova sumnjive naravibila je u gradsku vijeænicu sazvana skupština gradjana u 6 sati po podne. Na njojje izabrano mjesno Narodno Vijeæe i poveden razgovor o uredjenju mjesnenarodne stra�e. Govorilo se i to s pravom, da tu mjesnu gardu treba odmahosnovati i da iste te noæi valja samo mjesto èuvati. Opozicija djakovaèkognaèelnika valjda je bila kriva, da to nije provedeno onaj èas. Sutradan veæ su namdošli u pohode komite172. Naviještao se njihov dolazak veæ od jutra, idu, vele, odPodgoraèa na Djakovo! Zbilja ih je došla poslije podne nekolicima i objaviše svojdolazak burnim puškaranjem. Èlanovi našeg narodnog vijeæa – stupiše s tim‘komitama’ gotovo izkljuèivo èlanovi zelenog kadera iz Gorjana173 u razgovor –pa ih lijepo kod trgovca J.[akoba] Epsteina opskrbile odijelom i uputiše kuæi štoèini se nije izvedeno. Svakako medjutim nije te veèeri bilo izgleda za zlo. No doksu jedni bili odijelom opskrbljivani, drugi su saborisali iza Podru�nice na jednojlivadi. Po noæi provališe u mjesto, pa s fukarom djakovaèkom najprije do temeljaoplijeniše bogate duæane [Bernharda] Kerpnera, i [Jakoba] Epsteina, a onda ihzapališe. Kuæa Epsteinova je sasvim izgorila. Djakovaèki vatrogasci uèinili su, dasusjedne kuæe nijesu stradale. Rulja pljaèkaša navalila je onda na mlin

56


Ðakovu. Usp. Domaæe vijesti - Otvoreno pismo Djakovèanima, Hrvatska obrana (Osijek), 10. XI. 1918.,str. 4.; Odgovor Dru. Matiji Beliæu, odvjetniku u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br. 213, 14. XI. 1918., str.2.-3.

171 Iz �ivota vatrogasnog društva u Djakovu. Izvještaj tajnika za g. 1918., Glas slobode (Ðakovo), god. II, br.20, 23. III. 1919., str. 1.-2.

172 Komite – neregularni borci, pripadnici oru�anih skupina koji nisu sastavni dijelovi redovite vojske.173 Rijeè je o zelenokadrovcima Bo�e Matijeviæa.

(Djakovaèki mlin na valjke) – zvan �idovski mlin. Strašno se vuklo po èitavommjestu. Ljudi su s kolima stajali i tovarili brašno – pa ga još sutradan u jutrokuæama razva�ali. Nadalje postradaše trgovci: L.[adislav] Kerschner koga sasvimoplijeniše. Provališe i kod trgovca [Šime] Bergera [Beriæa], kod J.[osipa]Wollnera, kod Schwarza [trgovina �eljezom Pauline Schwartz], i kod starogIv.[še] Patakija. G.[ospodin] Pataki nema duæana, nego je inaèe bogat èovjek,gdje su se pljaèkaši nadali obilnom plijenu. Na sreæu smete ih stra�a za vremena iovdje ih rastjera. Provališe i oplijeniše i draguljara M.[iju] Halasza. Da je narodnastra�a osnovana onako, kako je lijepo bilo predlagano – zar bi se to moglodogoditi? Sutradan veæ nije bilo u samom mjestu više pljaèkanja. Nego ovi što suharaèili – uèinili su to nesmetano. Nitko ih pri poslu nije bunio. Sudjelovalo jekod tog neèasnog posla osim cigana mnogo našeg djakovaèkog svijeta. Vele itakovih – za koje nitko ne bi ni mislio. Ljudi dobro situirani, naroèito bogatiŠvabe. [...] Sutradan pronosili se glasovi, da se nova rulja iz okolišnih sela spremana Djakovo. Bo�e moj – koliko glasova, kakovih sve kombinacija! Sreæom – odsveg toga više ništa. Djakovo je samo od onda mirno i zuluma u njemu nikakvogviše bilo nije. Osim ako æemo amo ubrojiti vlastelinsko dobro Strossmajerovac[...] Èude se ljudi, a i sami se èudimo kakove se to �alosne pojave odigraše unašim krajevima! Kako nas iznenadi dobri naš narod! U èasu kad mu ‘sriæe zoraslobode’. [...].”174

57


174 Pljaèkanja i pustošenja po Slavoniji - U Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 10. XI. 1918., str. 2.-3.Izviješæa Hrvatske obrane o dogaðajima u Slavoniji, i Ðakovu, potkraj listopada i poèetkom studenoga1918., prenosio je ukratko i zagrebaèki tisak. Usp. Nemiri u Slavoniji, Obzor (Zagreb), br. 256, 13. XI.1918., str. 3., te B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskomratu, str. 96.-97.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama1914.-1918., str. 234., 264.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskimzemljama 1914.-1918., str. 256., navodi netoèno, da su se navedeni dogaðaji u Ðakovu bili 4. studenoga1918. Dogaðaji u Ðakovu potkraj listopada 1918., u: Spomenica 110. godina Obrtnièke škole AntunaHorvata iz Ðakova (1887.-1997.), Priredili: Mirko Æuriæ, Mira Homotar i Momir Radašinoviæ, Ðakovo,1997., str. 47. potpuno su pogrješno prikazani: “Kakva æe nova dr�ava biti najbolje govori podatak da jenjeno raðanje i u Ðakovu popratila pljaèka 30. listopada 1918. Pljaèkaše su predvodili èuveni Bo�oMatijeviæ i još èuveniji Jovo Stanisavljeviæ Èaruga.” Naime, u to vrijeme B. Matijeviæ, kao i njegovizelenokadrovci, od najveæeg su povjerenja Mjesnog odbora SHS Ðakovo, a Jovo Stanisavljeviæ zvaniÈaruga, pridru�it æe se odmetnutoj hajduèkoj dru�ini “Kolo gorskih tiæa”, B. Matijeviæa, tek kasnije,potkraj 1919., nakon bijega sa robije iz kaznionice u Sremskoj Mitrovici. Uostalom, zelenokadrovskadru�ina B. Matijeviæa, koji je bio opsjednut revolucionarnim sovjetskim boljševièkim idejama, no ianarho-komunistièkim metodama, suzbijala je pljaèkaše i otimaèinu i u svojim redovima. B. Matijeviæ jepoginuo u ljeto 1920. u sukobu s �andarima, te je zatim J. Stanisavljeviæ zvani Èaruga preuzeo ipredvodio “Kolo gorskih tiæa”, i ubrzo je preobrazio ovu zelenokadrovsku jedinicu u bandu, koja jepoèinila brojna razbojništva i ucjene, ponajviše u tadašnjoj Virovitièkoj �upaniji. “Kolo gorskih tiæa”osulo se 1923., a J. Stanisavljeviæ zvani Èaruga je uhiæen i obješen 1924. Usp. Èaruga (pravo ime JovoStanisavljeviæ), u: Hrvatski leksikon, I. svezak A - K, Glavni urednik: Antun Vujiæ, Zagreb, 1996., str.209.; Stanisavljeviæ, Jovo - Èaruga, Hrvatska enciklopedija, 10 Sl - To, Glavni urednik: Slaven Ravliæ,Zagreb, 2008., str. 206., te L Kraus, O dvjema manifestacijama “odjeka oktobra” u Slavoniji, str. 2.-16.;

Prema Hrvatskoj obrani, u Ðakovo je “provalila banda koja je sudjelovalakod umorstva gorjanskog bilje�nika Joziæa175, te opljaèkala nekoliko duæana izapalila jednu kuæu, ali ih je u srijedu [30. listopada 1918.] na veèer protjeralanarodna stra�a; nekoji banditi su tom prilikom ranjeni. U èetvrtak [31. listopada1918.] je htjelo uniæi u grad više kola seljaka, �ena i djeèurlije, da pljaèkaju, ali ihje narodna stra�a prisilila na povratak te su bili sretni, da su se �ive glave vratili

58


Marino Zurl, Knjiga o Jovi Èarugi i Joci Udmaniæu, Zagreb, 1972., Zagreb, 1977.; L. Kraus, Susreti isudbine, str. 120.-124.; Dragan Jovaševiæ, Hajduèija izmeðu istine i legende, Beograd, 1988.; B. Hrabak,Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 83.-84., 122.-123.;B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str.219.-220.; Dragan Jovaševiæ, Èaruga, Bilje, 1990. Prema dr. I. Ribaru, “Jedva što se mir povratio, pljaèkei ubistva prestale, sudovi i ostala nadleštva nastavili sa radom, poèeli su se vraæati i graðani koji suizbjegli, a i svi èinovnici i slu�benici, policajci i �andarmi i zauzeli svoje mjesto u kancelarijama. Bo�oMatijeviæ sa svojim odredom, razoèarani time, jer su se meðu ovima nalazili i onakvi koji, umjesto nasvoje slu�beno mjesto, morali bi u zatvore, vratiše se natrag u šumu i svoj logor, da bi se otuda obraèunalisa njima. U okršaju sa �andarmima poginuo je, jer im se nije htio �iv predati u ruke. Najveæi diozelenokadrovaca vratio se svojim kuæama, a manji dio, èim je završila revolucija, kako su oni nazivali‘anarhiju’ [...].” I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 140.; I. Ribar, Ðakovo nekada(Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 255, 23. VIII. 1958., str. 2. Usp. K.N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 80.-81. “Revolucionarnu pravdu” jednog od najbli�ih suradnika dr. I.Ribara i osobe od najveæeg povjerenja Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, provoðenu nad“politièkim” i “klasnim” neprijateljima u Ðakovštini, potvrðuje i prisni prijatelj B. Matijeviæa izprijeratnih gimnazijskih dana u Osijeku, dr. Lavoslav Kraus. “Ukoliko se u akcijama grupa podnjegovom komandom za vrijeme njegovoga �ivota i nailazi na sluèajeve oduzimanja nekima dijelovanjihovog imetka, pa i ka�njavanja nekih ljudi smræu – to s njegove strane nije nikada èinjeno iz nekihegoistièkih ili razbojnièkih instinkata, veæ su to prosto neizbje�ivi sluèajevi kakvi se uvijek pojavljuju usvim politièkim prevratima i revolucijama [...].” L. Kraus, Susreti i sudbine, str. 121. Usp. L. Kraus, Odvjema manifestacijama “odjeka oktobra” u Slavoniji, str. 12.-16.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadaru jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 122.-123.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zelenikadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 219., 325.

175 Za ubojstvo gorjanskog bilje�nika Joziæa 25. listopada 1918. u tisku je optu�en 19-godišnji dezerter JosipKalmajiæ, koji je došao u bilje�nièki ured u Gorjanima i “bez ikakvog povoda ispalio na nj hitac izvojnièke puške [...] Joziæ podlegao je juèer u 2 sata po podne ozlijedi.” Usp. Pokrajinske vijesti - Dezerterubio bilje�nika, Jug (Osijek), god. I, br. 195, 28. X. 1918., str. 2., te B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadari prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 200. No, gorjanskog bilje�nika Joziæaubili su zelenokadrovci Bo�e Matijeviæa. Ubio ga je, kako je kasnije razjašnjeno, Matijeviæev sudrugKaraliæ iz Gorjana. Zelenokadrovska dru�ina B. Matijeviæa ostala je odmetnuta i nakon osnivanjaKraljevine SHS, a Karaliæ se predao oru�nicima tek u travnju 1919. Usp. M. Markoviæ, Selo Tomašancikraj Ðakova. Prilog poznavanju naseljavanja i narodne starine, str. 59.; J. Werni, K. Reiber, J. Eder,Heimatbuch Tomaschanzi-Gorjani. Zur Erinnerung an unsere einstige Heimat in Slawonien, str. 64.;Vladimir Geiger, Èaruga u Tomašancima 1920. godine, Ðakovaèki vezovi. Prigodna revija 1997,Ðakovo, 1997., str. 50. ili Vladimr Geiger, Èaruga u Tomašancima 1920. godine, Putujuæi Slavonijom za2010., br. 27, Vinkovci, 2009., str. 38. Bilje�nika Joziæa, za kojeg dr. I. Ribar navodi, da je “poznati ratnizlikovac”, ubili su vojni bjegunci na nagovor B. Matijeviæa, oèito ne bez odobrenja ili, pak, znanja dr. I.Ribara. “Odred Bo�e Matijeviæa zaista je odmah preuzeo du�nost i pritom me obavijestio, da su opæinskibilje�nici u Trnavi, Gorjanima, Gašincima i Piškorevcima osuðeni na smrt.” Usp. I. Ribar, Ðakovonekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 253, 26. VII. 1958., str. 3.;I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 254, 9.VIII. 1958., str. 4.; K. N. Milutinoviæ, Dr Ivan Ribar, str. 80.

kuæama. Nekojim gradjanima poslana su pisma s prijetnjama, ali bez svakoguspjeha.”176

Prema opisu, pak, odvjetnika dr. Matije Beliæa, “[...] U noæi od 29.-30listopada [1918.] haraèila je po Djakovu jedna grupa zelenoga kadera, zapalilaEpsteinovu kuæu, pucala po ulicama i provalila u mnoge duæane, uslijed èega jecijelo Djakovo bilo u�asno uzrujano i prestrašeno. Te noæi obilazio je zeleni kaderpo Djakovu i tako su došli pod moj stan [i tada i danas Ulica bana Josipa Jelaèiæa]i buèeæi razgovarali, te sam njihov razgovor mogao potpunoma razumjeti. Porazgovoru razabrao sam, da mora da ih vodi ili jedan Djakovèanin ili netko, tkodobro pozna Djakovo. [...]” Prema navodima dr. M. Beliæa, nakon nemilihdogaðaja 29./30. listopada 1918., iz Ðakova je više obitelji i pojedinaca izbjeglo uOsijek, “Što isti dan, što kasnije, maknulo se iz Djakova oko 15 porodica i mnogipojedinci. [...].”177

Kao predsjednik Mje-snog odbora Narodnog vijeæaSHS u Ðakovu, dr. Ivan Ribarbrzojavio je 31. listopada1918. središnjoj kancelarijiNarodnog vijeæa SHS u Za-greb: “Šaljite odmah vojni-štvo. Kod nas prijeti velikapogibelj imovini a nemamomunicije.”178

Mnoge oru�nièke posta-je u Hrvatskoj, pa i Slavoniji iSrijemu o kaotiènom razvoju


59

Trgovina konfekcijske robe Jakoba Epsteina

176 Domaæe vijesti - Bande u Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 1. XI. 1918., str. 2. Usp. B. Hrabak,Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 238.

177 Domaæe vijesti - Otvoreno pismo Djakovèanima, Hrvatska obrana (Osijek), 10. XI. 1918., str. 4. Usp.Gradske vijesti - Pohvatani djakovaèki pljaækaši, Hrvatska obrana (Osijek), 6. XI. 1918., str. 3.; B.Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str.256. Dr. M. Beliæu je, na Otvoreno pismo Djakovèanima, o dogaðajima 29./30. listopada 1918.,odgovorio Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, izravno nazivajuæi “plašljivcima” i njega iostale sugraðane koji su pobjegli iz Ðakova, te prozivajuæi ga, da je zastupao i podr�avao protusrpskastajališta i postupke 1914. i tijekom rata, zatim i da je frankovac i protivnik jugoslavenstva. Usp. OdgovorDru. Matiji Beliæu, odvjetniku u Djakovu, Jug (Osijek), god. I, br. 213, 14. XI. 1918., str. 2.-3.

178 B. Krizman, Graða o nemirima u Hrvatskoj na kraju g. 1918., str. 111.; D. Jankoviæ, B. Krizman (prir.),Graða o stvaranju jugoslovenske dr�ave (1.I - 20.XII 1918), Tom II, str. 435.; Z. Šimonèiæ-Bobetko,Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str.226. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik MuzejaÐakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 62.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija uHrvatskoj 1918.-1941., str. 209.

dogaðaja javljaju središnjoj kancelariji Narodnog vijeæa SHS u Zagreb. Tako je 1.studenoga 1918. izvješæeno, da je meðu ostalima i oru�nièka postaja Ðakovo“zarobljena pod zelenim kadrom.”179

*

Osjeèko glasilo Jug izvijestilo je 1. studenoga 1918.: “Iz okolice Osijeka,Dalja, Našica, Orahovice, Petrijevaca, Valpova, Slatine, Djakova, Vinkovaca,Nove Gradiške i mnogih drugih mjesta dolaze upravo strašne vijesti. Èlanovi t.zv. zelenog kadera, vojnici, koji se vraæaju kuæama, cigani, razbojnici, seljaci ištokakve �enetine dr�e, da su zato postali slobodni, da mogu klati, ubijati, paliti,robiti, uništavati �ivote i imetke. [...]”180

Iz Vrpolja je 3. studenoga 1918. za oèuvanje reda i sprjeèavanje pljaèkepredsjednik Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Var�iæ od središnjekancelarije Narodnog vijeæa SHS u Zagreb zatra�io barem 100 vojnika, “inaèezlo”.181 Da je tomu bilo razloga, potvrdilo se 4. studenoga 1918. kada su u Vrpolju“[...] opljaèkani vagoni puni brašna i pšenice koji su bili za zemaljsku opskrbuodreðeni.”182 U Vrpolju su osim �eljeznièkih vagona pljaèkani i magazini na�eljeznièkoj stanici, mjesna pošta i paromlin [“Rosa”, u vlasništvu BerteWeiss183]. U pljaèkanju su, prema navodima iz Vrpolja od 6. studenoga 1918.,dostavljenim središnjoj kancelariji Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu, sudjelovaliseljaci iz Vrpolja i susjednih sela Strizivojne, Juškovaca184, Novih Perkovaca,Starih Perkovaca, Èajkovaca, Velike Kopanice, Male Kopanice te vojska uprolazu, ali i mjesna Narodna stra�a. O tome su nadle�ne oblasti, i središnjakancelarija Narodnog vijeæa SHS u Zagreb izvješæivane i oru�ana pomoæ uzalud

60


179 HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 7., br. [b.b.], telefonskaobavijest iz Vukovara, 1. XI. 1918.; B. Krizman, Graða o nemirima u Hrvatskoj na kraju g. 1918., str.115.; D. Jankoviæ, B. Krizman (prir.), Graða o stvaranju jugoslovenske dr�ave (1.I - 20.XII 1918), TomII, str. 546.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu,str. 100.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama1914.-1918., str. 242.; I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918.,str. 30.

180 Usp. Narodne izdajice, Jug (Osijek), god. I, br. 200, 1. XI. 1918., str. 1.181 HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 7., br. 249, telefonska obavijest

iz Vrpolja, 3. XI. 1918.; D. Jankoviæ, B. Krizman (prir.), Graða o stvaranju jugoslovenske dr�ave, TomII, str. 547.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama1914.-1918., str. 249.

182 HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 7., br. 320, telefonska obavijestiz Osijeka, 4. XI. 1918.

183 Usp. Dragiša Joviæ, Iskaz poduzeæa u Hrvatskoj i Slavoniji krajem prvog svjetskog rata koji su potpadalipod nadzor Kraljevskog zemaljskog obrtnog nadzornika, Zbornik, god. 10, br. 10, Historijski institutSlavonije, Slavonski Brod, 1973., str. 266.

184 Oèito je pogrješno zabilje�eno, i vjerojatno je rijeè o Piškorevcima.

tra�ena. “Molim bezuvjetnu oru�anu pomoæ, jer u protivnom sluèaju izgubljenesu �itarice i kolodvor, pošto ne raspola�emo nikakovom pouzdanom oru�anomsilom. Osobna sigurnost Narodnog vijeæa takoðer ugro�ena. Mjesni odborNarodnog vijeæa [SHS] Vrpolje.”185

O nemilim dogaðajima, nemirima i pljaèkanju, i na podruèju Ðakovštineosjeèka Hrvatska obrana redovito je objavljivala vijesti koje je dobivala izÐakova.

Hrvatska obrana je izvijestila da su 5. studenoga 1918. “djakovaèki oru�nicii narodna stra�a dotjerali u Osijek 54 pljaèkaša. Medju ovima su èetiri �enske.Veæina ih je iz sela Pauèja, Èenkova i Ratkov dola. Zulume su poèinjali najveæimdijelom u mandiæevaèkim vinogradima. Oni koji su u samom Djakovu pljaèkali,još nijesu pohvatani, ali, kako smo upuæeni, sada dolazi na njih red. – Iz Djakovase mnogo porodica izselilo. Uhiæeni i dotjerani predani su prethodno vojnimoblastima, koje æe izvršiti prethodna saslušanja a po tom one, koji pripadaju predcivilni sud predati dr�avnom odvjetništvu.”186 Prema pisanju Hrvatske obrane od8. studenoga 1918., u Ðakovo “dotjeruju stra�e svaki dan s raznih strana hrpe od10-20 pljaèkaša. Kot.[arski] sud je zatrpan kaznenim prijavama, a zatvori supuni.”187

Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode uprvom je broju, objavljenom poèetkom studenoga 1918., izvjestilo da je “UDjakovu i okolici uhiæeno [je] do sada oko 90 ljudi i �ena, koji su bili zavedeni

61


185 Usp. HDA, Zagreb, Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.-1919., kut. 7., br. 457, telefonskaobavijest iz Vrpolja, 6. XI. 1918.; B. Krizman, Graða o nemirima u Hrvatskoj na kraju g. 1918., str. 122.;D. Jankoviæ, B. Krizman (prir.), Graða o stvaranju jugoslovenske dr�ave, Tom II, str. 549.; B. Hrabak,Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 104.; B. Hrabak,Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 249., 258.;Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br.10, Zagreb, 1991., str. 227. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine,Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 63.

186 Gradske vijesti - Pohvatani djakovaèki pljaækaši, Hrvatska obrana (Osijek), 6. XI. 1918., str. 3. Usp. B.Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str.256. Dr. M. Beliæ opisuje, da je “u Osijeku vozeæi se tramvajem, susreo grupu od 54 uhiæena udjakovaèkoj okolici. Zanimalo me je, da vidim koji su to pljaèkaši i da doznam, gdje su pljaèkali;prepoznao sam nekoje, pa sam sa jednim natporuènikom, inaèe u civilu odvjetnikom, kojeg poznajem jošiz gimnazije, razgovarao o �alosnoj èinjenici, da su se nekoji, koje poznam kao dosada neporoène i dobrostojeæe ljude, dali na ovaj gadni posao. Istovremeno se i osjeèki odvjetnik dr. D. razgovarao sa timnatporuènikom i izrazio svoju bol nad tim, što vidi medju više njima i seljaka T. iz Vrpolja, za kojega zna,da je dosada u�ivao glas èestitog i neporoènog èovjeka. [...].” Usp. Domaæe vijesti - Otvoreno pismoDjakovèanima, Hrvatska obrana (Osijek), 10. XI. 1918., str. 4.

187 Pljaèkanje se nastavlja - Pljaèkanje u trnavaèkim vinogradima, Hrvatska obrana (Osijek), 8. XI. 1918.,str. 2. Usp. B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama1914.-1918., str. 264.

bilo krivo upuæeni pljaèkali i plijenili po pustarama i vinogradima, te samomDjakovu. Svi su predani sudu, koji æe po pravdi suditi.”188

Hrvatska obrana je izvijestila, da su 6. studenoga 1918. “veliki nemiri ipljaèka na pustari Berak, kod Semeljaca, koja pripada biskupijskom vlastelinstvuu Djakovu. Juèer su seljaci iz obli�njih sela provalili u Berak, otjerali svu marvu,razgrabili �itak, oplijenili sve zgrade a onda ih zapalili. Iz Djakova je pošloodaslanstvo nar.[odne] stra�e u Osijek, da izmoli 200 pušaka i streljivo, pa daonda uspostavi red u Berku. Bojati se je da æe se pljaèkanje nastaviti i po selima.Izaslana èeta djakovaèke narodne stra�e zaustavila je još 12 kola natovarenih�itkom i otela pljaèkašima. Danas je onamo opet jedna èeta poslana.”189

Spomenica puèke škole u Semeljcima bilje�i, da je mjesno Narodno vijeæe SHSzbog stalne pljaèke i ugro�enosti dobara i ljudi zatra�ilo oru�je da bi se narodmogao braniti. Oru�je je stiglo iz Osijeka, a nakon kratkog vremena u Semeljce jestigla i srbijanska vojska, oko 50 vojnika, te se narod potpuno smirio.190

Prema opširnim navodima iz Ðakova, koje u Hrvatskoj obrani potpisujeneki Orion, pljaèkanje po Ðakovštini odvilo se na sljedeæi naèin: “Kako je pakmasa haraèlija bila �eljna plijena – nigdje bolje zgode za njihov apetit negopustare biskupskog vlastelinstva. Nije zato èudo, da su pustare sve po redustradale na u�asan naèin. Stradalo je od te razbojnièke mase vlastelinsko imanje –a stradali su i upravitelji – ošteæeni u svom privatnom vlasništvu. Mnogo jesvakovrsnih glasina stizalo o šteti i pljaèkanju. Mnogo se netoènih glasina širilopa to u prvi mah nije bilo moguæe, a nije ni vrijedilo pribilje�iti. Što se sigurnomo�e znati iz svih tih vijesti, to je ovo: Na Strossmayerovcu, gdje je poginuoV.[atroslav] Hepp, da je bilo moguæe organizirati kakvu takvu obranu, ne bi sepljaèkanje moglo dogoditi.191 Za namjere njihove znalo se veæ 30. i 31. listopada[1918.], a pravo razvlaèenje bilo je 1. studenoga poslije podne, kad su navalili izSatnice, Gorjana i Ivanovaca i otjerali preko 200 komada prasaca. Od toga jenaknadno kroz deset dana nešto preko 100 komada natrag povraæeno. S ostalom

62


188 Vijesti i odredbe mjesnog odbora “Narodnog vijeæa” u Djakovu - U Djakovu i okolici, Glas slobode(Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.

189 Pljaèkanje se nastavlja - Na pustari Berak, Hrvatska obrana (Osijek), 8. XI. 1918., str. 2.; B. Hrabak,Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 96.; B. Hrabak,Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 261., 264.

190 Josip Gali, Historija sela i škole do II svjetskog rata, u: Bosiljka Zovkiæ, Nikola Biljan, Josip Gali (prir.),Osnovna škola Josipa Kozarca u Semeljcima 1786.-1961., [Semeljci, 1961.], str. 22.

191 Prema Matici umrlih rkt. �upe Ðakovo, �ivot je tada na Strossmayerovcu izgubio i Fabijan Ðurkiæ izSatnice. Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3381, Matica umrlih Ðakovo 1912-1927, 1. XI.1918. - Fabijan Ðurkiæ, ratar - ne�enja - Satnica - Satnica - 21 godina - “ustrijeljen” – pokopan 3. XI. nasatnièkom groblju - Pavao Ðelatoviæ �upnik - opaska: “nedu�an ustrijeljen pri obrani kod pljaèkanja naStrossmayerovcu.”

štetom: kola, konji, orma, drva, odnešena hrana i novac zajedno premašuje to20.000 kruna. Tamošnji upravitelj organizirao je pomoæu narodne stra�edjakovaèke obranu – pa je daljnji zulum zaprijeèen. Tako kad su opet jednompljaèkaši noæu sreæu pokušali – bili su odbijeni. Drugu bli�nju pustaru Ivan dvor iJosipovac uzeli su na nišan stanovnici Velikog i Malog Nabrdja. Njih je odnarodne stra�e naših 8 ljudi zateklo dne 1. studenoga baš u poslu pak dvojicu odnjih ubiše, a neke raniše dok se ostali razbjegoše. Šteta je na Josipovcu velika.Bilo je otjerano 332 komada ovaca, 136 komada svinja, 16 volova, 16 junica osimostale štete na gospodarskom materijalu. Do danas je medjutim dosta togapovraæeno. Ukupna pak šteta na Josipovcu i Ivandvoru uraèunavši amo i Kranjskidol i Mandiæevac – iznosi na što zaklanoj što ukradenoj marvi i drugimgospodarskim potrebštinama preko 350.000 kruna. Do 8. o.[vog] mj.[eseca] jošnije bio pristup na pustaru siguran […]. Najneèovjeènije se medjutim postupalona pustari Vladojevac, gdje je upraviteljem stari M.[avro] Govediæ. Tamo se ruljanije zadovoljila tim, da iz stana kako njegovoga tako i iz stana dru�ine odnijelasve što se odnijeti mo�e, nego je èupala, kidala, u pravom smislu rijeèi haraèila.Prozori, vrata, štednjaci porušeni, porazbijani, odneseni. I podove su vadili, letvekidali. Hranu, marvu, konje, ormu, drva, vukli su i vozili po miloj volji. Haraèilisu najviše �itelji iz Kešinaca, Semeljaca, Vrbice i Gjurgjanaca. Zapalili sutamošnje kamare slame i djeteline i neke staje. Otjerani su volovi, konji, svinje,raznešeno je �ito, jeèam i kukuruz, sav gospodarski alat, tako da je šteta upravoogromna. Toèno se ustanoviti još nije dalo. Na pustarama Arduševac i Pivarnicaharaèile su isto tako omanje bande. Ništa bolje medjutim nije prošla ni pustaraLenije – upravitelj Marko Penavin. Njegov stan su upravo razbojnièki uništili.Sve odijelo i rublje odnijeli – jastuke bodovima rasparali, što se dalo razlupali.Pljaèkaši su bili iz Martinaca [Èepinskih], Habjanovaca i iz Dopsina [kotarOsijek]. Osim gospodarskog alata odneseno je i otjerano 6 konja, 16 svinja, 6volova i do blizu 16 metrièkih centi hrane (pšenice, jeèma i zobi), zatim drva i sl.[…] Jedna osobito privlaèiva meka za ovu razbojnièku bandu po našim selima bilisu, kako je samo po sebi razumljivo – vlastelinski podrumi u vinogradimaMandiæevcu i Trnavi. A to je i davalo kura�e Trnavcima, pa �iteljima iz Majara,Pauèja, Kondriæa, Drenja, Pridvorja i èitave okolice, da su svoje pohodenastavljali dosta marljivo i da je n.[a] pr.[imjer] s Trnavom, gdje je èitavo seloznalo biti opojeno slatkim vinom, šta više i srpska vojska imala posla i dvojicu natamošnjem groblju strijeljala. Da je vino odnešeno – popito i potrošeno u velikojkolièini, ni pol muke! Ali doæi u podrum pa vidjeti, kako je istoèeno, kako jeburad polupana i kako je nerazumne štete mnogo uèinjeno, to je što èovjeka boli.Ni u Trnavi ni u Mandiæevcu nije sve vino odnešeno. Nešto je ostavljeno, jer jerulja, osobito u Mandiæevcu, bila dosta rano sprijeèena organizovanom mjesnom

63


stra�om u Drenju, pa je daljnje zulume zaprijeèila. Te�e je bilo u Trnavi. Tamo jeistom neki dan uspostavljen red. Kad ih je nekoliko ubijeno. Nakon što budepovraæeno, ono što se mo�e uhvatiti – bit æe istom moguæe faktiènu štetuprocijeniti. Šta je po vlastelinskim šumama štete uèinjeno, to je za sada, kraj jošnesigurnog prolaza po njima nemoguæe ustanoviti. Zna se medjutim da su uvlastelinskom zverinjaku Maèkovac jeleni postrijeljeni i ograda uništena. Ako ihje štogod i ostalo – to se šumom razbjeglo. Danas se jamaèno kaje i udara gdjekojaluda glava, što se dala zavesti na nepromišljeni korak. Osramotite se samo,ponizivši se do cigana, kojima je kradja i otimaèina zanatom: A osramotiše i èitavnarod, koji se u najozbiljnijem svom èasu nije znao ponijeti bar u ovim krajevima,onako kako je trebalo.”192

Hrvatska obrana je prenijela vijest iz Ðakova, od 7. studenoga 1918.,“Pljaèkaši iz zelenoga kadera poèinili su silne zulume u Trnavi. Tamo nema nijednoga vinograda, u kojem ne bi rulja orobila podrum, razbila burad i pustilavino da izcuri. To se dogodilo i bogatima i siromašnima. Raznijeti i ispiti se nijemoglo, pa se uništilo, naroèito u vlastelinskom podrumu, razbijena je burad da supljaèkaši do gle�nju gazili po vinu. U samoj Trnavi navalili su pljaèkašipuškaranjem na �upski dvor. �upnik [Milan] Tomašiæ jedva je glavu iznio. Savmu je dvor uništen, sasjeèen i konaèno zapaljen. Krave, konje sasjekli supljaèkaši. Neki su htjeli i crkvu da zapale, ali su napokon odustali od toga. UTrnavu se ne usudjuje nikakva stra�a ni zaviriti, jer su sve prilaze i putovezaposjele pljaèkaške rulje koje su se ondje sabrale.”193

Hrvatska obrana je izvijestila 9. studenoga 1918.: “U Djakovu i okolici nijebilo ovih dana nikakvih osobitih pljaèkanja. Kod prijašnjih izgreda i pljaèkanjaubijena su 22 pljaèkaša. U Djakovu je ubijen èlan gradjanske stra�e VatroslavHepp, a Ivan Brezoviæ ranjen u nogu, dok je fotograf [Ivan] Golubiæneopreznošæu, kad je sjedao u automobil, nastradao, jer mu je opalila puška, te muje hitac prosvirao glavu te ostao mrtav.”194 Prema, pak, nešto kasnijem opisuobjavljenom u Hrvatskoj obrani, u pljaèkaškom pohodu na vlastelinsko dobroStrossmayerovac, “od pljaèkaša [je] poginuo sin našeg sugradjanina Heppa –Stjepan [Vatroslav] Hepp, mlad èovjek – kojeg je ustrijelio jedan od vojnika

64


192 Naši dopisi - Haraèenje po djakovaèkom vlastelinstvu, Hrvatska obrana (Osijek), 21. XI. 1918., str. 2.Usp. B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str.96.-97.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama1914.-1918., str. 234.-235., 261.

193 Pljaèkanje se nastavlja - Pljaèkanje u trnavaèkim vinogradima, Hrvatska obrana (Osijek), 8. XI. 1918.,str. 2. Usp. B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama1914.-1918., str. 261.

194 Telefonske vijesti “H.O.” Slu�bene brzojavke Narodnoga Vijeæa, Hrvatska obrana (Osijek), 9. XI.1918., str. 4.

pljaèkaša kad su ih naši pri poslu zatekli. �ivotom je postradao i mladi I. Golubiæ,fotograf – ali svojom krivnjom. Otvorenom puškom skakao je na automobil,spremajuæi se na obranu jednog okolišnog ugro�enog kraja. Puška odapne i uglavu mu strese naboj – ostade na mjestu mrtav.”195

Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobodeobjavilo je 14. studenoga 1918. spomen na Ivana Golubiæa, Vatroslava Heppa iIvana Brezoviæa, koji su kao pripadnici narodne stra�e u sukobu sa pljaèkašimaizgubili �ivot. “[...] Djakovo je do sada izgubilo tri mlada, nadobudna cveta. Dana2. o.[vog] mj.[eseca] otpratili smo do vjeènog poèivališta fotografa IvanaGolubiæa, koji je u 18. godini u obrani domovine ispustio svoju mladenaèkudušu.196 – Dana 3. studenoga [1918.] otpratili smo djakovèana Vatroslava Heppa,koji se u vjeènost, od pljaèkaša pogodjen, preselio u 30 godini �ivota.197 – Dana12. o.[vog] mj.[eseca] otpratili smo i treæu �rtvu trgovaèkog pomoænika u 25.godini �ivota Ivana Brezoviæa. Sve Djakovo je odalo poštu ovim narodnimborcima. Na grobu Vatroslava Heppa oprostio se narodni zastupnik i predsjednikmjesnoga odbora [Narodnog vijeæa SHS] dr. Ivan Ribar, a od Ivana Brezoviæazapovjednik stra�e za Djakovo i kotar nadporuènik Andro Moriæ. Slava i èasnaspomen ovim borcima za slobodu i Jugoslaviju.”198

Zbog, oèito, sigurnosnih razloga glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæaSHS u Ðakovu Glas slobode objavilo je 14. studenoga 1918. odredbu Mjesnogodbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu: “Obæinstvo trga Djakovo kao i svih selaupozoravamo, da za putovanje iz mjesta kuda van potrebuje propusnicu. ZaDjakovo se izdaju propusnice od 9-12 prije podne i po podne od 3-5 u sobi broj 3kotarskog suda. Tko ne izvadi propusnice ne smije Djakovo ostaviti, jer æe gastra�e povratiti. Izvan uredovnih sati neæe se nikomu propusnice izdavati.”199 Uzto, i kada se stanje na prometnicama uglavnom poboljšalo, Mjesni odborNarodnog vijeæa SHS u Ðakovu napominje graðanstvu, 24. studenoga 1918., da

65


195 Pljaèkanja i pustošenja po Slavoniji - U Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 10. XI. 1918., str. 3. Usp. B.Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str.264.

196 HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3381, Matica umrlih Ðakovo 1912-1927, 1. XI. 1918. - IvanGolubiæ svjetlopisac - sin Andrije Golubiæ i Helene - Zagreb - Ðakovo - 18 godina - “hitac iz puške krozvrat” - “nije proviðen radi nagle smrti” - pokopan na ðakovaèkom groblju 2. XI. – pokopao ga PavaoÐelatoviæ uz pratnju kapelana Stjepana Pacovskog i bogoslova Antuna Kindla.

197 HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3381, Matica umrlih Ðakovo 1912-1927, 2. XI. 1918. - VatroslavHepp, postolar - ne�enja - Ðakovo - Ðakovo - 30 godina - “ustrijeljen” - pokopan na ðakovaèkom groblju3. XI. - pokopali ga vjerouèitelj Franjo Vuljak, kapelan S. Pacovsky i bogoslov A. Kindl - opaska: “kaoèlan narodne stra�e ustrijeljen na pustari od pljaèkaša.”

198 Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Tri �rtve, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 3.199 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Propusnice za putovanje, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14.

XI. 1918., str. 4.

“Prometna uprava upozorava opæinstvo, da ne putuje nepotrebno, buduæi da suvlakovi zbog povratka vojske sa fronte svojim kuæama prenatrpani [...].”200

Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, 14. studenoga 1918.,“posljednji puta” je pozvao “sve gradjanstvo i bivše vojnike, koji nijesu èlanovinarodne vojske t. j. [Jugoslavenske] satnije u Djakovu, da imadu sve oru�je kaopuške vojnièke, civilne revolvere i pištolje do 15. studenoga 1918. 12 sati u podneu puškarni kot.[arskog] suda s dobra bezuvjetno uz potvrdu predati. Jednako inaboje. Oni, koji ne predadu do toga vremena smatrati æe se izdajicamadomovine, te æe proti istima po prijekom sudu postupati. Vojnici od satnija imaduuz potvrdu takodjer u koliko imadu oru�je doma isto predati, a onda æe odzapovjedništva dobiti izkaznicu, da je oru�je njihovo.”201 No, oèito je bilopotrebno da Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu poziv za predajuoru�ja uputi graðanstvu i kasnije, te je Glas slobode 1. prosinca 1918. naglasio:“Nebrojeno puta smo putem novina, javnim proglasima i usmenim razlaganjempozvali i gradjanstvo, a i naša sela, da povrate oru�je. Ravnanja radi saobæujemo,da oru�je smiju imati u slu�bi samo èlanovi narodne stra�e, koji su zaprisegnuti.Jednako oru�nièke postaje. Sve drugo oru�je bez razlike kao puške vojnièke icivilne, samokresi i pištole, bodovi, ruène bombe imadu se bezuvjetno predati i tou oru�arnici kod kot.[arskog] suda. – Ovo je naš zadnji apel i savjet za one, kojihoæe s dobra da povrate. Ne uèine li ovaj puta, onda æe svojom krivnjomodgovarati po zakonima, pa sve neugodnosti snositi æe svi, koji neæe da slušajured i da se pokoravaju odredbama i postojeæim zakonima.”202

Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode veæje u prvom svom broju, objavljenom poèetkom studenoga 1918., upozorilo da“Gostionièari imadu do daljnje odredbe svoje gostione bezuvjetno zatvorenedr�ati. Svako toèenje piæa se najstro�ije zabranjuje. Prekršitelji biti æe osjetljivoka�njeni.”203 Zbog, oèito, uvoðenja reda i mira Mjesni odbor Narodnog vijeæaSHS u Ðakovu napominje i 14. studenoga 1918. u Glasu slobode, da gostione“imadu po danu i po noæi do daljnjega biti zatvorene. Prekršioci ove odredbe bitiæe najstro�ije globom, po potrebi i zatvorom ka�njeni.”204

66


200 Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Ne putujte nepotrebno, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24.XI. 1918., str. 4.

201 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Oru�je predati, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918.,str. 4.

202 Iz mjesnog odbora i zapovjedniètva - Oru�je predati, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918.,str. 2.

203 Najnovije telefonske vijesti - Gostionièari, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.204 Iz mjesnog odbora i zapovjedniètva - Gostione, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 4.

Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu izvijestio je 14. studenoga1918. graðanstvo, da je “sporazumno sa ovdašnjim trgovcima i obrtnicima sniziocijene u trgovinama, kod obrtnika i u gostionama. Upozoravamo na ovo sve našeobæinstvo, a jednako su sni�ene i sve cijene �ive�nim namirnicama.”205 Zatim je,glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode, naglasilo24. studenoga 1918., da “cijenik izdan po kot.[arskoj] oblasti u Djakovu, [...]vrijedi za Djakovo i naš kotar, te je obvezatan za sve prodavaonice, dok ne budepo Narodnom vijeæu [SHS] u Zagrebu ovih dana izdana regulacije cijena zaljudski �ivot nu�nih potrebština. [...].”206 No, ureðenje tr�išta i sni�enje cijenaproizvoda i potrepština ni u Ðakovu nije išlo jednostavno i lako. Mjesni odborNarodnog vijeæa SHS u Ðakovu, upozorio je 1. prosinca 1918., da “Mnogi uDjakovu još uvijek ne mogu da se pomire sa sudbinom, da je izdani cijenikmjerodavan, a ima ih, koji pogotovo neæe, da išta popuste. Mi ne æemo mnogogubiti rijeèi. Jedno smo du�ni samo otvoreno da reknemo. Svi se prekršiteljizapisuju, te æe biti redom i nemilice globljeni.”207

Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu izvijestio je graðanstvo 14.studenoga 1918. i, da “svi uredi kao kotar, oblasti, obæine, kotar.[ski] sudovi,porezni uredi itd. nastavljaju svoja uredovanja. Uredovni sati su kao i prije, paupuæujemo obæinstvo, da izvoli u koliko je uredovno potrebno, na pojedine seurede obraæati.”208

Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu izvijestio je graðanstvopoèetkom studenoga 1918., da je “Ban [je] izdao naredbu, da æe se proti onima,koji su pljaèkali, odnašali tudju imovinu, ako u roku od 8 dana povrate, vrlo blagopostupati ili uobæe neæe biti ka�njeni, oni, koji ne povrate sdobra, biti æenajstro�ije ka�njeni globama i zatvorom. Upozoravamo na ovo sve našesugradjane i seljake, da ne èekaju, nego sdobra vraæaju, jer je inaèe za naš narod,samo to zlo. [...]”209 Istovremeno, Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu,upozorio je graðanstvo, “Prost je pljaèkaš i jednak odgovoran i svaki onaj, koji zajeftine novce kupuje ovako pokradenu i otetu robu, marvu i razna dobra. – Paèe

67


205 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Sni�ene cijene, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918.,str. 4.

206 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Cijenik, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 4.207 Iz Djakova i okolice - Pretjerivanje cijena, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3.208 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Uredovanje, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14. XI. 1918., str.

4.209 Najnovije telefonske vijesti - Ban je izdao naredbu, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni

1918.], str. 2.

još u veæoj mjeri, jer on to radi mirno, promišljeno, znajuæi dobro, da je ono, što izsebiènih razloga èini, nedopustivo i ka�njivo. Èujemo, da su se i nekoji našisugradjani zaboravili, i kupovali marvu, svinje i predmete, koji su nakolodvorima ukradeni. Upozoruje se, da æe se protiv takvih upotrebiti osobitostroge kazne. U nekojim su mjestima pljaèkaši, koji su vojnièke asistencijezatekle na èinu, odmah i presudjeni, te smaknuti, a iz mnogih su mjesta dovedeniu Osijek, gdje æe ih dr�avno odvjetništvo na temelju prijava auditorijata narodnevojske obtu�iti. Tako æe mnogi svoju lakomost i divljaštvo platiti �ivotom.”210

Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobode objavilo jezatim 14. studenoga 1918. i sljedeæe upozorenje Mjesnog odbora Narodnogvijeæa SHS u Ðakovu: “Pozivamo sve gradjanstvo kao i seljaštvo, da stvari,novce, nakite, dragocjenosti, blago i hranu, koje su si prigodom pljaèke prisvojili,do 17. ov.[og] mj.[eseca] 12 sati u podne predadu na ruke mjesnog odboraNarodnog vijeæa [SHS] u Djakovu. Tko do toga roka ove stvari ne predade,postupati æe se proti istima po prijekom sudu. Izvršenje æe voditi posebni sud uzasistenciju srbske vojske.”211

Prema pisanju Hrvatske obrane, u Ðakovo je nekoliko dana nakon pljaèkenastala zanimljiva pojava. Što u strahu od premetaèine, što zbog neèiste savjesti,“noæu, kad se debelo zamraèi”, ne �eleæi oèito javnu sramotu, oni koji susudjelovali u kradji, donose i prebacuju preko ograde u vrt samostana èè. sestaraSvetoga Kri�a “zave�ljaje, vreæe, hlaèe, kapute, cipele i još koješta”. Tako jesamostan Sv. Kri�a postao “posrednièki ured za vraèanje otetoga dobra”.212

Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu uputio je 1. prosinca 1918. inovo, “posljednje upozorenje”, onima koji su sudjelovali u pljaèki ili su u posjeduopljaèkanih stvari, “Neugodno nam je veæ, no smatramo svojom du�nošæu, da jošjednoæ upozorimo sve, koji su u posjedu opljaèkanih stvari bilo koje vrste, da ih sdobra povrate. Mjesec dana bilo je dovoljno vremena, pa ne bi htjeli, da mnogistrada samo sa svoje tvrdoglavosti. Posljednji puta upozoravamo, da svi, koji sdobra vrate ovakove stvari u odredjenom roku, mogu sigurni biti u koliko nijesu

68


210 Najnovije telefonske vijesti - Stavlja se do znanja, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.],str. 2.

211 Iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Vraæajte tudju imovinu, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14.XI. 1918., str. 4.

212 Domaæe vijesti - Kako djakovaèki pljaèkaši vraæaju, Hrvatska obrana (Osijek), 14. XI. 1918., str. 2.; B.Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str.261.

bili kolovodje pljaèke itd., da æe snositi sve posljedice. Naša nova dr�ava u svojojslobodi ne æe trpjeti, da kradljivci bez kazne ostanu.”213

Istovremeno, glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glasslobode, izvijestilo je 1. prosinca 1918. graðanstvo da je Vojno-pravosudni odsjekOdjela za Narodnu obranu izdao naredbu, prema kojoj “Sva vojnièkazapovjedniètva (oblasti), a naroèito pomoænice i stra�e upozoruju se, da pravoizricanja osude pristoji jedino za to nadle�nim sudovima i to za vojnièke i njimaizjednaèene osobe vojnim, a za gradjanske gradjanskim sudovima. Ako daklekoje zapovjedništvo, pomoænica obhodnja ili stra�a ophodnje ima zakonitepodloge za uhiæenje koje osobe, ima u roku od 48 sati uz propisanu prijavu predatinajbli�em prijekom sudu i to vojnièku ili s ovom osobom izjednaèenu osobuvojnièkom, a gradjansku gradjanskom. Ni u kojem sluèaju nisu pomoænice, a nitiikoje zapovjedništvo ovlaštene izricati osude. Djelovanje organa, koji su pozvani,da dr�e i uspostavljaju red, mir i javnu sigurnost, mora u svakom pogledu biti nazakonu osnovano. Prekršitelji bit æe najstro�e na odgovornost pozvani.”214

Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobodenapominje 8. prosinca 1918. da sve “narodne stra�e marljivo ureduju, no jošuvijek imade našeg svijeta, koji ne æe s dobra da vraæaju. Upozorujemo, da jevrijeme veæ davno prošlo za povratak, pa da ne dodje do oštrih mjera, valja da sepovrate sve stvari.”215

Osjeèko glasilo Jug, izvijestilo je 8. studenoga 1918. da iz Ðakova javljajukako “tamo vlada mir i red, a jednako i u okolici. Svijet se pomalo osvijestio, tedonosi natrag opljaèkane stvari. Ljudi priznaju, da su bili zavedeni po raznimzloèincima.”216 Tjedan dana kasnije, 15. studenoga 1918., Jug je prema vijestimaiz Ðakova izvijestio, da “Narodna stra�a marljivo ureduje u okolici”, te da je

69


213 Iz mjesnoga odbora i zapovjedniètva - Upljaèkane stvari, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII.1918., str. 2. Osumnjièeni za pljaèku i pale� potkraj 1918. uhiæivani su i suðeni i kasnije. Tako,primjerice, Glas sloboda izvješæuje graðanstvo, da su 18. lipnja 1918. pred Kraljevskim sudbenim stolomu Osijeku osuðeni, Ilija Brkiæ i Ilija Laðareviæ iz Punitovaca, na 12 odnosno 10 godina teške tamnice,“radi zloè. pljaèke u 1918.” Usp. Iz Djakova i okolice - Pljaèkaši pred sudom, Glas slobode (Ðakovo),god. II, br. 33, 22. VI. 1919., str. 2. Zatim je, Glas slobode izvjestio, da je 30. kolovoza 1918. predKraljevskim sudbenim stolom u Osijeku osuðen na smrt vješanjem nadnièar Adam Sabljar iz Trnave, jerje “za vrijeme pljaèke 3. studenoga 1918. umorio u Svetobla�ju Anu Kovaè.” Usp. Iz Djakova i okolice -Osudjen na smrt, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 44, 7. IX. 1919., str. 3., te HDA Zagreb, Zbirkamikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih �upa Trnava 1918.-1929., 3. XI. 1918. - Ana Kovaè,ratarka - �ena Karle - Satnica - Svetobla�je - rkt - 43 - “ubijena” - mjesno groblje 5. XI. - Milan Tomašiæ�upnik.

214 Va�ne odredbe i naredbe “Narodnog vijeæa” SHS - Pravo izricanja osude, Glas slobode (Ðakovo), god. I,br. 4, 1. XII. 1918., str. 2.

215 Iz Djakova i okolice - Uredovanje narodnih stra�a, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 5, 8. XII. 1918., str.3.

216 Usp. Pokrajinske vijesti - Mir u Djakovu i okolici, Jug (Osijek), god. I, br. 207, 8. XI. 1918., str. 4.

dosada ustrijeljeno tridesetak pljaèkaša, a stotinjak uhiæeno i otpremljeno uzatvor u Osijek.217

*

Prema izvješæu velikog �upana Virovitièke �upanije Predsjedništvu zaunutarnje poslove Zemaljske vlade o dogaðajima u �upaniji, od 14. studenoga1918., “U mjestu Djakovo opljaèkane su sve �idovske trgovine, kano i stanoviistih. Napose velike štete pretrpjeli su trgovci, Epštein [Epstein] i Kertner[Kerpner], koji su zapaljeni, nadalje Keršner [Kerschner], Bruck, zlatar Halas[Halasz], Grünbaum, i Lošitz [Lositz, Lošic]. Opljaèkan je mlin na valjke,odnešeno oko 6 vagona brašna i ukradjena je ovdje gotovina od 60.000 K.[runa]Pustare biskupskog vlastelinstva tako rekuæ sve su opljaèkane poimence pustaraGaj, Štrosmayerovac, i ona kraj Semeljaca [Berak i Arduševac218]. U ovojpotonjoj porušene su i djelomièno gospodarske zgrade. Pustara Lenija kraj Vukepotpuno je demolirana, sve �itarice naravno i rekvirirane raznešene su. U opæiniBraèevci demoliran je potpuno opæinski ured, opæ.[inska] blagajna razbita je, asadr�aj K.[runa] 29.981 ukraden. Isto tako orobljen je stan opæ.[inskog]bilje�nika. Ovdje je opljaèkan veleposjednik Blumenstock i gostionièar Kordoš,kojemu je odnešeno sve.219 U opæini Drenje demolirana je opæ.[inska] zgrada savuredjaj razbaèen i uništen, opæ.[inska] blagajna provaljena, ukradjeno je ovdje19.580 K.[runa] U Mandièevcu opljaèkani su svi vinogradi, sva inštrukcija jeraznešena kano i vino, što je veæim dijelom prolito. Poimence opljaèkani su uopæini Drenje umirovljeni pod�upan [Dragutin] Kršnjavi, vlast.[elinski] šumarMarušiæ, umirov.[ljeni] opæ.[inski] bilje�nik Sekuliæ, kojemu su sve demolirali, tedanašnje èinovništvo opæ.[inskog] poglavarstva. U opæ.[ini] Lev.[anjska] Varoš,ostala je opæina neošteæena, ali je bilje�nik Vukeliæ opljaèkan do kraja, nadalje suovdje orobljeni svi trgovci, napose �idovi bolji gradjani i posjednici, posve jepako opljaèkan i vlastelinski šumar Ignjatoviæ. Najgrozniji dogadjaji odigrali suse u opæini Trnava. Ovdje je opæinsko poglavarstvo posve demolirano iz blagajne

70


217 Usp. Dogadjaji u pokrajini - Progon pljaèkaša u okolici Djakova, Jug (Osijek), god. I, br. 214, 15. XI.1918., str. 1.

218 Usp. Pljaèkanje se nastavlja - Na pustari Berak, Hrvatska obrana (Osijek), 8. XI. 1918., str. 2.; Našidopisi - Haraèenje po djakovaèkom vlastelinstvu, Hrvatska obrana (Osijek), 21. XI. 1918., str. 2.;Bogumil Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str.96.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918.,str. 261.; T. Šaliæ, Ðurðanci u prostoru i vremenu, str. 65.

219 U danima pljaèke, uništavanja i pale�a imovine, poèetkom studenoga 1918., pripadnici Narodne stra�e izSatnice ubili su 5 seljaka iz Potnjana, opæina Braèevci, koji su sudjelovali u pljaèkanju i uništavanju, jerse nisu htjeli pokoriti. Kasnije su, 3. sijeènja 1919., u nazoènosti lijeènièko-sudbenog povjerenstva izÐakova exhumirani. Usp. Iz Djakova i okolice - Exhumacija, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 9, 5. I.1919., str. 3.

ukradjen je oznos od 24.000 K.[runa] Orobljeni su posvema svi posjednici boljigradjani i trgovci. Vlastelinski vinograd posve je uništen, kano i tamo se nalazeæistari dvor, osobito teško je stradao �upnik [Milan] Tomašiæ. Ni sama crkva nijepoštedjena veæ posve porobljena i demolirana. Buna ovdje traje i dalje, robi sekod svakoga, ko što ima, bolje rekuæ jedan od drugoga krade, a mrtvih imadesvaki dan. U drugim opæinama kotara djakovaèkog bilo je došlo do djelomiènihpljaèkanja, napose u trgovinama nu opæeniti polo�aj bijaše mnogo povoljniji,nego u gore navedenim opèinama. Red je veæ djelomièno uspostavljen. Svaopæinska poglavarstva, osim Braèevci, Lev.[anjska] Varoš i Trnava ureduju. UDrenju je takodjer veæ djelomièno zapoèeto sa uredovanjem. U pojedinimmjestima ljudi vraæaju ukradjeno dobro, a gdje god još se i dalje pljaèka. Zauspostavu mira i reda treba bezuvjetno sna�ne vojnièke sile, jer pljaèkanje mo�esvaki èas još sna�nije zapoèeti. Nešto vojske je veæ u kotar otposlato.”220

Prema izvješæu velikog �upana Virovitièke �upanije Odjelu za unutarnjeposlove Zemaljske vlade o nemirima nekim kotarevima �upanije, od 28.studenoga 1918., “Veæih promjena u kotaru [Ðakovo] nema. Osim u opæinamaTrnava i Braèevci prošli tjedan nije nigdje došlo do veæeg pljaèkanja. Mir je aliprema izvještaju upravitelja kotara tek prividan, jer posvuda tinja te bi bezuvjetnobilo od potrebe, da se u kotar smjesti barem jedna jaka satnija disciplinirane ipouzdane vojske, jer bez brahijuma221 nema nade, da æe narod ukradeno vratiti.Slabije pomoænice odaslala je kr.[aljevska] srbijanska vojska iz Vinkovaca pramaKoritni, koji tamo uspješno ureduju.”222

71


220 Pljaèkanja i pustošenja po Slavoniji - U Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), 10. XI. 1918., str. 2.-3.Nemiri u Slavoniji, Obzor (Zagreb), br. 256, 13. XI. 1918., str. 3.; J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str.124.-125.; B. Hrabak, Dezerterstvo i zeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu,str. 96.-97.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zeleni kadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama1914.-1918., str. 234.-235., 256., 264.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 226. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko,Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997.,str. 62.-63.; I. Banac, “I Karlo je o’šo u komite”: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918., str. 33.-34.;Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941., str. 202.-203., 209.-210.;V. Geiger, Nijemci Ðakova i Ðakovštine u Kraljevini SHS/Jugoslaviji, str. 178. ili V. Geiger, Nijemci uÐakovu i Ðakovštini, 91.; Lj. Dobrovšak, Fragmenti iz povijesti �idova u Hrvatskoj za Prvoga svjetskograta (1914-1918), str. 448.

221 U ovom sluèaju: brahijum – tjelesna, fizièka sila.222 J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest 1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvoj radnièkog pokreta i odjeke

Oktobarske revolucije kod nas), str. 152.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br. 10, Zagreb, 1991., str. 226.-227. ili Z.Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv.4, Ðakovo, 1997., str. 63.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj1918.-1941., str. 210.

Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu izvijestio je 1. prosinca 1918.graðanstvo, “Pojedini odredi od nadošle 4 èete, 3 baona, 4 puka, drinske divizijezaputiše se juèer u obæine Vrpolje i Braèevce na uredovanje. Glavni posao jerazoru�anje sviju i povratak opljaèkanih stvari. – U Djakovu je odpoèelouredovanje dana 30. pr.[ošlog] mj.[eseca]. Upozoravamo sve gradjanstvo, daimade oru�je bezuvjetno predati, a vojnike, koji vrše slu�bu u [Jugoslavenskoj]satniji, da moraju imati izrièitu dozvolu, od zapovjednika. Gradjani, koji bi htjelioru�je zadr�ati, moraju ishoditi dozvolu od nadporuènika Moriæa.”223

Dr. I. Ribar u svojim sjeæanjima opisuje boravak srbijanske vojske u Ðakovusljedeæim reèenicama: “U toku mjeseca studenog [1918.] dolazili su u dva mahaodredi vojske Kraljevine Srbije. Prvi je došao jedan konjièki224, i, nastojeæi dapridobije simpatije mještana, nije ništa rekvirirao i sve je kupovao za gotovnovac, a za nastambu plaæao ugovorenu najamninu. Vojnici i oficiri nisu seodvajali od graðanstva, rado su posjeæivali domaæe priredbe, pazili su da uvijekbudu trijezni i uredni, da budu bolji, nego što su uistinu bili kod svojih kuæa.Komandant odreda nije se miješao u uredovanje [Mjesnog odbora] Narodnogvijeæa [SHS u Ðakovu], i nijednom nisam dospio u priliku da bih moraointervenirati. Iza konjièkog došao je pješaèki odred225, koji se zadr�ao duljevrijeme, cijeli prosinac [1918.] i polovinu sijeènja 1919. godine i ostavio je meðugraðanima najljepše uspomene. Nu napuštajuæi Ðakovo, bio je iz zasjedenapadnut od frankovaèkih bandita vatrenim oru�jem. Nekoliko mrtvih i ranjenihvojnika bilo je na strani srpskog odreda.”226

Na drugom mjestu, u svojim sjeæanjima objavljenima u Ðakovaèkom listu,dr. I. Ribar je naveo da je pješadijski bataljun srbijanske vojske u Ðakovu biorazmješten “po dvorišnim zgradana privatnih kuæa. [...] Ugodno smo se zabavljaliu hrvatskim kuæama na katolièki, a u srpskim kod Joce Stanišiæa na pravoslavniBo�iæ. Jedan od oficira vjerio je æerku Jocinu i poslije ju je o�enio. Danujedinjenja 1. XII. 1918., naroèito smo proslavili u kafanskim prostorijamatadašnjeg hotela Central. Sveæenici sa rektorom sjemeništa [Antunom]Akšamoviæem, vrlo su se dobro odnosili prema [srbijanskoj] vojsci. Kaptol

72


223 Iz Djakova i okolice - Uredovanja, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3.224 Usp. Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Doèek braæe Srba, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 2, 14.

XI. 1918., str. 4.225 Usp. Iz Djakova i okolice - Dolazak srbske vojske, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str.

3.226 I. Ribar, Iz moje politièke suradnje (1901-1963), str. 180. Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene

iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 262, 29. XI. 1958., str. 3.; I. Ribar, Ðakovo nekada(Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 265, 17. I. 1959., str. 3.

biskupije stavio im je na raspolaganje prostorije u biskupskom dvoru [...].”227 No,pri uredovanju srbijanske vojske u Ðakovštini bilo je, oèito, i nepravilnosti inesuglasica. Narednika 4. èete, 3. baona, 4. puka Drinske divizije, Stevu Šijana,koji je bio “u slu�bi vrlo strog, no pravedan”, ubio je u Braèevcima, u noæi 2.prosinca 1918., srbijanski vojnik Sima Crvenica iz iste jedinice.228 Kasnije,potkraj sijeènja 1919., odnosno nakon odlaska ove srbijanske postrojbe izÐakovštine, ðakovaèki Glas slobode pisao je kako su pojedinci “od ove èeteuèinili [su] dosta neprilika svojoj komandi, a zuluma medju gradjanstvom.”229

Naime, i prigodom najave dolaska novog odreda srbijanske vojske u Ðakovo, 21.sijeènja 1919., u Glasu slobode je napomenuto, “Pozvani faktori su sve uèinili, dane dodje do sukoba i izaziva gradjanstva. Jednako se moli gradjanstvo, da semirno i gostinski vlada.”230

*

Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobodeizvijestilo je graðanstvo da je 26. studenoga 1918. Ðakovo posjetio novoizabraniveliki �upan Virovitièke �upanije dr. Dragutin Tonèiæ, te je “sa obæ.[inskim]zastupstvom i mjesnim odborom u èisto slobodnom razgovoru pretresao mnogazanimiva i za sadanje prilike va�na pitanja”231

Potkraj studenoga 1918. i u Ðakovu i na podruèju Ðakovštine nastao jekoliko-toliko zadovoljavajuæi mir i red. Poèetkom studenoga 1918. Mjesni odborNarodnog vijeæa SHS u Ðakovu izvijestio je graðanstvo da “Sajam i pijaca dodaljnje odredbe neæe se odr�avati u Djakovu, a niti drugdje gdje.”232 Glas slobodeizvijestio je 24. studenoga 1918., da su nakon potpune zabrane odr�avanjasajmova, naredbom povjerenika Narodnog vijeæa SHS u Zagrebu od 2. studenoga1918., o èemu je Glas slobode izvijestio graðanstvo 14. studenoga 1918.233, sviveliki �upani odnosno vladini povjerenici dobili naloge, da “opet dozvole

73


227 Usp. I. Ribar, Ðakovo nekada (Moje uspomene iz ðakovaèke prošlosti), Ðakovaèki list (Ðakovo), br. 265,17. I. 1959., str. 3.

228 Usp. Iz Djakova i okolice - † Stevo Šijan, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 5, 8. XII. 1918., str. 2.-3.229 Iz Djakova i okolice - Odlazak 4 èete iz Djakova, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 12, 26. I. 1919., str.

2.230 Iz Djakova i okolice - Novi srbski odred u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 12, 26. I. 1919.,

str. 2.-3.231 Iz Djakova i okolice - Novi veliki �upan u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918.,

str. 2.232 Vijesti i odredbe mjesnog odbora “Narodnoga vijeæa” u Djakovu - Sajam i pijaca, Glas slobode

(Ðakovo), [god. I, br. 1], [studeni 1918.], str. 2.233 Usp. iz mjesnog odbora i zapovjedništva - Obustava obdr�avanja sajmova, Glas slobode (Ðakovo), god.

I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 4.

odr�avanje sajmova u onim mjestima, gdje to mjesne prilike obzirom na pošasti ijavnu sigurnost dopuštaju. Prema ovome biti æe u nedjelju 24. ov.[og] mj.[eseca]i svakoga tjedna pijaca u Djakovu.”234 Uz to, Glas slobode istovremeno je objavioi sljedeæe: “Gostione za Djakovo smiju od danas biti otvorene. Opominju se svigostionièari, da se toèno dr�e propisanoga roka za zatvaranje, a taj je u 7 sati naveèer. Podjedno se upozoravaju svi gostionièari, da æe biti svaki gostionièar bezrazlike ka�njen, koji daje pijanom èovjeku piæa, a jednako i svaki onaj, gdje seustanovi, da se koji gost opio. Proti pijanima postupati æe obhodnja strogo izatvorom. [...]”235 No, od upozorenja i prijetnjim kaznama, oèito, nije biloprevelike koristi, jer i 1. prosinca 1918. Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS uÐakovu, upozorava, “U naš narod je opet ušla stara bolest, pa se svagdje susreæuljudi pijani, a medju ovima i mnogi oboru�ani. Ovi u svom pijanstvu pucajuulicama i time zastrašuju mirno i pošteno gradjanstvo. Dalje se ovo trpjeti neæe inemo�e. Sve obhodnje imadu strogi nalog, da svakoga pijanca zatvore, aoboru�anoga razoru�aju i predadu, da odgovara za svoj propust. Tko bude ubuduæe kroz ulice pucao biti æe ka�njen po propisima stare [Vojne] granice, a ovene moramo posebno naglašavati, jer je ova narodna kazna svima znana, ali imnogima vanredno neugodna.”236

Glasilo Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu Glas slobodeobjavilo je 14. studenoga 1918. upozorenje Predsjedništva Narodnog vijeæa SHSu Zagrebu, “Na kolodvorima, na svim �eljeznièkim stanicama skinuti sumad�arski napisi. Svuda se viju hrvatske zastave u znak, da je nestalo mad�arskoggospodstva nad našim �eljeznicama. Sad imadu �eljeznice da slu�e samo zapromet, da u prvom redu prenesu hranu u siromašne naše krajeve. Zato ne dirajnitko u �eljeznice! Ne razbijaj prozore, brzojave, ne zastrašuj �eljeznièkenamještenike! Ne pravi štete nikakove. Sve je to dobro i imovina naše slobodnedr�ave, pa zato èuvajmo i štedimo naše.”237

Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu uputio je graðanstvu 24.studenoga 1918. i sljedeæe upozorenje: “Ima još uvijek mnogo oru�ja po našimselima, pa i u Djakovu, koje nije predano. Rok za predaju je prošao, pa æe svaki,

74


234 Usp. Va�ne odredbe i naredbe “Narodnoga vijeæa” SHS - Iznimno otvorenje sajmova, Glas slobode(Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XII. 1918., str. 4.

235 Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Gostione za Djakovo, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI.1918., str. 5.

236 Iz mjesnoga odbora i zapovjedniètva - Ne opijajte se, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918.,str. 2.

237 Va�ne odredbe “Narodnoga vijeæa” S.H.S. u Zagrebu - Poziv na narod, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br.2, 14. XI. 1918., str. 2.-3.

koji nije svoje oru�je predao odgovarati pred zakonom. Predajte zato oru�je, jerzašto da radi neovlasnoga posjedovanja oru�ja mnogi naš èovjek stradava.”238

Istovremeno, ðakovaèki Glas slobode pod naslovom “Raditi moramo svi”naglašava: “�alosno je, da danas moramo i ovaj naslov metnuti. Medjutim veæ 1mjesec dana gledamo, gdje mnogi naši ljudi ne rade ništa, a sa druge strane nam seneprestano tu�e ljudi, da ne mogu dobiti radnika. Kako sada stvari stoje nama uproljeæe prijeti glad, a sve samo zato, jer mi nemo�emo da shvatimo, da nijesloboda u neradu, nego i jedino u radu. Raditi moramo svi, jer inaèe škodimosamo sebi.”239

*

Najkrvaviji obraèun novih vlasti sa buntovnim seljaštvom u Ðakovštini bioje ujesen 1918. u Trnavi, koja je bila izrazito vinogradarski kraj, i od obradevinograda �ivjelo je u to vrijeme oko 50 vincilira240, a sezonski rad u vinogradimavlastelinstva i bogatih posjednika, predstavljao je znaèajni dio prihoda mnogihsiromašnih obitelji. Prema iskazima stanovnika Trnave, suvremenika dogaðaja,poèetkom rata, 1914., nakon odlaska muškaraca na bojišta, razni lihvari241, meðunjima trgovci Naco i Julijus Milivojeviæ, ucjenjivali su seosku sirotinju i dobivalinadnièare za bijedne kolièine brašna, masti ili soli. Predstavnici vlasti u Trnavibili su zaštitnici bogatih posjednika. Trnava je, iako slavonsko selo, veæ 1917. idoslovno gladovala. Neki seoski vinciliri, kao Stipo Bukoviæ i Joško (Jozo)Ištvan, odvraæali su seosku sirotinju od rada u vlastelinstvu i vinogradimabogatijih posjednika. Nato je opæina Trnava uvela na poziv na bojkot rada uvinogradima ka�njavanje batinama. Višegodišnji i iscrpljujuæi rat, iz kojega senisu vratili mnogobrojni hranitelji obitelji, bijeda, glad, razlièiti obliciizrabljivanja, batine, kao i tadašnje bli�e i šire buntovno ozraèje, doveli su dopobune seljaka i vincilira u Trnavi. Njima su se pridru�ili i bjegunci iz vojske kojisu se skrivali u okolnim šumama. Ovaj pokret, koji je jedan osjeèki novinar tadanazvao “pauraškom242 revolucijom”, trajao je tjedan dana i bio ugušen u krvi.Dr�i se, da su voðe pobune bili Ilija, Jerko i Pavo Vraèeviæ, Joško Pasler i Tomo

75


238 Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Oru�je predati, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI. 1918.,str. 5.

239 Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Raditi moraju svi, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 3, 24. XI.1918., str. 4.

240 Vincilir – nadstojnik nad vinogradom.241 Lihvar – onaj koji posuðuje novac i uzima nerazmjernu kamatu, zelenaš.242 Pauraška – seljaèka, od paur (paor) – seljak.

Ðurašinoviæ. Navodno su tvrdili, da se monarhija ne mo�e vratiti, da je vojska urasulu, da grupice uplašenih oru�nika nisu u stanju ugušiti seljaka.243

Pobuna seljaštva i pljaèka u Trnavi otpoèela je noæu 31. listopada/1.studenoga 1918. Ustanak je, navodno, podr�ao najveæi dio mještana i pojedinci izsusjednih Lapovaca. Najprije su razoru�ani lugari, èuvari vlastelinskih šuma,jedini predstavnici vlasti koji su imali oru�je u selu. Zatim su voðe pobunepozvali suseljane koji nisu imali hrane, da se podmire iz skladišta vlastelinstva itrgovine braæe Milivojeviæ. Našlo se pet vagona pšenice, pšeniènog brašna, ra�i inešto kukuruza. U stanu opæinskog bilje�nika Pave Posavèeviæa, koji je vodioratnu aprovizaciju244, pronaðene su zalihe hrane, a i oduzeto mu je desetakdebelih svinja, te je sve to dijeljeno kao pomoæ najsiromašnijima. Ispra�njeno je iskladište šumarije i tavan �upnika [Milana] Tomašiæa. U Trnavi se još uvijekpamti, Tomica Gabriæ, jedan od najsiromašnijih mještana, koji je bio prvi napopisu za pomoæ, dobio je tada dvije vreæe �ita, vreæu kukuruznog brašna, jednokrme i nešto šeæera iz bilje�nikove zalihe. Joško (Jozo) Ištvan, siromašni vincilir,otac šestero djece, odnio je svojoj obitelji vreæu brašna i “polu” svinjskog mesa.Vijesti o pobunama drugdje u Slavoniji, koje su stizale do sela, ohrabrili supobunjenike u Trnavi. Zajedno sa zelenokadrovcima, koji su se od tada hranili pokuæama u selu, Joško Pasler i Jerko Vraèeviæ dopremali su vojnièke puške istreljivo. Postavljene su i stra�e na prilazima Trnavi, koje je razvodio i smjenjivaoPasler. Obustavljen je rad u vlastelinstvu, prekinut je rad u vinogradima svihposjednika. Po selu se govorilo o rušenju gospodske vlasti u cijeloj Hrvatskoj ipodjeli zemlje. Neki vinciliri bijahu sigurni, da æe im pripasti dio vinogradanjihovih poslodavaca. Nastupilo je zauzimanje i opæine od strane buntovnika.Bilje�nik Posavèeviæ i porezni ovrhovitelji Prpiæ i Feriæ pobjegli su prednaoru�anim seljacima, sakrivali se nekoliko noæi u štagljevima, te jedne noæizaobivši pobunjenièke stra�e izbjegli u Ðakovo. U opæini su voðe pobune uništilidio arhive, porezne popise i vojnu evidenciju, slike vladara, stare peèate i �igove.Uz to, proglasi Središnjeg odbora Narodnog vijeæa SHS su baèeni u vatru.Uvjereni da je preokret neminovan, i da æe se u cijeloj Hrvatskoj dogoditi što sedogaðalo kod njih, seljaci pobunjenici i zelenokadrovci u Trnavi, bili suiznenaðeni dolaskom Narodne stra�e iz Ðakova.245

76


243 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 82.-83. ili M. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti isadašnjosti, str. 118.-119.

244 Aprovizacija – organizirana i racionirana (odmjerena), te zajamèena opskrba, raspodjela i prodaja,snabdjevanje stanovništva neophodnim �ive�nim namirnicama i robom široke potrošnje, kojih jenestašica posebice u vrijeme rata.


Na temelju izvješæa pobjeglog bilje�nika Posavèeviæa izraðen je plan zagušenje bune u Trnavi, i sastavljen popis buntovnika, koje treba kazniti. OdredNarodne stra�e Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, sastavljen oddvije desetine bivših vojnika, krenuo je 8. studenoga 1918. iz Ðakova u Trnavu,sa nalogom da bez milosti uguše pobunu. Istovremeno, budnost seljaèkih,pobunjenièkih stra�a i ophodnji u Trnavi u potpunosti je oslabila. PripadniciNarodne stra�e zaobišli su Kondriæ i u streljaèkom rasporedu izbili u Trnavu.Najprije je, uhiæen i muèen, a zatim ubijen Ilija Svilanoviæ, koji se je zatekao nastovarištu drvnih proizvoda tvrtke Neuschloss. Zatim su pripadnici Narodnestra�e krenuli prema kuæi Jerka Vraèeviæa, koja je oznaèena u izvješæu bilje�nikaPosavèeviæa, kao sto�er pobune. Tu su uhiæeni Jerko i njegov brat Ilija. Zatvorenisu u smoènicu �upnika [Milana] Tomašiæa, koja je tih dana poslu�ila kao zatvor imuèilište. Uhiæenja su nastavljena i gotovo svi sa popisa izraðenog u Ðakovu bilisu veæ prvi dan zatvoreni. Pripadnik Narodne stra�e, neki Lamberija, navodno imje tada rekao: “Austrije više nema, kralj Petar [Karaðorðeviæ] još nije stigao, paæemo vam mi suditi po našem zakonu ne èekajuæi da doðe srpska vojska. Mo�emoubiti svakoga tko se bunio i pljaèkao... Prisjest æe vam debele svinje i vino iz tuðihpodruma... Glavno da imamo dva svjedoka koji mogu potvrditi da je dotièni diraotuði imetak i nosio oru�je.”246

Petar (Pero) Schadl (Šadli), koji je dijelio brašno i šeæer iz Milivojeviæevaduæana, izrešetan je tijekom hajke na pobunjenike revolverskim mecima desatakmetara od kuæe. Najprije su na seoskom groblju strijeljani Stipo Bukoviæ i IlijaVraèeviæ. Dva su pripadnika Narodne stra�e obilazila selo i pozivala mještane dadoðu na groblje, “gdje æe svatko vidjeti kao prolaze oni što kradu tuðe i napadajuopæinu”.247

Prema predaji seljana Trnave, bez znatnijeg otpora uhiæeni su i tijekomnekoliko dana ubijeni: Ilija Svilanoviæ, Ilija Vraèeviæ, Jerko Vraèeviæ, PavoVraèeviæ, Mato Lukaèeviæ, Joško (Jozo) Ištvan, Pero Šadli (Petar Schadl), StipoBukoviæ, Mato Ðuraðinoviæ iz Trnave i Mato Lijoviæ iz Lapovaca.248

Prema zapisima, pak, u Matiènoj knjizi umrlih rkt. �upe Trnava, tijekomintervencije Narodne stra�e iz Ðakova, ubijeni su 8. studenoga 1918. Ilija

77



247 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 84.-86. ili M. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti isadašnjosti, str. 122.

248 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 83. ili M. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti i sadašnjosti,str. 122.

Svilanoviæ, nadnièar iz Trnave249, 11. studenoga 1918. Ilija Vraèeviæ, ratar izTrnave250, Stjepan Bukoviæ, vincilir iz Trnave251, Petar Schadl (Pero Šadli),vincilir iz Trnave252 i Josip Folk, nadnièar iz Lapovaca253, 12. studenoga 1918.Tomo Ðurasoviæ iz Trnave254, Pavo Vraèeviæ, ratar iz Trnave255 i Mato Lukaèeviæ,ratar iz Trnave256, 13. studenoga 1918. Jerko Vraèeviæ, ratar iz Trnave257, 14.studenoga 1918. Mato Balentiæ, ratar iz Trnave258 i Bla� Lovakoviæ, ratar izLapovaca259 i 22. studenoga 1918. Jozo (Joško) Ištvan, vincilir iz Trnave.260

Uz to, Matièna knjiga umrlih rkt. �upe Trnava bilje�i, da su tijekom pobune,2. do 4. studenoga 1918., �ivot izgubili 2. studenoga Bo�o Grigiæ, ratar iz

78


249 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih �upa Trnava 1918.-1929., 8.XI. 1918. - Ilija Svilanoviæ, nadnièar - mu� Stane Araèiæ, nadnièarke - Trnava - Trnava - rkt - 32 -“ustrijeljen po vojnicima” -mjesno groblje 9. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”.

250 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih �upa Trnava 1918.-1929., 11.XI. 1918. - Ilija Vraèeviæ, ratar - suprug Ðuke Sušak, ratarke - Trnava - Trnava - rkt - 27 - “ustrijeljen povojnicima” - mjesno groblje 12. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”.

251 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih �upa Trnava 1918.-1929., 11.XI. 1918. - Stjepan Bukoviæ, vincilir - suprug Ane Knol, vincilirke - Trnava -Trnava - rkt - 25 -“ustrijeljen po vojnicima” - mjesno groblje 12. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”.

252 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih �upa Trnava 1918.-1929., 11.XI. 1918. - Petar Schadl, vincilir - suprug Kate Holbik - Ziæ, Ugarska - Trnava - rkt - 40 - “ubijen povojnicima” - mjesno groblje 12. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”.

253 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih �upa Trnava 1918.-1929., 11.XI. 1918. - Josip Folk, nadnièar - mu�Eve Han - Gorjan - Lapovci - rkt - 35 - “ubijen po vojnicima” -mjesno groblje 13. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”.

254 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih �upa Trnava 1918.-1929., 12.XI. 1918. - Tomo Ðurasoviæ - sin Ive Ðurasoviæ - Strizivojna - Trnava - rkt – 20 - “ustrijeljen povojnicima” - mjesno groblje 13. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”.

255 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih �upa Trnava 1918.-1929., 12.XI. 1918. - Pavo Vraèeviæ, ratar - mu�Bare Obrovac, ratarke - Trnava - Trnava - rkt - 24 - “ustrijeljen povojnicima” - mjesno groblje 13. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”.

256 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih �upa Trnava 1918.-1929., 12.XI. 1918. - Mato Lukaèeviæ, ratar - mu�Janje Lukaèeviæ, ratarke - Trnava - Trnava - rkt - 27 - “ustrijeljenpo vojnicima” - mjesno groblje 13. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”.

257 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih �upa Trnava 1918.-1929., 13.XI. 1918. - Jerko Vraèeviæ, ratar - suprug Lize Mikiæ, ratarke - Trnava - Trnava - rkt - 56 - “ustrijeljen povojnicima” - mjesno groblje 14. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”.

258 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih �upa Trnava 1918.-1929., Usp.HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih �upa Trnava 1918.-1929., 14. XI.1918. - Mato Balentiæ, ratar - mu�Eve Sta�iæ, ratarke - Trnava - Trnava - rkt - 28 - “ustrijeljen iz puške” -mjesno groblje 16. XI. - Milan Tomašiæ �upnik.

259 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih �upa Trnava 1918.-1929.,14.XI. 1918. - Bla� Lovakoviæ, ratar - mu� Mare Franjiæ - Lapovci - Lapovci - rkt - 19 - “ubijen povojnicima” - mjesno groblje 15. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”.

260 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih �upa Trnava 1918.-1929., 22.XI. 1918. - Jozo Ištvan, vincilir - suprug Roze Manèi - Trnava - Trnava - rkt - 37 - “ubijen” - mjesnogroblje 23. XI. - “pokop uskraæen po sveæeniku”.

Lapovaca261, 3. studenoga Ana Kovaè, ratarka iz Svetobla�ja262 i 4. studenoga IvoGrigiæ, ratar iz Lapovaca.263

Jedan od predvodnika pobune vincilir Joško (Jozo) Ištvan bio je proglašenod vlasti “boljševikom”, jer je pozivao na bojkot rada u vinogradima, nosiopušku, prijetio vlastelinskim lugarima i uzeo tuðe brašno i meso264, te je strijeljankao posljednji, 22. studenoga 1918.

Neki pobunjenici uspjeli su pobjeæi. Narodnoj stra�i, koja ga je tra�ila jer jesudjelovao u pljaèki inventara Šumarije u Trnavi pobjegao je Marijan Sabljar.Pobjegao je i Ðuro Crniæ, sklonivši se u Stare Perkovce (kotar Brod), gdje je bioizvan dohvata Narodne stra�e iz Ðakova. Naoru�an od pobunjenika ostao jejedino Joško Pasler, skrivajuæi se po šikarama izbjegavao uhiæenje, a u sukobu sprogoniteljima ranio jednog pripadnika Narodne stra�e i uspio pobjeæi.265

Pripadnici Narodne stra�e iz Ðakova tih su dana, prema iskazima mještamaTrnave, maltretirali stanovništvo Trnave, i uvedene su batine kao sredstvo za“smirenje”. Pripadnik Narodne stra�e Lamberija, navodno je, tukao štapomstaricu Mandu Krbavac, dok nije izgubila svijest. Tuèena je, navodno, isedamdestogodišnja Manda Lioviæ, majka strijeljanog Mate, pod optu�bom, da jeukrala iz crkve zlatnu pokaznicu, iako je �upnik Milan Tomašiæ izjavio Narodnojstra�i, da u crkvi ništa ne manjka.266

Graðanstvo Ðakova, izuzevši nekoliko ðakovaèkih posjednika veæihvinograda u Trnavi, kojima je pobuna ugrozila imetak, i koji su moguæe i utjecalina Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, da pošalje postrojbu Narodnestra�e kako bi ugušila ustanak, osudili su krvavi obraèun sa seljacima. Ošteæeni suvinogradari nakon ugušenja pobune tvrdili, da je u vrijeme pobune alkohol “tekaopotocima”. Ponavljala se prièa, kako su vinciliri pucali u baève i pijani se valjali

79


261 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih �upa Trnava 1918.-1929., 2.XI. 1918. - Bo�o Grigiæ, ratar - mu�Janje Balabaniæ, ratarke - Lapovci - Lapovci - rkt - 36 - “ubijen izpuške” - mjesno groblje 3. XI. - [oèito sahranjen bez sveæenika].

262 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih �upa Trnava 1918.-1929., 3.XI. 1918. - Ana Kovaè, ratarka - �ena Karle - Satnica - Svetobla�je - rkt - 43 - “ubijena” - mjesno groblje5. XI. - Milan Tomašiæ �upnik, te Iz Djakova i okolice - Osudjen na smrt, Glas slobode (Ðakovo), god. II,br. 44, 7. IX. 1919., str. 3.

263 Usp. HDA Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3403, Matièna knjiga umrlih �upa Trnava 1918.-1929., 4.XI. 1918. - Ivo Grigiæ, ratar - mu�Marije Lovakoviæ, ratarke - Lapovci - Lapovci - rkt - 43 - “ubijen izpuške” - mjesno groblje 5. XI. - [oèito sahranjen bez sveæenika].

264 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 83.-84. ili M. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti isadašnjosti, str. 122.



po vinu.267 No, suvremenici i sudionici dogaðaja, mještani Trnave, tvrde, da jebilo pijanèevanja, ali glasine o “potocima vina” demantiraju. Utvrðeno je, da supobunjenici najviše vina podijelili iz podruma vlastelinstva, trgovaca braæeMilivojeviæ i neke Grliæke.268

Kasnije su mještani Trnave tra�ili istragu postupaka Narodne stra�e,optu�ujuæi Mjesni odbor Narodnog vijeæa SHS Ðakovo, koji je u meðuvremenunakon osnutka Kraljevine SHS prestao postojati. Posebno su optu�ivani i ostali umraènom sjeæanju seljana Trnave pripadnici Narodne stra�e iz Ðakova HinkoJung, Ilija Kurtiæ i Ðuro Lasiæ, te neki Bo�iæ i Lamberija. U rujnu 1919. u Trnavise je pojavila i komisija sastavljena od predstavnika Kotarskog suda u Ðakovu iOkru�nog suda u Osijeku, te jednog vojnog lijeènika, zadu�ena, da istra�i nemiledogaðaje. No, nije poznato, kakve je zakljuèke ova komisija donijela.269

80


267 Usp. primjerice: Naši dopisi - Haraèenje po djakovaèkom vlastelinstvu, Hrvatska obrana (Osijek), 21.XI. 1918., str. 2.; Pljaèkanje se nastavlja - Pljaèkanje u trnavaèkim vinogradima, Hrvatska obrana(Osijek), 8. XI. 1918., str. 2.

268 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 84.-85. ili M. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti isadašnjosti, str. 120.-121., 123.

269 Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 84.-85. ili M. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti isadašnjosti, str. 123. U proljeæe/ljeto 1919. pripadnici Narodne stra�e iz Ðakova, koji su uredovali uTrnavi poèetkom studenoga 1918., bili su pritvoreni, zbog glasina, da su protupropisno djelovali i ubilineke sudionike u pljaèkanju, te prisvojili novac oduzet od pljaèkaša. U obranu bivših pripadnika Narodnestra�e nastupilo je uredništvo, odnosno najvjerojatnije njihov bivši nadreðeni i urednik Andro MoriæGlasa slobode, ranije glasila Mjesnog odbora Narodnog vijeæa SHS u Ðakovu, “Djakovom i okolicompronose se kojekakovi glasovi o èlanovima bivše narodne stra�e Hinku Jungu i drugovima. Mi moramootvoreno reæi, da su te glasine la�ne, a oni su u istra�nom zatvoru radi èina, koje nijesu poèinili, nobezdušni ljudi ih ocrnili. Jung i drugovi vršili su svoju du�nost, a sami su izjavili u listu ovih dana, da nemogu trpjeti, da se o njima govori, kao da su sakupljeni novac opæine Trnava od razbojnika, provalnika ipljaèkaša medju se podijeli. Mi otvoreno velimo, da æe biti pred sud povuèeni svi oni, koji to o njima šire,jer su oni kao pošteni ljudi taj novac predali Narodnom vijeæu, a ovo ga ulo�ilo u Prvu hrvatskuštedionicu, dok je ulo�na knji�ica predana kr.[aljevskoj] kotarskoj oblasti. Svakako je �alosno, da se onjima šire ovakove la�i, gdje je njihovo poštenje izvan svake dvojbe.” Iz Djakova i okolice - La�neglasine, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 32, 15. VI. 1919., str. 3. Nato je, u kolovozu 1919.. Glasslobode objavio, da su pred Kraljevskim sudbenim stolom u Osijeku, 6. i 7. kolovoza 1919., Hinko Jung,Ðuro Lasiæ, Ilija Kurtiæ i Matija [Moco] Krvariæ iz Ðakova, “optu�eni da su za prevrata godine 1918. ustudenome u selu Trnavi kao èlanovi narodne stra�e protupropisno neke pljaèkaše poubijali”, proglašenipravomoæno, da su “bez svake krivnje, te su odmah pušteni na slobodu i povratili se svojim kuæama.”Usp. Iz Djakova i okolice - Riješeni svake krivnje, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 40, 10. VIII. 1919.,str. 3. No, glasine o odgovornosti i protupropisnom djelovanju pripadnika Narodne stra�e iz Ðakova uTrnavi poèetkom studenoga 1918. širile su se Ðakovom i Ðakovštinom i kasnije. Usp. Priposlano, Glasslobode (Ðakovo), god. II, br. 53, 9. XII. 1919., str. 4.

Razlièiti i suprotstavljeni prikazi nemilih dogaðaja u Trnavi potkraj 1918.270,ostali su do danas u mnogoèemu nerazjašnjeni.

*

Neposredno poraæe, potkraj 1918. i poèetkom 1919., bilo je vrijeme jošuvijek teških i nesreðenih gospodarskih, a pojavom pandemije271 španjolske gripei zdravstvenih prilika, veæ tijekom ratnih godina uslijed neimaštine i raznimzaraznim bolestima znatno pogoršanih. Španjolska gripa pojavila se u kasnujesen 1918., od koje su do ljeta 1919. pomrli i mnogobrojni �itelji Ðakovštine272,o èemu svjedoèe i zapisi u seoskim �upskim i školskim spomenicama, aponajprije matiène knjige umrlih.

Tijekom ratnih godina veæina ðakovaèkih društava i udruga, obustavila jesvoj rad, ponajprije onih gdje je èlanstvo bilo muško ili prete�ito muško, izuzevDobrovoljnog vatrogasnog društva i nekoliko postojeæih ili novoosnovanihdobrotvornih društava i udruga, kao Podru�nica crvenoga kri�a, Vojnoveteransko i bolno pripomoæno društvo, Katolièko dobrotvorno gospojinskodruštvo i Udru�enje gospoða za skrb i prehranu.273

81


270 Usp. primjerice: Naši dopisi - Haraèenje po djakovaèkom vlastelinstvu, Hrvatska obrana (Osijek), 21.XI. 1918., str. 2.; Pljaèkanje se nastavlja - Pljaèkanje u trnavaèkim vinogradima, Hrvatska obrana(Osijek), 8. XI. 1918., str. 2.; Iz Djakova i okolice - La�ne glasine, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 32,15. VI. 1919., str. 3.; Iz Djakova i okolice - Riješeni svake krivnje, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 40,10. VIII. 1919., str. 3. Iz Djakova i okolice - Osudjen na smrt, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 44, 7.IX. 1919., str. 3.; J. I. Vidmar, Prilozi graði za povijest 1917-1918 (s osobitim osvrtom na razvojradnièkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas), str. 124.-125., 152.; B. Hrabak, Dezerterstvo izeleni kadar u jugoslavenskim zemljama u prvom svjetskom ratu, str. 97.; B. Hrabak, Dezerterstvo, zelenikadar i prevratna anarhija u jugoslovenskim zemljama 1914.-1918., str. 235., 261.; Z.Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine, Povijesni prilozi, god. 10, br.10, Zagreb, 1991., str. 226. ili Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarne promjene u Ðakovštini 1918.-1941. godine,Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 1997., str. 62.-63.; Z. Šimonèiæ-Bobetko, Agrarna reforma ikolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941., str. 209.-210.; Krvava jesen 1918. godine u Trnavi, str. 81.-86. iliM. Lukaèeviæ, Trnava i okolica u prošlosti i sadašnjosti, str. 117.-124. I tamo navedeni izvori i literatura.

271 Pandemija – vrlo raširena epidemija.272 Usp. M. Markoviæ, Selo Tomašanci kraj Ðakova. Prilog poznavanju naseljavanja i narodne starine, str.

57.; T. Šaliæ, Vrbica u Ðakovštini 1330-1990., str. 72.; Aleksandar S. Jovanoviæ, Išèupani koreni VelikogNabrða, Beograd, 2003., str. 47.; T. Šaliæ, Ðurðanci u prostoru i vremenu, str. 62.

273 Usp. Rikard Hafner-Lahorski, Bolnica “Crvenog kri�a” u Djakovu, Osijek i okolica za svjetskoga rata1914.-1915. Ratni almanah, Osijek, 1915., str. 67.-71. ili Rikard Hafner-Lahorski, Bolnica “Crvenogkri�a” u Djakovu, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIV, br. 12, 16. I. 1915., str. 2.-3.; [Franjo] H.[igy]Mandiæ, Trgovište Djakovo, u: Odlomak iz djela Zlatna knjiga naroda hrvatskoga, s.l., s.a., str. 14.-15.;Krešimir Paviæ, Osnivanje Crvenog kri�a u Ðakovu, Ðakovaèki vezovi. Prigodna revija, Ðakovo, 1988.,30.-31.; Branko Ostajmer, Vladimir Geiger, Bolnica Crvenog kri�a u Ðakovu 1914.-1917., 47.Ðakovaèki vezovi. Prigodna revija, god. XLIV, br. 43, Ðakovo, 2013., str. 60.-63.

No, potkraj 1918. i poèetkom 1919. otpoèela je i obnova društvenog,kulturnog i gospodarskog �ivota Ðakova i Ðakovštine, ali u potpuno novim iznatno drukèijim okolnostima.274

82


274 Usp. primjerice: Najnovije telefonske vijesti - Pozor Sokoli!, Glas slobode (Ðakovo), [god. I, br. 1],[studeni 1918.], str. 2.; Iz mjesnoga odbora i zapovjedništva - Pozor Sokoli!, Glas slobode (Ðakovo), god.I, br. 2, 14. XI. 1918., str. 4.; Društvene vijesti - Glavna skupština “Hrv. Sokola”, Glas slobode (Ðakovo),god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 5.; Društvene vijesti - Skupština “Preradoviæa”, Glas slobode (Ðakovo),god. I, br. 3, 24. XI. 1918., str. 5.; Iz Djakova i okolice - Povjereništvo “Hrvatski radiša” u Djakovu, Glasslobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - “Hrvatski Sokol” u Djakovu, Glasslobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - Glavna skupština “Preradoviæa”,Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - Upisujte se u “Preradoviæ”,Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti – Hrv. trg. dru�tvo “Merkur”,Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 4, 1. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - Pokusi “Preradoviæa”, Glasslobode (Ðakovo), god. I, br. 5, 8. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - Sav. hrv. obrtnika, Glas slobode(Ðakovo), god. I, br. 6, 15. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - “Hrvatski Sokol” u Djakovu, Glasslobode (Ðakovo), god. I, br. 6, 15. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - Iz “Preradoviæa”, Glas slobode(Ðakovo), god. I, br. 6, 15. XII. 1918., str. 3.; Domaæe vijesti - Obnova djakovaèkih prosvjetnih društava,Hrvatska obrana (Osijek), 15. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - Poziv na obrtnièki sastanak, Glasslobode (Ðakovo), god. I, br. 7, 22. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - “Hrvatski Sokol”, Glas slobode(Ðakovo), god. I, br. 7, 22. XII. 1918., str. 3.; Iz našega obrta, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 8, 29.XII. 1918., str. 2.; Društvene vijesti - Èitaonica u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 8, 29. XII.1918., str. 3.; Društvene vijesti -Hrvatsko pjevaèko društvo “Preradoviæ”, Glas slobode (Ðakovo), god. I,br. 8, 29. XII. 1918., str. 3.; Društvene vijesti - Povjereništvo “Hrv. Radiše”, Glas slobode (Ðakovo), god.II, br. 9, 5. I. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Silvestarska zabava “Preradoviæa”, Glas slobode (Ðakovo),god. II, br. 9, 5. I. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Odbor “Preradoviæa”, Glas slobode (Ðakovo), god. II,br. 10, 12. I. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - “Hrvatski Sokol” u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god.II, br. 10, 12. I. 1919., str. 3.; Iz Djakova i okolice - Skupština udruge èinovnika, Glas slobode (Ðakovo),god. II, br. 11, 19. I. 1919., str. 2.; Društvene vijesti - Dobrovoljno vatrogasno društvo u Djakovu, Glasslobode (Ðakovo), god. II, br. 11, 19. I. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - “Hrvatski Sokol”, Glas slobode(Ðakovo), god. II, br. 11, 19. I. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - “Preradoviæ”, Glas slobode (Ðakovo),god. II, br. 11, 19. I. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Hrvatski Sokol u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo),god. II, br. 12, 26. I. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Hrvatsko uèiteljsko društvo “Djakovština”, Glasslobode (Ðakovo), god. II, br. 12, 26. I. 1919., str. 3.; Društvene vijesti – Hrvatski Sokol u “Djakovu”,Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 13, 2. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - “Preradoviæ”, Glas slobode(Ðakovo), god. II, br. 13, 2. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Odbor za “Crveni krst” SHS, Glasslobode (Ðakovo), god. II, br. 14, 9. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Dobrovoljno vatrogasno društvo,Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 14, 9. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - “Preradoviæ”, Glas slobode(Ðakovo), god. II, br. 14, 9. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Hrvatski Sokol u Djakovu, Glas slobode(Ðakovo), god. II, br. 14, 9. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Vojno veteransko i bolno pripomoænodruštvo, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 14, 9. II. 1919., str. 3.; Narodno gospodarstvo i obrt - Savezhrvatskih obrtnika u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 14, 9. II. 1919., str. 3.; Iz Djakova iokolice - “Hrvatskom Radiši” u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 15, 16. II. 1919., str. 3.;Narodno gospodarstvo i obrt – Upravni odbor gospodarskog društva u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo),god. II, br. 15, 16. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Vatrogasna zabava, Glas slobode (Ðakovo), god. II,br. 15, 16. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - “Hrvatski Sokol”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 15,16. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Organizovano radniètvo u Djakovu, Glas slobode (Ðakovo), god.II, br. 15, 16. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Radnièka zabava, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 16,23. II. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Purimska zabava, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 16, 23. II.1919., str. 3.; Društvene vijesti - “Hrvatski Sokol”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 16, 23. II. 1919.,str. 3.; Društvene vijesti - “Preradoviæ”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 16, 23. II. 1919., str. 3.; IzDjakova i okolice - Hrvatska èitaonica u Trnavi, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 17, 2. III. 1919., str.

Mnogobrojni muškarci mještani Ðakova i Ðakovštine, èesto hraniteljiobitelji, poginuli su tijekom Prvoga svjetskog rata kao austro-ugarski vojnici naraznim europskim bojištima ili su umrli od posljedica ranjavanja i bolesti, štonajslikovitije prikazuju matiène knjige umrlih. Meðu, pak, Ðakovèanima iÐakovštincima, vojnicima, koji su imali više ratne sreæe i vratili se u zavièaj iobiteljima, bilo je i ratnih invalida.275

*

Posljedice Prvoga svjetskog rata bili su veliki ljudski gubitci i ogromnamaterijalna šteta. Na podruèju Austro-Ugarske Monarhije, i u Hrvatskoj, i uSlavoniji, gospodarski, društveni i socijalni �ivot bio je razoren. U zadnjoj godinirata, 1918., hrvatska politièka elita, srednji stale�i i veæina intelektualaca bila jegotovo u potpunosti predana jugoslavenskom unitarizmu. Ju�ni SlaveniAustro-Ugarske Monarhije u neposrednom su poraæu proglasili Dr�avuSlovenaca, Hrvata i Srba, kao provizorij. Naime, dominantna politièka opcijazagovarala je ujedinjenje Ju�nih Slavena.

Dr�ava SHS na èelu s Narodnim vijeæem Slovenaca, Hrvata i Srba, voljomsvojih politièkih elita �urno je ujedinjena s kraljevinama Srbijom i CrnomGorom, pod srbijanskom dinastijom Karaðorðeviæa. Tim je èinom bila stvorenaprva ju�noslavenska dr�avna tvorevina, a vrlo skoro æe se pokazati utemeljenimasumnje onih koji su smatrali da u takvoj zajednici ne mo�e doæi do ostvarenjahrvatskih nacionalnih i politièkih te�nji.

83


2.; Društvene vijesti - Kuæna zabava “Hrvatskog Sokola”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 17, 2. III.1919., str. 2.; Društvene vijesti - Na pokladni ponedeljak, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 17, 2. III.1919., str. 2.; Društvene vijesti - Glavna skupština “Preradoviæa”, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 17,2. III. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Dobrovoljnom vatrogasnom društvu, Glas slobode (Ðakovo),god. II, br. 17, 2. III. 1919., str. 3.; Društvene vijesti - Zabava, Glas slobode (Ðakovo), god. II, br. 17, 2.III. 1919., str. 3. te S. Fink, Spomenspis 50-godišnjice opstanka i posvete novog spremišta dobr.vatrogasnog društva u Djakovu 1872.-1922., str. 17.-18.; Spomen-spis Sokolskog društva u Ðakovu1906-1926., Ðakovo, 1926.; [Franjo Lukiæ], Historijat djakovaèkih obrtnika. Spomenica povodom25-godišnjice osnutka mjesne organizacije Saveza hrvatskih obrtnika u Djakovu, Ðakovo, 1937., str. 8.;Mato Horvat, Spomenica Hrvatskog pjevaèkog društva “Sklad” - “Preradoviæ” u Ðakovu 1863-1939,[Ðakovo, 1939.], str. 209.-211.; Spomen knjiga u povodu proslave 100-te obljetnice DVD Ðakovo, s.p. iliSpomen knjiga u povodu proslave 125-e obljetnice DVD Ðakovo, str. 35.-39.; K. Paviæ, Ðakovaèkonovinstvo 1918.-1928., str. 38.-39.; Borislav Bijeliæ, Hrvatski sokol Ðakovo, Ðakovo, 2005., str. 6.-7.; Z.Benašiæ, Hrvatski sokol u Ðakovu 1906.-2006., str. 40.-41., 43-45.; Borislav Bijeliæ, Nogomet u Ðakovu1908.-1962., Ðakovo, 2009., str. 29.-32.; Zvonimir Mikiæ, Tenis u Ðakovu 1910, 1919, 1951, 1984, 2010,Ðakovo, 2013., str. 28., 31., 33., 36., 38. I tamo navedena literatura.

275 Usp. Dr�avni arhiv u Slavonskom Brodu, Okru�ni narodni odbor Slavonski Brod, 10/15, kut. SpisiUpravnog odjela i tajništva, Odjela trgovine i opskrbe, Socijalnog odjela, Šumarskog odjela,Zdravstvenog odjela i Odjela za narodnu imovinu, 1945.-1947., inv. br. 55, fasc. Socijalni odjel, 1945.,1946., 1947., 1948. (“Popis invalida prošlog svjetskog rata” [Ðakovo]).

SUMMARY

Vladimir GeigerDRAFT OF THE HISTORY OF ÐAKOVO AND ÐAKOVO REGION

DURING THE STATE OF SLOVENES, CROATS AND SERBS,OCTOBER 29th - DECEMBER 1st 1918

The repercussions of the First World War were immense human casualties and large materialdamage. In the area of the Austro-Hungarian Monarchy, and in Croatia, the economic,political and social life was destroyed. In the aftermath of the War, South Slavs from theAustro-Hungarian Monarchy proclaimed, as a temporary solution, the State of Slovenes,Croats and Serbs. Namely, the dominant political option advocated the unification of SouthSlavs, which would have meant that the State of Slovenes, Croats and Serbs would have had tounite with the Kingdom of Serbia and the Kingdom of Montenegro.Based on the archive material, newspapers of the time, as well as historiographic andjournalistic literature and memoirs, this article presents and contemplates the situation and thedevelopment of events in Ðakovo and Ðakovo Region in the late 1918. It concerns the periodimmediately after the First World War, following the fall of the Austro-Hungarian Monarchyand during the temporary established State of Slovenes, Croats and Serbs, and before theestablishment of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes. It comprises a period of onemonth, from October 29th till December 1st 1918. It was a period of uncertainty, but alsoturbulent events in Croatia, Slavonia, and in Ðakovo and Ðakovo Region.

84


Upisi ratnoga zajma u Ðakovu iÐakovštini 1914.-1918.UDK 94(497.5 Ðakovo)"1914/1918"

Branko OstajmerHrvatski institut za povijestPodru�nica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod

U radu autor na temelju novina, izvora i literature obraðuje problematikuupisa ratnoga zajma u banskoj Hrvatskoj za vrijeme Prvoga svjetskog rata.Kako bi namaknule sredstva za voðenje dugoga i iscrpljujuæeg rata, vlastiAustro-Ugarske Monarhije u osam su navrata raspisivale ratne zajmove(osam austrijskih i osam ugarskih) i pozivale stanovništvo na odricanje ipru�anje materijalne podrške vojnicima na bojištima. U radu je posebna po-zornost pridana prostoru Ðakova i Ðakovštine, a u prilogu se objavljuje ipopis ðakovštinskih upisnika ratnoga zajma, naèinjen prvenstveno na te-melju popisâ objavljivanih u onodobnim novinama.

Kljuène rijeèi: Ðakovo, Prvi svjetski rat, ratni zajam, ratna promid�ba

“Dakle i dalje rat! Za rat, rekao je Napoleon, treba u prvom redu novaca, za-tim novaca, i najzad novaca.”1

Uvod

O neistra�enosti hrvatske prošlosti u razdoblju Prvoga svjetskog rata(1914.–1918.) govorilo se i pisalo u našoj javnosti razmjerno èesto, a napose

Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajmau Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918. ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138

85

1 “Upisujmo na peti ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 269 [270!], 25. XI. 1916., 5.

posljednjih nekoliko godina, kako se bli�i stota obljetnica Sarajevskoga atentata iizbijanja Velikoga rata. Razlozi zanemarenosti ove neosporno va�ne teme subrojni i slo�eni, a jedan od va�nijih, ako ne i najva�niji, jest svakako èinjenica daje Hrvatska, kao dio Austro-Ugarske Monarhije, bila na onoj ratnoj strani koja jekrajem 1918. bila pora�ena, te da je potom stupila u novu dr�avnu zajednicu ukojoj je od samog poèetka svakovrsnu dominaciju stekla dotadašnja KraljevinaSrbija koja je bila jedna od ratnih pobjednica i koja je tu dominaciju opravdavalasvojim velikim ratnim �rtvama. U toj novoj dr�avi, Kraljevini Srba, Hrvata iSlovenaca (od 1929. Kraljevini Jugoslaviji), a naroèito u potonjoj socijalistièkojJugoslaviji, bili su nametani izrazito negativni stavovi o Monarhiji i njezinojvladarskoj kuæi, te stoga u javnosti gotovo uopæe nije bilo prostora niti zasuosjeæanje sa �rtvama što su ih tijekom rata podnijeli hrvatski vojnici koji su seborili na strani Centralnih sila, niti za hrvatsko civilno stanovništvo koje jetakoðer sna�no iskusilo posljedice toga Velikog rata – prvoga globalnog ratnogsukoba u povijesti.

Jedan od fenomena Prvoga svjetskog rata koji su dosad bili posvezanemareni od strane hrvatske historiografije jesu i ratni zajmovi. Koliko mi jepoznato, niti u jednom radu domaæe historiografije ne razmatra se na ozbiljnijinaèin pitanje ratnoga zajma te se u literaturi jedva mo�e pronaæi i najosnovnijepodatke poput onoga o ukupnom broju zajmova.

Ratni zajmovi nisu moderna pojava i kroz povijest su predstavljali redovannaèin financiranja ratova. I u Prvome svjetskom ratu su zaraæene zemljeraspisivale zajmove kako bi namaknule sredstava za podmirenje golemih ratnihtroškova. Nasuprot gotovo opæem uvjerenju s poèetka rata, rat je potrajao mnogodu�e od nekoliko mjeseci te je za èetiri i pol godine trajanja odnio nezapamæeneljudske i materijalne �rtve. Ratni zajmovi su znaèajno utjecali na �ivot civilnogastanovništva, bilo izravno, bilo kroz posljedice koje su se odrazile na ukupnifinancijski i gospodarski �ivot dr�ava, te je stoga ta problematika vrlo va�na zapotpunije razumijevanje ratnih prilika u pozadini bojištâ.

Ratni zajmovi Austro-Ugarske Monarhije

Ratne zajmove raspisivale su Centralne sile, kao i sile Antante, no Njemaèkai Austro-Ugarska su na taj naèin financiranja bile naroèito prinuðene s obzirom nato da nisu imale kolonija i da su na moru trpjele nadmoæ Velike Britanije.

Svojim sudjelovanjem u upisima austrougarskih ratnih zajmova naroèito suse isticale velike ustanove i graðanstvo, dok je veleposjeda i industrije opæenitobili zamjetna izvjesna suzdr�anost, no do posljednjega, osmog ratnog zajma bilisu iscrpljeni veæ i mali štediše. Pored velikih ljudskih �rtava, Prvi svjetski rat je u

Branko Ostajmer: Upisi ratnoga zajmaZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 85-138 u Ðakovu i Ðakovštini 1914.-1918.

86

Monarhiji progutao èetvrtinu do treæine narodne imovine i svršio se snezapamæenom financijskom katastrofom.2

Austrijski i ugarski zajmovi bili su raspisivani istovremeno i uglavnom sistim modalitetima. Prvi zajmovi raspisani su ujesen prve godine rata, u studenom1914., a potom su raspisivani u jednakomjernim razmacima od otprilike šestmjeseci. Na taj su naèin �itelji crno-�ute monarhije do konca rata uplaæivali osamratnih zajmova, to jest osam austrijskih i osam ugarskih. Buduæi da je banskaHrvatska bila sastavnim dijelom ugarskoga dijela Monarhije, njezino jestanovništvo u naèelu upisivalo ugarske ratne zajmove, no bila im je naraspolaganju i moguænost upisivanja austrijskih ratnih zajmova te su pojedinci tumoguænosti i koristili.

Ugarski ratni zajmoviRedni broj zajma Datum raspisivanja Rok upisivanja3

Prvi4 11. XI. 1914. 16.-23. XI. 1914.

Drugi5 8. V. 1915. 12.-26. V. 1915.

Treæi6 9. X. 1915. 18. X.-17. XI. 1915.

Èetvrti7 15. IV. 1916. 19. IV.-23. V. 1916.

Peti8 18. XI. 1916. 23. XI.-22. XII. 1916.

Šesti9 6. V. 1917. 12. V.-12. VI. 1917.

Sedmi10 8. XI. 1917. 15. XI.-14. XII. 1917.

Osmi11 5. VI. 1918. 12. VI.-11. VII. 1918.


87

2 Ernst HANISCH, Der lange Schatten des Staates. Österreichische Gesellschaftsgeschichte im 20.Jahrhundert, Wien 2005., 205.

3 Rokovi za upisivanje ratnoga zajma znali su biti i produ�eni za otprilike dodatna dva tjedna (primjerice,drugi do 7. lipnja 1915., peti do 7. sijeènja 1917., osmi do 24. srpnja 1918.).

4 “Poziv na potpisivanje”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXX., br. 301, 12. XI. 1914., 1.-2.; “Poziv napotpisivanje”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIII., br. 270, 12. XI. 1914., 1.

5 “Poziv na potpisivanje”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXXI., br. 109, 12. V. 1915., 1.-2.; “Poziv napotpisivanje”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIV., br. 110, 14. V. 1914., 1.

6 “Poziv na potpisivanje”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXXI., br. 237, 12. X. 1915., 1.-2.; “Poziv napotpisivanje!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIV., br. 248, 20. X. 1915., 1.

7 “Poziv na potpisivanje”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXXII., br. 95, 26. IV. 1916., 1.-2.; “Poziv napotpisivanje”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 100, 2. V. 1916., 1.-2.

8 “Poziv na potpisivanje”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXXII., br. 267, 21. XI. 1916., 1.-2.; “Poziv napotpisivanje”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 269, 24. XI. 1916., 2.-3.

9 “Poziv na potpisivanje”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXXIII., br. 107, 9. V. 1917., 1.-2.; “Poziv napotpisivanje”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 107, srijeda, 9. V. 1917., 1.-2.,

10 “Poziv na potpisivanje”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXXIII., br. 259, 12. XI. 1917., 1.-2.; “Pozivna potpisivanje”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 263, 17. XI. 1917., 1.-2.

11 “Poziv na potpisivanje”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXXIV., br. 131, 11. VI. 1918., 1.-2.; “Pozivna potpisivanje”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVII., br. 133, 13. VI. 1918., 1.-2.

Osnovni i najva�niji izvor za istra�ivanje svog spleta pitanja vezanih uz ratnizajam na tlu Hrvatske jest arhivsko gradivo, u prvom redu ono saèuvano uHrvatskom dr�avnom arhivu u Zagrebu. Premda razmjerno skromnoga opsega inecjelovito, ono je od kljuènoga znaèaja kako bi se spoznalo nalièje, odnosnostvarnu sliku ratnih prilika u pozadini bojištâ, pa tako i ukupnu problematikuvezanu uz ratne zajmove. Tek arhivski dokumenti mogu u manjoj ili veæoj mjerirasvijetlili koliko je bilo entuzijazma i patriotizma, odnosno otpora i suzdr�anostipri upisima i uplatama ratnoga zajma, te koje su sve razine politièke, vojne,gospodarske i drugih struktura, u kojoj mjeri i na koji naèin bile ukljuèene upromid�bu ratnih zajmova.

Fragmentarnost saèuvanoga arhivskoga gradiva istra�ivaèa nu�no upuæujena ratni tisak na èijim su stranicama redovito objavljivani popisi imenapojedinaca i ustanova koje su upisivale znatnije svote ratnoga zajma. Novinskaizdanja za vrijeme Prvoga svjetskoga rata, toènije reèeno ona koja nisu bilazabranjena poèetkom rata, ne predstavljaju osobito vrijedan povijesni izvor zaistra�ivaèa Prvoga svjetskoga rata: izbijanje rata posve je ugušilo politièki �ivot(u Hrvatskoj još i više negoli, primjerice, u Maðarskoj) pa u najveæoj mjeri idruštveni �ivot, a stroga cenzura èinila je izdavanje novina gotovo besmislenim.O ratnim, politièkim i gospodarskim prilikama iz novinstva se ne mo�e saznatigotovo ništa ili se mo�e steæi iskrivljenu sliku, što mo�da najbolje ilustrirauzreèica prema kojoj su vojnici za vrijeme Prvoga svjetskog rata vjerovali svemuosim onome što je pisalo u novinama.

Stranice novina bile su popunjavane u prvom redu slu�benim saopæenjimadr�avnih i vojnih vlasti, zatim raznim promid�benim tekstovima (bilo da je rijeè odobrotvornim društvima i priredbama, vojnim uspjesima i junaštvima,odlikovanjima, suðenja veleizdajnicima i “veleizdajnicima” te raznovrsnimratnim profiterima, pozivima na upise ratnoga zajma...) te raznim manje va�nim,“bezazlenim” temama kao što su bile kazališne i kino predstave, crna kronika itomu slièno. Vrlo brzo, veæ tijekom druge godine rata, poèetno ratno oduševljenjeposve je nestalo sa stranica tiskovina te ustupilo mjesto sve otvorenijim vapajimaza svršetkom rata, �alopojkama na raèun skupoæe i sve veæih nestašicanajosnovnijih �ivotnih potrepština (meso, mast, �itarice i brašno, kukuruz, šeæer,jaja, kava, petrolej, plin...), te srd�bom uperenom prema “nabijaèima” cijena.

Promid�ba

Za trajanja prvih sedam ratnih zajmova bila je provoðena sveobuhvatnapromid�bena kampanja koja je poticala najšire slojeve stanovništva naiskazivanje domoljublja i odricanje, to jest na novèano podupiranje ratnih napora


88

Austro-Ugarske Monarhije. Tijekom tih sedam zajmova ratna je promid�bapredstavljala upise, odnosno uplate ratnoga zajma ne samo kao du�nost, veæ,štoviše, i kao “postulat patriotizma”.12 Osmi ratni zajam, meðutim, bio je raspisanu lipnju 1918. godine, u posve drukèijim politièkim prilikama; zasiæenost ratombila je golema, pritisak prema novinstvu znaèajno je popustio, a ponovno seprobudio i politièki �ivot što je u Hrvatskoj ponajprije bilo obilje�eno jaèanjemjugoslavenske ideje. Zbog svega navedenog bilo je teško potaknuti stanovništvona nova odricanja, a niti novinstvo više nije obraæalo znaèajniju pozornost naraspisani zajam.

Uvid u novinstvo i druga sredstva promid�be s jedne strane, te istodobni uvidu arhivske izvore kao pokazatelje realnog stanja s druge strane, pru�ajumoguænost sagledavanja cjelovite slike o sustavu promid�be ratnih zajmova kaovrlo va�noga odsjeèka austrougarske ratne promid�be.

Osnovne smjernice o promid�bi ratnoga zajma postavljane su na raziniministarstva financija te su potom stupnjevito prosljeðivane praktièki do najni�ihrazina. Prva obraæanja zagrebaèke Zemaljske vlade na stanovništvo se�u inekoliko dana prije raspisivanja prvoga ugarskog ratnog zajma.13 Hrvatski ban14

kao glava zemaljske uprave Hrvatske i Slavonije osobno se zauzimao i svojimautoritetom pozivao ni�e razine uprave (�upanije i kotareve), ali takoðer iuèiteljstvo te sveæenstvo na sudjelovanje i agitaciju pri upisivanju zajmova.15

Osim �upanijskih i kotarskih vlasti, Zemaljska je vlada poticala i predstavnikemjesnih vlasti da poduzmu sve sa svoje strane kako bi upisi ratnoga zajma bili štoizdašniji, èemu su gradonaèelnici i naèelnici opæina u pravilu spremnoudovoljavali.16

Nezaobilazna uloga u promid�bi ratnoga zajma pripadala je itrgovaèko-obrtnièkim komorama, a meðu njima i osjeèkoj koja je pokrivalapodruèje Slavonije. Komore su sudjelovale u agitacijama, no one su bilepodreðene budimpeštanskom Ministarstvu trgovine te njihova promid�benaaktivnost takoðer nije toliko bila èin vlastite volje, koliko djelovanje sukladno


89

12 “Ratni zajam”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXX., br. 299, 10. XI. 1914., 1.13 “Narodni zajam – za kralja i za dom!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIII., br. 266, 7. XI. 1914., 1.14 Za trajanja Prvoga svjetskog rata du�nost bana obnašali su barun Ivan Skerlecz (do 1917.) te Antun

Mihaloviæ (od 1917.).15 “Peti ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 269 [270!], 25. XI. 1916., 5.16 Vidi primjerice pozive osjeèkoga gradonaèelnika dr. Ante Pinteroviæa: “Proglas naèelnika na gradjanstvo

za upis ratnoga zajma”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 97, 28. IV. 1916., 2.-3.; “Za VI. ratnizajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 117, 22. V. 1917., 2.; “VII. ratni zajam”, Hrvatskaobrana (Osijek), god. XVI., br. 265, 20. XI. 1917., 2.; “Sugradjani!”, Hrvatska obrana (Osijek), god.XVII., br. 138, 19. VI. 1918., 1. U korištenim izvorima i literaturi, na �alost, nisam pronašao vijesti osliènim proglasima ðakovaèkoga ratnog naèelnika Stjepana Barloviæa, premda se mo�e pretpostaviti daih je bilo.

nalozima ministra trgovine.17 Aktivna uloga trgovaèko-obrtnièkih komora bila jenaroèito znaèajna zbog obrtnika i trgovaca koji su se nalazili pod posebnompozornošæu zbog uglavnom posve osnovanoga dojma da su bili jedni od rijetkihkojima je ratni mete�donio korist u vidu znatnih materijalnih dobitaka.18

Pored raznih razina monarhijskih vlasti i njima podreðenih ustanova temjesnih vlasti, promid�benu kampanju organizirale su i provodile i bankovneustanove kojima je, uz poštanske urede, bila povjerena realizacija upisivanjazajma. Ratni zajam je najveæim bankama koje su bile odreðene za slu�benaupisna mjesta zajma otvarao moguænost znatne dobiti te ne èudi da je pojedinimbankama i štedionicama, koje isprva nisu na popisu slu�benih upisnih mjesta, biloizrazito stalo da budu ukljuèene u èitav postupak. Na primjer, prvom odredbomugarskoga ministra financija bilo je predviðeno da na tlu banske Hrvatskeslu�bena upisna mjesta budu podru�nice budimpeštanskih novèarskih zavoda teveliki zavodi sa sjedištima u Zagrebu. Na taj je naèin bila iskljuèena osjeèkaHrvatska zemaljska banka d. d. koja je bila jedan od dva najznaèajnija novèarskazavoda na tlu Slavonije, pa je ravnateljstvo te banke naknadno, posredstvombana, uspjelo ishoditi da i Hrvatska zemaljska banka bude uvrštena na popisslu�benih upisnih mjesta.19 Na prikupljanje upisa i uplata bile su, dakako,posredno ovlašteni i manji novèarski zavodi (štedionice, veresijske udruge...), alii druge pravne osobe koje bi prikupljene upise na ratni zajam proslijeðivale naodreðeno slu�beno upisno mjesto.20

Buduæi da je, dakle, velikim bankama kao slu�benim upisnim mjestima bilapru�ena prigoda za ostvarenje velike novèane dobiti, nije zaèudno da su i onesame ulagale mnogo truda u oglašavanje i popularizaciju ratnoga zajma. Poredredovnih oglasa u novinama, banke su izdavale i posebne prigodne prospekte ibrošure, iznimno i u poslijepodnevnim satima dr�ale otvorenim svoje urede21 i

90


17 Hrvatski dr�avni arhiv Zagreb, Predsjedništvo Zemaljske vlade (dalje: HDA, PRZV), kut. 880,8091-1914.

18 Vidi primjerice: “Trgovcima i obrtnicima slob. i kr. grada Osijeka i komorskog okru�ja Slavonije”,Hrvatska obrana (Osijek), god. XIII., br. 271, 13. XI. 1914., 2.; “Pripadnicima trgovaèko-obrtnièkekomore za Slavoniju!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIV., br. 249, 21. X. 1915., 1.;“Trgovaèko-obrtnièka komora za Slavoniju u Osijeku za ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god.XVI., br. 273, 29. XI. 1917., 2.

19 HDA, PRZV, kut. 880, 8134-1914; “Hrv. zem. banka d. d. i ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god.XIII., br. 268, 10. XI. 1914., 2.

20 Na primjer, i predstojništvo osjeèke �idovske bogoštovne opæine bilo je takoðer ovlašteno naprikupljanje upisa. “Akcija u korist ratnog zajma”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIII., br, 272, 14. XI.1914.,

21 Èinila je to, primjerice, redovno osjeèka podru�nica Peštanske ugarske komercijalne banke. “Peti ratnizajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 273, 29. XI. 1916., 5.; “Ratni zajam”, Hrvatska obrana(Osijek), god. XVI., br. 108, 10. V. 1917., 3. Èinila je to i osjeèka podru�nica PHŠ, koja je i subotomposlijepodne bila otvorena. “Prva hrvatska štedionica podru�nica u Osijeku”, Hrvatska obrana (Osijek),

tomu slièno. Posve razumljivo, velike svote novcaupisivale su i sâme banke, što se od njih oèekivalou prvom redu stoga što su profitirale iz èitavogaprocesa, ali i stoga što su njihove uplate kodstanovništva otklanjale sumnju u sigurnost uloga.

Najviši upravni slu�benici, bankari i crkvenidostojanstvenici, od kojih je uspjeh ratnihzajmova ponajviše ovisio, bili su od dr�avnihvlasti odlikovani i posebnim priznanjima.22

Pored standardnoga pozivanja na domo-ljublje i odanost kraljevskoj dinastiji, u gotovosvim promid�benim pozivima i proglasima jasnorazabiremo još nekoliko kljuènih toèaka koje sutrebale utjecati na stanovništvo i ponukati ga da“posudi” novac svojoj dr�avi. Prije svega,

raèunalo se sa suæuti stanovništva prema vojnicima koji podnose najveæe �rtveizla�uæi se pogibli na dalekim bojištima, uz isticanje da gotovo svaka obitelj imaponekog oca, sina ili brata na tim bojištima. Naglašavalo se kako ne postojipogodniji naèin od upisivanja ratnoga zajma da bi se tim vojnicima iz udaljene isigurne ratne pozadine pomoglo. Novac uplaæen u obliku ratnoga zajma je nu�an– pojašnjavalo se – kako bi austrougarski vojnici bili opskrbljeni hranom,oru�jem, odjeæom i svime drugim potrebnim za uspješno ratovanje. Kako je ratodmicao, sve se èešæe isticalo da su novèana odricanja ujedno i najkraæi put do�uðenoga mira. Na primjer, sredinom 1917. u jednom uvodniku Hrvatske obranenavedeno je sljedeæe: “Pomozimo zato našim junaèkim borcima onako iz petnih�ila, kao što se oni iz petnih �ila za nas bore, da se neprijatelju zakrèi put doneèistih njegovih ciljeva. Što izdašnije pomognemo našim vojskama, tim æemoprije doæi do �eljno izgledanoga mira, jer æe neprijatelj tim prije uvidjeti svojunemoæ, da nas svlada.”23

Nadalje, podjednako va�no mjesto u promid�benim kampanjama pripadaloje i uvjeravanjima o zajmu kao sigurnom i izrazito povoljnom naèinu oploðivanjaprišteðenoga novca, ma kako malene te zalihe bile. Bilo je naglašavano kako puk,naroèito seljaèki, posjeduje znatnu ušteðevinu, te da mu dr�ava zapravo sraspisivanjem ratnih zajmova èini najbolju uslugu: “Štedni , kapi ta l upravo

91


Naslovnica brošure

god. XVI., br. 115, 19. V. 1916., 5.22 “Previšnje pripoznanje radi uspjeha ratnih zajmova”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 237,

srijeda, 18. X. 1916., 4.23 “O opæem polo�aju. Upisujmo šesti ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 141, 9. VI.

1917., 1.

t ra�i , da se što lukrat ivni je bi lo to u formi ulo�aka, i l i kupovanjemmjenica. [...] Toj te�nj i ra tni zajam baš zgodno izlazi u susret . [spac.Hrvatska obrana]”24

Domoljublje i sigurna financijska dobit bile su neprestano prikazivane kaodvije strane iste medalje, što dobro ilustrira sljedeæi primjer: “Kod nas svakznade, da dajuæi ratni zajam, ne samo što vrši patriotsko djelo, nego ida svoj novac najplodnosnije i najsigurnije ula�e [spac. Hrvatskaobrana].”25 Karakteristiène su u tom smislu bile i rijeèi osjeèkoga gradonaèelnikadr. Ante Pinteroviæa što ih je on naveo u jednom od svojih redovnih agitacijskihpoziva na graðanstvo: “Ne tra�i dr�ava dar ni poklon nego zajam, za koji moænanaša dr�ava kao velika sila isto tako moænu i potpunu garanciju pru�a pod takopovoljnim uvjetima, da se uèestvovanje u potpisivanju toga zajma ne mo�enazvati nikakvom �rtvom, nego naprotiv eminentnom patriotskom du�nošæunaprama dr�avi i najsigurnijim i najpovoljnijim imovinskom ulogom gotovine iimetka svakoga pojedinca.”26

U Monarhiji, zemlji koja je veæ desetljeæima u�ivala vremena stabilnogamira, kulturnoga i gospodarskoga napretka, pravne i financijske sigurnosti, takvasu uvjeravanja u poèetku nesumnjivo mogla naæi plodnoga tla. Ako se veæ imoglo pretpostaviti da rat mo�e biti izgubljen, moguænost nestanka stoljetneMonarhije s povijesne scene morala se golemoj veæini njezina stanovništvadoimati posve nestvarnom.

Pa ipak, kako je rat bivao sve du�i i du�i a njegov ishod sve neizvjesniji, ikako su se ratni zajmovi nizali jedan za drugim a opæe stanje u Monarhijipostajalo sve nesigurnije i nezavidnije, sumnje u sigurnost novca predanogadr�avi u vidu ratnih zajmova nametale su same od sebe i više ih se nikako nijemoglo prikriti i cenzurirati. Dovoljno posvjedoèenje takvih sumnji su i samislu�beni proglasi u kojima se naroèito ustrajalo na èvrstoæi Carstva i odrješito sejamèilo da su ulozi, kao i predstojeæa zarada, posve sigurni. Zoran primjerreèenoga predstavlja sljedeæi odlomak iz jednoga proglasa s kraja 1916. godine:“One, koji sumnjaju o sigurnosti ratnih zajmova pitamo: ko mo�e davati veæusigurnost od dr�ave, od cjelokupnosti one, koja dr�avu saèinjava? Veæe sigurnostinaprosto ne mo�e biti.”27 Kako bi se veæ iznureno stanovništvo pokušalopotaknuti na dodatna odricanja, nije bilo neobièno da predstavnici vlasti u svojim

92


24 “Èetvrti ugarski ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 88, 17. IV. 1916., 1.25 “Èetvrti ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 93, 22. IV. 1916., 2.26 “Proglas naèelnika na gradjanstvo za upis ratnoga zajma”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 97,

28. IV. 1916., 2.27 “Upisujmo na peti ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 269 [270!], 25. XI. 1916., 5.

proglasima jamèe da je posrijedi i posljednji ratni zajam, kako je to, na primjer,èinio osjeèki gradonaèelnik za vrijeme upisivanje šestoga ratnog zajma.28

Opæe mjesto u gotovo svim proglasima bila je i tvrdnja o ratu kojegaMonarhija nije �eljela i koji joj je “bezdušnim i brutalnim naèinom”29 bionametnut, u prvom redu od strane imperijalistièke Velike Britanije. Pozakljuèenju zajmova uobièavalo se isticati da je potpisivanje potpuno udovoljilovisokim oèekivanjima, hvalio se patriotski zanos graðana, ali se ne bi propustiloni spomenuti da ima i onih “koji se istièu svojim nesudjelovanjem pri tompatriotiènom djelovanju, te se njihova suzdr�ljivost pri potpisivanju ratnog zajmane mo�e ni najmanje i nikako opravdati”.30 Kako je vrijeme odmicalo, retorikaprema onima koji su pokazivali “suzdr�ljivost” bivala je sve oštrijom i sve višeprijeteæom, pa ih se, primjerice, i u Ðakovu u lipnju 1917. javno nazivaloizdajnicima “koji na taj naèin poma�u svoje neprijatelje”.31 Va�no mjesto uagitacijama pripadalo je nagovještavanju pogubnih posljedica u sluèaju gubitkarata, pri èemu je naglasak najèešæe stavljan na posve izvjesne teritorijalnegubitke, i to u korist Kraljevine Italije i Kraljevine Srbije.32

Pored domoljublja i �elje za zaradom od ukamaæivanja ulo�enih svota, nemadvojbe da su mnogi ratni zajam upisivali sasvim nevoljno, da su ga upisivali jer seto od njih jednostavno oèekivalo, odnosno da su to èinili pod izravnim ili manjeizravnim pritiskom. Osim, na primjer, imuænih hrvatskih Srba koji su najèešæeupisivali mnogo manje negoli su doista bili u stanju, nevoljni upisnici zajma bilisu ponajprije oni koji su u ratnim prilikama ostvarivali naroèitu novèanu dobit:ratni dobavljaèi, trgovci i banke.33 Da domoljublje i ekonomska raèunica nisu bilijedini porivi upisnicima, dovoljnu potvrdu predstavlja èinjenica da su mnogi odupisnika ratnoga zajma veæ nekoliko dana po slomu Monarhije uplaæivali novi

93


28 Gradonaèelnik Pinteroviæ je u svom proglasu navodio: “[...] napregnimo u ovomu posljednjem odluènomèasu svu našu snagu, pa potpisujmo šesti i jamaèno zadnji ratni zajam što izdašnije, omoguæimo timenašim hrabrim borcima, da u najodluènijem èasu krvavu borbu junaèki nastave i pobjedonosno dokrajèe[...]” “Za VI. ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 117, 22. V. 1917., 2.

29 “Upisujmo na peti ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 269 [270!], 25. XI. 1916., 5.30 “Zakljuèak V. ratnog zajma”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 7, 9. I. 1917., 2.31 “Dan ratnoga zajma u Djakovu. Sveèani meeting za VI. ratni zajam u Djakovu”, Hrvatska obrana

(Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 7.32 Na primjer, nepoznati uvodnièar Hrvatske obrane pisao je u prosincu 1917. godine: “Nama naroèito valja

pomišljati i na u�asni atentat na cjelovitost hrvatskih zemalja, što nam ga je spremala Italija u sporazumusa entent[i]nim vlastima i u suglasju s Pašiæem, po kojem bi atentatu Istra s Primorjem i glavni dioDalmacije s otoèjem neminovno pripao Italiji, i èemu bi posljedicom bilo konaèno odnarodjenje tih našihkrajeva, koje se kod nas još uvijek mo�e provesti, kako smo donedavna gledali u Istri, a kako to i danasvidimo na Rijeci.” “Upisujmo sedmi ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 280, 7. XII.1917., 1.

33 Valja takoðer imati na umu da je onima koji su u ratnim godinama ostvarivali poveæanu poslovnu dobitbio nametnut i tzv. ratni porez.

tzv. Narodni porez, namijenjen novostvorenoj dr�avnoj tvorevini (Dr�avaSlovenaca, Hrvata i Srba). Pri tomu, dakako, ni Ðakovo nije predstavljaloiznimku, a kampanja za upisivanje tog poreza bila je gotovo navlas ista prethodnoopisanoj kampanji za upisivanje austrougarskih ratnih zajmova.

S druge, pak, strane, bilo je mnogo i onih kojima je vrlo rano zazvonilozvono opreza te su se oglušili svim pozivima na novèano podupiranje dr�ave injezine vojske. Takvih je bilo u svim slojevima stanovništva i meðu svimetnièkim zajednicama multinacionalnoga carstva, no pod posebnom suprismotrom bili pripadnici onih manjina èije su matiène dr�ave bile ratniprotivnici Monarhije. U više su navrata predstavnici upravnih vlasti s podruèjaSlavonije zapa�ali da Srbi ne sudjeluju u upisima ratnoga zajma, ili da sudjelujuvrlo skromno, mnogo ispod svojih moguænosti. Jedno od slikovitijih takvihizvješæa, koje se dijelom odnosi i na podruèje Ðakovštine, jest ono Vladinapovjerenika za Virovitièku �upaniju i grad Osijek dr. Milana Brezinšæaka izsrpnja 1915. godine. U izvješæu se, pored ostaloga, navodi i sljedeæe: “Veselje,koje je medju pravoslavnim �iteljstvom prouzrokovao rat sa Italijom, odrazilo seje najbolje u potpisivanju zajma. Pojedina mjesta kao što je Dalj, Lev.[anjska]Varoš, gdje su veæinom pravoslavni uopæe nisu ništa potpisala a u drugimmjestima, osobito u Erdutu, Èepinu i Bijelobrdu i podruèju kotara Slatina je odzivdo neznatnih iznimaka vrlo slab, ili uopæe nikakav, sa strane pravoslavnog�iteljstva.”34 Sluèajno ili ne, zanimljivo je primijetiti da Upravna opæinaLevanjska Varoš jedina izmeðu svih opæina s podruèja Ðakovštine nije upisalaništa za drugi ugarski ratni zajam, raspisan toga ljeta.35

Kampanja je bila usmjeravana prema svim slojevima stanovništva, ali uzèest naglasak na one slojeve za koje se oèekivalo da još uvijek posjeduju novèanezalihe (primjerice, seljaštvo), ili na one od kojih se temeljem njihova socijalnog idruštvenog polo�aja oèekivalo, tj. tra�ilo da �rtvuju više od ostalih (uèiteljstvo,èinovništvo, vojni dobavljaèi i ostali kojima se s izbijanjem rata otvorilamoguænost poveæaju svoju zaradu).

Promid�beni pritisak nije mimoišao niti školsku mlade�. U travnju 1916.godine, u vrijeme upisivanja èetvrtoga zajma, zagrebaèka Zemaljska vladauputila je okru�nicu na ravnateljstva srednjih, njima sliènih i puèkih škola te ihpozvala da potaknu i školsku mlade� da doprinese i na taj naèin, kroz novèanepriloge, svoj obol ratnim naporima. U okru�nici je, pored ostaloga, bilo navedenoi sljedeæe: “Da se naša školska mlade� dosad svaki put brzo, ustrajno i obilnoodazivala pozivu kr. zemaljske vlade, u prvom je redu zasluga vrlih našihnastavnika svih škola, koji ne samo da na sebe s rodoljubivom po�rtvovnošæu

94


34 HDA, PRZV, kut. 880, 7559-1915.35 HDA, PRZV, kut. 880, 4324-1915.

preuzimanju staranje oko sabiranja priloga od mlade�i, nego u svakoj prigodi�arkom rijeèi i plamenim oduševljenjem umiju naæi put do srca i duše povjereneim mlade�i, oduševljavajuæi je i zanoseæi za velike zadatke sadašnjega pokoljenjau ovo veliko historijsko doba, kojemu od vijekova nema ravna.” Najmanjimoguæi upis iznosio je 50 kruna, s tim da je bilo omoguæeno i uplaæivanje umjeseènim obrocima.36 U istu se svrhu istodobno bio oglasio i Vladin Odjel zabogoštovlje i nastavu koji je posebnom okru�nicom potaknuo iste adresate daporade na tome “da se i siromašnijim uèenicima i uèenicama omoguæisudjelovanje kod upisivanja ratnoga zajma”. Istom je okru�nicom bilopreporuèeno da se sakupi barem 50 kruna te da se s tom svotom kupljenaobveznica ratnoga zajma “pokloni kojoj humanitarnoj svrsi, uzevši u prvom redupri tome ona društva za podupiranje uèenika svojega zavoda”.37 Naposljetkurezultat nije izostao i po zakljuèenju èetvrtoga ratnog zajma bilo je objavljeno daje školska mlade�upisala ukupno 154.300 kruna, te joj je zbog njezine iskazane“patriotske po�rtvovnosti” javno bila izra�avana “najveæa pohvala”.38

Po raspisivanju petoga ratnog zajma Zemaljska je vlada uèinila i korak daljeu širenju promid�be u školama te je izdala naredbu prema kojoj su struène osobe,napose profesori s trgovaèkih akademija, trebale pred srednjoškolskom mlade�iodr�ati predavanja o ratnom zajmu.39 Povremeno su u tisku isticani primjeripojedinih ravnatelja i profesora èijom je zaslugom meðu uèenicima bileprikupljene spomena vrijedne svote. U Osijeku su tako krajem 1916., prijezakljuèenja upisivanja petoga ratnog zajma, nastojanjem ravnatelja Realnegimnazije Franje Devidéa uèenici Realne gimnazije i Trgovaèke akademije,upisali ukupno 18.250 kruna.40 Devidéovim nastojanjem i petnaest ðaka Velikegimnazije upisalo je dodatnih 8650 kruna.41 I ravnatelj više puèke škole u Ðakovudr. Franjo Higy Mandiæ42 takoðer je uznastojao privoljeti svoje ðake na upisivanjezajma, te je poznato da je èetvero ðaka upisalo 300 kruna petoga zajma (Mavro

95


36 “Vladina okru�nica u pogledu upisivanja ratnoga zajma od školske mlade�i”, Hrvatska obrana (Osijek),god. XV., br. 94, 25. IV. 1916., 2.

37 “Škola za ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 105, 8. V. 1916., 2.38 “Hrvatske škole za ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 148, 3. VII. 1916., 3.; “Hrvatska

školska mlade�za èetvrti ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 173, 2. VIII. 1916., 3.39 “O koristi ratnog zajma i o ratnom zajmu uopæe”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 282, 11. XII.

1916., 4.40 “Dosadanji upisi ratnog zajma na kr. realnoj gimnaziji i trgovaèkoj akademiji”, Hrvatska obrana

(Osijek), god. XV., br. 282, , 11. XII. 1916., 4.41 “V. ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 287, 16. XII. 1916., 7.42 Dr. Franjo Higy Mandiæ (1876.–1948.), uèitelj. Za vrijeme rata bio je tajnik Kotarskoga ratnog

pripomoænog ureda u Ðakovu. Zanimao se za ðakovaèku povijest te je, pored ostaloga, u èasopisu Jekaod Osijeka 1919. godine objavio èlanak “�upna crkva sv. Ðurða u Ðakovu”.

Goldberger i Ljubica Münz po 100 te Fritz Wollner i Helena Spitzer po 50).43

Ravnatelj Higy Mandiæ je i 1917. godine meðu svojim ðacima sakupio 500kruna.44

Promid�bena kampanja bila je u prvom redu provoðena putem novinstva.Novinstvo je svomu èitateljstvu “najtoplije preporuèivalo” upisivanje ratnogazajma, bilo da je bila rijeè o èitavim èlancima u kojima su naširoko bilipojašnjavani va�nost i korist zajma, bilo da je bila rijeè o sasvim kratkimpozivima i porukama. Na primjer, osjeèka Hrvatska obrana odašiljala je porukesljedeæega tipa: “Patriotska je to du�nost svakog pojedinca. Pomozimo Monarhijii svojoj domovini do konaène pobjede u toj velikoj i teškoj borbi!”45 K tome, nastranicama tiska bili su iz broja u broj, za vrijeme upisivanja pojedinoga zajma,objavljivani i kratki oglasi / pozivi, primjerice: “Podajte novac za ratni zajam!Zapovijed je to savjesti, poštenja i samouzdr�anja! Posudjujte domovini!” ili“Potpisujte ratni zajam!”. Iste ili sliène poruke objavljivao je na zaglavlju svojihstranica i osjeèki list Die Drau: “Wer auf die 7. Kriegsanleihe zeichnet, sichertden Frieden und verkürzt den Krieg!” ili “Es ist ein Gebot der Ehre, desGewissens und der Pflicht auf die 7. Kriegsanleihe zu zeichnen!” i tomu slièno.

Veæ za potpisivanja prvoga ugarskog ratnog zajma ban Skerlecz izrazio jepismenu zahvalnost hrvatskom novinstvu “koje je upoznavajuæi veliku va�noststvari, akciju za ratni zajam patriotièkim oduševljenjem podupiralo.”46 Osimtakvih pismenih zahvala, uredništvima novina bila je podjeljivana i novèananagrada za njihov doprinos u popularizaciji ratnoga zajma. Na primjer, u prosincu1915. veæemu broju listova koji su objavile proglas o treæemu ratnom zajmu,“poprativši ga patriotskim redcima”, bile su dodijeljene novèane svote od 200 do1000 kruna (ukupno je zagrebaèka vlada u tu svrhu izdvojila 8350 kruna.47

Pored tiska, ratni su zajmovi bili oglašavani i popularizirani i drugimsredstvima: putem plakata, putem prigodnih poštanskih dopisnica, putem javnihpriredbi i tomu slièno. Ovisno o tomu je li bila rijeè o prostoru Maðarske ilibanske Hrvatske, na promid�benim dopisnicima bio je otisnut poziv namaðarskom (“Jegyezz hadikölcsönt, megrövidíted a háborút!”), odnosnodvojezièni maðarsko-hrvatski poziv s istom porukom (“Jegyezz hadikölcsönt,megrövidíted a háborút!” / “Bilje�i ratni zajam da skratiš rat!”).

96


43 Navedeni ðaci su odreda bili djeca imuænijih i uglednijih ðakovaèkih obitelji. Kao zanimljivost se mo�eistaknuti da je Helena Spitzer kasnije postala supruga poznatoga ðakovaèkog odvjetnika i publicista dr.Mate Horvata. “Peti ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 283, 12. XII. 1916., 3.

44 “VI. Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 4.45 “Upisujte èetvrti ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 91, 20. IV. 1916., 2.46 HDA, PRZV, kut. 880, 8094-1914.47 HDA, PRZV, kut. 880, 10743-1915.

Primjer Ðakova i Ðakovštine

Kao i u drugim krajevima Hrvatske, i u Ðakovštini su se ratni zajmovi,zajedno sa sna�nim promid�benim aktivnostima koje su ih pratile, znaèajnoodrazili na gospodarstvo, školstvo, društveni �ivot, svakodnevicu te uopæe na svevidove �ivota.

Stanovništvo Ðakovštine upisivalo jeratne zajmove ponajviše kod ðakovaèkepodru�nice Prve hrvatske štedionice kojaje imala sjedište u Zagrebu te bilanajugledniji i najveæi hrvatski novèanizavod s razgranatom mre�om podru�nica.Pored te podru�nice, u Ðakovu suznaèajniji upisi bili zabilje�eni i kodpodru�nice Hrvatske eskomptne imjenjaène banke èija je središnjica bila uBrodu na Savi (od 1934. Slavonski Brod).Na primjer, kod te podru�nice bilo jeupisano 112.900 kruna prvoga ugarskogratnog zajma.48 Tek iznimno, u skromnombroju sluèajeva, ali zato sa razmjernovelikim iznosima, pojedinci su zajamupisivali i kod novèarskih zavoda udrugim gradovima, na primjer kodHrvatske zemaljske banke u Osijeku kaojednoga od najjaèih novèarskih zavoda uSlavoniji.

Na razini Ðakova i i Ðakovštine promid�bu su, kao i drugdje, provodilemjesne vlasti, u prvom redu one kotarske, ali pritom su va�nu ulogu imali ipredstavnici crkvenih vlasti, kao i èelnici mjesnih novèarskih ustanova. Uz šutnjuizvora, o njihovu osobnom do�ivljaju tih kampanja mo�emo samo nagaðati, noizvan je sumnje da su povjerenu zadaæu odraðivali s mnogo ulo�enog truda.Sjajnu potvrdu toga nalazimo u 1917. godini, u velikom, dobro organiziranompromid�benom skupu odr�anom u Ðakovu 10. lipnja 1917. Taj dogaðaj, iscrpnoprikazan na stranicama onodobnog tiska, sjajno doèarava ratno ozraèje, pa i

97


Plakat za sedmi austrijski ratni zajam

48 “Ratni zajam”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXX., br. 318, 2. XII. 1914., 3.

strepnje stanovništva Ðakovštine, a dostojan je osobite pozornosti veæ i stoga štojedva da je moguæe i na razini Hrvatske naæi slièan opis nekoga takvoga dogaðaja.

Dotièni ðakovaèki skup, odnosno “meeting”, kako ga se tada pomodnonazivalo, odr�an je u okviru šire zamišljenih promid�benih napora koji su za ciljimali pospješiti rezultat šestoga ratnog zajma. Naime, hrvatski je ban posebnomokru�nicom za 5. lipnja 1917. (utorak) ustanovio Dan ratnoga zajma tijekomkojega je u svim veæim mjestima trebalo poduzeti dodatne napore kako bi seputem organizacije raznovrsnih javnih dogaðanja stanovništvo pokušalopotaknuti na masovniji upis ratnoga zajma.49 Reagirajuæi na banovu okru�nicu,veliki �upani su se obratili na podreðene kotarske oblasti te ih razmjernokonkretno uputili na sadr�aje kojima je valjalo ispuniti Dan ratnoga zajma. Takvuokru�nicu potpisao je i barun Ivan Adamoviæ, veliki �upan Virovitièke �upanije uokviru koje je bilo i Ðakovo. Prije svega, u okru�nici je kotarskim vlastima bilopredlagano da prirede kazališno, koncertno ili neko slièno javno dogaðanje te dase okupljenom stanovništvu kroz dr�anje prigodnih govora “sa zvaniène strane”objasni va�nost uspjeha ratnoga zajma, kao i financijske prednosti koje on pru�a.Preporuèeno je takoðer da govor odr�i odreðena, u mjesnim okvirima omiljena

98


Prigodna promid�bena dopisnica

49 “Dan ratnog zajma”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 117, 22. V. 1917., 2.

osoba (na primjer, narodni zastupnik ili �upnik), a uz nju i “liènost, koja je udotiènom kraju priznata na financijskom polju, kao ravnatelj bankovnog zavodaili drugog novèanog zavoda te u financijsku stranu upuæena”.50

Sadr�aj okru�nice va�an nam je u prvom redu stoga što omoguæava boljerazumijevanje “sveèanoga meetinga” uprilièenoga u Ðakovu 10. lipnja 1917.Izvješæe o “meetingu” donijela je 16. lipnja 1917. na svojim stranicama osjeèkaHrvatska obrana, a nepotpisani autor bio je zacijelo netko iz naju�ega krugaorganizatora. Izvješæe je vrlo iscrpno, s toèno prenesenim govorima, tepredstavlja rijedak primjer opširnoga izvješæivanja o Danu ratnog zajma.

Iz nepoznatog razloga, a mo�emo samo nagaðati da su posrijedi biliproblemi organizacijske naravi, u Ðakovu prigodne sveèanosti nisu odr�ane nasâm Dan ratnoga zajma, 5. lipnja, veæ pet dana kasnije, 10. lipnja 1917., uprostoru Svratišta Devèiæ.51 Poticatelj i glavni organizator ðakovaèke priredbebio je predstojnik kotarske oblasti Antun Mitroviæ na èiju je inicijativuustanovljen i posebni odbor koji je na sebe preuzeo pripremne radnje. U sastavuodbora bila su najuglednija imena ðakovaèkoga javnog �ivota. Poredpredstojnika Mitroviæa te ðakovaèkoga opæinskog bilje�nika Miše Sommera, kaoslu�benih predstavnika kotarske i trgovišne vlasti, odbor su saèinjavali ivlastelinski ravnatelj Ivan Èefuta, poreznik te ujedno i blagajnik ðakovaèkepodru�nice Crvenoga kri�a Stjepan Turkoviæ, trgovac Vilim Münz, upraviteljpodru�nice Prve hrvatske štedionice Rudolf Weidl, odvjetnik dr. AntunŠvarcmajer, rektor Sjemeništa Antun Akšamoviæ, kaptolski bilje�nik Mato Fišerte opat i kanonik Matija Paviæ koji je ujedno bio i proèelnik odbora. Odbor je posvom ustanovljenju izdao posebni proglas kojim je stanovništvo pozvano naupisivanje zajma, a sveèani je “meeting” u Svratištu Devèiæ, ako æemo vjerovatispomenutomu novinskom izvješæu, “nad svako oèekivanje lijepo uspio i bioosobito lijepo posjeæen od odliènika, trgovaca, obrtnika i �itelja djakovaèkeokolice”. Uz navedene èlanove odbora, svojim zalaganjem pri prikupljanjuratnoga zajma istom su se prigodom istaknuli èelnici opæina s tla Ðakovštine:


99

50 “Za ratni zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 116, 21. V. 1917., 2. Okru�nica se u cijelostidonosi u prilogu ovoga rada (v. prilog 2). Donekle èudi da je Adamoviæeva okru�nica bila objavljena utisku s obzirom da je u prvom redu bila namijenjena kotarskim vlastima u okviru �upanije, odnosno sobzirom na sadr�aj koji je internoga karaktera i u cijelosti se odnosi na upute oko organiziranja priredbivezanih uz Dan ratnoga zajma. Sliène okru�nice predstavnikâ vlasti u pravilu nisu bile objavljivane.

51 Jednokatnica Biskupijskoga vlastelinstva na poèetku Ulice bana Josipa Jelaèiæa. Svratište je za vrijemePrvoga svjetskog rata bilo u zakupu trgovca Dragana Devèiæa.

Mato Brkiæ te Fabo Ratkovèiæ iz Semeljaca,52 Mijo Rakoviæ iz Drenja,53 PavaoŠimiæ iz Krndije,54 Stjepan Pandak iz Piškorevaca,55 Stjepan Jankoviæ iz Budro-vaca,56 N. Jurkoviæ iz Vrpolja,57 Filip Filakoviæ iz Strizivojne,58 Marko Matijeviæiz Punitovaca,59 Pavo Posavèeviæ iz Trnave,60 Adalbert Tomiæ iz Braèevaca,61 N.Bošnjakoviæ iz Vrbice,62 N. Kesterèanek iz Vuke,63 Petar Vukeliæ iz LevanjskeVaroši,64 Mijo Joziæ iz Gorjana65 i Stjepan Werner iz Viškovaca.66

Skupom je predsjedao kotarski predstojnik Antun Mitroviæ koji je uvodnokratkim govorom pozdravio okupljene, a zadaæa dr�anja govorâ bila je, posve uskladu s uputama velikoga �upana Adamoviæa, povjerena rektoru AntunuAkšamoviæu te upravitelju podru�nice Prve hrvatske štedionice RudolfuWeidlu.67 Osnovne znaèajke njihovih govora ne razlikuju se bitno od znaèajkiuobièajenih promid�benih poziva vezanih uz ratne zajmove; isticala se va�nostratnoga zajma za stabilnost gospodarstva i konaèni ishod rata, jamèilo se zasigurnost ulo�enoga novca, apeliralo se na suosjeæanje s vojnicima koji doprinosenajveæe �rtve i s ostalim stradalnicima rata, te tomu slièno.68

100


52 Mato Brkiæ je bio naèelnik i bilje�nik, a Fabo Ratkovèiæ drugi bilje�nik opæine Semeljci. Imenikdostojanstvenika, èinovnika i javnih slu�benika kraljevina Hrvatske i Slavonije 1917. Izdala kr.hrv.-slav.-dalm. zemaljska vlada (dalje: Imenik 1917), Zagreb 1917., 35.

53 Mijo Rakoviæ je bio blagajnik i drugi bilje�nik opæine Drenje. Imenik 1917, 34.54 Pavao Šimiæ bio je bilje�nik opæine Krndija. Imenik 1917, 34.55 Stjepan Pandak bio je bilje�nik i blagajnik opæine Piškorevci. Imenik 1917, 34.56 Stjepan Jankoviæ bio je bilje�nik i blagajnik opæine Budrovci. Imenik 1917, 34.57 Pretpostavljam da je netoèno naveden inicijal imena, odnosno da je posrijedi Franjo Jurkoviæ, bilje�nik

opæine Vrpolje. Imenik 1917, 35.58 Filip Filakoviæ bio je bilje�nik opæine Strizivojna. Imenik 1917, 35.59 Marko Matijeviæ bio je bilje�nik opæine Punitovci. Imenik 1917, 35.60 Pavao (Pavo) Posavèeviæ bio je bilje�nik opæine Trnava. Imenik 1917, 35.61 Adalbert (Albert) Tomiæ bio je naèelnik i bilje�nik opæine Braèevci. Imenik 1917, 34.62 Pretpostavljam da je netoèno naveden inicijal imena, odnosno da je posrijedi Bo�idar Bošnjakoviæ,

bilje�nik opæine Vrbica. Imenik 1917, 35.63 Pretpostavljam da je netoèno naveden inicijal imena, odnosno da je posrijedi Rajko Kesterèanek,

naèelnik i bilje�nik opæine Vuka. Imenik 1917, 35.64 Petar Vukeliæ bio je bilje�nik opæine Levanjska Varoš. Imenik 1917, 34.65 Mijo Joziæ bio je naèelnik i bilje�nik opæine Gorjani. Imenik 1917, 34.66 Stjepan Verner (Werner) bio je naèelnik opæine Viškovci. Imenik 1917, 34.67 I u Osijeku su, primjerice, agitacijske govore odr�ali najviši predstavnik upravnih vlasti (veliki �upan

Ivan Adamoviæ) te najistaknutiji predstavnik gospodarskoga i financijskoga �ivota u Osijeku, ali i šire(predsjednik Trgovaèko-obrtnièke komore i predsjednik Hrvatske zemaljske banke Oskar Weiszmayer).“Koncert za VI. ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 129, 6. VI. 1917., 3.

68 Vezano uz govore Antuna Akšamoviæa i Rudolfa Weidla, svakako je vrijedno na ovom mjestunapomenuti da æe obojica odigrati zapa�ene uloge i koncem 1918. godine, pri rasapu Monarhije istvaranju Dr�ave Slovenaca, Hrvata i Srba, odnosno pri stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.Akšamoviæ je, naime, bio potpredsjednik ðakovaèkoga Mjesnog odbora Narodnog vijeæa Slovenaca,Hrvata i Srba te je odr�ao nadahnut govor pri prisezi ðakovaèke “Jugoslavenske satnije” (17. XI. 1918.),

Akšamoviæ je “sa patriotskog stanovišta obrazlo�io puèanstvu razloge ipotrebe ratnoga zajma”, pozvao sve slojeve stanovništva – od veleposjednika doratnih dobavljaèa te opæinâ – na sudjelovanje, te izrazio uvjerenje da bi uspjehšestoga ratnog zajma mogao pridonijeti pobjedi nad “neprijateljem prekoJadrana” (Kraljevina Italija), istovremeno usporedivši mladoga kralja Karla I.(IV.) s kartaškim vojskovoðom Hanibalom.

Upravitelj podru�nice Prve hrvatske štedionice Weidl je u svomu podu�em,èak i odviše razvuèenom govoru ulo�io mnogo napora kako bi okupljene uvjerioda je upisivanje ratnoga zajma (i) u njihovu osobnom interesu, a uoèljivo je kakoje poseban naglasak stavljao na sigurnost ulo�enih sredstava te je tom pitanjuzapravo posvetio i veæinu govora. Jedan od zanimljivijih detalja iz Weidlovagovora jest njegov osvrt na mnijenje koje je tada, po svemu sudeæi, bilo veæ vrlorašireno,69 a prema kojem je uspjeh ratnoga zajma predstavljao novi korak daljeod �uðenoga mira: “Neki misle doduše ako ne potpišu ratni zajam, da æe rat prijeprestati, ali se varaju. Dr�ava æe predujmom morati nabaviti opet potrebit novacod banke, pa smo time samo sebi naškodili. Gubimo lijepe kamate, a slabimovrijednost novca!” Kako bi poluèio što sna�niji dojam, upravitelj najva�nijegaðakovaèkog novèanog zavoda citirao je i rijeèi tada iznimno omiljenoga generalaSvetozara pl. Boroeviæa70 (“Ako ne æemo potpisati nekoliko tuceta milijarda zanas, onda æemo daleko više morati potpisati neprijateljima”), a èitav je govornaposljetku sa�eo u kratku poruku: “Tko daje ratni zajam, taj daje sebi, skraæujerat a pospješuje mir, a tko protivno èini poma�e i nehotice svoje neprijatelje protirodjenoj braæi i sinovima na bojnom polju.” Prema autoru novinskoga izvješæa,govornik je “raspršio razne bajke i bojazni” koje su bile prisutne.71 Veæ i sami ovidetalji dovoljno govore o kolièini nepovjerenja koja je do sredine 1917. obuzelastanovništvo.

101


dok je Weidl bio èlan Mjesnoga odbora Narodnog vijeæa (povjerenik za poštu, brzojave i telefon u kotaruÐakovo) te bio odbornik “Sijela Jugoslavena”. O tomu više u radu Vladimira Geigera “Skica za povijestÐakova i Ðakovštine u vrijeme Dr�ave Slovenaca, Hrvata i Srba, 29. listopada - 1. prosinca 1918.”,objavljenom na stranicama ovoga sveska Zbornika Muzeja Ðakovštine.

69 Primjerice, jedan austrougarski èasnik u svojim sjeæanjima svjedoèi da su vojnici proglas ratnoga zajmaveæ 1916. godine javno komentirali rijeèima: “Ako budemo novac davali, još æemo dulje ratovati!” FraneDUBROVÈIÆ, �iv sam i dobro mi je. Uspomene iz Prvog svjetskog rata 1914.–1918., Otoèac 2002., 91.Usp. Filip HAMERŠAK, Hrvatska autobiografija i Prvi svjetski rat, neobjavljeni doktorski rad,Filozofski fakultet Zagreb, Zagreb 2013., 341.

70 Svetozar pl. Boroeviæ (Borojeviæ) od Bojne (Umetiæ kod Kostajnice, 1856. – Celovac / Klagenfurt,1920.), vojskovoða. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata istaknuo se vojnim umijeæem na ruskom italijanskom bojištu.

71 “Dan ratnoga zajma u Djakovu. Sveèani meeting za VI. ratni zajam u Djakovu”, Hrvatska obrana(Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 5.-7. Èitavo novinsko izvješæe s Akšamoviæevim i Weidlovimgovorom prilo�en je na kraju ovoga rada (v. prilog 3). Sa�eto izvješæe o ðakovaèkom skupu donio je iosjeèki list Die Drau: “Kriegsanleifest in Djakovo”, Die Drau (Osijek), Jg. 50, Nr. 133 (8539), 13. VI.1917., 5.

Èitava priredba nije bila bez uspjeha, što je vidljivo veæ po tomu što jetijekom njezina odr�avanja bilo upisano ratnoga zajma u ukupnom iznosu od212.350 kruna.72 Najveæi dio te svote bio je upisan zahvaljujuæi nastojanjudvojice predstavnika ðakovaèkih mjesnih vlasti: kotarski upravitelj AntunMitroviæ te opæinski bilje�nik Mišo Sommer upisali su u ime veæega, nepoznatogbroja stranaka ukupno 151.350 kruna ratnoga zajma (Mitroviæ 81.000, a Sommer70.350).73 Naknadno je, nekoliko dana kasnije, njihovim nastojanjem biloupisano daljnjih 47.000 kruna ratnoga zajma (Mitroviæ 21.000, a Sommer26.000), dakle ukupno su dva èelnika ðakovaèke kotarske i trgovišne vlastiprikupila gotovo 200.000 kruna (198.350). Na istovjetan naèin, zalaganjem iagitacijama prethodno navedenih opæinskih èelnika, tih je dana u Semeljcima biloupisano 55.000 kruna, u Gorjanima 45.000, u Braèevcima 20.400, u Vrpolju13.700, u Krndiji 12.450, u Vrbici 12.400, u Piškorevcima 12.100, u Drenju12.000, u Punitovcima 10.100, u Levanjskoj Varoši 7100, u Trnavi 5300, uStrizivojni 4200 te u Vuki 4000 kruna.74 Saberemo li sve te upisane svote,dolazimo do ukupnoga iznosa od 411.900 kruna. Ta svota nije zanemariva, ali nijeni iznimno velika kada ju se usporedi s opæim podatcima o upisima ratnoga zajmau Hrvatskoj te kada se uzme u obzir naroèito velik anga�man upravnogaèinovništva i ostalih s njima povezanih pojedinaca, iskazan tom prigodom.

Koliko je stanovništvo Ðakovštine ukupno novca �rtvovalo u okviru 8 ratnihzajmova, nije poznato niti æe se moæi posve precizno utvrditi. Za sada, naime,raspola�emo tek s nekoliko fragmentarnih sumarnih podataka na temelju kojihnije moguæe izvlaèiti pouzdanije zakljuèke.

Prema jednoj publikaciji, tiskanoj vjerojatno u drugoj polovici 1916. godine,u Ðakovu je bilo upisano ukupno milijun i 790 tisuæa kruna ratnoga zajma.75 Uztaj navod, na �alost, nije pobli�e navedeno odnosi li se ta svota na sve upiseÐakovèana ili iskljuèivo na one upise zabilje�ene u Ðakovu (što se èinivjerojatnijim). Nije, takoðer, precizirano ni da li se navedeni podatak odnosi naprva tri ili prva èetiri zajma, pa stoga, s obzirom da on potjeèe otprilike iz prvepolovice 1916. godine, mo�emo tek pretpostavljati da se odnosi na ukupne upisena prva èetiri, eventualno na prva tri ratna zajma. Nadalje, poznato nam je da su

102


72 Na samom kraju priredbe vlastelinski ravnatelj Èefuta predlo�io je da se prikupe i prilozi u korist invalidai siroèadi poginulih vojnika te je na taj naèin sabranih 520 kruna bilo poslano “zemaljskom odboru zalijeèenje i naobrazbu hrvatsko-slavonskih invalida u Zagrebu, da taj iznos svojoj svrsi privede, a saosobitim obzirom na invalide kotara djakovaèkog”. “Dan ratnoga zajma u Djakovu. Sveèani meeting zaVI. ratni zajam u Djakovu”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 7.;“Kriegsanleifest in Djakovo”, Die Drau (Osijek), Jg. 50, Nr. 133 (8539), 13. VI. 1917., 5.

73 “VI. Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 4.74 “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.75 [Franjo] H.[IGY] MANDIÆ, “Trgovište Djakovo”, u: Odlomak iz djela Zlatna knjiga naroda hrvatskoga,

s.l., s.a., 15.

ukupni upisi treæega ratnog zajma kod ðakovaèke podru�nice Prve hrvatskeštedionice iznosili 624.000 kruna (568.000 kruna ugarskog i 55.500 austrijskogratnog zajma),76 te da je kod iste podru�nice na èetvrti ratni zajam bilo upisano664.550 kruna.77 Za preostala èetiri zajma raspola�emo tek s podatkom da je kodistoga novèarskog zavoda bilo upisano više od milijun kruna šestoga ugarskogratnog zajma,78 dakle onoga zajma koji je bio proveden uz prodorniju iagresivniju promid�benu kampanju.79

Razvidno je da su upisi ratnoga zajma bilje�ili lagani porast, što je u naèelu ibila opæa tendencija u Monarhiji, no uz tu ocjenu valja uva�iti i èinjenicu ostalnom, mnogo drastiènijem padu vrijednosti novca. U svakom sluèaju, gorenavedeni podatci, uz pretpostavku da je pri upisivanju osmoga ratnog zajma biozabilje�en podbaèaj (a što se èini vrlo realnim), te uz napomenu da se navedeniiznosi odnose iskljuèivo na upise ratnoga zajma kod ðakovaèke podru�nice Prvehrvatske štedionice, odnosno da nisu uraèunate uplate koje su doprinijeliÐakovèani u bankovnim ustanovama u drugim gradovima,80 vodili bi nas k vrlosuzdr�anoj procjeni o ukupno nešto više od 5 milijuna upisanih kruna ratnogazajma u Ðakovštini.

S druge strane, preciznija procjena ukupnoga iznosa kojeg su Ðakovštinciupisali za ratni zajam mo�e se zasnovati na podatcima o pojedinaènim upisimakoji su bili objavljivani u onodobnom tisku. Objelodanjivanje popisâ s imenimaonih pojedinaca koji su upisali znaèajnije svote ratnoga zajma bilo je takoðerjedan od vidova ratne promid�be. Na taj se naèin �eljelo posvjedoèiti uspjehe

103


76 “Treæi ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XIV., br. 274, 20. XI. 1915., 4.77 “Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 127, 127, 3. VI. 1916., 3.78 “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.; “Dan ratnoga zajma u

Djakovu. Sveèani meeting za VI. ratni zajam u Djakovu”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137,16. VI. 1917., 7.

79 Promatrano prema pojedinim naseljima, raspola�emo takoðer s rijetkim, fragmentarnim podatcimaobjavljenim u prvom redu na stranicama onodobnih novina. Primjerice, u osjeèkoj Hrvatskoj obrani bilaje priopæena vijest da su stanovnici opæine Krndija kod krndijske Vjeresijske udruge upisali 28.150 krunaèetvrtoga ugarskog ratnog zajma, odnosno ukupno 61.000 na prva èetiri zajma. “Ratni zajam i opæinaKrndija”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 128, 5. VI. 1916., 4. Nadalje, kod Gospodarskevjeresijske udruge u Viškovcima bilo je upisano te odmah i uplaæeno 32.300 kruna drugoga ugarskogratnoga zajma. Cjelokupna svota bila je uplaæena od strane viškovaèkih seljaka (njih 76), a neki su upisalii po 2000 kruna. “Drugi ratni zajam”, Narodne novine (Zagreb), god. LXXXI., br. 130, 7. VI. 1915., 4.

80 Od navedenih bi svota, naravno, trebalo oduzeti upise pojedinaca izvan Ðakova. Takvi sluèajevi nisu biliosobito èesti, ali u novinskim je izvješæima zabilje�eno da su kod ðakovaèke podru�nice Prve hrvatskeštedionice zajam upisivali i poneki Osjeèanin, Vukovarac, Šamèanin, Zagrepèanin... Meðu upisnicimanalazimo i Hinka Kiša iz Budimpešte koji je upisao 5000 kruna šestoga ratnog zajma (“VI. Ratni zajam”,Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 4.), no pretpostavljam da je ipak posrijediÐakovèanin koji je kao vojnik bio na slu�bi u Budimpešti, odnosno da je dotièni Kiš identièan H. Kišukoji je krajem 1918. godine bio jedan od zapovjednika ðakovaèke Jugoslavenske satnije (“Iz mjesnogaodbora i zapovjedniètva - Èasnici kod satnije u Djakovu”, Glas slobode (Ðakovo), god. I, br. 5, 8. XII.1918., str. 2.). Stoga ga uvrštavam i u tablicu ðakovaèkih upisnika ratnoga zajma (v. prilog 1).

pojedinih ratnih zajmova i rodoljublje kraljevih podanika. Takva praksa nijezapoèela odmah s prvim ratnim zajmom, veæ se postupno ustalila tek kasnije,mahom od treæega zajma. Za prva dva zajma bio je objavljen tek pokoji popis,meðu kojima nisam pronašao one za ðakovaèku podru�nicu Prve hrvatskeštedionice. Od treæega do sedmoga zajma takvi su popisi bili redovno i na slièannaèin objavljivani, dok ih za osmi ratni zajam, raspisan ljeti 1918., u posveizmijenjenim okolnostima, takoðer više ne nalazimo. Popisi su donosili najveæeupise zajma (“znatnije supskripcije”) pa su tako, primjerice, u osjeèkoj Hrvatskojobrani u pravilu bili objavljivani upisi kod Hrvatske zemaljske banke veæi od5000 kruna.81 Naravno, u manjem i manje imuænom Ðakovu bilo je i mnogomanje upisa pa su na popise upisnika ratnoga zajma kod ðakovaèke podru�nicePrve hrvatske štedionice bili ukljuèivani i mnogo manji upisi. Ukupnomanalizom takvih popisa objavljenih u novinama, te drugih dostupnih podataka izliterature i arhivskoga gradiva, dobivamo tablicu (v. prilog 1) koja nam govorimnogo više od povremeno objavljivanih sumarnih podataka.

Tablièni prikaz sadr�i podatke o ukupno 397 upisnika ratnoga zajma, odèega se 341 odnosi na fizièke osobe (ukljuèujuæi i pojedince koji su ostalianonimni ili izra�eni inicijalima, te 17 skupnih upisa veæega broja pojedinaca), a56 na pravne osobe (javne i crkvene ustanove, tvrtke, društva...).

Naravno, podatcima izra�enima u tablici takoðer valja priæi s nu�nomzadrškom i to zbog više razloga. Tablièni podatci su prikupljeni u prvom redu iznovina i to ponajprije iz osjeèkih listova Hrvatska obrana i Die Drau. I letimièanuvid u ta dva lista dovoljan je za zakljuèak da se podatci koje su oni donosili nisuuvijek podudarali. Daljnja poteškoæa je, nadalje, ta da je Die Drau, na primjer,donosila i podatke kojih nema u Hrvatskoj obrani, ali, za razliku od Hrvatskeobrane, uz pojedini upis nije navodila i ukupnu svotu koju je pojedini upisnikupisao do tog trenutka. Dodatni problem predstavljaju i tiskarske pogreške,netoèno otisnuta slova i brojke te sliène tehnièke pogreške. Pojedine osobenavedene su u više navrata s raznim inaèicama imena (na primjer, Ivan i IstvanHorvat, Strossmayerovac), pa su u tim sluèajevima, ako je dvojbu bilo moguæe sasigurnošæu razriješiti, navedene u tablici kao jedna osoba. U pravilu, stanovništvoje zajmove upisivalo osobno, no u nekoliko sluèajeva imamo zabilje�eno da supojedine osobe upisale zajam u okviru veæih upisa nekih ustanova i udruga;ukoliko je bilo moguæe, takvi su upisi izdvojeni i u tablici iskazani zasebno.

Zbog svega navedenog, na ovaj naèin prikupljene i u tablici navedenepodatke treba shvatiti kao djelomiène i nepotpune, odnosno kao radni materijalkoji mo�e (i treba) biti dopunjen i ispravljen. Usprkos tome, u tablici su sadr�ani

104


81 “V. ugarski ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 280, èetvrtak, 7. XII. 1916., 4.; “V.ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 288, 18. XII. 1916., 5.

podatci koji mogu biti va�an pokazatelj za razumijevanje ratne djelatnostiðakovštinskih društava, skupina i pojedinaca, kao i za bolje razumijevanjeukupnoga ratnoga ozraèja na podruèju Ðakova i okolice.

Uglavnom, zbroj svih u tablici izra�enih upisanih svota iznosi 5 milijuna,281 tisuæu i 450 kruna. Buduæi da je rijeè o djelomiènim podatcima kojima bi,prije svega, valjalo pridodati brojne druge, naroèito one manje upise koji nisu biliobjavljivani na stranicama novina, zatim upise zaprimljene kod poštanskih uredai drugih bankovnih ustanova (na primjer, ðakovaèka podru�nica Hrvatskeeskomptne i mjenjaène banke), posve je izvjesno da je ukupan iznos kojega su�itelji Ðakova i Ðakovštine upisali bio mnogo veæi.

Vezano uz ovaj iznos, naroèito je va�no naglasiti da je rijeè o upisanomiznosu te da nam nije i ne mo�e biti poznato u kolikoj su mjeri utvrðeni upisidoista i bili uplaæeni.

U tablici prikazani podatci otvaraju moguænost raznovrsnih analiza,pokazuju zanimljive znaèajke te nude moguænost donošenja raznih, pa makar i neuvijek posve pouzdanih zakljuèaka.

U manjem broju sluèajeva izrièito je naglašeno da pojedini upisi ratnogazajma bili plod nastojanja odreðenih osoba. Pored veæ navedenih, ujedno inajznaèajnijih takvih sluèajeva koji su uslijedili tijekom i po odr�avanjuðakovaèkoga “meetinga” od 10. lipnja 1917., u tablici nalazimo još sliènihprimjera. Primjerice, nastojanjem Stjepana Jankoviæa, opæinskoga bilje�nika uBudrovcima, u tom je selu krajem 1916., odnosno poèetkom 1917. bilo upisano22.750 kruna petoga ratnog zajma (od èega su svote veæe od 1000 kruna upisaliAnka Vujèiæ, Anto Iliæ, Kata Zetoviæ, Zadruga Mato Vukoviæ te Jakob Zetoviæ).82

Prikazani podatci pokazuju, nadalje, da su pojedinci u ratnom zajmuprepoznali takoðer i dobar vid štednje za svoju djecu, te su i u njihovo imeupisivali ratni zajam. Na primjer, ðakovaèki trgovac Münz upisao je do proljeæa1917., za prvih šest zajmova, ukupno 50.400 kruna za svoje malodobne kæeri Elzui Martu. Nadalje, jedan dio upisnika ratnih zajmova posebno je brinuo zasigurnost svojih ulaganja te su novac uplaæivali i za ugarske i za austrijskezajmove, oèito raèunajuæi da je manja moguænost da propadnu obje poloviceCarstva sa svojim zajmovima. Neki drugi upisnici – njih ukupno 27 – izrazumljivih razloga nisu htjeli da se zna za njihova imena te su u novinskimpopisima navedeni samo pod inicijalima ili kao “N. N.”.

Poglavarstvo trgovišta Ðakovo i poglavarstva upravnih opæina na tluÐakovštine takoðer su prema svojim moguænostima upisivali ratni zajam. I ovipodatci su prete�no oskudni i fragmentarni te su takoðer mahom crpljeni iz

105


82 “V. ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 3, 4. I. 1917., 4.

izvješæa objavljenih u novinama, ali i iz arhivskoga gradiva. Napose je zanimljiv ivrijedan jedan dokument s kraja srpnja 1915. s popisom uplata drugoga ugarskogzajma, tim prije što je novinstvo, kako je veæ istaknuto, malo pa�nje pridavalopojedinaènim upisima prva dva zajma. Uglavnom, prema tom dokumentu, aposrijedi je izvješæe veæ spomenutoga Vladina povjerenika za Virovitièku�upaniju dr. M. Brezinšæaka, sve upravne opæine s podruèja Ðakovštine upisalesu ukupno 195.600 kruna, no uz goleme razlike meðu pojedinim opæinama.Naime, opæine su u pravilu upisale iznose od nekoliko stotina do nekoliko tisuæakruna, no iznimku su èinile opæine Vrbica s 21.300, Viškovci s 34.900 te Semeljcis èak 105.250 upisanih kruna.83 Posljednja golema svota upuæuje na zakljuèak oimuænosti semeljaèke opæine, no moguæe je takoðer da su èelni ljudi opæinepretpostavljali da æe rat doista kratko trajati te da su u zajam ulo�ili svaraspolo�iva sredstva. U prilog potonjoj tezi govori i èinjenica da opæina Semeljci,prema dostupnim podatcima, nije ništa uplatila za preostalih sedam zajmova.

Upisivanje ratnoga zajma nije se oèekivalo samo od opæinskih poglavarstavaveæ i pojedinaèno od svih javnih slu�benika, a to se mo�e potkrijepiti sljedeæimprimjerom na razini Ðakova: kod ðakovaèkoga poreznog ureda prvi su ratnizajam upisala tri mjesna èinovnika, i to kotarski upravitelj Mile Kramariæ 500,kotarski in�enjer Radoslav (Rudolf) Franjetiæ 350, te kotarski nadcestar JankoKrpiæ 100 kruna. Sva trojica su upisane svote imali uplatiti kroz dvanaestmjeseènih obroka.84

Osim gotovo novca iz vlastitih proraèuna, Zemaljska vlada, ministarstva,gradovi, opæine i druga tijela i ustanove, ulagale su u ratni zajam i zaklade koje subile pod njihovom skrbi, pa i one koje su pojedinci oporuèno ili prigodnonamijenili u kulturne, obrazovne i karitativne svrhe.85 Ponekad je to èinjeno povlastitu nahoðenju i s najboljim mjerama, no èešæe se na taj naèin udovoljavalonaputcima nadreðenih instanci. Na primjer, veæ u studenom 1914. godine, zaprvoga ratnoga zajma, zagrebaèka je vlada od poglavarstava èetiriju velikihgradova tra�ila “neka shodno poradi, da novac bud u gotovom, bud uštedionièkim ulo�cima, koj je u gradskoj blagajni i u pojedinim, pod upravomgrada stojeæim zakladama razpolo�iv, bude upotrebljen za ulo�enje u obvezniceratnog zajma”. Gotovo identièna okru�nica bila je upuæena i svim �upanijskimoblastima, uz naputak da uèine shodno kako bi i njima podreðeni gradovi i opæineuèinili isto.86 Pod sve veæim pritiskom središnjih vlasti, gradovi i manja mjesta su

106


83 Trgovište Ðakovo, na primjer, upisalo je tada 6050 kruna. HDA, PRZV, kut. 880, 4324-1915.84 HDA, PRZV, kut. 880, 8490-1914.85 U pravilu, utemeljitelji su svoje zaklade ustanovljavali “za vjekovita vremena”.86 HDA, PRZV, kut. 880, 8110-1914.

postupno sve ili veliku veæinu gradskih zaklada ulo�ili u ratne zajmove i tako ih,kako se kasnije pokazalo, obezvrijedili. Osim svjetovnih, i brojne crkvenezaklade bile su ulo�ene u istu svrhu. Karakteristiène su u tom pogledu bile i rijeèiAntuna Akšamoviæa, izreèene u okviru gore spomenutoga govora naðakovaèkom “meetingu” od 10. lipnja 1917.: “[...] zadru�ni kreditni zavodi,opæinske uprave i crkvene oblasti predati æe u ovu svrhu postojeæe zaklade,kaucije i vadije, koji još nijesu pretvoreni u ratni zajam!”87

Jedan od takvih primjera, za koje raspola�emo s preciznim podatcima, jestsluèaj “Zaklade Hinka Brucka za nagraðivanje siromašnog i u naucimanapredujuæeg uèenika više p. škole realnoga smjera” koja je bila vezana /namijenjena ðakovaèkoj Višoj puèka obospolna škola realnoga smjera. Zakladuje darivanjem 300 kruna utemeljio ðakovaèki trgovac Hinko Bruck,88 bila jeodobrena naredbom Zemaljske vlade, odnosno njezina Odjela za bogoštovlje inastavu od 6. rujna 1913., a njome je upravljalo poglavarstvo trgovišta Ðakovo.Glavnicu od 300 kruna je trgovišno poglavarstvo ulo�ilo u kupnju ugarskihšestpostotnih dr�avnih obveznica ratnoga zajma od 1. studenoga 1914. broj829.968 do 829.970, odnosno tri komada po 100 kruna. Prihod je 1918. godineiznosio 18 kruna i taj je iznos, sukladno zakladnim odredbama, bio kao nagradaisplaæen jednomu siromašnom i uspješnom uèeniku.89

Ukoliko uslijed odlaska èlanova na bojišta nisu obustavila svoju djelatnost,kulturna društva su se takoðer ukljuèivala u dobrotvorne priredbe u ratnojpozadini, a svoja skromna novèana sredstva su takoðer izdvajala i za ratni zajam.Na primjer, Odbor Hrvatske èitaonice u Vrpolju je na sjednici od 22. studenoga1914. odluèio upisati 100 kruna za ratni zajam.90

Dio raspolo�ivoga gotovoga novca u ratni su zajam ulo�ile i ðakovaèkezemljišne zajednice.91 Raspolo�ivi, vrlo oskudni podatci nisu dostatni zaizvlaèenje ikakvih pouzdanih zakljuèaka, no ipak mogu biti zanimljiv pokazateljraspolo�enja i financijskih prilika pojedine zajednice. Na primjer, najveæu svotuza treæi ugarski zajam kod zagrebaèke Hrvatske eskomptne banke upisala jezemljišna zajednica Gorjani (2300 kruna), zatim Punitovci (2000), Majar,

107


87 “Dan ratnoga zajma u Djakovu. Sveèani meeting za VI. ratni zajam u Djakovu”, Hrvatska obrana(Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 5.

88 Hinko (Heinrich) Bruck (1836.–1919.), trgovac.89 Hrvatski dr�avni arhiv Zagreb, Fond Bogoštovlje i nastava, kut. 1625.90 Stjepan BLA�ANOVIÆ, Hrvatska èitaonica u Vrpolju. 1893-1993, Vrpolje 1993., 52.91 Zemljišne zajednice bile su zajednice seljaka ovlaštenika za korištenje ispaše i šumskih u�itaka na

pašnjacima i šumama odijeljenima od vlastelinstava. Prema zakonu iz 1894. godine imale su statuspravne osobe. Marijan HORVAT – Konstantin BASTAIÆ – Hodimir SIROTKOVIÆ, Rjeènik historijedr�ave i prava, Zagreb 1968., 864.

Mrzoviæ, Selci Ðakovaèki i Vrbica upisali su po 1000, a ostale zajednice upisalesu manje iznose.92

Sve navedeni podatci i znaèajke jesu zanimljivi, no uglavnom sukarakteristièni i za druga mjesta koja su bila velièinom i statusom bila sliènaÐakovu, odnosno za druge predjele Hrvatske. Ono po èemu se Ðakovo inaèeizdvajalo od svoje onodobne (slavonske) okolice, a po èemu je bilokarakteristièno i kada je rijeè o ratnom zajmu, bila je njegova biskupija. Biskupijas biskupom Ivanom Krapcem i velikim brojem drugoga sveæenstva izdašno jepodr�ala dr�avne ratne zajmove i uplatila razmjerno velike iznose.

Za prva èetiri ratna zajma ðakovaèki biskup Ivan Krapac upisao je ukupno800.000 kruna.93 Upisane obveznice biskup Krapac je mahom namijenio ukulturne, prosvjetne, crkvene i humanitarne svrhe. U svibnju 1916., nakon što jeupisao i èetvrti zajam te ususret 50. godišnjice svoga sveæeništva,94 biskup jedarovao ukamaæene dr�avne blagajnièke cedulje (osloboðene poreza i pristojbe tenaplative od 1. lipnja 1926.) i dr�avne rentovne obveznice (takoðer osloboðeneod poreza) u ukupnoj vrijednosti od 635.831,51 kruna. Uèinio je to na sljedeæinaèin: 1. dijecezanskim fondovima u Ðakovu – 319.838,51 kruna (podijeljeno natri jednaka dijela od 106.612,84 kruna za kongruu kapelana, za uzdr�avanjeseminara te za mirovinsku zakladu biskupijskoga sveæenstva), 2. za sveopæubolnicu i nemoænicu u Ðakovu – 100.000 kruna, 3. za osnutak hrvatskih škola sosobitim obzirom na podruèje Slavonije – 100.000 kruna, 4. po jednu stipendijuza siromašnog ðaka za srednje škole i za više škole, koji mora biti zavièajnikZagreba, Karlovca i Osijeka, svaka po 20.000, ukupno 60.000 kruna, 5. za siroèadpalih vojnika 13. vojnog zbora u Zagrebu 20.000 kruna, 6. za siroèad palihvojnika 6. domobranskog okru�ja u Zagrebu – 10.000 kruna, 7. niz manjih svotaraznim društvima: Domagojcima za gradnju doma 2000, društvu Mensaacademica 2000, Gospodarskom društvu u Osijeku 1000, Gospodarskom društvuu Zagrebu 1000, Zanatlijskom društvu u Zagrebu 2000, Obrtnoj zadruzi uÐakovu 1000, Vojno-veteranskom društvu u Ðakovu 1000, Dobrovoljnovatrogasnom društvu u Ðakovu 1000, Crvenom kri�u u Ðakovu 2000, podru�nici

108


92 HDA, PRZV, kut. 880, 9493-1915.93 “Za èetvrti ratni zajam kod Hrvatske Zemaljske Banke d. d.”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br.

103, 5. V. 1916., 3.94 Ivan Krapac (Karlovac, 19. VI. 1843.) bio je zareðen za sveæenika u Zagrebu 22. srpnja 1866., te je 22.

srpnja 1916. trebao proslaviti zlatnomisnièki jubilej. No, preminuo je naglo od kljenuti srca, takoðer uZagrebu, 15. srpnja 1916., dakle sedam dana uoèi godišnjice i toèno mjesec dana prije proslave, zakazaneza 15. kolovoza u Ðakovu. Biskup je pokopan 21. srpnja u Ðakovu, u katedralnoj kripti. Antun JARM,Dijecezanski sveæenici koji su djelovali na sadašnjem podruèju Biskupije Ðakovaèke i Srijemske od 1701.do 2003. godine, Ðakovo 2003., 157.; Matièna knjiga umrlih Ðakovo 1912.-1927., Hrvatski dr�avniarhiv Zagreb, Zbirka mikrofilmova, M-3381.; “† Biskup dr. Ivan Krapac”, Hrvatska obrana (Osijek),god. XV., br. 160, 17. VII. 1916., 1.-2.

Gospodarskoga društva u Ðakovu 1000, èasnim sestrama Sv. Kri�a u Ðakovu2000, Društvu Sv. Æirila i Metoda u Zagrebu 2000, Društvu Sv. Jeronima uZagrebu 2000, Društvu Sv. Vida u Zagrebu 1000, Društvu umjetnosti u Zagrebu2000, Gospojinskom društvu u Ðakovu 2000, Šumarskom društvu u Zagrebu500, Pripomoænoj zakladi Köröskenyjevoj 500.95

Austrougarski su se �idovi takoðer istaknuli sudjelovanjem u upisivanjuratnoga zajma, odnosno u financiranju rata. Njihov udio u ratnom zajmu, prekopoduzeæa ili individualno, iznosio je 10% ukupnog iznosa.96 Kako pokazuju uprilogu 1 navedeni podatci, ni ðakovaèki �idovi nisu bili iznimka te se mo�eprocijeniti da je njihov udjel daleko premašivao 10% ukupnoga iznosa ratnogazajma upisanoga u Ðakovštini. Premda dostupnim podatcima, najveæi iznosupisao je Dane Reichsmann ml., veletrgovac i vlasnik trgovaèke tvrtke DaneReichsmann sin – 380.000, dok je veletrgovaèka tvrtka Goldberger i Guttmannupisala 210.000 kruna. Bile su to jedne od najjaèih ðakovaèkih trgovaèkih tvrtki,no njihovi visoki upisi ratnoga zajma prvenstveno su rezultat èinjenice da sutvrtke bili ratni dobavljaèi (Reichsmann), odnosno zemaljski komisionari zakupnju �ita (Goldberger i Guttmann). Èlanovi obitelji trgovca Vilima Münzaupisali su ukupno 112.500 kruna, a pribrojimo li ostale upise ðakovaèkih �idovaveæe od 20.000 kruna (Jakob Epstein, H. Reichsmanna sinovi, Leopold Weiss,Dane Reichsmann st., Pavao Goldfinger, Josip Berger, Frida Reichsmann, KlaraEpstein) dobivamo svotu od 967.900 kruna. Kad bi se tomu pribrojili i ostali,manji upisi, te upisi onih ðakovštinskih �idova koji su ostali anonimni ili svojnovac povjerili drugim novèarskim ustanovama, ukupna bi svota vjerojatno bilablizu, ako ne bi i premašila milijun i pol kruna. Pored imena navedenih u popisu,uoèljiv je i izostanak nekih drugih uglednih èlanova ðakovaèke �idovskezajednice (Ljudevit Kohn, Makso Bruck, rabin Lazar Roth...), no to još uvijek neznaèi da oni nisu upisivali ratni zajam.

Kada je, pak, rijeè o Srbima Ðakova i Ðakovštine i njihovu udjelu uupisivanju ratnoga zajma – a o èemu je i u prethodnom dijelu teksta bilo kratkogspomena – na temelju raspolo�ivih podataka mo�e se sasvim slobodno zakljuèitida su oni zaista bojkotirali (i) ovaj vid austrougarskih ratnih naprezanja. Dakako,Srbi u Ðakovštini nisu bili osobito brojni niti imuæni poput, primjerice, �idova,ali ipak je uoèljivo da na popisu upisnika zajma ne nalazimo imena istaknutih idobrostojeæih ðakovaèkih Srba (Sarkanjac, Sladiæ, Stanišiæ...). Imajuæi u vidu dasu njihove simpatije bile na strani Kraljevine Srbije, što æe se naroèito jasno

109


95 “Darovi djakovaèkog biskupa dra. Krapca za dobrotvorne svrhe”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV.,br. 112, 16. V. 1916., 2.

96 Raphael PATAI, The Jews of Hungary. History, Culture, Psychology, Detroit 1996., 459.-460. Usp.Ljiljana DOBROVŠAK, “Fragmenti iz povijesti �idova u Hrvatskoj za Prvoga svjetskog rata(1914-1918)”, u: 1918. u hrvatskoj povijesti. Zbornik, ur. �eljko Holjevac, Zagreb 2012., 429.

izraziti po svršetku rata, kao i njihova negativna iskustva s poèetka rata, kada je iÐakovo bilo zahvaæeno protusrpskom histerijom, malo je mjesta èuðenju zbogglasne šutnje ðakovštinskih Srba.

Naposljetku, jedno od kljuènih pitanja jest što su predstavljale svote koje jestanovništvo Ðakovštine izdvajalo za ratne zajmove, odnosno koliki su ukonaènici bili njihovi gubitci? Kako bi se stekao barem pribli�an dojam o stvarnojvisini tih izdataka, uputno ih je usporediti s pojedinim primanjima i �ivotnimtroškovima iz ratnih godina, pri èemu ponovno valja imati na umu inflaciju istalan pad vrijednosti novca. Na primjer, godišnja plaæa zagrebaèkogagradonaèelnika iznosila je do konca 1917. godine 12.000 kruna, a tada je bilapovišena na 20.000 kruna (uz dodatne 4000 krune na raèun stanarine).97 No, ta jeplaæa bila jedna od najviših u to vrijeme, a plaæa uèitelja kretala se tek oko 2000kruna, dok je plaæa ni�ih slu�benika pri sudovima te poštanskim i financijskimuredima iznosila 1915. godine tek 700–1000 kruna. Na primjer, dnevnica koju jeprimao Franjo Szabo, pisarnièki pomoænik (perovoða) kod Kotarskog suda uÐakovu, iznosila je 1915. godine 2 krune i 50 filira (Szabo je na toj slu�bizamijenio Ivana Vincea koji je 31. VIII. 1915. bio unovaèen).98 Ðuro Bertok,tehnièki dnevnièar kod ðakovaèkoga Kotarskog ureda primao je 1915. godinednevnicu u iznosu od 4 krune i 33 filira, a Tanasija Subotiæ, nadglednik kanalanamješten kod istog ureda, dnevnicu u iznosu od 3 krune i 33 filira.99

U studenom 1917. u jednom novinskom èlanku bile su navedene prosjeènecijene muške odjeæe i obuæe, pa je bilo reèeno da èarape stoje najmanje 10 kruna,gaæe 30, košulja 40, odijelo 700, zimski kaput 1000, šešir 40, a cipele 150.100

Godišnja pretplata na osjeèki dnevni list Hrvatska obrana iznosila je 1917.godine 36 kruna,101 a od 1. sijeènja 1918. bila je povišena na 48 kruna.102 Što setièe osnovnih �ivotnih namirnica, njihove cijene su takoðer drastièno rasle,naroèito kako je jaèala nestašica odreðenih proizvoda, pa su vlasti krozaprovizaciju i ogranièenje najviših cijena tih namirnica nastojale ogranièitipretjerana i neopravdana poskupljenja. Oni koji su proizvode prodavali iznadustanovljenih cijena bili bi strogo ka�njavani. Za ilustraciju, u gradu Osijeku suneke od najviših dopuštenih cijena poèetkom travnja 1916. bile sljedeæe: kokošje

110


97 “Izbor zagrebaèkog naèelnika”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 263, 17. XI. 1917., 5.98 HDA, PRZV, kut. 883, 2128-1915.99 HDA, PRZV, kut. 883, 7088-1915. Zbog porasta �ivotnih troškova, èinovništvu je bila od strane Vlade

uplaæivana ratna pripomoæ, no takoðer je bila rijeè o vrlo skromnim iznosima.100 “Koliko stoji danas najjednostavnija oprema jednog muškarca”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br.

263, 17. XI. 1917., 5.101 “Poziv na pretplatu”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 295, 28. XII. 1917., 1.102 “Našim poštovanim èitateljima!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 119, 24. V. 1917., 3.

jaje – 10 filira, litra mlijeka – 20 filira, litra kiseloga vrhnja – 1,50 kruna, kilogramsira – 1,20 kruna, kilogram krumpira – 20 filira, kilogram luka – 60 filira,kilogram kiselog kupusa – 50 filira, kilogram pileæeg mesa – 3 do 4 krune,kilogram kokošjeg mesa – 2,50 krune.103 Nepune dvije godine kasnije, u tjednuod 15. do 22. sijeènja 1918., u istom su gradu vrijedile sljedeæe najviše cijene:kokošje jaje – 48 do 50 filira, litra mlijeka – 1,20 kruna, litra kiselog vrhnja – 4 do5 kruna, kilogram sira – 4 krune, kilogram maslaca – 20 do 24 krune, kilogramkrumpira – 1,20 kruna, kilogram luka – 2,5 do 3 krune, mahune – 2 do 2,5 krune,èešnjak – 4 do 5 kruna, itd.104

Zakljuène misli

U jesen 1918. godine Centralne sile do�ivjele su vojni poraz koji je zaposljedicu imao i raspad Austro-Ugarske Monarhije i stvaranje nove,ju�noslavenske dr�avne tvorevine na dijelu njezinih razvalina. Sva ratna(samo)uvjeravanja o sigurnosti novca ulo�enoga u ratne zajmove, za kojegajamèi Monarhija sa svom svojom dugom poviješæu i pravnom èvrstinom,pokazala su se tada obiènim tlapnjama. Velika sredstva što su ih kraljevi podanici,a meðu njima i oni s prostora Ðakovštine ulo�ili u zajmove, bila su nepovratnoizgubljena. Potaknut domoljubljem, prisilom ili nadom u laku zaradu, diostanovništva se i u teškim ratnim vremenima odricao, u veæini sluèajeva zacijelone sluteæi da je moguæ ratni poraz, a kamoli slom i raspad dr�avne zajednice dugeosam, odnosno èetiri stoljeæa.

Veliki prevrat s kraja 1918. prouzroèio je sveobuhvatne promjene u svimvidovima javnoga i privatnog �ivota; srušio se jedan stari svijet, a u okvirimanovonastalih dr�avnih tvorevina više ništa nije bilo isto kao prije. Propast novcauplaæenoga u okvirima višekratnih ratnih zajmova predstavljala je manje ili višete�ak financijski udarac po pojedince i obitelji. I u Hrvatskoj su zabilje�enisluèajevi pojedinih obitelji i(li) tvrtki koje su upisivale / uplaæivale iznimnovelike svote te bile dovedene na rub ili preko ruba propasti. Primjerice,valpovaèka grofovska obitelj Normann-Ehrenfels izgubila je 7 milijunaaustrijskih zlatnih kruna ulo�enih u ratni zajam i u vrijednosne papire.105 Golemeuplate dovele su gotovo do kraha i industrijsko carstvo obitelji Gutmann: ukupni

111


103 “Maksimalne cijene �ive�nih predmeta”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 80, 7. IV. 1916., 2..104 “Sa pijace”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVII., br. 138, 19. VI. 1918., 3.105 Hrvoje VOLNER, “Nastanak i politièko-upravni odnosi u opæini Belišæe u razdoblju Kraljevine Srba,

Hrvata i Slovenaca”, Scrinia Slavonica, 12/2012, 183.

iznos što su ga upisali èlanovi obitelji iznosio je 6 i pol milijuna kruna, èemu trebapridodati i zasebne upise pojedinih èlanova obitelji te druge izdatke uhumanitarne svrhe, kao što je bilo utemeljenje zaklade u korist siroèadi u ratupalih vojnika u iznosu od 100.000 kruna.106

U Ðakovštini nije bilo toliko sna�ne industrije niti toliko imuænogaplemstva, no nedvojbeno je da su se pozivima na upis ratnih zajmova mnogi, odBiskupije nani�e, doista bili odazvali sukladno svojim stvarnim moguænostima teda su (i) stoga po�alili silazak Monarhije s povijesne pozornice i još dugovremena osjeæali novèani gubitak koji ih je zadesio. Vremena za �aljenje ipak nijebilo mnogo, jer Prvi je svjetski rat odnio i mnogo toga vrednijeg od novca, a vlastiDr�ave Slovenaca, Hrvata i Srba su odmah po svom ustanovljenju pozvalestanovništvo da se �rtvuje za novu dr�avu i uplaæuje tzv. Narodni porez.107

Prilog 1

Pojedinaèni upisi ratnoga zajma u Ðakovštini

Ime i prezime / nazivustanove

MjestoZanimanje /status

Ukupna upisanasvota (ukrunama)

Pojedine upisane svote108

Biskup Ivan Krapac Ðakovo biskup 800.000100.000 (I.; HZB), 100.000 (III.),

213.000 (IV.; HZB)

Ðakovaèka biskupija 500.000 100.000 (VI.)

Stolni kaptolbosansko-ðakovaèki

Ðakovo 458.00042.000 (I.; HZB), 50.000 (III.),

100.000 (V.), 50.000 (VII.)

Dane Reichsmann ml. Ðakovo

veletrgovac iposjednik tt. D.Reichsmannasin

380.000110.000 (II.; PKBPO),

50.000 (III.; ARZ), 50.000 (IV.),30.000 (VII.)

112


106 “Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XV., br. 102, 4. V. 1916., 4.; “Šesti ratni zajam!”,Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 119, 24. V. 1917., 3.; “Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek),god. XVI., br. 274, 30. XI. 1917., 3.; “Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVII., br. 144, 26.VI. 1918., 3.

107 Provladin je tisak, dakako, naglašavao da se taj (nepovratni) Narodni porez ni po èemu ne mo�eusporeðivati s austrougarskim ratnim zajmom: “Ratni zajam bivše a.-u. monarhije bio je zajam ropstva[spac. Glas slobode]. Narodni porez jest dar s lobodi [spac. Glas slobode].” “Narodni porez”, Glasslobode (Ðakovo), god. I., br. 3, 24. XI. 1918., 4.

108 Fragmentarnost izvorâ omoguæava tek djelomiènu rekonstrukciju pojedinaènih uplata. U zagradi poredupisane svote naveden je redni broj zajma te ponegdje i kratica naziva bankovne ustanove kod koje jedotièna pojedinaèna svota upisana te vrsta zajma. Ukoliko nema oznake ustanove i oznake zajma,posrijedi je ugarski ratni zajam upisan kod ðakovaèke poslovnice Prve hrvatske štedionice (što jenajèešæe i bio sluèaj). Kratica ARZ oznaèava da je posrijedi austrijski ratni zajam, dok su druga upisnamjesta oznaèena sljedeæim kraticama: HZB – Hrvatska zemaljska banka Osijek, PKBPO – Peštanskakomercijalna banka Podru�nica Osijek, HEB – Hrvatska eskomptna banka, HEBPO – Hrvatskaeskomptna banka Podru�nica Osijek, PUÐ – Porezni ured Ðakovo.

Goldberger i Guttmann Ðakovo veletrgovci 210.000

70.000 (III.; HZB), 25.000 (III.),25.000 (V., ARZ), 23.000 (VI.),

15.000 (VI.; ARZ), 17.000 (VI.),10.000 (VII.; HEBPO)

Opæinsko poglavarstvoSemeljci

Semeljci 105.250 105.250 (II.)

Skupni upis po AntunuMitroviæu109 Ðakovo 102.000 81.000 (VI.), 21.000 (VI.)

Skupni upisi po MišiSommeru110 Ðakovo 96.350 70.350 (VI.), 26.000 (VI.)

N. N. Ðakovo 92.000 10.000 (VI.)

Mayer Frank Ðakovo posjednik 82.00010.000 (III.), 5000 (V.),

26.500 (V.)

Biskupijsko vlastelinstvo Ðakovo 75.000 25.000 (VI.)

Ivan Dama Ðakovo posjednik 70.000 40.000 (VI.)

Opæinsko poglavarstvotrgovišta Ðakovo

Ðakovo 62.8506050 (II.), 7000 (III.), 2600 (III.),

23.000 (III.), 1000 (IV.), 23.200(V.)

Pavao Stubbe Ðakovo 62.0006000 (III.), 5000 (V.; ARZ),

25.000 (VI.), 20.000 (VII.)

Opæinsko poglavarstvoVrbica

Vrbica 59.90021.300 (II.), 21.600 (III.), 11.000

(IV.; HZB)

Skupni upis po MatiBrkiæu i FabiRatkovèiæu111

Semeljci 55.000 36.500 (VI.), 18.500 (VI.)

Math. Illich Ðakovo 51.00010.000 (V.), 10.000 (V.; ARZ),

5000 (VI.), 5000 (VI.)

Skupni upisi po MijiJoziæu112 Gorjani 45.300 18.500 (VI.), 26.800 (VI.)

Mirovinsko društvoèinovništva biskupijskenadarbine Ðakovo

Ðakovo 40.500 20.500 (I.; HZB), 20.000 (III.)

Mldb. Berta Münz Ðakovo 36.000 10.000 (VI.)

Josip Hager Ðakovoposjednik itrgovac

35.00010.000 (III.), 5000 (IV.), 10.000

(VI.)

113


109 Skupni upis veæega broja upisnika nastojanjem ðakovaèkoga kotarskog predstojnika Antuna Mitroviæa.“VI. Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 4.; “Lokal-Nachrichten”,Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.

110 Skupni upis veæega broja upisnika nastojanjem ðakovaèkoga opæinskog bilje�nika Miše Sommera. “VI.Ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 4.; “Lokal-Nachrichten”, DieDrau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.

111 Skupni upis veæega broja upisnika iz Semeljaca nastojanjem opæinskoga bilje�nika Mate Brkiæa iopæinskoga bilje�nika Fabe Ratkovèiæa. “VI. ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 140,20. VI. 1917., 3.; “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.

112 Skupni upis veæega broja upisnika iz Gorjana nastojanjem opæinskoga bilje�nika Mije Joziæa. “VI. ratnizajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 140, 20. VI. 1917., 3.; “Lokal-Nachrichten”, Die Drau(Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.

Filip Graff Ðakovo 35.000 20.000 (IV.; ARZ)

Opæinsko poglavarstvoViškovci

Viškovci 34.900 34.900 (II.)

Elizabeta Dama Ðakovo 30.000 30.000 (VII.)

Jakob Epstein Ðakovo 30.000 8000 (VI.)

H. Reichsmanna sinovi Ðakovo 28.000 28.000 (VII.; HEBPO)

B. M. Ðakovo 26.500 25.500 (V.)

Vilim Münz Ðakovo 26.000 5000 (VI.), 10.000 (VII.; HEBPO)

Mldb. Elza Münz Ðakovo 25.20012.500 (VI.)

Mldb. Marta Münz Ðakovo 25.200 12.500 (VI.)

Leopold Weiss (Weisz) Ðakovo 25.000 4000 (III.), 3000 (VI.)

Dane Reichsmann st.113 Ðakovovlasnik tt. H.Reichsmannasinovi

25.000 5000 (III.), 20.000 (VI.)

Štedna i pripomoænazadruga Tomašanci

Tomašanci 24.5006500 (IV.), 3500 (V.), 10.000

(VI.), 3000 (VII.)

N. N. Ðakovo 24.500 14.000 (III.)

Ivan (Istvan) HorvatStrossmayerovac,Ðakovo

23.000 10.000 (VI.), 13.000 (VII.)

Pavao Goldfinger114 Ðakovo 23.0004500 (V.), 1500 (VI.), 2000 (VI.),

15.000 (VI.)

Mara i Tatjana Sedmak Ðakovo 22.800 22.800 (VII.)

Josip Berger Ðakovo trgovac 22.200400 (III.), 2000 (IV.), 5000 (VI.),

5000 (VI.), 5000 (VII.)

N. N. Ðakovo 22.000 2000 (VI.)

Skupni upis115 Braèevci 20.400 20.400 (VI.)

Frida Reichsmann Ðakovo 20.000 15.000 (VI.)

Marko Miladinoviæ Koritna 20.000 20.000 (VI.)

Klara Epstein Ðakovo 20.000 20.000 (III.)

Dr. Anðelko Voršak Ðakovoposveæenibiskup

20.0005000 (III.), 5000 (V.; ARZ), 5000

(VI.)

Mijo Joziæ Gorjaniopæinskibilje�nik

20.000 7000 (IV.), 5000 (V.), 8000 (VII.)

Ferdo Duhonj Gorjani �upnik 18.0003000 (III.), 2000 (IV.), 7000 (V.),

1000 (VI.), 3000 (VIII.)

114


113 U izvješæu o upisu šestoga ratnog zajma kao mjesto boravišta navedeno mu je (okupirano) Valjevo.Moguæe je da je ondje privremeno boravio iz poslovnih razloga. “VI. ratni zajam”, Hrvatska obrana(Osijek), god. XVI., br. 131, 9. VI. 1917., 4.

114 U jednomu izvješæu (“VI. ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 131, 9. VI. 1917., 4.) muje kao mjesto boravišta navedena Rijeka, no oèito je posrijedi ista osoba.

115 Skupni upis veæega broja upisnika iz Braèevaca, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskihvlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.

Antun Šestak Ðakovo 17.000 9000 (V.)

Pogrebno društvoÐakovo

Ðakovo 16.000 1000 (III.), 1000 (III.), 1000 (VI.)

Marijan pl. Her�iæ Ðakovo 16.0001000 (III.), 5000 (III.), 10.000

(VII.)

Eva Hanka Ðakovo 16.0004000 (V.), 2000 (VI.), 10.000

(VII.)

Jenny (Jeny) Elias Ðakovo 15.000 8300 (III.), 1050 (III.); 5000 (V.)

Terezija Jaiæ Ðakovo 15.000 9500 (VI.)

Skupni upis116 Vrpolje 13.700 13.700 (VI.)

Mavro Wamoscher Ðakovo 13.000 5000 (VI.)

B. M. Ðakovo 12.700 12.700 (V.)

Opæinsko poglavarstvoTrnava

Trnava 12.500 5250 (II.), 6700 (III.)

E. M. Ðakovo 12.500 12 500 (V.)

Skupni upis117 Krndija 12.450 12.450 (VI.)

Skupni upis118 Vrbica 12.400 12.400 (VI.)

Skupni upis119 Piškorevci 12.100 12.100 (VI.)

Dr. Antun Švarcmajer Ðakovo odvjetnik 12.000 2000 (IV.), 3000 (V.), 2000 (VI.)

Franjo Jakševac Ðakovo posjednik 12.000 2000 (III.), 6000 (VI.)

Jakob Friedrich Satnica ratar 12.0002000 (III.), 1000 (IV.), 5000 (VI.),

2000 (VII.)

Ivan (Ivo) Lukaèeviæ Trnava 12.000 2000 (III.), 6000 (V.), 4000 (VI.)

Skupni upis120 Drenje 12.000 12.000 (VI.)

Josip Wohalsky(Vohalsky)

Ðakovo trgovac 12.000 2000 (III.), 2000 (IV.)

Franjo Šmidt (Schmidt) Ðakovo ratar 11.000 2000 (III.), 5000 (VII.)

Stefan MackSatnicaÐakovaèka

11.000 11.000 (VII.)

Dragutin Hager121 Ðakovo 11.000 1500 (IV.), 1000 (VI.), 5000 (VII.)

V. M. Ðakovo posjednik 11.000 10.000 (III.)

115


116 Skupni upis veæega broja upisnika iz Vrpolja, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskihvlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.

117 Skupni upis veæega broja upisnika iz Krndije, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskihvlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.

118 Skupni upis veæega broja upisnika iz Vrbice, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskihvlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.

119 Skupni upis veæega broja upisnika iz Piškorevaca, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnihopæinskih vlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.

120 Skupni upis veæega broja upisnika iz Drenja, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskihvlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.

121 U jednomu izvješæu (“Za èetvrti ratni zajam kod Hrvatske Zemaljske Banke d. d.”, Hrvatska obrana(Osijek), god. XV., br. 103, 5. V. 1916., 3.) naveden je kao Dragutin Heger, bez oznake prebivališta, nozakljuèujem da je posrijedi ðakovaèki trgovac Dragutin Hager.

Betty Èefuta Ðakovo 10.500 5000 (III.; ARZ), 5000 (III.)

Skupni upis122 Punitovci 10.100 10.100 (VI.)

D. M. Ðakovo trgovac 10.000 8000 (III.)

Ivan Èefuta Ðakovovlastelinskiravnatelj

10.000 10.000 (III.)

Johann Raumberger Ðakovo 10.000 10.000 (VI.)

Podru�nica Crvenogakri�a, po StjepanuTurkoviæu

Ðakovo 10.000 10.000 (VI.)

Supruga Ljudevita(Ludwiga) Kohna

Ðakovo 10.000 10.000 (V.; HZB)

Martin Korajac Koritna 10.000 10.000 (VI.)

Aleksander (Šandor)Bellian

Ðakovo 10.000 5000 (V.), 5000 (VII.)

M. J. Ðakovo posjednik 10.000 6000 (III.)

Samostan sestara Sv.Kri�a

Ðakovo 10.000 6000 (III.), 5700 (VI.)

Mr. Ph. Hugo Fuchs Ðakovo ljekarnik 10.000 10.000 (III.)

Valentin Rack Mrzoviæ 10.000 9000 (V.), 1000 (VI.)

Heinrich (Hinko) Brandt Ðakovo 10.000 10.000 (VI.)

Dr. N. N. Ðakovo 10.000 5800 (III.)

Josef i Ana Šmidt(Schmidt)

Ðakovo 10.000 1000 (IV.), 8000 (VII.)

Zaklada ubo�išta Ðakovo Ðakovo 9650 9650 (VII.)

J. K. Ðakovo 9200 1000 (VI.)

Obrtno (zanatlijsko)pripomoæno društvo

Ðakovo 9000 500 (III.), 1000 (IV.), 2000 (VI.)

Katarina Thiel Mrzoviæ 9000 9000 (V.)

Adam Wamoscher Braèevci 9000 2000 (V.), 1000 (VI.), 6000 (VII.)

Mato Fišer Ðakovokaptolskibilje�nik

9000 5000 (V.), 2000 (VI.), 3000 (VII.)

Martin WirthSatnicaÐakovaèka

ratar 90001000 (III.), 1000 (VI.), 1000 (VI.),

3000 (VII.)

Bernhard Kerpner Ðakovo 8800 2000 (VI.), 4000 (VI.)

Stjepan Barloviæ Ðakovo naèelnik 87002400 (III.), 2600 (IV.), 1100 (V.),

2600 (VII.)

Opæinsko poglavarstvoDrenje

Drenje 86504800 (II.), 1050 (III.), 900 (V.),

1900 (V.)

�upni ured Punitovci (po�upniku StjepanuBunjiku)

Punitovci 8000 8000 (V.; HZB)


116

122 Skupni upis veæega broja upisnika iz Punitovaca, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskihvlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.

Skupni upis po JosipuCrepiæu123 Vrbica 8000 8000 (VI.; HZB)

Ana Šestak Ðakovo posjednica 8000 8000 (III.)

Valentin SikingerBreznicaÐakovaèka

8000 2000 (VI.), 6000 (VII.)

Ivan Seifert Gorjani 8000 8000 (VII.)

Ljudevit Teufel Ðakovo 8000 8000 (VII.)

Skupni upis124 LevanjskaVaroš

7100 7100 (VI.)

Mato Glavaèeviæ Strizivojna ratar 7000 2000 (V.), 4000 (VI.)

Mijat Senc Ðakovo kanonik 7000 3500 (V.)

Marija Heiling Gašinci 7000 4000 (V.)

Edo Brodt Ðakovo 7000 2000 (VI.)

Franjo Ries Gorjani 7000 7000 (VI.)

Dr. Miroslav Weiss Ðakovo lijeènik 70004000 (III.), 1000 (IV.; ARZ), 2000

(VI.)

Marija Wittner Ðakovo posjednica 6000 6000 (VI.)

Ana Toth Ðakovo 6000 6000 (VI.)

Franjo Kvintus Gorjani 6000 4000 (VI.)

Mato Lukaèeviæ Trnava 6000 3400 (VI.), 2000 (VII.)

Jula Altseimer Ðakovo 6000 6000 (VII.)

Hinko Bruck Ðakovo 6000 1000 (II.; HZB), 5000 (VI.)

Adam Buschbacher Kešinci 6000 1000 (VI.)

Adam Buschbacher Semeljci posjednik 6000 6000 (III.)

Ivan Schulz Ðurðanci 6000 6000 (VII.)

Kristijan Leicht Gorjani 6000 6000 (VI.)

Adolf Gerstner Ðakovo 6000 6000 (VI.)

Ana Mahler Ðakovo posjednica 6000 5000 (IV.)

Petar SeidlSatnicaÐakovaèka

55002500 (VI.), 1000 (VII.),

2000 (VII.)

Skupni upis125 Trnava 5300 5300 (VI.)

Alexander (Aleksandar)Arnold

Ðakovo 5000 1400 (III.), 1000 (VII.)

Dragutin i Josefina Böhm Ðakovo 5000 5000 (VI.)

Ladislav Hager Ðakovo trgovac 5000 3000 (III.)

N. N. Ðakovo trgovac 5000 5000 (III.)

117


123 Opæinski bilje�nik u Vrbici Josip Aurel Crepiæ, poznati hrvatski knji�evnik (Trnjani, 1890. – Ðakovo,1940.), uplatio je 8000 kruna u ime skupine mještana. “VI. ratni zajam”, Hrvatska obrana (Osijek), god.XVI., br. 126, 2. VI. 1917., 5.

124 Skupni upis veæega broja upisnika iz Levanjske Varoši, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnihopæinskih vlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.

125 Skupni upis veæega broja upisnika iz Trnave, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskihvlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.

M. L. Ðakovo 5000 5000 (III.)

Emilije Milivojeviæ Trnava 5000 5000 (III.)

Paula Vincens Trnava 5000 5000 (III.)

Franz KrewingerSatnicaÐakovaèka

5000 5000 (VII.)

Marko O. pl. Štriga Ðakovo 5000 5000 (III.)

Ivan Golubièiæ Semeljci �upnik 5000 5000 (VI.)

Dr. A. S.126 Ðakovo posjednik 5000 4500 (III.)

Matija Gauder Èajkovci 5000 5000 (VI.)

Kata Fratriæ Ðakovo 5000 5000 (V.)

Hinko KišBudim-pešta127 5000 5000 (VI.)

Hinko Mavroviæ Ðakovo 5000 5000 (VI.)

Franjo Milkoviæ Ðakovo 5000 5000 (VI.)

Miloš Lasiæ Ðakovo 5000 5000 (VI.)

Makso Schwarz Ðakovo 5000 5000 (VII.; HZB)

Pavao Mores 5000 1000 (VI.), 4000 (VII.)

Terezija Binder Ðakovo 5000 5000 (VI.)

Pavo Tomesiæ Ðakovo 5000 3000 (VI.)

Andrija Pavliæ Ðakovoc. kr. bojnik(major)

5000 4000 (III.), 1000 (IV.; ARZ)

Ana Bogdanoviæ Vrpolje posjednica 4500 2500 (IV.)

Zadruga Mato Vukoviæ Budrovci 4400 4400 (V.)

Antun Pliveriæ Ðakovoumirovljenikancelist

42001200 (III.), 1000 (IV.),

1000 (V.), 1000 (VI.)

Stjepan Kellek Ðakovo kanonik 4200 1000 (IV.)

Skupni upis128 Strizivojna 4200 4200 (VI.)

Stjepan (Štefan) Urich Ðakovo 4000 2000 (VI.), 2000 (VII.)

Ivan Crniæ Piškorevci �upnik 4000 2000 (IV.), 1000 (VI.)

I. J. 4000 4000 (VII.)

Josip Kokoš Ðakovo 4000 4000 (VI.)

Stjepan Teufel Ðakovo 4000 4000 (III.)

Franz Scheiber Gorjani 4000 4000 (VI.)

Jozo Grgaèeviæ Potnjani 4000 4000 (VI.)

Franjo i Stana Franjkoviæ Drenje 4000 4000 (VI.)

Rosa Klaus Gorjani 4000 4000 (VI.)

Katarina Klein Tomašanci 4000 2000 (V.)

118


126 Vjerojatno odvjetnik dr. Antun Švarcmajer, a manje je izgledno da je posrijedi sveæenik dr. AndrijaSpiletak.

127 V. bilješku 80.128 Skupni upis veæega broja upisnika iz Strizivojne, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskih

vlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.

Ivan KohlerStrossma-yerovac,Ðakovo

4000 4000 (VI.)

Malvina Wamoscher Ðakovo 4000 4000 (III.)

Skupni upis129 Vuka 4000 4000 (VI.)

Jelka Mahler Ðakovo 4000 4000 (VII.)

Opæinsko poglavarstvoGorjani

Gorjani 3800 3200 (II.), 600 (III.)

Zl. S. 3650 1400 (III.)

Dr. N. N. Ðakovo 3600 1000 (III.)

S. K. Ðakovo 3600 1000 (V.)

Opæinsko poglavarstvoPiškorevci

Piškorevci 3550 3550 (II.)

Vladimir i VeljkoReichsmann

Ðakovo 3500 3500 (III.)

Peter Hausz Ðakovo 3500 1500 (VI.)

Opæinsko poglavarstvoVrpolje

Vrpolje 3200 3200 (II.)

Ivan Talavaniæ Semeljci 3100 3100 (VI.)

Josip Nadler Kešinci 3000 3000 (VI.)

Antun Leicht Tomašanci 3000 1000 (VI.), 2000 (VI.)

Franjo Heiling Gašinci ratar 3000 3000 (III.)

Mato Šmidt (Schmidt) Ðakovo ratar 3000 2000 (III.)

Josip Wollner Ðakovo trgovac 3000 3000 (III.)

Ana Begoviæ Beketinci 3000 3000 (V.)

J. H. Grünbaum Ðakovo 3000 3000 (VI.)

N. N. Ðakovo 3000 3000 (VII.)

Iv. C. Piškorevci 3000 1000 (V.)

St. Lorbach Kešinci 3000 1000 (VI.)

Miško Weiss Kešinci 2600 1000 (VI.)

Andrija Gregiæ Piškorevci posjednik 2600 2600 (IV.)

Tobias StaderSatnicaÐakovaèka

2500 2000 (VII.)

Stefan Ostheimer Tomašanci ratar 2500 1000 (V.), 1000 (VI.)

Vendelin Nuspl Tomašanci 2500 2000 (VI.)

Stanislav Kne�eviæStrizivojna

uèiteljica 2500 2500 (III.)

J. K. Ðakovo posjednik 2500 1000 (III.)

Opæinsko poglavarstvoBraèevci

Braèevci 2400 2400 (II.)

A. S. 2350 2000 (III.)

119


129 Skupni upis veæega broja upisnika iz Vuke, vjerojatno nastojanjem predstavnika mjesnih opæinskihvlasti. “Lokal-Nachrichten”, Die Drau (Osijek), Jg. L., Nr. 136 (8842), 16. VI. 1917., 5.

Zemljišna zajednicaGorjani

Gorjani 2300 2300 (III.; HEB)

S. K. Ðakovo 2200 2000 (III.)

Z. S. Ðakovo 2200 2200 (III.)

Terezija Born Mrzoviæ 2200 2200 (VI.)

Filip Sliškoviæ Dragotin 2200 2000 (VI.)

Lj. S. Ðakovo 2150 2000 (III.)

Jozo Weingärtner Potnjani 2100 2100 (VI.)

Pavo Bošnjakoviæ Piškorevci 2100 2100 (VI.)

Jozo ViljetiæSatnicaÐakovaèka

2000 1000 (VI.), 1000 (VII.)

Bla�ŠotaIvanovciÐakovaèki

2000 2000 (VI.)

Paulina Hermann Ðakovo 2000 2000 (IV.)

Stjepan Hepp Ðakovo 2000 2000 (VI.)

Mijo Untereiner Ðakovo 2000 2000 (VI.)

Stipo Vragoloviæ Strizivojna 2000 2000 (VI.)

Josip Bogner Ðakovo 2000 2000 (VI.)

Ivan i Lisa Schmidt Drenje 2000 2000 (VI.)

Johann PermDrenjskiSlatinik

2000 2000 (VI.)

Paul Pfaff Gorjani 2000 2000 (VI.)

Zanatlijsko pripomoænodruštvo Ðakovo

Ðakovo 2000 1000 (V.)

Josip Peterschi Tomašanci posjednik 2000 2000 (V.)

Paromlin Rosa Vrpolje 2000 2000 (VI.)

Elza Kerschner Ðakovo 2000 2000 (VI.)

Terezija Kerschner Ðakovo 2000 1000 (VI.)

Stjepan Turkoviæ Ðakovo poreznik 2000 2000 (III.)

Mr. Ph. Miro Weiss c. kr. poruènik 2000 2000 (VI.; ARZ)

Josip Herman Krndija 2000 2000 (VI.)

Josef Zimprich Ðakovo 2000 2000 (VII.)

Antun Wink Semeljci 2000 2000 (VII.)

Matija Urich Mrzoviæ 2000 2000 (VI.)

Josip Bergenstock Gorjani 2000 2000 (VI.)

Josip (Josef) Brandt Ðakovo 2000 1000 (VI.), 2000 (VII.)

Martin Jong Ðakovo 2000 1000 (VI.)

Josip König Gorjani 2000 2000 (VI.)

Šimo Loschitz (Lošic) Ðakovo 2000 2000 (VI.)

Pavo Hajdukoviæ Potnjani 2000 2000 (VI.)

Ivo Antunoviæ ml. Potnjani 2000 2000 (VI.)

Josip Weiss Budrovci trgovac 2000 2000 (IV., ARZ)

Ladislav Filipec Ðakovo obrtnik 2000 1500 (III.)

120


Ðuro BognarIvanovciÐakovaèki

2000 2000 (V.)

Heinrich Lorenz Gorjani 2000 1000 (V.)

udovica Jakoba KaiseraSelciÐakovaèki

2000 2000 (IV.)

Filip i Eva Glavaèeviæ Strizivojna ratari 2000 2000 (IV.)

Dr. Matija Beliæ Ðakovo odvjetnik 2000 2000 (VI.)

Anka Rudolf Trnava 2000 1000 (VI.)

Stipa Nikoliæ, svega Strizivojna ratar 2000 1000 (IV.), 1000 (V.)

Janja AdriæNoviPerkovci

2000 2000 (VI.)

Wilhelm (Vilim) Haas Tomašanci 2000 1000 (V.), 1000 (VI.)

Antun Nuspl Tomašanci 2000 2000 (V.)

Antun WenturiSatnicaÐakovaèka

ratar 2000 2000 (III.)

Zemljišna zajednicaPunitovci

Punitovci 2000 2000 (III.; HEB)

Ivan PotzIvanovciÐakovaèki

2000 2000 (V.)

Mijo Novakoviæ Ðakovo 2000 2000 (VI.)

Zemljišna zajednicaMrzoviæ

Mrzoviæ 2000 2000 (III.; HEB)

Mldb. Fr. i A. DanèoSatnicaÐakovaèka

1800 1800 (VI.)

Dr. Gustav Krausz Ðakovoopæinskilijeènik

1750 1000 (III.)

Dr. F. H.130 Ðakovo 1700 700 (III.)

Marijan Gregiæ Piškorevci 1700 1700 (VI.)

Anka Vujèiæ Budrovci 1600 1600 (V.)

Eva Milla Tomašanci 1600 1600 (VII.)

Antun Buschbacher Kešinci 1600 1600 (III.)

Dragila Sorela AngelusSatnicaÐakovaèka

1600 1600 (III.)

Uboška zaklada opæineVrbica

Vrbica 1550 1550 (VI.)

Fabijan, Stana i KataAndriæ131

NoviPerkovci

ratari 1500 1500 (IV.)

Andro Josefèak Jurjevac 1500 1000 (VI.)

Ivo Kne�eviæ Vrpolje 1500 1500 (VI.)

Gospojinsko društvoÐakovo

Ðakovo 1500 1000 (VI.)

J. i R. Hafner Ðakovo 1500 500 (III.)

121


130 Vjerojatno dr. Franjo Higy Mandiæ.131 Pretpostavljam da je u novinskom izvješæu mo�da netoèno navedeno prezime i da bi trebalo stajati Adriæ.

Opæinsko poglavarstvoLevanjska Varoš

LevanjskaVaroš

1500 1500 (III.)

Katarina DornstätterSatnicaÐakovaèka

1500 1000 (VII.)

Stefan NebenführSatnicaÐakovaèka

1500 1000 (VII.)

Josip Janski Ðakovo 1500 1000 (IV.)

Marija Gašpiæ Strizivojna 1400 1400 (IV.)

Ivka Konrant Ðakovo 1400 1400 (III.)

M. Matijeviæ Punitovci 1400 1400 (IV.)

Jakob KaiserSelciÐakovaèki

ratar 1400 1400 (III.)

Sebastijan Kner Gorjani 1400 1400 (VI.)

Matija Paviæ Ðakovo kanonik 1300 1100 (III.)

Anto Iliæ Budrovci 1200 1200 (V.)

Eva GeiserSelciÐakovaèki

posjednica 1200 1200 (III.)

Johan KlemmSelciÐakovaèki

ratar 1200 1200 (III.)

Stjepan Barloviæ ml. Ðakovoc. kr.natporuènik

1100 1100 (III.)

Terezija Untereiner Ðakovo 1100 1100 (VI.)

Šimo Gregiæ Piškorevci 1050 1050 (VI.)

Mato Brkiæ Semeljci 1000 1000 (VII.)

Matilda Posavèeviæ Trnava 1000 1000 (VI.)

Ivo Antunoviæ Potnjani 1000 1000 (VI.)

Kazimir Hajdukoviæ Potnjani 1000 1000 (VI.)

Stipo Horvat Paljevina 1000 1000 (VI.)

Ivan Novak Potnjani 1000 1000 (VI.)

Stefan Mechyrek Buèje 1000 1000 (VI.)

Jozo Jahor Potnjani 1000 1000 (VI.)

Josef Brandt Kešinci 1000 1000 (VII.)

Šandor Koprinski Ðakovo 1000 1000 (VI.)

Antun Cvrkoviæ Drenje kapelan 1000 1000 (III.)

Ella Fuchs Ðakovo 1000 1000 (III.)

Josip FriedrichSatnicaÐakovaèka

1000 1000 (VII.)

Franjo Lay Ðakovo 1000 1000 (VI.)

Mijo Rack Ðakovo 1000 1000 (VI.)

Dr. A. �. Ðakovo 1000 500 (III.)

I. Sternberg Semeljci 1000 1000 (VI.)

Mijo Halasz Ðakovo 1000 1000 (VI.)

Josip Rettig Drenje 1000 1000 (VI.)

Petar Schein Gorjani 1000 1000 (VI.)

122


Antun Eder Tomašanci 1000 1000 (VI.)

Antun Akšamoviæ Ðakovo 1000 1000 (VI.)

Stjepan Kin Vrpolje 1000 1000 (VI.)

Josip Faller Ðakovo 1000 1000 (VI.)

Opæinsko poglavarstvoBudrovci

Budrovci 1000 1000 (II.)

Martin PfeifferSatnicaÐakovaèka

1000 1000 (VI.)

Lujo Frank Ðakovo 1000 1000 (VI.)

Ana i Matilda MauritzIvanovciÐakovaèki

1000 1000 (V.)

Antun Stader (Štader) Majar 1000 1000 (V.)

Mišo Kiralj Ivanovci 1000 1000 (VI.)

Lavoslav (Leopold)Šipps

Ðakovo posjednik 1000 1000 (III.)

Katarina Haus (Hausz) Ðakovo 1000 1000 (III.)

Nikola Altseimer Ðakovo 1000 1000 (VI.)

Karla Puck Semeljci 1000 1000 (VI.)

Stefan Gertner Semeljci 1000 1000 (VI.)

Marko Bošnjakoviæ Mrzoviæ 1000 1000 (VI.)

Adam Rack Mrzoviæ 1000 1000 (VI.)

Franjo Urich Mrzoviæ 1000 1000 (VI.)

Bartol Husar Vrbica 1000 1000 (VI.)

Karl Till Mrzoviæ 1000 1000 (VI.)

Antun Till Mrzoviæ 1000 1000 (VI.)

Mijo Koch Vuka 1000 1000 (VI.)

Jakob MaðareviæSatnicaÐakovaèka

1000 1000 (VI.)

Julius FischerLevanjskaVaroš

1000 1000 (VI.)

Fabijan StaderSatnicaÐakovaèka

1000 1000 (VII.)

Jakob Rippsan Kešinci 1000 1000 (VI.)

Antun Kiefer Kešinci 1000 1000 (VI.)

Franz Hauman Tomašanci 1000 1000 (VI.)

Martin Glasenhardt Tomašanci 1000 1000 (VI.)

Josip Holzschuch Kešinci 1000 1000 (VI.)

Vendelin Nebenführ Tomašanci 1000 1000 (VI.)

Gašpar Bischof Gorjani 1000 1000 (VI.)

Anka Jakoboviæ Strizivojna 1000 1000 (VI.)

Terezija Stolar Krndija 1000 1000 (VI.)

Franjo Pok Krndija 1000 1000 (VI.)

Dragan Lukinac Semeljci kapelan 1000 1000 (III.)

123


Wendelin FriedrichSatnicaÐakovaèka

1000 1000 (VI.)

Petar Birtiæ Gorjani 1000 1000 (VI.)

Ðuro Teufel Ðakovo 1000 1000 (III.)

Jakob Kaiser Krndija 1000 1000 (VI.)

Bla�Andriæ Strizivojna ratar 1000 1000 (III.)

Andrija i Eva Glavaèeviæ Strizivojna ratari 1000 1000 (III.)

Karolina Ivatiæ Ðakovo 1000 1000 (IV.)

Ivan Herman Krndija 1000 1000 (VI.)

Suzana Kokavec Èajkovci 1000 1000 (VI.)

Mijo Èakloviæ Èajkovci 1000 1000 (VI.)

Kata Bauer Vrpolje 1000 1000 (VI.)

Zadruga Kne�eviæ Vrpolje 1000 1000 (VI.)

Opæinsko poglavarstvoPunitovci

Punitovci 1000 1000 (II.)

Josef Beker Èajkovci 1000 1000 (VI.)

Petar Harfman Èajkovci 1000 1000 (VI.)

Ðoko Dobroviæ Vrpolje 1000 1000 (VI.)

Filip Anðeliæ Piškorevci 1000 1000 (VI.)

Janja i Pavo Debeliæ Strizivojna 1000 1000 (VI.)

Elizabeta Okarius Strizivojna 1000 1000 (VI.)

Elizabeta Hum Ðakovo 1000 1000 (IV.; HZB)

Josip Šipps Ðakovo 1000 1000 (VI.)

Lavoslav Hoiæ Ðakovo kotarski sudac 1000 1000 (III.)

Kata Zetoviæ Budrovci 1000 1000 (V.)

Jakob Zetoviæ Budrovci 1000 1000 (V.)

Vinko Bošnjakoviæ Piškorevci ratar 1000 1000 (IV.)

Tomo i Barbara Rack Ðakovo posjednici 1000 1000 (IV.)

Lorenz Heinrich Ðakovo posjednik 1000 1000 (IV.)

Stjepan Gerard Ðakovo 1000 1000 (VI.)

Antun Paviæ Ðakovo 1000 1000 (VI.)

Josip Steinfeld Ðakovo posjednik 1000 1000 (IV.)

Elisabeth Hum Ðakovo 1000 1000 (IV.)

Chewra Kadischa Ðakovo 1000 1000 (VII.)

Marija Buè Ðakovo 1000 1000 (VII.)

Josip Šmidt (Schmidt) Ðakovo èetkar 1000 1000 (III.)

Pavao Degmeèiæ Strizivojna ratar 1000 1000 (III.)

Josef Pišl Ðakovo krojaè 1000 1000 (IV.)

Josef Karger Ðakovo 1000 1000 (IV., ARZ)

Zemljišna zajednicaMajar

Majar 1000 1000 (III.; HEB)

Zemljišna zajednicaSelci Ðakovaèki

SelciÐakovaèki

1000 1000 (III.; HEB)

124


Zemljišna zajednicaVrbica

Vrbica 1000 1000 (III.; HEB)

Zemljišna zajednicaKoritna

Koritna 900 900 (III.; HEB)

Zemljišna zajednicaBreznica Ðakovaèka

BreznicaÐakovaèka

800 800 (III.; HEB)

Zemljišna zajednicaIvanovci Ðakovaèki

IvanovciÐakovaèki

700 700 (III.; HEB)

Opæinsko poglavarstvoSelci Ðakovaèki

600 600 (II.)

Opæinsko poglavarstvoVuka

600 600 (II.)

Zemljišna zajednicaÐakovo

600 600 (III.; HEB)

Mile Kramariæ Ðakovokotarskiupravitelj

500 500 (I.; PUÐ)

Skupni upis ðaka višepuèke škole po F. HigyMandiæu

Ðakovo 500 500 (VI.)

Zemljišna zajednicaDrenjski Slatinik

DrenjskiSlatinik

500 500 (III.; HEB)

Opæinsko poglavarstvoStrizivojna

Strizivojna 500 500 (II.)

Zemljišna zajednicaSemeljci

Semeljci 400 400 (III.; HEB)

Zemljišna zajednicaŠiroko Polje

ŠirokoPolje

400 400 (III.; HEB)

Radoslav (Rudolf)Franjetiæ

Ðakovokotarskiin�enjer

350 350 (I.; PUÐ)

Zemljišna zajednicaDrenje

200 200 (III.; HEB)

Zemljišna zajednicaKešinci

Kešinci 200 200 (III.; HEB)

Hrvatska èitaonicaVrpolje

Vrpolje 100 100 (I.)

Janko Krpiæ Ðakovokotarskinadcestar

100 100 (I.; PUÐ)

Mavro Goldberger Ðakovo ðak 100 100 (V.)

Zemljišna zajednica NoviPerkovci

NoviPerkovci

100 100 (III.; HEB)

Zemljišna zajednicaKondriæ

Kondriæ 100 100 (III.; HEB)

Zemljišna zajednicaPiškorevci

Piškorevci 100 100 (III.; HEB)

Zemljišna zajednicaPodgorje

Podgorje 100 100 (III.; HEB)

Zemljišna zajednicaTrnava

Trnava 100 100 (III.; HEB)

125


Zemljišna zajednicaBraèevci

Braèevci 100 100 (III.; HEB)

Ljubica Münz Ðakovo ðak 100 100 (V.)

Fritz Wollner Ðakovo ðak 50 50 (V.)

Helena Spitzer Ðakovo ðak 50 50 (V.)

Ukupno 5,281.450

Izvori132: NN, br. 310, 23. XI. 1914.; HO, br. 284, 28. XI. 1914.; HDA, PRZV, kut. 880, 8490-1914.; HDA,PRZV, kut. 880, 4324-1915.; HDA, PRZV, kut. 880, 9493-1915.; HO, br. 123, 27. V. 1915; HO, br. 132, 5. VI. 1915.;HO, br. 250, 22. X. 1915.; HO, br. 256, 29. X. 1915.; HO, br. 257, 30. X. 1915.; HO, br. 260, 4. XI. 1915.; HO, br. 271,17. XI. 1915.; HO, br. 274, 20. XI. 1915.; Die Drau, br. 104 (8509), 5. V. 1916.; HO, br. 103, 5. V. 1916.; HO, br. 104,6. V. 1916.; Die Drau, br. 105 (8510), 6. V. 1916.; HO, br. 127, 3. VI. 1916.; HO, br. 278, 5. XII. 1916.; HO, br. 283,12. XII. 1916.; HO, br. 289, 19. XII. 1916.; HO, br. 295, 28. XII. 1916.; HO, br. 3, 4. I. 1917.; HO, br. 115, 19. V.1917.; HO, br. 120, 25. V. 1917.; HO, br. 122, 29. V. 1917.; HO, br. 123, 30. V. 1917.; HO, br. 131, 9. VI. 1917.; DieDrau, br. 131 (8537), 11. VI. 1917.; Die Drau, br. 136 (8842), 16. VI. 1917.; HO, br. 140, 20. VI. 1917.; HO, br. 273,29. XI. 1917.; Die Drau, br. 276 (8955), 3. XII. 1917.; Die Drau, br. 277 (8956), 4. XII. 1917.; HO, br. 278, 5. XII.1917.; HO, br. 279, 6. XII. 1917.; HO, br. 282, 11. XII. 1917.; HO, br. 286, 15. XII. 1917.; HO, br. 296, 29. XII. 1917.;Stjepan BLA�ANOVIÆ, Hrvatska èitaonica u Vrpolju. 1893-1993, Vrpolje 1993., 52.

Prilog 2

Okru�nica velikoga �upana Virovitièke �upanije baruna Ivana Adamoviæa,

svibanj 1917.

U svrhu, da se velika va�nost šestog ratnog zajma u javnosti što više upoznate da se u širokim slojevima opæinstva pobudi što �ivlje zanimanje za taj zajamvalja odmah shodno udesiti, da se u sjedištima kod kotarskih oblasti uprilièekazališne odnosno druge zgodne sveèanosti, predstave, dotièno koncerat šetališnii slièno, pa da se tom prigodom i sa zvaniène strane prikladnim govorom štokrepèe predoèi va�nost uspjeha ratnog zajma uopæe, a u posebnom govoru da sepredoèe prednosti ratnoga zajma sa financijskog gledišta.

Govor opæe naravi o zajmu neka po moguænosti dr�i u sjedištu koja najavnom polju uva�ena osoba, kao na primjer narodni zastupnik, �upnik, dok bigovor o prednostima zajma imala dr�ati liènost, koja je u dotiènom kraju priznatana financijskom polju, kao ravnatelj bankovnog zavoda ili drugog novèanogzavoda te u financijsku stranu upuæena. U koliko bi se to ukazalo probitaènim,moglo bi se za predstave takodjer po gospodjama uprilièiti potpisivanje na zajam

126


132 Navedeni su osnovni podatci o novinskim èlancima na temelju kojih je izraðena tablica (bez naslovaèlanaka i stranica). U popisu su korištene i sljedeæe kratice: HO – Hrvatska obrana; JL – Jutarnji list; NN– Narodne novine; HDA, PRZV – Hrvatski dr�avni arhiv, fond Predsjedništvo Zemaljske vlade.

putem sabirnih araka. Ove predstave imale bi se u zemlji obdr�avati istoga dana ito na dan, koji æe se odavle naknadno saopæiti.

Poziva se stoga naslov, da što više osobno utjeèe na cijelu stvar i osobnodoprinese tome, da uprilièenje predstava bude što uspješnije, te da se kpripravama odmah pristupi zgodnom agitacijom. Naroèito valja paziti, da se kodtoga ne prelaze granice ozbiljnosti i dostojanstva, te da se po moguænosti izluèi izzabave sve ono, što ne bi bilo u skladu s ozbiljnim patriotizmom i ponosom, što gasvaki dr�avljanin osjeæa nad junaèkim dr�anjem austro-ugarske nepobjedivevojske.

Naslov se poziva, da o uspjehu ove akcije ovamo izvijesti danom iza odr�anesveèa[no]sti.

Izvor: “Za gradski zajam!”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 116, 21. V. 1917., 2.

Prilog 3

Novinsko izvješæe o sveèanosti odr�anoj 10. lipnja 1917. povodom

Dana ratnog zajma u Ðakovu

Dan ratnoga zajma u DjakovuSveèani meeting za VI. ratni zajam u Djakovu

Nastojanjem vrijednog kotarskog predstojnika Antuna Mitroviæa, osnovaose je u našem ubavom Djakovu posebni Gradjanski odbor koji je preuzeo zadaæuprobuditi što veæi interes za VI. ratni zajam i u širim slojevima puèanstva kotaradjakovaèkoga. Tome odboru bijaše proèelnik opat i kanonik preè. gosp. MatijaPaviæ, a èlanovi bijahu: Msg. Antun Akšamoviæ, rector sjemeništa, Ivan Èefuta,vlastelinski ravnatelj, Mato Fišer, kaptolski bilje�nik, Antun Mitroviæ, kr. kot.predstojnik, Vilim Münz, trgovac, Mišo Sommer, opæ. bilje�nik, dr. AntunŠvarcmajer, odvjetnik, Stjepan Turkoviæ, kr. poreznik i Rudolf Weidl, upraviteljpodru�nice Prve hrvatske štedionice.

Odbor je izdao proglas za potpisivanje VI. ratnog zajma, a dne 10. lipnja1917. uprilièen je u vrtu Svratišta Devèiæ veliki meeting u svrhu pobli�egpredavanja, rastumaèenja i koristi ratnoga zajma, koji je nad svako oèekivanjelijepo uspio i bio osobito lijepo posjeæen od odliènika, trgovaca, obrtnika i �iteljadjakovaèke okolice.

127


Sveèani taj sastanak otvorio je upravitelj kotara poglaviti gospodinpredstojnik Mitroviæ zgodnom pozdravnom besjedom, pa je tada rijeè preuzeoMsgr. Akšamoviæ, koji je sa patriotskog stanovišta obrazlo�io puèanstvu razloge ipotrebe ratnoga zajma, slijedeæim govorom:

Odlièna gospodo! Vrijedna braæo!

Visokim otpisima obojega ministarstva financija austro-ugarske monahijepozvani su dr�avljani našega prostranoga i slavnoga carstva, da svoje prištednje ugotovom novcu predadu dr�avi kao zajam, e da se ovim novcem nabave sredstvapotrebita za uspješan i sretan svršetak ovog krvavog rata.

Danas se ovdje sabrasmo, da zauzmemo odluèno stanovište prema ovimvisokim otpisima obiju naših financijalnih ministarstava. Mi radošæu prihvaæamopoziv i ponosno stupamo u redove onih, koji æe ponovno obilatim prinosimanapuniti dr�avnu blagajnu.

Gospodo i braæo!

Do pet puta potpisivahu ratni zajam naši dr�avljani za vlade blage i trajneuspomene vladara našega cara i kralja Franje Josipa I., a ovaj VI. ratni zajam jeprvi ratni zajam, koji se dr�avi daje za vlade mladoga heroja dr�avnièke slu�be icarske èasti, vladara našega cara i kralja Karla IV. Èesti poziv na suradnju okoosiguranja dr�avnoga gospodarstva neka nas ni malo ne zabrinjuje. Krvavisvjetski rat, taj strahoviti moloh, koji je progutao u Evropi za tri godine prekosedam milijuna ljudi, nebrojene milijarde zlata i srebra, uništio stoljetne kulturneteèevine svih naroda, do dna je potresao i sve dr�avne blagajne. Koje dakle èudo,da i naša dr�avna blagajna nije u stanju smoæi novèana sredstva za nabavupotrebite hrane i municije, te za osiguranje eksistencije tolikih obitelji, koje zaovog rata ostadoše bez svojih hranitelja.

Nama je predobro poznato, da je ovome ratu razlog nastojanje neprijatelja,da nam rastepu, dapaèe da unište naše dr�avno gospodarstvo. Pruski ministarPodbielsky133 je god.[ine] 1901. rekao: Dr�avno gospodarstvo je ono polje, nakojem nièe i uspijeva politièka moæ naroda i dr�ave. Istu misao izrazio je jošsna�nije bivši i veæ pokojni predsjednik sjevero-amerièke Unije Mac Kinley134:Sjedinjene Dr�ave ne smiju dijeliti svoje gospodarstvo sa inozemstvom, jer toznaèi otimati kruh od ustiju svoje djece i davati ga nepoznatim tudjincima.

Doista je dr�avno gospodarstvo jaki bedem, koji štiti eksistencijuobiteljskog ili privatnog gospodarstva, jest jaka rijeka, koja natapa i pospješuje

128


133 Victor Adolf Theophil von Podbielski (1844.–1916.), njemaèki èasnik i politièar. Od 1897. do 1901.ministar pošte, od 1901. do 1906. ministar gospodarstva u njemaèkoj vladi.

134 William McKinley (1843.–1901.), amerièki predsjednik od 1897. do 1901.

razvoj privatnog gospodarstva. Atentat na naše dr�avno gospodarstvo trebalo jesvom energijom sprijeèiti.

Eto zato je naša dr�ava ušla u taj krvavi rat. Obrana naših dr�avnih interesa jedo sada bila nada sve èasna i uspješna, a uz pomoæ Boga Svemoguæega nadamose, da æe u buduæe biti dobro. Austro-Ugarska je polag rijeèi mladoga i nada svehrabroga vladara našega cara i kralja Karla IV. pokazala, da je kadra iz svogapodruèja smoæi sva sredstva potrebita za pokriæe prevelikih troškova, što jojnanaša strahoviti rat.

Nebrojene milijarde novca, što ga u pet dosada raspisanih ratnih zajmovaprikupiše u dr�avnu blagajnu svijesni i ponosni naši dr�avljani dobro suupotrijebljene i donijele su nam velike koristi. Kritièan je bio èas, kadapotpisivasmo V. ratni zajam. Znali smo, da baš u to doba protiv nas ustaje novineprijatelj na Balkanu.135 Ti su predjeli još i danas u posjedu našem, te se èvrstonadamo, da æe veæ ovogodišnja ljetina iz tih krajeva odplatiti one kamate novca,što æe ih za V. ratni zajam dr�ava isplatiti svojim dr�avljanima. Moje je tvrdouvjerenje, da æe baš tako i VI. ratni zajam dr�avi donijeti novih pobjeda, adr�avljanima lijepih plodova. Ovo æe biti sredstvo, da se neprijatelju prekoJadrana136 zada teški, a mo�da i smrtonosni udarac. Garancije za to pru�a namnaša uzorna ratna sprema, hrabra i ustrajna naša vojska, a nada sve mudri imilostivi visoki poglavica naših vojska i našeg dr�avnog gospodarstva car i kraljKarlo.

On si�e duboko u svoju privatnu blagajnu te prinaša za osiguranje dr�avnoggospodarstva potpuna 24 milijuna kruna. A u prijestolnoj svojoj besjedi nada sveistièe svoju brigu za unapredjenje dr�avnoga gospodarstva. Njegovo Velièanstvopunim pravom oèekuje našu suradnju. Eto prilike! Na djelu se poznaju junaci!

Gospodo i braæo!U smislu instrukcija vrhovnih naših oblasti apel je na sve slojeve puèanstva,

koji u svome gospodarstvu prištednje imadu. Osobite se na potpisivanje pozivlju:

– veleposjednici, da svi bez iznimke u tome va�nom poslu sudjeluju;

– mali posjednici, koji od svoga gospodarstva visokih prihoda imaju;

– trgovci, koji se nada sve za ovo ratno doba obogatiše, a napose ratni do-bavljaèi, glede kojih æe biti izdane po oblasti posebne upute;

– reklamanti i vojni oproštenici, koji imadoše prilike da si gospodarstvourede i lahko do prištedjenih svoga dodju;

129


135 Kraljevina Rumunjska koja je 28. kolovoza 1916. stupila u rat na strani Antante.136 Kraljevina Italija koja je 23. svibnja 1915. stupila u rat na strani Antante.

– zadru�ni kreditni zavodi, opæinske uprave i crkvene oblasti predati æe uovu svrhu postojeæe zaklade, kaucije i vadije, koji još nijesu pretvoreni uratni zajam!

U smislu ovih instrukcija zaljuljao se je val oduševljenja po cijeloj zemljinašoj, te æe i VI. ratni zajam potpunoma uspjeti.

Ojaèajmo se u tom oduševljenju krepkom slikom iz svjetske povijesti.Hanibal poveo vojsku preko Alpa u lijepu Italiju. Teškoæe i neprilike umoriševojsku. Veæ na domaku Italije, u alpinskim klancima, vojska zaostaje i hoæenatrag. Hanibal joj ulijeva hrabrosti. Vojska posluša glas vodje svoga i sretnoprispije u cvjetnu i plodnu ovu zemlju. Naš moderni Hanibal, mudri i milostivivladar visokim reskriptom u Badenu od 7. svibnja 1917. nuka nas neodoljivo naodva�ni korak VI. ratnoga zajma. Mi æemo taj visoki poziv slijediti i tome seidealu patriotizma pokloniti.

Završujem uz poklik: �ivjelo Njegovo Velièanstvo! �ivio car i kralj Karlo!Napred za kralja i za dom!

Prisutni saslušali su govor vrlo pa�ljivo, te govorniku mjestimice osobito�ivo povladjivali. Nakon govora Msgra Akšamoviæa, podjeljuje predsjedateljgospodin Mitroviæ rijeè upravitelju Podru�nice Prve hrvatske štedionice,gospodinu Weidlu, koji je sa financijalne strane obrazlo�io prisutnima potrebu,va�nosti, pokriæe i koristi ratnoga zajma, te raspršio razne bajke i bojazni u tompredmetu uspjelim govorom, koji takodjer donosimo kako slijedi:

Odlièni zbore! Poštovana gospodo!Zapala me je evo èastna zadaæa, da Vam sa financijalne strane obrazlo�im

potrebu, pokriæe i unosnost ratnih zajmova, pa æu pokušati da joj bar pribli�noudovoljim. Moram iskreno priznati, da mi taj posao nije lagan al ne s razloga štobi se mo�da obzirom na predmet bojao te du�nosti, nego iz jednostavnog razloga,jer nisam dr�ao javnih govora ni predavanja pa sam uvjeren, da nakon ovakogkrasnog govora što ga je netom rekao štovani gospodin predgovornik, moramsakupiti zbilja sve sile, da bar pribli�no uspijem, jer se ovoj du�nosti naravnonitko oteti nemo�e i nesmije.

Jedno stoji, gospodo: bankovni je èinovnik rijetko pisac, pjesnik iligovornik, jer nas ni zvanje ne odgaja takovima.

Prelazim stoga odmah na stvar, o kojoj Vam �elim govoriti po svomnajboljem osvjedoèenju.

U prvom redu namiæe nam se pitanje: šta je za pravo ratni zajam i kako je donjega došlo?

130


Svima je dobro poznato, da su se veæ u prijašnja vremena vodili ratovi,vladari su jednostavno od bogataša ili bankara posudjivali novac, cekine, tim binovcem vojsku sakupili i opremili i tako pošli u rat.

Tko je imao više novaca, taj je sakupio veæu vojsku, bolje ju je mogaoopremiti, pa je obièno i ostao pobjednik.

Kad je pred tri godine buknuo današnji rat, a vojska je kod nas poèelakupovati konje, blago i razne �ivotne potrebštine, bili smo ugodno iznenadjenikako se to sve dobro i toèno plaæa.

A zamislite si malo u današnjem ratu vojsku bez dobre opreme. Zašto jeRusija do�ivila onakov grozan poraz kod Gorlica137, nego samo zato jer joj jenestalo opskrbe, t. j. municije.

A sve te nabave i potrebe iziskuju bezuvjetno u prvom redu novac i opetnovac, a konaèno, nijedan se rat još nije vodio, odkad svijet postoji, bez novaca!Što je bila dakle naravna posljedica svega toga, nego da je dr�ava na brzopotrošila svoju veliku ratnu zalihu gotova novca, rat je medjutim obuhvatio sveveæi opseg, pa je dr�ava svoju daljnu potrebu morala pokriti predujmom kodbankovnih zavoda. Dr�ava je dakle posudila novih banknota.

Rat je sigurno najveæi konsument, on imade strašan apetit, koji biva sve veæi,pa prema tome treba ratujuæa dr�ava sve više novaca, odnosno sve veæepredujmove od banke. Na taj naèin dala je dr�ava, odnosno banka, u promet novinovac nove note.

Al sve te nove note imadu jednu malo neugodnu posljedicu, da umanjujuzakonsko pokriæe starih banknota, pa i njihova kupovna snaga postaje sve manja imanja.

Ta èinjenica nemo�e biti ni dr�avi, a ni nama pojedincima ravnodušna. Punose govori o našoj niskoj valuti, ja sam èuo, moram iskreno priznati, mnogokojekakvih, kadkad uprav smiješnih tumaèenja o posljedicama, koje nas navodnoèekaju usljed te niske valute, al jedno �elim istaknuti, da o tom najviše debatirajuljudi koji su u naše financijalne prilike vrlo malo upuæeni, a što je glavno,ponajviše jadikuju baš oni, koji do sad nisu ništa uèinili, da dr�avi pomognu toslabo stanje valute popraviti, akoprem bi svako mogao tome nešto doprinijeti.

Nije nikakva tajna, da je vrijednost našega novca u inozemstvu nešto pala.Prije rata bila je svaka nota vrijedna kao i zlatna nota, to jest primala se je uinozemstvu kao i zlato, naše dobre gospodarske prilike, uredno dr�avnokuæanstvo i izvrsno vodjena dr�avna banka postigli su to stanje.

131


137 Bitka kod mjesta Gorlice odigrala se u prvoj polovini svibnja 1915. Njemaèke i austrougarske snagenanijele su te�ak poraz ruskoj vojsci i probile Istoèno bojište.

Silno pak izdavanje novih nota usljed velike ratne potrebe dr�ave, osjetljivosu snizili taj teèaj u inozemstvu i smanjili kupovnu snagu bankovnih nota kodkuæe. Kad je tome tako, nameæe nam se svakom pojedincu du�nost, da zajedno sadr�avom što �ivlje poradimo, da se to stanje opet što prije popravi.

Te prilike imale su doduše jedan momentani povoljni rezultat, da su semnogi nakupili novaca, ali time još nisu sve postigli. Sigurno svako �eli dasteèeno i usèuva, a ako �elimo poboljšati teèajeve t. j. vrijednost naših nota, ondasmo naravno svaki bez iznimke du�ni tome nešto doprinijeti, moramo nastojati dase te nove note, koje su izdane preko zakonskog pokriæa što prije vrate u dr�avnublagajnu, odnosno na izvor u dr�avnu banku.

Svaki od nas je pojedini du�an pomoæi, da se što više tih novih nota potegneiz prometa, pa da stare opet dodju do svog pokriæa i vrijednosti.

Nastaje dakle pitanje na koji æemo to naèin najbr�e i najlakše postiæi?Odgovor je vrlo jednostavan. Povratimo dr�avi, odnosno posudimo joj svesuvišne banknote, da ona mo�e platiti predujam kod banke, pa æe se tako izprometa vrlo brzo potegnuti note, koje nas tište, a dr�ava æe izdati svakompojedincu obveznice na koje plaæa vrlo lijepe kamate do povratka glavnice i takodakle nastaje novi zakonskim putem sklopljeni dr�avni zajam ili tako zvani ratnizajam.

Iz svega se dakle jasno vidi, kako veliku i va�nu ulogu igra ratni zajam upitanju našeg dr�avnog kuæanstva odnosno naše valute.

Neki æe se tome mo�da malo i nasmijati, reæ æe mo�da, èitali smo i mi onašim gospodarskim i financijalnim prilikama, o politici valute i slièno, pa æe ukratko pomisliti: Zlato je zlato, a ratni zajam je opet papir.

Da, ratni zajam je papir, ali vrijednosni papir ili efekat, koji je absorbiraosuvišne note i koji imade zakonsko pokriæe i osiguranje.

Šta nam je dakle du�nost, ako �elimo vrijednost svog posjeda uzdr�ati, akonam je stalo do realne a ne prolazne konjunkture, koja æe plodove sadašnjihprilika opet odnijeti? Kako æemo najbolje oèuvati svoj novac i posjed nego li akopotpišemo ratni zajam.

Zapamtiti treba samo jedno: narod i dr�ava æe ovo stanje pre�ivjeti, kasnijeæe pokoljenja opet doæi u koloteèinu normalna �ivota, ali vi æete svaki pojedinacizravno trpiti posljedice ako prema svojim silama sada ne udovoljite svojojdu�nosti prema domovini.

Iz svega što sam do sad rekao, proizlazi jasno, da svaki èuva i svoj vlastitiinteres, ako potpisuje ratni zajam.

S jedne æe strane uzdr�ati vrijednost svog posjeda i za kasnija vremena, sdruge strane poveæaje kupovnu snagu svoga novca, a pored svega toga nije ništa�rtvovao nego je svoje štednje vrlo lijepo ukamatio.

132


To bi u glavnom sa gospodarske i financijalne strane bila potreba izdavanja ipotpisivanja ratnog zajma.

Sad dolazi u obzir još slijedeæa va�na èinjenica. Potpisivanje ratnog zajmane iziskuje od nikoga nikakvih posebnih �rtava, nego mu donosi samo koristi, jerje svoj novac tek posudio dr�avi i to uz vrlo lijepe kamate. Mi znamo dobro, dasmo skoro sve naše potrebe pokrili unutar monarhije, pa je najveæi dio odpotrošenih milijarda ostao kod kuæe i tako obogatio veliki dio puèanstva, ali timeje naravno poskoèila znatno i porezna snaga našeg naroda i dr�ave.

Mogu ustvrditi, da ove velike zarade i poveæanje vrijednosti pojedinihposjeda nisu – osim mo�da u tek vrlo malim iznimkama – posljedica èistemarljivosti ili sposobnosti, nego opæih prilika i sluèajno dobre konjunkture.

Zar jednog djakovèana ide kakva zasluga, što je veæ prošle jeseni mogaoprodati vino sa K 3·- po litri. Sigurno ni malo. Pa gospodo, metnite ruku na srce ipriznajte nije li uprav du�nost, da svaki pripomogne dr�avi kojemu je ona dalapriliku, da mirno kod kuæe poveæa svoj imetak, dok milijuni drugih ginu nabojištima a njihove obitelji i djeca mo�da stradavaju.

Podjimo malo dalje. Naša se dièna vojska bori proti tolikim neprijateljima, askoro svaki [od] nas imade nekoga na bojištu. Zamislite si u�as, koji mora spopastsvakog vojnika na fronti, kad osjeti, da mu nestaje opskrbe i municije, a na njegajure neprijateljski bajuneti.

Gospodo, Englezi su poèetkom rata rekli, da æe onaj pobjediti, koji budeima[o] zadnju milijardu.

Zar nismo mi onda, ni ne sluteæ kakva se snaga i mo�krije u našoj dr�avi, sazebnjom slušali te rijeèi i skoro smo povjerovali da bi se to oèekivanje neprijateljamoglo ispuniti na našu �alost i štetu.

Ali hvala dobrome Bogu, sudbina je barem do sada drugaèije odluèila. Našaje monarhija pokazala toliku financijalnu i gospodarsku snagu, tako uzornuvojnièku organizaciju i modernu, savršenu tehniku, koja u ovom ratu igra najveæuulogu, da su naši neprijatelj pred tom èinjenicom ostali zapanjeni.

Zar smijemo sad na pol puta stati? Mo�emo li vojsku, to jest našu braæu isinove ostaviti bez pomoæi i opskrbe? Sigurno ne. Naš veliki vojskovoðaBorojeviæ poruèuje nam: “Ako ne æemo potpisati nekoliko tuceta milijarda zanas, onda æemo daleko više morati potpisati neprijateljima”, a to je gola istina.Dakle nam se nameæe du�nost: potpisujmo ratni zajam. Hoæete li da Vam jošspomenem nesretne invalide, nejaku djecu palih vojnika, svi ti trebaju pomoæi, zasve mora se brinuti dr�ava! Zar Vas ne bi savjest pekla, kad pomislite na njihovemuke, patnje i bijedu, dok vi kod kuæe mirno poveæaste svoj imetak, imadete punukuæu svega a u slamnjaèi ste sakrili posve beskoristno, upravo ludo nekoliko

133


hiljada papirnatih hiljadica, kojima bi mogli otrti mnogu suzu, a sebi istodobnokoristiti.

Iz svega dakle slijedi, i opet jasno: neka svaki potpiše ratnog zajma kolikomo�e, više se i ne tra�i.

Njemaèka je prigodom 6. ratnog zajma poluèila sjajan uspjeh, narod je daodomovini 13 milijarda maraka, a zanimivo je, da je kod toga bio osobito napadanbroj malih potpisivaèa od 200-500 maraka. I ovdje se je obistinila naša lijepanarodna: “Zrno do zrna pogaèa, kamen do kamena palaèa!”138 A ta neka i nas vodikod ovog 6. ratnog zajma jer se nikoga ne sili, niti se od koga tra�i, da nešto dadepreko svojih sila, ali ono što daje, neka uèini svjesno i [s]premno i rado. Svakineka malo zatomi svoj egoizam, neka pomisli, da ima i nešto višega u �ivotu, paako uva�ite sve, što sam do sada rekao, ne preostaje Vam drugo nego du�nost, daprema svojoj volji i snagi potpišete ratni zajam.

Sretan æe biti onaj, koji si bude svjestan, da je u ovo teško doba pomogao sebii dr�avi, vojsci i patnicima, a �alim svakog onog slijepca i jadnika koji radi svogegoizma prema drugom radi istodobno i sebi na štetu. Posljedice æe ga sigurnodostiæi.

Sad još �elim progovoriti koju o sigurnosti ratnog zajma. Mislim, da je otome svako prilièno na èisto, da je dr�ava najbolji i najsigurniji du�nik.

Pitam ja Vas u prvom redu: tko je dr�ava? Dr�ava smo mi svi gradjani, saimetkom, i sa svim velikim prihodima poreza, �eljeznice, javnih dobara i t. d.

Tko je posudio dr�avi, taj je dakle posudio svim njenim stanovnicima, onimu jamèe svojim imetkom, porezima i prirezima za tu obvezu dr�ave.

Imade ih mnogo, koji se boje, da æe se dr�ava nakon rata morati riješiti tihvelikih dugova makar na koji naèin mu drago pa da æe u tom sluèaju valjda uprvom redu otpisati jednostavno tobo�e ratni zajam.

Sjajno! Zar vi zbilja mo�ete i pomisliti da dr�ava mo�e i smije posegnutinajprije za imetkom onih svojih dobrih dr�avljana i rodoljuba, koji su joj u nu�dipomogli.

Zar mo�e dr�ava na takav u�asan i grozan naèin uzvratiti patriotizam tihsvojih dobrih gradjana, a samo zato da poštedi one nesretnike, koji danas neuvidjaju svoju du�nost prema dr�avi, zar æe ona u prvom redu smjeti i moæi zaštititakve izdajnike, koji na taj naèin poma�u svoje neprijatelje. Ja sam dubokoosvjedoèen, da se to nemo�e nikako dogoditi.

Dr�ava je obveznicima ratnog zajma podijelila pupilarnu sigurnost, ona ihprima za podmirivanje ratnih poreza, pa je time valjda najbolje dokazala va�nost i

134


138 Ta je izreka bila geslo Prve hrvatske štedionice, èiji je èinovnik bio i govornik Weidl.

osiguranje, te prednost tih obveznica. A konaèno zar nam treba još veæe jamstvonego li nam ga je dao sam naš premilostivi vladar car i kralj Karlo, koji u svojojprvoj prijestolnoj besjedi prigodom otvorenje carevinskog vijeæa izrièito ka�e:

“I srednji stale�, koji je osobito teško patio od gospodarskih posljedica rata,nesmije ostati bez revne dr�avne brige. Sve ukupno je puèanstvo u teško doba nesamo do kraja ispunilo oèekivanja, što ih dr�ava s pravom stavljala u njih, nego ihje daleko i nadkrilila. To puèanstvo ne smije u dr�avi do�ivjeti razoèaranje.[spac. u izvorniku – op. B. O.]”

Zar treba pored toga i veæih dokaza? Nikada!Iz svega dakle jasno slijedi, da glede sigurnosti ratnih zajmova mo�emo biti

posve mirni, pa svaki, koji svoj novac ula�e u ratni zajam, èini ne samo svojudu�nost, nego i izvrstan posao, jer je novac ulo�io sigurno i uz velik kamatnjak.

To su dakle va�ni razlozi, koji svakog dobrog gospodara moraju ponukati, daupiše što više šestog ratnog zajma.

Ne�acam se ovdje medjutim taknuti sluèaj, da æe dr�ava poslije rataeventualno morati izrabiti svu svoju poreznu snagu, kako to otvoreno veli i našpremilostivi vladar u spomenutoj prijestolnoj besjedi.

Imade naime još i danas malodušnika, koji sumnjaju, da li æe dr�ava moæisvim svojim obvezama udovoljiti, što joj ih je rat natovario.

Nema sumnje, da te obveze iziskuju u buduæe malo veæi proraèun, ali je ijedno sigurno, da je porastom privatnog imetka u istom omjeru znatnoposkoèila i porezna snaga dr�ave [spac. u izvorniku – op. B. O.]. Ako bi uzto dr�ava morala olakšati ili popraviti financijalno stanje iznimnim porezima ilidoprinosima svojih dr�avljana, posve je iskljuèeno, da bi ona u tom sluèajuizigrala ili ostavila na cjedilu one, koji joj sad poma�u, pa da svojim obvezamaradi ratnih zajmova ne bi udovoljila! Takovo poni�enje ne æe i ne mo�e podnijetinijedna dr�ava.

Ali jedno �elim istaknuti. Najveæi dio novca potrošenog u ratne svrhe ostaoje kod kuæe, pa æe svakako dr�ava moæi lahko rasporediti svoje nove poreze inamete, tako da æe svaki pojedinac od svog posjeda ili imetka bez razlike u istom ipravednom omjeru morati doprinjeti svoj obol na oltar domovine, a kruto se varasvaki onaj, koji misli, da se u sadanjim vremenima mo�e to du�nosti oteti, pamakar on sakrivao ili ulagao svoj novac ili posjed kako mu drago. Posve jeiskljuèeno, da bi u 20. vijeku, a napose nakon ovako sjajno dokazane snage našedr�ave, mogli mo�da do�ivjeti kao nekada dr�avni otpis, gdje bi stradali bilosamo posjednici banknota ili dr�avnih obveznica, to nek si svako slobodno izbijeiz glave. Ako se bude mo�da moralo što doprinijeti za poboljšanje opæih prilika,jer nitko ne zna kako dugo mo�e rat još trajati, to veæ danas mo�emo sigurnoustvrditi, da se toj obvezi ne æe moæi nitko oteti ni sakriti.

135


Slijedi dakle konaèno jasno, da se i u tom sluèaju onaj, koji je potpisao ratnizajam, ne treba bojati, da je time doprinjeo kakvu posebnu �rtvu [spac. uizvorniku – op. B. O.], nego je uèinio samo svoju du�nost, a osim toga mu novacdanas, pored tolikog obilja, ne le�i besplodno, nego nosi lijepu korist. Time samsvršio i tu stranu ratnog zajma, pa �elim u kratko spomenuti samo još vrsteizdanog ratnog zajma i naèin potpisivanja.

(Ovdje predavatelj pobli�e opisuje vrste izdanoga austrijskog i ugarskogaratnoga zajma, teèajeve, ukamaæenje, prednosti, i nadalje naèin potpisivanja ugotovome, na lombard i obroke. Napose je opširno obrazlo�io, zašto se danas uztako povoljan kamatnjak mo�e putem lombarda supskribirati ratni zajam i sve ineprednosti potpisivanja.)

Dakle gospodo ja zakljuèujem. Da uzdr�imo naše dobro gospodarsko stanje,nadalje da naši junaci uzmognu uspješno branit domovinu i konaèno, daizvanredno korisno ulo�imo naše uštednje pa da se ne ispuni �elja našihneprijatelja, koji jedva èekaju da izgladnimo, da gospodarski smalakšemo i takonestane našeg otpora, pa da se onda mogu baciti na nas i sa �ivog tijela našedr�ave guliti ko�u i meso, sveta nam je du�nost da se pobrinemo za ono što je uratu najnu�nije, to jest da dr�avi dademo novac pa da ona mo�e nabaviti vojscihranu, odijelo, oru�je i strjeljivo. Neki misle doduše ako ne potpišu ratni zajam,da æe rat prije prestati, ali se varaju. Dr�ava æe predujmom morati nabaviti opetpotrebit novac od banke, pa smo time samo sebi naškodili. Gubimo lijepe kamate,a slabimo vrijednost novca!

Nije samo du�nost imuænih slojeva nego svaki mora prema svojim prilikamanešto doprinijeti; upravo mali zajmovi iznositi æe silne svote, jer je daleko manjebogataša nego srednjeg i siromašnijeg stališa, pa i taj za obranu domovine, morasvoj obol naravno takodjer doprinijeti.

�elim tom prilikom spomenuti, da se našlo i pametnih ljudi, koji bude svijetsa pripovijestima, da æe se navodno ulošci kod novèanih zavoda kratkim putemupotrebiti za ratni zajam.

Da je to nemoguæe, i sasvim iskljuèeno to valjda uvidja svaki razboritèovjek, pa ovakove verzije moram odluèno dementirati i proglasiti sasvimobiènim i izmišljenim glupostima i la�ima, na koje se nitko ne treba ni osvrtati.

Istièem konaèno, da današnji sastanak nije sazvan, da se ovdje izka�emo lihupisivanjem velikih svota, zadaæa je naša, da se zanimanje za ratni zajam ponudi iu širim slojevima [spac. u izvorniku – op. B. O.], pa da se malim upisivanjempostigne što veæi uspjeh.

Samo još dva dana traje supskripcija, tko ne slu�i domovini na bojnom poljupred neprijateljem, taj se ne æe i nesmije oteti svojoj du�nosti prema domovinikod kuæe, jer: “što tko èini sebi èini.” Tko daje ratni zajam, taj daje sebi, skraæuje

136


rat a pospješuje mir, a tko protivno èini poma�e i nehotice svoje neprijatelje protirodjenoj braæi i sinovima na bojnom polju.

Gospodo ugledajmo se u lijepi primjer našeg mladog i obljubljenog vladarakralja Karla! Pomozimo vojsci i domovini, potpisujmo dakle ratni zajam štoizdašnije.

Skupština je i taj govor saslušala velikim interesom, te govornika nagradila�ivim odobravanje, na što predsjedatelj g. Mitroviæ zakljuèuje meeting i pozivljeuèestnike, koji još nisu potpisali ratnoga zajma, da to ovom prilikom uèine.

Uspjeh je bio nad svako oèekivanje lijep, pa je na tom sastanku potpisanoratnoga zajma u ukupnom iznosu od K 212 350 – dok sveukupna dosadanjasupskripcija djakovaèkoga kotara na VI. ratni zajam premašuje svotu od K 1,200000 –, pa je time i naš kotar ovaj put postigao rekord upisivanja nad svimdosadanjim ratnim zajmovima, što puèanstvu, kao i gospodi, koja su se za tajuspjeh �ivo zauzela slu�i samo na èast i ponos. Vrlo rado istièemo, da su uznavedene èlanove reèenoga gradjanskoga odbora tome uspjehu jako mnogodoprinijela koliko je dosada poznato još slijedeæa gospoda i to Mato Brkiæ i FaboRatkovèiæ, Semeljci, M. Rakoviæ, Drenje, Pavao Šimiæ, Krndija, Stjepan Pandak,Piškorevci, S. Jankoviæ, Budrovci, N. Jurkoviæ, Vrpolje, F. Filakoviæ, Strizivojna,M. Matijeviæ, Punitovci, Pavo Posavèeviæ, Trnava, Adalbert Tomiæ, Braèevci, N.Bošnjakoviæ, Vrbica, N. Kestrèanek, Vuka, Petar Vukeliæ, Levanjska Varoš, MijoJoziæ, Gorjani i Stj.[epan] Werner, Viškovci, pa mogu sa uspjehom biti posvezadovoljni, to neka im bude podjedno poticaj na dalnji uspješni rad u interesudomovine.

Èasti i priznanje budi dakle našem Djakovu i okolici a vanredno velik interesza ovaj sveèani uspjeli meeting pokazali su naši vrijedni ratari, koji su se i kodpotpisivanja ratnoga zajma osobito iskazali.

Na koncu skupštine predla�e još vlastelinski ravnatelj g. Ivan Èefuta, dadoprinesemo još koji obol za naše invalide i siroèad palih junaka, pa je tomprilikom sakupljena lijepa svota od K 520 –, koja je poslana zemaljskom odboruza lijeèenje i naobrazbu hrvatsko-slavonskih invalida u Zagrebu, da taj iznossvojoj svrsi privede, a sa osobitim obzirom na invalide kotara djakovaèkog.

Gradjanin.

Izvor: “Dan ratnoga zajma u Djakovu. Sveèani meeting za VI. ratni zajam u Djakovu”, Hrvatskaobrana (Osijek), god. XVI., br. 137, 16. VI. 1917., 5.-7.

137


SUMMARY

Branko OstajmerWAR BONDS SUBSCRIPTIONS IN ÐAKOVO AND ÐAKOVO REGION 1914-1918

Based on newspapers, literature and other sources, the author addresses the problems concer-ning war bonds subscriptions in Civil Croatia and Slavonia during the First World War, a topicwhich has not yet been in the centre of interest of the Croatian historiography. In order to col-lect the funds needed to wage a long and exhaustive war, the government of the Austro-Hun-garian Monarchy issued war bonds on eight different occasions (eight Austrian and eightHungarian war bonds), and made an appeal to citizens that they should make sacrifices andprovide financial aid to the fighting soldiers on the fronts. During the period when the bondswere in use, a comprehensive advertising campaign had been carried through encouraging pe-ople to participate in the purchase of bonds actively and in large numbers, but it also presentedbonds as a good, and above all safe opportunity to invest the money they had been saving. Thearticle devotes special attention to the area of Ðakovo and Ðakovo Region, and a list of peoplefrom Ðakovo Region who had bought bonds has been provided in the appendix. The list hasbeen made based on lists which were published in the newspapers of the time.

138


Spomenici – kenotafi poginulim,nestalim i od posljedica ratapreminulim vojnicima iz Ðakova iÐakovštine u Prvom svjetskom ratuUDK 355.1-058.65(497.5 Ðakovo)“1914/1918“

Branko OstajmerHrvatski institut za povijest –Podru�nica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod

Vladimir GeigerHrvatski institut za povijest, Zagreb

Kenotaf je grèka rijeè i znaèi “prazan grob” (kenós - prazan + táfos - grob).Simbolièan je to grob podignut na uspomenu na pokojnika èije se tijelo na-lazi drugdje, najèešæe u tuðini. Kenotafi ratnicima, pa i iz Prvoga svjetskograta, mogu se vidjeti po gradskim i seoskim grobljima širom Europe, pa iHrvatske. Grobovi vojnika èija su tijela ostala na nekoj od bojišnica, ali èijisu posmrtni znaci u zavièaju. Kenotafe vojnicima poginulim u Prvomesvjetskom ratu nalazimo i u Ðakovu i Ðakovštini. Primjeri nisu mnogobroj-ni, ali su vrlo slikoviti za razumijevanje ljudskih gubitaka Ðakova i Ðakov-štine u Prvome svjetskom ratu i trauma koje rat donosi. Kenotafi sunezaobilazni i u razumijevanju kulture i naèina �alovanja. Naime, kenotafisu mjesto pojedinaènog, obiteljskog ili skupnog �alovanja za najbli�im(a).

Kljuène rijeèi: Prvi svjetski rat, Ðakovo i Ðakovština, groblja, kenotaf

B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim,nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima... ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156

139

* Fotografije: Pero Šola i �eljko Lekšiæ, Ðakovo i Branko Ostajmer, Zagreb.

Prvi svjetski rat (1914.-1918.) prvi je globalni sukob u povijestièovjeèanstva, koji je odredio sudbine milijuna ljudi, i na poèetku 1914./1915.zahvatio je desetak dr�ava, a do kraja rata 1918. u ratnim sukobima sudjelovalo je28 dr�ava i izravno ili neizravno 1,5 milijarda stanovnika zaraæenih zemalja ili3/4 ukupnog svjetskog stanovništva, s bojišnicama na tri kontinenta, u Europi,Aziji i Africi. Ujedno, Prvi svjetski rat oznaèio je kraj jednoga razdoblja, raspalasu se èetiri velika carstva: Rusko, Austro-Ugarsko, Njemaèko i Tursko, amirovnim ugovorima u poraæu stvorena je potpuno nova politièka podjela Europei dugoroèno odreðeni meðunarodni odnosi u Europi i svijetu.1

U borbama je poginulo i od posljedica ranjavanja i bolesti preminulo izmeðu9 i 10 milijuna osoba, a ranjenih je bilo više od 2 milijuna osoba. Premaprocjenama nekih povjesnièara, iz Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije teIstre i Bosne i Hercegovine mobilizirano je gotovo milijun osoba, a kao vojnici odtoga �ivot je izgubilo izmeðu 170.000 i 190.000 osoba.2

Prema, pak, slu�benim statistikama voðenim u vrijeme Prvoga svjetskograta i u neposrednom poraæu, u ratu je poginulo 519.365 osoba iz Austro-UgarskeMonarhije, od ukupno oko 8.200.000 mobiliziranih tijekom rata. Premaprocjenama nekih povjesnièara, iz Kraljevine Hrvatske i Slavonije bilo jemobilizirano 760.000 osoba, a poginulo je i od posljedica ranjavanja i bolestipreminulo tijekom rata oko 100.000 vojnika. Prema grubim procjenama, otpriliketoliko je iz Kraljevine Hrvatske i Slavonije tijekom Prvoga svjetskog rata i uneposrednom poraæu bilo i ljudskih gubitaka meðu civilnim stanovništvom, odrazlièitih bolesti, uglavnom nakon pandemije španjolske gripe 1918./1919.3

Tijekom Prvoga svjetskog rata Hrvatska je pretrpjela velike ljudske gubitkeizravno ili neposredno vezane uz ratna stradanja. No, izraèuni/procjenestatistièara/demografa o ljudskim gubicima Hrvatske u Prvom svjetskom ratu

140

B. Ostajmer, V. Geiger: Spomenici-kenotafi poginulim,ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2013.) str. 139-156 nestalim i od posljedica rata preminulim vojnicima...

1 Usp. Piero Pieri, La Prima Guerra Mondiale 1914 - 1918, Torino, 1947.; Pierre Renouvin, Evropskakriza i Prvi svjetski rat, Zagreb, 1965., Zagreb, 2008.; Alan J. P. Taylor, History of the First World War,New York, 1966.; Josip Horvat, Prvi svjetski rat. Panorama zbivanja 1914 - 1918., Zagreb, 1967.;Leonard C. F. Turner, The First World War, London, 1967.; Hans Herzfeld, Der Erste Weltkrieg,München, 1968.; Basil Liddel Hart, History of the First World War, London, 1972.; Arthur Banks, AMilitary Atlas of the First World War, London, 1975.; Anton Wagner, Der Erste Weltkrieg, Wien, 1981.;Randal Gray, Christopher Argyllom, Cronicle of the First World War, New York - Oxford - Sydney,1990.; Martin Gilbert, First World War, London, 1994.; John Keegan, The First World War, London,1998.; Ian F. W. Beckett, The Great War 1914 - 1918, Harlow, 2001.; Martin Marix Evans, Bitke Prvogsvjetskog rata, Split, 2005. I tamo navedeni izvori i literatura.

2 Dinko Èutura, “Prvi svjetski rat. Iz Hrvatske i BiH do 190 000 poginulih”, VP – Magazin za vojnupovijest, br. 1, Zagreb, travanj 2011., str. 46.-47.; Dadoh zlato za �eljezo. Prvi svjetski rat u zbirkamaHrvatskog povijesnog muzeja, ur. Jelena Borošak Marijanoviæ, Zagreb, 2011., str. 31.-33.

3 Vijoleta Herman Kauriæ, “Prvi svjetski rat”, u: Slavonija, Baranja i Srijem. Vrela europske civilizacije,Prvi svezak, ur. Vesna Kusin, Branka Šulc, Zagreb, 2009., str. 432.

èesto su znatno razlièiti i opreèni. Prema jednim izraèunima/procjenama �ivot jeizgubilo ukupno oko 95.000 osoba, a od toga je oko 50.000 osoba poginulo,nestalo i preminulo od posljedica rata kao vojnici, a 45.000 osoba umrlo je odraznih epidemija.4 Prema, pak, drugim znatno veæim izraèunima/procjenama�ivot je izgubilo oko 137.00 osoba kao vojnici i još oko 109.000 osoba koje suumrle od raznih epidemija, ponajprije u pandemiji španjolske gripe i od gladi.5

U najveæem broju vojnici iz Hrvatske, i Slavonije, koji su �ivot izgubili naraznim europskim bojištima, na srpskom, ruskom i talijanskom ratištu6,posljednje su poèivalište našli izvan domovine i daleko od zavièaja. Iznimkapritom, dakako, nisu bili ni vojnici s prostora Ðakova i Ðakovštine: i oni su uvelikom broju sa svojim postrojbama ratovali na spomenutim, ali i nekimdrugim, još udaljenijim ratištima, ondje ginuli i bivali pokapani. U zavièaju bivijesti o njihovoj smrti po prvi i posljednji put pronijele èudna, gotovo egzotiènaimena nekih malih mjesta u Galiciji, Rusiji i drugdje. Toèan broj vojnika sprostora Ðakovštine koji su na ratištima Prvoga svjetskog rata pronašli svojeposljednje poèivalište zasigurno neæe moæi biti toèno ustanovljen, no dosadašnje,razmjerno skromne spoznaje èvrsto upuæuju na zakljuèak da je rijeè otroznamenkastoj brojci. Za primjer, takvu nesretnu sudbinu podijelilo je devetvojnika iz Novih Perkovaca, što je na vrlo zoran naèin i s mnogo suæuti opisaonjihov sumještanin Andrija Adriæ: “Za vrijeme svjetskoga rata bili su na svimfrontama, jedan je dapaèe bio èak u Palestini na fronti. Bilo ih je dugo godinama uropstvu, neki su proputovali velik dio svijeta. Ljuljali se na valovima Baltijskogamora, patili su u Odesi, gledali su stepe sjeverne Sibirije, proputovali su krajsrednje Indije, sunèali su se pod ekvatorskim suncem, vidjeli su crni kontinent,

141


4 Prema istim procjenama, demografski gubici uslijed smanjenoga nataliteta iznosili su 113.000, a gubiciuslijed vanjske migracije 162.000, te su ukupni demografski gubici na tlu današnje Hrvatske iznosili370.000. Ivo Nejašmiæ, Depopulacija u Hrvatskoj. Korijeni, stanje, izgledi, Zagreb, 1991., str. 135. ili IvoNejašmiæ, Stanovništvo Hrvatske. Demografske studije i analize, Zagreb, 2008., str. 53.

5 Vladimir �erjaviæ, “Kretanje stanovništva i demografski gubici Republike Hrvatske u razdoblju 1900. do1991. godine”, Èasopis za suvremenu povijest, god. 25, br. 2-3, Zagreb, 1993., str. 79.

6 Usp. Slavko Pavièiæ, Hrvatska vojna i ratna poviest i Prvi svjetski rat, Zagreb, 1943., Zagreb, 1993.,Zagreb, 1998.; Slavko Pavièiæ, Jugozapadno (talijansko) ratište u Prvom svjetskom ratu, Zagreb, 1944.,Zagreb, 2007.; Rudolf Kiszling, Österreich-Ungarns Anteil am Ersten Weltkrieg, Graz, 1958.; ManfriedRauchensteiner, Der Tod des Doppeladlers. Österreich-Ungarn und der Erste Weltkrieg, Graz, 1993.;Dinko Èutura, Hrvatske postrojbe u Prvom svjetskom ratu i raspad Austro-Ugarske, Magistarski rad,Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, 2003. [neobjavljeno]; Ivan Balta, “Slavonija islavonske vojne jedinice u Prvom svjetskom ratu”, Polemos, sv. 8, br. 1-2 (15-16), Zagreb, 2005., str.205.-218. ili Ivan Balta, “Vojne jedinice iz Hrvatske (Slavonije) na europskim bojištima u Prvomsvjetskom ratu”, u: Dani dr. Franje Tuðmana. Hrvati kroz stoljeæa. Zbornik radova, ur. Nenad Piskaè,Veliko Trgovišæe - Zagreb, 2008., str. 129.-143.; Filip Novosel, “Hrvatsko-slavonske postrojbe u sastavuaustrougarske vojske za vrijeme Prvog svjetskog rata”, Scrinia slavonica, sv. 10, Slavonski Brod, 2010.,str. 267.-289. I tamo navedeni izvori i literatura.

ploveæi Singapurom, Suezom a i Gibraltarom. Devet ih se iz sela nije vratilo kuæi,iz svjetskoga rata, jer su ostavili svoje kosti na tuðim poljanama, daleko od svogadoma i svoga roda. A nitko nezna zašto su izgubili �ivot?”7

*

Svako ljudsko biæe ima pravo na svoj grob i nadgrobni znak, ili barem nasvoj kenotaf. Kenotaf znaèi “prazan grob” (grè. kenós - prazan + táfos - grob).8

Simbolièan je to grob podignut na uspomenu na pokojnika èije se tijelo nalazidrugdje, najèešæe u tuðini. Kenotaf su antièki Grci podizali vojnicima koji se nisuvratili iz dalekih ratova, da se ne bi izgubio svaki trag i spomen na njih. Podizalisu ga vojnicima, koji su se hrabro borili, ali su bili pobijeðeni od jaèeg i vještijegprotivnika, ali i vojnicima koji nisu imali ratne sreæe.

Kao i obièni grobovi, i kenotafi ponekad imaju epitafe (grè. epi... + táfos -grob)9, proširene nadgrobne natpise, koji, uz osnovne podatke o pokojniku iimena o�alošæenih, sadr�e i neku vrstu komentara o pokojnikovom �ivotu i smrti io odnosu o�alošæenih prema njemu.10

Mnogobrojna spomen-obilje�ja, spomenici, pa i kenotafi vojnicima, i izPrvoga svjetskog rata, mogu se vidjeti po gradskim i seoskim grobljima širomEurope, pa tako i Hrvatske.

*

U Kraljevini SHS/Jugoslaviji uklanjana su iz javnih prostora spomenièkaobilje�ja Austro-Ugarske Monarhije, ponajprije mnogobrojni spomenici caru ikralju Franji Josipu i spomenici austrougarskoj vojsci. U neposrednom poraæu,1918. uklanjane su iz javnih gradskih prostora i mnogobrojne “Spomen-lipe”,“Spomen-štitovi”, “Spomen-grbovi”, “Spomen-sokoli” i slièna obilje�ja,podizana u mnogobrojnim mjestima u sklopu ratnih napora Austro-UgarskeMonarhije i u svrhu prikupljanja materijalne pomoæi stradalim ratnicima injihovim obiteljima.

Novonastalo politièko ozraèje u Kraljevini SHS/Jugoslaviji nije, unatoèuvrije�enim stereotipnim navodima i mišljenjima koja danas prevladavaju uhrvatskoj javnosti, prijeèilo podizanje spomen-obilje�ja i spomenika poginulimna austrougarskoj strani u Prvom svjetskom ratu. Nisu bila uklanjana i oèuvanasu, pa i ponegdje ureðena austrougarska i njemaèka vojna groblja iz Prvogsvjetskog rata. Štoviše, u razdoblju Kraljevine SHS/Jugoslavije u brojnim


142

7 Andrija Adriæ, “Crtice iz �ivota i obièaja sela Novih Perkovaca. III.”, Hrvatska Djakovština (Ðakovo),god. I., br. 31, 11. IX. 1937., str. 2.

8 Bratoljub Klaiæ, Rjeènik stranih rijeèi. Tuðice i posuðenice, prir. �eljko Klaiæ, Zagreb, 1983., str. 683.9 B. Klaiæ, Rjeènik stranih rijeèi. Tuðice i posuðenice, str. 384.10 Usp. Ivan Èoloviæ, Knji�evnost na groblju. Zbirka novih epitafa, Beograd, 1983., str. 7.

mjestima podizana su spomen-obilje�ja i spomenici palim austrougarskimvojnicima u Prvom svjetskom ratu.11 Posebne skupne spomenike – kenotafesumještanima, koji su kao austrougarski vojnici poginuli te umrli od posljedicaranjavanja i bolesti ili nestali u Prvom svjetskom ratu, podizala su u tih godinauglavnom mjesta u nekada ugarskom dijelu Austro-Ugarske Monarhije, a uzgradove i trgovišta i imuænija sela èesto naseljena Nijemcima, uglavnom namjesnim grobljima i uz crkve.12 No, veæina gradova i sela nakon Prvoga svjetskograta najèešæe nisu imali novèanih sredstava za posebne spomenike ilispomen-obilje�ja poginulima u ratu.

Nebriga i uništavanje grobova i grobalja austrougarskih i njemaèkih vojnikaiz Prvoga svjetskog rata na podruèju Hrvatske, i Jugoslavije, i spomen-obilje�ja ispomenika koji su im podignuti, uèestala je 1945. nakon Drugoga svjetskog rata.

*

U Njemaèkoj i Austriji nakon Prvoga svjetskog rata, a i nakon Drugogasvjetskog rata bilo je uobièajeno da pojedina mjesta, ponajprije manji gradovi isela, izrade panoe, najèešæe naslovljene Ehrentafel ili Gedenktafel, ili pak ZurEhre, s imenima i fotografijama sumještana vojnika, u ratu poginulih, ali ipre�ivjelih ratnika.

143


11 Usp. Helmut Frisch, Werschetz (Versecz – Vršac). Kommunale Entwicklung und deutsches Leben derBanater Wein- und Schulstadt, Wien, 1982., str. B 28., B 142.-B 143.; Ludwig Steindorff, “Plastispomina. H klasifikaciji pomnikov na Hrvaškem”, Zgodovina za vse. Vse za zgodovino, leto 10, št. 1,Celje, 2003., str. 98.-109. ili Ludwig Steindorff, “Schichten der Erinnerung. Zur Klassifikation vonGedächtnisorten am Beispiel Kroatiens”, u: Gedächtnisorte in Osteuropa. Vergangenheiten auf demPrüfstand, Kieler Werkstücke. Reihe F, Band. 6, Hrsg. Rudolf Jaworski, Jan Kusber, Ludwig Steindorff,Frankfurt am Main etc., 2003., str. 157.-182.; Branko Kranjèev, “Našice u prijelomnim godinama 1918. i1919.”, Našièki zbornik, br. 8, Našice, 2007., str. 363., 370.-371.; Bruno Dobriæ, “Carsko i kraljevskomornarièko groblje u Puli”, Hrvatska revija, god. VIII (obnovljeni teèaj), br. 3, Zagreb, 2008., str.49.-50.; Magdalena Lonèariæ, “Vara�dinsko groblje – perivoj mira i ljepote”, Hrvatska revija, god. VIII(obnovljeni teèaj), br. 3, Zagreb, 2008., str. 35.; Branko Dukiæ, Nemaèko ratno groblje u Smederevu,Smederevo, 2010.; Ljiljana Dobrovšak, “Fragmenti iz povijesti �idova u Hrvatskoj za Prvoga svjetskograta (1914-1918)”, u: 1918. u hrvatskoj povijesti. Zbornik, ur. �eljko Holjevac, Zagreb, 2012., str. 439.;Vladimir Nöthig, Austro-ugarska vojska u Vara�dinu (1868. - 1918.), Vara�din, 2012., str. 173. I tamonavedeni izvori i literatura.

12 Usp. Johann Herzog, Stefan Klemm, Heimatbuch der Donauschwaben aus Jarmina – Jahrmein, Wien -Bad Wurzach, 1976., str. 7.-9.; Philipp Sandles, Sekitsch. Erlebte Heimat, Sersheim, 1977., str. 392.; PaulMesli, Franz Schreiber, Georg Wildmann (Hrsg.), Filipova – Bild einer donauschwäbischen Gemeinde,Erster Band, Geschichte und Wirtschaft, Wien, 1978., str. 140., 150.; Paul Mesli, Franz Schreiber, GeorgWildmann (Hrsg.), Filipova – Bild einer donauschwäbischen Gemeinde, Sechster Band, Kriegs- undLageropfer, Wien, 1985., str. 7.-11.; Matthias Stolz, Krndija Heimatbuch. Slawoniendeutsches Dorfausgelöscht, Graz, 1987., str. 11.; Franz Schreiber, Georg Wildmann (Hrsg.), Filipova – Bild einerdonauschwäbischen Gemeinde, Achter Band, Filipowa 1914 - 1944, Wien, 1999., str. 49., 54.; AntunDeviæ, �upa Jarmina, Jarmina, 2004., str. 188.; Antun Deviæ, Frok Zefiq, �upa Vuka, Vuka, 2006., str.85.; Duško Klièek, Fotomonografija grada Pakraca. Ulicama našeg grada, Pakrac, 2011., str. 196.

Neka mjesta, i gradovi, i trgovišta pa i sela u Kraljevini SHS, napose upanonskim podruèjima ranije ugarskog dijela Austro-Ugarske Monarhije, da biodali poèast i saèuvali uspomenu na poginule u Prvom svjetskom ratu, izradila suu neposrednom poraæu, uglavnom 1918. i 1919. kao spomen-obilje�je –fotopanoe naslovljene: Uspomena �ivim i palim junacima, s imenima ifotografijama sumještana vojnika; i onih koji su se borili u ratu i pre�ivjeli; i onihkoji su �ivot izgubili tijekom rata. U mjestima Kraljevine SHS naseljenimNijemcima, ponajprije u Vojvodini, izraðivani su takvi spomen-panoi,naslovljeni: Zur Ehre der toten und lebenden Krieger.13

Tako su i Ðakovèani u neposrednom poraæu dali izraditi spomen-obilje�je –foto pano: Uspomena �ivim i palim junacima Djakovo. Junaci poèivajte u miru.Svetski rat 1914-18), na kojem su navedene 133 osobe.14

*

Malobrojna literatura o grobljima u Slavoniji ponekad donosi i podatke ogrobovima vojnika poginulih odnosno umrlih od posljedica ranjavanja i bolesti uPrvom svjetskom ratu, koji su sahranjeni na slavonskim mjesnim grobljima ili,pak, donosi i navode pa i slikovne priloge o grobovima - kenotafima vojnikapoginulih odnosno umrlih od posljedica ranjavanja i bolesti i nestalim u Prvomsvjetskom ratu na pojedinim slavonskim mjesnim grobljima, no nije se bavilapitanjem kenotafa.15

No, kenotafi su nesvakidašnja pojava pa i zaslu�uju zanimanje i pozornost.

*

U kulturi �alovanja hrvatskoga naroda grobnim poèivalištima i nadgrobnimobilje�jima od davnih vremena takoðer pripada istaknuto mjesto.16 Kenotafe

144


13 Usp. P. Sandles, Sekitsch. Erlebte Heimat, str. 393.; Vladimir Geiger, “O nekim popisima poginulih,nestalih i od posljedica rata preminulih vojnika iz Ðakova i Ðakovštine u Prvom svjetskom ratu”, ZbornikMuzeja Ðakovštine, 9, Ðakovo, 2009., str. 86.; V. Herman Kauriæ, “Prvi svjetski rat”, str. 434.;http://www.nustarburg.info.

14 Usp. V. Geiger, “O nekim popisima poginulih, nestalih i od posljedica rata preminulih vojnika iz Ðakovai Ðakovštine u Prvom svjetskom ratu”, str. 88.-89. Uspomena �ivim i palim junacima Djakovo. Junacipoèivajte u miru. Svetski rat 1914-18 èuva se u Muzeju Ðakovštine.

15 Usp. Milko Cepeliæ, Djakovaèka groblja. Mile uspomene na drage naše pokojnike, Ðakovo, 1916.;Stjepan Sršan, Osjeèka groblja, Osijek, 1996.; Tomislav Vitenberg, Groblja Po�eške doline, Po�ega,1996.; Ivan Balta, Zapisi o gradskim grobljima Istoène Hrvatske krajem XIX. i poèetkom XX. stoljeæa,Osijek, 2001.; Bogdan Mesinger, Osjeèka groblja. Povijest ukopa, Osijek, 2002.; Zlata �ivakoviæ-Ker�e,“Osjeèka groblja”, Hrvatska revija, god. VIII (obnovljeni teèaj), br. 3, Zagreb, 2008., str. 28.-31.

16 Ivan Markešiæ, “Nadgrobni spomenici: vjerni pokazatelji hrvatskog religijskog, narodnosnog iideološko-politièkog identiteta”, u: Hrvatski identitet. Zbornik, gl. ur. Romana Horvat, Zagreb, 2011., str.233.-254.

vojnicima poginulim, umrlim od posljedica ranjavanja i bolesti i nestalim uPrvome svjetskom ratu nalazimo i u Ðakovu i Ðakovštini.

Primjeri kenotafa u Ðakovu i Ðakovštini, kao i drugdje po Slavoniji, nisumnogobrojni, ali su vrlo slikoviti za razumijevanje ljudskih gubitaka u Prvomesvjetskom ratu i trauma koje rat donosi. Kenotafi su nezaobilazni i urazumijevanju kulture i naèina �alovanja. Naime, kenotafi su mjesto spomena napokojnika i mjesto pojedinaènog, obiteljskog ili skupnog �alovanja zanajbli�im(a).

*

U èuvanju uspomene na èlana obitelji, koji je kao vojnik poginuo, umro ilinestao u Prvom svjetskom ratu, najèešæa je pojava; i u gradovima i na selima; biloupisivanje njegova imena i stavljanje njegove fotografije, ako su je imali, tenavoðenje podataka o vremenu i okolnostima smrti na nadgrobnom spomenikuobiteljske grobnice.

U vremenima ratnoga mete�a, a osobito u uvjetima ote�anoga prometovanja,pronalazak i prijenos poginulih vojnika u rodni kraj, udaljen i po nekoliko stotinakilometara, bio je povezan s brojnim teškoæama koje su ga èinile gotovo posvenemoguæim. Tek u vrlo rijetkim sluèajevima posmrtni ostatci vojnika poginulih,odnosno od ratnih posljedica ili bolesti preminulih na dalekim bojištima, bili biodmah ili s manjim vremenskim odmakom preneseni u zavièaj i dostojnopokopani u krugu najbli�ih. Zbog iznimne slo�enosti èitavoga postupka obiteljipoginulih vojnika zapravo nisu imale izbora nego obratiti se spretnimposrednicima koji su za odreðenu novèanu naknadu nudili moguænost prijenosaposmrtnih ostataka njihovih najmilijih. Ðakovèani su se u tu svrhu mogli obratitiOsjeèaninu Stjepanu (Stefan) Heilmannu. Heilmann je temeljem odredbeRatnoga ministarstva od 29. rujna 1915. “pod najpovoljnijim uvjetima” nudioorganizaciju ekshumacije i prijevoza na ratištima palih vojnika, što jepodrazumijevalo ishoðenje dozvole za ekshumaciju, pouzdano utvrðivanjetoènoga mjesta poèivališta i sve druge radnje. Prijenos posmrtnih ostataka bio jemoguæ u razdoblju od 1. listopada do 31. svibnja, a Heilmann je svoje uslugeoglašavao i u tisku.17 Imajuæi na umu èitav obim posla, mo�emo pretpostaviti daje anga�man Stjepana Heilmanna iziskivao veæe svota novca te da si to nisumogle priuštiti sve o�alošæene obitelji.

U moguænosti smo dokumentirati nekoliko ðakovštinskih sluèajevaprijenosa poginulih vojnika s udaljenih ratišta, a na ovom mjestu izdvajamo dva.Natporuènik 20. lovaèkog bataljuna Ferdinand (Ferdo) Krpiæ, Ðakovèanin rodom

145


17 Vidi npr. oglas pod naslovom “Ausgrabung und Ueberführung am Schlachtfelde gefallener Helden”, DieDrau (Osijek), Jg. L., Nr. 281 (8960), 10. XII. 1917., str. 7.

iz Podgoraèa, bio je ranjen na Karpatima te je od posljedica ranjavanja preminuou mjestu Alsomerse. Njegovo tijelo bilo je preneseno u Ðakovo i pokopano namjesnom groblju 21. sijeènja 1917. Pokop 26-godišnjega Krpiæa bio je osobitosveèan i obred je predvodio �upnik Pavao Ðelatoviæ uz pratnju profesora naðakovaèkom sjemeništu Antuna Donkoviæa te kapelana Ivana Puntariæa.Pokojnika je, pored ostalih, ispratio i Odbor Bolnice Crvenoga kri�a, zatimVojno-veteransko te Dobrovoljno vatrogasno društvo, a Krpiæev se otacpoimence javno zahvalio “gosp. Stjepanu Heilmannu, koji je pokojnika sa bojnihpoljana iz Karpata u domovinu dopremio”.18 I u sluèaju Semeljèanina IlijeTalavaniæa obitelj je uspjela ishoditi da njegovi posmrtni ostatci budu prenesenisa srpskoga bojišta u rodni kraj: Talavaniæ je poginuo 1. sijeènja 1915. u borbamau Srbiji, da bi 17. o�ujka iste godine bio sveèano pokopan na groblju uSemeljcima.19

U velikoj veæini sluèajeva stradali vojnici ostali su poèivati na ratištima nakojima su pali, a njihovim obiteljima preostalo bi tek da ih simbolièno pokopajuupisivanjem njihovim imena i eventualno postavljanjem njihovih fotografija naobiteljskim grobnicama. U prilogu rada donosimo primjere ukupno dvanaestkenotafa s devet ðakovštinskih grobalja, od èega jedanaest pojedinaènih i jedanskupni kenotaf (Krndija). Tu brojku ne treba smatrati konaènom buduæi da bi sena prostoru Ðakovštine zasigurno moglo pronaæi još sliènih kenotafa.

Pojedinaèni kenotafi nalaze se na Gradskom groblju u Ðakovu (jedan),�idovskom groblju u Ðakovu (jedan), groblju u Satnici Ðakovaèkoj (jedan),groblju u Potnjanima (jedan), groblju u Tomašancima (dva), groblju uSemeljcima (dva), groblju u Kešincima (jedan) te groblju u Vrbici (dva). Kolikonam je poznato, spomenuti kenotaf s Gradskog groblja u Ðakovu je ujedno ijedini takav na tom groblju. Taj podatak mo�e biti zaèudan, no to se svakakomo�e objasniti èinjenicom da je to groblje u mnogo veæoj mjeri negoli seoskagroblja promijenilo svoj izgled, odnosno da je velik broj starih grobnih mjesta umeðuvremenu prekopan, a nadgrobni spomenici uklonjeni.

Navedene pojedinaène grobnice predstavljaju simbolièna poèivalištajedanaestorice ðakovštinskih vojnika koji se nikada nisu vratili iz rata, no nisuposrijedi kenotafi u u�em smislu rijeèi buduæi da je u svim sluèajevima rijeè oobiteljskim grobnicama na kojima su upisani i èlanovi obitelji koji stvarno

146


18 Matica umrlih Ðakovo 1912.-1927., Hrvatski dr�avni arhiv Zagreb, Zbirka mikrofilmova (dalje: HDA,ZMK), M-3381; “Javna zahvala”, Hrvatska obrana (Osijek), god. XVI., br. 24, 29. I. 1917., str. 6.; V.Geiger, “O nekim popisima poginulih, nestalih i od posljedica rata preminulih vojnika iz Ðakova iÐakovštine u Prvom svjetskom ratu”, str. 91. Koliko nam je poznato, ðakovaèki grob F. Krpiæa nijesaèuvan.

19 Matica umrlih Semeljci 1900.-1926., HDA, ZMK, M-3389. Suprotno zapisu u matici umrlih, nanadgrobnom je spomeniku navedeno da je Ilija Talavaniæ bio ranjen na Karpatima.

poèivaju na nekom od ratišta. Da dotièni vojnici doista ne poèivaju u timgrobnicama, utvrðeno je uvidom u matiène knjige predmetnih �upa: ukoliko je uzasebno voðenim maticama umrlih stradalih u ratu navedeno da je pojedini vojnikpokopan na bojištu, odnosno ukoliko u maticama umrlih nisu pronaðeni upisipojedinih nastradalih vojnika èija su imena upisana na nadgrobnim spomenicima,zakljuèili smo da dotiène osobe doista nisu niti pokopane u tim grobnicama,odnosno da je rijeè o kenotafima.

Skupni kenotaf na mjesnom groblju u Krndiji, podignut 1926. godine uspomen na osamnaest mještana koji se poginuli i bili pokopani na ratištimaVelikoga rata, danas predstavlja jedini spomenik poginulim i nestalim u Prvomsvjetskom ratu na podruèju Ðakova i Ðakovštine. Za razliku od pojedinaènihkenotafa, krndijski spomenik zaista jest posve prazan grob, kenotaf u punomsmislu te rijeèi.

Krndijski kenotaf je znatno ošteæen te je posve uništen i natpis koji je nanjemu, po svemu sudeæi, stajao. Natpisi i ikonografika na pojedinaènimkenotafima, posveæeni uspomeni stradalih vojnika, razmjerno su skromni. Poredimena i prezimena, u deset sluèajeva navedena je i godina stradavanja dotiènogvojnika (u èetiri navrata rijeè je o 1914. godine, u jednom sluèaju o 1915. godini,te u pet navrata o 1916. godini). U sedam sluèajeva navedeno i mjesto pogibije,dok je uz imena èak devetorice od ukupno jedanaest stradalih vojnika naspomeniku prilo�ena i fotografija.

Velièina, materijal, izvedba nadgrobnoga spomenika, kao i potpis klesarskeradionice (ako ga ima), svjedoèe o društvenom statusu pokojnika i njegoveobitelji, te na temelju primjera iz Ðakova i Ðakovštine, sa devet grobalja,mo�emo zakljuèiti da su kenotafe podizali svojim najbli�ima pripadnici razlièitihdruštvenih slojeva, pa i trgovci i obrtnici i zemljoradnici.

Gradsko groblje Ðakovo

Na gradskom groblju u Ðakovu, obitelj Èordašiæ20, supruga Marija, kæerkaKatarina i sin Franjo,21 upisali su na obiteljskoj grobnici i oca Stjepana Èordašiæa,

147


20 Èordašiæi su jedan od najstarijih ðakovaèkih rodova. Roditelji Stjepana Èordašiæa bili su Stipo Èordašiæ,po zanimanju lonèar, i Anka roð. Èaniæ. Stjepan Èordašiæ je izuèio brijaèki zanat, ostao �ivjeti uroditeljskoj kuæi u Piškorevaèkom sokaku, o�enio se Marijom roð. Katiæ, a imali su djecu: Katarinu,Franju i Albinu. Usp. Mirko Markoviæ, “Ðakovo i Ðakovština. Prilog poznavanju naselja i naseljavanja”,Zbornik Ðakovštine, knj. 1, Zagreb, 1976., str. 233.; Mirko Markoviæ, Slavonija. Povijest naselja ipodrijetlo stanovništva, Zagreb, 2002., str. 224.

21 Franjo Èordašiæ (Ðakovo, 1908. – Ðakovo, 1978.) bio je istaknuti ðakovaèki uèitelj i kulturni djelatnik.Osobito se istaknuo kao dugogodišnji voditelj etnografske zbirke u Muzeju Ðakovštine te je bio i èlanuredništva prvoga sveska Zbornika Muzeja Ðakovštine. Pripadaju mu velike zasluge i za rad naorganizaciji manifestacije Ðakovaèki vezovi.

roðenog 1884., umro u srpnju 1916. u prièuvnojbolnici u Debrecenu, u Maðarskoj, kao pripadnik28. domobranske (osjeèke) pješaèke pukovnije22:

“...Dobri otac naš poginuo u

svjetskom ratu 1916. g. u 32 g. �ivota.Gdje poèivaš u tuðoj zemlji ? …”

�idovsko groblje Ðakovo

Na �idovskom groblju u Ðakovu, na grobniciobitelji Schwartz23 upisan je; i sa fotografijom; i Iso(Isidor) Schwartz, roðen 1891., poginuo 10. rujna1916. kod Crnog vrha, u Srbiji24:

“...Iso Schwartz

umro u cvijetu mladosti10. rujna 1914.

u 24. godini �ivota,sahranjen na bojnom polju

pod Crnim vrhom…”

148


22 Dr�avni arhiv u Slavonskom Brodu, Okru�ni narodni odbor Slavonski Brod, 10/15, kut. Spisi Upravnogodjela i tajništva, Odjela trgovine i opskrbe, Socijalnog odjela, Šumarskog odjela, Zdravstvenog odjela iOdjela za narodnu imovinu, 1945.-1947., inv. br. 55, fasc. Socijalni odjel, 1945., 1946., 1947., 1948.(Popis obitelji poginulih boraca u svjetskom ratu 1914-1918 g. [Ðakovo]); V. Geiger, “O nekim popisimapoginulih, nestalih i od posljedica rata preminulih vojnika iz Ðakova i Ðakovštine u Prvom svjetskomratu”, str. 91.

23 �idovska obitelj Schwartz bili su trgovci i imali su gvo�ðaru u središtu Ðakova. Trgovinu je osnovalaPaulina Schwartz majka Ise (Isidora) Schwartza. Isidorov brat Edwin Schwartz nastavio je vodititrgovinu. Usp. M. Markoviæ, “Ðakovo i Ðakovština. Prilog poznavanju naselja i naseljavanja”, str. 208.;Mato Horvat, Graða za kulturnu prošlost Ðakova koja se odnosi na ðakovaèke �idove i one iz Vrpolja,Vrpolje, 1981., str. 1. [rukopis] ili Branko Ostajmer, “Dr. Mato Horvat i njegov rukopis ‘Graða zakulturnu prošlost Ðakova koja se odnosi na ðakovaèke �idove i one iz Vrpolja’”, Zbornik MuzejaÐakovštine, 10, Ðakovo, 2011., str. 203.; �eljko Lekšiæ, “Zgrade na nekadašnjem ðakovaèkomZrinjskom trgu”, Zbornik Muzeja Ðakovštine, 8, Ðakovo, 2007., str. 124. Netoèan je navod �. Lekšiæa,“Zgrade na nekadašnjem ðakovaèkom Zrinjskom trgu”, str. 124., bilj. 40., da je Iso Schwartz “sahranjenna �idovskom groblju u Ðakovu”.

24 O borbama kod Crnog vrha poèetkom rujna 1914., usp. S. Pavièiæ, Hrvatska vojna i ratna poviest i Prvisvjetski rat, str. 284.-288.

Groblje Satnica Ðakovaèka

Na groblju u Satnici Ðakovaèkoj, na grobu Paula Kerschnera25, roðenog1906., a koji je umro 15. svibnja 1934., upisan je; i sa fotografijom; i njegov otacAnton Kerschner, roðen 1887., poginuo 16. rujna 1914. na srpskom ratištu, kaopripadnik 78. osjeèke pukovnije26:

“...Anton Kerschner

gest. in Serbien 14. IX. 1914.im 28. Lebensjahre”

Groblje Potnjani

Na groblju u Potnjanima, na grobu Gaje iTerze Antunoviæ, upisan je; i sa fotografijom; iGajin brat Ivo Antunoviæ, koji je poginuo uPrvom svjetskom ratu:

“...i brat Ivo

...”

149


25 Njemaèka obitelj Kerschner rodom je iz Prigrevice (Sentivan/Prigrevica Sveti Ivan) u Baèkoj, odakle sunajprije preselili u Vukovar, gdje su se zadr�ali nekoliko godina, a zatim doseljavaju 1875. u SatnicuÐakovaèku. Roditelji Antona Kerschnera, Johann Kerschner i Katharina roð. Friedrich bili suzemljoradnici, te se zemljoradnjom bavio i Anton, koji se o�enio Annom Friedrich iz Satnice Ðakovaèke,a rodom iz Vukovara. Anton i Anna Kerschner imali su djecu: Annu, Antona i Paula. Usp. Stefan Stader,Heimatbuch Satnitz - Djakovaèka Satnica. Eine gemischtprachige Gemeinde in Slawonien/Jugoslawien,Kaiserslautern, 1972., str. 15.; Stefan Stader, Vorläufige Familien Chronik der deutschen Bewohner ausSatnitz/Djakovaèka Satnica, Slavonien, Kaiserslautern, 1978., str. 27. [rukopis].

26 “Regimenta 78 iz Osijeka javlja 5/1 1915, da je dne 16/9 1914 umro u ratu sa Srbijom kod Cerika, AntunKerschner, rodjen 15/4 1887 u Satnici”. Matica umrlih Ðakovo 1912.-1927., HDA, ZMK, M-3381.

Groblje Tomašanci

Na groblju u Tomašancima, na grobu Kate Bošnjakoviæ27, roðene 1895., akoja je umrla 4. lipnja 1923., upisan je; i sa fotografijom; i njezin brat AndroBošnjakoviæ, roðen 1886., a koji je poginuo u ratu 15. travnja 1916.:

“Ovdje poèivaKata Bošnjakoviæ

umrla 4. lipnja 1923.u 28. god. �ivotai brat joj ANDRO

koji je umrona bojnom polju

15. travnja 1916. u 30. god. �ivota...”

Na groblju u Tomašancima, na grobu Anne Remlinger roð. Scherer, roðene1877., a koja je umrla 8. kolovoza 1909., upisan je i njezin suprug FranzRemlinger28, roðen 1872., a koji je poginuo kod Kolkija u Bukovini 29 20. lipnja1916.30:

150


27 Bošnjakoviæi su starosjedilaèki šokaèki rod u Tomašancima, podrijetlom iz Bosne, koji se u seluspominje od sredine 18. stoljeæa. Andro Bošnjakoviæ iz kuæe je Pavine. Usp. Mirko Markoviæ, “SeloTomašanci kraj Ðakova. Prilog poznavanju naseljavanja i narodne starine”, Zbornik za narodni �ivot iobièaje ju�nih Slavena, knj. 47, Zagreb, 1977., str. 24.-25., 79., 83.; M. Markoviæ, Slavonija. Povijestnaselja i podrijetlo stanovništva, str. 235.

28 Njemaèka obitelj Remlinger rodom je iz Veprovca (Krušæiæ) u Baèkoj, odakle su �enidbom prešli unedaleki Temerin. Franz Remlinger o�enio se Annom Scherer iz Temerina, a 1905. doseljavaju uTomašance. U braku su imali sedmero djece: Katharina, Josef, Anna, Adam, Barbara, Michael, Theresia.Nakon smrti supruge Anne o�enio se Katharinom Abel iz Tomašanaca, a rodom iz Veprovca i imali susina Franza. Usp. Josef Werni, Konrad Reiber, Josef Eder, Heimatbuch Tomaschanzi - Gorjani. ZurErinnerung an unsere einstige Heimat in Slawonien, Ruit bei Stuttgart, 1974., str. 58., 59., 152.

29 O borbama u Bukovini u ljeto 1916., usp. S. Pavièiæ, Hrvatska vojna i ratna poviest i Prvi svjetski rat, str.546.-562.; M. Rauchensteiner, Der Tod des Doppeladlers. Österreich-Ungarn und der Erste Weltkrieg,str. 345.-352.

30 J. Werni, K. Reiber, J. Eder, Heimatbuch Tomaschanzi - Gorjani. Zur Erinnerung an unsere einstigeHeimat in Slawonien, str. 141., 152.; V. Geiger, “O nekim popisima poginulih, nestalih i od posljedicarata preminulih vojnika iz Ðakova i Ðakovštine u Prvom svjetskom ratu”, str. 99. Franz Remlingernaveden je, kao jedini od 13 tomašanaèkih Nijemaca koji su poginuli u Prvom svjetskom ratu, i naspomeniku, koji je na groblju u Tomašancima svojim precima i roðacima podigla 2005. skupinaNijemaca nekadašnjih stanovnika Tomašanaca, a koji prete�ito �ive u Njemaèkoj i Austriji: “Spomen naNijemce, koji su u prvoj polovici 20. stoljeæa �ivjeli u Tomašancima i ondje našli svoje poèivalište.Sjeæamo se svih onih, kojima grobovi zbog rata ostadoše nepoznati.” / “Gedenkstätte der Deutschen, diein der 1. Hälfte des 20. Jahrhunderts in Tomaschanzi gelebt und hier ihre Grabstätte gefunden haben. Wirgedenken auch Aller, deren Ruhestätten durch Krieg unbekannt blieben.”

“...Franz Remlinger

der gefallen ist bei Kolki. 20. Juni1916 im 44. Lebensjahre

...”

Groblje Semeljci

Na groblju u Semeljcima, na grobu obitelji Talavaniæ31, upisani su, sfotografijama, braæa Mirko Talavaniæ, roðen 1888. poginuo u Srbiji 1914., IlijaTalavaniæ, roðen 1892., ranjen na Karpatima32 i umro 1915. te Marko Talavaniæ,roðen 1896., umro 1917. Marko, koji je smrtno stradao u Semeljcima kao civil(ratar),33 te Ilija, koji je kao vojnik poginuo od posljedica ranjavanja,34 doista i

poèivaju u grobnici, dok Mirko (Emerik) Talavaniæ, desetnik 28.domobranske pukovnije, suprug Marije Korajac te sin IvanaTalavaniæa i Marte r. Vujanoviæ, poèiva na bojištu. U ratnoj maticiumrlih navedeno je “pao pri jurišu na neprijatelja kod Tekeriša” urazdoblju izmeðu 1. i 25. studenoga 1914.35

“...Mirko

pao u Srbijigodine 1914.u 26. godini

...”

151


31 Talavaniæi su starosjedilaèki šokaèki rod u Semeljcima, koji se u selu spominje od sredine 19. stoljeæa.Usp. M. Markoviæ, “Ðakovo i Ðakovština. Prilog poznavanju naselja i naseljavanja”, str. 332.; M.Markoviæ, Slavonija. Povijest naselja i podrijetlo stanovništva, str. 231.

32 O borbama u Karpatima 1915., usp. S. Pavièiæ, Hrvatska vojna i ratna poviest i Prvi svjetski rat, str.376.-382., 391.-440.; M. Rauchensteiner, Der Tod des Doppeladlers. Österreich-Ungarn und der ErsteWeltkrieg, str. 199.-210.

33 Matica umrlih Semeljci 1900.-1926., HDA, ZMK, M-3389.34 O Iliji Talavaniæu je bilo više rijeèi u uvodnom dijelu teksta.35 Na istom je mjestu navedeno da je roðen 5. travnja 1889. Matica u ratu palih i u povodu rata preminulih

rkt. �upe Semeljci, HDA, ZMK, M-3482. Usp. Matica umrlih Semeljci 1900.-1926., HDA, ZMK,M-3389.

Na groblju u Semeljcima, na grobu Marije Mihaljeviæ, roðene 1910. i umrle1997., upisan je; i sa fotografijom; i njezin otac Marijan Mihaljeviæ, roðen 1891.,a koji je poginuo 14. kolovoza 1914.:

“Ovdje poèivau Miru Bo�jem

Marijan Mihaljeviæroð. 1891. poginuo 14.8.1914.

...”

Groblje Kešinci

Na groblju u Kešincima, na nadgrobnom spomenikuobitelji Wiland, upisan je; i sa fotografijom; i WendelinWiland, roðen u Kešincima 12. kolovoza 1895., a koji je kaopripadnik 78. domobranske pukovnije preminuo u Stanislavu uGaliciji36 6. srpnja 1916., te bio pokopan iduæega dana namjesnom groblju u Stanislavu:37

“...Wendelin Wiland

gest. am Schlachtfelde beiStanislau am 6. Juli 1916

im 21 Lebensjahre...”

152


36 O borbama u Galiciji kod Stanislava (Stanislau/Ivano-Frankivsk) u ljeto 1916., usp. S. Pavièiæ, Hrvatskavojna i ratna poviest i Prvi svjetski rat, str. 601.-605.; M. Rauchensteiner, Der Tod des Doppeladlers.Österreich-Ungarn und der Erste Weltkrieg, str. 483.-484.

37 U ratnoj matici umrlih je navedeno da je preminuo u “Kirurškoj skupini prof. dr. M. V. Ruškovski uStanislavu”, što upuæuje na zakljuèak da je preminuo od posljedica ranjavanja. Matica u ratu palih i upovodu rata preminulih rkt. �upe Semeljci, HDA, ZMK, M-3482.

Groblje Vrbica

Na groblju u Vrbici, na grobu obitelji Bariæ38, upisan je; isa fotografijom; i Ðuro Bariæ, sin Marina i Eve, pripadnik 28.domobranske pukovnije, roðen 1895., a koji je poginuo uRusiji 1915.39:

“...i sin Ðuro

poginuo u Rusiji 1915.u 20. godini

...”

Na groblju u Vrbici, na grobu obitelji Vranješeviæ40,upisan je; i sa fotografijom; i Jakša Vranješeviæ, sin Antuna iKate, roðen 1897., a koji je koji je od posljedica ranjavanjapreminuo u mjestu Jurkuc u Bukovini41 4. lipnja 1916.42:

“...Jakša Vranješeviæ

koji je za kralja i dom umrou Bukovini u Jurkuc

dne 4. lipnja 1916. u 19. god. �ivota...”

153


38 Bariæi su starosjedilaèki šokaèki rod u Vrbici, koji se u selu spominje od poèetka 18. stoljeæa. Usp. M.Markoviæ, “Ðakovo i Ðakovština. Prilog poznavanju naselja i naseljavanja”, str. 341.; Tomo Šaliæ,Vrbica u Ðakovštini 1330-1990., Vinkovci, 1990., str. 28.; M. Markoviæ, Slavonija. Povijest naselja ipodrijetlo stanovništva, str. 228.

39 U ratnoj matici umrlih kao datum smrti naveden je 21. listopad 1918. Matica umrlih Vrbica 1914.-1917.,HDA, ZMK, M-3485.

40 Vranješeviæi su starosjedilaèki šokaèki rod u Vrbici, koji se u selu spominje od poèetka 18. stoljeæa. Usp.M. Markoviæ, “Ðakovo i Ðakovština. Prilog poznavanju naselja i naseljavanja”, str. 341.; T. Šaliæ, Vrbicau Ðakovštini 1330-1990., str. 28.; M. Markoviæ, Slavonija. Povijest naselja i podrijetlo stanovništva, str.228.

41 O borbama u Bukovini u ljeto 1916., usp. S. Pavièiæ, Hrvatska vojna i ratna poviest i Prvi svjetski rat, str.546.-562.; M. Rauchensteiner, Der Tod des Doppeladlers. Österreich-Ungarn und der Erste Weltkrieg,str. 345.-352.

42 Matica umrlih Vrbica 1914.-1917., HDA, ZMK, M-3485.

Groblje Krndija

Tijekom Prvoga svjetskog rata na raznim europskim bojištima �ivot jeizgubilo 18 Krndijaca. Kao austrougarski su vojnici poginuli: Josef Horell, AdamKapp, Franz Kapp, Michael Kapp, Georg Keller, Stefan Kleschitz, JohannKramer, Karl Miowitz, Stefan Piocker, Adam Rottenbücher, JohannRottenbücher, Andreas Schmuck, Sebastian Schwendemann, Lorenz Sieber,Ignatz Stollar i Melchior Zimmermann, te nestali: Julius Lengjal i Josef Maurer.43

Mještani Krndije u Prvom svjetskom ratu poginulim i nestalim suseljanimapodignuli su 1926. na seoskom groblju spomenik - kenotaf. Prema onodobnomkronièaru:

“Na drugi dan Duhova 1926. do�ivjela je Krndija rijetku slavu – mo�emoreæi slavu suza!

Na krndijskom groblju na maloj uzvisini podignut je spomenik palimKrndijašima u svjetskom ratu. Na spomeniku su slike palih, a pred spomenikomje improviziran grob, na kojem se sadi �ivo cvijeæe. Na èetiri ugla ograde usaðenesu èetiri lipe kao simboli mira onima, kojima su kosti rasijane po svim stranamaEurope.

Ovaj je spomenik blagoslovio na drugi dan Duhova preè.[asni] g.[ospodin][Pavao] Gjelatoviæ [Ðelatoviæ] uz asistenciju. Na taj dan se skupilo u Krndijimu�eva, bivših ratnika iz okolišnih sela koliko nikad prije ni poslije. Povorka kojaje išla iz sela na groblje bila je ovako aran�irana: naprijed školska mlade� i ostalamlade�, zatim domaæa glazba a iz nje postrojeni u èetvero bivši ratnici. Zatim sudolazile udovice ili starci vodeæi za ruke siroèad. U povorci je vladala grobnatišina, samo se iz daljine sa groblja èuo mukli tutanj mu�ara. Veæ sam pogled naovu �alobnu povorku nije ni jedno oko ostavio suho, a kad je prije samogablagoslova još govornik svima u sjeæanje dozvao slatke èasove obiteljske sreæe utihom seoskom �ivotu i grozote rata, koji je mnogu tu tihu sreæu uništio za uvjek –onda je mnogom u ratu otvrdnulom mu�u kanula suza niz obraz a ona siroèad istarci lišeni potpora starosti svojih briznuli su u grèevit plaè. Doista – bila jesvetkovina suza.”44

154


43 M. Stolz, Krndija Heimatbuch. Slawoniendeutsches Dorf ausgelöscht, str. 11.; V. Geiger, “O nekimpopisima poginulih, nestalih i od posljedica rata preminulih vojnika iz Ðakova i Ðakovštine u Prvomsvjetskom ratu”, str. 96.-97. Od svih navedenih, tek je Michael (Mijo) Kapp zapisan i u Matice u ratuumrlih �upe Punitovci. Matica u ratu umrlih Punitovci 1914.-1918., HDA, ZMK, M-3475.

44 Ivan Berti, “�upa Punitovci u prošlosti i sadašnjosti”, Narodna obrana (Ðakovo), god. XII. (VIII.), br. 4,24. I. 1931., str. 2. i br. 7, 14. II. 1931., str. 1. Usp. Arhiv �upe Punitovci, Spomenica �upe Punitovci[Prilog: Ivan Berti, �upa Punitovci u prošlosti i sadašnjosti, str. 53.-54.]; A. Deviæ, F. Zefiq, �upa Vuka,str. 85.

Kenotaf u Krndiji ustvari jedini je spomenik poginulim i nestalim u Prvomsvjetskom ratu na podruèju Ðakova i Ðakovštine.

Mnogobrojna spomen-obilje�ja,spomenici, spomen-ploèe, te groblja igrobovi iz Prvoga svjetskog rata umeðuvremenu su uništeni i izgubio imse svaki trag. I kenotaf poginulim inestalim vojnicima u Prvom svje-tskom ratu u Krndiji znatno je ošte-æen. Keramièke fotografije vojnikaKrndijaca, od ukupno 16, na kenotafusu osim dvije porazbijane, a središnjidio, najvjerojatnije natpis, kenotafapotpuno je uništen, te nije poznato štoje sadr�avao.

**

Kenotafe u Ðakovu i Ðakovštini podizali susvojim najbli�ima poginulim u Prvome svjetskomratu, bez obzira na nacionalnu/etnièku i vjerskupripadnost; i Hrvati i �idovi i Nijemci i Slovaci. Uzto, primjeri iz Ðakova i Ðakovštine, sa devetgrobalja, potvrðuju da su kenotafe podizali svojimnajbli�ima pripadnici razlièitih društvenih slojeva; itrgovci i obrtnici i zemljoradnici.

U svim religijama i vjerovanjima svihcivilizacija i naroda grob je svetinja.

U ime vjeènosti i zemlje koja ih je rodilatrebalo je podiæi kenotafe, simboliène grobovevojnika èija su tijela ostala na nekoj od bojišnica, alièiji su posmrtni znaci u zavièaju i tako omoguæitinajbli�ima da ih simbolièno pokopaju.

155


Kenotaf u Krndiji ustvari jedini je spomenikpoginulim i nestalim u Prvom svjetskomratu na podruèju Ðakova i Ðakovštine

SUMMARY

Branko Ostajmer, Vladimir Geiger

MONUMENTS – CENOTAPHS ERECTED IN HONOUR OF THE FALLEN ANDMISSING SOLDIERS, AND THOSE WHO HAD DIED FROM THE CONSEQUENCESOF THE WAR, FROM THE TOWN OF ÐAKOVO AND ÐAKOVO REGION DURING

THE FIRST WORLD WAR, 1914-1918

Cenotaph is a Greek word which means “empty tomb” (kenós- empty + táfos- tomb). It is asymbolic tomb erected in memory of the deceased whose body is located in another place, inmost cases somewhere far away. Cenotaphs erected to warriors, and the soldiers from the FirstWorld War can be seen in the city and village cemeteries all across Europe, and also in Croatia.Those are the tombs of soldiers whose bodies remained in the battlefields, but whose tombsare in their homeland.The cenotaphs erected to the fallen soldiers from the First World War can be found both in thetown of Ðakovo and the Ðakovo Region. Cenotaphs are not numerous, but provide us withvery strong imagery, enabling us to better understand the human losses Ðakovo and the Ðako-vo Region had suffered during the First World War, and the traumas brought on by the war.Croatians, Jews, Germans and Slovaks erected them in memory of their deceased, who died inthe First World War, regardless of their national/ethnic and religious affiliation. Also, theexamples from nine cemeteries in Ðakovo and the Ðakovo Region confirm that members ofdifferent social classes, merchants, craftsmen, and peasants erected the cenotaphs for their lo-ved ones. The cenotaphs are indispensable in understanding of the culture and the way peopleexpress grief. Namely, cenotaphs are the place where we commemorate the deceased, andwhere we mourn our loved ones as individuals, as family or as a group.

156


Biskup Josip Juraj Strossmayer izajednica Milosrdnih sestara sv. Kri�aUDK 271-055.2 Milosrdne sestre svetoga Kri�a (497.5 Ðakovo)

Estera RadièeviæSamostan Milosrdnih sestara Sv. Kri�a, Ðakovo

Na poziv biskupa Josipa Jurja Strossmayera zajednica Milosrdnih sestarasv. Kri�a preuzela je u Ðakovu 1868. godine odgojno-prosvjetni rad u ško-lama kao i rad u maloj vlastelinskoj bolnici. Odakle je biskup doznao zanovu redovnièku Dru�bu, koja je bila osnovana, 1856. godine, i kako je do-šao na misao da ove sestre pozove u Ðakovo. Na ova pitanja �eli odgovoritiovaj prikaz.

Kljuène rijeèi: biskup Strossmayer, sestre sv. Kri�a, dolazak sestara.

„Sve za vjeru i domovinu!“ Ovim geslom obrazlo�io je mladi biskup JosipJuraj Strossmayer, program svoga rada i biskupskog djelovanja, kada je naprijedlog hrvatskoga bana Josipa Jelaèiæa bio imenovan ðakovaèkim biskupom 8.11. 1849. godine.

Bog mu je darovao dug �ivot – umro je u dobi od 90 godina, što za onovrijeme nije bilo baš uobièajeno. Talente i sposobnosti kojima je bio obdarenumno�io je mnogostruko, te se anga�irao ne samo na crkvenom i politièkomplanu, nego se zauzimao i za ekonomski, kulturni, prosvjetni i svaki druginapredak naroda. Do danas nije do kraja istra�en i valoriziran njegov �ivot.

157

Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj Strossmayeri zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri�a ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178

I. Biskup Strossmayer i sestre sv. Kri�a prije dolaska u Ðakovo

Poznato je da je Dru�ba milosrdnih sestara sv. Kri�a osnovana u Švicarskoj,sredinom XIX. stoljeæa, toènije 1856. godine, a utemeljitelj je bio kapucinTeodozije Florentini (1818.-1865.), uz suradnju s. M. Terezije Scherer(1825.-1888.), prve generalne poglavarice zajednice. Prije svega postavilo namse pitanje o prvim dodirima biskupa i nove redovnièke Dru�be. Nigdje nijeizrièito zapisano kada, gdje i na koji naèin se dogodio susret biskupa i sestara.Moguæe je ipak, išèitavajuæi dokumentaciju, zakljuèiti da se prvi susret biskupaStrossmayera i sestara sv. Kri�a dogodio baš ovdje u Ðakovu. O tome èitamobarem na dva mjesta. U spomenici koja je izdana za zlatni jubilej biskupskeslu�be stoji sljedeæe: „Tri godine iza smrti o. Teodozija sti�e u Ingenbohl, u kuæumaticu, iz Djakova tadašnji dvorski kapelan našega biskupa i od 1865. kateheta upreparandiji �enskoj, Osjeèanin Antun Pinteroviæ, da u ime biskupa, koji je još g.1857. saznao za Kongregaciju sv. Kri�a (po sestri Eugeniji, sakupljajuæojmilostinju u Djakovu za dobrotvorne zavode u Švicarskoj), (podvukla s. M.E.)pozove sestre u samostan djakovaèki, za odgoj mlade�i i dvorbu bolesnih“.1

Drugi izvor koji potvrðuje ovu tvrdnju su pisma spomenute s. Eugenije Welz,koje je iz samog Ðakova pisala Majci M. Tereziji Scherer, generalnoj poglavariciu Ingebohl. Sestra Eugenija obišla je, sakupljajuæi milostinju za ustanove koje jeosnovao i uzdr�avao o. Teodozije, gotovo cijelu Europu. Iz njezinih pisamadoznajemo da je zbog te du�nosti prokrstarila i cijeli teritorij Austro-Ugarskedr�ave.2 U Ðakovo je stigla u pratnji s. Albertine. Pismo datirano 20. o�ujka 1857.godine pisala je iz Ðakova. Meðu ostalim u njemu stoji:

„Poštovana i draga Èasna Majko! Dragoj i poštovanoj Èasnoj Majci šaljemo1000 fr. (forinti) što smo u Peèuhu (Fünfkirchen) dobile kao milostinju, a takoðeræemo još dobiti. 5. 3. napuštamo Peèuh te u pratnji gosp. tajnika idemo u Šikloš,gdje æemo stanovati kod franjevaca. Rezultat – samo 102. fr. Putovale smo upratnji patra gvardijana u Berement, èiji je �upnik brat njegove ekselencije uWesprimu. Rezultat 32 fr. Od tamo idemo u Dardu – rezultat 103 fr; u Beli(Manastir) samo 27 fr. To su mala sela. Uputili su nas tamo kako bismo sigurnoputovali. 12.3. napustile smo Mad�arsku da posjetimo neke gradove u Slavoniji.U Osijeku smo dobile 357 fr. 18. 3. došle smo u Ðakovo. (podvukla s. E.) , gdje

158

Estera Radièeviæ: Biskup Josip Juraj StrossmayerZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 157-178 i zajednica Milosrdnih sestara sv. Kri�a

1 Usp. Matija Paviæ-Milko Cepeliæ, Biskup Josip Juraj Strossmayer, Reprint, 1994., str. 243.2 U svojim pismima Majci Tereziji opisuje kuda je sve prolazila. Tako npr. u pismu od 14. 5.1857. piše da

su bile u Mohaèu, Temišvaru, Olomucu, Banskoj Štiavnica i drugim mjestima. Usp. V. Sievi, R.Gerspacher, „Hochverehrte liebe theuere würdige Mutter!“; Sr. Eugenia Welz, Ihr Leben und Ihre Briefe,Chur 1997., str. 86. s.

slavonski biskup ima svoje sjedište. S kakvom ljubaznošæu i radošæu nas je primiobiskup Josip Juraj Strossmayer, uistinu je vrijedno divljenja. Darovao nam je 250fr. U gradu se nema puno toga vidjeti, ali nam je dobri i dragi gospodin savjetovao(i dao preporuke) da putujemo dalje po njegovoj biskupiji. Preporuèio nam jeneke gradove u Turskoj (Srbiji). Tamo smo u Zemunu posjetile bogatog pašu kojiima više od 50 �ena, (…). Voljela bih da naši kod kuæe vide èudesne nošnje tih�ena i gospode. Ali nijednoj nije moguæe vidjeti ni nos, ni usta, jedva se nazirusamo oèi. (…) Nakon posjeta nekim mjestima, vratit æemo se u Ðakovo, da ubiskupskoj rezidenciji provedemo uskrsne blagdane. Molim šaljite pisma nabiskupsku rezidenciju u Ðakovu. Ako Èasna Majka nema vremena poštovanombiskupu Strossmayeru odgovoriti na njegovo pismo3, molim da mu se u mojempismu zahvalite i zamolite da mu to prenesemo. Draga Èasna Majka zna kakotreba i kako je bolje“.4 Na više mjesta u pismima koje piše iz ovoga kraja s.Eugenija svjedoèi o dobroti, plemenitosti i pa�nji biskupa Strossmayera premanjima. Dopustio im je da kod sestara Milosrdnica koje su djelovale u Ðakovu, uVelikom tjednu obave duhovne vje�be, ali kako dozvola od generalne poglavaricenije na vrijeme stigla, nisu to mogle uèiniti, samo su se ispovijedale, kako jepropisano, (svaki tjedan) i na Veliki èetvrtak prièestile. Koliko je ova du�nost,prošnja, sestri bila muèna i teška, govori i reèenica „Kad bi mi Bog dao krila dapoletim do nogu oca (Teodozija) ili do drage Majke. Imala bih mnogo, mnogo reæii pitati. Na ulici ne prièamo mnogo, a kod kuæe imamo nešto za pokrpati i molitve,pa pazimo da ne prièamo tako da potièemo zavist i èastohleplje. Tako prolaze daniu ljubavi i patnji, dok dragi Bog drugaèije ne odredi.“

U drugom pismu datiranom 17. travnja 1857. godine, takoðer iz Ðakova, s.Eugenija, uz izvještaj o sakupljenom novcu, opisuje i putovanja od mjesta domjesta. „Sutra 18. 4. putujemo u Vinkovce, Nuštar, Vukovar, Ilok, Mitrovicu,Rumu, Karlovce, Petrovaradin, Zemun i Novi Sad. Imamo pisma (preporuke) zapravoslavne sveæenike i patrijarha. Za tri tjedna biti æemo s Bo�jom pomoæi uTemišvaru u biskupskoj rezidenciji. Preporuèeno nam je da se prije dolaskajavimo biskupima, kako bi bili upoznati sa skupljanjem; ja sam to odStuhlweissenburga (Szekesfehervar) i èinila. Sve što doprinosi sakupljanju, trebai uèiniti. Još nešto, njegova biskupska milost, zahvaljuje za pismo kojim ste gapoèastili. Odmah mi ga je dao proèitati. Za stolom se u nazoènosti gostijuoèitovao, kako �eli da mu draga èasna Majka bude direktor, radi izvrsnog pisanja.

159


3 Arhiv provincijalne kuæe u Ðakovu (dalje APKÐ), Chronik-Zapisi, 1868.-1951., str. 1. Za pretpostaviti jeda je biskup veæ sada uputio pismo generalnoj poglavarici, jer je na jednom mjestu u arhivuzapisnao.“Bischof Strossmayer, stets wohlwolend gegen die Kreuzschwestern gesinnt, richtete durch Sr.Eugenia sein Gesuch an Mutter Theresia um Schwestern für die Anstalt in Djakovo.“.

4 I iz ovoga proizlazi da je biskup Strossmayer veæ te 1857. godine pisao pismo u Ingenbohl.

I gospodin superior Vas �eli upoznati. On nas uvijek preporuèa. Drago pismopoštovanog oca (Teodozija) upotpunilo je juèerašnju sreæu. Njegovimzalaganjem potaknute smo na veæu revnost, jer prema njegovim mukama i�rtvama mi nismo ništa uèinile.“

Pismo datirano 21. travnja 1857. pisala je s. Eugenija iz dvorca grofa Eltz uVukovaru i sadr�i izvještaj o sakupljenom i poslanom novcu, kao i posebnunapomenu kako im tajnik biskupa Strossmayera uvijek izlazi ususret i dajedragocjene savjete kako najsigurnije i najbr�e poslati novac, kako se ne bidogodilo da negdje na putu nestane. Biskup ih je upozorio da je beèka policijavrlo oštra, te mo�e zabraniti slanje novca putem pošte, u pismima, kako ga jesestra veæinom znala poslati. On je sigurno imao razlièitih iskustava s policijom.Dok obilaze podruèje Srijema stanovat æe kod �upnika u Karlovcima pa neka sesva pošta šalje na adresu �upnika u tom mjestu. Veæ 10. svibnja su sestre uTemišvaru. Bila su to naporna putovanja i trebalo je ne samo fizièke kondicije,nego i duševne snage u susretima s razlièitim ljudima i situacijama.

Iz pisma pisanog iz Novog Sada s nadnevkom 14. 5. 1857. doznajemo smjerkretanja ovih dviju putnica. Sestra piše: „26. 4. napuštamo poštovanu gospodu uVukovaru, i odlazimo u Ilok, pa u Mitrovicu, Rumu, Karlovce. 4. svibnjaotputovale smo u Petrovaradin. Ovdje smo sakupile 89 guldena, ali je vojnicimaposlano jedno pismo, no još ne znam njihov uspjeh. 8. svibnja prelazimo Dunav iopet smo u Mad�arskoj. U Novom Sadu sakupile smo 120 guldena, a sutra idemou Zemun, pa u Beograd i Panèevo, a onda u Temišvar i Transilvaniju.“ 5 Put ih jezatim vodio preko Slovaèke, Èeške i Austrije natrag u Švicarsku, kamo su sevratile u svibnju.

Potvrdu da su ove dvije sestre prolazile Slavonijom nalazimo i u Kronicifranjevaèkog samostana u Cerniku. Tamo èitamo za o�ujak 1857. godine –: „Uovom se kraju pojaviše dvije redovnice Treæeg red(a) O.(ca) Fran(je) ods.(vetoga) Kri�a iz grada Chura u švicarskom kantonu Graubünden. Jedna sezvala Eugenija a druga Albertina. (�eljele su) sakupljati milostinju za novisamostan i bolnicu u svojoj kuæi. Ovdje su boravile 28. i slje.(deæih dana) mjesecao�ujka, a bile su u gostima vlastelinstva. Poslije 1. travnja su u pratnjig.(ospodina) vrlo štovanog de Müllera otišle u Po�egu“ .6 O istoj stvari piše i o.Julije Janèuga u svojoj knjizi „Povijest Cernika“: „Dvije èasne sestre treæeg redasvetog Franje, zvane kri�arice (od svetog Kri�a) Eugenija i Albertina, izšvicarskog grada Chura, kanton Graubünden, došle su ovamo skupljati milodare

160


5 Usp. V. Sievi, nav. djelo., str. 95. s.6 Kronika franjevaèkog samostana u Cerniku, II dio, protocollum Rerum Momorabilium Conventus

Cernekiensis PP. Franciscanorium ab anno 1842.-1901., str. 70.

za gradnju svoga samostana i bolnice. Boravile su kao gošæe u vlastelinskomdvorcu od 28. o�ujka do 1. travnja 1857. Tada u pratnji vlastelina de Mülleraodoše u Po�egu“.7

Da se u Ðakovu dogodio, slobodno se mo�e kazati, povijesni susret biskupaStrossmayera i Milosrdnih sestara sv. Kri�a, piše i s. Clarissa Rutishauser u svojojknjizi „Die Liebe erobert die Welt“, kada ka�e da je biskup upoznao sestre koje susabirale milostinju i nije ih nikada zaboravio.8 U arhivu provincijalne kuæe uÐakovu, zapisano je takoðer na nekim mjestima, o ovim susretima, kao npr. uknjizi „Chronik-Zapisi“ gdje je zabilje�eno sljedeæe: „Bilo je to u vrijeme, kad jes. Eugenia Welz, popraæena blagoslovom i preporukom preuzvišenog biskupaStrossmayera, nekoliko puta proputovala biskupijom sakupljajuæi milostinju zadjela oca Teodozija.“9

Biskup Strossmayer i majka Marija Terezija Scherer

Od 1856. do 1866. godine �ensku puèku školu u Ðakovu i preparandijuvodile su sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga. One meðutim 1866. napuštajuÐakovo i vraæaju se u Zagreb, te je biskup Strossmayer bio prisiljen tra�iti novesuradnice. Biskup nije zaboravio sestre sv. Kri�a koje su boravile kod njega prijegotovo deset godina (1857.) sakupljajuæi priloge za pothvate o. Teodozija u Švi-carskoj i drugdje. Stoga se obratio generalnoj poglavarici s. M. Tereziji Scherer uIngenbohl da bi u Ðakovo poslala sestre koje bi preuzele rad u školama. Što jeprevagnulo u korist biskupa Strossmayera, jer je skupina sestara veæ bila spremnaotiæi u Sjevernu Ameriku, teško je dokuèiti. I Slavonija i Amerika bile su za onodoba „na kraj svijeta“. Ipak odlazeæi u Ðakovo, sestre su išle tamo gdje je prijenjih bila barem jedna koja im je sigurno dala prve informacije i pretpostaviti je dasu preporuke s. Eugenije bile kljuène za njihov dolazak. Ona je zajedno sa s.Albertinom u�ivala gostoprimstvo biskupa Strossmayera dulje vrijeme, ponjegovoj preporuci mogla sigurno putovati dijecezom i unatoè raznovrsnimteškoæama svugdje dobro došla. Pretpostaviti je da se zbog toga i generalnapoglavarica osjetila na neki naèin obvezna iziæi ususret biskupovoj molbi. Tako jeprvih deset sestara u tri navrata stiglo u Ðakovo. Prvih šest, pod vodstvom s.Justine Straub, poglavarice stiglo je u Ðakovo 7. lipnja 1868., jedna u kolovozu, a

161


7 Janèuga, Julije, Povijest Cernika i cernièka samostanska kronika, Po�ega 1980., str. 258.8 Usp. M. Clarissa Rutishauser, Mutter Maria Theresia Scherer, Leben und Werk, Zweite Ausgabe,

Theodosius Verlag Ingenbohl, 1967., str. 196.9 APKÐ, Chronik-Zapisi, Nr. 23., 1868.-1951., str. 1.; Vidi takoðer bilješku br. 3. ovdje.

ostale tri u rujnu. Kore-spondenciju i sve dogovoreoko dolaska, smještaja i svegaostaloga vodio je biskupovceremonijar Antun Pinteroviæ,kojega je biskup imenovaobuduæim duhovnikom i ispo-vjednikom sestara. I majkaTerezija i biskup Strossmayer�eljeli su da ova filijala odmahod poèetka dobije odreðenusamostalnost, jer je od poèetkabilo planirano da æe seosnovati provincija. Nitko nije ni slutio da æe do toga doæi jako brzo. Osnutakprovincije unesen je i u Ugovor koji je sklopljen izmeðu Biskupije i Dru�be.Toèka br. 3 ugovora glasi: „Zbog posebnog polo�aja i velike udaljenosti uèinit æegeneralna poglavarica iznimku, te æe veæ od poèetka filijala u Ðakovu bitisamostalna, što inaèe do sada nije bilo uobièajeno.“ Paragraf 4 pojašnjava ovuodredbu: „Zavod u Ðakovu æe od poèetka biti glavna filijala. (…) Kuæa Matica æekasnije ovdje osnovati provinciju Slavonija.“10 A u pismu biskupu od 21. sijeènja1868. majka Terezija piše da bi u Kuæu Maticu trebao doæi duhovnik koji æebrinuti za sestre, kako bi upoznao duh Dru�be i sestrama dao prve poduke izhrvatskoga jezika, jer æe „tako biti moguæe prevesti na narodni jezik sveta Pravilai propisane molitve.“11 Stoga je u Švicarsku otputovao Antun Pinteroviæ, koji æesestre i dopratiti u Ðakovo. Došavši u Ðakovo sestre su prionule uèenjuhrvatskoga jezika, koji je, kako je s. Justina pisala, za njih bio veoma te�ak. Meðuprvih deset sestara bila je jedna uèiteljica glazbe, najmlaða meðu njima,Krescencija Schelheimer s. Maximiliana, roðena 1845. godine u Dietenheimu uWürttembergu. Prve zavjete polo�ila je 1865. godine, a umrla u Ðakovu odtuberkuloze 11. svibnja 1869., u dobi od 24 godine. Bio je to veliki udarac zamladu zajednicu. Ova vijest zatekla je generalnu poglavaricu u Gornjoj Austriji, uSt. Florianu, gdje je obavljala vizitaciju. Odmah je pohitala u Ðakovo. Sa sobomje povela novu glazbenu silu – s. Hubertu Brem, a iz filijale Aranyos-Maroth uMad�arskoj uzela je s. Adelheidu Dilenz i došla u Ðakovo 5. lipnja 1869. godine.S. Maksimilijana je veæ mjesec dana bila u grobu, a poglavarica s. Justina se

162


Majka Terezija i o. Teodozije planiraju gradnjuKuæe Matice (crte�)

10 APKÐ, Ugovor izmeðu Generalata i Biskupskog ordinarijata u Ðakovu, 27. 5. 1868.; Usp.Chronik-Zapisi, Nr. 23., 1868.-1951., str. 3.

11 APKÐ, Usp. Proširena kronika, str. 2.

nikako nije mogla priviknuti na ovo okru�enje. Ni dobrota biskupa Strossmayeranije mogla puno pomoæi. Dolazak Majke Terezije donio je sestrama veliku radost.Njezina ljubav, mudrost i razboritost uèinile su èudo i našle put i sredstva da seteškoæe nadvladaju i nastavi zapoèeto djelo. U dogovoru s biskupom, a prema veæpotpisanom ugovoru, 11. lipnja 1869. godine uspostavljena je provincija,12 a zaprvu provincijalnu poglavaricu imenovana s. Adelheid Dillenz.13 Kako jemad�arska filijala u Aranyos-Marothu bila do sada pod upravom Kuæe Matice,Majka Terezija je odredila da æe odsada pripadati novoosnovanoj provinciji uÐakovu. Tako je ovo prva podru�nica nove provincije. Provincija je i pravnoutemeljena prema kanonskim, crkvenim i dr�avnim propisima i zakonima. Takonije bilo nikakve zapreke daljnjem djelovanju sestara.14 Nakon što je ohrabrila ioduševila sestre za nove �rtve 12. lipnja otputovala je generalna poglavaricanatrag u Švicarsku. S njom se vratila i s. Justina, prva poglavarica zajednice uÐakovu. Kronika ne bilje�i neke detalje iz susreta Majke Terezije i biskupaStrossmayera, što bi nas svakako više zanimalo. Susret i razgovor obje stranedonio je plod u osnutku provincije i uspostavi svih institucija koje su potrebne zanjezino funkcioniranje, a što se bez dozvole biskupa ne bi moglo uèiniti. MajkaM. Terezija provela je u Ðakovu tjedan dana, što nije bilo malo vremena. �eljelase sama osvjedoèiti o situaciji, o poslovima koje su sestre trebale preuzeti, oodnosima sestara s biskupijom, s ljudima, kao i meðusobno. Po uputamageneralne poglavarice 28. kolovoza 1869. godine odr�ane su u Ðakovu prveduhovne vje�be. Završetku duhovnih vje�bi pribivao je biskup Strossmayer iosobno primio u novicijat prve tri kandidatice15. Bile su to: Marija Trautner, kojaje dobila ime s. Karolina, a bila je rodom iz Rohrbach-a, Gornja Austrija,Franciska Falkner – s. Monika, iz Öpping-a, Gornja Austrija, te Franciska Ottl – s.Marta, iz Lenbach-a, Gornja Austrija. Sada je provincija poèela �ivjeti novim�ivotom, jer su sestre nauèivši jezik zapoèele rad u školi. Njihov rad i snala�enjepratio je biskup Strossmayer svojom brigom i svakovrsnom pomoæi.

163


12 Tako se s pravom mo�e kazati da je roðendan provincije u Ðakovu 11. lipnja 1869. godina, bez obzira štosu sestre stigle u Ðakovo godinu ranije.

13 Zanimljivo je da je u Ugovoru naznaèeno da æe se provincijalna poglavarica imenovati na neodreðenovrijeme. Kasnije je odreðen mandat, na tri godine, koje mogu biti produ�ene. Najdulje provincijalnapoglavarica mo�e vršiti slu�bu devet godina, osim u izvanrednim vremenima, kada mo�e biti i dulje.

14 Po dr�avnom zakonu (Austro-Ugarske) svaka redovnièka zajednica koja je priznata od Crkve smatra sepravnim tijelom, a njezini, po Pravilima, izabrani poglavari, jesu pravni zastupnici dotiène zajednice.Prema crkvenom zakonu ne zahtjeva se sa strane dr�ave posebno odobrenje ili priznanje za dolazak jedneod Crkve odobrene Dru�be u podruèje koje biskupije. To je stvar dogovora izmeðu Ordinarijata idr�avnih vlasti.

15 Otada, pa sve do najnovijeg vremena, bilo je uobièajeno da na završetak svakih duhovnih vje�bi doðebiskup, ili njegov zamjenik, ako je on osobno bio sprijeèen. Danas biskup ordinarij pribiva polaganjuprvih i do�ivotnih zavjeta sestara, kao i slavlju „zlatnog jubileja“ sestara.

Drugi puta je Majka Terezija došla u Ðakovo 10. studenoga 1873. godine.Svrha dolaska bila je vizitacija zajednice, koja sada veæ bilje�i petu obljetnicupostojanja. Opa�a se napredak u svakom pogledu, a neke probleme MajkaTerezija nastoji otkloniti u dogovoru s biskupom. Tako se npr. pojašnjava ulogaravnatelja samostana, koji je po sklopljenom ugovoru imao toèno odreðenekompetencije. On je nadzirao duhovno i gospodarsko stanje samostana. Prvihgodina Djuro Streit, koji je bio izvanredni ispovjednik sestara, djelovao jeneovisno o ravnatelju, ali nije sve teklo u skladu s propisima Pravila, pa jeprovincijalna poglavarica, po uputama Majke Terezije, zamolila biskupaStrossmayera da ravnatelj samostana ima sva prava koja ima ravnatelj i u Kuæimatici, a to znaèi da i materijalno i duhovno vodstvo bude povjereno njemu.Majka Terezija misli da bi i duhovno i materijalno vodstvo samostana, u rukamajedne osobe, bilo bolje. On mora suraðivati s duhovnikom i ispovjednicimasestara, i ne ulazi u njihove ovlasti, ali ima koordinaciju poslova. Brine se i zaodr�avanje duhovnih vje�bi sestara, koje se odr�avaju dva puta godišnje, iako ihne mora osobno voditi. Sada je na to mjesto imenovan dr. Franjo Šagovac i tu jeslu�bu vršio na zadovoljstvo i sestara i biskupa.16 Dolaze nove kandidatice,ispitima (skrutinijima) novakinja predsjeda biskup Strossmayer. Pri ovojvizitaciji Majka Terezija posjeæuje, osim biskupa, zajednicu novicijata, puèkuškolu, preparandiju, internat. Primijetila je da su svi, od biskupa, sveæenika,uèenica zadovoljni radom i odnosom sestara. Nakon što je oduševila sestre zanastavak rada Majka Terezija 18. studenoga odlazi iz Ðakova.

Treæi pohod Majke Terezije Ðakovu zbio se 1881. godine, 14. lipnja. Njezinposjet diktirala je ne samo majèinska ljubav i briga za sestre koje su zbogokupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske 1878. godinepro�ivljavale teške dane, jer je vojska okupirala i samostansku zgradu, nego ipredstojeæi izbor nove provincijalne poglavarice. Majka je Terezija posjetilabiskupa Strossmayera, školu, internat, novicijat i kandidaturu. Bila je radosnazbog dobrog duha zajednice. Kod ovoga posjeta Majka Terezija je predsjedalasjednici provincijalnoga vodstva 14. lipnja.17 Davši upute sestrama otputovala jenatrag u Kuæu Maticu.

Èetvrti puta dolazi Majka Terezija u posjet Ðakovu 1. studenoga 1885.godine. Koliko je imala osjeæaja i tankoæutnosti vidi se po tome što je sa sobom upratnju uzela s. Eugeniju Welz, koja je davne 1857. godine u�ivala gostoprimstvo

164


16 APKÐ, usp. Proširena kronika, str. 10.17 Zanimljivo je proèitati dnevni red sjednice: Izbor voditeljice novicijata, Nadzor i odr�avanje discipline u

odsutnosti provincijalne poglavarice; Nadzor ekonomije u odsutnosti poglavarice; Kuæni poslovi, rad uvrtu, kupovina i drugo pod nadzorom prov. poglavarice; Razmišljati o otvaranju djeèjeg zabavišta iobdaništa. Usp. APKÐ, Protokol 1880.-1907., str. 2.

biskupa Strossmayera i ovdje sakupljala milodare. Njezino veselje je bilo veliko,a biskup se Strossmayer takoðer veoma radovao ponovnom susretu s njom.18

Izmeðu treæeg i èetvrtog posjeta Majke Terezije u Provinciji dogodilo mnogonovoga: 4. rujna 1882. izabrana je nova provincijalna poglavarica s. NikomedijaErb. Izboru je, nakon što je odslu�io misu u kapelici, pribivao biskup Strossmayeru pratnji svoga tajnika Milka Cepeliæa. Iste godine 1. listopada bila je sveèanaposveta nove katedrale, a u pripremi ove sveèanosti aktivnu su ulogu imale sestre.Otvorene su prve dvije filijale izvan Ðakova – 1883. ubo�nica na Velom Lošinju i1884. godine ubo�nica na Visu. Provincija se brojèano poveæala, škole sunapredovale. Bio je to posljednji posjet Majke Terezije. Veæ je bila priliènobolesna. Ipak æe još jednom susresti biskupa Strossmayera. U jednom pismu s.Adelheidi Dilenz pita da li joj je biskup izruèio pozdrave. Susrela ga je u Rimu ujednoj crkvi gdje je èitao sv. misu, a onda ga iza mise posjetila u sakristiji. 19

Umrla je 16. lipnja 1888. godine. Iako je ostalo malo podataka o susretima MajkeTerezije i biskupa J. J. Strossmayera, mo�e se sa sigurnošæu kazati da je njihovasuradnja bila vrlo dobra, jer su �eljeli uèiniti sve za rast Bo�jega kraljevstva usrcima mladih i u tom smjeru su išla njihova nastojanja i trud sestara sv. Kri�a itada i sada!

Susreo se biskup i s nasljednicom Majke Terezije s. M. Pankracijom Widmerpri njezinom prvom posjetu provinciji od 30. svibnja do 8. lipnja 1893. godine.Provincija slavi 25-godišnjicu postojanja, a s. Pankracija tom prigodom obavljavizitaciju u provincijalnoj kuæi, a posjeæuje i filijale na Velom Lošinju, Visu i uVukovaru. Pratnja joj je s. Justina. Susrela se i s biskupom Strossmayerom, kojijoj je pohvalio rad sestara i zahvalio za njihovu èetvrtstoljetnu prisutnost uÐakovu. U sjemeništu su joj bogoslovi priredili tamburaški koncert, a u pratnjisamostanskog duhovnika Pavla Gjelatoviæa posjetila je jednu seljaèku zadrugu uGorjanima. Bila je fascinirana slogom i skromnošæu èlanova zadruge. 7. lipnja uprovincijalnoj kuæi slavila se 25-godišnjica provincije Slavonija. Skromnojsveèanosti pribivala je generalna poglavarica, biskup Strossmayer i drugiuzvanici. I tom prigodom je Strossmayer izrazio generalnoj poglavarici svoje

165


18 APKÐ, Tagebuch, str. 20. „1. November 1885. Wohlerv. Frau Mutter M. Theresia Scherer besuchte mitSr. Eugenia Provinzhaus und blieb hier 8 Tage. In dieser Zeit teilte wohlerv. die Filiale Aranyos derProvinz Mähren zu die Schwestern von der Provinz mussten in Maroth bleiben. Besuche die Schulen undzeigte grosse Interesse für die.“, a u knjizi Chronik-Zapisi, na str. 8 o ovom posjetu stoji zapisano: „VielInteresse und Verständnis zeigt Mutter M. Theresia für unsere Schulwesen. Der Verlust der Preparandieschmerzt sie. Mit Freude begrüsst sie die Gründung der höheren Tochterschule. Bei ihrem letzten Besuch1881 gibt sie Anleitungen für die Erziehung der Mädchnen und betont die Notwendigkeit katholischerpraktischer Erziehung.“

19 Usp. s. Clarisa Rutishauser, navedeno djelo, str. 198.; To je bio njihov posljednji susret.

zadovoljstvo radom sestara. Sutradan je s. Pankracija otputovala u Švicarskuponavljajuæi: „Molimo jedni za druge. Bog vas èuvao!“20

II. Biskup Strossmayer i zajednica sestara Sv. Kri�a u Ðakovu

a/ Biskup Strossmayer i Samostan

Veæ iz prvih pisama i susreta s. Eugenije s biskupom Strossmayerom vidljivaje njegova velikodušnost prema sestrama. U njegovo ime kontakte s generalnompoglavaricom u vezi dolaska sestara sv. Kri�a u Ðakovo vodio je najprijekapitularni vikar F. Troll, a kasnije Antun Pinteroviæ, kojega je biskup imenovaoduhovnikom sestara i poslao u Švicarsku da upozna duh Dru�be i doprati sestre uÐakovo. U pismu od 21. prosinca 1867. godine Franjo Troll, kapitularni vikarpeèuške biskupije u ime biskupa piše: „Na pogled ove samostanske zgrade di�e sei nehotice k Bogu uzdah: Gospodine, pošalji pobo�ne radnike u ovu kuæu. –Èasna Majko, smilujte se ovoj kuæi i pošaljite sestre. Uvjeren sam, da æete si timesagraditi tisuæu stepenica u nebo!“21 Kapitularni vikar, koji je u�ivao povjerenjebiskupa, sigurno je s njegovim znanjem, mo�da i po njegovoj preporuci, napisaoove rijeèi. O prvom susretu i prvim kontaktima sa sestrama u Ðakovu saznajemoiz dva pisma koje je s. Justina, prva poglavarica, pisala Majci M. Tereziji. Prvopismo s nadnevkom 16. lipnja 1868., dakle samo deset dana po dolasku, donosinam prve utiske i do�ivljaje sestara. U pismu, meðu ostalim, èitamo: „Sretno smostigle u daleku Slavoniju, dakako umorne i iscrpljene. (…) Našle smo ovdjemnogo toga lijepog. Lijepu veliku kuæu, krasne prostrane sobe, neke dapaèeelegantno ureðene. Soba sestre nadstojnice više bi odgovarala kakvommilostivom gospodinu opatu nego siromašnoj redovnici. Inaèe nedostaje mnogotoga što bi bilo korisno i potrebno. Mnogo toga treba popraviti i preurediti.Premda je s. Bazilija (jedna od sestara Milosrdnica koje su ostale u Ðakovu)radila i preko svojih slabih sila, nije mogla sve uèiniti u tako velikoj kuæi. Veomase obradovala našem dolasku. Razborita je, ponizna i skromna. Ne znam kakobismo inaèe s ovim narodom. Nitko ne zna njemaèki, pa ni bolesnici. Jezik jete�ak, imat æemo zbog toga velikih poteškoæa. U svim školama moraju pouèavatina hrvatskom jeziku. Njegova Preuzvišenost primila nas je veoma dobrostivo,oèinski. (podvukla s. E.) Ohrabrile su nas njegove srdaène rijeèi. Velike nadepola�e u nas. Uvjeren je da æemo Samostan i Zavod opet dovesti u red. Uopæe

166


20 APKÐ, Tagebuch str. 25., Proširena kronika, str. 30., Kronika I., str. 16.21 APKÐ, usp. Proširena kronika, str. 2.

oèekuje puno od nas, osobitokrepost i savršenost. Dao Bogda odgovorimo svim timoèekivanjima. (…).

U drugom pismu od 29.lipnja iste godine, piše s.Justina opet o biskupovojdobroti prema njima. Pomogaoim je novèano. U ime putnihtroškova dao im je 500 forinti.Po njezinim rijeèima biskup jejedan od najdobrostivijih ljudi.U to kratko vrijeme posjetio jesamostan nekoliko puta. Prijednom posjetu je rekao: „Vi ovdje nemate nikoga. Ja sam vaš otac. To neæu bitisamo imenom, moram imati i srce oca! A to on ima! Štogod ga molimo dade nam!Veæ smo se priuèile, najbolje s. Krispina. U bolnici nema previše bolesnika. Zasadmo�e s. Maura biti sama kod bolesnika. (…) Hrvatski jezik je te�ak. Znamonekoliko rijeèi. S. Angelina nešto više. Nemamo vremena za uèenje, dosad nismoimali pouke. Mislim da bi bilo dobro poslati ovamo mlade sestre (a ona je bilanajstarija od njih deset – imala je 42 godine!) uèiteljice, one æe lakše nauèiti jezik.Njegova Preuzvišenost imenovala je gospodina Pinteroviæa direktorom, nonjemu nije dobro, bojim se da neæe dugo �ivjeti. (…)“.22

Biskup je od sestara tra�io najprije krepostan redovnièki �ivot. Zato sebrinuo da imaju dobro duhovno vodstvo. Svaki dekret imenovanja ispovjednikaili duhovnika popratio je pokojim oèinskim savjetom. Tako Josipu Šestaku, kadga je imenovao duhovnikom i ispovjednikom, piše kako se uzda u njegovupobo�nost, poniznost i kršæansku ljubav. Premda je mlad i neiskusan biskup znada ima dobru volju. Zato mu savjetuje neka puno moli, razmatra i èita duhovnuliteraturu. Pri imenovanju dr. Ivana Kohariæa samostanskim ispovjednikom ipropovjednikom piše: „Uoèiv vaše dosadašnje revno i neporoèno slu�bovanje usvojstvu duhovnog pomoænika, zatim vaše znanstveno izobra�enje kao i blaguæud, obnašao sam imenovati vas redovitim ispovjednikom i propovjednikommilosrdnih sestara i ostalih pitomica ovomjesnog samostana, nadajuæi se da æetekao uèitelj odgoja i obuke na djevojaèkom uèiteljištu toèno, savjesno i ozbiljnoobavljati, zato stavljamo u vas povjerenje. Daljnje naputke glede slu�beduhovnika, dobit æete od samostanskog vrhovnog ravnatelja preèasnog

167


Zgrada prve provincijalne kuæe, internat i škola uÐakovu

22 APKÐ, Pisma s. Justine Straub

gospodina kanonika Franje Šagovca, prema kojemu kao takovu uvijek imate bitipristojni i poslušni.“23 Strossmayer je od poèetka velikim zanimanjem pratio�ivot i rad sestara. Pribivao je svim redovnièkim sveèanostima, primao zavjetesestara, primao kandidatice u novicijat, prisustvovao skrutinijima novakinja. Nazavršetku duhovnih vje�bi 5. rujna 1869. prima prve tri kandidatice u novicijat.On je 6. rujna 1882. prisutan pri izboru nove provincijalne poglavarice. Izabranaje s. Nikomedija Erb. Za razliku od poèetaka Dru�be, sada je slu�ba provincijalnepoglavarice, po propisima Konstitucija ogranièena na tri godine. Strossmayeru jebilo stalo da s. Nikomedija bude 1885. imenovana i za daljnje trogodište, a buduæida Majka Terezija to nije mogla sama odluèiti, biskup je pisao na Kongregaciju zabiskupe i redovnike u Rim, i dobio dozvolu za daljnju slu�bu s. Nikomedije. Onsam joj javlja odgovor Kongregacije: „Uslijed ovostrane moje molbe od 1.studenoga ove godine (1885.) izvolila Vas je Kongregacija sto�ernika, biskupa iredovnika u Rimu rješenjem svojim od 30. novembra t. g. broj 23.979 i za buduæetrogodište potvrditi u svojstvu provincijalne nadstojnice…“24

Unatoè biskupovoj dobroti sestre su u mnogoèemu oskudijevale. Za vrijemeokupacije BiH u samostanskoj zgradi je bila vojska, koja je otišavši iz Ðakova zasobom ostavila devastiranu zgradu, koju je trebalo iz temelja obnoviti. Kakonema dovoljno sredstava sestre odlaze u sakupljanje milodara. Biskup pišepreporuku sveæenicima da sestrama izaðu ususret i pomognu im, jer njegov prilogza obnovu nije bio dostatan. On piše:

„Štiocu pozdrav u Gospodinu! Èasne sestre koje se budu nazoènim Našimlistom iskazale, kao pripadnice ðakovaèkog samostana milosrdnih sestara svetogKri�a, kojemu je dozvolom Visoke kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu …sabiranje dobrovoljnih prinosa na podruèju Kraljevine Hrvatske i Slavonijeteèajem vremena od šest mjeseci dozvoljeno, ovime svim, najpaèe èasnoj gospodii braæi sveæenicima najtoplije u Gospodinu preporuèujemo. Dobri Bog stostrukonaplatio svaki milodar i svaku uslugu na korist ovome samostanu, kojemu jezadaæa podupiranje siromaha, bolesnika i siroèadi.

U Djakovu, 2. 7. 1884. Josip Juraj Strossmayer biskup“25

Za prošnju su bile odreðene s. Ana, s. Roza, s. Klementina i s. Magdalena.26

168


23 Usp. Vidoviæ, s. Kasilda, Josip Juraj Strossmayer i djelovanje Sestara sv. Kri�a, U Zbornik „Kaèiæ“, God.XIV, Split 1982., Posebni otisak, str. 232.

24 APKÐ, Br. 8/1885.25 Usp. Vidoviæ, s. Kasilda, nav. dj. str. 237.26 APKÐ, Protokol, Sitzung 24. Jun 1884., str. 24., Chronik-Zapisi, Nr. 23, str. 7. Iako im je biskup izlazio

ususret na razne naèine sestra je zabilje�ila: „Obschon Bischof Strossmayer seiner Stiftung als väterlicherWohltäter, Beschützer und Berater grossmütig beistand, konnte er dennoch nicht für alle Bedürfnisse des

I u svakom drugom pogledu izlazio je biskup sestrama ususret i pomagao imje, na razne naèine. Godišnje su sestre dobivale odreðenu kolièinu drva izvlastelinskih šuma, a stoka je mogla besplatno pasti na pašnjacima. Zabilje�eno jeda je biskup darovao sestrama dva konja i kola, za što su mu bile veoma zahvalne,jer im je to bilo potrebno i dobro došlo.27 Isto tako daruje Samostanu veliku sliku,ruèni rad, koju je sam dobio na dar, a predstavlja biskupa. Daruje takoðer velikufotografiju svoga portreta velikoga formata koju je izradio poznati sarajevskifotograf Stjepan pl. Osskoj.28 Nije bilo gosta koji je posjetio biskupa a da ga on nebi poveo u posjet Samostanu i školama. Ti posjeti rezultirali su otvaranjem prvihfilijala izvan Ðakova. Tako je na molbu grofa Koste Vojnoviæa, koji je bio èestigost biskupa Strossmayera i na njegovu preporuku otvorena prva podru�nicaizvan Ðakova – ubo�nica na Velom Lošinju 1883. godine. Slijedile su drugefilijale – ubo�nica na Visu, Malom Lošinju, bolnica u Vukovaru, Gospiæu,Vinkovcima, Slav. Brodu, Virovitici i drugdje. Godine 1899. preuzele su sestre uOsijeku voðenje domaæinstva u Djeèaèkom sjemeništu, po posebnoj molbibiskupa Strossmayera i dopuštenjem Sv. Stolice, jer takav rad nije bio predviðenkonstitucijama. Stoga je s. Matilda Pinter, koja je bila odreðena za poglavaricu,provela šest mjeseci u takvom Zavodu u Austriji-Oberhollabrun gdje je steklaprva iskustva o radu u takvoj ustanovi. Kad je 1900. godine biskup pohodiosjemenište, posebno je posjetio sestre u njihovom stanu, s njima dulje razgovaraoi razmijenio mišljenja o radu i duhu Zavoda.29 Isto tako je Strossmayer �elio dasestre preuzmu rad u Bogoslovskom sjemeništu u Ðakovu. Za to je takoðerishodio sve dozvole od generalne kuæe u Švicarskoj i Sv. Stolice u Rimu, ali nijedoèekao poèetak ovoga rada. Umro je 8. travnja, a sestre su došle u sjemenište 1.svibnja 1905. godine. �elja mu je bila da sestre preuzmu rad u osjeèkoj bolnici, jerje smatrao da bi ta bolnica, koja je u njegovoj biskupiji, trebala o osobljupregovarati s Ordinarijatom, a ako on ne bi mogao pristati na uvjete, onda bi tekmogli ugovarati s drugima. Provincija meðutim nije mogla preuzeti obveze kojesu se tra�ile. Istom su 1974. godine sestre poèele raditi u osjeèkoj bolnici.Osnutak svake filijale biskup je pratio velikim zanimanjem, svojim preporukamapomogao gdje je nešto zapelo, uvijek rado potpisao dozvolu za otvaranje, jer tadaje to bilo obvezno. I brojèano i prostorno proširenje provincije veoma je radovalobiskupa. Sestre su mu se javljale sa filijala, jer ga je zanimao njihov rad. Jednomprilikom piše provincijalnoj poglavarici s. Radegundi Polz da su mu sestre

169


Hauses aufkommen. Die Schwestern kammen nie Gefahr zu vergessen, dass sie arme Franciskanskindersein, die das Kreuz des Herrn zu ihrem Anteil erwählt haben“..

27 APKÐ, Tagebuch, (1868.-1945.), str. 43.28 Zanimljivo je da nigdje nije saèuvana nijedna fotografija Strossmayera u posjetu samostanu ili školi.29 APKÐ, Usp. Kronika zajednice sestara sv. Kri�a, Osijek-Tvrða, 1899.-2001., str. 6.

prigodom imendana èestitale „sa svih krajeva u�e i šire hrvatske domovine (…)Ti mili pozdravi uvelike su me obradovali zato, što oèima gledam kako sevelezaslu�ni Red na sve strane hrvatske domovine razgranao, ter djela kršæanskeljubavi blagotvorno vrši na spas i korist tolikih duša. Hvala Bogu na tolikojmilosti i dao da to djelo Vaše, koje je zapoèeo u Vama djelovati, još dalje umna�a iraširi na diku i slavu Isusa Krista, komu slu�ite i �rtvujete se kao vjeèitomZaruèniku Vaših duša. Molim Vas lijepo, recite sestrama po filijalkama, da su menjihove èestitke vrlo obradovale. Recite im, da sam njihovim radom i vladanjemposve zadovoljan, ter da ih od svega srca i duše blagoslivljem i da se njihovojmiloj uspomeni i pobo�nim molitvama toplo preporuèujem. Vaš otac i biskup

Josip Juraj Strossmayer, biskup“30

Takoðer istim povodom piše: „Prigodom mojega imendana pozdraviše meèasne sestre svetog Kri�a iz svih krajeva Hrvatske: iz Osijeka, Gospiæa, Siska,Donjeg Miholjca, Vrbanje, Vinkovaca, Kotora, Broda šaljuæi �arke molitve zamoje zdravlje. Uvjeravam Vas, gospoðo Nadstojnice, da su mi èestitke Vašihsestara vrlo ugodne bile i vrlo me obradovale. Molim Vas stoga, da im u moje imeisporuèite moju najtopliju hvalu. Recite im, da ih od sveg srca oèinskiblagoslivljem. Vaš zavod je za hrvatski narod pravi blagoslov Bo�ji, jer kamogoddoðete, svagdje Vas blagoslivlju. �elim da se što mnogobrojnije umna�ate i da,ako je moguæe, poplavite zemlju! Pri tom apostolskom nastojanju kao sada tako iubuduæe moja vam zaštita neæe uzmanjkati. Preporuèujem se Vašim pobo�nimmolitvama, ter ostajem Vaš uvijek odani otac Josip Juraj Strossmayer, biskup“31

Listajuæi tako arhivske materijale i kronike samostana na mnogo mjestanailazimo na puno toga što je biskup Strossmayer èinio za Samostan sestara sv.Kri�a, kako bi zajednica u svakom pogledu napredovala. Da se sve tako odvijalo idogodilo treba se, bez pretjerivanja, zahvaliti i zauzetosti, poštovanju i povjerenjukoje je imao prema sestrama i njihovom radu.

Veoma je dobro suraðivao sa svakom provincijalnom poglavaricom, aosobito dobra suradnja razvila se sa s. Nikomedijom Erb, koja je niz godina bilaravnateljica samostanskih škola i od 1882. do smrti 1897. godine vršila slu�buprovincijalne poglavarice, nakon slu�be s. Adelheide Dilenz. Koliko jepoštovanje, ne samo biskupa Strossmayera nego i svih s kojima su sestresuraðivale pokazalo se nakon njezine smrti 1897. godine.

170


30 APKÐ, br. 1/1900.31 APKÐ, br. 1/1902.

b/ Biskup Strossmayer i školski rad Sestara sv. Kri�a

Briga za djecu i mlade bila je jedna od glavnih preokupacija biskupaStrossmayera. „Prosvjetom slobodi“ bilo je njegovo geslo i nastojao je da se svadjeca obuhvate školovanjem, osobito je brinuo da i djevojèice imaju moguænostpohaðati školu. Zato je u Ðakovo pozvao i škole povjerio Sestrama sv. Kri�a. Veæ1863. �elio je otvoriti i Višu djevojaèku školu, ali se to nije moglo ostvariti. UÐakovu je postojala i preparandija, u kojoj su se školovale buduæe uèiteljice. Kadje 1875. godine bila ukinuta, Strossmayer je poduzeo sve da se ostvari njegova�elja za otvaranjem Više djevojaèke škole, što se i ostvarilo 1879. godine. Kolikoje biskupu bio na srcu odgojno-prosvjetni rad sestara govori i èinjenica da jenekoliko puta godišnje posjeæivao samostanske škole i internat. Sve svoje gosteuvijek je dovodio u školu, pribivao ispitima, školskim priredbama, predvodiozaziv Duha Svetoga na poèetku školske godine, prisustvovao molitvenomzavršetku škole, vodio posebnu brigu o imenovanju kateheta i kvalitetnognastavnog osoblja. Duša samostanskih škola kroz više od 30 godina bila je gorespomenuta s. Nikomedija Erb, s kojom je biskup izuzetno dobro suraðivao. Uznjezino ime povezan je razvitak i napredak mlade provincije i samostanskihškola. Iz Švicarske je došla s prvim sestrama, brzo nauèila hrvatski jezik i su�ivilase s obièajima naroda. Bila je izvanredno inteligentna i sposobna odgojiteljica.Kroz 14 godina bila je prefekta, voditeljica, škole i internata te se majèinskibrinula za odgoj djece. K tome je 15 godina vršila i slu�bu provincijalnepoglavarice. Pod njezinim vodstvom škole su procvale, otvoren je teèaj ruènograda. S biskupom Strossmayerom planirala je potrebu gradnje nove provincijalnekuæe32 i crkve, jer se provincija brojèano poveæala. No to nije do�ivjela. Alibiskup nije zaboravio njihove planove i razgovore, te je dvije godine nakonnjezine smrti, 9. travnja 1899. potpisao darovnicu u kojoj daruje Sestrama sv.Kri�a zemljište, preko puta provincijalne kuæe, za gradnju nove kuæe i crkve. Ktome je prilo�io i svotu od 10.000 kruna za istu svrhu. Tako se na najbolji moguæinaèin odu�io za po�rtvovan rad majke Nikomedije u provinciji Slavonija. Za njuje biskup Strossmayer, povodom njezine smrti 9. travnja 1897. godine rekao:„Ona je gospoða odliènih vrlina i vrlo zaslu�na. Ona spaja blagost sa strogošæu,ona je umna odgojiteljica, neprocjenjivo rijetko blago.“33

Spomenuto je veæ da je biskup sve svoje posjetitelje i goste poveo u posjetsamostanu i školi. U prosincu 1879. zabilje�eno je da Strossmayer pohodi školu upratnji biskupa Kubinskog iz Kaloèe, a 31. o�ujka 1880. posjeæuje školu u pratnji

171


32 APKÐ, Usp. Chronik-Zapisi, str. 27.33 APKÐ, „Povijest samostanskih škola u Djakovu“, rukopis, str. 153.

bana Ladislava Pejaèeviæa, pod�upana O�egoviæa i drugih uglednih osoba.Nijedna sveèanost biskupa nije prošla bez udjela konviktica i uèenica. Tako „dne19. o�ujka 1880., na imendan preuzvišenoga gosp. biskupa prvoga dobrotvoraovoga zavoda, pribivala je školska mlade� slu�bi bo�joj, doèim su konviktice,veæinom višeškolice u oèi Josipova glumile godovniku udesnu glumu.Preuzvišeni biskup J. J. Strossmayer poèastio je po njekoliko puta visokimpohodom svojim ove škole, a oko polovine prosinca 1880. doveo je u nje i veomaèastna mu�a, glasovitoga uèenjaka Rusa Ivana Martinova.“34 Veæinom sukonviktice za svaki biskupov jubilej priredile neku prigodnu predstavu. Tako npr.za imendan 1881., dramu „Sv. Julija muèenica“, koju su ponovile i za biskupovu„zlatnu misu“ 1887., 1883. priredbu „Lurdska pastirica“, za 80. roðendan 1895.„San kao java“, a na drugi dan Bo�iæa iste godine priredbu „Elementi se klanjajuIsusu“. Za imendan su znale pripremiti i šaljive zgodice , kao npr. 1896. zaJosipovo šaljivu igru „Otrovana torta“, ili sljedeæe godine igru „Iz granièarskeškole“, a za Bo�iæ priredbu „Vremena slave Bo�iæ“. Za 50-godišnjicu biskupskeslu�be uèenice su izvele igrokaz „Naša Gospa Trsatska“, kao i dramu „Èe�nja zaMesijom“. Zbog pobolijevanja biskup nije sveèanije slavio imendan, pa sukonviktice izvele dramu iz prvih kršæanskih vremena „Fabiola“ 16. lipnja.35

Dogaðanja u biskupiji, kao i biskupovi jubileji su se osobito sveèano slavili.Godine 1882. 1. listopada bila je posveta katedrale. Cijeli grad je bio okiæen, asamostan i škola posebno urešeni za sveèanost.36 Ovom prigodom Zavod jeposjetilo mnogo gostiju, „presvijetla gospoda kano: senjski biskup (Juraj)Posiloviæ, prepošt Štulz iz Praga, prepošt Marschall iz Beèa, kanonik ipredsjednik akademije dr. (Franjo) Raèki, sveuèilišni profesor i zastupnik Dr.Conte Vojnoviæ i mnogi drugi. Preuzvišeni gospodin biskup pohodio je samostani njegove škole više puta. Tako jednom u društvu sa èuvenim piscem i glasovitimprofesorom narodne ekonomije u Lüttichu u Belgiji Emilom Laveleyem, adrugom sa preuzvišenim gospodinom podmaršalom Gjurom grofom Jelaèiæem,te Francuzima Olivierom i Marbeauom. Osim toga pohodio je samostan i

172


34 APKÐ, Isto, str. 18.35 APKÐ, Usp. Isto str. 136., 145., 163., 171., 173 s.; Tagebuch, str. 21., s36 APKÐ, Kronika I, str. 8. „Naš samostan je najljepše i najsjajnije ukrašen. Na njemu leprši što narodnih što

papinskih zastava. U portalu je velika, rukom izvezena slika biskupa Strossmayera, okiæena vijencima,cvijeæem i manjim zastavicama, a nad vratima transparent u velikom svjetlu, koji prikazuje umjetnièkiizradjenu katedralu s natpisom: „Dokle god je ovog hrama, Strossmayeru cvast æe slava“. Osim toga suprozori okiæeni zelenilom i cvijeæem i upravo èarobno rasvijetljeni. Na prvom aktu u sredini namještenasu takoðer dva transparenta, koji prikazuju katedralu, insignije velikog biskupa i kri�, simbol sestara sv.Kri�a, s natpisom: „Našem Strossmayeru, koji novu eru u Slavenstvu stvori, Bog nek plati gori! Vjeènaide hvala XIII. Lava, koji oèinski se brine, da Slavene sve sjedini!“

pregledao ruène radnje i risanje sveuè. profesor dr. Isidor Kršnjavi.37 Drugi putaopet dolazi s biskupom u posjet školi uèeni barnabit Cezar Tondini, kao i glasovitipoljski propovjednik iz Rima Petar Semenenka.

Svake godine je biskup pohodio ispite u školama, veæinom u Višoj �enskojškoli, a ako mu je bilo moguæe i u Ni�oj. Tako je jednom prisustvovao ispitima udruštvu kanonika Gjure Streita i èuvenoga slikara Aleksandra MaximilijanaSeitza. Poèetkom školske godine 1884./85. pohaða Zavod „sa presvijetlimgospodinom Ivanom Vonèinom, predstojnikom odjela za bogoštovlje i nastavupri Visokoj zemaljskoj vladi“, a odmah zatim u društvu „s ministrom rezidentomnjemaèkoga carstva iz Biograda grofom de Bray te sa gospoðm groficom de laTour, suprugom talijanskog ministra-rezidenta u Biogradu; a dne 21. VI 1885. udruštvu s pjesnikom Jovanom Sundeèiæem“.38 Sljedeæe godine škole pohaðakri�evaèki biskup Ilija Hraniloviæ, a 26. travnja 1893. biskup dolazi u društvu safeldmaršalomlajtnantom Adrovskym, te prof. Lundelom iz Švedske i prof.Kulakovskym iz Varšave.39 Sarajevski nadbiskup Josip Stadler bio je èesti gost ubiskupskom dvoru i jako je rado sa Strossmayerom posjeæivao samostan i školu. Ikotorski biskup Franjo Uccellini je èesto posjeæivao Ðakovo, te je i molio sestre

173


Konviktice sa svojim odgojiteljicama oko 1890. g.

37 APKÐ, Povijest samostanskih škola, str. 32.38 Isto, str. 43-45.39 Isto, str. 128-129.

za svoju biskupiju. Uz rad u ubo�nici u Dobroti, sestre su imale školu i internat uHerceg Novom. Tako ustvari više filijala sestre zahvaljuju preporuci i zagovorubiskupa Strossmayera. Don Frane Buliæ, biskup Anton Jegliè, i mnogi drugi bilisu èesti ili pak stalni gosti ðakovaèkoga biskupa, a on ih je uvijek poveo u posjetsamostanu i Zavodu, tj. školama i internatu. Godine 1904. biskup slavi 90.roðendan i tim je povodom njemu u èast prireðena velika bakljada. Sva su djecaprisustvovala sveèanoj misi, a konviktice su izvele gimnastièke vje�be kao iritmièke vje�be „Èarobne koprene“.40

III. Smrt biskupa Strossmayera

Što je biskup znaèio za samostan i samostanske škole opæenito došlo je doizra�aja prigodom njegove smrti. Gotovo do posljednjeg èasa svoga �ivota,biskup je pohodio škole i osobito u�ivao u dru�enju s djecom. Znao se spustiti dodjeèjih shvaæanja, a kad je on dolazio prostorije i hodnici su odjekivali od

174


Priredba „Èarobne koprene“ izvedena za biskupa Strossmayera

40 APKÐ, Povijest samostanskih škola, str. 217., „Cijelo se Ðakovo okitilo narodnim zastavama kojelepršahu po zraku. U slavu Velikomu Sveèaru priredi graðanstvo Ðakova uoèi toga dana iluminaciju ibakljadu.“

radosnog klicanja i pjesme. Pri svakom njegovom pohodu orila se njegovanajdra�a pjesma „Oj ti vilo, vilo Velebita“. Zato je i �alost zbog njegova odlaskabila velika i sasvim razumljiva i kod sestara i kod djece. U „Povijestisamostanskih škola“ ostalo je zabilje�eno: „(…) U subotu po podne došla jezadnji puta (majka Radegunda Polz, prov. poglavarica) i upravo prispje gdje„Dobri pastir“ le�i u agoniji; ona je bila sretna te mu utisnula goruæu svijeæu uposveæene iznemogle ruke; podpoma�uæi ga predmoljavala mu je strjelovtemolitve; Oko 3 sata popodne ode mu blaga velika duša spokojno Bogu stvoriteljusvomu – dne 8. travnja 1905. (…) Predavanja na višoj djevojaèkoj školi ovogazavoda obustavljena su dok se mrtvi ostaci preljubljenoga nam pastira – vjeènompoèinku ne predadoše. (…) Preuzvišeni blagopokojnik biskup Strossmayer jeovomu zavodu – u kojem je do danas mnogobrojna mlade� sa svih strana našedomovine kršæanski odgoj i naobrazbu u�ivala – veæ od osnutka prvi i najveæidobrotvor. (…) Koncem svakoga semestra udostojao je našu ni�i i višudjevojaèku školu svojim èasnim prisuæem kod ispita, te je odgovore uèenicabistrim duhom pozorno pratio i mlade�i se veselio. Prošle škol. god. 1903/4 24.lipnja iznenadi nas Njegova Preuzvišenost nezaboravni biskup, te prisustvovaèasni starac ispitima VII i VIII razreda, koji æe nam dan na vijeke ostatineizbrisivim, jer mu je to bio zadnji pohod njegova zavoda. Èesto puta usreæivaoje Preuzvišeni ovaj zavod i inim povodima rado i uvijek obdario, hvalio ioplemenjivao duhovitom besjedom.“41

Biskup je i u starosti bio pun energije i volje za �ivotom. Kod zadnjegpohoda školi kazao je djeci: „Dajte mi svaka godinicu svoga �ivota, draga mojadjeco! Biskup vaš pomlaðen mogao bi i dalje raditi za Boga i domovinu!“ Kodnjegove smrtne postelje, osim sestre koja ga je njegovala, bile su i s. RadegundaPolz, provincijalna poglavarica i s. Engelberta Sporèiæ, njezina zamjenica.Biskup ih je blagoslovio i još uspio kazati: „Napredujte u svemu i svagdje. Vi steapostoli za moj narod.“42 Tako su sestre bile uz smrtni odar biskupa Strossmayera,a kako su u provincijalnoj kuæi bile u tijeku duhovne vje�be mogle su i sestrepribivati pokopu. Bilo ih je sa svih strana i sa svih filijala, više od 50 na broju.Èasopis Theodosia, koji izlazi èetiri puta godišnje u Kuæi Matici, donosi osvrt nagodinu 1905. meðu ostalim opisuje i smrt biskupa Strossmayera. „(…) najveæegdobrotvora zajednice i pokrovitelja samostana. On je prije više od 37 godinaprimio prvih deset sestara iz Kuæe Matice. Od njih sada �ivi još samo jedna (s.Bruno Schmitt). Njegova posljednja �elja bila je da sestre preuzmu domaæinstvou sjemeništu u Ðakovu. To nije doèekao, ali sestre su 1. svibnja 1905. došle u

175


41 APKÐ, Povijest samostanskih škola, str. 238.-242.42 APKÐ, Kronika I, str. 27s.

dijecezansko sjemenište. Odnijela ga je upala pluæa. Dvorile su ga sestre, a prov.poglavarica pridr�ala smrtnu svijeæu i od njega dobila posljednji blagoslov zasestre.“43

O posljednjih šest mjeseci i zadnjim èasovima biskupa Strossmayera èitamotakoðer i u knji�ici koju je, neposredno poslije njegova preminuæa, napisao MatijaVidinoviæ biskupov ceremonijar.44 U ovoj brošurici se mogu pronaæi nekezanimljivosti iz �ivota biskupa Strossmayera koje nigdje drugdje nije moguæenaæi. Vidinoviæ opisuje i ulogu sestara sv. Kri�a. „Oko 8 sati na veèer 6. travnjadošle su èastne sestre sv. Kri�a. Èastna sestra prefekta Engelberta Sporèiæ i èastnasestra Salezija Neihuber. Èastna sestra prefekta upitala ga: „Preuzvišeni, poznateli nas, nosimo Vam rukoljub od è. majke, koja bi takodjer došla, ali ne smije, jer jebole�ljiva.“ Biskup ih je pogledao i rekao: „O, to ste i Vi èastne moje sestre, uzmene, poznam Vas, sjednite pokraj mene na stolicu.“ Dvorili smo ga ponajvišenas troje cielu noæ. (…) U petak ujutro prije 9. ure donio mu je presvj. Voršakbrzojav i proèitao mu blagoslov sv. Oca Pape Pija X., i sam mu je na bolestnikovzahtjev dao blagoslov. U petak do podne konstatirao je dr. Labaš, da biskup imapotpunu upalu pluæa. Ta nas je viest ošinula kao grom. (…) U subotu u jutro samga ostavio, a došo je k njemu g. sekretar. Ja sam otišao za njega da èitam sv. misu.(…) Marijansku smo svijeæu pripravili i zapalili, a vješta è. sestra MarinaSperandio dr�ala je puls, da ka�e, kada æe mu èasna predstojnica Radegunda Polzdati u ruke marijansku svieæu. (…) U to je u pola 4 sata popodne izdahnuo. Nakontoga molimo svi prisutni krunicu. Kad smo su svršili, poljubio sam pokojnikuruku ja, zatim èasna majka, a i svi prisutni redom. U to je veliko katedralno zvononaviestilo Djakovu smrt velikoga biskupa. Nakon njegove smrti poèeo je uDjakovu padati snijeg i dobrano je obielio Djakovo.“45

176


43 Theodosia, Mitteilungen für die barmherzigen Schwestern vom heiligen Kreuze, Institut Ingenbohl, XXIJahrgang, Nr. 1/Januar 1906., str. 34.

44 Usp. Matija Vidinoviæ, Josip Juraj Strossmayer, Njegov �ivot zadnjih 6 mjeseci i zadnjih dana, II.izdanje, Zagreb 1905., Tiskara Antuna Scholza. Ovdje èitamo: „Znam, sada, nakon smrti njegove, da æesvatko a navlastito da æe novinari koli hrvatski toli inozemni tra�iti i znati�eljno bilje�iti svaku viest o�ivotu i zadnjim èasovima njegovim. Bit æe po svoj prilici pri tom puno viesti, a mo�da i neizpravnih i èakneistnitih. �elim svim viestima te vrsti predusresti.“ str. 6. Usp. takoðer: Janko Barle, „Josip JurajStrossmayer. O pedesetgodišnjici njegovog biskupovanja“, Na svijet izdalo Društvo sv. Jeronima uZagrebu, 1900., str. 58.s.

45 Isto, str. 25.-29.

Zakljuèak

Kolikogod se u poèetku èinilo da o temi koja je obraðena u ovom priloguneæe biti dostatno materijala, ipak se mnogo toga saèuvalo. U prvi mah dobiva sedojam da su sestre glorificirale osobu i ulogu biskupa Strossmayera, osobito pridolasku u Ðakovo i u poèecima njihova rada. To je, meðutim, sasvim razumljivo.Doæi u stranu dr�avu, ne znati jezik, ne imati gotovo nikakva materijalna sredstva,zapoèeti rad u odgoju i školi, a ne poznavati mentalitet naroda kojemu su došle,bio je veliki izazov za sestre. Trebala im je hrabrost i ustrajnost, a isto tako i neèijapomoæ. Nju su našle u biskupu Strossmayeru koji ih je i pozvao u Ðakovo. Nanjega su se mogle osloniti uvijek i u svemu i za to ima mnogo dokaza, iako im nijeuvijek i u svemu mogao pomoæi. Mo�da se biskup pomalo i plašio da ne ostaneopet bez sestara, kao što je ostao bez Milosrdnica sv. Vinka, pa je i iz tog razlogaèinio sve da se sestre prilagode te da domaæe kæeri poènu dolaziti u novoosnovanuprovinciju. I mnogo kasnije, kad je provincija veæ procvala domaæim zvanjima,bilo je sveæenika koji su svoje �upljanke koje su �eljele u samostan upuæivali udruge redovnièke zajednice, a ne „strankinjama – Švicarkama“ kako su dugogodina nazivali Sestre sv. Kri�a. Bez biskupove potpore i preporuke �upnicima isveæenicima mnoge djevojke se ne bi odluèile za ðakovaèki samostan. No rad,zalaganje i prije svega molitva i po�rtvovnost sestara donijeli su ploda. Iz redovauèenica, koje su pohaðale samostanske škole stupale su djevojke u samostan ipostajale vrijedne èlanice Dru�be te su uèinile mnogo dobra ljudima i bile imblagoslov, kako je to na smrtnoj postelji po�elio njihov veliki dobrotvor biskupJosip Juraj Strossmayer.

177


SUMMARY

Estera Radièeviæ

BISHOP JOSIP JURAJ STROSSMAYER AND THE CONGREGATIONOF THE SISTERS OF THE HOLY CROSS

After they had been invited to Ðakovo by the bishop Josip Juraj Strossmayer, the congregationof the Sisters of the Holy Cross assumed the work in schools, in the field of pedagogy and edu-cation, as well as the work in the little manor hospital in 1869. How did the Bishop learn aboutthe new religious congregation founded in 1856, and how did the he think of inviting the Si-sters to Ðakovo? This purpose of this article is to answer these questions.

178


Potres u Ðakovštini 1964. godineUDK 550.34(497.5 Ðakovo)“1964“

Slaðana Josipoviæ BatorekFilozofski fakultet, Osijek

U radu se na temelju dostupnog arhivskog gradiva i ondašnjeg tiska govorio posljedicama potresa koji je 1964. godine pogodio podruèje Slavonije iprouzroèio veliku materijalnu štetu. U uvodnom se dijelu daje prikaz na-stanka i rada „Fonda za obnovu zemljotresom postradalih krajeva na podru-èju kotara Osijek“, osnovanog s ciljem prikupljanja i distribucije sredstavaza obnovu i izgradnju društvenih i javnih objekata, te objekata iz stambenogfonda. Materijalna šteta preko 4 milijarde dinara i jedan smrtni sluèaj po-sljedice su potresa na podruèju opæine Ðakovo, koja æe se od nastale šteteoporavljati i obnavljati nekoliko iduæih godina. Stoga se u drugom dijelurada nastoji dati nešto detaljnija analiza nastale štete i tijeka sanacije strada-log podruèja Ðakovštine tijekom 1964. godine.

Kljuène rijeèi: potres, Ðakovština, 1964., kotar Osijek.

Osim znaèajnih politièkih, gospodarskih i društvenih previranja koja suobilje�ila šezdesete godine 20. stoljeæa u Jugoslaviji, spomenuto su desetljeæeobilje�ili i sna�ni prirodni potresi, koji su za posljedicu imali znatne ljudskegubitke i izuzetno veliku materijalnu štetu. Prvi sna�niji potres toga razdobljajakosti 6,3 po Richteru zabilje�en je 7. sijeènja 1962. s epicentrom u bliziniMakarske. Brojne starije kuæe u selima pod Biokovom su srušene, a stanovnicisela su kasnije uglavnom napustili ta mjesta i izgradili kuæe uz more. Godinu i polkasnije, 26. srpnja 1963. potres jaèine 6,9 stupnjeva po Richteru uništio je 80%Skoplja, glavnog grada SR Makedonije. Poginulo je preko 1000 ljudi, više od

S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196

179

3000 ozlijeðeno, a izmeðu 120 000 i 200 000 ostalo je bez vlastita doma. Danpotresa se ubrzo poèeo obilje�avati kao „Dan solidarnosti“ u Jugoslaviji, jer jegrad obnovljen sredstvima iz cijele dr�ave. Materijalnim sredstvima ianga�manom svjetski poznatog arhitekta Kenzo Tangea, Ujedinjeni narodipoma�u pri obnovi grada, a pomoæ u obliku novca, medicinskih, in�injerskih igraðevinskih timova te namirnica ponudilo je 78 dr�ava. Banja Luka je 27.listopada 1969. teško ošteæena u potresu jaèine 6 stupnjeva po Richteru. Poginuloje 15 ljudi, preko 1000 je ozlijeðeno, a materijalne štete su bile ogromne. Potpunoje uništeno 86 000 stanova, a velika ošteæenja nanesena su školskim (266),kulturnim (146), zdravstvenim (133), društvenim i objektima javne upraveadministracije (152).1 Dana 13. travnja 1964. potres jaèine 5,6 po Richterupogodio je i Slavoniju. Epicentar potresa bio je u okolici Slavonskog Broda, zbogèega su najveæe štete pretrpjele tadašnje opæine Slavonski Brod, Ðakovo,Slavonska Po�ega, Našice i Vukovar. U nastavku rada više æe rijeèi biti odjelovanju „Fonda za obnovu zemljotresom postradalih krajeva na podruèjukotara Osijek“ o èemu æe se govoriti u uvodnom dijelu, dok æe središnji dio radabiti posveæen analizi posljedica potresa na podruèju opæine Ðakovo.2

Osnivanje i djelovanje „Fonda za obnovu zemljotresompostradalih krajeva na podruèju kotara Osijek“

Dana 13. travnja 1964. godine u 9,30 sati istok SR Hrvatske zatresao jepotres jakosti 5,6 po Richteru. Buduæi je epicentar potresa bio u neposrednojokolici Slavonskog Broda, potres je prouzroèio velike materijalne štete na širempodruèju kotara Osijek, koji je u tom razdoblju obuhvaæao opæine Beli Manastir,Donji Miholjac, Ðakovo, Našice, Nova Gradiška, Orahovica, Osijek, Podravska

180

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 179-196 S. Josipoviæ Batorek: Potres u Ðakovštini 1964. godine

1 http://www.bljesak.ba/web/article.aspx?a=97fc2a25-bf42-46a4-bc9c-ed12ae2ab962&c=3c3fcd98-f64c-48fc-a8de-6dbe470fafae; http://hr.wikipedia.org/wiki/Potres_u_Skoplju_1963. ;http://www.znanje.org/i/i25/05iv02/05iv0210/zemljotresi%20u%20Banjaluci.htm (7.6.2013.)

2 U predmetnom razdoblju opæina Ðakovo bila je sastavni dio kotara Osijek, a u njeno su podruèje ulazilasljedeæa mjesta: Borojevci, Borovik, Braèevci, Breznica Ðakovaèka, Buèje Gorjansko, Budrovci,Èenkovo, Dragotin, Drenje, Ðakovo, Ðurðanci, Forkuševci, Gašinci, Gorjani, Hrkanovci Ðakovaèki,Ivanovci Gorjanski, Josipovac Punitovaèki, Jurjevac Punitovaèki, Kešinci, Kondriæ, Koritna, Krndija,Kuæanci Ðakovaèki, Kuševac, Lapovci, Lipovac Hrastinski, Levanjska Varoš, Majar, Malo Nabrðe,Mandiæevac, Milinac, Mrzoviæ, Musiæ, Ovèara, Paljevina, Pauèje, Piškorevci, Podgorje Braèevaèko,Potnjani, Preslatinci, Pridvorje, Punitovci, Ratkov Dol, Satnica Ðakovaèka, Semeljci, Selci Ðakovaèki,Slatinik Drenjski, Slobodna Vlast, Svetobla�je, Široko Polje, Tomašanci, Trnava, Veliko Nabrðe,Viškovci, Vrbica, Vuèevci. Vesna Bo�iæ-Drljaèa, Pregled uprave na podruèju Dr�avnog arhiva uOsijeku 1947.-1992., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek 2001., str. 344.

Slatina, Slavonski Brod, Slavonska Po�ega, Valpovo, Vinkovci, Vukovar i�upanja. 3 Nastale materijalne štete velikim se dijelom mogu pripisati èinjenicikako su se tek od 1964. godine, nakon razornog potresa u Skoplju, poèeli razvijatii primjenjivati seizmološki propisi kao jedan od uvjeta gradnje. Osobito velikeštete nastale su na podruèju opæina Slavonski Brod, Ðakovo, Slavonska Po�ega,Našice i Vukovar. Prvi novinski izvještaji o potresu koji je pogodio Slavoniju nisuni pribli�no mogli prikazati prave razmjere štete, èija æe procjena trajati tijekomsljedeæih mjeseci. Dan nakon potresa Glas Slavonije donosi prve vijesti spogoðenog podruèja iz kojih saznajemo da je potres na podruèju Ðakova odnio ijedan ljudski �ivot. U nastavku se u kratkim crtama daje sa�et pregled ponekolicini mjesta s podacima o ozlijeðenim osobama i materijalnoj šteti iz èega seu prvi mah nije moglo zakljuèiti kako je potres izazvao veæa stradanja.4 Veæ treæidan, izvještaji su govorili o materijalnoj šteti na podruèju Slavonije koja sepribli�avala iznosu od 9 milijardi dinara.5

Tijekom iduæih dana stradalo podruèje posjetili su brojni partijskidu�nosnici, kao i sam Josip Broz Tito sa suprugom Jovankom, koji su stradalobrodsko podruèje posjetili 18. travnja 1964. Tom prilikom s Titom su doputovali isekretar CK SKH Vladimir Bakariæ, predsjednik Sabora SR Hrvatske IvanKrajaèiæ i glavni Titov tajnik Bogdan Crnobrnja. Tita i njegovu pratnju doèekalisu predsjednik Kotarske skupštine Osijek Gojko Prodaniæ i predsjednik Opæinskeskupštine Slavonski Brod Stjepan Rajkoviæ, a prisutni su bili i predsjednik ipotpredsjednik Saveznog Izvršnog vijeæa (SIV) Petar Stamboliæ i VeljkoZekoviæ, savezni ministar obrane Ivan Gošnjak, potpredsjednik savezneskupštine Zvonko Brkiæ, predsjednik Glavnog odbora Socijalistièkog savezaradnog naroda (SSRN) Antun Biber, predsjednik Odbora za društveni plan ifinancije Slavko Komar, pomoænik saveznog ministra za vanjske poslove IvoSarajèiæ i glavni sekretar Kotarskog komiteta SK Osijek Mirko Lackoviæ. Istogadana tijekom poslijepodneva dio partijskih du�nosnika obišao je i pogoðenamjesta na podruèju opæina Slavonska Po�ega i Ðakovo.6

Kako bi se što prije prikupili podaci o velièini nastale štete neposrednonakon potresa osnovan je kotarski Štab za zaštitu od elementarnih nepogoda, kojije slu�io kao direktna veza s pogoðenim opæinskim centrima i èiji je glavnizadatak bio procjena nastale štete. Desetak dana nakon potresa, toènije 24.

181


3 Vesna Bo�iæ-Drljaèa, Pregled uprave na podruèju Dr�avnog arhiva u Osijeku 1947.-1992., Glasnikarhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek 2001., str. 343-345.

4 „Potres na širem podruèju“, Glas Slavonije (dalje GS), Osijek, 14. travnja 1964., str. 1.5 „Šteta u Slavoniji od potresa blizu 9 milijardi“, GS, Osijek, 17. travnja 1964., str. 1.6 „Akciji obnove treba dati opæejugoslavenski karakter“, GS, Osijek, 19. travnja 1964., str. 1.

travnja, Štab je iznio i prve podatke o razmjerima štete na podruèju kotara Osijek.Šteta za porušene društvene objekte (škole,zdravstveni objekti, privredni objekti,stambene zgrade) iznosila je 4.081,048.000 dinara, ošteæene društvene objekte(škole, zdravstvene objekte, privredne objekte, stambene i ostale zgrade)6.869,321.000 din., porušene privatne objekte (stambene i ostale zgrade, crkve,ostalo) 2.425,065.000 din., ošteæene privatne objekte 3.014,183.000 din. odnosnoukupno 16.391,61.000 din. Konaènom zbroju dodani su i iznosi koji se odnose naštete na elektro postrojenjima, štetu nastalu uslijed smanjenja proizvodnje uSlavonskom Brodu i smanjenje proraèunskih sredstava i fondova u SlavonskomBrodu, tako da je iznos štete na dan 24. travnja iznosio nešto više od 17 milijardidinara7. U pogledu ljudskih �rtava, u izvješæu Štaba navedena su dva smrtnasluèaja i to na podruèju Slavonskog Broda i Ðakova. U Ðakovu je uslijedstampeda u osnovnoj školi Ivana Gorana Kovaèiæa zbog urušavanja stepeništasmrtno stradala trinaestogodišnja uèenica 5. razreda Milka Tokiæ iz ŠirokogPolja, dok okolnosti pogibije druge �rtve nisu poznate. Naime, u ondašnjem setisku u vijestima o stradanjima na podruèju Slavonskog Broda objavljenimtijekom travnja 1964. godine, nigdje ne spominje kako je bilo smrtnih sluèajevaprouzrokovanih potresom. Takoðer se i na internetskim stranicama, na kojimadanas mo�emo pronaæi podatke o potresu u Slavonskom Brodu, izrièito navodikako nije bilo ljudskih �rtava, te bi stoga podatak iznesen u izvješæu Štaba trebalogledati s odreðenom rezervom.8

O posljedicama potresa i prvim procjenama iznesenim u izvješæu Štaba zazaštitu od elementarnih nepogoda raspravljalo se i na sjednici Skupštine kotaraOsijek, odr�anoj 27. travnja 1964. Uvodno izlaganje o posljedicama potresa napodruèju Slavonije podnio je predsjednik Kotarskog štaba Bla�Mataiæ, koji je usamom uvodu istaknuo da je velika sreæa da potres nije izazvao i veæe ljudske�rtve: „Upravo pukim sluèajem u mnogo prilika izbjegnute su katastrofe u kojimaje moglo nastradati mnogo ljudi, a u prvom redu djeca u školama. Dva smrtnasluèaja i broj ranjenih od potresa koliko god da nam teško padaju, ipak još jednom

182


7 Prema srednjem teèaju Narodne banke Jugoslavije za 1964. godinu (1:300), iznos nastale štete izra�en uamerièkim dolarima iznosio je nešto više od 57,200.000 dolara. Prema inflacijskom kalkulatoru,navedena vrijednost u dolarima 1964. godine imala je istu kupovnu moæ kao i 425,021.915 dolara 2013.godine. http://www.kunalipa.com/katalog/tecaj/yu-dinar-1945-1965.php; http://www.kunalipa.com/katalog/tecaj/vrijednost-dolara.php (8.6.2013.)

8 Dr�avni arhiv Osijek (dalje DAO), Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda,izvještaji i zapisnici o postradalim objektima na podruèju kotara Osijek 1964./1965.“ (dalje „Osnivanjefonda…“), Podaci o elementarnoj šteti od zemljotresa – Informacija, 25. travnja 1964.; GS, Osijek,„Uèenica Milica Tokiæ �rtva potresa“, 14. travnja 1964.; str. 1; „Sna�an potres u veæem dijelu zemlje“,Ðakovaèki gospodarski list, Ðakovo, 17. travnja 1964., str. 1; „Tragièna bilanca 13. travnja“, Ðakovaèkigospodarski list, Ðakovo, 24. travnja 1964., str. 1; http://www.glas-slavonije.hr/124004/1/Djakovo-Dilj-gora-i-Beli-Manastir-moguci-epicentri-jakih-potresa (7.6.2013.)

mo�emo reæi da je upravo nevjerojatno u mnogim sluèajevima kako je prošlo bezljudskih �rtava, što je velika sreæa u nesreæi koja je zadesila naše podruèje.“ Zatimse osvræe i na posjet Tita te ostalih dr�avnih du�nosnika pogoðenom podruèju:„Na mjesto nesreæe veæ isti dan stigao je predsjednik Sabora SRH, Ivan Krajaèiæ ipredsjednik Odbora za unutrašnju politiku, Milan Miškoviæ. Mjesto nesreæe zasvega nekoliko dana posjetili su mnogi rukovodioci iz Republièkih i saveznihorgana. Naši ljudi od prvog dana bili su ohrabreni ovim posjetama. Veæ èvrstoizra�enoj vjeri da æe im biti pru�ena pomoæ u nesreæi koja je i nesreæa za èitavunašu zajednicu, nije bilo kraja kada je drug Tito posjetio neka mjesta u okoliciBroda i sam Brod. Kao i u svim prilikama tako i u ovoj drug Tito je izrazio svuoèinsku brigu za postradale i �elju da se posljedice potresa što prije otklone.“ Unastavku svog izlaganja napomenuo je kako zadatak obnove u okolnostimanestašice graðevinskog materijala i struène radne snage, neæe biti nimalo lak,zbog èega je potrebno „najracionalnije iskoristiti svaki dinar uz najveæe zalaganjei samoodricanje naših gradjana da se što prije obnove ošteæeni domovi i izgradenovi koji su srušeni“. Istaknuo je takoðer i veliku ulogu Jugoslavenske narodnearmije (JNA), koja sa svojom radnom snagom i mehanizacijom aktivno sudjelujeu otklanjanju posljedica potresa, te naputak J. B. Tita da se u poslove obnoveukljuèe i omladinske radne brigade. Iz rasprave koja je uslijedila nakon uvodnogMataiæeva izlaganja, zanimljivo je izdvojiti napomenu odbornika Dragutina�aniæa, koji je izrazio nezadovoljstvo zbog nedovoljnog informiranja javnosti,istièuæi kako je „štampa pisala samo kad su Maršal i drugi rukovodioci dolazili,dok se nije sagledala cjelokupna problematika sveg podruèja“. Sliènu opaskuizrekao je i Mato Novaèiæ, predstavnik opæine Slavonska Po�ega. Nakoninformacija o posljedicama potresa po pojedinim opæinama, zakljuèeno je daKotarski štab za zaštitu od elementarnih nepogoda prikupi podatke o namjerama iplanovima opæinskih skupština u pogledu izgradnje i obnove porušenih iošteæenih javnih objekata te da se što prije pristupi izgradnji privremenihmonta�nih škola i zdravstvenih objekata. Takoðer su dane i preporuke opæinskimskupštinama, na èijim podruèjima nije došlo do znatnije štete, da razmotremoguænost pru�anja pomoæi najte�e pogoðenim opæinama Slavonski Brod,Ðakovo i Slavonska Po�ega, te da se na podruèju opæina pokrenu akcije zaprikupljanje pomoæi od radnièkih organizacija za nastradalo podruèje.9 Osimnavedenih preporuka i zakljuèaka, na sjednici je donesena i odluka o osnivanjuFonda za obnovu zemljotresom postradalih krajeva na podruèju kotara Osijek(dalje Fond), te je imenovan i Upravni odbor Fonda, na èelu s predsjednikom

183


9 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Zapisnik IX. sjedniceSkupštine kotara Osijek, 27. travnja 1964.

Skupštine kotara Osijek Gojkom Prodaniæem. Kako se pri izboru èlanovaUpravnog odbora vodilo raèuna da u njega, osim predstavnika pojedinihkotarskih institucija, uðu predstavnici onih opæina na èijem je podruèju potresprouzroèio veæinu štete, za èlanove Odbora imenovani su: Vujo Divjak,predstavnik Privredne komore, Bla� Mataiæ, predstavnik Štaba za zaštitu odelementarnih nepogoda, �eljko Stanisavljeviæ, naèelnik Odjela za financijeskupštine kotara Osijek, Stjepan Rajkoviæ, predsjednik Skupštine opæineSlavonski Brod, Mirko Broðanac, predsjednik Skupštine opæine Ðakovo, MatoNovaèiæ, predsjednik Skupštine opæine Slavonska Po�ega, Marko Koprtla,predsjednik Skupštine opæine Vukovar, Bla� Koleniæ, predsjednik Skupštineopæine Našice, Branko Runje, predsjednik Skupštine opæine Osijek i Dragutin�aniæ, predsjednik Skupštine opæine Vinkovci.10 Na drugoj sjednici Upravnogodbora odr�anoj 5. svibnja donesena su i Pravila Fonda, po kojima je on biostrogo namjenski, što je znaèilo da se njegova sredstva mogu koristiti iskljuèivo usvrhu obnove i izgradnje društvenih i javnih objekata, te objekata iz stambenogfonda èiji vlasnici nisu moguænosti sami obnoviti svoj stambeni prostor.Utvrðeno je da se sredstva iz Fonda (osim kredita) daju bez obveze vraæanja, aprema èl. 6. raspodjela sredstava po opæinama obavljat æe se razmjerno velièininastale štete. Zanimljivo je istaknuti kako je na ovoj sjednici iznesen novi podatako nastaloj šteti, koja je prema najnovijim podacima iznosila 20 milijardi dinara.11

U poèetku svog poslovanja Fond je nailazio na mnoge poteškoæe uorganizaciji administrativnih poslova, a najveæi je problem predstavljao prijenossredstava s raèuna Fonda na istoimene opæinske fondove. Nakon što su svladanipoèetni organizacijski problemi u narednom se razdoblju prijenos sredstavaodvijao normalno i bez veæih poteškoæa. Zakljuèno s o�ujkom 1965. zabilje�enoje 377 uplata na raèun Fonda te isto toliko isplata.12

Prva veæa sredstva na raèun Fonda stigla su u obliku pomoæi od stranesaveznih i republièkih vlasti. Najprije je Izvršno vijeæe Sabora SR Hrvatske na

184


10 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, 02-6443/1-64, 27. travnja1964.; 02-6444/1-64, 27. travnja 1964.; „17 milijardi dinara. Donesena odluka o formiranju fonda zaobnovu potresom postradalih krajeva na podruèju kotara Osijek“, GS, Osijek, 28. travnja 1964., str. 1.

11 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, 05-6410/1-1964, 5. svibnja1964.; Isto i u: DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Zapisnik sadruge sjednice Upravnog odbora Fonda za obnovu zemljotresom postradalih krajeva na podruèju kotaraOsijek.

12 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Poslovni izvještaj Fonda zaobnovu zemljotresom postradalih krajeva na podruèju kotara Osijek, o�ujak 1965. (dalje Poslovniizvještaj, o�ujak 1965.) Isto i u: DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1394, „Informacije,raspodjela, zapisnici o utrošku sredstava za postradale od potresa na podruèju NOK-a 1964./1965. (dalje„Informacije…“).

sjednici 23. travnja 1964. donijelo zakljuèak o pru�anju pomoæi stradalompodruèju Slavonije i to u vidu bespovratnih sredstava u iznosu od 1,5 milijardidinara, koja je Republika osigurala iz sljedeæih izvora: 300,000.000 din. izproraèuna (220 milijuna iz proraèunske rezerve i 80 milijuna iz rezervnog fonda),100,000.000 din. iz Republièkog fonda za stambenu izgradnju, 300,000.000 din.iz Fonda za neprivredne investicije i 800,000.000 din. iz sredstava Banke SRH(500 milijuna iz oroèenih sredstava socijalnog osiguranja i 300 milijuna ostalihbankarskih sredstava). Mjesec dana kasnije, 21. svibnja 1964., odluku ododjeljivanju istog iznosa iz privrednih rezervi Federacije donijela je i Saveznaskupština SFRJ.13 Kako su prvi nepotpuni izvještaji govorili o materijalnoj štetikoja je premašivala iznos od 17 milijardi dinara, bilo je oèito kako æe doznaèenasredstva saveznih i republièkih vlasti biti dostatna tek za hitnu sanaciju inormaliziranje stanje na stradalom podruèju, što je istaknuto i na sjedniciSkupštine kotara Osijek prilikom osnivanja Fonda: „Sigurno je da smo svjesnitoga, da se sa pomoæi koja je do sad dana i koja æe biti kasnije pru�ena, neæe moæini u toku godine, a ni iduæe godine da se ta šteta u potpunosti obešteti, tj. da sestvari normaliziraju, pa æemo posljedice potresa osjeæati u toku narednih nekolikogodina.“14 Osim navedenih bespovratnih sredstava, SR Hrvatska je iz sredstavašto ih je osigurala Jugoslavenska investicijska banka u visini od 1,5 milijardidinara dala kredit opæinskim stambenim fondovima s rokom otplate do 25 godinai uz kamatu od 1%. Iz navedenih sredstava, opæinski fondovi mogli su svojimneposrednim korisnicima dati kredit pod istim uvjetima, pod kojima su ih dobiliod republièkih vlasti.15

Odobrena bespovratna sredstva uplaæivana su na raèun Fonda vrlo sporo.Naime, prva uplata stigla je iz republièke proraèunske rezerve i to u iznosu od220,000.000 dinara, koja su trebala biti utrošena na hitne intervencije i zaštitustanovništva, tako da je Fond u poèetku raspolagao s minimalnim sredstvima.Kada su sredstva poèela redovitije stizati, bilo je moguæe pristupiti i rješavanju

185


13 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Poslovni izvještaj, o�ujak1965.; DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, 441-24/64-6, 30.svibnja 1964.; 03/2-6556/1-117-1964, 24. travnja 1964.; „Tri milijarde dinara za nastradalo podruèje“,GS, Osijek, 25. travnja 1964., str. 1.


15 Sredstva su rasporeðena na sljedeæi naèin: Opæinski fond za stambenu izgradnju, Slavonski Brod -1.170,000.000, Opæinski fond za izgradnju, Ðakovo – 255,000.000; Opæinski fond za izgradnju,Slavonska Po�ega – 75,000.000. DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanjefonda…“, Poslovni izvještaj, o�ujak 1965.; DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393,„Osnivanje fonda…“, 05-9513/1-64, 2. srpnja 1964.; 8104/2-176-1965, 7. srpnja 1964.

prvih zahtjeva koji su pristizali od strane pogoðenih opæina.16 Što se tièe uplataprivrednih, društvenih i drugih organizacija te priloga graðana, zakljuèno s 31.prosincem 1964. ta je pomoæ iznosila 125,729.198 dinara, što je prema stavuUpravnog odbora Fonda predstavljalo podbaèaj akcije prikupljanja pomoæi, prijesvega zbog nedovoljno dobre organiziranosti. Jedan od uzroka tra�io se uèinjenici kako se prema prvim procjenama nisu utvrdili pravi razmjeri štete, kojaje bila daleko veæa od prvih analiza, dok se kao drugi razlog navodila èinjenica daje akcija prikupljanja došla u „nezgodno vrijeme“, odnosno nedugo nakonpotresa u Skoplju, za èiju su obnovu graðani i razlièite društvene i privredneorganizacije izdvojili najveæi dio svojih štednji i prièuva. Uplate po opæinama bilesu sljedeæe:

Beli Manastir 6,395.574Ðakovo 300.000Našice 281.500Nova Gradiška 1,001.000Orahovica 856.464Osijek 19,651.839Slavonski Brod 137.133Slavonska Po�ega 3.000Valpovo 4,608.655Vukovar 5,549.884Ostali 86,924.809Storno manipulativnih troškova 19.340

Navedena sredstva nisu u cijelosti podijeljena opæinama, buduæi su pojedine,manje stradale opæine preuzele obvezu za gradnju škola i drugih javnih objekatana više pogoðenom podruèju, zbog èega su stornirane pojedine uplate uplatitelja spodruèja opæina kotara Osijek. Tako da je konaèni iznos uplata na raèun Fondaprikupljen u akciji prikupljanja pomoæi tijekom 1964. iznosio 90,277.306 dinara.

Prema završnom raèunu za 1964. godinu ukupni prihodi Fonda iznosili su3.095,499.162 dinara poznatih nepovratnih sredstava, koji su rasporeðeni naopæine Slavonski Brod (2.220,000.000), Ðakovo (510,000.000), SlavonskaPo�ega (180,000.000), Našice (90,000.000), Vukovar (60,000.000) uzmanipulativne troškove u iznosu od 47.270 dinara. Za ostatak od 35,451.892dinara odreðeno je da se podijele opæinama u sljedeæim postotcima: Slavonski

186


16 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Poslovni izvještaj, o�ujak1965.; DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“,03/2-6108/1-109-1964, 21. travnja 1964.

Brod 77%, Ðakovo 17% i Slavonska Po�ega 6%. Takoðer je zakljuèeno da se isva buduæa nepoznata nepovratna sredstva, koja æe pristiæi na raèun Fondapodijele po istom principu.17

Nakon nešto manje od godinu dana djelovanja, na XVII. sjednici Skupštinekotara Osijek 23. travnja 1965. godine donesena je Odluka o ukidanju Fonda zaobnovu zemljotresom postradalih krajeva na podruèju kotara Osijek. Zaeventualne uplate, koje bi mogle uslijediti tijekom 1965. godine odreðeno je da seknji�e na raèun Skupštine kotara Osijek, otkuda æe se rasporeðivati po ranijeutvrðenom „kljuèu“ – Slavonski Brod 77%, Ðakovo 17% i Slavonska Po�ega6%.18

Stradanja na podruèju opæine Ðakovo

I u sluèaju opæine Ðakovo, prve procjene štete objavljene dva dana nakonpotresa bile su daleko od stvarnosti i kretale su se oko iznosa od 200 milijunadinara.19 Samo tri dana kasnije vijesti su govorile o materijalnoj šteti u iznosu oko2 milijarde dinara, da bi do kraja travnja šteta premašila iznos od 3 milijardedinara.20 Prema podacima komisija koje su obilazile podruèje opæine Ðakovopotres je najveæe štete prouzroèio na zapadnom dijelu Ðakovštine, u selimaMusiæ, Lapovci, Hrkanovci, Ovèara, Pauèje, Slobodna Vlast i Levanjska Varoš,te u selima Vuèevci na istoku i Ivanovcima na zapadu Ðakovštine. Veæi brojljudskih �rtava, prema mišljenju struènjaka, izbjegnut je zahvaljujuæi èinjenici dasu se ljudi u to vrijeme najviše nalazili na radu u poljima, a samo manji broj potresje zatekao u zgradama. Odmah drugog dana nakon potresa jedinice JNA ustradalim su selima postavile 100 šatora za smještaj najugro�enijih, a iduæih sedana broj šatora udvostruèio. Na pogoðeno podruèje takoðer je upuæena i pomoæu hrani i odjeæi.21

187


17 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Poslovni izvještaj, o�ujak1965.

18 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1394, „Informacije…“, 05-5686/1-1965., 23. travnja1965.

19 „Šteta u Ðakovštini veæa od 200 milijuna“, GS, Osijek, 15. travnja 1964., str. 2.20 „U Ðakovštini srušeno 556 stambenih objekata“, GS, Osijek, 18. travnja 1964., str. 2; „Otklanjaju se

posljedice“, GS, Osijek, 21. travnja 1964., str. 2; „Tragièna bilanca 13. travnja“, Ðakovaèki gospodarskilist, Ðakovo, 24. travnja 1964., str. 1; „Razmotren izvještaj o posljedicama potresa“, Ðakovaèkigospodarski list, Ðakovo, 8. svibnja 1964., str. 1.

21 „U Ðakovštini srušeno 556 stambenih objekata“, GS, Osijek, 18. travnja 1964., str. 2; „Tragièna bilanca13. travnja“, Ðakovaèki gospodarski list, Ðakovo, 24. travnja 1964., str. 1.

Nakon prvih procjena o šteti nastaloj prilikom potresa, izra�enih u izvješæuŠtaba za zaštitu od elementarnih nepogoda, 27. travnja 1964. odr�ana je sjednicaSkupštine kotara Osijek, na kojoj su iznesene glavne informacije vezane uz potreste podnesena izvješæa o stanju na terenu, odnosno na podruèjima najvišepogoðenih opæina. Opæinu Ðakovo predstavljao je njen predsjednik MirkoBroðanac, koji je u svom izlaganju istaknuo kako na podruèju Opæine još uvijeknije dovršena procjena štete, ponajprije zbog nedostatka struènjaka, te da nastaju inove štete od naknadnih potresa. Podr�ao je i prijedlog o izgradnji monta�nihškola te upozorio na velike poteškoæe u pogledu nabave prijeko potrebnoggraðevinskog materijala. Na kraju svog kratkog izlaganja Broðanac se u imeopæine Ðakovo zahvalio kotarskom rukovodstvu na pru�enoj moralnoj podršci.22

Tablica 1. Pregled materijalne štete i stradalih na podruèju opæine Ðakovo premaizvješæu Štaba za zaštitu od elementarnih nepogoda od 24. travnja 1964.23

PORUŠENI DRUŠTVENI OBJEKTI

ŠkoleZdravstveniobjekti

Privredni objekti Stambene zgrade Ukupno

182,000.000 350,000.000 370,000.000 248,000.000 1.150,000.000

OŠTEÆENI DRUŠTVENI OBJEKTI

ŠkoleZdravstveniobjekti

Privredni objekti Stambene zgrade Ostale zgrade Ukupno

114,550.000 - 127,200.000 154,660.000 - 396,410.000

PORUŠENI PRIVATNI OBJEKTI

Stambene zgrade Ostale zgrade Crkve Ostalo Ukupno

530,665.000 - 40,400.000 - 571,065.000

OŠTEÆENI PRIVATNI OBJEKTI

Stambene zgrade Ostale zgrade Crkve Ostalo Ukupno

934,593.000 - 24,185.000 - 958,778.000

REKAPITULACIJA

Ukupan brojporušenih zgrada

ŠtetaUkupan brojošteæenih zgrada

Šteta Ukupna šteta

442 1.721,065.000 3290 1.355,188.000 3.076,253.000

BROJ STRADALIH

Smrtnihsluèajeva

Te�e ozlijeðenihLakšeozlijeðenih

Ukupno

1 3 30 34


188


23 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Podaci o elementarnoj štetiod zemljotresa – Informacija, 25. travnja 1964.

Naknadna temeljitija analiza nastale štete na podruèju opæine Ðakovoprikazana je u dokumentu bez oznake datuma „Informacija o štetama iposlijedicama izazvanim potresom od 13.IV.1964. te o problemima koji iz togaproizlaze na podruèju Opæine“ (dalje Informacija). Prema podacima iznesenim utom dokumentu utvrðeno je da šteta na podruèju opæine Ðakovo iznosi4.383,900.000 dinara, uz napomenu kako još uvijek nije rijeè o konaènom iznosu.

Tablica 2. Pregled materijalne štete na podruèju opæine Ðakovo24

IZRAVNA ŠTETA – 4.182,100.000

Stambeni objekti 2.696,000.000

Porušeni i ošteæeni školski objekti 419,000.000

Zdravstveni objekti 401,000.000

Javni i povijesno-kulturni objekti 99,100.000

Privredni objekti i postrojenja 567,000.000

NEIZRAVNA ŠTETA – 201,800.000

Smanjenje prihoda privrede 37,000.000

Smanjenje proraèunskih prihoda 97,100.000

Smanjenje fondova Opæine 13,000.000

Smanjenje prihoda radnih organizacija 54,700.000(zdravstvo, vodna zajednica itd.)

UKUPNO – 4.383,900.000

Štete na stambenim objektima èinile su 64% ukupnog iznosa štete u opæiniÐakovo i predstavljale su jedan od najveæih problema prouzrokovanih potresom,buduæi je veliki broj uništenih ili ošteæenih zgrada i kuæa neposredno utjecao na�ivotne uvjete stanovništva kroz du�e razdoblje. Potresom je srušen 301 stambeniobjekt, od èega 63 u društvenom, a 237 u privatnom vlasništvu. U ukupnom brojuporušenih stambenih objekata izgubljena su 362 stana. Ukupna visina štete naporušenim stambenim objektima iznosila je 703,000.000 dinara. Ošteæen je bio5291 stambeni objekt, od èega je 5087 bilo u privatnom vlasništvu, a šteta jeiznosila 1.048,000.000 dinara. Sveukupno, potres je na podruèju opæine Ðakovo

189


24 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, Informacija o štetama iposlijedicama izazvanim potresom od 13.IV.1964. te o problemima koji iz toga proizlaze na podruèjuOpæine.

djelomièno ili u potpunosti onesposobio 5652 stambena objekta ili 56% ukupnogbroja stambenih objekata u iznosu od 2.696,000.000 dinara.

Štete na školskim objektima. Potpuno je srušeno ili neuporabivo bilo 9školskih objekata s 11 uèionica i pomoænim prostorijama u kojima je nastavupohaðalo oko 1000 uèenika. Potres je nadalje oštetio 43 školska objekta sa 107uèionica u kojima je nastavu pohaðalo oko 8000 uèenika. Visina štete naporušenim školskim objektima iznosila je 134 milijuna, a na ošteæenim 285milijuna dinara. U pogledu školskih objekata u Informaciji je posebno istaknutaèinjenica kako je školski prostor na podruèju opæine Ðakovo i inaèe nedovoljan teda se u osnovnoj školi u Ðakovu [OŠ Ivana Gorana Kovaèiæa] u trenutku potresanalazilo više od 1000 uèenika što u odnosu na njen normalni kapacitetpredstavljalo dvostruko optereæenje, zbog èega je i došlo do ranije spomenutogsmrtnog sluèaja.

Štete na zdravstvenim objektima. Najveæa šteta nastala je na zgradi Domazdravlja u Ðakovu te se zbog opasnosti od urušavanja moralo odmah pristupitinjenom hitnom rušenju. Nadalje, potres je oštetio zdravstvene stanice iveterinarske ambulante u Drenju, Gorjanima, Levanjskoj Varoši te veterinarskuambulantu u Ðakovu. Ukupna izravna šteta iznosila je 401 milijun, dok jeneizravna šteta na sustavu zdravstva procijenjena na 39 milijuna dinara.

Štete na javnim i povijesno-kulturnim objektima. Od javnih objekata štetu supretrpjeli mjesni uredi u Trnavi i Levanjskoj Varoši, društveni domovi uHrkanovcima, Lapovcima, Majaru i Svetobla�ju te zgrade Skupštine opæine iNarodne milicije u Ðakovu. Od šteta nastalih na povijesno-kulturnim objektima,prije svega potrebno je istaknuti štetu nastalu na ðakovaèkoj katedrali SvetogPetra na kojoj je srušen kameni ljiljan s vrha sjevernog tornja te�ak preko 500 kg.Prilikom pada uništio je gromobransku instalaciju, probio krovište i potpunouništio mehanizam sata. Porušeno je i nekoliko ukrasnih tornjiæa na zapadnomdijelu katedrale koji su oštetili krov, dok je na više mjesta ošteæena �buka stropa ifreske. Osim katedrale u znatnoj su mjeri ošteæene i crkve u Trnavi, Dragotinu,koje su takoðer imale status povijesno-kulturnog spomenika.25 Ukupna šteta nakulturno-povijesnim objektima na podruèju opæine Ðakovo iznosila je 99milijuna dinara.

190


25 Prema izvješæu Komisije za vjerska pitanja Skupštine opæine Ðakovo od 27. travnja 1964. šteta naobjektima vjerskih zajednica (rimokatolièke, grkokatolièke i pravoslavne) na podruèju Opæine iznosila jeoko 100 milijuna dinara. Nadbiskupijski arhiv Ðakovo, Fond Biskupske kancelarije, 35/1964., 27.travnja 1964.

Štete na privrednim objektima i postrojenjima prije svega su se odnosile nagraðevinske objekte, buduæi postrojenja, kao i zalihe nisu pretrpjeli nikakvu štetu.Po privrednim granama šteta je na razvrstana kako slijedi:

- industrija 62,000.000- poljoprivreda 196,000.000- trgovina, ugostiteljstvo, turizam 257,000.000- zanatstvo 40,000.000- ostalo 12,000.000

Od znaèajnih ošteæenja na privrednim objektima istaknuta je šteta nastala napodrumu – vinariji Mandiæevac i skladištu sjemenske robe Poljoprivrednogkombinata Ðakovo. Znatna šteta uèinjena je ljeèilištu i odmaralištu u ÐakovaèkojBreznici i Hotelu Ðakovo, dok je u podruèju trgovine najveæe ošteæenje utvrðenokod poduzeæa „Trgopromet“ u Ðakovu i na radnjama u Slobodnoj Vlasti,Hrkanovcima, Levanjskoj Varoši i Trnavi. U podruèju zanatstva, veæu je štetupretrpjelo Obrtno poduzeæe Ðakovo i to mehanièka radionica za koju je odreðenorušenje i krojaèki pogon. Osim izravne štete, ošteæeni privredni objekti imali su zaposljedicu i smanjenje poslovanja, pa se u obzir trebalo uzeti i smanjenje prihodapogoðenih poduzeæa.

Mjere koje su bile predviðene za sanaciju i uklanjanje nastale štete bile suodreðene na sljedeæi naèin:

– za stambene objekte: potrošaèki krediti na šest godina, dugoroèni krediti,preostali materijal od rušenja, vlastita radna snaga privatnika, radna snagaJNA i omladinskih brigada, razne vrste pomoæi u prijevozu, izgradnji i sl.,struèna radna snaga uz povoljne uvjete, stavljanje na raspolaganje gotovihtipskih projekata:

– za školske, zdravstvene i javne objekte: dotacije zajednice, pomoæ kotare-va i opæina u izgradnji pojedinih objekata, radna snaga JNA i omladinskihbrigada, razne vrste pomoæi u prijevozu, izgradnji i sl., stavljanje na ra-spolaganje gotovih tipskih projekata za škole;

– za privredu: krediti koji bi se davali uz povoljnije uvjete otplate i bez uèeš-æa.

Za uklanjanje posljedica potresa u podruèju zdravstva, školstva te zasocijalno ugro�ene i kreditno nesposobne osobe, od strane kotarskog Fonda zaobnovu pogoðenih podruèja predviðen je bio, kako je u tekstu prethodnonavedeno, nepovratni iznos od 510 milijuna dinara, dok je za obnovu stambenog

191


fonda odobren kredit u iznosu od 255 milijuna dinara, sveukupno 765 milijunadinara. Navedena sredstva rasporeðena su kako slijedi:

- za stambenu izgradnju 255,000.000- za školstvo 200,000.000- za zdravstvo 230,000.000- za javne objekte 30,000.000- za socijalno ugro�ene 50,000.000

Kako je sveukupna visina štete na podruèju opæine Ðakovo premašivalaiznos od 4 milijarde dinara, namijenjena sredstva mogla su „pokriti“ tek petinutroškova. Tako je za obnovu stambenih objekata, kako u društvenom tako i uprivatnom vlasništvu, nedostajalo sredstava u visini od 1.081,000.000. Zaobnovu školskih objekata nedostajalo je 178 milijuna, zdravstvenih objekata 156milijuna te javnih objekata 69 milijuna dinara.26 Problem obnove školskihobjekata dijelom je ubla�en donacijama drugih opæina koje su se obvezale upojedinim mjestima izgraditi nove škole, i to: opæina Beli Manastir – školu s dvijeuèionice i stan uz školu u selu Majar, opæina Vukovar – školu s dvije uèionice istan uz školu u selu Hrkanovci, opæina Valpovo – školu s jednom uèionicom i stanuz školu u selu Ivanovci, opæine Donji Miholjac i Orahovica – školu s jednomuèionicom i stan uz školu u selu Pridvorje.27 Što se tièe sanacije šteta u podruèjuprivrede u Informaciji je istaknuto kako to pitanje još uvijek nije riješeno te daono, osim uklanjanja izravne štete od potresa, ukljuèuje i rekonstrukciju iproširenje postojeæih privrednih kapaciteta. Zbog visine šteta i planova zaprivrednim unapreðenjem nerazvijenih dijelova Opæine, zakljuèeno je kako bi štohitnije trebalo ishoditi dugoroèni povoljni kredit od republièke ili Jugoslavenskeinvesticijske banke.28

Imajuæi na umu prethodno navedene podatke, izgledno je bilo kako opæinaÐakovo neæe biti u moguænosti vlastitim sredstvima i snagama sanirati nastaluštetu, prije svega porušene i ošteæene objekte koji su bili preduvjet za normalnoodvijanje privrednih, školskih i zdravstvenih djelatnosti. Najveæi problem za

192



27 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1393, „Osnivanje fonda…“, 03-135-1964, 28. svibnja1964.


Opæinu proizlazio je iz èinjenice da su u potresu stradala èak 5652 stambenaobjekta i ogledao se u teškoæama oko smještaja ugro�enog stanovništva koje jeostalo bez svojih domova. Opseg štete, kako u smislu broja porušenih objekatatako i smislu visine štete, ukazivao je na to kako obnovu neæe biti moguæeprovesti u nekom kraæem vremenskom periodu, te da æe se ona aktivno provodititijekom iduæe dvije do tri godine. O razmjerima štete govore i podatci kako jeukupna šteta na podruèju opæine Ðakovo iznosila 54% ukupno ostvarenognacionalnog dohotka iz 1963. godine, te da je šteta na stambenim objektimapredstavljala 61% godišnjih primanja cjelokupnog stanovništva Opæine. Potonjeje znaèilo kako æe se u iduæem razdoblju bitno izmijeniti i struktura novèanihizdataka stanovništva, koji æe biti usmjereni na obnovu kuæa i stanova, a što bimoglo imati i znatnog utjecaja na osobni standard stanovništva, buduæi je i prijepotresa potrošaèkim kreditima bilo optereæeno 90% zaposlenika na podruèjuOpæine.29

Iznos nepovratnih sredstava odreðen za opæinu Ðakovo u visini od510,000.000 isplaæivan je tijekom 1964. godine prema sljedeæem rasporedu: 30.travnja – 50,000.000, 2. lipnja – 77,000.000, 3. lipnja – 27,000.000, 8. lipnja –246,000.000, 20. lipnja – 74,000.000, 2. srpnja – 19,000.000 i 5. kolovoza –17,000.000. Nadalje, 15. lipnja 1964. Skupština opæine Virovitica na raèun Fondauplatila je iznos od 1,320.000 dinara s napomenom da su sredstva namijenjena zaizgradnju škole u Pridvorju, a 1. travnja 1965. na raèun Fonda za obnovu opæineÐakovo uplaæen je i 17%-tni udio sredstava kotarskog Fonda preostao nakonzakljuèenja raèuna za 1964. u iznosu od 6,026.782. Izravno na raèun opæinskogFonda tijekom 1964. uplaæeno je još 2,000.000 dinara od republièke Komisije zavjerska pitanja, te 39.487 dinara privatnih uplata. Tako su sredstva uplaæenazakljuèno s 1. travnjem 1965. na raèun opæine Ðakovo u svrhu popravka iizgradnje javnih i društvenih objekata dostigla iznos od 519,386.269 dinara.30

193


29 Isto.30 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1394, „Informacije…“, 2/1964., 7/64, 13/64, 17/64,

21/64, 30/64, 41/64, 45/1964., 9/1965.; 423-14.

Tablica 3. Pregled sanacije stambenih objekata na podruèju opæine Ðakovozakljuèno s 20. listopadom 1964.31

OBJEKTI U PRIVATNOM VLASNIŠTVU

Broj srušenihkuæa

Useljeno Pod krovom U gradnji Nije zapoèeto

254 70 152 - 32

KUÆE ZA SOCIJALNO UGRO�ENE

Broj srušenihkuæa


20 6 3 11 -

POPRAVCI PRIVATNIH STAMBENIH OBJEKATA

Broj ošteæenih kuæaPopravljeno iuseljeno

Obnova utijeku

Nije zapoèeto

5291 3700 370 1271

OBJEKTI U DRUŠTVENOM VLASNIŠTVU

Broj srušenihstanova


64 40 20 4 -

POPRAVCI DRUŠTVENIH STAMBENIH OBJEKATA

Broje ošteæenihkuæa

Popravljeno iuseljeno

Obnova utijeku

Nije zapoèeto

204 120 69 15

KOLIÈINA ISPORUÈENOG OSNOVNOG GRAÐEVINSKOG MATERIJALA

Cement (t) Opeka Šljunak (m3) Pijesak (m3)�eljezo(t)

Crijep Kreè

2700 5,700.000 5200 3000 - 482.000 1000

Šest mjeseci nakon potresa, 20. listopada 1964., naèinjena je rekapitulacijastanja i rezultata aktivnosti na otklanjanju posljedica potresa. Prema navedenimpodacima, opæina Ðakovo do toga je izvješæa utrošila tek petinu bespovratnihsredstava, toènije 101 milijun dinara i 36 milijun dinara dugoroènih kreditnihsredstava. Izgraðeno je 8 škola s 10 uèionica, popravljene su 44 škole s istimbrojem uèionica te 32 javna objekta. U obnovi dijela škola sa svojim sudonacijama sudjelovale i opæine Valpovo, Beli Manastir, Donji Miholjac,Orahovica i Vukovar. Istaknuta je i velika uloga JNA, ponajprije u organizacijiprijevoza graðevinskog materijala, dodjeljivanju šatora i sudjelovanju u fizièkimposlovima. Osim vojske u saniranju šteta na podruèju opæine Ðakovo sudjelovala

194


31 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1394, „Informacije…“, Informacija o stanju irezultatima aktivnosti na otklanjanju posljedica od potresa na podruèju Slavonije sa stanjem na dan 20. X.1964. g.

je i jedna omladinska brigada. Na kraju je iznesena i ocjena izvršenih poslova ukojoj izmeðu ostalog stoji: „Smatramo, da treba veoma pozitivno ocijenitiuspjehe koji su ostvareni na otklanjanju posljedica od potresa, èemu je u velikojmjeri doprinijelo ogromno radno zalaganje stanovništva, zatim organizacija radai snabdjevanja, u uslovima za koje se mo�e reæi da su bili teški. Unatoèostvarenim rezultatima i u narednoj godini ostaje još mnogo da se uèini.“32

***Potres 1964. godine uèinio je od šireg podruèja Slavonije veliko gradilište.

Zbog opsega materijalne štete, ali i slabog imovinskog stanja stanovništva, naobnovi pogoðenog podruèja radilo se tijekom nekoliko iduæih godina. U prilogtome govori i èinjenica kako se obnovi ðakovaèke katedrale Svetog Petrapristupilo tek u rujnu 1965. godine. Stoga bi za potpuniju sliku o stradanjima napodruèju opæine Ðakovo prouzrokovanih potresom 1964. u buduænostiistra�ivanje trebalo proširiti i na drugu polovicu šezdesetih godina. Svakako bi odpomoæi mogli biti i zapisnici Skupštine opæine Ðakovo za navedeno razdoblje,koji još uvijek nisu izluèeni i predani na èuvanje Dr�avnom arhivu u Osijeku,zbog èega mi nisu bili dostupni prilikom ovog istra�ivanja. Jedan od va�nijih izanimljivijih aspekata, koji bi dodatno upotpunio sliku o potresu 1964., zasigurnoje i stradanje vjerskih objekata na podruèju Ðakovštine i šireg podruèja, no o tomenekom drugom prilikom.

195


32 DAO, Skupština kotara Osijek 1945.-1967., kut. 1394, „Informacije…“, Informacija o stanju irezultatima aktivnosti na otklanjanju posljedica od potresa na podruèju Slavonije sa stanjem na dan 20. X.

1964. g.

SUMMARY

Slaðana Josipoviæ

THE EARTHQUAKE IN THE ÐAKOVO REGION IN 1964

This paper reports - based on available archive material and newspapers from that time - onthe consequences of the earthquake that struck Slavonia, and caused significant material da-mage. The establishment and activity of the “Trust fund for the reconstruction of areas in theDistrict of Osijek that have been damaged in the earthquake” is presented in the introductorypart. It was founded with the aim of collecting and distributing funds for reconstruction andbuilding of community and public buildings, as well as the residential buildings. The conse-quences of the earthquake in the Ðakovo municipality - which was recovered and renovatedthrough the next few years – were material damage that amounted to over 4 billion dinars, andone fatality. The latter part of the paper therefore attempts to give a somewhat detailed anal-ysis of the incurred loss and the course of sanitation of damaged areas in the Ðakovo Regionduring 1964.

196


Kuæe na poèetku uliceStjepana Radiæa u ÐakovuUDK 711.73(497.5 Ðakovo)

�eljko Lekšiæ, Ðakovo

Na poèetku Ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu nalazi se nekoliko starijihkuæa, te nekoliko novih na mjestu ranijih kuæa. Te su okuænice zanimljive,jer su ovdje stanovali brojni istaknuti i poznati Ðakovèani. Meðu njima isti-èemo odvjetnika i opæinskog naèelnika dr. Antuna Niderlea, odvjetnika ipolitièara Mirka Hrvata, direktora biskupijskog vlastelinstva Dragutina Bo-elleina i njegovu kæerku Jerinu, poznatu kao Majka Klaudija, zatim bisku-pijske slu�benike Luku Botiæa, Hugu Sudareviæa, Vatroslava Raèkog,Ladislava Bunjika i Vinka Barèa, kao i kotarskog lijeènika dr. Franju Laba-ša i kotarskog suca Ivana Janošiæa. U radu se opisuje historijat izgradnje,vlasništva i obiteljske prilike vlasnika i stanara kuæa na poèetku ulice prijekri�anja sa Palmotiæevom ulicom.

Kljuène rijeèi: Ulica Stjepana Radiæa, Ðakovo, Hrvat, Botiæ, Boellein

Jedna od središnjih ðakovaèkih ulica je i današnja Ulica Stjepana Radiæa. Uzzgradu opæinskog (gradskog) poglavarstva, nekoæ znanu kao “varoška kuæa”, sraskri�ja je skretala ulica, odnosno sokak, prema zapadu, koja se nekoæ zvala�upni sokak, jer je put vodio pored �upnog dvora. U drugoj polovici 19. stoljeæaulica je prozvana Mirkov sokak, prema ðakovaèkom odvjetniku i politièaruMirku Hrvatu, koji je ovdje imao svoju kuæu. Na planu Ðakova, na kojem suupisani i nazivi ulica, nalazimo naziv “Mirkova ulica”.1 Na zapadnom kraju ulice

�eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetkuulice Stjepana Radiæa u Ðakovu ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216

197

1 Vidljivo na planu grada iz 1899. godine, kojeg je naèinio ing. Gašhy. Mjerilo 1:1950. Na planu stoji:“Prerisao iz katastra: indikatio: mapah te poveèano sa mjerila 1:1280 na 1:1950 mt: U Ðakovu 25. o�ujka1899. Ing. Gašhy”. Plan je, izgleda, nekoæ stajao uramljen na zidu u zgradi opæinskog poglavarstva, asada se nalazi u Muzeju Ðakovštine.

put skreæe prema Selcima, nakon što se prešao potok Ribnjak, koji je sada upotpunosti zatvoren.

Ova ulica se potkraj 19. i poèetkom 20. stoljeæa nazivala Gospodska ulica,po viðenijim Ðakovèanima koji su ovdje �ivjeli.

U vrijeme numeriranja kuæa sredinom 19. stoljeæa, numeracija je teklasljedeæim redoslijedom:

- sjeverna strana ulice od zapada od kbr. 275 do �upnoga dvora koji je dobiokbr. 286,

- ju�na strana ulice od istoka od kbr. 260 do kbr. 268 na zapadu u doli.2

U jesen 2012. god. zapoèeto je renoviranje ulice, koje je dovršeno tijekom2013. godine.

U ovom radu obraðujemo nizove kuæa s lijeve i desne strane u prvome dijeluulice, odnosno do raskri�ja do Palmotiæeve ulice, iako i dalje u doli ima kuæazanimljive povijesti, posebice kuæa i zgrada nekadašnjeg Kajzerovog mlina.3

1. Stjepana Radiæa - lijeva, ju�na strana

1.1. Stjepana Radiæa br. 1 - kuæa odvjetnika Niderlea

Prije sadašnje kuæe ovdje je stajala kuæa broj 260.4 Sadašnja kuæa na ovomemjestu ima adresu Stjepana Radiæa br. 1. To je kuæa uz zgradu opæinskogpoglavarstva. Najstariji poznati nam vlasnik bila je Terezija Peck.5 Zasigurno jeto Terezija Peck (1810.-1887.), rodom iz Moravske. Izgleda da je nevjenèano6

�ivjela sa trgovcem Franjom Stankoviæem, od kojeg je nasljedila ovu kuæu. Ovajposjed je 1887. godine, poslije smrti Terezije, a potom iste godine i njezinog sinaFranje Stankoviæa (1850.-1887.)7, preuzela Franjina supruga Kata.8 Kata

198

�eljko Lekšiæ: Kuæe na poèetkuZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 197-216 ulice Stjepana Radiæa u Ðakovu

2 Opširnije o staroj numeraciji vidi u: �eljko Lekšiæ, Numeracija kuæa u Ðakovu iz sredine 19. stoljeæa,“Ðakovaèki vezovi”, Jubilarna revija 1967.-1991., Ðakovo, 1991., str. 82.

3 O Kajzerovom mlinu opširnije u: �eljko Lekšiæ, Iz povijesti ðakovaèkih mlinova, Zbornik MuzejaÐakovštine 5, Ðakovo, 2001., str. 34.

4 Opæinski sud u Ðakovu, Zemljišno knji�ni odjel (dalje: ZKO), zemljišno knji�ni ulo�ak (dalje: zk. ul.)480.

5 Isto.6 U mat. knjizi umrlih je upisano da je “neudata”, te da je umrla 30. 4. 1887. u Ðakovu kbr. 260.7 Franjo Stankoviæ je umro 1. 10. 1887. god. u Ðakovu kbr. 299.8 ZKO, zk. ul. 480; Zbirka isprava (dalje: ZI) br. Z-10282/1888. Uruèbena isprava od 2. 8. 1887. god.

Stankoviæ roð. Alijuš (1847.-1922.)9 bila je rodom iz Osijeka. Njihov sin Franjo(1875.), takoðer trgovac, o�enio se 1897. Katicom Milkoviæ.

Obzirom da su vlasnici ove kuæe bili trgovci, zasigurno se u ovoj kuæinalazila i trgovina.

Kata Stankoviæ je ovaj posjed prodala krajem 1900. godine Franjki Hager izÐakova kbr. 290.10 Nakon Franjkine smrti posjed je naslijedio 1921. godine JosipHager, koji ga je iste godine prodao odvjetniku i opæinskom naèelniku u višemandata dr. Antunu Niderleu (1884.-1964.)11, koji je ovdje imao i svojodvjetnièki ured. Antun se bio o�enio 1913. godine Terezijom Jakševac, koja jeubrzo umrla.12 Drugi puta se o�enio 1928. godine Marijom Deèak (1905.-2000.),kæerkom vlastelinskog revizora Vinka Deèaka.

Nakon Antunove smrti 1964. god., ovaj posjed su nasljedili: supruga Marija,te djeca Ðurðica i Matej.13 Nakon provedene diobe, Matej Niderle je ubrzo postaosamovlasnikom. On je kao i njegov otac bio odvjetnik, te je nastavio voditi oèevured, sve do 1995. god., kada je otišao u mirovinu.

Matej je šezdesetih godina 19. stoljeæa kuæu temeljito obnovio. Prije obnovekuæa je imala sedam prozora u nizu. Kasnije je u istoènom dijelu kuæe naèinjenposlovni prostor za trgovinu. Matejev sin je 2002. godine sagradio svoju kuæu udvorištu.

U poslovnom prostoru se nalazi knji�ara “Dado”. U kuæi je još uvijek iodvjetnièki ured, kojeg vodi odvjetnik Ivan Tandara. Matej i njegova suprugaLjerka tragièno su preminuli 2013. god.14

199


9 U matiènoj knjizi umrlih upisano je da je 17. 6. 1922. umrla Katarina roð. Aliniæ udova pok. FranjeStankoviæa, u dobi od 76 god.

10 ZKO, zk. ul. 480; ZI br. Z-4579/1900. Kupoprodajni ugovor od 22. 12. 1900. god.11 Dr. Antun Niderle (Retfala, Osijek, 1884.- Ðakovo, 1964.). Maturirao je na klasiènoj gimnaziji u Osijeku

1905. godine. Diplomirao je 1911. godine, a pripravnièki sta� je odradio kod dr. Ivana Ribara, dr. FranjePapratoviæa i dr. Ante Švarcmajera. Mobiliziran je 1914., te prebaèen na ruski front, gdje je ranjen 1915.Svoj odvjetnièki ured je otvorio pred kraj Prvog svjetskog rata, nakon što je razvojaèen. Iz rata je izašao sèinom natporuènika, a dobio je nekoliko odlikovanja. Vodio je ured do poèetka šezdesetih godinadvadesetog stoljeæa. Bio je i opæinski naèelnik u više mandata. Bio je aktivan u športskim klubovima. Bioje predsjednik Š. K. Sokol 1922. Kao odvjetnik radio je do 1. 7. 1961.

12 Jelka Terezija Niderle roð. Jakševac, roðena 1896., kæerka trgovca Franje Jakševca ml. i Adele roð.Ivaniæ, umrla je pri poroðaju 3. 5. 1914. Sahranjena je u grobnici obitelji Jakševac na ðakovaèkomgroblju.

13 ZKO, zk. ul. 1849.14 Poginuli su u prometnoj nesreæi u Vuki 26. 6. 2013. god. Posmrtni govor kojeg je na pokopu èitao

odvjetnik Ivan Tandara, objavljen je u: Odvjetnik, glasilo i èasopis hrvatske odvjetnièke komore, god. 86,br. 5-6, Zagreb, 2013., str. 52.

1.2. Stjepana Radiæa br. 3 - 5

Ovdje je bila kuæa broj 261. Markoviæ navodi da je 1863. god. bila uvlasništvu Ivana Brnèiæa, te da ju je 1878. god. kupio Tomo Šestak (1844.-1889.)rodom iz Budrovaca. Prva supruga mu je bila Josipa roð. Dunðeroviæ(1845.-1883.) iz Drenja, a druga Justina roð. Schlams (1854.).15 Josipa je bilakæerka šumara Stjepana Dunðeroviæa, koji je slu�bovao u Drenju.

Markoviæ dalje navodi da Tomo sa prvom suprugom Josipom nije imaodjece. Meðutim, pronašli smo da je ipak imao jedno dijete, i to sina Leopolda

200


Kuæe u Radiæevoj ulici na mapi iz 1863., oznaèene brojevima stare numeracije kuæa.

15 Mirko Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, Zbornik Ðakovštine br. 1, JAZU, Centar za znanstveni radVinkovci, knj. III, Zagreb, 1976., str. 224. Valja istaknuti da je Markoviæ u ovome radu oznaèavao kuæebrojevima koji nisu po numeraciji kuæa iz sredine 19. stoljeæa.

(1873.-1880.).16 Sa drugom suprugom Justinom imao je Tomo èetvero djece:Cvjetka (1885.), Anðelu (1886.-1886.), Katu (1887.-1910.) i Mariju (1889.).17

Cvjetko je bio bankovni èinovnik, umro je 1922. god.Uvidom u zemljišne knjige ustanovili smo da je najstariji vlasnik za kojeg je

bilo moguæe utvrditi iz zemljišnih knjiga bio “Bernèiæ Ivan vlastelinskinadšumar”. Poslije njegove smrti, kao vlasnik se upisuje 1880. god. JosipBaumholcer, a na temelju ugovora iz 1870. god.18 Godine 1880. kuæu kupujuTomo i Josipa Šestak.

Tomo Šestak bio je opæinski bilje�nik. Ima zasluga za ureðenje ðakovaèkoggroblja. Dok je bio opæinski bilje�nik, na ðakovaèkom groblju je izvršeno 1880.godine prosijecanje putova, a ureðen je i novi pristupaèniji ulaz na groblje, koji sekoristi i danas. Tri godine prije toga dao je posjeæi razne voæke i ostalo jalovodrveæe po groblju.19 Cepeliæ navodi da je uz tadašnjeg �upnika Voršaka bio prvirestaurator modernog ðakovaèkog groblja, koje je do tada bilo bez ikakovihputova20. Bio je opæinski bilje�nik do 1887. godine, kada je otpušten zbogpronevjere.21 Nakon toga je radio kao blagajnik štedionice sve do smrti.

Uèitelj Josip Raèek22 je smatrao da je prva škola u Ðakovu bila ovdje namjestu Šestakove kuæe, i da se u njoj poduèavalo sve do 1805. godine, kada jesklopljen ugovor o osnutku glavne škole sa tri uèitelja.

Od Šestakove djece kuæu je kupio Mavro Kleinkind iz Osijeka.23 On ju jedarovao 1911. sinu dr. Rikardu Kleinkindu, lijeèniku u Ðakovu. On je kuæuprodao Franji Stankoviæu i Irmi roð. Trischler.24 Franjo je ovdje imao trgovinumanufakturom. Kuæu su prodali 1939. god. Prvoj hrvatskoj štedionici, koja ju jeiste godine prodala Miji Novakoviæu.25 Mijo odnosno Mišo Novakoviæ(1894.-1952.) bio je mesar, kao i njegov otac. On je pred Drugi svjetski rat,

201


16 Roðen je 7. 11. 1873., a umro 25. 7. 1880.17 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 224.18 ZKO, zk. ul. 236 i 713. na temelju ugovora od 27. 5. 1870. god.19 Milko Cepeliæ, Djakovaèka groblja, Tiskom biskupijske tiskare u Djakovu, Ðakovo, 1916., str. 34.20 Isto.21 Izvješæe kr. pod�upana �upanije virovitièke ob uredovnom djelovanju kr. �upanijske oblasti virovitièke i

podruènih joj kr. kotarskih oblastih za vrieme od 1. sieènja do 31. prosinca 1887., Osijek, 1889., str. 37.Navodi se: “Teèajem godine 1887. riešena je konaèno po visokoj kr. zemaljskoj vladi i iztraga povedenajoš po postojaloj kr. pod�upaniji djakovaèkoj proti bivšem obæ. bilje�niku u Djakovu, Tomi Šestaku i totako, da se isti radi u grieh upisanih i dokazanih mu grubih nemarnostih povredah uredovnih du�nostih odslu�be obæ. bilje�nika u Djakovu odpušta.”

22 Josip Raèek (Ðakovo, 1847. - Po�ega, 1931.), uèitelj i upravitelj Opæe puèke djeèaèke škole.23 ZKO, ZI br. 1005/1907. Ugovor od 2. 12. 1906. god.24 Irma (1871.-1964.) je bila kæerka Ðure Trišlera (1841.-1883.) organista u katedrali. Bila je udavana tri

puta, a nije imala djece.25 ZKO, ZI br. 924/1939. Ugovor od 28. 2. 1939. god.

vjerojatno 1939., sagradio današnju dugaèku prizemnicu.26 Sagradio je kuæu zadva vlasnika sa zajednièkim kolnim ulazom.

Prema zemljišnim knjigama, izvršena je dioba ovoga posjeda 1947. godine.Tada je zapadni dio, koji ima kuæni broj 5, prodan Marici Jednobrk i malodobnomIvanu. Godine 1959. ovaj posjed kupuju krojaè Hinko Rechner (1920.-1996.) injegova supruga Paula roð. Lovriæ (1923.-1998.), a kao vlasnici se upisuju injhova malodobna djeca Zdravko i Vlado. Od 1997. vlasnik je Vlado Recher.

Istoèni dio, koji ima kuæni broj 3, je 1947. god. darovan Tonki i VeriNovakoviæ, a one su ga prodale 1959. god. mesaru Ðoki Sokoloviæu(1903.-1969.) i Anki roð. Kurtiæ (1907.-1987.). Imali su sina Stjepana(1935.-1986.), koji je bio gimnazijski profesor i ravnatelj gimnazije u Ðakovu.Sada je vlasnik njegov sin Goran Sokoloviæ.

Na oba dijela kuæe izbijeni su poslovni prostori.

1.3. Stjepana Radiæa br. 7

Ovdje je bila kuæa broj 262. Markoviæ navodi da je 1863. god. ovdje stajalakuæa Lièanina Nikole Došena. Kada je Nikola 1878. god. umro, preudala senjegova udovica Marija roð. Vodkert (1845.) za postolara Josipa Orta(1845.-1892.) Iz tog braka potjeèe sin Vinko Ort (1879.-1902.). Poslije Vinkovesmrti kupio je ovaj posjed pekar Leopold Bräder.27

Prema zemljišnim knjigama, najstariji poznati vlasnici bili su Marija Došen injezin malodobni sin Nikola.28 Udovica Marija Došen se udala za Josipa Ortapostolara29, te mu je 1882. god. darovnim ugovorom prenijela u vlasništvo svojsuvlasnièki dio, uz zadr�anje prava plodou�ivanja. Josipov dio je 1892. nasljedionjihov sin Viktor. Viktor je umro mlad 1902. god., a njegov dio nasljeðuje njegovamajka Marija.

Marija i njezin sin Nikola Došen su prodali kuæu 1911. godine �idovskompekaru Leopoldu Bröderu.30 On je sagradio sadašnju kuæu na ovome mjestu.Bröder je naèinio i poslovni prostor u kojem je prodavao kruh, a kasnije islastièarske proizvode. Dao je u novinama 1919. god. oglas sljedeæeg sadr�aja:

202


26 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 224.27 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 223.28 ZKO, zk. ul. 237.29 Josip sin Vinka Orta postolar i Maria-Margareta Muæanin udova Došana, rodom iz Vadkert (Markoviæ

pogrešno navodi da joj je to djevojaèko prezime), vjenèali su se u Ðakovu 3. 2. 1879.30 Ugovor od 2. 12. 1911. god., ZI br. Z-5678/1911.

“Slavnom obæinstvu do znanja, da sam u mojoj kuæi Gajeva ulica uz moj pekarskiposao i slastièarnu otvorio. Sladoled nedeljom i blagdanom. Naruèbe senajtoènije izvršuju. - Za mnogobrojni posjet moli Leopold Bröder.”31

Bröder je prodao kuæu 1922. god. Josipu i Elizabeti Bellian.32 Josip iElizabeta su bili na radu u SAD, gdje su stekli novac za kupovinu kuæe. Josip jebio jedan od èetvorice braæe Bellian koji su poèetkom 19. stoljeæa otišli na rad uSAD. Prvi je bio otišao Josipov brat Štefan 1905. god., iza njega brat Šandorodnosno Aleksander 1910. god., potom Josip 1911. god., te brat Antun 1912.god.33

Josip Bellian bio je otišao 1911. god. kod svoga brata Aleksandera u Detroit.Na poziv svoga oca Aleksandera Belliana da nastavi voditi radnju, odluèio sevratiti u Ðakovo. Josip je otvorio pletaèku radnju na ovoj okuænici, te se baviopletaèkim zanatom, kao njegov otac. Imao je radnju u kojojoj je bilo zaposleno ido trideset radnika. Bio je o�enjen Elizabetom roð. Buch (1887.-1968.), a djeca suim: Josip (1905.), Ana (1909.), Viktor (1911.), Anica (1918.) i Aleksander(1921.). Poslije Drugog svjetskog rata kuæa i radnja su nacionalizirani, te je udvorištu od radnje nastalo dr�avno poduzeæe “Posavina”. Tada je Josip odluèiootiæi u Njemaèku, gdje je i umro 1965. u Gillenfeldu. Sin Viktor je kupio kuæu uJelaèiæevoj ulici i nastavio voditi obiteljski obrt. Umro je 1975. god. Ovu kuæu jeotkupio sin Aleksander.

Aleksander Bellian je takoðer nastavio obiteljsku tradiciju i vodio je“Predionicu i pletionicu vunene robe”, sve do umirovljenja 1981. god. Bio jepoznati ðakovaèki kolekcionar, te aktivan u više društava. O�enio se 1941. god.Ru�icom roð. Matišiæ (1922.). Djeca su im: Josip (1941.), Aleksander (1943.) iStjepan (1957.). Sin Stjepan - Stiv, poginio je 1992. god. u padu svojeg malogsportskog zrakoplova. Aleksander Bellian je umro poèetkom 2013., a iste godineje posthumno proglašen poèasnim graðaninom grada Ðakova.34

203


31 Glas Slobode, br. 33, god. II., Ðakovo, 22. 6. 1919., str. 4. Isti oglas objavljen je i u br. 34 od 29. 6. 1919.na str. 3.

32 Ugovor od 12. 1. 1922. god., ZI br. Z-158/1922.33 Podaci o ulasku u SAD mogu se pronaæi na www.ellisisland.org.34 Odluka o dodjeli javnih priznanja Grada Ðakova za 2013. godinu, Slu�beni glasnik Grada Ðakova br. 3,

Ðakovo, 19. o�ujka 2013., str. 6.


Na uglu sadašnje Radiæeve i Palmotiæeve ulice, bila je vlastelinska parcela samasivnom prizemnicom, koja je bila namijenjena za stanove vlastelinskihèinovnika. Kuæa se nalazila na katastarskoj èestici br. 513, a imala je broj 263.Poznati su nam neki vlastelinski slu�benici koji su ovdje stanovali. Ovdje je nekovrijeme pedesetih godina 19. stoljeæa �ivio šumar Hugo Sudareviæ sa suprugomMarijom roð. Galovac, prije negoli su preselili u kuæu br. 30 u Školskom sokaku.Naime, u ovoj kuæi roðena im je 1857. god. kæerka Hedviga.35 Hugo Sudareviæ36

je bio poznati politièar i javni radnik, te neko vrijeme opæinski naèelnik i saborskizastupnik. O�enio se 1856. god. Osjeèankom Marijom Galovac (1835.-1902.).Ovdje je 1868. godine stanovao šumar Vatroslav Raèki sa suprugom Amalijomroð. Boellein. Ovdje im je roðen sin Dušan (1868.-1869.).37 Kasnije su preselili ukuæu br. 227, koja je bila u sadašnjoj Palmotiæevoj ulici, gdje je supruga Amalija iumrla 1871. godine.

Osim vlastelinskih slu�benika, u ovoj kuæi stanovali su i kotarski suci. Ovdjeje �ivio Janko, odnosno Ivan, Janošiæ (1824.-1879.) sa suprugom Matildom roð.Pavianoviæ (1832.), rodom iz Karlovaca38, s kojom se kao udovicom vjenèao1872. god.39 Za Matildu nam je zanimljiv podatak da je ona bila krštena kumasusjedi preko puta, Jerini Boellein 1878. god., koja je kasnije postala poznataèasna sestra. Iste godine je bila kuma i Ivanu Boellein. Zasigurno je ovdje�ivjela i Jankova majka Terezija Steiner, koja je umrla 1872. god.40 Janko je umro

204


35 Hedviga Sudareviæ roðena je 1. 10. 1857. god. Kuma je bila Terezija, supruga Franje Jakševca. Udala se1873. god. za šumara Ignjata Raèkog. U vrijeme udaje stanovala je na kbr. 452.

36 Hugo Sudareviæ (Ðakovo, 26. 3. 1831. - Ðakovo, 7. 1. 1888.). Bio je slu�benik vlastelinstva biskupije, i tood 1849. do 1853. godine kao pisar, od 1853. do 1857. godine u svojstvu šumara (špana) u Semeljcima, teod 1857. do 1883. godine u svojstvu provizora u Ðakovu, kada je umirovljen. Godine 1884. pobijedio jena izborima za narodnog zastupnika, te je od tada i naèelnik Ðakova. Hugo Sudareviæ je mnogosudjelovao u ðakovaèkom javnom �ivotu na kulturno-prosvjetnom i politièkom polju. Radio je uðakovaèkom HPD “Sklad”, pa je tako bio tajnik 1870., te potpredsjednik 1878. godine, a od 1877. do1879. godine i predsjednik toga društva. Bio je predsjednik ðakovaèkog DVD-a od njegovog osnutka1872. godine. Opæinski naèelnik bio je od 1884. do smrti.

37 Dušan je roðen 3. 2. 1868. god., a umro 2. 1. 1869. god.38 Podatak iz matiène knjige, a zasigurno se radi o Srijemskim Karlovcima.39 Vjenèali su se u Ðakovu 19. 6. 1872., a kao njihove adrese za oboje se navodi kbr. 239, a to je kuæa u

glavnoj ulici u kojoj je u to vrijeme bila Ignacova gostiona.40 Terezija Steiner roð. Gaspar umrla je 1. 4. 1872. (na spomeniku je uklesano 30. 4.), roðena u Bukinu, u

dobi od 72 god. Na spomeniku, koji još postoji, uklesano je izmeðu ostalog: “Spomenik ovaj postavisvojoj nezaborav / ljenoj majci vazda zahvalni sin / Janošiæ / Kotarski sudac djakovaèki.”

1879. godine.41 Kasnije je njegova supruga Matilda kupila kuæu u Satnièkomsokaku.42 Zanimljiva je èinjenica da je Muzej Ðakovštine 2012. godine došao uposjed dviju slika portreta braènog para Janošiæ.

Markoviæ navodi da su u ovoj kuæi krajem 19. stoljeæa �ivjeli sudac MilanHad�iæ, te vlastelinski èinovnici Behnel43, Štriga44, Hefner i drugi.45

Poslije Drugog svjetskog rata zgrada je oduzeta Biskupiji, a u nju susmještene struène slu�be poljoprivrede. Te slu�be su se pripojile Poljoprivrednoindustrijskom kombinatu nakon njegovog osnivanja 1963. godine, tako da je izgradu koristio kombinat. Struèna slu�ba poljoprivrede bila je u ovoj zgradi svedo 1988. god. kada je preseljena u novu zgradu u Ulici V. Nazora br. 2, zvanu“Mimoza”. Tako su od tada zajednièki struèni poslovi kombinata bili na jednommjestu. Glavna upravna zgrada kombinata bila je do 1988. godine zgrada bivšegkotara u Ulici A. Starèeviæa br. 34.

Za vrijeme rata ovdje je 1992.-94. godine bilo zapovjedništvo PZO HV,odnosno Protuzraène obrane Hrvatske vojske. Od svibnja 1994. godine ovdje jebio smješten Muzej Ðakovštine, nakon što je iseljen iz zgrade u Preradoviæevoj17.46 O preseljenju je Borislav Bijeliæ naveo sljedeæe: “Muzej Ðakovštinepreseljen je u nefunkcionalnu, derutnu, strukturom prostora i velièinom (manjaod 200 m2) nezadovoljavajuæu zgradu. Ili, da budem precizniji, preseljeni susamo ljudi, dok je Muzej dobio sve karakteristike imaginarnog. U prostorijama ukojima se sada nalazimo nismo u stanju prihvatiti povrat muzejske graðe, a ostalnom postavu ne mo�e biti ni govora.”47

Muzej je ovdje bio do svibnja 2002. godine, kada je napokon pronaðen stalnismještaj muzeja u zgradi bivšeg kotara u ulici A. Starèeviæa.

U raspadu Poljoprivredno industrijskog kombinata Ðakovo zgrada je pripalanovoosnovanom trgovaèkom društvu Ðakovaèka vina d.o.o. Tako su Ðakovaèkavina neko vrijeme ubirala zakupninu od Grada Ðakovo radi smještaja Muzeja.

Zgrada je srušena 17. i 18. lipnja 2003. godine i od tada se ovdje nekolikogodina nalazilo prazno gradilište, ograðeno drvenom ogradom. Tvrtka

205


41 Janko Janošiæ, umirovljeni kot. sudac, roðen u Dalju, umro je 10. 2. 1879. god. u dobi od 54 god.42 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovštine, nav. dj., str. 209. Kuæa br. 90. Markoviæ navodi za Matildu godine

1837.-1901., te da je roðena u Dalju. Upis smrti nismo pronašli u matiènoj knjizi umrlih Rkt. �upeÐakovo.

43 Zasigurno je to Julius Bönel, šumarski struènjak. Bio je otišao u Novi Sad. Umro je 1935.44 Zasigurno je to Marko pl. Štriga. Umro je 1924.45 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovštine, nav. dj., str. 223.46 Obzirom da je u ovoj zgradi bio Muzej Ðakovštine, o njoj je pisac veæ pisao u: O zgradama Muzeja

Ðakovštine od osnivanja do danas, Zbornik Muzeja Ðakovštine, Ðakovo, 2011., str. 35.-38.47 Borislav Bijeliæ, Diskontinuirani kontinuitet Muzeja Ðakovštine, Zbornik Muzeja Ðakovštine br. 4,

Ðakovo, 1997., str. 54.-55.

Ðakovaèka vina d.o.o., sa sjedištem u Mandiæevcu, prodala je gradilište, jer jeodustala od projekta gradnje svoje upravne zgrade u Ðakovu. Gradilište je kupilatvrtka V. G. M. grupa d.o.o., Ðakovo.48 Gradnja višekatnice zapoèeta je 2008.godine. Izvoðaè radova bila je ðakovaèka graðevinska tvrtka Dyaco d.o.o.Gradnja je završena 2011. god., a u zgradu useljavaju odvjetnièki uredi najprijeodvjetnika Marinka Brajka, a potom i odvjetnice Anke Jakovljeviæ Grizelj.Krajem godine u prizemlje useljava i “Slatinska banka”, nakon iseljenja iz zgradestarog hotela u Ulici Bana Jelaèiæa.

Na dijelu parcele na uglu49 sagraðena je 1967. godine stambena višekatnicasa poslovnim prostorom u prizemlju. U poèetku je u prizemlju ovdje bila gradskaknji�nica i èitaonica, a od 1987. god. trgovina “Tena” Poljoprivrednoindustrijskog kombinata Ðakovo, sve do 1995. godine. Tada je kombinatrasprodao sve svoje trgovine, te je tako i ovaj poslovni prostor prodan. Veæ nekovrijeme je taj prostor prazan.

2. Stjepana Radiæa - desna, sjeverna strana

2.1. Trg dr. Franje Tuðmana br. 5 - �upni dvor

Zgrada na uglu nekoæ je imala adresu u ulici Stjepana Radiæa br. 2, ali odimenovanja trga Dr. Franje Tuðmana, postala je sastavnim dijelom trga i nosi br.5. Obzirom da taj trg ustvari niti nije trg veæ kru�ni tok, napis o ovoj zgradisvrstavamo u ulicu Stjepana Radiæa.

Mirko Markoviæ navodi da treba pretpostavljati da je �upni dvor od starinebio na ovom mjestu, te da današnja zgrada potjeèe iz vremena biskupa Èolniæa, teda je adaptirana u Raffayevo i Strossmayerovo doba.50

U kanonskim vizitacijama za vrijeme biskupa Mateja Krtice navodi se da je1776. godine �upni dvor potpuno obnovljen.51 Iz kanonskih vizitacija 1813.godine, za vrijeme biskupa Antuna Mandiæa, saznajemo da se �upni dvor nalazi uvrlo lošem stanju i da treba mnoge popravke, kao i cjelokupno pokrivanje krova,kao i pod i svod. Navodi se da postoje èetiri sobe za �upnika, dvije za pomoænike,dvije za ukuæane i jedna sobica kod vrata za �upnikovog slugu. Kuhinja je bila s

206


48 Gradilište se sastojalo od k.è.br. 513/2 u površini od 246 èhv (885m2). Usp. ZKO, zk. ul. 4908.49 K.è.br. 513/1 u površini od 201 èhv (723m2). Usp. ZKO, zk. ul. 5455.50 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 213.51 Stjepan Sršan, Kanonske vizitacije knjiga X, Ðakovaèko podruèje 1751.-1833., Dr�avni arhiv Osijek,

Osijek 2011., str. 79.

dvije drvene smoènice. U dvorištu su postojale dvije štale, jedna zidana, kojamo�e primiti dva konja i dvije krave.52

U vrijeme numeriranja kuæa sredinom 19. stoljeæa zgrada je dobila kuænibroj 286.53

Izmeðu �upnog dvora i crkve, nekoæ je bio drveni plot, koji je srušenšezdesetih godina 20. stoljeæa, radi izbijanja ceste za novi dio grada, koji jenazvan Novi centar. Zadnji dio okuænice je 1963. god. izuzet iz posjeda radigradnje vojne stambene zgrade sa osam stanova i zelene površine.54

Nakon renoviranja kurija na Strossmayerovom trgu 1989. god., �upni dvorseli u sjevernu kuriju, a ova zgrada je iznajmljivana za trgovine. Bila su dvaposlovna prostora. U veæem je bila trgovina namještajem “Mundus”, a u manjemjavni bilje�nik Jozo Ašèiæ.

Poèetkom 2001. godine zgrada je renovirana, a postavljen je i novi crijep.55

Poslije renoviranja ovdje se useljava Privredna banka Zagreb, a manji dio zgradeu Ulici S. Radiæa ostavljen je za iznajmljivanje za trgovine.

2.2. Stjepana Radiæa br. 4 - kuæa Dragutina Boelleina

Prva kuæa do �upnoga dvora nekoæ je bila kuæa broj 285. Sada ima broj 4 uulici Stjepana Radiæa. Najstariji poznati vlasnik je Dragutin Boellein(1816.-1895.), upravitelj biskupijskog vlastelinstva.56 Bio je upravitelj do 1874.god.57 Dragutin je sa suprugom Marijom roð. Pinteroviæ (1828.-1874.) imao dvasina i dvije kæeri.

Sin Janko odnosno Ivan (1848.-1878.), knjigovoða štedionice, o�enio je1872. god. Slavku (1855.-1923.), kæer Mirka Hrvata, poznatog ðakovaèkogodvjetnika i politièara, koja je �ivjela u susjedstvu.58 Imali su djecu: Melitu(1873.-1957.)59, Jerinu (1875.-1952.)60, Mirka (1876.-1880.) i Janka odnosno

207


52 Isto, str. 357.53 ZKO, zk. ul. 256. Kao vlasnik bila je upisana �upnièka zaklada sv. Gjurgja u Djakovu.54 Rješenje Opæine Ðakovo, Odjel za financije br. 03-2642/1-1963, Ev. br. 86/1963 od 16. 11. 1963.55 Pretres krova je obavljen 21. i 22. veljaèe 2001. godine.56 ZKO, zk. ul. 204. Dragutin Boellein upisan je kao vlasnik u osnivanju zemljišnih knjiga 1879. god., te

nam stoga nije poznato tko je bio ranijiji vlasnik.57 (Milko Cepeliæ-Matija Paviæ), Josip Juraj Strossmayer biskup bosansko-ðakovaèki i sriemski god.

1850.-1900., Zagreb, 1900.-1904., str. 917.58 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 213.59 Prema matiènoj knjizi krštenih, Melita je roðena na kbr. 116, a koja se nalazila u Paviæevoj ulici.60 Jerina je roðena i krštena 17. 1. 1878. u kbr. 285, a kuma joj je bila susjeda od preko puta, Matilda Janošiæ

roð. Pavianoviæ (1832.), rodom iz Karlovaca, supruga kotarskog suca Janka odnosno Ivana Janošiæa(1824.-1879.), koji su stanovali na kbr. 263. Bila je i kuma kasnije njezinom bratu Ivanu.

Ivana (1878.-1878.). Janko i Slavka su neko vrijeme �ivjeli u kbr. 116 u Paviæevojulici, gdje je roðena kæi Melita, a potom se vraæaju u ovu kuæu, gdje im je roðenaJerina, kao i Mirko i Janko. Jerina Boellein kasnije je postala poznata kao èasnasestra Uršulinka Majka Klaudija, koja je umrla na glasu svetosti.61 U uršulinskomsamostanu u Vara�dinu �ivjela je i njezina sestra Melita koja je tamo i umrla 1957.god. Poslije smrti supruga Janka, Slavka je odselila u Zagreb, te se udala zapukovnika Ljubomira Radojkoviæa. Poslije suprugove smrti se vratila u Ðakovo,gdje je i umrla 1923. god.62

Kæerka Amalia (1849.-1871.) udala se 1865. za Vatroslava (Ignjata) Raèkog,vlastelinskog slu�benika.63

Sin Koloman (1851.-1918.) bio je nadšumar. Slu�bovao je u LevanjskojVaroši do 1876., te potom na Vuki do 1880. god.64 O�enio je Vjekoslavu (Lujzu,Amaliju) Grliæ rodom iz Vrpolja. O �ivotu sina Josipa (1852.) nemamo podataka.

Dragutin Boellein je umro u ovoj kuæi 1895. godine.65 Poslije njegove smrtivlasnici su postali Dragutinov sin Koloman i njegova supruga Vjekoslava.66

Poslije Kolomanove smrti, njegov dio je naslijedila supruga, a poslijeVjekoslavine smrti kuæu su 1931. godine nasljedili brojni nasljednici, od kojih je1933. godine kuæu kupio kanonik Mato Fišer (1859.-1953.)67. Poslije kupovineon se ovdje preselio iz zgrade u Preradoviæevoj 17.68 Markoviæ netoèno navodi:“Kada su se Boelleinovi odavle odselili, smjestio je biskup Krapac u ovu kuæukanonika Matu Fischera.” Naime, nije ga ovdje smjestio biskup. Poslije Fišerovesmrti kuæu je naslijedio neæakov sin Matej Niderle, koji je kasnije postaoodvjetnik, kao što je bio i njegov otac.69 Poèetkom šezdesetih godina 20. stoljeæakuæa je prodana obitelji Ðakoviæ.

208


61 Usp. Terezija Horvat, Pšenièno zrno, Vara�din, 1972. i A. Kataliniæ, Klaudija svjedoèi, n. dj.62 “Slavica Horvat”, kako je upisano u mat. knjigu umrlih, umrla je 5. 3. 1923., te sutradan sahranjena na

ðakovaèkom groblju. Njezino ime se ne nalazi na spomeniku obiteljske grobnice obitelji Hrvat.63 Poslije Amalijine smrti se Vatroslav Raèki o�enio 1873. Hedvigom Sudareviæ.64 (M. Cepeliæ-M. Paviæ) J. J. Strossmayer, nav. dj., str. 918.65 Umro je 4. 3. 1895. god. U matiènoj knjizi umrlih upisano je da je umro “Dragutin Boellein udovac

pokojne Amalije Pinteroviæ, vitez reda sv. Silvestra, umirovljeni ravnatelj bisk. vlastelinstva”. Grobobitelji Boellein je uklonjen sa ðakovaèkog groblja sedamdesetih godina 20. stoljeæa, a spomenik je nekovrijeme bio u prostorijama KUD-a Sklad.

66 ZKO, zk. ul. 204.67 Mato Fišer (Bizovac,1859. - Ðakovo, 1953.), sveæenik. Nalazimo ga 1922. u upravi Hrvatske seljaèke i

obrtnièke štedionice. Kanonik je od 1926., a 1929. godine je imenovan u opæinsko zastupstvo Ðakova.Neæak mu je bio ðakovaèki odvjetnik, i neko vrijeme gradonaèelnik, dr. Antun Niderle.

68 Usp. M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 213.69 Prema kazivanju Mateja Niderle, u ovoj kuæi nikada nije �ivio njegov otac odvjetnik dr. Antun Niderle,

kako to piše u: M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 213. On je imao svoju kuæu preko puta.

Zadnji dio i ove okuænice je 1963. god. izuzet iz posjeda radi gradnje vojnestambene zgrade sa osam stanova i zelene površine.70

Devedesetih godina 20. stoljeæa otvorena su dva poslovna prostora. Ujednom je ured javnog bilje�nika Pave Ratinèeviæa, a u drugom je najprije bilatrgovina, a sada je sportska kladionica.

Godine 2003. na kuæi je otkrivena spomen-ploèa u spomen na MajkuKlaudiju, povodom posjeta Svetog oca pape u Ðakovo. Prilikom obnove fasade utravnju 2013. ploèa je bila privremeno skinuta i ujedno renovirana.


Prema navodima Mirka Markoviæa, ovdje je biskup Strossmayer 1860. god.dao podiæi kuæu, koja je bila namijenjena za više vlastelinske slu�benike.71 Imalaje stari kuæni broj 284. Meðutim, i prije te kuæe stajala je vlastelinska kuæanamijenjena vlastelinskim slu�benicima. Tako je u toj starijoj kuæi �iviovlastelinski aktuar, saborski zastupnik i pjesnik Luka Botiæ sa suprugomPaulinom roð. Brosch rodom iz Trnave. Poznato nam je da im se 1857. god. ovdjerodila kæerka Agnezija.72 Izgleda da ovdje nije dugo stanovao. Njegov tast AlbertBrosch umro je 1857., te je Botiæ sa suprugom ubrzo preselio u njegovu kuæu uulici bana Jelaèiæa. To je kuæa koja je imala broj 340. U toj kuæi se rodio sin Ðuro1860. god. Tamo je ubrzo iste godine umrla supruga Paulina.73

209


70 Rješenje Opæine Ðakovo, Odjel za financije, nav. dj.71 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 213.72 Agnesia Botiæ roðena je 10. 3. 1857. god. Kuma je bila Marija, supruga Dragutina Boelleina. Umrla je

nakon èetiri dana.73 Na kuæi u Ulici Luke Botiæa postavljena je 1963. god. spomen-ploèa s natpisom da je tamo �ivio Luka

Botiæ. Meðutim, nismo o tome pronašli dokaza. O kuæi stanovanja Luke Botiæa opširnije u: �eljkoLekšiæ, Iz �ivota Luke Botiæa u Ðakovu, Luka Botiæ i Ðakovo, Ðakovaèki kulturni krug, Ðakovo, 2010.,str. 228.-230 i u: �eljko Lekšiæ, Iz �ivota Luke Botiæa u Ðakovu, Ðakovaèki vezovi, Ðakovo, 2010., str.72.-74.

Poslije Botiæa ovdje je stanovao vlastelinski mjernik Ladislav Bunjik74 sasuprugom Marijom roð. Dunðeroviæ. Jedan od njihovih vjenèanih kumova 1859.god. bio je Luka Botiæ.75 Ovdje im je 1866. god. roðena kæerka Amalija.76 Bunjikje ranije stanovao u vlastelinskoj kuæi br. 84 u Paviæevoj ulici (odmah iza tzv.koralistièkih). Tamo im se rodio sin Sigismund (1859.-1859.). Imali su i djecu:Mihael (1860.)77, Slavica (1861.-1931.)78, Stjepan (1863.) i Aurelija (1864.). Kodupisa roðenja ove djece nije upisan i kuæni broj. Amalija odnosno Zorica udala seza šumarskog struènjaka i civilnog mjernika Julija Bönela (1867.-1935.) rodom izGerova, te se sa suprugom 1932. odselila u Novi Sad. Imali su djecu: Jelica,Gustav i Zdenka. Umrla je 1940. u Novom Sadu, a sahranjena je na ðakovaèkomgroblju. Bunjik je bio mjernik vlastelinstva do 1869. god.79

Za ovu kuæu Markoviæ navodi samo to da su ovdje stanovali �upanijskilijeènik dr. Franjo Labaš, šumarski savjetnici Heffner i Asanèajiæ, zatim trgovacPeciæ.80 Poznato nam je da je osamdesetih godina 19. stoljeæa ovdje �iviovlastelinski šumar Stjepan Schrems sa suprugom Elizabetom roð. Klobuèar.81

Krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa ovdje je �ivio kotarski lijeènik dr. FranjoLabaš sa suprugom Olgom roð. Teiszl. Bio je kotarski lijeènik u Ðakovu od 1896.god.82 U ovoj kuæi im se rodio sin Radoslav 1898., koji je ubrzo umro u dobi oddva mjeseca, te sin Ivan83 1901. godine. Njihova kæerka Paulina roðena je 1893. uKoprivnici, a udala se 1912. za ðakovaèkog odvjetnika dr. Frana Zaviška. SinVladimir, mornarièki èasnik, o�enio je Mariju Èefuta. Kasnije se Labaš preselio uOsijek, gdje je radio sve do umirovljenja 1919. god.84

210


74 Ladislav Bunjik je roðen u Osijeku 20. 9. 1831. god. Usp. Stjepan Sršan i Vilim Matiæ, Zavièajnici GradaOsijeka 1901.-1946., Dr�avni arhiv u Osijeku, Osijek, 2003., str. 125.

75 Ladislav Bunjik, geometar, roðen u Osijeku, i Marija, kæerka pok. Stjepana Dunðeroviæa, roðena uDrenju, vjenèali su se 14. 2. 1859. god. Kumovi su bili Dragutin Boellein i Luka Botiæ. Vjenèanje jeobavio Sigismund Bunjik.

76 Amalia Bunjik roðena je 3. 6. 1866. god. Kuma je bila Amalija, supruga Ignjata Raèkog.77 Obzirom da je kršteni kum bio Dragutin Boellein, koji je stanovao u susjedstvu, mo�e se zakljuèiti da je

roðen u ovoj kuæi.78 Obzirom da je krštena kuma bila Marija, supruga Dragutina Boelleina, koja je stanovala u susjedstvu,

mo�e se zakljuèiti da je roðena u ovoj kuæi. Umrla je u Ðakovu 1932., a u matiènu knjigu umrlih upisanaje pod prezimenom Bunjik, te zakljuèujemo da se nije udavala.

79 (M. Cepeliæ-M. Paviæ) J. J. Strossmayer, nav. dj., str. 917.80 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 213. Markoviæ pogrešno navodi za dr. Labaša godine

�ivota 1862.-1892.81 U ovoj kuæi im se rodio i iste 1887. god. umro sin Miloš.82 (M. Cepeliæ-M. Paviæ) J. J. Strossmayer, nav. dj., str. 917.83 Ivan se o�enio 1936. u Zagrebu, a umro 1983. u Puli.84 Glas Slobode, Nezavisno demokratsko glasilo, br. 45, god. II, Ðakovo, 14. 9. 1919., str. 4.

Zadnji dio okuænice, kao i dvije prethodne, takoðer je 1963. izuzet iz posjedaradi gradnje vojne stambene zgrade i zelene površine.85 Tada je vlasnik kuæe bioStanko Nikiæ.

Kasnije je na kuæi nadozidan kat. Zapoèeto je njegovo ureðenje krajemosamdesetih godina prošlog stoljeæa, ali je ostao neureðen do danas.

Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeæa ovdje su bili poslovniprostori. Tako je ovdje neko vrijeme bila trgovina namještajem “Mundus”, a upodrumskom prostoru je bio caffe bar “Stil”. Sada je ovdje trgovina “Fenixinformatika”.

2.4. Stjepana Radiæa br. 8 - kuæa Barè

Ova je kuæa imala broj 283.86 Mirko Markoviæ navodi da je na ovom temeljupodigao kuæu 1859. god. Vinko Barè (1832.-1910.), èinovnik u vlastelinskomparomlinu, te da je sa suprugom Jelom roð. Ilanèiæ (1844.) iz Osijeka imao trojedjece: Albertina (1864.), Ivan (1876.) i Anðela (1879.).87

Vinko Barè slu�bovao je na biskupijskom vlastelinstvu kao šumar (špan) uDrenju do 1864., zatim na Vuki do 1867., kao kasnar (�itnièar) do 1883., te kaoravnatelj paromlina od 1888. god.88 pa najvjerojatnije do umirovljenja. Zasigurnomu je otac bio Ivan Barè nadšumar, koji je umro 1854. god.

Prezime Barè spominje se i prilikom opisa dolaska biskupa J. J.Strossmayera u Ðakovo. Naime, zapisano je da su na ulazu u biskupovurezidenciju stajale dvadeset èetiri djevojke, kæeri iz graðanskih obitelji, a izmeðuostalih i iz obitelji Barè.89

Iz matiène knjige vjenèanih saznajemo da su se Vinko i Jela odnosnoJulijana vjenèali 1860. godine u Ðakovu.90

211


85 Rješenje Opæine Ðakovo, Odjel za financije, nav. dj.86 ZKO. Zk. ul. 255. U osnivanju zemljišnih knjiga bilo je upisano: k.è.br. 289 Kuæa br. 283 i Dvorište u

Djakovu sa 313 èhv, sa k.è.br. 290 Vrt sa 402 èhv.87 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 214.88 (M. Cepeliæ-M. Paviæ) J. J. Strossmayer, nav. dj., str. 917-918.89 Isto, str. 44.90 Vincent sin pok. Ivana Barèa iz Ðakova kbr. 287 i Juliana kæer Joahima Illanèiæa, rodom iz Osijeka,

vjenèali su se 15. 4. 1860. Kbr. 287 je nekadašnja Smrekarova kuæa na Zrinskom trgu. Ili je Vinko doistatamo tada stanovao, ili je �upnik upisao pogrešan kuæni broj u mat. knjigu vjenèanih.

Njihova kæer Albertina (1864.-1957.) udala se za osjeèkog odvjetnika dr.Ivana Sautera, te odselila u Osijek. Imali su sina Antuna (1903.-1959.).91 Cijelaobitelj je promijenila prezime Sauter u Ivaniæ. Albertina i Ivan su se kasnijerazveli.92 Albertina je sahranjena u obiteljskoj grobnici na ðakovaèkom groblju, anjezino prezime se navodi kao Sauter-Ivaniæ. I sin dr. Antun Ivaniæ je ovdjesahranjen.

Sin Ivan odnosno Janko (1876.-1934.) vjenèao se 1905. Ljubicom Ulrich.Oboje su �ivjeli u Zagrebu, gdje su i umrli.93

Kæer Anðela (1879.-1968.) udala se za šumara Ðuru Strapajeviæa. I oni su�ivjeli i umrli u Zagrebu.94

Iz matiènih knjiga saznajemo da su na ovoj okuænici (i prije 1859. god.)�ivjeli Karlo Gregoriæ, dr�avni slu�benik rodom iz Zagreba, sa suprugom Anomroð. Barè, koji su se vjenèali 1855. god.95 Naime, u kuæi na ovom mjestu rodio imse 1856. sin Ludovik, a potom je ubrzo ovdje umrla i supruga Ana. Ana je bilakæerka Ivana Barèa, odnosno Vinkova sestra. Iz matiènih knjiga takoðersaznajemo da je ovdje sedamdesetih godina 19. stoljeæa �ivio Mato Illanèiæ, bratJulijane Barè roð. Illanèiæ, koji je ovdje umro 1877. godine.96 Ovdje je zasigurno�ivjela i umrla njihova majka Osjeèanka Ana Illanèiæ roð. Erdeljac, obzirom da jesahranjena na ðakovaèkom groblju u obiteljskoj grobnici obitelji Barè.

Prema zemljišnim knjigama, najstariji poznati nam vlasnik bila je udovaAna Barè.97 Zasigurno je bila supruga Ivana Barèa, biskupijskog šumara, koji jeotkupio ovu okuænicu od vlastelinstva. Poslije njezine smrti kuæu je 1898. godinenasljedio njezin sin Vinko Barè98. Vinko je umro u ovoj kuæi 1910. god.99 Kuæu su

212


91 S. Sršan i V. Matiæ, Zavièajnici Grada Osijeka 1901.-1946., nav. dj., str. 335. Navodi se: “Ivaniæ dr.Antun /prije Sauter/, r. 28. IX. 1903., Osijek, /roditelji: Sauter dr. Ivan i Albertina Sauter roð. Barè/; o�.,odvjetnièki perovoða, rkt.; supruga: Ivaniæ roð. Veselinoviæ Aleksandra, r. 22. II. 1918., Donji Miholjac,vjenèani 4. IX. 1939. u Osijeku I., rkt. (...) /Rješenjem Ministra Unutrašnjih djela u. br. 34.526 od 29.VIII. 1927. dozvoljena promjena prezimena od Sauter na Ivaniæ. (s. 1494;46a).“

92 Isto. Navodi se: “Ivaniæ Albertina prije Sauter, r. 17. XI. 1864. u Ðakovu, razvjenèana, bivša supruga dr.Sauter Ivana, kuæanica. (...) Rješenjem Kr. banske uprave od 26. XI. 1931. odobrena je promjenaporodiènog prezimena od Sauter u Ivaniæ.”

93 Ivan-Janko je umro 20. 7. 1934., a Ljubica 14. 12. 1961. Sahranjeni su na zagrebaèkom groblju Mirogoj,odjel 1, polje 79, grobno mjesto 52. Usp. www.gradskagroblja.hr

94 Ðuro je umro 3. 5. 1964., a Anðela 21. 9. 1968. Sahranjeni su na zagrebaèkom groblju Mirogoj, odjel 4,polje 6A, grobno mjesto 28.

95 Vjenèali su se 1. 11. 1855. Karlo je bio star 28, a Ana 19 godina. Kumovi su bili Antonius Russi i CarolusBellein.

96 Matija, sina Jakoba Illanèiæa i Ane roð. Erdeljac, star 36 god., roðen u Osijeku, umro je 12. 2. 1877. god.97 ZKO. Zk. ul. 255. Prenešeno vlasništvo iz gruntovnog napisnika br. 263.98 ZKO, ZI br. Z-2348/1898.99 Prema matiènoj knjizi umrlih, 25. 1. 1910. umro je Vinko Barè, suprug Julijane Ilanèiæ, umirovljeni

vlastelinski èinovnik, roðen 4. 4. 1832., a sahranjen 27. 1. Njegovo ime nije uklesano na nadgrobnomspomeniku.

nasljedila djeca100, koja su je prodala 1918. godine kovaèu Mati Šarèeviæu(1865.-1963.)101. On je bio o�enjen Marijom roð. Stojanoviæ, rodom iz Osijeka.Njihova djeca su roðena i odrasla u kuæi Matinog oca, takoðer kovaèa, po starojnumeraciji kbr. 525, u sadašnjoj Palmotiæevoj ulici. Mato je bio istaknuti obrtnik,te je bio izabran za proèelnika Mjesnog odbora obrtnika Ðakova.102

Vinkova supruga Julijana je umrla u Ðakovu 1932. godine.103

Sada je okuænica podijeljena i ima dva vlasnika, a to su Zdenko Šarèeviæ izÐakova i Marina Bogdan roð. Šarèeviæ iz Osijeka.

2.5. Stjepana Radiæa br. 10 - kuæa Mirka Hrvata

Na mjestu nove kuæe u ulici Stjepana Radiæa broj 10, stajala je stara kuæakoja je po staroj numeraciji imala kuæni broj 282.104

Najstariji poznati nam vlasnik te kuæe bio je Josip Holt.105 On je biovlastelinski slu�benik, a umro je 1865. godine.106 Iste godine kuæu je kupiopoznati ðakovaèki odvjetnik i politièar Mirko Hrvat (1826.-1893.).107 Postao jeodvjetnik u Ðakovu 1852. godine, gdje ga je biskup Strossmayer imenovaosvojim odvjetnikom, a kasnije ravnateljem vlastelinstva, što je bio sve do 1874.godine.108 Od 1861. godine bio je zastupnik u hrvatskom Saboru u više mandata, ai njegovim predsjednikom od 1884. do 1893. godine. Hrvat je bio vlasnik ovekuæe sve do smrti 1893. godine.

Prva supruga mu je bila Marija roð. Barloviæ (1835.-1855.), s kojom sevjenèao 1853. godine. S njom je imao kæerku Slavku (1855.-1923.). Drugasupruga mu je bila Marija roð. Loviæ (1848.-1883.) rodom iz Èalme, s kojom se

213


100 ZKO, ZI br. Z-753/1911.101 ZKO, zk. ul. 255, ZI br. Z-3110/1918. Po kupoprodajnom ugovoru od 15. 9. 1918. prodana je za 95.000

K.102 Opširniju biografiju vidi u: Zvonko Benašiæ, Ðakovaèki portreti, Matica hrvatska - ogranak Ðakovo i

Zvonko Benašiæ, Ðakovo, 2011., str. 150. Benašiæ navodi da je taj Mato Šarèeviæ roðen 1890. Meðutim,te je godine roðen njegov sin Mato Šarèeviæ, ortoped u Osijeku, koji je sahranjen na ðakovaèkom grobljuu obiteljskoj grobnici Jakševac.

103 Na spomeniku je njezino djevojaèko prezime navedeno kao Ivaniæ, a ne Ilanèiæ.104 Radi se o k.è.br. 292 Kuæa br. 282 i dvorište u Ðakovu sa 201 èhv. Vidi zk. ul. 254. u ZKO.105 ZKO, gruntovni napisnik br. 262.106 Umro je 25. 1. 1865. god. kao ne�enja, u dobi od 68 godina.107 ZKO, gruntovni napisnik br. 262. Mirko Hrvat kupio je kuæu po ugovoru od 21. 10. 1865. god. za 2550

forinti. Markoviæ navodi da ju je kupio 1875. godine. Usp. M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj.,str. 214. Prilikom upisa njegovo prezime upisano je kao “Horvat”.

108 Mirko Hrvat, “Vjesnik �upanije virovitièke”, br. 19., Osijek, 5. listopada 1893., str. 150.

vjenèao 1863. godine.109 S njom je imao djecu: Olgu (1865.-1884.), Milevu(1867.-1870.), Danicu (1870.-1872.) i Zdenku (1873.). Treæa supruga bila mu jeMatilda roð. Thoma (ili Thomé).110 Sa suprugom Matildom imao je sina Kamila(1888.).

Kæerka Slavka udala se 1872. god. za knjigovoðu štedionice Janka odnosnoIvana Boelleina (1848.-1878.), koji je �ivio u susjedstvu. Kæerka Olga je umrlakao djevojka od sušice. Kæerka Zdenka se udala 1891. za Kolomana Mititzky deNemes Miticzes Csötärtök, konjanièkog satnika 8. husarske pukovnije izGradaca.

Mirko Hrvat umro je 21. rujna 1893. godine.111 Kada je tadašnji hrvatski banKhuen-Héderváry 11. listopada 1893. godine posjetio Ðakovo, odvezao se do ovekuæe k udovi Matildi Hrvat osobno joj izraziti suæut.112

Poslije Mirkove smrti, ovaj posjed su nasljedili: Zdenka Miticzky (poslijenje djeca Margareta i Alice pl. Miticzky), Slavica Radojkoviæ (preudala se 1884.za kapetana kasnije pukovnika Ljubomira Radojkoviæa) i Kamilo Hrvat.113

Od Mirkovih nasljednika kuæu su kupili 1918. godine Gabrijel (1882.-1968.)i Elizabeta (1883.-1961.) Mutavd�iæ.114 Mutavd�iæi su i danas vlasnici oveokuænice.

Stara kuæa je na ovom mjestu stajala najmanje 130 godina. Srušena je 1997.godine. U ljetu 1998. godine ovdje je sagraðena nova katnica.


Ova je kuæa nekoæ imala broj 281.115 Mirko Markoviæ navodi da je 1863. biona ovdašnjem temelju Stjepan Russi, a kada se oko 1889. god. obitelj Russi

214


109 Podaci sa nadgrobnog spomenika.110 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 214. Markoviæ prvu suprugu ne spominje, veæ drugu

navodi kao prvu, a treæu kao drugu. Treæa supruga Matilda roð. Thoma, prema natpisu na spomeniku, nijesahranjena u grobnici obitelji Hrvat.

111 Mirko Hrvat sahranjen je 23. 9. 1893. u obiteljskoj grobnici na ðakovaèkom groblju. Na nadgrobnomspomeniku uklesano je “Grobnica obitelji Mirke Hrvata”. Meðutim, njegova rodbina poslije njegovesmrti nije dala uklesati i njegovo ime s godinama roðenja i smrti. Spomenik nije pod zaštitom, a godinamanitko ne plaæa grobnu naknadu.

112 O boravku bana u Ðakovu opširnije u: �eljko Lekšiæ, Ban Dragutin grof Khuen-Hédérvary u Ðakovu,“Slavonski narodni godišnjak 1994.”, Ðakovo, 1994., str. 42.

113 ZKO, ZI br. Z-3337/1899 i Z-2618/1912.114 ZKO, ZI br. Z-792/1918.115 ZKO, zk. ul. 253. U osnivanju zemljišnih knjiga bilo je upisano: kat. èestica br. 293 Kuæa br. 281 sa

dvorištem u Djakovu sa 330 èhv.

razišla, da je zakupio njihovu kuæu ðakovaèki financijski erar. Otada su tu bileprostorije financijske uprave i stanovi za finance. Nakon toga bila je ovdjeðakovaèka pošta.116 Zemljišne knjige kazuju da je kuæu kupio erar 1878.godine.117 Da je ovdje bila pošta, nismo našli podatka.

Iz matiènih knjiga poznato nam je da je ovdje �ivio porezni slu�benik AntunRussi sa suprugom Amalijom roð. Boellein (1820.-1873.), a da su im se u ovojkuæi rodila djeca: Emerik (1850.), Fridrih (1851.-1876.), Ana (1855.-1857.),Antonio (1857.-1861.)118 i Paulina (1861.).

Dugi niz godina Antun se ubrajao meðu najuglednije èlanove ðakovaèkogadruštvenog �ivota, da bi 1876. godine iznenada pronevjerio velike svote novca ipobjegao preko Save u Bosnu. Ðakovèani su ga zbog toga dugo vremena èuvali unegativnoj uspomeni.119

Poslije Russija ovdje je �ivio oficijal poreznog ureda Antun Vrkljan sasuprugom Katarinom roð. Milkoviæ. U ovoj kuæi im je roðena kæi Marija(1877.-1878.), a zasigurno i ranije sin Ludovik (1876.).120

Kuæa je podijeljena na dva dijela, a sada je u vlasništvu obitelji Horvat iMatkoviæ.121


Ova je kuæa nekoæ imala broj 280.122 Mirko Markoviæ navodi da je kuæasredinom 19. stoljeæa pripadala Stjepanu Pauliæu, koji ju je prodao 1891. mesaru igostionièaru Janku Poljaku. Nadalje navodi da je tradiciju Poljakove gostionicenastavila voditi do 1938. �idovka Braun, te da je kuæu kupio krojaè FranjoMutavd�iæ.123

215


116 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 216.117 ZKO, zk. ul. 253. Kupljena je ugovorom od 10. 5. 1878., te upisano vlasništvo Visokog kr. dr�avnog

financialnoga erara.118 Prema Mat. knjizi umrlih, umro je u kuæi br. 182, koja je bila u sadašnjoj Preradoviæevoj ulici.119 Iz Djakovštine, Obzor, br. 19, Zagreb, 25. I. 1887., str. 2.120 Ludovikov kum je bio, kako se navodi, “Antonius Russi, Reg. vectigalium perceptor”.121 ZKO, zk. ul. 3912.122 ZKO, zk. ul. 623. U osnivanju zemljišnih knjiga bilo je upisano: kat. èestica br. 296 Kuæa br. 280 sa

dvorištem u Djakovu sa 305 èhv.123 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 214.

Iz zemljišnih knjiga saznajemo da su od 1873. godine vlasnici bili IvanPoljak (1831.-1912.) i Marija roð. Poslavski (1841.-1890.).124 Oni su imali uvlasništvu i kuæu br. 31 u Školskoj ulici. Koliko nam je poznato imali su sinaBogomila (1862.-1900.)125, koji se nije �enio. Poslije Marijine smrti 1890. god.126

kuæa je prodana 1891. Josipu i Franjki Hager, a oni su je prodali Adolfu Weissu iTereziji.

Godine 1914. kuæu kupuju Sigmund Braun i Sida.127 Poslije Sigismundovesmrti njegov dio su nasljedila djeca Herman Braun, Josefina udata Kesler, VilkoBraun i Cilika Braun.

Kuæa je prodana 1929. godine Sta�i Vuksanoviæ, a koja ju je prodala 1939.god. Gabri i Elizabeti Mutavd�iæ. Oni su je darovali sinovima Stanku i Mirku.

SUMMARY

�eljko Lekšiæ

HOUSES AT THE BEGINNING OF THE STJEPAN RADIÆ STREET IN ÐAKOVO

A few older houses, and also a few newer ones - built in place of the old ones, are located at thebeginning of the Stjepan Radiæ Street in Ðakovo. These houses and gardens are interesting be-cause they were home to numerous prominent and well known residents of Ðakovo. Amongthese people were the lawyer and municipal mayor Antun Niderle, lawyer and politician Mir-ko Hrvat, director of the episcopal estate Dragutin Boellein and his daughter Jerina, known asMother Klaudija, followed by episcopal clerks Luka Botiæ, Hugo Sudareviæ, Vatroslav Raèki,Ladislav Bunjik and Vinko Barè, as well as the district doctor, dr. Franjo Labaš, and the di-strict judge Ivan Janošiæ. The article describes the history of the building process and owner-ship, as well as family life of the owners and residents of the houses located at the beginning ofthe street, before the crossroads with the Palmotiæ Street.

216


124 ZKO, zk. ul. 623. Na temelju ugovora od 21. 5. 1873. i punomoæi od 21. 3. 1873. godine.125 Roðen je i kršten 19. 4. 1862. pod imenom Robertus.126 Marija je umrla u ovoj kuæi 7. 4. 1890. god.127 ZKO, zk. ul. 1495. ZI br. 1535/1914. ugovor od 2. 4. 1914. god.

Radionièko porijeklo staklenihposuda s kasnoantièke nekropolena Štrbincima*UDK 903.23(497.5 Štrbinci)

Mia Leljak, Ðurmanec

Na kasnoantièkoj nekropoli na Štrbincima (Certissia?) u blizini Ðakova, dosada je pronaðena velika kolièina kasnoantièkih i ranokršæanskih nalaza.Upravo na toj je nekropoli pronaðena i najveæa kolièina kasnoantièkih stak-lenih posuda. Veæina pronaðenih posuda ukazuje na ju�nopanonsku proiz-vodnju. To je vidljivo na temelju elemenata poput: velike kolièinepronaðenih posuda, loše kvalitete izrade i loše kvalitete stakla, nedostatkabliskih analogija za veliki broj posuda, i slièno. Meðutim, za sada nemo�emo sa sigurnošæu potvrditi staklarsku proizvodnju na Štrbincima, ilibilo gdje drugdje u hrvatskom dijelu ju�ne Panonije, s obzirom da staklar-ske peæi nisu pronaðene. Ono što jest zanimljivo je to što je na nekropolipronaðeno nekoliko posuda koje tipološki ne odgovaraju kasnoantièkima,veæ ranijim rimskim oblicima. Njihova izrada upuæuje na kasnu antiku i od-govara izradi veæine staklenih posuda pronaðenih na Štrbincima (loša izra-da, loša kvaliteta stakla), ali tipološki one su sliènije ranijim primjercima.Teško je zamisliti da su se uspijele saèuvati kroz nekoliko stoljeæa. Veæa jevjerojatnost da je rijeè o ranijim oblicima panonske proizvodnje. Pronaðenoje i nekoliko posuda koje se takoðer razlikuju od ostalih, ne tipološki, veæ sobzirom na kvalitetniju izradu, te nedostatak sliènih primjeraka. Pitanje jestda li su i one moguæe panonske proizvodnje ili uvoz iz neke druge provinci-je?

Kljuène rijeèi: Štrbinci, Panonija, kasna antika, staklene posude, staklarskeradionice

Mia Leljak: Radionièko porijeklo staklenih posudas kasnoantièke nekropole na Štrbincima ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 217-226

217

* Izlaganje na temu Glass vessels from the Late Roman cemetery of Štrbinci odr�ano je na kongresu AIHV19 (Association Internationale pour l’Histoire du Verre), 2012.

Arheološki lokalitet Štrbinci (Certissia?) nalazi se oko 3 km jugoistoèno odÐakova. Štrbinci se u literaturi prvi puta spominju poèetkom 20. st.1, prva zaštitnaistra�ivanja provedena su 1993. god., dok su prva sustavna istra�ivanja lokalitetazapoèeta 1999. god., te se od tada (pod vodstvom dr. Branke Migotti) istra�ujekasnoantièko groblje na platou ju�nog bre�uljka.

Do sada je pronaðeno 175 grobova, s velikom kolièinom razlièitihkasnoantièkih i ranokršæanskih nalaza. Najveæu kolièinu nalaza predstavljastakleni materijal, ponajviše staklene posude, ali i nakitni predmeti (narukvice,privjesci i perle). U ovome radu iskljuèivo se raspravlja o radionièkomepodrijetlu nekolicine tipova staklenih posuda.

Za sada, najzanimljiviji nalazi pronaðeni na lokalitetu, zasigurno su dvazlatna staklena dna. Prvo dno pronaðeno je 1965. god. prilikom graðevinskihradova, meðutim sam je kontekst nalaza na�alost ostao nepoznat.2 Na zlatnoj

218

Mia Leljak: Radionièko porijeklo staklenih posudaZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 217-226 s kasnoantièke nekropole na Štrbincima

Karta Panonije Sekunde s lokacijom Certissie

1 Josip BRUNŠMID, Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije IV, Vjesnik Arheološkog muzeja uZagrebu 5, no. 1, Zagreb 1901., 137.

2 Branka MIGOTTI, Two gold-sandwich glasses from Štrbinci (Ðakovo, Northern Coatia), Zagreb 2002.,21.

foliji, smještenoj izmeðu dva komada stakla, prikaz je braènog para, te natpisFLOP-N-TIS (sc. florentes) stisnut u praznom prostoru izmeðu njihovih glava.Na temelju saèuvanog ulomka posude mo�emo zakljuèiti da je najvjerojatnijerijeè o dnu zdjele. Na temelju natpisa i ikonografske analize prizora, kao iusporedbe sa sliènim primjercima, dno je datirano u drugu treæinu 4. st. (330 -360).3

Drugo zlatno dno pronaðeno je u grobu 45, prilikom arheoloških istra�ivanja2001. god. Dno je, s još dva obièna staklena dna, pronaðeno uz glavu djevojèicestare 10 - 12 god. S obzirom da je iskljuèivo dno saèuvano, ne mo�emo znatikojem tipu posude je pripadalo, iako je najvjerojatnije rijeè o zdjeli kao i u sluèajuprvog primjerka. Zlatna folija prikazuje èetveroèlanu obitelj, a izmeðu i iznadnjihovih glava smješten je natpis ‘VIVATIS FELICIS (sc. felices) IN DEO’, te petrozeta. Kao i u sluèaju prvog dna, napravljene su detaljne ikonografske analize iusporedbe sa sliènim primjercima, koje upuæuju na proizvodnju u 2. pol. 4. st.(360 - 400).4

Zanimljivo jest da su na Štrbincima pronaðena dva zlatna staklena dna, sobzirom da ih je na podruèju èitave Panonije pronaðeno tek sedam: dva naŠtrbincima, dva u Carnuntumu, jedno u Poetoviju, te po jedno u Intercisi i Lugiu.Opæenito se smatra da je veæina svih do sada pronaðenih zlatnih dna talijanskogporijekla. Na temelju samo dva pronaðena primjerka na podruèju ju�ne Panonije,

219


Zlatna staklena dna

3 Branka Migotti, 2002., n. dj. (bilj. 2), 25 - 34.4 Branka Migotti, 2002., n. dj. (bilj. 2), 52.

te samo sedam na podruèju cijele provincije Panonije, moguænost ju�nopanonskeproizvodnje malo je vjerojatna, naroèito ako u obzir uzmemo èinjenicu da jeveæina do sada pronaðenih dna proizvedena u Rimu.

Na lokalitetu je pronaðeno nekoliko vrèeva, koji se kvalitetnijom tehnikomizrade, te nedostatkom sliènih primjeraka, razlikuju od ostalih. Pitanje je jesu li tivrèevi panonske proizvodnje ili uvoz iz neke druge provincije.

U grobu 113 pronaðena su dva vrlo slièna ovalna vrèa, s ukrasom staklenihniti na vratu. Na podruèju ju�ne Panonije za njih nema izravnih analogija. Imamnogo sliènih primjeraka i u hrvatskom i u maðarskom dijelu Panonije, kao i napodruèju Porajnja i istoènoga Mediterana, ali bliske analogije nedostaju.Nedostatak izravnih analogija, kao i sliènost s maðarskim vrèevima, odmahnameæe moguænost proizvodnje takvih oblika upravo u Panoniji. S druge strane,ako uzmemo u obzir vrlo sliène primjerke iz istoènomediteranskih radionica (npr.Kunina 1997)5, naši bi vrèevi vrlo lako mogli biti uvezeni izistoènomediteranskih radionica. Uvoz robe iz tih radionica na podruèje Panonijegotovo je nezamjetan, za razliku od prostora istoènojadranske obale, gdje jeprisutan u velikoj mjeri. Stoga je još zanimljivije to što je na Štrbincima naðenonekoliko oblika posuda koji upuæuju na moguænost proizvodnje na podruèjuistoènog Mediterana. Mogli bismo pretpostaviti da su spomenuta dva vrèa naŠtrbince stigla iz Dalmacije, s obzirom da su provincije Panonija i Dalmacija bile

220


Vrèevi iz groba 113

5 Nina KUNINA, Ancient glass in the Hermitage collection, St. Petersburg 1997., 222.

povezane nekolicinom cesta, meðu kojima i onom Salona - Servicij.6 Druga jemoguænost da su sirijski trgovci sami donijeli ove posude u Panoniju, kada su se u3. st. doselili u zaleðe limesa, na podruèje koje su štitile sirijske trupe (CohorsMilliaria Hemesenorum u Intercisi), ili su ih mo�da donijeli sami vojnici.7 Sobzirom na kvalitetu štrbinaèkih vrèeva, koja je po mome mišljenju nešto lošijaod kvalitete sliènih sirijskih primjeraka8, veæa je vjerojatnost da su vrèevi izraðeniu Panoniji po uzoru na sirijske. Meðutim, i dalje ostaje upitno jesu li su vrèeviizraðeni u hrvatskom ili maðarskom dijelu Panonije.

Vrè iz groba 103 takoðer se razlikuje od svih ostalih oblika pronaðenih nalokalitetu. Ima ovalno tijelo ukrašeno širokim rebrima. Vrat je kratak i na donjemdijelu ukrašen staklenim prstenom iste boje kao i posuda. Ispod ruba još je jedanprsten ukrašen motivom kapljica. Isti se motiv pojavljuje i ispod ruba vrèa izVinkovaca, koji doduše nema ovalno tijelo veæ kuglasto. Iste ukrasne elementemo�emo primijetiti i na vrèu iz Dalja.

Navedeni vrèevi nisu jednaki, ali imaju iste ukrasne elemente karakteristièneza razdoblje 3., 4. i 5. st. - rebra, staklene niti, kapljice i prsten na vratu iste bojekao i posuda, a na temelju kojih ih mo�emo okvirno datirati u isto razdoblje. Vrèiz groba 103 najslièniji jest onome iz Dalja, naravno ne po obliku nego po istim

221


Vrèevi sa Štrbinaca, Dalja i Vinkovaca

6 Branka Migotti, Prilog poznavanju putova trgovine izmeðu Dalmacije i Panonije, Opusculaarchaeologica 23-24, no. 1, Zagreb 2000., 196.

7 Edit B. THOMAS, Glassware, in Lengyel A. and Radan G. T. B., Archaeology of Roman Pannonia,Akadémiai Kiadó, Budapest 1980, 38.

8 Moj uvid u istoènomediteransku staklenu graðu ostvaren je iskljuèivo putem struène literature.

ukrasnim elementima - rebrima, prstenu na vratu, te obliku ruèke. Meðutim, vrèsa Štrbinaca ima ukras kapljica ispod ruba, kao i onaj iz Vinkovaca. Na temeljusliènih osobina, te blizine lokaliteta, mogli bismo pretpostaviti da su vrèevi saŠtrbinaca i iz Vinkovaca vrlo vjerojatno ju�nopanonski proizvodi. Za razliku odnjih, vrè iz Dalja mnogo je kvalitetnije izrade, stoga je logiènije pretpostaviti daje on uvezen, vrlo vjerojatno iz Porajnja, te da je slu�io kao model lokalnim9

(moguæe štrbinaèkim ili cibalskim) staklarima za izradu sliènih primjeraka.

Dvije posude sa Štrbinaca tipološki ne odgovaraju kasno rimskommaterijalu, veæ su sliènije ranijim rimskim primjercima. S druge strane, njihovaizrada ukazuje na kasnu antiku i odgovara kvaliteti izrade veæine staklenih posudapronaðenih na Štrbincima (loša kvaliteta stakla, loša kvaliteta izrade). Prva jesto�asti vrè, izraðen od stakla svjetloplave boje, koji je tipološki sliènijiprimjercima iz razdoblja 2. pol. 1. i poèetka 2. st. (npr. Roffia 1993)10. Meðutim,vrè je iste kvalitete izrade kao i ranije spomenute kasno rimske posude. Drugatakva posude jest sto�asti balzamarij, koji se takoðer razlikuje od ostalihprimjeraka s lokaliteta i odgovara onima iz razdoblja 2. ili eventualno 3. st. (npr.Roffia 1993; Mandruzzato, Marcante 2007)11. Teško je zamisliti da su se ovedvije posude uspjele saèuvati kroz dva stoljeæa, ali tu moguænost ne mo�emoiskljuèiti u potpunosti. S obzirom na arheološke dokaze, na Štrbincima jepostojao kontinuitet �ivota od prapovijesti do kasne antike12, stoga pronalazakrano rimskih posuda nije iznenaðenje. Meðutim, te su dvije posude pronaðene ugrobu zajedno s kasnorimskim nalazima. Vrè je pronaðen u grobu zajedno skoniènom èašom sa zaobljenim dnom, datiranom u razdoblje 4. i poè. 5. st.13

Balzamarij je takoðer pronaðen u grobu, zajedno s još èetrdeset i jednimrazlièitim nalazom, od èega su najva�niji nalazi novca (4 Konstantinova, 2Licinijeva i 2 Krispova).14 S obzirom na sve navedene èinjenice, veæa jevjerojatnost da je rijeè o ranijim rimskim posudama, vrlo vjerojatno panonske

222


9 Pojam lokalni u ovome se sluèaju odnosi na u�e podruèje ju�ne Panonije, odnosno na navedene gradove injihovu u�u okolicu.

10 Elisabetta ROFFIA, I vetri antichi delle Civiche raccolte arheologiche di Milano, Milano 1993., 145, no320, 321.

11 E. ROFFIA, 1993, n. dj. (bilj. 9), 127, 132, no 297; Luciana Mandruzzato, Alessandra Marcante, VetriAntichi del Museo Archeologico Nazionale di Aquileia, Il vasellame da mensa, Corpus delle collezionidel vetro in Friuli Venezia Giulia, 2007., 100, no 265.

12 B. Migotti et al., Accede ad Certissiam, Antièki i ranokršèanski horizont arheološkog nalazišta Štrbincikod Ðakova, Zagreb 1998.

13 Mia LELJAK, Staklene posude sa štrbinaèke nekropole, Zbornik muzeja Ðakovštine 10, Ðakovo 2011.,149.

14 Branka RAUNIG, Dva kasnoantièka groba iz okolice Ðakova, Vjesnik arheološkog muzeja u Zagrebu12-13, no. 1, Zagreb 1980., 157 - 158.

proizvodnje, koje su nekim èudom uspjele pre�ivjeti relativno dugo razdobljeupotrebe15.

Najveæu skupinu posuda pronaðenih na Štrbincima èine obiène posude zasvakodnevnu upotrebu: koniène èaše, ovalni vrèevi, kuglaste boce, te razlièititipovi balzamarija. Na temelju razlièitih pokazatelja, poput loše izrade i lošekvalitete stakla, stjenke posuda pune su mjehuriæa, te vertikalnih i horizontalnihlinija, njihovo oblikovanje prilièno je loše, tijela su im asimetrièna; elementipoput noge, ruba, ruèke i ukrasa nisu pravilno izvedeni. Nadalje, pronaðena jevelika kolièina materijala, ali osim nekoliko iznimaka, svega je nekolikoosnovnih tipova posuda (kuglaste boce, ovalni vrèevi, sto�aste èaše, te zaobljenibalzamariji). Sliènih primjeraka poput štrbinaèkih ima mnogo, ali ne i istih.Drugim rijeèima, oblik i ukras kakav mo�emo vidjeti na posudama s podruèjaju�ne Panonije, mo�emo pronaæi i na posudama u sjevernoj Panoniji, te Porajnju,ali izravne analogije uglavnom nedostaju. Osim nekoliko posuda, koje suizraðene od stakla �uækaste ili plavkaste boje, dominira samo jedna boja: razlièitenijanse zelene.

223


Vrè i balzamarij sa Štrbinaca

15 U jednom od prijašnjih radova (vidi Mia Leljak 2011., n. dj. (bilj. 14), 157) bila sam mišljenja kako je vrèkasnoantièki proizvod, meðutim, uslijed novih saznanja i promišljanja, to se mišljenje sada razlikuje odprethodno spomenutoga.

Ako u obzir uzmemo èinjenicu da su ju�na i sjeverna Panonija nekada bilejedna provincija, još je zanimljivije promatrati razlièitost staklenog materijalapronaðenog na oba podruèja. Proizvodnja nekoliko razlièitih tipova posuda usjevernopanonskim radionicama dokazana je (kuglaste boce, sto�aste èaše), nesamo u kasnoj antici veæ i u ranijem razdoblju.16

S obzirom da su kasnorimski oblici posuda takoðer èesti i u hrvatskom dijeluprovincije, ne vidim razlog zašto oni ne bi mogli biti izraðivani i na ovomepodruèju. Druga moguænost, koja se u ovome trenutku èini realnija, s obzirom nanedostatak dokaza za ju�nopanonsku staklarsku proizvodnju, te dobru prometnupovezanost izmeðu sjevernog i ju�nog dijela provincije, jest ta da je proizvodnjazapoèela u sjevernom dijelu, te se postepeno proširila i na ju�no podruèje. Posudeu ju�noj Panoniji oèigledno su bile izraðivane po uzoru na uvezene posude, nesamo iz sjeverne Panonije nego vjerojatno i po uzoru na one iz rajnskih, tedjelomièno i istoènomediteranskih radionica. To bi moglo biti objašnjenje zaštopronalazimo toliko sliènih primjeraka, a tako mali broj istih.

Na�alost, osim veæe kolièine posuda, drugi elementi (peæi, stakleni otpad,alatke, i ostalo) na temelju kojih bismo mogli dokazati proizvodnju staklenih

224


Staklene posude sa Štrbinaca

16 E. B. Thomas, 1980., n. dj. (bilj. 6), 381 - 383.

posuda na Štrbincima, za sada nisu pronaðeni. Glavni razlog za to jest zasigurnotaj što naselje za sada nije istra�ivano, samo dio nekropole. B. Migotti jepretpostavila moguænost staklarske proizvodnje i na Štrbincima na temeljunekoliko pokazatelja poput: veæe kolièine narukvica od crnog stakla17 ilikomadiæa kremena u jednom grobu, pretpostavljajuæi da ako je polo�en kaoprilog, mogao bi izravno i simbolièki upuæivati na staklarsku proizvodnju nalokalitetu. Ta se pretpostavka temelji na èinjenici da je kvarcni pijesak jedan odosnovnih sastojaka sirovog stakla. Meðutim, za sada nikakve analize stakla saŠtrbinaca nisu raðene, stoga se ne zna da li je kremeni pijesak jedan od sastojakastakla od kojeg su štrbinaèke posude izraðivane.18

Na�alost, osim kolièine, drugi dokazi za izradu narukvica od crnog stakla naŠtrbincima ili bilo gdje drugdje u hrvatskom dijelu Panonije za sada nisupronaðeni. Dokazivanje ju�nopanonske proizvodnje nije problem samo naŠtrbincima, nego na cijelom podruèju hrvatskog dijela provincije, s obzirom daosim pretpostavljenih staklarskih peæi iz Siska i Vinkovaca, svi drugi elementi(stakleni otpad, alatke, sirovo staklo, i slièno) za dokazivanje staklarskeaktivnosti nedostaju, te upravo zbog te èinjenice staklarska proizvodnja uhrvatskom dijelu Panonije za sada ostaje samo pretpostavka.

U ovome trenutku, uzimajuæi u obzir sve navedene èinjenice, još je mnogonepoznanica u vezi porijekla posuda sa Štrbinaca. Na sreæu, istra�ivanja senastavljaju, stoga æemo na temelju novih nalaza, zasigurno doæi do novihspoznaja.

225


17 B. Migotti, The production of glass jewellery at Štrbinci (NE Croatia), Instrumentum 8, Montagnac,1998., 14.

18 B. Migotti, Kasnoantièko groblje na Štrbincima kod Ðakova-iskopavanja u 2004. i 2005., Arheološkiradovi i rasprave 16, Zagreb 2009., 164.

SUMMARY

Mia LeljakPROVENANCE OF GLASS VESSELS FROM THE LATE ROMAN CEMETERY

OF ŠTRBINCI

Late Roman cemetery on the site of Štrbinci (Roman Certissia?) near the town of Ðakovo sofar has yielded abundant and various Late Antique and Early Christian finds. The greatestamount of late Roman glass vessels in southern Pannonia was found precisely at this ceme-tery. The most vessels from Štrbinci indicates south Pannonian production, which is eviden-ced by a numerous indicators such as: large quantity of the material found, poor productionand poor quality of glass, lack of close Pannonian or other analogies for the large number ofthose vessels, etc. However, we can not for sure confirm the glass production at Štrbinci, as amatter of fact no where in Croatian part of southern Pannonia so far, since the furnaces for ma-king glass vessels are lacking. What is interesting at this cemetery is that there are several ves-sels found that typologically do not correspond to late Antique ones, but are similar to earlyRoman vessels. Their manufacture points to Late Antiquity and corresponds to the manufac-ture of majority glass vessels found at Štrbinci (poor quality of glass, poor technique), buttypologically there are similar to early Roman ones. Whether they are preserved through thecenturies it is difficult to imagine? It is more likely that we are dealing with earlier Roman ves-sels that are made by Pannonian glassmakers. There are also few vessels from Štrbinci thatdiffers from others, not typologically but by the better quality of manufacture and the lack ofsimilar analogies. Question is are they also of possible Pannonian production or importedfrom other provinces?

226


Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki(sadašnjost kroz prizmu prošlosti)UDK 262.3(497.5 Ðakovo) (091)

Luka MarijanoviæSveuèilišni profesor u mirovini, Ðakovo

Autor u radu povodom uzdignuæa Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije i po-novne uspostave Srijemske biskupije, te osnivanja Ðakovaèko-osjeèkecrkvene pokrajine govori o Stolnom kaptolu u Ðakovu, koji postaje Prvo-stolnim kaptolom ðakovaèko-osjeèkim. Prvi je stolni kaptol bosanski po-stojao uz biskupe dok su još boravili u Bosni oko 1240. godine. Kad subiskupi konaèno prešli u Ðakovo, tu je utoèište našao i bosanski kaptol, kojitako postaje bosanskim ili ðakovaèkim. Malo poslije mohaèke bitke (g.1526.) i kaptol se bio ugasio. Poslije turskog gospodstva u Slavoniji biskupiponovno borave u Ðakovu, ali nisu uspjeli uspostaviti stolni kaptol. Tek uje-dinjenjem Bosanske ili ðakovaèke i Srijemske biskupije g. 1773. osniva sekaptol, koji danas ima deset mjesta. U èasu ujedinjenja Srijemska biskupijanije imala svoj kaptol. Autor na temelju dostupne literature iznosi ukratkopovijest bosanskog kaptola, zatim govori o postojanju susjednog zbornogkaptola sv. Petra u Kaptolu koji je osnivanjem Po�eške biskupije obnovljenpod povijesnim nazivom kao Stolni kaptol u Po�egi g. 1999. Govori se daljeo stolnom kaptolu opæenito, koji je obavljao meðu ostalim i sudsku vlast nasvojem podruèju. Bosanskom stolnom kaptolu je od g. 1498. slu�beno bilopriznato pravo „loci credibilis“, a kasnije je to pravo bilo obnovljeno u 19.st. Kaptol u Ðakovu je zaslu�an za mjesnu Crkvu i katedralu, kao i za samgrad Ðakovo.

Kljuène rijeèi: Ðakovo, kaptol, bosanski kaptol sv. Petra, zborni kaptol uKaptolu, locus credibilis.

Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki(sadašnjost kroz prizmu prošlosti) ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268

227

Stolni kaptol ðakovaèki – „ignorirana“ ustanova

Ne tako davno objavljena je jedna knjiga veæeg formata, i još dostupna uknji�arama, koja �eli predstaviti grad Ðakovo kao biskupski grad u povijesti isadašnjosti. U toj se knjizi ni na jednome mjestu ne spominje slavna i èasnaustanova: Stolni kaptol sv. Petra u Ðakovu,1 Stolni kaptol bosanske ili ðakovaèkei srijemske biskupije, koji je bio odigrao u svoje vrijeme znaèajnu ulogu, slu�eæiopæem dobru Crkve. To smatramo prilièno velikim propustom, jer se ta ustanovajoš nije ugasila, ali i pozitivnim znakom: radi se o zboru sveæenika, pravnoj osobiuz ðakovaèku prvostolnicu, koja bez puno prièe vrši svoju èasnu ulogu u mjesnojCrkvi, da ostaje, makar je dinamièna zajednica s razlièitim slu�bama,nezamjetljiva i samim ljudima iz Crkve. Štoviše, najnoviji dogaðaji prigodomuspostave novog crkvenog ustrojstva u mjesnoj ðakovaèkoj Crkvi odrazili su se ina toj ustanovi. Zato smatramo potrebitim, barem letimièno pogledati nekeznaèajnije trenutke iz njezine starije i novije povijesti, da tako još bolje upoznamograd Ðakovo, kao sijelo biskupije. Podsjetit æemo zato na povijesne korijeneovdašnjeg stolnog kaptola u Bosni, pa istaknuti njegovu ulogu i smisao danas. Natemelju ponuðene literature neki æe èitatelji, bez pretjeranih zahtjeva, moæiprodubiti svoje spoznaje o pojedinim temama.2 A neki radovi iz navedenetematike su osobito vrijedni, jer pru�aju pravu sintezu koja se odnosi kako naliteraturu tako i na arhivsku graðu o srednjovjekovnoj djelatnosti bosanskogstolnog kaptola.3

Bosanska biskupija sa sjedištem u Vrhbosni,podruèju današnjeg Sarajeva.

Bosanski ili ðakovaèki kaptol je postojao i u predtursko vrijeme, a vuèe svojkorijen još iz vremena dok su biskupi boravili u Bosni i dok nisu konaèno prešli u

228

Luka Marijanoviæ: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèkiZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 227-268 (sadašnjost kroz prizmu prošlosti)

1 Vidi: Antun JARM – Andrija ŠULJAK, Ðakovo biskupski grad, Ðakovo, 2008.2 O kanonièkim kaptolima, i stolnim i zbornim, traktira Kodeks kanonskog prava (1983.) kao što još i više

onaj prethodni Kodeks kanonskog prava (1917.). Zato valja pogledati i priruènike uz te kodekse inavedena tumaèenja. Preporuèujemo osobito priruènik ðakovaèkog kanonika i pravnika Ivan ROGIÆ,Osobno pravo Katolièke crkve, Ðakovo, 1958., str. 216-226.

3 Vidi Ante GULIN, Srednjovjekovni bosanski ili ðakovaèki kaptol i njegovi peèati, u: Diacovensia,teološki prilozi 3(1995), str. 299-321.

Ðakovo.4 Kroz to vrijeme hrvatske povijesti Bosanska biskupija postupno gubisvoju prvotnu samostalnost, središte politièkog i religioznog �ivota pomaknulo sesjevernije, u Ðakovo, dok ono tijekom vremena konaèno nije preraslo u znaèajnomjesto, a Ðakovaèka biskupija uzvišena na nadbiskupiju, s dvjema sufraganskimbiskupijama, Po�eškom i Srijemskom. Inaèe, pregled povijesti Ðakova nalazimona drugim mjestima.5 Koliko su nekoæ ugarski kraljevi bili dr�ali do kasnijenaslovne bosanske biskupije, vidi se i po tome, što su i poslije mohaèke bitke (29.kolovoza 1526.), kada je nestalo biskupa i biskupije u Ðakovu, i dalje imenovalibosanske biskupe na ime bosanske biskupije6.

Inaèe, o toj èasnoj ustanovi, ne samo ovdje, povremeno se èita u tisku, kakosu ovdje ili ondje imenovani novi kanonici stolnoga kaptola, i kako je uodreðenome trenutku kaptol, nakon eventualne zahvale pojedinih èlanova ilinjihove smrti, opet u cjelovitome brojèanome sastavu od osam ili višepredviðenih slu�bi. Èita se dalje, kako je ovaj ili onaj èlan odreðenog prezbiterijapromaknut u „zaèasnog kanonika“, tj. poèasnog èlana stolnog kaptola. To suobièno ugledni i zaslu�ni sveæenici, obièno �upnici znaèajnijih �upa u biskupiji.Redovni kanonici su èesto s akademskim stupnjevima, u svakom sluèaju imaju sesvi odlikovati naobrazbom i èestitim �ivotom. U današnjim prilikama crkvenogaustroja djelovanje stolnih kaptola usmjereno je prvenstveno za zadaæu vršenjasveèanijih bogoslu�nih obreda u stolnim crkvama ili katedralama. Uz du�nostsudjelovanja èlanova stolnoga kaptola na pokrajinskim saborima i nabiskupijskim sinodama, odredbe Zakonika kanonskoga prava (1983.) predviðajuza kaptole i moguænost drugih zadaæa koje im dodijeli pravo ili dijecezanski

229


4 O Katolièkoj crkvi u sredovjeènoj Bosni, naroèito o poèecima Bosanske biskupije, te o Bosanskojbiskupiji za Boriæa i Kulina, pojavi patarenstva u Bosni, o obredu i jeziku katolièke biskupije u Bosni, osjedištu bosanskog biskupa, o posjedima i crkvama Bosanske biskupije, o bosanskim biskupima kojiprelaze u Ðakovo, kao i Bosni nakon preseljenja biskupa u Ðakovo, vidi Krunoslav DRAGANOVIÆ,Katolièka crkva u sredovjeènoj Bosni, u: Krunoslav DRAGANOVIÆ (i dr.), Poviest hrvatskih zemaljaBosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., knjiga I., Sarajevo, 1942., str. 685-766,ovdje 740-763; Krunoslav DRAGANOVIÆ, Hrvatske biskupije, u: Croatia sacra, Arhiv za crkvenupoviest Hrvata, br. 20-21, Zagreb, 1943., str. 78-130, o Bosansko-sriemskoj biskupiji sa sielom uÐakovu, str. 84-87. I naroèito povijesni osvrt na Ðakovaèku ili bosansku i Srijemsku biskupiju u:Krunoslav DRAGANOVIÆ (uredio), Opæi šematizam Katolièke crkve u Jugoslaviji, Cerkev v Jugoslaviji1974., Zagreb 1975., str. 133-139.

5 Usp. Borislav BIJELIÆ, Kratka povijest Ðakova, u: Stjepan SRŠAN (pripr.), Hrvatska – Povijestsjeveroistoènog podruèja, Osijek, 1994., str. 417-428; Hedviga DEKKER, Ðakovo i njegova okolica krozkulturno historijske spomenike, Ðakovo, 1959. Stjepan BÄUERLEIN, Ðakovo, povijest, u: Hrvatskaenciklopedija, sv. V., Zagreb, 1945., str. 524; Stjepan PAVIÈIÆ, Ðakovo, naselje, u: ondje, str. 524-526.

6 Usp. Augustin THEINER, Monumenta Hungarica., II, 358.

biskup. Unutarnji pak raspored kanonièkih slu�bi, te konkretne oblike djelovanjaureðuje zakoniti statut svakog pojedinog kaptola.7

Vodeæa uloga stolnog kaptola

Uloga stolnog ili prvostolnog kaptola mo�e se usporediti s ulogom koju suimala dvanaestorica apostola, koje je Krist izabrao kao svoje suradnike, a po tomekasnije i apostoli osnivaju kolegije svojih suradnika. Tijekom povijesti Crkva jeosnivala i razne druge zborove, odbore i vijeæa, prema zahtjevima i potrebamavremena, a sve to da bi preko njih mogla bolje i uspješnije ostvarivati svojeapostolsko poslanje. Posebno je Drugi vatikanski sabor u tom smislu uspostavio,kao najbli�e suradnike biskupa, prezbitersko vijeæe, zbor savjetnika, pastoralnovijeæe i drugo,8 ostavivši pritom i drevnu ustanovu stolnih i zbornih kaptola sazadatkom, da, kako je definirano u Zakoniku kanonskog prava, vrši sveèanijebogoslu�je u stolnoj crkvi, ili neke druge zadaæe u skladu s pravom ili odredbommjesnog biskupa. Dakako, valja znati, da kanonici nisu poradi sebe, veæ poradiposlanja koje im je povjereno. Katedrala, kao biskupska crkva, ima izuzetnomjesto za biskupiju, ona je na neki naèin „slika Crkve“. Tu je „cathedra“biskupova, majka svih crkava u biskupiji, duhovno središte. Zato se po sebirazumije da su tu i biskupovi suradnici koji ga savjetuju i podupiru.

230


7 A piše se i s puno zlobe ili pak spektakularno: Ne tako davno (toènije: 6.6.2012.) èitali smo u izvjesnomtisku kako se kod nas „na katedralu porez neæe plaæati, na meti su tek ‘bogati’ kanonici“. Porez bi senaime plaæao na zgrade u kojima se ne odr�avaju vjerski obredi, a oporezive bi bile kurije, šume,graðevinsko zemljište …

8 Vidi više u Dekretu II. vatikanskog sabora o pastirskoj slu�bi biskupa „Christus Dominus“, br. 27, gdje segovori o ureðenju biskupijske kurije i stvaranju pastoralnog vijeæa. Dobro je èuti, da prema II.vatikanskom saboru na prvom mjestu ima stajati slu�ba, koju vrše zareðeni slu�benici. Zato se imanapustiti tzv. nadarbinski sistem, ili neka se barem tako preuredi da se nadarbinski vid ili pravo naprihode, koji su spojeni sa slu�bom, smatra za stvar drugoga reda, a prvo mjesto neka se u crkvenompravu dade samoj crkvenoj slu�bi. O tome više u Dekretu II. vatikanskog sabora o slu�bi i �ivotusveæenika „Presbyterorum Ordinis“, br. 20 gdje se govori kako se pobrinuti za pravednu plaæu, pa dalje ouspostavi skupnog fonda i socijalne skrbi … Kanonici, konkretno imaju tzv. deputat u naravi, ili regres unovcu.

Dosadašnje rasprave o ðakovaèkom stolnom kaptolu.

O stolnom kaptolu Bosanske ili ðakovaèke i Srijemske biskupije nije semnogo pisalo.9 Ili kad pišu, npr. o starom „bosanskom“ kaptolu, neki sepovjesnièari èude, „da u izvorima ne nalazimo drugih bilje�aka o radu„bosanskog“ kaptola u Ðakovu osim ureðivanja meðaša, zalo�nih oèitovanja,dioba imetka, uvaðanja u posjed, itd.“10 A danas još i manje se piše, teksporadièno prigodom kakvih promjena u stolnom kaptolu, godišnjice katedrale,200-godišnjice stolnog kaptola u Ðakovu, i sl. A najopse�niji rad o njemu jenastao na temelju pristupa ovdašnjoj arhivskoj graði prigodom 750. obljetnicegrada Ðakova, za znanstveni skup „Ðakovo 750 godina“, Ðakovo15.-17.11.1989.11 O kaptolima bosanskom i srijemskom u srednjem vijeku pisaoje Matija Paviæ.12 U novije vrijeme Emerik Gašiæ.13 Kaptolski arhiv u Ðakovu jošnije ureðen.14 Sad se konaèno struèno radi na ureðenju Nadbiskupskog arhiva u

231


9 Stolni kaptol je nosio razlièita imena: Stolni kaptol bosansko-ðakovaèki, Stolni kaptol sv. Petra uÐakovu, itd. Vidi više Ante GULIN, Nav. èl., str. 299-321. s osvrtom na literaturu i arhivsku graðu, outemeljenju i ustrojstvu kaptola itd. Za srijemski stolni kaptol, o kojem pobli�e ne govorimo u ovom radu,v. Ante GULIN, Srednjovjekovna javna djelatnost i peèati srijemskog kaptola Sv. Stjepana de Kw i Sv.Ireneja kod Mitrovice, PDF, u: hrcak.srce.hr/file/24117.

10 Usp. Leon PETROVIÆ, Kršæani bosanske crkve, Povijesna rasprava o problemu patarenstva ilibogumilstva u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo – Mostar, 1999., str. 121 i u bilješci navodi Codexdiplomaticus, XV, 74., 82., 88., 250., 267., 312., 374., 393.

11 Usp. Marin SRAKIÆ, Stolni kaptol bosanski ili ðakovaèki i srijemski u Ðakovu, u: Diacovensia, teološkiprilozi 3(1995), str. 243-298. Vidi takoðer isti èlanak u a�uriranom obliku u: Marin SRAKIÆ, Opjevajmoslavne mu�eve, Povijesni prilozi i arhivska graða o �ivotu i radu biskupa, sveæenika i ustanovaÐakovaèko-osjeèke nadbiskupije i Srijemske biskupije, Sabrana djela, I., Ðakovo, 2013., str. 193-253.Èasopis Diacovensia dostupan je na internetu. Umirovljeni nadbiskup msgr. Srakiæ je pripremio graðu zaobimniji rad o ðakovaèkom kaptolu: Prošlost stolnoga kaptola (1239.-1970.), gdje se nalaze memorijalnipodaci o kanonièkim kurijama, o katedrali i njezinoj imovini, itd. On je tako pru�io sveobuhvatnu sintezupovijesti ðakovaèkog stolnog kaptola.

12 Matija PAVIÆ, Kaptoli bosanski i sriemski u srednjem vieku (1229.-1543.), u: Glasnik biskupijaBosanske i Sriemske 21(1893.), str. 155-157; 163-165; 172-174; 194-196; 201-203.

13 Emerik GAŠIÆ, Kratki povijesni pregled biskupija Bosansko-ðakovaèke i Srijemske : naèinjen izpovijesnih izvora s pridodanim �ivotopisima, Osijek, 2000. O daleko starijim i uglednijim kaptolima uHrvatskoj postoje izvrsne studije, tako: Ljudevit IVANÈAN, Iz povijesti zagrebaèkih kanonika, u:Podaci o zagrebaèkim kanonicima od 1193. do 1924. (rkp. u Kaptolskom arhivu Zagreb); sintetièkipregled (str. 17-26,) o zagrebaèkom kaptolu na internetu, koji je inaèe nekoæ imao va�nu ulogu ucrkvenom i dr�avnom �ivotu Hrvatske, ukljuèujuæi i stalnu obranu zemlje. (adresa:NS_1924_10_2_Ivancan.pdf . Èlanak je i za nas zanimljiv jer je bilo dosta zagrebaèkih kanonika koji sukasnije postali ðakovaèki ili srijemski biskupi. Posljednji je bio biskup Ivan Krapac, koji je 1913.sagradio današnju zgradu bogoslovnog sjemeništa u Ðakovu. O splitskom kaptolu: Ivan OSTOJIÆ,Metropolitanski kaptol u Splitu, Zagreb, 1975. Taj drevni metropolitanski kaptol iz 8. st. doista bio je„Spalatense metropolitanum necnon Dalmatiae et totius Chroatiae primatiale capitulum“.

14 Fond Kaptola Ðakovaèke biskupije – Ðakovo (1773. –), 1773-1950: knjiga 87, sve�njeva 548; 57. Vidiviše: Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ; SR Hrvatska, Savez Arhivskih radnika Jugoslavije, Beograd,

Ðakovu, koji sadr�i spise iz 18. stoljeæa do danas.15 Spisi su inaèe bili prijeureðeni po godinama, registraturnim poretkom. Posebni dio arhiva jesuvlastelinski spisi, kanonske vizitacije i spisi o gradnji katedrale, te još neki drugifondovi i zbirke.

Koloman – utemeljitelj Ðakovaèke biskupije.

Herceg Koloman (oko 1200.-1241.) bio je naslovni kralj Galicije, hrvatskiodnosno slavonski herceg koji je stolovao u Èazmi, pa je taj naslov kralja prenio ina Slavoniju u kojoj je �ivio do 1226. god.16 Po njemu je Slavonija nazvanakraljevinom. Znaèajno je za nas, što je Koloman 1239. god. poklonio bosanskombiskupu svoje kraljevsko imanje Ðakovo i Bleznu, da im ono bude utoèište ukriznim vremenima, u koje je onda biskup prenio svoje sjedište, a papa Grgur IX.to odobrio 7. prosinca 1239. god.17 Tako Koloman postaje osnivaè današnjeBosanske ili ðakovaèke biskupije. Zbog prevlasti heretika bogumila, bosanskibiskup i njegov kaptol bili su konaèno g. 1247. prisiljeni na bijeg i svoje sjedištesu prenijeli na svoja imanja u Ðakovu. Zadr�ali su još pravnu vlast u Bosni(jurisdikciju), proširili su je na temelju privilegija iz g. 1244. takoðer na posjede uVukovskoj �upaniji, te se još u drugoj polovici 13. stoljeæa povremeno vraæali uBrdo u okolici današnjeg Sarajeva, da bi na prijelomu 13. i 14. stoljeæa ostali u

232


1984., str. 525-526; Isti podatak za Kaptol Ðakovaèke biskupije (Capitulum ecclesiae Diakovarensis seuBosnensis et Syrmiensis) nalazi se i u: Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske, Hrvatskidr�avni arhiv, Zagreb, 2006., str. 1220. Govoreæi o Nadbiskupijskom arhivu u Ðakovu, njegovom stanju iperspektivama, koji ima najdu�u tradiciju postojanja i prikupljanja arhivskog gradiva vjerskeprovenijencije u Slavoniji, u svojoj doktorskoj disertaciji Dra�en KUŠEN, Arhivi vjerskih zajednica usjevernoj Hrvatskoj. Razvoj, tipologija, sadr�ajni znaèaj, Zagreb, 2011., str. 264-274, upozorava naèinjenicu da je veliki dio Nadbiskupskog arhiva još uvijek nesreðen, pa su brojke u pregledima samoaproksimativnog karaktera (ovdje, str. 268-269). Dakle: Arhiv Stolnog kaptola (za vrijeme od 1773. do1950. godine) sadr�i 87 knjiga, 548 sve�njeva i zauzima prostor od 57 m na policama. Usp. VlatkoDOLANÈIÆ, Fondovi i zbirke biskupijskog arhiva u Ðakovu, u: Ðakovaèki vezovi, prigodna revija 37,Ðakovo, 2007., str. 63-66, ovdje 64. Kad bude posve ureðen, pru�it æe vrijedne povijesne izvore.

15 Nadbiskupski arhiv je preseljen u novi prostor u kojemu je sada smještena Središnja biskupijska knji�nicai arhiv, pa æe postupnom primjerenom obradom i povezivanjem u korisnièki sustav biti konaènoomoguæeno njegovo istra�ivanje i predstavljanje. Usp. Središnja biskupijska knji�nica i Arhiv u Ðakovu,Ðakovo, 2005., str. 3-6. Saèuvani arhiv znaèajan je za crkvenu povijest, ali i za gospodarsku povijest ipovijest školstva.

16 O njemu vidi više Borislav BIJELIÆ, Ðakovaèke ulice, Kratke biografije osoba po kojima su dobile ime,Ðakovo, 1998., str. 66-68.

17 O darovnici iz 1239. vidi više Andrija ŠULJAK, Bosanski biskupi od prelaza u Ðakovo do 1526. godine,u: �elimir PULJIÆ (prir.), Kršæanstvo srednjovjekovne Bosne, Radovi simpozija povodom 9 stoljeæaspominjanja Bosanske biskupije, Sarajevo, 1991., str. 269-273.

Ðakovu.18 U svojem novom sjedištu stolni se kaptol više nije bavio svojimprvenstveno misijsko-pastoralnim zadaæama,19 veæ se prilagodio novimokolnostima, te je poput drugih stolnih i zbornih kaptola u svojem okru�enjuuspješno vršio djelatnost vjerodostojnog mjesta ili mjesta povjerenja (locuscredibilis), udovoljavajuæi potrebama za pismenošæu koje su veæ narasle poèevšiod 13. stoljeæa.20 Bosanski se kaptol sv. Petra iz Brda u Bosni uspješno preselio uÐakovo, a njegov prodor s juga na podruèje Peèuške biskupije promijenio jedjelokrug tamošnjih vjerodostojnih mjesta. Istisnut iz Vukovske �upanije,susjedni se Po�eški kaptol poèeo širiti prema zapadu, a Peèuški opet premasjeveru.

Preseljenje bosanskog biskupa iz Vrhbosne u Ðakovo

Prešavši u Ðakovo, bosanski biskupi u njemu organiziraju dvije cjeline.Castrum Diaco, u kojem æe biti tvrðava s katedralom i biskupovom rezidencijom,te civitas Diaco, odnosno oppidum, kako se bilo isprva nazivalo.21 To je bilotrgovaèko i obrtnièko mjesto, a kasnije trgovište, lat. civitas. Ono se nalaziloizvan ðakovaèke tvrðave, a okosnice su mu bile kanonièke kurije, �upska crkva i

233


18 O podruèju Vukovske �upanije v. Stjepan PAVIÈIÆ, Vukovska �upa u razvitku svoga naselja od XIII. doXVIII. stoljeæa, I. dio, Zagreb, 1940. O crkvenoj pripadnosti Bosne od davnine do 1247. vidi LeonPETROVIÆ, Nav. dj., str. 76-80.

19 Sveæenika je u Bosni u vrijeme bosanske samostalnosti bilo malo. Pape su nagovarali biskupe i starješineredova da šalju sveæenike u Bosnu. Leon PETROVIÆ, Nav. dj., str. 148: „Jedino su kolonisti u rudnicimai dubrovaèke naseobine po trgovištima imale svoje sveæenike, koji se nijesu brinuli za bosanski puk.Nemamo podataka, da bi sveæenici „bosanskog“ kaptola ili oni iz okolice Ðakova poslu�ivali bosanskevjernike. Radi ovih razloga Sv. Stolica bila je primorana, da franjevcima daje izvanredne povlastice“. Toautor potkrepljuje s tri citata iz Danijel FARLATI, Illyricum sacrum, sv. IV, str. 67; Augustin THEINER,Monumenta Slavorum Meridionalium, II, str. 494; Euzebije FERMEND�IN, Acta Bosnae, str. 55-56.

20 O tome novom kaptolu na podruèju nekadašnje Peèuške biskupije vidi prevedeni mad�arski èlanak IldikóTÓTH, Kaptol na ju�noj granici (Podruèni djelokrug Bosanskoga stolnog kaptola do sredine 14.stoljeæa), u: Zbornik Muzeja Ðakovštine (2007.), str. 207-224. U èlanku se iscrpnije tumaèi znaèajstolnih i zbornih kaptola kao vjerodostojnih mjesta, te je poseban naglasak stavljen na djelovanjeBosanskog stolnog kaptola sa sjedištem u Ðakovu i njegovim ingerencijama, a sve iz mad�arskeperspektive. Slu�bu vjerodostojnog mjesta (danas je to javnobilje�nièka slu�ba) kaptol bi dobio oddr�avne vlasti. Tu slu�bu su svi kaptoli obnašali unutar Hrvatsko-ugarskog kraljevstva na temelju javneovlasti, te se zahvaljujuæi toj slu�bi saèuvalo danas mnoštvo pravnih, imovinsko-pravnih, sudbenih isliènih spisa, koji poma�u osvijetliti povijest Hrvatske.

21 Sustavno o imenu grada Ðakovo v. Mate ŠIMUNDIÆ, Ðakovštinska toponimija, Ðakovo, 1995., str.151-154; Mate ŠIMUNDIÆ, Znaèenje naziva grada Ðakova i ðakovštinskih sela, Poseban otisak izOnomatoloških priloga, knj. I za 1979. god., Beograd, 1979., str. 97-111, ovdje 98-99.

tek puno kasnije franjevaèki samostan.22 U god. 1293. spominje se i bosanskikaptol (Capitulum ecclesiae bosnensis), a pola stoljeæa poslije spominje se ikatedrala. Bilo je to u vrijeme domaæeg biskupa Tome (1287.-1301.), rodom izokolice Gorjana. Poimence je pobrojano nekoliko kanonika koji tu djeluju usvojstvu loci credibilis, u kojem se ovjeravaju pravni dokumenti.23 Bilo je to isudište za cijelu tadašnju Vukovsku �upaniju. God. 1330. taj kaptol broji 13kanonika, i to po jednog lektora i kustosa, dva kantora i èak osam magistara. To jeznaèajan broj, koji nas vodi zakljuèku da je tu u Ðakovu u to vrijeme, posrednjovjekovnom obièaju, bila i katedralna škola. Inaèe, u najboljem sluèaju biloje osam kanonika.24 Poslije smrti biskupa Tome, imenovan je bosanskimbiskupom Nikola (1301.-1304.), i to kao prepošt Stolnog kaptola u Ðakovu. Iztoga se dade zakljuèiti da stolni kaptol nije tek tada utemeljen, veæ je zajedno sbiskupom Ponsom prešao u Ðakovo. Na �alost, nakon pogibije biskupa JurjaPali�ne na Mohaèkom polju, u Ðakovu je bio nastao takav mete�i rasulo, „da sekanonici ili nisu sjetili da nešto od kulturnog i arhivskog blaga prebace na Zapad,kako su to uèinili peèujski kanonici, ili ako su to i uèinili, do danas nije nigdjenaðen nikakav trag o eventualnom spašenom kulturnom blagu Ðakovaèkebiblioteke i arhiva. Sve što danas imamo spada u najbogatije knji�nièko i arhivskoblago u Slavoniji, a nabavljeno je poslije osloboðenja od Turaka. No postojanjebiblioteke sigurno svjedoèi o pravom duhovno-kulturnom središtu Ðakova uovom dijelu istoène Hrvatske“.25 Nakon Mohaèke bitke i konaènim padomSlavonije, a s njome i Ðakova, pod Turke god. 1536., Ðakovo prestaje bitibiskupska rezidencija, a s njome nestaje i bosanski kaptol. Biskupi do�ivljavajuponovno gorku sudbinu. Ðakovo gubi svoje kršæansko obilje�je, srušen je

234


22 Papa Klement VI. dne 21. o�ujka 1347. dopušta podizanje franjevaèkog samostana u Ðakovu, zadvanaest redovnika. Vidi Tadija SMIÈIKLAS, Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae etSlavoniae, Zagreb, 1906., XII., str. 359-360. Taj samostan je prvi samostan bosanskih franjevaca izvanBosne, i s vremenom je postao odskoèna daska za njihovo širenje po Slavoniji i šire. Franjevac PeregrinSaksonac (1349.-1356.), bla�enik franjevaèkog reda, koji je prije bio generalni vikar bosanskefranjevaèke kustodije. Iz Rima je dobio dopuštenje da u veæim samostanima smije otvarati škole. Da jeðakovaèki franjevaèki samostan bio vrlo ugledan, pokazuje èinjenica što su se baš tu odr�ala tri kapitula iizbori bosanskih franjevaca (g. 1408., 1411. i 1425. god.), o èemu usp. Emerik GAŠIÆ, Brevis conspectushistoricus dioecesium Bosniensis-diacovensis et sirmiensis, Osijek, 1944.. str. 17, te 156-157., iliprijevod istog djela: Emerik GAŠIÆ, Kratki povijesni pregled …, str. 22-23, str. 134. Josip BARBARIÆ –Egidije Stjepan BIBER (ured.), Kronika franjevaèkog samostana u Brodu na Savi I (1706-1787), Slav.Brod, 1996., str. 21. spominje provincijalni kapitul u Ðakovu 24.08.1714.

23 „Vjerodostojno mjesto“ (locus credibilis, povlastica je od strane dr�ave, koja kaptolu daje pravo dastrankama izdaje isprave u privatno-pravnim poslovima, te da èuva originale takvih isprava i izraðujeautentiène prijepise izvornih dokumenata (transumpta authentica).

24 Usp. Andrija ŠULJAK, Bosanski biskupi od prelaza u Ðakovo do 1526. godine, str. 269-282, ovdje 276.25 Knji�nica je bila utemeljena u Ðakovu za biskupa Pavla (1457.-1459.), bivšeg peèuškog kanonika. Više

v. Andrija ŠULJAK, Bosanski biskupi, str. 278-279.

biskupski dvor i gotièka katedrala, srušena je �upna crkva sv. Lovre, a god. 1551.tordinaèki kalvini su konaèno spalili i franjevaèki samostan. Kršæani su se bilirazbje�ali po selima i šumama, a ono malo što ih je bilo ostalo u Ðakovu, imalo jesvoju �upu kroz neko vrijeme u Ðakovaèkim Selcima, ili Dragotinu.

Zborni kaptol sv. Petra Peèuške biskupije u Kaptolu

Kad veæ spominjemo „susjedni Po�eški kaptol“ valja odmah ovdje reæi da gaje, odmah nakon uspostave Po�eške biskupije, na zahtjev biskupa dr. AntunaŠkvorèeviæa, što se moglo i oèekivati prema kan. 503-510 Zakonika kanonskogprava, u novim i promijenjenim prilikama ponovno uspostavila i ustrojilaKongregacija za kler svojim dekretom od 1. prosinca 1999. kao „Po�eški stolnikaptol sv. Petra“ s pet kanonika na èelu s prepoštom.26 Jedan od tih kanonika je i�upnik kaptolaèki. Taj stolni kaptol je sveèano uspostavljen 28. lipnja 2000.godine, a nasljednik je, to �elimo ovdje naroèito istaknuti, Zbornog kaptolasvetog Petra u Kaptolu iz poèetka 13. stoljeæa. Kaptolsku gospoštiju u 18. st.preuzeli su bili srijemski biskupi, a zatim ðakovaèki stolni kaptol. Zato ovdje teknekoliko rijeèi i o tome zbornom kaptolu, danas stolnom kaptolu nove Po�eškebiskupije. Ona je pak u sastavu nove crkvene pokrajine slavonske, Metropolijeðakovaèko-osjeèke, proglašene 2008. godine.

Èak je i samo današnje opæinsko središte Kaptol dobilo svoje ime premanegdašnjem Zbornom kaptolu sv. Petra Peèuške biskupije (lat. Capitulumecclesiae sancti Petri de Posega), a prvi put se u povijesnim dokumentimaspominje 1221. godine, i nastao je zbog posebnih povijesnih okolnosti.27 Nanajstarijem saèuvanom peèatu naziva se „Capitulum beati Petri de Posaga“. Osim

235


26 Osnutak, obnova ili ukinuæe stolnog kaptola pridr�ano je Apostolskoj Stolici (kan. 504). Papa Ivan PavaoII. je svojim apostolskim pismom „Praeclarum evangellizationis opus“ od 5. srpnja 1997. god. utemeljioPo�ešku biskupiju. Time je bila otvorena moguænost da se pod povijesnim nazivom nekadašnjeg zbornogkaptola u Po�egi osnuje stolni, odnosno katedralni kaptol. Kongregacija za kler je uva�ila molbu biskupaŠkvorèeviæa i svojim dekretom (Prot. N. 99002442 od 1. prosinca 1999. osnovala Stolni kaptol u Po�egi(Capitulum Poseganum Sancti Petri). Poznato je da je tu biskupiju trebalo osnovati puno ranije, još uvrijeme Antuna Mandiæa, koji je bio kandidat za po�eškog biskupa. Vidi više: Luka MARIJANOVIÆ,Zaslu�ni i ugledni biskup Antun Mandiæ na podruèju školstva u Hrvatskoj, u: Zbornik Muzeja Ðakovštine(2009), str. 19-50, ovdje 24.

27 O Kaptolu i istoimenoj opæini vidi Bo�idar FELDBAUER (i dr.), Leksikon naselja Hrvatske, prvi svezak,Zagreb, 2004., str. 330-331. Vidi dalje Josip BUTURAC, Kaptol i Zdenko SEISSEL, Kaptol – Kaštel,u:Antun PETKOVIÆ, Po�eški leksikon, Slavonska Po�ega, 1977., str. 116. Pretpostavlja se da je Zbornikaptol tu bio osnovan zbog inojeziènosti ovog podruèja s obzirom na biskupijsko sjedište u Peèuhu, kojeje zemljopisno dosta udaljeno, te kao uporište za suzbijanje bogumilstva iz susjedne Bosne.

crkvenih slu�bi kaptol je bio djelovao i kao „mjesto povjerenja“ (locus credibilis)s najrazlièitijim zadaæama, koje su kaptolski ljudi bili uzorno obavljali nekolikostoljeæa na svim stranama hrvatsko-maðarske dr�avne zajednice.28 Posve jesiguran podatak o postojanju kaptolske kasno srednjovjekovne škole god. 1311. Sprodiranjem Turaka od sredine 15. st. mjesto Kaptol postaje i znaèajnoobrambeno uporište (status kasabe) s tvrðavom, koja se u ruševnom stanjuoèuvala sve do danas.29 Meðutim u vrijeme konaènog osmanlijskog osvajanjaSlavonije poèetkom rujna 1536. god. (a Kaptola 15. sijeènja 1537.), kaptol seli uUgarsku i ondje se ubrzo gasi. Zagrebaèki biskup Franjo Thauzy (1751.-1769.)poslije osloboðenja Slavonije od Osmanlija �eli ga obnoviti 1753. godine, nozbog politièkih okolnosti u tome nije uspio.

Veæ je bilo reèeno da je u mjestu Kaptol u tursko, odnosno osmanlijsko vri-jeme bila vojna posada, a nakon što su Turci protjerani g. 1687., staru gospoštijuKaptol kupuje od Carske komore zagrebaèki kanonik Petar Crnkoviæ.30 Tu jeuspostavio prepozituru, koja potpada pod još neosloboðenu Srijemskubiskupiju.31 Kroz sedamdesetak godina, pa sve do osloboðenja Petrovaradina,srijemski biskupi stoluju u Kaptolu. Oni su preuredili staru tvrðavu(srednjovjekovni kaštel) u svoju rezidenciju, a na njenom sjeverozapadnomdijelu, nakon srijemskoga biskupa Franje II. Josipa Verniæa (1716.-1729.)32 i

236


28 Vidi više: Mato NOSIÆ, Kaptol je bio crkveno, gospodarsko i vojno središte, u: Zajedništvo, GlasnikPo�eške biskupije,1(2007), br.3, str. 22. Djelovao je kao crkvena ustanova i „locus credibilis“ do 1536.kad su se kanonici pred Turcima povukli u Peèuh i dalje u Slovaèku. Sam kaptolski arhiv prenesen je uBudimpeštu, a god. 1960. vraæen je u Hrvatsku, te se èuva u Hrvatskom dr�avnom arhivu u Zagrebu.

29 Odlukom Opæine Kaptol, nakon provedene ankete meðu stanovništvom, Opæina predaje Po�eškojbiskupiji staru prepoštovu tvrðu s okolnim prostorom, tako da poslove konzerviranja i obnove objektadanas organizira Po�eška biskupija, odnosno sâm Po�eški stolni kaptol. Nakon odlaska Turaka kaptolskiKaštel (Stari grad) je bio popravljen, ali je izgorio u II. svjetskom ratu, zajedno s pogonom þeste, u svibnjugod. 1943. Inaèe, Kaptol je dobio svoju opãinu 1993. god., koja zaprema povrðinu od oko 90 km2. Zakaðtel u Kaptolu se kaþe da je najbolje oèuvana srednjovjekovna utvrda u Slavoniji.

30 Petar III. Stanko Crnkoviæ bio je kasnije izabrani bosanski biskup (1701.-†1703.) i navodi se u kronotaksiðakovaèkih i srijemskih biskupa. Njemu je kralj Leopold I. darovao 1701. Posjed u Kaptolu, a poslijenjegove smrti njegovom nasljedniku Jurju Pataèiæu od Zajezde. Od 1707. do 1773. Kaptol je u posjedubiskupa srijemskih, a zatim ðakovaèkog kaptola do g. 1873., kad posjed kupuje Antun grof Attems za45.000 forinti.

31 Po svome poglavaru prepozitu, zborni kaptoli su se zvali prepoziture.32 Josip BUTURAC, Katolièka crkva u Slavoniji … piše: „Nakon osloboðenja cijeloga Srijema od Turaka g.

1718. poèele su se sreðivati prilike u Srijemskoj biskupiji. Srijemski se biskup Franjo Verniæ kratkonastanio u Zemunu, a za svoje uzdr�avanje dobio je gospoštiju Kaptol kod Po�ege“, str. 208. Verniæ jeinaèe stolovao u Kaptolu, jer svoje rezidencije u svojoj biskupiji nije imao. Još 1707. god. bio jeimenovan realnim prepozitom sv. Petra kod Po�ege, a svoju je prepozituru i dalje zadr�ao, te æe ona ostatibeneficij i iduæim srijemskim biskupima, sve do sjedinjenja Bosanske i Srijemske biskupije. U Zemunu jehtio izgraditi svoju rezidenciju, tamošnju crkvu diæi na èast katedrale, ali ga je u tome sprijeèila smrt. Vidiviše: Matija PAVIÆ, Biskupija sriemska (1699.-1773), u: Glasnik biskupija Bosanske i Sriemske25(1897.), str. 127-178, ovdje str. 129.

Ðure Pataèiæa de Zajezda (1703.-1716.)33 srijemski biskup Ladislav Szörényi(1733.-1749.) podi�e veliku baroknu, danas devastiranu, crkvu sv. Jurja oko1752. god., i to kao praepositus S. Petri de Posega.34 Meðutim, spajanjembiskupija Srijemske i Bosanske ili ðakovaèke, i de facto gašenjem Srijemskebiskupije, Kaptol je došao kao manja gospoštija nove biskupije pod upravukanonika ðakovaèkog stolnog kaptola, a sama �upa je ostala pod jurisdikcijomZagrebaèke biskupije.35 To je nadalje vrijeme kad Kaptol poèetkom 19. st.,ukazom cara Franje I., a na prijedlog ðakovaèkog kaptola, stjeèe status trgovišta,što pridonosi razvoju mjesta. U to vrijeme, zakladom ðakovaèkih kanonika otvarase i prva trivijalna škola g. 1764., koja kontinuirano djeluje i danas.36 Ukidanjempodlo�nièkih odnosa ðakovaèki stolni kaptol prodaje svoj posjed, koji je tolikobio udaljen od sjedišta biskupije.37

O kaptolu u glavnim crtama

Kaptol je inaèe rijeè koja se odnosi na zbor kanonika (lat. capitulum),kaptolac je èovjek koji pripada kaptolu, a kaptolski se odnosi na ono što pripadakaptolu. Inaèe, rijeè kanonik, canonicus, dolazi od grèke rijeèi kanon, što znaèizakon ili pravilo.38 Prema tome kanonik je klerik, èovjek koji �ivi po pravilu,

237


33 Pataèiæ je bio prije toga zagrebaèki kanonik, imenovan je biskupom u Ðakovu i ujedno upraviteljempo�eške prepoštije, tj. gospoštije Kaptol. Kasnije je ona, tj. g. 1717., pripala srijemskim biskupima radinjihova uzdr�avanja, v. Nadb. Arhiv Zagreb, Eccles. Slav. I. 9-11.

34 Biskup Ladislav Szörényi umro je u Njitri, u Slovaèkoj, 24.10.1752. Stjepan Sršan je preveo njegovuknjigu: Ladislav SZÖRÉNYI de Kis-Szörényi, Opis Srijema, Privlaka, 1989., prijevod s latinskog:Vindiciae sirmienses seu descriptio Sirmii cum suo episcopatu …, Budim, 1746.

35 Gospoštija Kaptol bila je razmjerno malena: 300 jutara oranica, 69 kosaca livada, 69 kopaèa vinograda.G. 1702. Kaptolski se posjed poveæao na 1200 jutara zemljišta. God. 1745. bilo je veæ 1439,2 jutara.

36 U to se vrijeme trivijalnom školom nazivao najni�i tip škole za narod. U tim školama je pouèavao samojedan uèitelj, a imale su dva ili tri razreda. Tek g. 1774. središnja vlast u Beèu izdala je „školski red“ zanormalne, glavne i trivijalne škole. Ponegdje se susreæe i podatak da je u po�eškom kraju u Kutjevu školatek od g. 1770 s èetiri razreda.

37 O prihodima na posjedu kanonici u veoma pomno vodili zapisnik. Kaptol je promijenio nekolikogospodara, zatim ga kupuje Brodska imovna opæina poèetkom 20. stoljeæa, èiji su se posjedi nakon rata g.1945. bili nacionalizirali. O Kaptolu kao „gruntovnici“ srednjovjekovne Slavonije v. Tomislav ÐURIÆ –Dragutin FELETAR, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb, 2002.,str. 152-154 s navedenom literaturom.

38 Polazeæi od materijalnog znaèenja izraza (grè. kanón = „trstika“, „ravnalo, pa pravilo, zakon, propis,kao mjerna jedinica) kanon je izravno mjerilo na temelju kojega je moguæe razluèiti koje npr. spise valjadr�ati mjerodavnima za vjeru. Pa se zato s tim izrazom oznaèuje popis samih knjiga Staroga i Novogazavjeta. Èinjenica da se u Crkvi odredilo jedno takvo mjerilo, znaèi da je veæ od prvih stoljeæa u njojpostojalo naèelo autoriteta. Taj izraz se u Crkvi upotrebljava u razlièitom znaèenju, npr. kanonici,kanonizacija, itd. Opširnije pod rijeèju „kanonik“, u: Jeronim ŠETKA, Hrvatska kršæanskaterminologija, Hrvatski kršæanski termini grèkoga porijekla, Šibenik, 1940., str. 122-124.

crkvena osoba kojoj pripada kanonièko dostojanstvo. Naime, u prvim kršæanskimvremenima biskupi su sa svojim sveæenstvom prema tadašnjim crkvenimzakonima obièno zajedno stanovali, i po tome su se zvali kanonici, tj. oni koji �ivepo kanonu, po pravilu.39 Kanonik je dakle èlan stolnog ili prvostolnog kaptola, tj.sveæenik koji je èlan kaptola, savjetodavnog vijeæa, èija je du�nost bila da obavljau odnosnoj katedrali ili zbornoj crkvi sveèanije liturgijske du�nosti i zadaæe kojemu povjerava crkveno pravo ili dijecezanski biskup, pa tako poma�e biskupu ucrkvenoj upravi, kao njegovo vijeæe i savjet, a u sluèaju upra�njenja biskupskestolice mjesto njega je nekoæ preuzimao upravljanje biskupijom. Ponegdje su èakod 13. st. pa dalje birali dijecezanskoga biskupa, a ponegdje je tako još i danas.Kanonici su nekoæ vodili i školstvo, kako u biskupskom sjedištu, tako i pobiskupiji. A posebna im je briga bila odgoj biskupijskog sveæenstva, dakle,opæenito briga za školstvo. Kanonici predstavljaju savjetništvo biskupu, te imajurazna prava s obzirom na upravu biskupije, kao i druge du�nosti: obavljaju iliopslu�uju sveèaniju slu�bu Bo�ju, molitvu u koru, i ostale du�nosti. Netko jenegdje definirao, mo�da i s malo zlobe (ili još više zavisti), da je bio „kanonikatkao pansionat za uglednije sveæenike“, što nije baš daleko od istine, ako gledamoprošla vremena. Na taj bi naèin oni u svojoj starosti bili zbrinuti.40 Kanonici sunekoæ za svoju slu�bu od biskupa dobivali nadarbinu, tj. posjede zemlje ilišume.41 Kroz neko vrijeme su vladari, odnosno dr�ava, opskrbili stolni kaptolsvjetovnim dobrima, i od doprinosa s tih dobara uzdr�avali su se bili biskupi injihovi stolni kaptoli. Ponegdje je dr�ava na podruèju bivše austrougarske

238


39 U 6. stoljeæu kanonicima su se zvali i oni sveæenici, èija su imena bile unesena u popis koji se zvao kanon,a bili su odreðeni za stalnu slu�bu kod neke crkve i zbog toga su imali dohotke za svoje uzdr�avanje.Zvalo ih se još i korari, jer su prema svojem zvanju imali višeput u koru u odreðeno vrijeme zajednièkimoliti sveæenièke èasove. To je bila liturgia horarum, liturgija èasova, (danas: Èasoslov po rimskomobredu), koja se po starom obièaju slavi tijekom dana. I oni su tada prema starim propisima �ivjeli poputredovnika zajedno sve do 12. stoljeæa, kad je zapoèela nova praksa da �ive samostalno. Zaèeci sukanonièkog dostojanstva u svezi s postanjem samostana, jer su prvi kanonici �ivjeli pod stegom pravilasv. Augustina. Što znaèi i odakle dolazi pojam „kanonici i prebendari“ v. Nives OPAÈIÆ, Kanonici iprebendari, u: Vijenac, Knji�evni list za umjetnost, kulturu i znanost, br. 360-361. od 20. prosinca 2007.,ili na webu www.matica.hr/Vijenac/Vijenac 360.nsf/AllWebDocs/Kanonici_i_prebendari.

40 Vidi više: Domkapitel – Modellfall für „Demokratisierung“, u: Österreichisches Klerus-Blatt110(1977.), str. 189. Danas u Ðakovu postoji dom za umirovljene sveæenike, no prije su ðakovaèke èasnesestre kupile od ljekarnika Goršetiæa kuæu s namjerom da tu �ive stari sveæenici, kako je i bilo kroz nekovrijeme. Zauzvrat je biskupija prepustila sestrama staru zgradu vlastelinske šumarije, koja je postojala jošdonedavno na zapadnoj strani samostanske zgrade. Poslije rata u toj se zgradi nekadašnjeg sveæenièkogdoma nalazio Dom JNA, a danas je èasnièki dom hrvatske vojske.

41 Zanimljivi su i nazivi za pojedine kanonike, o èemu ne mo�emo ovdje raspravljati. Kanonik lektor bio jezadu�en za školstvo, kanonik kantor je bio zadu�en za pjevanje i blagdanski red u stolnoj crkvi. Kanonikkustos je bio èuvar inventara stolne crkve.

monarhije bila obeæala svoje dotacije, ali ih nije izvršila, pa je biskupe i kanonikeizravno plaæala sama dr�ava. No, zato su vladari, vidjet æemo malo kasnije, kodimenovanja kanonika imali odluènu rijeè.

Uz katedrale dakle stanuju pokraj biskupa i kanonici. I to je kaptol. A kao poostaloj Europi kaptoli su bili loca credibilitatis ili credibilia, tj. ured gdje su seostavljali originali isprava, a dobivali vjerodostojni prijepisi, ili se pak originalisamo upisivali u registar kaptola. Kaptolska riznica je bila obièno od kamena ikao takva zaštiæena od po�ara, koji je èesto harao u srednjem vijeku, pa su zatoisprave bile na sigurnom mjestu. Kanonici, a ponekad i biskup s njima, uvijek subili èlanovi komisija, koje ureðuju granice razlièitih prijepornih posjeda(reambulacija). Uz crkvu je obièno, kako je to bivalo i u ranije doba, škola zasveæenièki pomladak. U kaptolu se uvijek nalazilo uèenih ljudi, koji su se baviliknjigom. Èak su se i mnogi biskupi i sveæenici istaknuli kao branitelji slavenskeslu�be Bo�je. Kaptolske riznice su bogat izvor za našu povijest, a osobito se tuistièu kronièari: pop Dukljanin, Toma, arciðakon splitski i Ivan, arciðakongorièki.

Ðakovo – znaèajno svjetovno središte

Nakon Mohaèke bitke g. 1526. Slavonija se s obzirom na Bosnu i Srijemuspjela još odr�ati donekle samostalnom, ali god. 1537. dolazi do velikog rasapastanovništva, osobito u Ðakovštini. Katolici su se razbjegli u u�u Hrvatsku,Austriju ili Ugarsku, ili pak u nepristupaèna sela i šume. Tako su u Ðakovu Turcisrušili katedralu, biskupski dvor, kaptolske kurije, �upnu crkvu sv. Lovre … Ali ipod turskom vlašæu Ðakovo je bilo i ostalo znaèajno svjetovno središte.

Obnova i ustrojstvo biskupije poslije Turaka

Poslije osloboðenja Slavonije od Turaka god. 1687. do 1773. biskupi sunastojali organizirati, èak i prije njezinog potpunog osloboðenja, pastoralni �ivotu svojoj inaèe veoma maloj biskupiji. Stare granice biskupija su za turskogvremena bile lako zaboravljene, svi kulturni spomenici gotovo uništeni, pa sebiskup Nikola Ogramiæ-Olovèiæ (biskup od 1669.-1701.) sporio oko �upa sazagrebaèkim i beogradskim biskupom, a morao se izboriti i oko svojih prava na

239


Ðakovštinu.42 To veæ jasno pokazuje èinjenica što su Kolomanovu i Belinudarovnicu u kratkom vremenu potvrdila èak tri cara, Ferdinand III. (1646.),Leopold I. (1697.) i Karlo VI. (1716.).43 Biskup Nikola Ogramiæ Olovèiæ, koji se1692. stalno bio nastanio u Ðakovu, uspio je u tome za svoga �ivota, dok ga nisuubili razbojnici u g. 1701. u njegovoj rezidenciji, a trudio se i organiziratibiskupiju u èemu je dobrim dijelom bio uspio.44 Nakon nesnosnog turskoggospodstva Crkvi je meðu ostalim bio potrebit i nutarnji mir.

Za biskupa Ðure Pataèiæa de Zajezda stanje je u biskupiji bilo iznimno loše.Poduzeo je gradnju katedrale, na ruševinama stare gotièke, ali je sad bio gradiobaroknu. Jednu ðakovaèku d�amiju je preuredio u crkvu sv. Jurja, i predao jefranjevcima, koje je 1703. doveo iz Velike Kopanice u Ðakovo i pomogao imsagraditi skroman drveni samostan g. 1714. God. 1706. obnovio je ergelu rasnihkonja arapske pasmine. Sagradio si je drvenjaru, koja je njemu i njegovimnasljednicima Petru Bakiæu de Lach (1716.-1749.)45 i Franji Thauzyju(1749.-1751.) slu�ila kao rezidencija. Èinjenica da on s dopuštenjem susjednih

240


42 O Ogramiæu i sporovima oko slavonskih �upa Josip Buturac dosta negativno i pristrano piše, o èemu višeu Josip BUTURAC, Katolièka crkva u Slavoniji …, str. 133-164. O duhovnoj pastvi bosanskih franjevacai trvenju s bosanskim biskupima Ogramiæem, i dr., v. Julijan JELENIÆ, Kultura i bosanski franjevci, sv.I., Sarajevo, 1912., str. 156-182.

43 Usp. Andrija ŠULJAK, 750. obljetnica Ðakova – biskupskog grada. Novo raðanje kršæanskog Ðakova,u: Vjesnik Ðakovaèke i Srijemske biskupije 117 (1989.), str. 75.

44 Ogramiæ je ubijen 14. kolovoza 1701. Sahranjen je bio u svojoj katedrali, a pred kraj te iste godineprenesen je u franjevaèku crkvu u Našicama. Vidi Tamara TVRTKOVIÆ (i dr., ured.), Zapisnikfranjevaèkog samostana u Našicama, knjiga I (1739.-1787.), Našice – Slav. Brod – Zagreb, str. 5-6; 45;286-287. Kod njegova ubojstva sudjelovala su dva katolika, koja su g. 1704. došla u Makarsku da bi ihbiskup Nikola Biankoviæ odriješio od grijeha i crkvene kazne u koju su upala zbog svoga teškog zloèina.Biankoviæ im nije uva�io molbu, veæ ih je poslao u Rim … Vidi o tome više J. BUTURAC, Nav. dj., str.160. O Ogramiæu-Olovèiæu vidi još Anto Slavko KOVAÈIÆ, Biobibliografija franjevaca Bosnesrebrene, Prilog povijesti hrvatske knji�evnosti i kulture, Sarajevo, 1991., str. 272-274.

45 O Bakiæu v. Dubravka BO�IÆ–BOGOVIÆ, Petar Bakiæ de Lach, bosanski ili ðakovaèki biskup(1716.-1749.), u: Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 11, 2011., str. 350-378. Zbog sukoba s Ugarskomkomorom, tj. financijskom upravom, Bakiæ je posljednje godine �ivota (od 1729.) proveo u Kri�ovljanukod Vara�dina gdje je i umro. Valja znati da je Bakiæ samo branio svoje. Bakiæ je bjelodani primjer, kakoje pod austrijskom i tzv. katolièkom vlašæu, i njezinom vojnom strukturom, koja je preko svoje komorenastojala eksploatirati biskupijska imanja, bilo skoro te�e nego li pod samim Turcima. To nam objašnjavada su i zašto su u to vrijeme i sami seljaci bje�ali s ove strane Save opet na onu drugu, tursku stranu …Pogotovo kad se radi o tzv. Vojnoj krajini i apsolutistièkoj vladavini austrijskog cara i kralja … Oizvlaštenju jednog dijela posjeda vlastelinstva Bosanske ili ðakovaèke biskupije prigodom uspostaveVojne krajine i nastojanjima da se ono vrati v. Marin SRAKIÆ, Katolièka crkva u Vojnoj krajini – premadokumentima Dijecezanskog arhiva u Ðakovu, u: Marin SRAKIÆ, Opjevajmo slavne mu�eve, Povijesniprilozi i arhivska graða o �ivotu i radu biskupa, sveæenika i ustanova Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije iSrijemske biskupije, Sabrana djela, I., Ðakovo, 2013., str. 599-619, ovdje 600-605. Istra�ni postupak oPetru Bakiæu, imenovanom biskupu bosanskom iz Beèa od 20. lipnja 1716. objavljen je u: Antun DEVIÆ– Ilija MARTINOVIÆ (priredili), Ðakovaèka i Srijemska biskupija, Biskupski procesi i izvještaji 17. i 18.stoljeæe, Zagreb, 1999., str. 89-108.

biskupa vodi brigu o vinkovaèkom i brodskom podruèju i gradu Osijeku pokazujekako æe se ta podruèja s pravom uskoro ujediniti u Bosansku ili ðakovaèku iSrijemsku biskupiju.46 Sveæenici na tim podruèjima bili su dakle orijentiraniprema bosanskom biskupu, smatrali su ga svojim duhovnim pastirom. On jeodr�ao i prvu biskupijsku sinodu, a znaèajno je što na nju dolaze i sveæenici izSrijema i brodskog Posavlja, premda je Bosanska biskupija u to vrijeme imalasamo èetiri �upe.

Biskup Bakiæ pokušava utemeljiti stolni kaptol

Biskup Petar Bakiæ je htio u pastorizaciju uvesti svjetovne sveæenike iutemeljiti katedralni kaptol s dva kanonièka mjesta, ali to je bilo izazvalo �estokesukobe s franjevcima oko prava na �upe.47 Bakiæ se bio obratio caru Karlu VI.,kako bi dobio podršku za osnivanje kaptola u Ðakovu, ali mu je molba bila alimine odbijena.48 Ta povijest, na �alost, ponavljala se donedavno, u našemsusjedstvu, s istim argumentima kao nekoæ. Biskup Bakiæ u svojem dopisukardinalu predstojniku Kongregacije za širenje vjere od 8. rujna 1725. moli daKongregacija pomogne kod austrijskog cara u pogledu utemeljenja dvakanonièka mjesta u ðakovaèkom kaptolu. Prije toga nije bilo ni jedno mjesto.49

On istu Kongregaciju obavješæuje da je utemeljio kaptol i da bi kanonicima �elioimenovati dvojicu sveæenika: Jurja Ivanoviæa koji je kapelan kod isusovaca uOsijeku, i Josipa Spajiæa, isusovaèkog novaka kojega su mu nedavno bili uzeli

241


46 O konaènom zaokru�ivanju današnjeg podruèja Ðakovaèke i Srijemske biskupije, odnosno sadaÐakovaèko-osjeèke nadbiskupije vidi pogovor u: Luka MARIJANOVIÆ, Dr. Stjepan Ad�iæ(1730.-1789.) kao izvanjski vikar peèuškoga biskupa za Slavoniju, u: Stjepan AD�IÆ, Okru�nice i dopisi,Sabrana djela II., Drenovci, 2010., str. 149-168, ovdje 156-160. Osijek je nekoæ bio pod izravnom vlašæuostrogonskog primasa (kao i Petrovaradin), dok je vinkovaèko podruèje bilo pod Peèuškom biskupijom iKaloèkom nadbiskupijom, a brodsko podruèje pak pod Zagrebaèkom biskupijom i Kaloèkomnadbiskupijom.

47 “Dovoljno je o tome pogledati dokumente iz rimskih arhiva objavljene u Antun DEVIÆ, Ðakovaèka iSrijemska biskupija, Spisi generalnih sjednica Kongregacije za širenje vjere, 18. stoljeæe, Zagreb, 2003.,str. 368-369. Biskup Bakiæ se �ali na bosanske franjevce i izvješæuje o njihovom vladanju i moli kako bise oni zauzdali, str. 348-352, 360-367.“,Vidi još: Dubravka BO�IÆ-BOGOVIÆ, Discipliniranje katolièkog klera i vjernika u istoènoj Hrvatskojkrajem 17. i poèetkom 18. stoljeæa, u: Croatica Christiana Periodica 37(2013.), str. 79-101.

48 Usp. Matija PAVIÆ, Petar Bakiæ, biskup bosansko-ðakovaèki (1703.-1716.), u: Glasnik biskupijabosanske i sriemske 20(1896.), str. 175-180, ovdje 182.

49 O tome v. Antun DEVIÆ, Ðakovaèka i Srijemska biskupija, Spisi generalnih sjednica kongregacije zaširenje vjere, 18. stoljeæe, Zagreb, 2003., str. 369-371.

isusovci, pa moli za pomoæ kako bi mu se ti sveæenici vratili u biskupiju.50 Sa�ecipisama o nesporazumima bosanskog biskupa Petra Bakiæa s franjevcimaprovincije Bosne Srebrene, rasprava i odluke Kongregacije za širenje vjere, teprilo�eni dokumenti koje su franjevci dostavili u svoju obranu danas se èitajupoput kakvog romana.51 Proces oduzimanja �upa franjevcima, te stavovifranjevaca i svjetovnih sveæenika, kao i argumenti kojima su branili svoja pravana upravljanje �upama, bio je zamršen u vrijeme kad se uspostavljala redovitacrkvena hijerarhija nakon osmanske vladavine u Slavoniji.52

Biskup Bakiæ moli Kongregaciju da naredi franjevcima da mu se pokore, iopetovano moli da mu se pomogne u sporu s franjevcima kako bi se saèuvaonjegov biskupski ugled i vlast.53 Franjevci meðu ostalim nisu bili zato da biskuppo svojoj volji uzme dva sveæenika sa �upe i da ih uèini kanonicima u Ðakovu, pase �ale Kongregaciji za širenje vjere u Rimu.54 Zanimljivo je vidjeti kako sekardinalu, voditelju spora izmeðu biskupa Bakiæa i bosanskih franjevacadostavlja izvještaj vizitatora fra Jeronima Filipoviæa,55 i cijeli niz drugihsvjedoèanstava u korist bosanskih franjevaca (tako šibenski bilje�nik FranjoFiliberi s još trojicom gradskih upravitelja i sudaca, Antun Barbaro, glavniprovizor Mletaèke republike za Dalmaciju i Albaniju, itd., splitski nadbiskupStjepan Cupilli, pa onda vesprimski biskup, peèuški biskup, èak i zagrebaèkibiskup Emerik Esterhazi). Josip Sacripanti, kardinal predstojnik Kongregacije zaširenje vjere, zadovoljan je izvještajem kardinala Piazza, beèkog nuncija, ofranjevcima u Srijemu i susjednim krajevima i potièe franjevce na slogu sbiskupima. Da se u arhivu Kongregacije nalazi i spis Jurja Pataèiæa, bosanskogbiskupa, kako svjedoèi u korist bosanskih franjevaca, izdan u Ðakovu, ali bezdatuma, ništa ne èudi, jer se on i inaèe s franjevcima dobro gledao, naprostozato što su mu oni bili jedini dušobri�nici. On ih je bio pozvao, kako smo veævidjeli, iz Kopanice u Ðakovo.56 Inaèe, taj spor ovdje nije tema ovog rada, premda

242


50 Ondje, str. 368-369.51 Ondje, str. 371-383.52 Vidi više: Dubravka BO�IÆ-BOGOVIÆ, Odnos svjetovnoga biskupijskoga klera prema franjevcima u

istoènoj Slavoniji i Srijemu u prvim desetljeæima 18. stoljeæa, u: Tatjana MELNIK (ured.), Zbornik o fraAntunu Baèiæu, Radovi znanstvenog skupa, Slavonski Brod – Našice, 2013., str. 47-60.

53 Ondje, str. 384-386.54 Ondje, str. 381.55 Ondje, str. 386-387.56 Ondje, str. 397-398. I dalje se meðu objavljenim arhivskim dokumentima nalazi niz svjedoèanstava,

poèevši od baruna Trenka, vojnih èasnika i graðana Broda od 4. o�ujka 1725., zatim dokument iz Beèa od23. listopada 1722. kojim austrijski car Karlo VI. obeæava bosanskim franjevcima posebnu zaštitu, str.404.-408.

sve pokazuje kako je pastoralna situacija za katolike u to vrijeme bila veomateška.57

Obnova vlastelinstva i gospodarstva

Kad veæ spominjemo biskupa Petra Bakiæa, valja znati da su ga franjevcioptu�ivali u Rimu, „che si astenga dal percuotere e bastonare i coloni della suamensa vescovale, tanto cattolici, che scismatici“…,58 što ne mora biti neistinito.No, nitko ne pita zašto tako?! Nakon odlaska Turaka „�ivotne prilike bile su dostaskromne i jednostavne, ali nisu bile oskudne“. „Stoka je bila dosta sitna i slabevaljanosti, jer se o njoj slabo vodilo raèuna“.59 O tome se biskup Bakiæ naroèitobrinuo, jer htio je unaprijediti gospodarstvo na svojem vlastelinstvu, pa mu nijebilo svejedno kako æe postupati njegovi konzervativni i zaostali seljaci. Nije istouzgajati bosanske domaæe buše ili neku bolju pasminu goveda, konja, itd., pa je zaneposlušne bio propisivao kazne batinjanja.

Treba priznati da je biskup Petar Bakiæ samo bio tra�io svoje, pa i odcarskoga dvora tra�io je nadoknadu za sedam oduzetih sela od njegova posjeda, tepripojenih Vojnoj krajini g. 1745. Ti sukobi s carskim dvorom završit æebiskupovim udaljavanjem iz Ðakova i biskupije. Kasnije je on �ivio na svojemobiteljskom imanju u blizini Vara�dina i odande je, koliko je to samo bilomoguæe, upravljao biskupijom.60 Usput da spomenemo, kako je Bakiæ zasadio

243


57 Vidi o tome još: Radivoj SIMONOVIÆ, O katolicima i katolièkoj crkvi pod Turcima na zemljištuVojvodine, Prilozi, u: Glasnik Istoriskog Društva u Novom Sadu 2(1929.), br. 1, str. 37-52. O tomesukobu dalje v. Emanuel HOŠKO, Franjevci i poslanje Crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb, 2001.,str. 141-144.

58 Tj. „da se suspregne od progona i šibanja svojih kmetova svoje biskupske menze, kako katolika, tako iraskolnika, jer prvi ostaju … „

59 Stjepan ROMIÆ, O naèinu �ivota u Ðakovštini prije 250 godina, u: Ðakovaèki vezovi, prigodna revija1975., str. 29. U èlanku autor citira manuskript ðakovaèkog biskupa Petra Bakiæa „De vita populi et decultura armentorum et pecorum Diacovae et eius districtus anno Domini 1719.“ Taj manuskript jedo�ivio u nekoliko zadnjih godina tragiènu sudbinu. Meðu ostalim tu Bakiæ piše: „Nepismenost poselima je dosta velika, no u svakom selu ima prilièno naroda koji zna èitati i pisati. Na podruèjuÐakovštine ima 7 crkava u kojima sveæenièku du�nost vrše franjevci koji su ujedno i uèitelji. Djeca uèeuz vjeronauk èitanje i pisanje, a uèenje je obvezno. Provjeravanje pohaðanja uèenja vrši se dva putagodišnje. Otac koji zanemari pohaðanje djeteta na uèenje, ka�njava se svaki puta s 20 batine, a majkaudovica i kuæe-gospodar s po 10 batina“, ondje , str. 29.

60 Iz rimskih arhivskih dokumenata je vidljivo kako su ga franjevci optu�ivali, da on meðu ostalimnemilosrdno „ progoni i batina kmetove svoje biskupske menze, kako katolike, tako i raskolnike, jer suprvi ostali ojaðeni i sabla�njeni, a ovi drugi ogorèeni toliko da postaju zbog toga još veæi neprijateljikatolicima, i te�e ih je privesti u krilo Svete Crkve“, v. Antun DEVIÆ, Ðakovaèka i Srijemska biskupija,Spisi generalnih sjednica Kongregacije za širenje vjere, 18. stoljeæe, Zagreb, 2003., str. 370; ZvonkoBENAŠIÆ, Ðakovaèki portreti, 155 �ivotopisa, Ðakovo, 2011., str. 18.

vinograde u Trnavi i zapoèeo bogatu tradiciju ðakovaèkih vina,61 a ostavio nam jei opis psa „hrvatskog ovèara“, i to kao autohtone pasmine, porijeklom od pasakoje su Hrvati doveli sa sobom prilikom seobe u ove krajeve.62 Biskup Bakiæ jeoèiti primjer kako je pod austrijskom „katolièkom“ vlašæu, i njezinom vojnomstrukturom, koja je preko svoje komore nastojala eksploatirati biskupijskaimanja, bilo te�e nego li pod samim Turcima. I sami seljaci su bje�ali s ove straneSave opet na onu drugu, tursku stranu … Sve u svemu, radi se o tzv. Vojnoj krajinii apsolutistièkoj vladavini austrijskog cara i kralja …, što je potrajalo sve dotledok se austrougarska monarhija nije raspala g. 1918.

Preureðenje biskupijskih granica za Marije Terezije

I tako nije bilo stolnoga kaptola u Ðakovu sve do sjedinjenja Bosanske iSrijemske biskupije. U vrijeme Marije Terezije došlo je do reorganizacijecrkvenog ustrojstva. Osnivaju se nove biskupije i dokidaju stare, ili se ujedinjujustare. To se dogodilo s Ðakovom i Srijemom.63 Poslije smrti biskupa JosipaAntuna Æolniæa carica Marija Terezija je ostvarila svoju zamisao. Predlo�ila jeSvetoj stolici sjedinjenje ovih biskupija, što je i prihvaæeno, te je sjedinjenjeprovedeno prema buli pape Klementa XIV. god. 1773.64 Kako su se izmeðu tihdviju biskupija nalazile i �upe Peèuške biskupije, papa Pio VI. bio je nešto kasnijeodredio (g. 1780.), da se sedamnaest slavonskih �upa odvoji od Peèuške biskupije

244


61 Usp. Bla�enka MANDARIÆ, Duboki korijeni èuvenih ðakovaèkih vina, u: 30. ðakovaèki vezovi,jubilarna revija 1967.-1998., str. 48.

62 O Stjepanu Romiæu v. Zvonko BENAŠIÆ, Ðakovaèki portreti, 155 �ivotopisa, Ðakovo, 2011., str. 133,koji je znanstveno bio obradio hrvatskog ovèara. Usp. Stjepan ROMIÆ, Hrvatski ovèar, u: ZdravkaDEAN, Slavonski narodni kalendar 31(1992.), str. 171-181. Zaslugom sveuè. prof. dr. Stjepana Romiæahrvatski je ovèar dobio meðunarodno priznanje rasnog psa i svoje ime (canis croaticus).

63 O tome se razmišljalo još i prije g. 1770. Obje biskupije su površinom bile malene, pa bi se beèki dvortako riješio tereta uzdr�avanja, jer je Srijemsku biskupiju, koja nije imala vlastitih sredstava, veæinomuzdr�avao car. Štoviše, Srijemska biskupija nije imala uopæe uvjete da bude biskupijom u pavom smislu:nije imala stolnu crkvu, nije imala kaptol, niti sjemenište, pa èak niti biskupski dvor. Èesto èak ni samogbiskupa. Usp. Andrija ŠULJAK, 750. obljetnica Ðakova – biskupskog grada. Sjedinjenje biskupija, u:Vjesnik Ðakovaèke i Srijemske biskupije 117(1989.), str. 97-98., ovdje 97. Pregovori o sjedinjenju trajalisu barem tri godine (1770.-1773.), i ne bez teškoæa. Bosanski biskup Æolniæ bio je veæ u poodmakloj dobi,a vremena su bila teška, te mu se to èinilo velikim financijskim teretom, kojega se i sam dvor nastojaoriješiti.

64 Govori se obièno o buli, no papa je sjedinjenje proglasio putem brevea Universi orbis od 9. srpnja 1773.Sjedinjenje je prema tom breveu bilo jednakopravno i trajno. Dvije biskupije tako ostaju samostalne iodijeljene, i to ne samo sad, nego za uvijek. Bit æe to svojevrsna personalna unija, biskup æe nositi naslovbiskupa obiju biskupija. I imovina æe im biti zajednièka. O svemu više Franjo HERMAN, Sjedinjenjebiskupija bosansko-ðakovaèke i srijemske, Pretisak iz Bogoslovske smotre, br. 2 i 3, 1941., Zagreb, 1941.

i pripoji sada sjedinjenim biskupijama Bosanskoj ili ðakovaèkoj i Srijemskoj. Istegodine odlukom pape Pija VI. odvojeno je i deset posavskih �upa od Zagrebaèkebiskupije oko Broda i pripojene su Bosansko-ðakovaèkoj biskupiji. Te �upeZagrebaèke biskupije su veæ u vojno-upravnom pogledu pripadale Brodskojpukovniji Slavonske vojne krajine. Osijek je veæ g. 1774. konaèno odvojen odKaloèe i pripojen je bio Ðakovu. Tako je biskupija barem teritorijalno veæ bilaviše i bolje sreðena. U trenutku ujedinjenja Srijemska biskupija je bila prazna, jerje njezin biskup Ivan Paksi prešao sa stolice srijemskog biskupa u Zagreb. I on sebio bez daljega slo�io s ujedinjenjem, jer je znao da æe se tako biskupija spasiti odutrnuæa. Ujedinjenje nije do�ivio, jer je ubrzo umro u Vara�dinu 1772. god.Peèuški biskup György Klimó i kaloèki metropolita József Batthyány(1760.-1776.) predlagali su da se teritorij Srijemske biskupije podijeli i pripojinjima. Rim i Beè se na takve prijedloge uopæe nisu obazirali, jer nisu moglidopustiti da se Sirmij kao jedna starodrevna i slavna biskupija još iz apostolskihvremena tek samo tako ugasi. Štoviše, u naše vrijeme, god. 2008. ranokršæanskabiskupija srijemska odijeljena je od Ðakovaèke biskupije, i ponovnouspostavljena kao samostalna.65

Sjedinjenje Ðakovaèke i Srijemske biskupije:novi poèetak stolnog kaptola

U Slavoniji se tako za Katolièku crkvu dogodilo veliko, sretno i korisnodjelo sjedinjenjem dviju biskupija, Ðakovaèke i Srijemske, makar da se odredbetadašnjega prava nisu posve provele. Stvorena je tako velika biskupija, sprostranim podruèjem, s velikim brojem �upa, sveæenika i vjernika. I u toj i takvojbiskupiji crkveni se �ivot mogao posve razvijati, osnovati kaptol, sagraditi iuzdr�avati vlastito sjemenište, te se mogla podiæi i velièanstvena današnjakatedrala u Ðakovu. A nešto kasnije, njezin je veliki biskup Josip JurajStrossmayer ne samo svoje velike duševne sposobnosti veæ i crkvenu imovinuupotrijebio za dobro Crkve i na korist cijele domovine, pa i puno šire. I zbog togaje bio osobito zaslu�an rodoljub i mecena hrvatske domovine. Uskoro æe injegova dvjesto-godišnjica roðenja (1815.-2015.). No, ujedinjenjem ovih dvijubiskupija sam Strossmayer nije bio osobito sretan. I ne bez razloga. Povijesno je

245


65 O svemu vidi više Marin SRAKIÆ, Velika nam djela uèini Svesilni, sveto je Ime njegovo! (usp. Lk 1,49),Pastirska poslanica prigodom ponovne uspostave Srijemske biskupije te uzdignuæa Ðakovaèko-osjeèkenadbiskupije i osnivanja Ðakovaèko-osjeèke crkvene pokrajine, Ðakovo, 2008.

iskustvo kod nas bilo jasno: tamo gdje su bili nestali ili pobjegli biskupi, iz bilokojeg razloga, ubrzo je nestalo i naroda.

Prva knjiga izdana u Njemaèkoj i na njemaèkom jeziku, koja se bavilastanjem u Slavoniji i Srijemu u drugoj polovici 18. st., predstavila je zapravosvijetu regije što ih obuhvaæa Bosanska i Ðakovaèka biskupija. U njoj je pregledstanja u gospodarstvu, prosvjeti i opæenito u društvu i podneblju, i naroèito ovjerskim odnosima, pa kao takva mo�e biti neke vrste priruènik za daljaprouèavanja povijesti Slavonije tog vremena. Dok opisuje slavonske i srijemskegradove i trgovišta, o Ðakovu ka�e: „§ 55. U èitavoj Kraljevini nalazi se samojedan jedini katolièki biskup, koji je 1239. godine otjeran iz Bosne te je svojesjedište ovamo premjestio.66 Njemu je doznaèeno plemiæko vlastelinstvo Ðakovo(Diacowar) za njegovo uzdr�avanje i 1773. godine je bosanska biskupijasjedinjena sa srijemskom. On stanuje u trgovištu Ðakovo te godišnje ima 25.000forinti prihoda, ali mora, kao i svi katolièki biskupi u ugarskim zemljama,godišnje dati 25% od svih svojih prihoda za odr�avanje utvrda, porez od koga jeipak sasvim osloboðenih svih 8 grèkih arhiepiskopa i episkopa. Crkveno podruèjetoga katolièkog biskupa pru�a se preko èitavog Srijema (osim Vukovara, kojipripada Peèuhu), te preko malog dijela Slavonije, osobito nad Osijekom iokolnim podruèjem. Preostali dio Slavonije pripada u crkvenu nadle�nostZagrebaèkog biskupa u Hrvatskoj. U Ðakovu je 8. sijeènja 1777. godine sveèanouspostavljen kaptol s jednim prepoštom i 4 kanonika. No, on do sada ima vrloslabe prihode“.67 U fusnoti se odmah dodaje da je prepošt godišnje imao 800forinti prihoda, najstariji kanonik 600, a ostali samo 500. U Vestfaliji ta gospodastoje nešto bolje, o kojima je dosjetljiv barun von Bar dao vrijedan opis u svojim„Reviers poetiques“. Tako i suvremenik ondašnjih zbivanja von Taube spominjeda je u Ðakovu sveèano uspostavljen kaptol.

Uspostava kaptola u Ðakovu

Meðutim, moramo reæi da je kaptol u Ðakovu osnovan 11. lipnja 1773. god.,i to poveljom utemeljenja kraljice Marije Terezije, povodom sjedinjenja

246


66 Taube u bilješci dodaje: „Zbog toga se on još uvijek naziva bosanski biskup, ali pogrešno, buduæi da uBosni nema više nikakva prava“.

67 Friedrich WILHELM VON TAUBE, Povijesni i zemljopisni opis kraljevine Slavonije i vojvodstvaSrijema, Leipzig, 1777., 1778., Osijek, 2012., str. 62. To je prijevod kronike njemaèkog odvjetnika ikronièara, te putopisca, koji je po nalogu austrijskog cara boravio u Slavoniji i Srijemu u razdoblju odgotovo deset godina, 1767.-1777.

Bosanske i Srijemske biskupije, prema dogovoru i sporazumu s papomKlementom XIV. još uoèi sjedinjenja. Kaptol je osnovan „in subsidium meliorisanimarum curae administrationis et pro augendo Dei omnipotentis et Ecclesiaeservitio Cathedrale Capitulum canonicorum jugiter Deo famulantium“. Istompoveljom ðakovaèkom je kaptolu predana gospoštija ili prepozitura Sv. Petra uKaptolu kod Po�ege, do tada je bila u posjedu srijemskih biskupa (od1718.-1770.), i koja je bila 23. lipnja 1773. od strane komore predana novomekaptolu. Štoviše, kraljica je bila prihvatila molbu, da sav prihod istoga posjedakroz tri godine biskup upotrijebi za gradnju èetiriju kanonièkih kurija.Kanonicima je bio potreban radni i stambeni prostor. A kad su one napokon biledovršene do god. 1776. biskup Matej Franjo Krtica (biskup od god.1773.-1805.)68 je bio predlo�io u lipnju 1776. prema povelji utemeljenja prvaèetiri kanonika.69 Ove predlo�ene kanonike kraljica je imenovala 13. srpnja1776., a biskup Krtica ih je instalirao tek 8. sijeènja 1777. Konventualna slu�baBo�ja u katedrali je poèela u listopadu 1777., a kanonièki èasovi u koru otpoèelisu tek na èistu srijedu g. 1780.

Prvih pet godina kaptol je imao samo èetiri kanonika, od toga jednogadignitarca – prepozita, dostojanstvenika. Biskup Krtica je u travnju 1780.postigao u Beèu da se broj kanonika povisi na šest. Tad su uvedeni i digniteti iprebendari, tj. nadarbenici, i to fundacionalom cara Josipa II. od 16. veljaèe 1781.Tim fundacionalnim listom ureðeni su konaèno i prihodi kanonika. Osimprepoziture u Kaptolu, kanonici su dobivali polovicu (nekoæ peèuške) crkvenedesetine od vlastele u Vukovaru, Nuštru, Gabošu, Erdutu, Sarvašu i Retfali. Odtoga je kaptol davao dr�avi svoj prinos za tvrðe u godišnjem iznosu od 240 forinti.Nadalje, do god. 1782. sagraðene su i kurije za petog i šestog kanonika, a ureðenesu i plaæe za prebendare, za vikara srijemskoga i katedralnoga, osnovano jemjesto bilje�nika i kaptolskoga arhivara. Uspostavljene su zaklade za potrebestolne crkve, buduæeg sjemeništa i nemoæišta (tj. mirovinskog fonda). Sve je touèinjeno na temelju spomenutog fundacijskog lista od 15. veljaèe 1781., uzevši uobzir da se biskupija poveæala u vremenu od 1776., kad je konaèno nakon

247


68 O biskupu Krtici v. Nikola ANDRIÆ, Prigodni spisi o Strossmayerovim prethodnicima, u:Spomenn-cvieæe iz hrvatskih i slovenskih dubrava, Zagreb, 1900., str. 169-189., ovdje 170-175; MatijaPAVIÆ – Milko CEPELIÆ, Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-djakovaèki i sriemski, Zagreb,1900.-1904., str. 6-10.

69 Buduæi da su to bili prvi kanonici nakon obnove stolnoga kaptola, navodimo im imena: Ðuro Korpar,�upnik u Sotu; Ðuro Pleše, �upnik piškorevaèki; Josip Andres, �upnik semeljaèki i Ivan Roka, zaèasnikanonik u Vacu.

dokidanja Dru�be Isusove �upa u Osijeku pripojena Ðakovaèkoj biskupiji(rješenje je o tome papa Pijo VI. bulom „Inscrutabili“ ranije odredio od 12. o�ujka1775., a provedeno je tek u kolovozu 1776.). Kad je prema apostolskome pismupape Pija VI. „Iterata personarum“ od 7. kolovoza 1780. Ðakovu pripojeno desetzagrebaèkih �upa oko Slav. Broda, te od Peèuške biskupije dio teritorija uSlavoniji do Moroviæa, tako su Ðakovaèka i Srijemska biskupija bile poveæane izaokru�ene, pa se moglo njima konaèno jedinstveno upravljati poslije g. 1781.Naravno, u upravi biskupije kao vicearhiðakoni pomagali su i kanonici.

Kao što je veæ reèeno, ðakovaèkom je stolnom kaptolu uz prepozituru Sv.Petra u Kaptolu bila pridodana za uzdr�avanje i polovica crkvene desetinevlastele u Retfali, Sarvašu, Erdutu, Vukovaru, Nuštru te u Gabošu. U poèecima jekaptol u Ðakovu imao èetiri kanonika, pa šest, a kasnije se taj poveæao na osamkanonika u vrijeme biskupa Antuna Mandiæa.70 Spominje se da je posjed kodPo�ege davao prije ukinuæa kmetstva g. 1849. godišnji prihod od 9.500 forinti, aposlije te godine samo 3.605 forinti. Zbog toga, kao i iz drugih razloga, prijesvega zbog lošeg poslovanja, po�eško-kaptolski posjed je prodan g. 1873., poslijeskoro toèno stotinu godina, knezu Antunu Attemsu za 45.000 forinti. Poslije togaðakovaèki je kaptol posjedovao svoj vinograd u Mandiæevcu (sedam jutara).71

Biskup Mandiæ poveæao broj kanonika

O biskupovanju Antuna Mandiæa Kronika franjevaèkog samostana u Brodupiše: „Ranije gotovo nepoznata, ova je biskupija pod upravom biskupa AntunaMandiæa, roðenog Po�e�anina, postajala sve glasovitija. Naime, pri njegovu jedolasku preèasni gospodin Ivan Wittmann postao prepošt mitronosac SvetogaAugustina u Peèuhu; on je i generalni vikar. Kad je primio biskupiju u posjed,povrh broja od šest kanonika, imenovao je kanonikom Franju Kulund�iæa, ranije

248


70 O pojedinostima vidi više Matija PAVIÆ – Milko CEPELIÆ, Josip Juraj Strossmayer … str. 6-7, 12-13.71 Usp. Josip BUTURAC – Antun IVANDIJA, Povijest Katolièke crkve meðu Hrvatima, Zagreb, 1973., str.

251. Vidi još Andrija ŠULJAK, Crkveno stanje sredinom 19. stoljeæa u Bosanskoj ili Ðakovaèkoj iSrijemskoj biskupiji, str. 152.; Marin SRAKIÆ, Prijenos sjedišta Ðakovaèke i Srijemske biskupije izÐakova u Osijek, u: Diacovensia, teološki prilozi 1(1993.), str. 159-164., ovdje str. 162. Zbog znatneudaljenosti od Ðakova, odnosno Trnave, i tako ote�ane obrade, ti su vinogradi zamijenjeni za druge uTrnavi. Posjed kaptola je tako nešto umanjen, a bilo je i izvanrednih izdataka oko promjene zemljišta iregulacije novog vinograda na posjede u Trnavi. Nadbiskupija ðakovaèko-osjeèka i danas njeguje steèeniugled i tradiciju u proizvodnji vina, pa je nedavno uz veæ poznate svoje sorte na tr�ište plasirano bijelo icrno vino „Prvostolnik“. Inspiracija za ime oèito potjeèe od Prvostolnog kaptola …

gorjanskog �upnika i podarhiðakona. Zatim je arhiðakonom Ðakovaèkogarhiðakonata imenovao preèasnog gospodina Jurja Sertiæa, kanonika prvostolneBosanske ili Ðakovaèke crkve, koga je takoðer imenovao opatommitronoscem…“72 Naime, „prvih trideset godina, za Krtice, nije nijedan èlankaptola imao usum pontificalium, ni sam prepozit“.73

I tako se biskup Antun Mandiæ pobrinuo da se kaptol usavrši i preuredi.Biskup Mandiæ je zatra�io od cara i dobio pravo da osnuje mjesto sedmoga, akasnije i osmoga kanonika (6. prosinca 1811.).74 To je car Franjo II. uèinio svojomdiplomom od 11. travnja 1807. Jedan od njih bio bi katedralni arhiðakon, dok bisedmi kanonik bio redovito rektor bogoslovnog sjemeništa. Biskup je nadaljeisposlovao da se kaptolu prizna „javno vjere dostojnost“, pa je tako stolni kaptolbio izjednaèen s ostalima u dr�avi. Za uzdr�avanje sedmoga kanonika plaæat æebiskupska stolica kaptolu godišnje 1500 forinti, a za stolnoga arhiðakona 100forinti. Oba mjesta na biskupov prijedlog popunjava vladar.

S obzirom na vjere dostojnosti kaptola bilo je udovoljeno biskupovoj �eljidekretom g. 1807. „Tim je stolni kaptol postao javnom oblašæu i javnim, dr�avnopriznatim uredom, pred kojim su se, kao danas kod javnih bilje�niètva, sklapali ipotvrðivali ugovori, èuvale povelje, oporuke i dr. Potpis i peèat kaptola davao jespisu znaèaj slu�beno-javni; uz arhiv kapitula, osnovan je i arhiv javni, podpa�njom kanonika lektora i još jednoga od kapitulara. Samo njih dvojica, i toskupa, ne pojedinac, ulazio bi u pismohranu. Ovdje se je, pod dva kljuèa, èuvaopeèat fidei dignitatis, a mogao ga slu�beno rabiti samo lektor. (Naredba od 1781.da si kaptol namjesti vlastitoga bilje�nika i arhivara, ponovljena je 1812.) Stekavovu povlast kaptol je dobio svoj privilegij, koji je u�ivao u srednjem vieku, adr�ao ga sve do novih promjena u dr�avi iza g. 1848.“75

249


72 Josip BARBARIÆ – Egidije Stjepan BIBER (ured.), Kronika franjevaèkog samostana u Brodu na Savi II(1896.-1933.), Slavonski Brod, 1997., str. 51.

73 To je u Beèu isposlovao Antun Mandiæ još 1805. za sedisvakancije u Ðakovu, pa je ubrzo tadašnjikapitularni vikar Ivan Wittmann odlikovan naslovom opatije sv. Augustina u Peèuhu (1805.), a poslijetoga i drugi. Usp. Matija PAVIÆ – Milko CEPELIÆ, Josip Jurja Strossmayer, str. 12-13.

74 Mjesto osmoga kanonika bilo bi prema biskupovom zakladnom listu trajno povezano s ðakovaèkom�upom, pa kao takav ne bi imao prihode od stolnoga kaptola jer je veæ opskrbljen s naslova ðakovaèkoga�upnika te prima dohodak svoje �upske nadarbine, sve dok eventualno ne bude gradualnom promocijompromaknut na stupanj katedralnog arhiðakona. Tek onda prelazi u jednu od kanonièkih kurija, a vladarmu imenuje na biskupov prijedlog za nasljednika jednoga od dvojice predlo�enih.

75 Matija PAVIÆ – Milko CEPELIÆ, Josip Juraj Strossmayer, str. 12. Kaptol je dakle obavljao pravne,najveæim dijelom javnobilje�nièke poslove, te dr�ao u pohrani spise i povelje raznih stranaka.

Zaèasni kanonici u biskupiji

Nešto nakon toga, obratio se biskup Mandiæ na cara Franju II. s novimprijedlogom s obzirom na popunu kaptola s institucijom tzv. poèasnih ili zaèasnihkanonika. Kralj je ispunio �elju biskupa i kaptola u travnju 1808., pa je osnovanošest mjesta za poèasne ili naslovne (tj. honoris causa) kanonike. U tom kontekstuPaviæ-Cepeliæ još pišu: „Dvojici prebendara ustupi biskup stan u kuæinamienjenoj prvobitno za obitavalište oskudnijih djaka u liceju, za crkvenuglazbu i pjev namjesti stalno ravnatelja kora (Mozartova šurjaka Heibla iz Beèa)sa 500 for., sa trojicom koralista uz plaæu od 400 for. Predao svakomu na u�ivanjestan sa vrtom i ogrievom. Godišnji trošak stolne crkve podmirivao se je još od1781. osim prihoda od vlastite zaklade još jednom èetvrtinom crkvenogadesetka.“76 Sve su te va�ne promjene u kaptolu i slu�bi stolne crkve bile ponovnoodobrene zakladnicom od 6. o�ujka 1812. Tako je znameniti fundacionalni listJosipa II. od 16. veljaèe 1781., u kojem su bili konaèno ureðeni i prihodikanonika, bio popunjen.

Obrtnièki ceh u Ðakovu g. 1813.

Kao locus credibilis ðakovaèki je stolni kaptol potvrdio „majstorsku poveljuðakovaèkog ceha od 1819. br. 5750“, dne 19. prosinca 1824. Opstanak ceha uÐakovu zajamèen je veæ god. 1813., makar i bez diplome. Naime, te godineðakovaèki obrtnici šalju molbu u Beè, da im car odobri osnutak. Dopuštenje im jeveæ prije toga bio dao kao ðakovaèki vlastelin i sam biskup Antun Mandiæ u rujnu1813., što znaèi toèno prije dvije stotine godina.77 Postojali su u Ðakovu cehovi

250


76 Ondje, str. 13.77 Vidi o tome više: Josip �ERAV, Spomen-spis od 1813.–1913., u proslavu stogodišnjice opstanka „ceha“

ðakovaèkih obrtnika, Ðakovo, 1913., str. 7-8. Izrada spomen-spisa bila je povjerena kanoniku MilkuCepeliæu, ali je on vrlo teško obolio, pa je spomen-spis predao g. �eravu, ondje, str. 23 i 96. Poveljuðakovaèkog ceha izdao je Franjo I., austrijski car i hrvatski kralj pod br. 5750 dne 21. svibnja 1819. nalatinskom jeziku. Prijevod je objavljen u istom spomen-spisu, str. 27-40. Povelja je protokolirana in librocehalium, u knjizi cehova, što vlastoruèno svjedoèi tamošnji direktor registrature i arhiva MatijaStankoviæ. Publicirana je bila u Ðakovu g. 1821. Povelju je 19. prosinca 1824. rekognoscirao kao toènu iispravnu dr. Stanislav Sokoliæ, kantor i kanonik ðakovaèki, u svojstvu loci credibilis. O obrtnièkimdruštvima i ustanovama u Ðakovu v. još: Spomenica povodom 25-godišnjice osnutka mjesneorganizacije Saveza hrvatskih obrtnika u Ðakovu, Ðakovo, 1937.

razdijeljeni po narodnosti: tzv. „nimecki cih“ i nekoæ „ilirski ceh“,78 a nastali suradi zaštite interesa obrtnika. U carskoj povelji se èita o brizi ceha o svompodmlatku: o šegrtima, kalfama, o majstorima i njihovim du�nostima, njihovimmeðusobnim odnosima poštovanja, povjerenja i uva�avanja. U povelji se daljeèita i o tome kako se ceh ima brinuti za stare i bolesne, te za udovice, a vodili subrigu i o djeci svojih umrlih èlanova. Sve u svemu, povelja oèituje nastojanje okonapretka obrtnièkog stale�a. Kasnije to sve preuzimaju obrtnièke zadruge, npr.Prva obrtnièka zadruga Ðakovèana, itd.

Izgraðene kanonièke kurije

Maloprije je spomenuta gradnja kanonièkih kurija, koje se danas nalaze naTrgu Josipa Jurja Strossmayera u Ðakovu. Gradnju je potaknula Marija Terezija usvojoj povelji o sjedinjenju dviju biskupija iz 1773. i odredila je da biskup svojprihod s gospoštije Kaptol kod Po�ege u prve tri godine upotrijebi za gradnjuèetiriju kanonièkih kurija. Naime, ðakovaèki je kaptol bio osnovan za èetirikanonika. Na trgu su danas èetiri kurije i one zatvaraju taj trg s istoène strane. Tajtrg je inaèe veoma va�an za Ðakovo zbog svoga središnjeg smještaja i va�nostisvih vrijednih graðevina koje su na njega usmjerene, kao i zbog svojegdruštvenog �ivota i kulturnog aspekta, i nadasve sakralnog karaktera, pa se kaotakav, zbog svoje velièine i znaèaja, èesto pojavljuje u medijima.79 Kurije nisugraðene odjednom, a najstarija je ona uz bogoslovno sjemenište. Kurija na trgu J.J. Strossmayera kbr. 4 graðena je 1776. god. Ona pak na kbr. 3 graðena 1782.god., a zadnje dvije na kbr. 2 i 1 potjeèu s kraja 18. stoljeæa. Poslije II. svjetskograta istoèni dijelovi dvorišta, tj. vrtovi kanonièkih kurija su bili oduzeti (tzv.eksproprijacja) i iskorišteni su za nove blokove stambenih zgrada (danas ul.Augusta Cesarca, br. 2-12).80

251


78 Biskup Antun Mandiæ je u tada još nerazvijeno Ðakovo naselio oko 200 obitelji njemaèke narodnosti,mahom obrtnika, i omoguæio im �ivotni i gospodarski prostor. Zemaljska udruga Podunavskih Švaba uHrvatskoj, Osijek, Ogranak Ðakovo, prisjetila se te èinjenice prošle godine, kad je 9. studenog 2012. uprostorijama Gradske knji�nice u Ðakovu organizirala predavanje kanonika i umirovljenog profesorabiblijskog studija Luke Marijanoviæa: „Doseljavanje i �ivot podunavskih Švaba na ovim prostorima“.

79 Tu se dogaða sve što je bitno za biskupiju, kao što je bio doèek pape Ivana Pavla II. dne 7. lipnja 2003., alii oèitovanje naše kulturne baštine „Ðakovaèki vezovi“ …

80 Vidi o tome instruktivan èlanak Mirko MARKOVIÆ, Ðakovo i Ðakovština, Prilog poznavanju naselja inaseljavanja, u: Zbornik Ðakovštine 1., JAZU, Centar za znanstveni Rad Vinkovci, Zagreb, 1976., str.147-349, gdje su na karti, tj. planu Ðakova iz g. 1863. posebnom bojom naznaèeni crkveni i vlastelinskiposjedi. Na planu su oznaèene ðakovaèke kuæe i rodovi koji su postojali tamo 1863. god. Kad je rijeè okanonièkim kurijama ili objektima u kojima su povremeno stanovali kanonici vidi br. 270-275; 201, 204,

Postoje nacrti i planovi u arhivu nadbiskupije u Ðakovu još iz vremenabiskupa Ivana Krapca, da prizemne kasnobarokne kurije postanu jednokatnice,kao što je biskupski dvor na suprotnoj strani. Na istom trgu nalazi se dvokatnasecesijska zgrada biskupijskoga sjemeništa u Ðakovu, kbr. 5, koja æe upravo predkraj kalendarske godine 2013. proslaviti svoju prvu stogodišnjicu.81 Sve suspomenute zgrade uz stolnu crkvu neraskidivi dio arhitektonsko-urbanistièkog ipovijesno-stilski iznimno vrijednog skupa graðevina, te su kao takve nepokretnokulturno dobro. Prigodom natjeèaja za idejno urbanistièko-arhitektonsko rješenjeureðenja Trga J. J. Strossmayera g. 2006. istaknut je bio zahtjev biskupije da se uzpostojeæe predvrtove pred kanonièkim kurijama osigura mirniji prostor, pomoguænosti nastavak postojeæih zelenih predvrtova, ili travnjaka, kao svojevrsna„tampon“ zona, zbog privatnosti toga prostora.

Temeljita obnova kanonièkih kurija

Nakon što su kanonièke kurije na Trgu J. J. Strossmayera temeljitoobnovljene god. 1989., jer nisu imale najosnovnije uvjete za suvremenostanovanje (bile su prije svega vla�ne, bez vodovoda i kanalizacije, centralnoggrijanja, higijenskih prostorija – sanitarnih èvorova, sa veæ zastarjeliminstalacijama jake i slabe struje, itd.), došlo je do izvjesnih promjena, naposeznaèajnih za ðakovaèku �upu Svih svetih u Ðakovu. �upi, koja je imala svojesjedište u ul. Radiæeva 2 uza �upsku crkvu Svih svetih u Ðakovu, predane su nauporabu kurije br. 1. i 2. na Strossmayerovom trgu, gdje su sada smještene

252


280, 205-206, 257. U Paviæevoj ulici bile su kaptolske koralistièke kuæe (vidi npr. br. 349-350). O njimavidi èlanak �eljko LEKŠIÆ, Koralistièke kuæe u Paviæevoj ulici u Ðakovu i njihovi stanari, u: ZbornikMuzeja Ðakovštine 9, Ðakovo, 2009., str. 7-18; ISTI, O zgradama Muzeja Ðakovštine od osnivanja dodanas, u: Zbornik Muzeja Ðakovštine 10, Ðakovo, 2011., str. 29-42., ovdje 32-35. Naime, u današnjojzgradi Katolièkog bogoslovnog fakulteta u Ðakovu Sveuèilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku,Preradoviæeva br. 17, stanovali su kroz neko vrijeme takoðer kanonici i prebendari. U toj zgradi je bila ibiskupijska tiskara. Zato se nekoæ i govorilo: „u bivšoj kaptolskoj zgradi u ulici P. Preradoviæa, 15“. Tazgrada zvala se nekoæ „Kolegij sv. Bonaventure“ za školovanje bosanskih franjevca.

81 Biskup Antun Mandiæ je uspio kod zemaljske vlade, a na ovu izmjenu privolio je i kralj Franjo, da sefranjevaèki samostan u Slavonskom Brodu, oduzet franjevcima u vrijeme jozefinistièke reforme, vratifranjevcima, pa je u njega onda preselio franjevce iz Ðakova, a u ðakovaèkom franjevaèkom samostanuotvorio je klerikat 6. studenog 1806.: bogoslovno sjemenište sa školom. Buduæi da je ta zgrada bilapodignuta sredinom 18. st., bila je dotrajala i postala skoro posve neupotrebljivom. Zato na njezinommjestu biskup Ivan Krapac podi�e g. 1913. novo sjemenište u stilu blage secesije. Sveèano otvorenjenovog biskupskog sjemeništa u Ðakovu odr�ano je dne 4. sijeènja 1914. prije podne u 10,30 sati. Ofranjevaèkom samostanu u Brodu v. Rudolf HORVAT, Povjesne rasprave, crtice i bilješke, knjiga I.,Zagreb, 1936., str. 139-143, ovdje 142. O sjemeništu v više: Stjepan MAROSLAVAC, Obnova zgradeBogoslovnog sjemeništa u Ðakovu, u: Diacovensia, teološki prilozi 14(2006.), str. 733-753.

prostorije �upe (stanovi za �upnika i njegovog vikara, vjeronauène dvorane,pjevaonica katedralnog zbora, karitas, itd.) i �upskog ureda, a bivši �upni dvor uzcrkvu Svih svetih preuzela je biskupija te je danas taj prostor iznajmila Privrednojbanci Zagreb.

Na ovome mjestu usputno valja reæi da stolni kaptol nije uvijek raspolagaosa svojim kanonièkim kurijama. Npr. dvije su bile nastanjene po Stambenojzajednici grada Ðakova za smještaj „Tipografije“ i „Ureda za socijalnoosiguranje“ poslije II. svjetskog rata, i trebalo je vremena dok se one ne isprazne.A poslije je ðakovaèki biskup ispra�njenu kuriju u kojoj je bio „Ured za socijalnoosiguranje“ ustupio za potrebe sjemeništa. Buduæi da su npr. g. 1965. dvakanonika bila nastanjena u biskupskom dvoru, a jedan u sjemeništu, odluke onastambi kanonika u kanonièkim kurijama uvijek su se donosile u sporazumu sbiskupskim ordinarijatom.82

I da usput spomenemo: u ul. Ivana Pavla II., nekad Velikom sokaku, a danasje to gradski korzo, koja povezuje dva glavna ðakovaèka trga, u današnjem tzv.„gradskom podrumu“ bila je smještena uprava biskupijskog vlastelinskog dobra.U toj zgradi koju je podigao biskup Josip Kukoviæ u prvoj polovici 19. st.,stanovali su vlastelinski direktori, provizori i kanonici.83

U današnjoj ulici Ivana Pavla II., br. 28 takoðer se nalazi kanonièka kurija,na kojoj stoji natpis da ona potjeèe iz vremena biskupa Emerika Karla Raffaya (g.1823.). U noj su �ivjeli razlièiti kanonici i pomoæni biskup Anðelko Voršak. Uznju se nalazi takoðer kaptolska okuænica, na kojoj se nalazi kurija iz poèetka 19.st., u kojoj su �ivjeli ðakovaèki kanonici, a danas se konaèno u njoj nalazismješten Spomen-muzej biskupa J. J. Strossmayera (ul. Luke Botiæa br. 2),posveæen liku i djelu biskupa Strossmayera, osnovan g. 1986. Uz dosadašnjih šestkaptolskih kurija biskup Emerik (Mirko) Raffay (1816.-1830.) je svojimizdacima i troškom sagradio za sedmoga kanonika novi ugledni dom, kako smospomenuli, i doznaèio dovoljno veliko dvorište i vrt. A sebi i svojim

253


82 Poznato je da su dr�avni zakoni o korištenju stanova više zaštiæivali stanare, koji su u stanovima, negosamog vlasnika stana, pa stolni kaptol, kad je to bio u stanju, nije dopuštao da se u kurije, koje slu�e zanastambu kanonika, useli netko drugi, osim kanonika i sveæenika s odobrenjem stolnog kaptola ibiskupskog ordinarijata. Ova zabrana useljenja odnosila se posebno na graðanska lica, pa i rodbinukanonika i sveæenika nastanjenih u kanonièkim kurijama. Iz arhiva ove ustanove je vidljivo nadalje, da jeu predmetu naplate komunalnog doprinosa za korištenje gradskog zemljišta na teritoriju kanonièkihkurija u Ðakovu bilo �albi. Slièan problem u Zagrebu riješio je Vrhovni sud Hrvatske u koristzagrebaèkih kanonika, jer se njihove kurije tretiraju i kao njihov poslovni prostor. To naprosto nisu samokurije za smještaj kanonika veæ i za uredovanje, pa prema tome ne predstavljaju samo stambene prostorijeveæ i poslovne prostorije za njihovo uredovanje. Koliko su kanonici zauzeti u upravi biskupije, vidi senajbolje iz svakoga biskupijskoga šematizma. Posljednji je objavljen: Stjepan MAROSLAVAC (prir.),Šematizam Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije, Ðakovo, 2013., s popisom kanonika na str. 31-33.

83 Vidi Mirko MARKOVIÆ, Ðakovo i Ðakovština, str. 240., tekst uz kbr. 280.

nasljednicima pridr�ao je trajno pravo da ga, kad bude prazan, dadne na u�ivanjejednome èlanu iz gremija kaptola. Naime, nijedan èlan kaptola ne mo�e tra�iti damu se taj dom dodijeli, pa ni isti �upnik,84 koji je ujedno bio i osmi kanonik, bezbiskupova davanja spomenute kuæe, osim jedne od praznih kanonièkih kuæagledajuæi po redu njegove starosti.85 Kroz povijest se više put na to „zaboravilo“,pa je bilo neprilika. Inaèe, kanonik teolog (canonicus theologus ili scholasticus)bio je uvijek rektor bogoslovnog sjemeništa, i stanovao je u njem.

Kaptol ima svoj statut sastavljen zakonitim kaptolskim èinom iodobren od dijecezanskog biskupa

Treba reæi da u prvo vrijeme ðakovaèki stolni kaptol nije imao svoga statuta,kao uostalom ni mnogi drugi kaptoli u susjedstvu, kojim bi se uredili unutarnjiodnosi u samom kaptolu i njegove slu�be. To je veæ nastojao uèiniti i biskupMandiæ, no nije mu pošlo za rukom zbog duge bolesti velikog prepozita. To je tekostvareno za vrijeme biskupa Raffaya, nakon njegovog kanonskog pohoda �upi uÐakovu, te katedrali i kaptolu u Ðakovu u o�ujku g. 1818. I doista do svibnja1818. dovršio je kaptol osnovu svoga statuta. Biskup Raffay ju je potvrdio 7.listopada 1818. Na sjednicama kaptola proglašena su „Decreta pro ecclesiacathedrali, Capitulo i Praebendariis“.

Podrobno su bile odreðena prava i du�nosti cijeloga stolnog kaptola kaopravne osobe, kolektivnog tijela, ali i svakoga pojedinog kanonika.86 Kao što jeopæi cilj kanonskog prava smiren �ivot Crkve i spas duša, tako su i statutipojedinih zajednica u njoj jedan od oblika sreðenog i istinskog �ivota, da svakinjezin èlan onda doprinese svoj udio opæemu dobru, napretku i boljitku vjernika(usp. 1 Tim 2,2). Izdajuæi odredbe za stolni kaptol, biskup odreðuje sve što seodnosi na nutarnju koordinaciju u kaptolu, potom na njegovu stegu i obveze.Biskup tu spominje starije obavijesti o postojanju bosanskoga kaptola, koji jetijekom vremena propao. Spominje se dalje kako je poslije turskog vremenarimska carica i ugarska kraljica Marija Terezija, nakon što je bosanskoj crkvi

254


84 �upe se prema crkvenom zakoniku (kan. 510 - § 1.) ne sjedinjuju s kanonièkim kaptolom, a ako je koja isjedinjena s nekim kaptolom, dijecezanski je biskup mora odijeliti od njega. Radi se o nespojivoj ili teškospojivoj slu�bi.

85 Vidi Stjepan SRŠAN, Kanonske vizitacije, X, str. 411. Austrijski car Franjo I. svojom je diplomom od 6.prosinca 1811. to potvrdio i odobrio.

86 O tim dekretima, posebno odredbama za stolnu crkvu, jer ju je biskup pronašao jadnom i ruševnom, kao iodredbama za èasni kaptol vidi više: Stjepan SRŠAN, Visitationes Canonicae, Kanonske vizitacije,Knjiga X. Ðakovaèko podruèje 1751.-1833., Osijek, 2011., str. 370-481.

pripojena i srijemska, svojom diplomom u Beèu obnovila stolni kaptol dne 11.lipnja 1773., a za njegovo uzdr�avanje doznaèila prepoštiju sv. Petra od Po�ege.Dok se isprava Marije Terezije o sjedinjenju ðakovaèke i srijemske biskupije i oosnutku kaptola u Ðakovu èuva u arhivu kaptola u Ðakovu, izvornik papinskekonstitucije o ujedinjenju tih biskupija od pape Klementa XIV. „Universi orbis“od 9. srpnja 1773. èuva se u ugarskoj dvorskoj kancelariji u Pešti.87 Dalje sespominje da je 26. lipnja 1782. kralj Josip II. poveæao ðakovaèki kaptol još za dvamjesta od ranija èetiri. Potom je biskup Antun Mandiæ 26. lipnja 1807. uzsuglasnost kralja utemeljio sedmog kanonika i stolnog arhiðakona. O tome jeonda izdana isprava u Beèu 17. travnja 1807. br. 3524.88 A kako se ta isprava imaprovesti, odredio je biskup Mandiæ iz Budima 26. svibnja 1807.

Uz svoje odredbe prilo�io je biskup Raffay i dokument cara Josipa II., ukojem se odreðuje da su kanonici du�ni pohaðati po obièaju crkveni kor (molitvuèasova), zatim preuzeti du�nosti kanonika ispovjednika (penitencijara) i školskognadzornika (školnika), kao i udovoljavati svim biskupijskim obvezama, kako imto nalo�e odredbe biskupa. U dokumentu se potanko odreðuje kako rasporeditifinancije. Odreðen je iznos novca potrebit za uzdr�avanje i naobrazbusveæenièkog podmlatka, njegovo školovanje u generalnom budimskomsjemeništu, zatim na sveuèilištu u Budimpešti, te troškove njihova puta. Vodila sepritom briga i za bolesne i nemoæne sveæenike, kao i siromašne �upe i crkve. Abuduæi da je kaptol proviðen javnim arhivom, dobit æe prikladnog bilje�nika iarhivara, koji æe za svoju slu�bu biti pravedno plaæeni. Vodili su kanonici brigu zauspostavljanje novih �upa i trivijalnih škola, odnosno za dotaciju �upa i narodnihili puèkih škola, prema zahtjevu o kojemu odluèuje biskup. Nakon dvije godinecar je obeæao imenovati dva nova kanonika, a kad se podmire sve obveze, ako štopretekne, ima se upotrijebiti za izgradnju dvije nove kanonièke kuæe.

Kaptol se u Raffayevo vrijeme sastojao od osam èlanova, kako smo vidjeli,na temelju novijih carskih, odnosno kraljevskih odluka i diploma. Redovnipopravak i odr�avanje kaptolskih kuæa tièe se samih kanonika, kako po samomzakonu tako i prema kraljevskim odlukama. Odreðen je numerus clausus na 36klerika koji se u ðakovaèkom sjemeništu uzdr�avaju i odgajaju. Odreðeno je daljeda za predavanja filozofskih i teoloških disciplina bude najmanje šest profesora.Nadalje, jedan je kanonik bio skrbnik pobo�nih zaklada i vodio je o svemu toèneraèune, koji su se slali kraljevskom ugarskom namjesnièkom vijeæu. Car Franjo I.

255


87 Vidi više: Franjo HERMAN, Sjedinjenje biskupija bosansko-ðakovaèke i srijemske, str. 83. Tekstdiplome Marije Terezije, odnosno utemeljiteljno pismo nalazimo u: Stjepan SRŠAN, Kanonskevizitacije, X., str. 379-381.

88 Tekst te isprave èitamo u: Stjepan SRŠAN, Kanonske vizitacije, X, str. 383-385.

je svojom kraljevskom diplomom odredio dne 6. prosinca 1811., da se uspostavljaosmo kanonièko mjesto u osobi ðakovaèkog �upnika, i koji æe kao takav imatiprihode sa svoje �upe, a ne iz redovnih kaptolskih prihoda i prihoda iz dobaraprepoštije Kaptol, itd. U koliko bi taj gradualnim napredovanjem dospio na višemjesto, ima napustiti svoju �upu s prihodima i premjestiti se u drugu kanonièkukuæu. Kasnije se od toga odustalo, jer su uvidjeli da je slu�ba �upnika i kanonikabila nespojiva.89

Biskup u svojim odredbama s obzirom na kanonike od njih tra�i da poštujusve obveze, napose ih svakog pojedinog ozbiljno opominje i potièe da buduneporoèni u vladanju i da štite svoje ime.90 Napose tra�i da svaki dan obavljajumolitve u koru, da prisustvuju i poma�u biskupu u bogoslu�ju, ili prate biskupa unjegovim biskupijskim poslovima, te kao senat Crkve budu svojim savjetom idjelima na pomoæ biskupu, kad je u pitanju korist Crkve ili biskupije. Imajunadalje marljivo odr�avati dijecezanske konzistorije (sastanke), gdje imajusavjetodavni glas, dok u nekim drugim sluèajevima odluèujuæi glas, npr. u sluèajuispra�njene biskupske stolice, i to prema veæini glasova. Obvezni su da kao kaptolsavjetom i svojim djelima iskreno i vjerno doprinose opæem dobru Crkve. Idakako valja da odr�avaju kapitularne statute, i kaptolske hvale vrijedne iodobrene obièaje. Nadalje da vode brigu po svojem lektoru ili kustosu za arhivkoji je povjeren njihovoj brizi kao javno vjerodostojno mjesto, kao i za kaptolskiprivatni arhiv, da se svi dokumenti i pisma koji tamo pripadaju uredno i sigurnoèuvaju.

Biskup Raffay u svojem osvrtu na vizitaciju kaptola, prije nego je podrobnoiznio propise o odr�avanju discipline kora i kanonskih èasova u koru i pojedinimnjegovim dijelovima, kao i mjestu gdje se ima obavljati bo�anski èasoslov,pozivao se na slu�bene rimske dokumente iz te materije.91 Iz tih biskupskihodredaba za kaptol lijepo se razabire kako i kada se obavljala sveèana slu�ba

256


89 Usp. izvještaj biskupa Emerika K. Raffaya o prilikama u biskupiji, i o kaptolu, Kongregaciji koncila, u:Antun DEVIÆ – Ilija MARTINOVIÆ, Biskupski procesi i izvještaji 17. I 18. stoljeæe, Zagreb, 1999., str.425-446, ovdje 428-429.

90 Vidi Stjepan SRŠAN, Kanonske vizitacije, X, str. 413-429.91 Nije isto ako se molitva obavlja u grijanoj velikoj sakristiji katedrale ili u samoj katedrali koja je u doba

�estoke zime neprikladna za takvu molitvu. U sadašnju katedralu u Ðakovu je nedavno uvedenocentralno grijanje, koje izvrsno radi. Molitva èasoslova je danas za kanonike svedena na privatnorecitiranje, osim pred Bo�iæ i nekoliko dana u velikom tjednu, a koji put, obièno sveèana veèernja, budeslavljena s vjernicima u najsveèanijim prilikama, npr. uoèi katedralne naslovne svetkovine, ili godišnjiceposvete katedrale. Iako je sad poveæan broj kanonika na deset, uvijek je netko bolestan, drugi su veæ stari,i na posljetku ti kanonici imaju pridru�ene razne druge slu�be, povezane s razlièitim obvezama … Danassu i u tom pogledu izdani novi reskripti poslije II. vatikanskog sabora, što se tièe bo�anskog èasoslova,konventualnih misa, itd. A što se tièe odjeæe, naslova i grbova kardinala, biskupa i ni�ih prelata, izdane suposebne odredbe koje sve svode na najjednostavniji oblik.

Bo�ja tijekom crkvene godine. A kad biskup u crkvi obavlja bogoslu�je ili vršidruge pontifikalije, kanonici su mu du�ni još i danas asistirati i poslu�ivati.Štoviše, biskup još dodaje: „Stoga najposlije potièemo, zaklinjemo i opominjemosve da u svakom pogledu udovolje svojem pozivu kanonièke ustanove i misle daoni nisu postigli kanonikat samo zbog mira i nedjelotvornosti, veæ zbog vršenjasvoje slu�be, na èije se prve stvari odnosi da ustrajno i s poštovanjem hvale Bo�jeime himnima i pjesmama“.92 I u nastavku svojeg osvrta na kanonsku vizitacijubiskup propisuje kaptolu zakljuèene statute, i uvrštava ih meðu svoje dekrete, jersu, ka�e on, „takvi statuti potrebni u svakoj zajednici za odr�avanje uzajamnogmira, slo�ne volje i bratske ljubavi …“93

Biskup nije propustio naglasiti ono što se tièe kaptolske zajednice i poslovasamih kanonika: odr�avanje konzistorija, saziv i o njihovom predstojniku,rukovanje ili upravljanje poslovima, potpisi, èuvanje peèata, otpremiteljdokumenata, potom èuvanje kaptolskog arhiva, korekcija èlanova, opæa blagajnai druge sliène stvari …94 Kaptol, koji se konaèno sastojao od osam kanonika, odsvoga ustanovljenja nije bio vizitiran, a nije imao ni svojega statuta po kojem bi seravnao i dr�ao red. Zato biskup Emerik Karlo Raffay propisuje statutekanonicima, uz njihovo suglasje od 10. o�ujka 1818., i nakon što su ustanovljenizajednièkim sudjelovanjem, biskup ih potvrðuje 7. listopada 1818., te je bilo sveproèitano i objavljeno u kaptolu dne 9. listopada 1818.

Te statute bi valjalo jednom temeljito proèitati i usporediti ih s novijimstatutima.95 Neæemo se moæi oteti dojmu, da su u nekim stvarima bili veomanapredni i efikasni: npr. svakoga ponedjeljka morala se odr�avati sjednicastolnoga kaptola na kojoj su se rješavala pitanja iz njegova djelokruga. O svemuse pomno vodio zapisnik, koji bi bio na iduæoj sjednici kaptola proèitan izajednièki prihvaæen i potpisan. Prigodom imenovanja novo imenovani kanonikbi polo�io ispovijest vjere i kaptolsku prisegu. Zatim se u statutima govori oposlovima kaptola koji se trebaju zajedno obaviti, kao i zajednièkim du�nostima(da samo usput spomenemo ono što iskustvo pokazuje: kad je netko zadu�en zanešto in solidum, onda na kraju od svega obièno ne bude ništa, ili tek jedan ilidvojica povuku za sve). Govori se i o arhivu vjerodostojnosti, koji je mjestoustanovljeno javnim autoritetom, da se u njemu sigurno i bezbri�no èuvaju bilokoji pisani sinodalni i drugi dokumenti … Zatim je rijeè o zajednièkoj blagajni, o

257


92 Stjepan SRŠAN, Kanonske vizitacije, X., str. 449.93 Ondje, str. 451.94 Ondje, str. 453.95 Postoje Statuta capituli cathedralis bosnensis seu diakovensis et sirmiensis, Ðakovo, 1928., na latinskom

jeziku usklaðena sa Zakonikom kanonskog prava 1917., te s nekim dodacima, npr. „Red slu�be Bo�je ustolnoj crkvi ðakovaèkoj“. Va�eæi sadašnji statut s provedenim izmjenama je na snazi od 1. sijeènja 2005.

meðusobnom popravljanju i opomeni u sluèaju nesloge i netrpeljivosti, i to zbognjegovanja mira i uzajamne sloge meðu kanonicima.96 Nakon što su opisanezajednièke obveze kanonika, oznaèene su i pojedinaène obveze i slu�be svakogpojedinog kanonika, i to za razlièite prigode, pa tako i biskupovu smrt, teupravljanju biskupijom po kapitularnom vikaru. Nekad je, kad je biskup umro,sva vlast prelazila na kaptol stolne crkve, koji je izmeðu svojih èlanova biraokapitularnog vikara. Postoje i posebne odredbe o bolesnom ili umrlom kanoniku injegovu sprovodu. A najavljena je potreba preispitivanja i provjere dosadašnjihstatuta da se usklade s novim zahtjevima vremena.

Grobnica stolnog kaptola na gradskom groblju

I ovom prilikom valja reæi da ðakovaèki stolni kaptol na gradskomðakovaèkom groblju ima svoju grobnicu, koja je izgraðena g. 1903., a obnovljenaje temeljito g. 2005. Prvi kanonik u njoj pokopan je bio g. 1909. Marko Šajnoviæ,a posljednji nedavno preminuli dr. Antun Èeèatka (g. 2013.), bivši dugogodišnjiðakovaèki �upnik i profesor KBF-a u Ðakovu. Reprezentativno zdanje grobnice,koja inaèe po sebi nema spomenièke vrijednosti, nalazi se u samome središtunedavno krasno ureðenog groblja. Ulazna vrata u nju su od kovanoga �eljeza,krovište od bakarnog lima, kao i oluci, pa je zato veæ višeput bila nezaštiæenameta uspješnim lopovima na bakar.

Za kaptol su poèetkom dvadeset i prvog stoljeæa nastale nove prilike, kojevalja s obzirom na statutarni ustroj i djelovanje kaptola uzeti u obzir. Nakon II.svjetskog rata bilo je takvih godina, kad je prijetila opasnost da æe se kaptol posveugasiti. Ostao je, èini mi se, u jednoj prilici samo na jednom jedinom (i tonemoænom) èlanu. I materijalne prilike su bile uzrokom daljeg smanjivanja brojakanonika, odnosno nepopunjavanja ispra�njenih mjesta. Onda su konaènouslijedila nova imenovanja, a ne tako davno, toènije: 31. prosinca 2004. biskupðakovaèki i srijemski msgr. Marin Srakiæ je (pod br. 1795/2004.) odobrio Statutstolnoga kaptola ðakovaèkog ili bosanskog i srijemskog, koji je stupio na snagu 1.sijeènja 2005. No, i otada do danas su se dogodile veoma znaèajne promjene uÐakovaèko-srijemskoj biskupiji, štoviše one su po svojim dosezima bile

258


96 Dobro je znati, da osnovna plaæa i uzdr�avanje svih kanonika, aktivnih i onih u mirovini, danas pada nateret ustanova u kojima su ukljuèeni svojom prvenstvenom slu�bom, odnosno na teret „Nemoæišta“, akosu umirovljeni. Povremeno se naèini nova raspodjela s obzirom na slu�bu u ustanovama, pogotovo zbogumanjenih materijalnih moguænosti.

epohalne, pa se to odrazilo i na ovdašnjem stolnom kaptolu, zbog èega je bilapotrebita i izmjena barem nekih odredaba njegova statuta.

Veliki dogaðaji obilje�ili su povijest Ðakova i biskupije

Htjeli mi to ili ne htjeli priznati, Domovinski rat (1991.-1995.) znatno jeobilje�io povijest ovih dviju biskupija, Ðakovaèke i Srijemske. Poslije jeuslijedila mirna reintegracija okupiranih njihovih dijelova (g. 1997.), koja jeomoguæila povratak prognanika – vjernika u svoje domove i �upe. Uspješno jeodr�ana II. biskupijska sinoda ðakovaèka i srijemska (1998.-2002.), koja jeiznjedrila mnoge pozitivne pomake u duhovnom �ivotu vjernika. Nekako baš uisto vrijeme, Ðakovo je pohodio papa Ivan Pavao II. (7. lipnja 2003.), a veæ iduæegodine bila je ovdje i naroèito u Srijemu proslava znaèajnog jubileja 1700.obljetnice muèeništva panonsko-srijemskih svetih muèenika (304.-2004.).Naime, malo se koja Crkva u svijetu mo�e podièiti tolikim brojem kršæanskihsvjedoka-muèenika. I ne na posljednjem mjestu, naše visoko filozofsko-teološkouèilište u Ðakovu, najstarija obrazovna ustanova s kontinuiranim djelovanjem uistoènom dijelu Hrvatske, uzdignuto je na stupanj bogoslovskog fakulteta usastavu Osjeèkog sveuèilišta (g. 2005.). A vrhunac svega ipak je bilo novocrkveno ustrojstvo i uspostava metropolije u Ðakovu dne 18. lipnja 2008.

Odvojena Srijemska biskupija od Ðakovaèke, uspostavljenaÐakovaèko-osjeèka nadbiskupija i crkvena pokrajina

Nakon što su prije 235 godina (9. srpnja 1773.) obje biskupije, ðakovaèka isrijemska, bile aeque principaliter, jednako pravno ujedinjene u osobizajednièkoga biskupa, sazrelo je bilo vrijeme, a konstelacijom doista sretnihokolnosti to se i dogodilo, da je papa Benedikt XVI. ponovno uspostavioSrijemsku biskupiju, kojoj korijeni se�u još u prakršæansko doba, odvojivši jetako od Ðakovaèke ili Bosanske biskupije, te je osnovao u krajevima Slavonije,Baranje i Srijema novu crkvenu pokrajinu ili metropoliju sa sjedištem u Ðakovu:Ðakovaèko-osjeèku nadbiskupiju. Kao sufraganske joj je pridru�io mladuPo�ešku biskupiju i obnovljenu Srijemsku biskupiju. Naravno, novo osnovanacrkvena pokrajina povlaèi za sobom i promjenu imena nadbiskupijskih ustanova– pravnih osoba, pa tako i naslov stolnog kaptola.

259


Što to znaèi imati metropoliju, moglo se vidjeti nedavno u proslavi 150.obljetnice Zagrebaèke metropolije g. 2002. Zauzimanjem zagrebaèkog biskupaJurja Haulika, bana Josipa Jelaèiæa i Hrvatskog sabora papa Pijo IX. je dana 11.prosinca 1852. g. uzdigao bio Zagrebaèku biskupiju na nadbiskupiju. Izdvojio juje tako iz Kaloèke metropolije u Mad�arskoj. I na taj naèin utemeljio jeHrvatsko-slavonsku crkvenu pokrajinu, odnosno Zagrebaèku metropoliju. Takose dogodilo da je napokon nakon dugih stoljeæa crkvene ovisnosti o Ugarskojuspostavljena struktura koja je crkveno povezala u jedno hrvatsko-slavonskepokrajine, što je – izmeðu ostalog – bilo znaèajno i za daljnji razvoj probuðenenarodne svijesti.

Promjena imena: stolni kaptol postaje prvostolnim

I sad, pošto je utemeljena Ðakovaèko-osjeèka nadbiskupija, i Srijemskabiskupija odvojena od Ðakovaèke, trebalo je pristupiti izmjeni nekih odredabastatuta postojeæeg stolnog kaptola. Premda su, istièe se s pravom, po sebi va�nijiljudi negoli bilo kakav statut, ipak je potrebit i statut da bi ta èasna ustanova mogladjelovati što bolje prema zamisli svojih osnivaèa. Zato je došlo do promjenenaziva, odnosno imena. Naime, nadbiskup Srakiæ je, saslušavši prije togamišljenje svoga kaptola, odredio da se u statutu promijeni naziv Stolni kaptolðakovaèki ili bosanski i srijemski u: Prvostolni kaptol ðakovaèko-osjeèki (dekretod 25. lipnja 2010. Broj: Praes. 15/2010.). I Ministarstvo uprave je izvršilopromjenu naziva, i o tome obavijestilo mjerodavne svojim dopisom od 11. o�ujka2010. godine.97

Poveæan broj kanonièkih mjesta.

Nadalje, iz dosadašnjeg izlaganja uoèili smo da je broj kanonièkih mjesta bioosam, te i statut od 31. prosinca 2004. predviða u èl. 4 osam kanonièkih mjesta ukaptolu. To su bile èetiri kolumne (tj. „stupa“) ili dostojanstvenika, ostalo su bilimagistri, dakle realni ili pravi kanonici, koji u samom kaptolu imaju svoja prava iobveze. Dostojanstvenici su meðu njima vršili bitne kaptolske slu�be i bili

260


97 Urud�beni broj dopisa: URBROJ 515-03-02-02/4-10-2 od 11. o�ujka 2010. Pod evidencijskim brojem1.5.

nositelji kaptolskih tradicija.98 Osim njih postoje još i poèasni kanonici (ovdje jeuvrije�en naslov: „zaèasni“ kanonici, poèasni naslov koji se dodjeljuje posebnozaslu�nim i uglednim sveæenicima u pojedinim prigodama, kakva je bila npr.200-obljetnica ðakovaèkog kaptola, proslavljena 10. lipnja 1976.). Da smo uopæemogli uspješno obnoviti ošteæenja i o�iljke na katedrali od II. svjetskog rata ipotresa iz g. 1964., to je uèinjeno prinosima vjernika i sveæenika, darovimadr�avnih vlasti i bogatom pomoæi Internacionalnog caritasa u Rimu, ali idarovima i zalaganjem brojnih naših prijatelja iz inozemstva.99 Isto tako je biskupmsgr. Marin Srakiæ ukljuèio u zbor kanonika ðakovaèkog stolnog kaptola g.Stjepana Zagorca, �upnika iz susjedne biskupije Peèuh u Mad�arskoj (g. 2006., apreminulog u Peèuhu 29. kolovoza 2013.), kao zaèasnog kanonika. U njemu kaonašem sunarodnjaku iz Mad�arske biskup Marin i njegovi savjetnici prepoznalisu èovjeka i sveæenika, koji je zdušno kroz pedeset ljeta vršio svoju sveæenièkuslu�bu u nama susjednoj biskupiji, a na korist našim tamošnjim sunarodnjacima,u �upi Nijemetu. On se napose u vihoru našega Domovinskog rata 1991.-1995., ikao sveæenik i kao Hrvat, trudio skrbiti za brojne naše prognanike i izbjeglice izHrvatske i Bosne. Udomio je brojne sveæenike, organizirao karitativnu slu�bu zanaše ljude, itd. Takvo imenovanje je bio samo mali znak priznanja i pa�nje premanjemu, kao i drugim istaknutim pojedincima, što je bilo znak da se s najvišegmjesta cijeni njihova pouzdanost, neumorna radna snaga, pastoralna razboritost ipoduzetnost. Za svoju po�rtvovnost g. Zagorac je još g. 1995. dobio zahvalnicuod vlasti Republike Hrvatske.

Postoji niz zaslu�nih sveæenika koje bi se bez daljega moglo imenovatikanonicima, ali broj je ogranièen. Proðu obièno oni koji dobiju potporu èlanovakaptola i drugih institucija. Meðutim, uzdignuæe biskupije u stupanj nadbiskupijebila je jedinstvena prigoda da se broj kanonièkih mjesta poveæa na deset. Zato se ustatut unijela odredba: „Stolni kaptol sastavljen je od deset kanonika koje izbiskupijskog prezbiterija dijecezanski biskup izabire i slobodno imenuje, „pošto

261


98 Veæ i prije g. 1800., a pogotovo poslije imenovanja dostojanstvenika kao i svih ostalih kanonika bila supridr�ana vladaru iz dinastije Habsburgovaca. Nakon propasti carstva i dinastije, pravo imenovanjatakvih dostojanstvenika pripadalo je, prema crkvenom zakoniku iz g. 1917. Svetoj stolici. Danaskanonike imenuje dijecezanski biskup, ili ih nakon izbora samog kaptola svojim dekretom prihvaæa ipotvrðuje dijecezanski biskup. Darovnica je predviðala i dva prebendarska mjesta, no s vremenom su se,vjerojatno radi slabih dohodaka, obustavila njihova imenovanja. Prebendarima definiramo sveæenikekoji poma�u u pastoralnim poslovima u stolnoj odnosno prvostolnoj crkvi.

99 Sad su u ðakovaèkom kaptolu dvojica takvih zaèasnih kanonika - sveæenika iz SR Njemaèke: g. KonradUnterhitzenberger iz biskupije Passau (1964.), te Eberhard S. Mühlbacher iz nadbiskupije Rottenburg –Stuttgart (1995.).

se posavjetuje s kaptolom“ (kan. 509 § 1).“100 Proširenje stolnog kaptola je biladavna �elja još biskupa J. J. Strossmayera. I tako je uzdignuæe biskupije na rangnadbiskupije bila najbolja prilika da se to ostvari.

Osim katedrale u Ðakovu, u Osijeku postoji i konkatedrala, a sveæenici sveèešæe pozivaju biskupe za neke sveèanosti ili druge prigode, na koje oni ne moguuvijek stiæi, pa ih prema va�eæem statutu mogu zamijeniti kanonici. Poveæanjebroja kanonika ipak ne predstavlja više pitanje stanova, jer ni dosada, od samogpoèetka kaptola, oni nisu svi uvijek stanovali u svojim kurijama. Zanimljivo jespomenuti, da su dosad poznata samo dva sluèaja da su se ovdašnji kanoniciodrekli svoje èasti. U staro doba jedan je bio otišao u redovnike, u svojemnastojanju da �ivi savršenije po evanðeoskim savjetima, a drugi je bio MatijaPaviæ, rodom iz Petrijevaca, a umro je g. 1978. kao �upnik u Èepinu 1. Kaokanonik vršio je on slu�bu ravnatelja ekonomata biskupije i brinuo se zadisciplinu novèanog poslovanja.

Èlanovi kaptola – biskupovi suradnici

Razumije se, da onaj tko iole poznaje ustrojstvo jedne biskupije, dobroznade da se iza biskupa nalazi niz osoba koje ostvaruju �ivot biskupije. Tako je ibriga kanonika bila i jest razlièita, prije svega za bogoslu�je u stolnoj crkvi –katedrali, te sudjelovanje u upravi biskupije, a tu je, ne na posljednjem mjestu, imaterijalna briga, i to baš za samu katedralu. Kanonici obièno prate biskupa i ponjegovim slu�benim, tzv. kanonskim vizitacijama po biskupiji, itd.

Poznato je da su se tako, naroèito za intenzivnu gradnju katedrale u Ðakovubrinula dva kanonika, istaknuti ilirac i rektor sjemeništa Juraj Tordinac,101 teMilko Cepeliæ. A u razdoblju komunizma, napose nakon II. svjetskog rata, kad suÐakovaèkoj biskupiji bila oduzeta sva dobra, osim katedrale, biskupskog dvora isjemeništa, èak i u vremenu izmeðu svjetskih ratova, osobito nakon II. svjetskograta, zbog agrarnih reforma i nacionalizacije, kaptol je uglavnom ostao bez svojih

262


100 Pojedini naslovi i slu�be kanonika su sada: 1 Veliki prepošt (predstojnik), 2. Mali prepošt, 3. Lektor, 4.Kantor, 5. Kustos, 6. Arhiprezbiter, 7. Arhiðakon, 8. Magistar, 9. Prezbiter, 10. Ðakon. U statutu je dosadpostavljena bila razlika dvije slu�be u kaptolu, tj. slu�ba predstojnika i velikog prepošta. Sad je odreðenoda se te dvije slu�be spoje u jednu, jer i sam izraz „prepošt“ (lat. praepositus) znaèi „predstojnik“,predsjednik. Predstojnika, odnosno velikog prepošta, kaptol slobodno izabire, a potvrðuje gadijecezanski biskup.

101 Ove godine grad (17. travnja 2013. u dvorani Florentini u Ðakovu) kulturni radnici Ðakova i Osijekaspomenuli su se na primjeren naèin dvjesto-godišnjice njegova roðenja (Ðakovo, 1813.–2013.). Bio jeveliki ilirac i domoljub.

dobara. Kao svojevrsni odgovor na nastalu nepovoljnu situaciju ovdašnji je stolnikaptol bio upravo genijalno ustanovio tzv. „ekonomat biskupije“ i omoguæio dase skupnim pametnim upravljanjem s ono malo preostalih sredstava, aliakumuliranih na jednome mjestu, u ðakovaèkom malom i velikom sjemeništuškoluju ne samo ðakovaèki veæ i sveæenièki kandidati iz èetrnaest biskupija izbivše dr�ave, i podmiruju svi drugi troškovi.102

Briga za obnovu i popravke na katedrali

Sad su nastale nove i nešto povoljnije prilike, pa se – nakon što su prijepedesetak godina sanirana ošteæenja koja su se na katedrali dogodila krajem II.svjetskog rata – moglo pristupiti odreðenoj modernizaciji. Temeljitija obnovadogodila se pred proslavu 100-godišnjice poèetka njezine gradnje (1866.-1966.),kad je meðu ostalim uvedena bolja unutrašnja rasvjeta i razglas, tj. ozvuèenjekatedrale, što je u ovakvom tipu graðevina prilièno teško postiæi. Mnogo se togaotada promijenilo i u tehnici rasvjete i u potrebi rasvjete interijera katedrale.Moglo se primijetiti, da donedavno nije kroz znatno vrijeme funkcionirala niizvanjska rasvjeta. No, našlo se dobrih ljudi koji su svojom donacijom omoguæilida se izrade projekti i realizira osvjetljenje interijera i eksterijera katedrale sv.Petra u Ðakovu. I da se postavi suvremeni video-nadzor, itd.

Posjetitelji katedrale i uopæe graðani Ðakova, a napose �upljani katedralne�upe Svih svetih u Ðakovu, mogli su naroèito u zimsko vrijeme uoèiti da sekatedrala veæ nekoliko godina grije. To je riješeno i financijski i tehnièki. Naime,nakon što su pronaðeni donatori za grijanje i bio izraðen prijedlog projekta,predstavnik stolnog kaptola (kustos katedrale) vodio je dalje brigu, da i samprojekt odgovara arhitekturi katedrale i da se što bolje zaštite fresko slike, te da sekonaèno uspostavi i odr�ava samo grijanje. Ostaje nam još vidjeti, kako æe se upraksi pokazati provedena svjetlo-tehnièka obnova osvjetljenja interijera ieksterijera katedrale, jer ne mora po sebi sve što je novo biti i dobro. A iodr�avanje je prilièno skupo.

263


102 Naèinjen je bio odmah, i kad je zbog više sile biskupija pala na prosjaèki štap, „ekonomat je imao zadatak,da preuzme pod jedno zajednièko rukovodstvo tehnièke poslove uprave dobrima centralnih biskupijskihustanova“. Taj „ekonomat“ i danas postoji i vodi jedinstveno knjigovodstvo za sveukupno novèano imaterijalno poslovanje kako samoga ekonomata kao tehnièke koordinatorne centrale, tako i biskupijskihustanova kao samostalnih tijela. Još se slu�i „pravilnikom ekonomata biskupije u Ðakovu“ iz god. 1946.

Nastale su i nove prilike, koje æe s obzirom na statutarni ustroj i djelovanjekaptola tek trebati uzeti u obzir. Naime, prema Zakoniku kanonskoga prava (kan.510, §§2-4), ako je stolna crkva ujedno i �upna crkva, ona ima specifièni pravnistatus razlièit od kaptola i �upe. Tad je rektor stolne crkve kanonik kustos (èl. 24).U nastavku navedenog èlanka sadašnjeg statuta stoji: „U namjeri da sepredusretnu ili riješe moguæi nesporazumi u djelovanju, napose u materijalnojskrbi, ustanovljuje se ekonomsko vijeæe stolne crkve, što ga saèinjavaju: ekonombiskupije, kanonik kustos i �upnik“. I u obiènim i suhoparnim paragrafima nekogpravnog dokumenta pulsira i odra�ava se svakodnevni �ivot na svoj naèin. Kaptolse nadalje brine za bogoslu�je u katedrali i ceremonije, za crkvenu glazbu iorguljaša, za zborovoðu (regens chori), za eventualne orguljaške i druge koncerte,itd.103 Sve ih imenuje rezidencijalni biskup na prijedlog stolnog kaptola. Bezpristanka stolnog kaptola ne mogu se vršiti nikakve graðevinske preinake ukatedrali, itd., i sl. Ali izvan katedrale, da joj se olakša pristup invalidima ukolicima, valjalo bi instalirati pristupnu rampu. To je danas veæ civilizacijskidoseg. Naðe se uvijek onih koji to još prijeèe, što je u najmanju ruku upitno.Zaštita spomenika kulture ima svoja pravila, ali nije lagodno gledati ljude kakodi�u s kolicima svoga invalida preko dvanaest i više stepenica, da bi mogao uæi ukatedralu.

Potreba postepene obnove katedrale

Brojni su oni koji uoèavaju, kako bi veæ bilo dobro priæi obnovi ili ureðenjukatedrale, i izvana i iznutra. Nije to još oronula starica, ali ju je ipak nagrizao zubvremena. Potrebito bi bilo prije svega temeljito pranje fasade, ne samo radiizgleda, veæ da se odstrane negativni sastojci koji bi mogli s vremenom ugroziti isame zidove. Pored toga valjalo bi priæi ureðenju unutrašnjosti katedrale, jer se napodno�ju, tj. temeljnom zidu pojavila vlaga, zbog nestruènih zahvata prigodomprijašnjih obnova, na jednom ili drugom mjestu veæ prokišnjava, a i neke freskesu ošteæene. Spominje se još i èišæenje i restauracija orgulja, tako da se mo�e veægovoriti o trajnijoj obnovi katedrale, što znaèi da bi svake godine valjalo uèinitijedan veæi ili manji zahvat na zdanju katedrale. Pitanja iz tog podruèja na svojimsjednicama razmatra upravo stolni kaptol.

264


103 Katedrala je ujedno proglašena i �upnom crkvom, ali ni sveæenici koji djeluju u �upi ne mogu zadovoljitisve njezine potrebe, jer u katedralu dolaze i vjernici iz susjednih �upa, ali i iz cijele biskupije.

A da se to i èini, mo�e se lijepo vidjeti u posljednje vrijeme. Neki put sepristupa obnovi silom prilika. Tako, uoèi slavlja preuzimanja slu�be novogaðakovaèko-osjeèkoga nadbiskupa i metropolita dr. Ðure Hraniæa dne 6. srpnja2013. god. oko tri sata poslije podne udario je izuzetno sna�an grom u katedralu inaèinio na elektriènim instalacijama znatnu štetu. Dosad u Ðakovu nešto sliènonije bilo uopæe zabilje�eno. Prigodom sanacije štete i popravka ugraðeno je nakatedrali preko 6.700 du�nih metara dodatnih elektriènih vodova razlièitihprofila.

Nova zvona u katedrali

A nije tome davno, bilo je to god. 2006. biskup msgr. Marin Srakiæ, bivšikanonik ðakovaèkog stolnog kaptola, na spomen pohoda pape Ivana Pavla II.Ðakovaèkoj i srijemskoj biskupiji, dao je nabaviti veliko novo zvono, izliveno uaustrijskoj ljevaonici zvona Grassmayr 21. srpnja 2006. i jedno puno manje.Veliko je zvono podignuto u sjeverni toranj 18. listopada 2006.104 Skrb okonabavke i lijevanja novih zvona povjerena je bila stolnom kaptolu u Ðakovu.Brigu oko opse�nih pripravnih radova za postavljanje zvona preuzeo je biopredstojnik stolnog kaptola i ujedno kanonik kustos.105

Sadašnji kanonici. Zakljuèak

Kao što je veæ bilo spomenuto, u kratkom povijesnom pregledu stolnogkaptola i njegovoj strukturi, kanonika je u poèetku bilo èetiri, zatim šest, pa osam,i naposljetku danas ih je deset. Uloga kaptola, premda je danas nakon II.vatikanskog sabora uglavnom reducirana na skrb o bogoslu�nom �ivotuðakovaèke prvostolnice, ne gubi na svom znaèenju, jer svi èlanovi tako i takoobnašaju ili su obnašali odgovorne slu�be u nadbiskupiji, a neki su veæ uzaslu�enoj mirovini. Dovoljno je letimièno pogledati u „ŠematizamÐakovaèko-osjeèke nadbiskupije“, Ðakovo, 2013., da se vide sadašnje slu�be

265


104 Nasilno rekvirirano zvono za ratne svrhe i potrebe vojske g. 1916. iz sjevernog tornja bilo je teško 4.104kg, dok je ovo novo teško samo 3.550 kg.

105 O zvonima ðakovaèke katedrale v. Stjepan MAROSLAVAC, Slava glasu nebeskom, Ðakovo, 2011., str.146-151.

kanonika u kaptolu i njihova godina promaknuæa.106 Nakon smrti dr. sc. AntunaÈeèatke još ih je devet aktivnih, i jedan u mirovini u sveæenièkom domu uÐakovu. Kanonici redovito obnašaju još neku drugu va�nu slu�bu kako nabogoslovskom fakultetu tako u upravi nadbiskupije, ili u bogoslovnomsjemeništu. Èesto su to naoko neznatne slu�be, ali slu�be koje iziskuju mnogovremena. Imenovanje kanonikom bilo je, barem dosad, poticaj imenovanima zajoš savjesniji i predaniji rad, da obnašajuæi odgovorno i savjesno svoju slu�buopravdaju iskazanu im èast i promaknuæe.107

Ðakovaèki stolni kaptol je hrvatskoj Crkvi i kulturi dao više poznatih izaslu�nih radnika, vrijednih suradnika ðakovaèkih biskupa, napose biskupaStrossmayera, ili su zaslu�ni za povijest Ðakova i Ðakovštine, kad je u pitanjudruštveni, kulturni, politièki i gospodarski �ivot.108 Stolni kaptol je iznjedrio iðakovaèkog biskupa msgr. Æirila Kosa, èijim je zalaganjem otvoren Spomenmuzej biskupa J. J. Strossmayera u kanonièkoj kuriji koja je i danas vlasništvoÐakovaèko-osjeèke nadbiskupije. Taj muzej blagotvorno djeluje i zraèi osobitonakon Domovinskog rata. U jeku Domovinskog rata izlo�be su bile postavljane iu kripti same katedrale. Biskup Kos je inicirao izgradnju nove zgrade središnjebiskupijske knji�nice i arhiva, doma za umirovljene sveæenike, itd.109 U svakomsluèaju, kanonici su ostavili znatnog traga u samome gradu Ðakovu.110 Neki sustekli priznanja npr. na podruèju crkvene glazbe …

Jedan od njih msgr. dr. sc. Marin Srakiæ je bio isprva ðakovaèki i srijemskibiskup, pa onda postao prvi nadbiskup ðakovaèko-osjeèki i metropolit. Obnašaoje i èast predsjednika Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu. Kao što je onopæenito u našoj mjesnoj Crkvi izveo ili dovršio brojne pothvate, tako je i ustolnom kaptolu ostavio traga, poveæavši broj njegovih èlanova, i uèinio ga

266


106 O prvostolnome kaptolu u Ðakovu v. Anto PAVLOVIÆ, Ðakovaèko-osjeèka nadbiskupija, nekada idanas, Ðakovo, 2013., str. 27.

107 Koliko su kanonici nazoèni bili u gradu Ðakovu, pokazuje donekle i knjiga Zvonko BENAŠIÆ,Ðakovaèki portreti, 155 �ivotopisa, Ðakovo, 2011. Tu su imena ljudi, koja su, prema mišljenju autora,ostavili traga u nekom od podruèja �ivota Ðakova. Od njih 155 navedenih petnaestorica su bili ili jesuðakovaèki kanonici.

108 Sveæenici, neki od njih upravo kao kanonici Anðelko Voršak, Ivan Rogiæ, Petar Pejakiæ, Matija Fišer, bilisu u odboru pjevaèkog društva „Sklad“ u Ðakovu kao predsjednici, potpredsjednici, tajnici itd. Usp. MatoHORVAT, Spomenica hrvatskog pjevaèkog društva „Sklad“ – „Preradoviæ“ u Ðakovu 1863-1939,Ðakovo, 1939., passim. Prije toèno 150 godina, god. 1863. u Ðakovu je osnovana prva banka, aÐakovaèka štedionica 1871., kojom je upravljalo ravnateljstvo u kojem su bili predstavnici ðakovaèkogastolnog kaptola, te imuæni i ugledni graðani. Stolni kaptol sudjelovao je i u osnutku dobrovoljnogvatrogasnog društva u Ðakovu g. 1872., itd.

109 Vidi još Luka MARIJANOVIÆ, Msgr. Æiril Kos, u: Zbornik Muzeja Ðakovštine 6 (2003.), str. 233-240.110 Nekim se kanonicima grad Ðakovo odu�io tako što neke njegove ulice nose njihova imena, ne raèunajuæi

tu biskupe i druge sveæenike ili redovnike: Cepeliæev prolaz, ul. Franje Raèkog, ul. Nikole i JurjaTordinca, ul. Æirila Kosa. Usp. Borislav BIJELIÆ, Ðakovaèke ulice, Ðakovo, 1998.

prvostolnim ili metropolitanskim kaptolom. Prikljuèenjem Po�eške biskupijenovoj crkvenoj pokrajini, i sa donjim Srijemom, zaokru�eno je konaèno u jednupastoralnu cjelinu uglavnom podruèje izmeðu Save, Drave, Dunava i Ilove.

Kao što je s nutarnje strane katedrale, iznad glavnog ulaza, biskupStrossmayer jasno bio oznaèio s kojom svrhom gradi svoju katedralu, „SlaviBo�joj, jedinstvu crkava, slogi i ljubavi naroda svoga“, vjerujem da neæemo dugoèekati da u njezinom predvorju uz ostala dva natpisa koji nas veæ sjeæaju na po�arod 23. lipnja 1933. i njezinu graðevinsko-umjetnièku obnovu do 31. kolovoza1935., obnovu u kojoj je po naravi stvari sudjelovao i stolni kaptol, te na obnovu uvremenu od 1963.-1966. nakon ratnih ošteæenja i nakon potresa 13. travnja 1964.Misli se ovdje konkretno na posjet pape Ivana Pavla II. Ðakovu g. 2003. i nauspostavu Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije i metropolije g. 2008., kao dvaneponovljiva dogaðaja.

Sadašnji metropolitanski kaptol u Ðakovu, kao što se tijekom povijestipokazao vrijednim poštovanja i ugleda, i nadasve opravdao svoje postojanje,opravdat æe i dalje svoj poziv i poslanje napose u ðakovaèkoj prvostolnici,velikom svetištu biskupa J. J. Strossmayera, koje je on namijenio „Slavi Bo�joj,jedinstvu Crkava, slogi i ljubavi naroda svoga“.

267


SUMMARY

Luka Marijanoviæ

CATHEDRAL CHAPTER OF ÐAKOVO AND OSIJEK ARCHDIOCESE(THE PRESENT THROUGH THE PRISM OF THE PAST)

On the occasion of elevation of Ðakovo and Osijek Archdiocese and reestablishment of theDiocese of Srijem, and the establishment of the ecclesiastical province of Ðakovo and Osijek,the author reports in the paper on the Cathedral Chapter of Ðakovo that became CathedralChapter of Ðakovo and Osijek Archdiocese. The first Cathedral Chapter of Bosnia existedwhile Bishops still resided in Bosnia, around 1240. Once Bishops moved to Ðakovo, the Cat-hedral Chapter of Bosnia found refugee here, and it became the Cathedral Chapter of Bosniaor Ðakovo. Sometime after the battle of Mohacs (1526), the Cathedral Chapter ceased its acti-vities. After the Ottoman rule in Slavonia had ended, the Bishops resided in Ðakovo again, butthey had not succeeded to establish the Cathedral Chapter. It was only after the Diocese of Bo-snia or Ðakovo and the Diocese of Srijem had united, that the Chapter, which today includesten localities, was established in 1773. In the moment when they had united, the Diocese ofSrijem did not have its Chapter. Based on the literature that was available, the author providesa short history of the Chapter of Bosnia, he further reports on the existence of an adjacent Col-legiate Chapter of St. Peter in Kaptol, which was reestablished in Po�ega in 1999 under the hi-storical name of the Cathedral Chapter, after the Diocese of Po�ega had been established. Itreports on the Cathedral Chapter in general, which performed, among other duties, also the ju-diciary duties in the area. In 1498, the Cathedral Chapter of Bosnia acquired the right “locicredibilis”, and the same right was renewed in the 19th century. The Chapter in Ðakovo is re-sponsible for the local church and the Cathedral, as well as for the town of Ðakovo itself.

268


Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ -sliènosti i razlike njihova doprinosahrvatskoj etnologijiUDK 39(497.5):929 Lovretiæ, J.

39(497.5):929 Cepeliæ, M.

Manda Svirac, etnologinjaSveuèilišna profesorica u mirovini, Zagreb

Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ bili su sveæenici, ali su ostavili znaèajnu pi-sanu graðu o predajnoj kulturi Ðakovštine i istoènih krajeva Slavonije i za-padnog Srijema koja je djelomice još u rukopisu te se ovdje prvi putadetaljnije analizira. I sami su objavljivali opisujuæi va�ne detalje, predmete ipojave iz narodnog �ivota. Milko Cepeliæ i Josip Lovretiæ pratili su izmjenepojava kroz vrijeme i to bilje�ili za XIX. i poèetak XX. st. Na taj naèin su ot-krivali detalje povijesti za više tema i mjesta u slavonskom podruèju pa išire. Obojica su bili povezani s narodom roðenjem i po slu�bi; jedan i drugisu bili na slu�bama u raznim �upama Ðakovaèke i srijemske biskupije. Daim je slu�ba u Ðakovu kao bliskim Strossmayerovim suradnicima u tomupridonijela, bez sumnje mo�emo u to povjerovati, ako znamo da je i samStrossmayer za narod puno uèinio. U radu se usporeðuju odreðeni opisi po-java sliènog sadr�aja kao što je tekstilno rukotvorstvo i odijevanje kojima suposvetili dobar dio �ivota i na taj naèin obogatili hrvatsku etnografiju koji-ma se u svojim prouèavanjima uvijek slu�e hrvatski etnolozi.

Kljuène rijeèi: Cepeliæ, Lovretiæ, narodni �ivot, tekstilno rukotvorstvo, Ða-kovština, Slavonija, Srijem

Uvod

Zapisivanje i prouèavanje narodnoga �ivota i, kako se èesto govorilo,obièaja misleæi pod tim na kulturu jednog naroda, nametnuli su vrijeme,

Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènostii razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284

269

društvene, gospodarske i politièke prilike XIX. stoljeæa. U Europi se uvodiindustrijalizacija što za posljedicu ima utjecaj primjerice na sastavnicumaterijalnog aspekta kulture u odijevanju kada se uvodi kupljena tkanina. Udruštvenom je aspektu zabilje�en raspad obiteljskih proširenih zajednica ilizadruga. Kada je 1883. godine Emile de Laveley, profesor nacionalne ekonomijeiz Belgije bio u Ðakovu, biskup Strossmayer ga je vodio u Vuku i u Široko Poljekako bi upoznao naèin �ivota u jednoj zadruzi, zapitao je: „A tko hrani i odijevaone stare i nemoæne? – brine se cijela zadruga... O sretnih li vas, kada imadetetakvu patrijarhalnu instituciju. Ah, kako bi sretna bila moja Belgija, kada bi se tosada u XIX. st. moglo u njoj uvesti, nestalo bi odmah socijalnog pitanja.“1

Svoje izlaganje na Skupu u Ðakovu2 zapoèela sam rijeèima kako sam oMilku Cepeliæu do tada samo slušala i nisam ga prouèavala, a Josip Lovretiæ mi jebio bli�i jer sam o njemu pisala.3 Meðutim, ni njega nije lako predstaviti jer jenjegovo djelo obimno, kako objavljeno, tako i u rukopisu.

Izvore podataka o Cepeliæu tra�ila sam u njegovoj Zbirci u Etnografskommuzeju u Zagrebu i èitala njegove rukopise Popis ili katalog predmeta, uDijecezanskom muzeju i Muzeju Ðakovštine u Ðakovu te koristila literaturu.

MILKO CEPELIÆ rodio se 1853. god. u Vuki, selu na pola puta izmeðuOsijeka i Ðakova i èesto je spominjao da je odrastao sa seoskom djecom. „Uz tudjecu nauèio sam ja sve narodne djetinjske, momaèke i mu�evne sigre i zabave,nauèio sve narodne puèke poslove, koje danas u same tanèine, bolje nego kojiseljak, poznajem; nauèio divni hrvatski jezik..., prouèio svu prirodu...“4 Zasveæenika je bio zareðen 1877. god. te samo nakon pet mjeseci provedenih naslu�bi u Osijeku, vraæen je u Ðakovo u slu�bu biskupa i dvora, postajeðakovaèkim �upnikom i kanonikom gdje ostaje do smrti 1920. godine.5 Cepeliæzna da je njegova primarna zadaæa biti sveæenik. No, svojim etnografskim radom�eli potaknuti obnovu zaboravljenih rukotvorina za koje dr�i da su va�ne kao dioidentiteta, te pokrenuti znati�elju kroz pedagošku struku: „Reæi æe mi, mo�da,tko: a zašto ti sveæenik apeliraš na uèiteljstvo a ne na sveænstvo naše? Ali... obuka

270

Manda Svirac: Josip Lovretiæ i Milko Cepeliæ - sliènostiZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 271-284 i razlike njihova doprinosa hrvatskoj etnologiji

1 Milko CEPELIÆ, Spasavajmo narodno naše tkivo i vezivo, Kalendar „Jeka od Osijeka”, Osijek, 1918.,83.

2 Znanstveni skup Ðakovo 750 godina, 15.-18. XI. Ðakovo, 1989.3 Manda SVIRAC, Novija istra�ivanja o Josipu Lovreticu kao etnografu, Etnološka tribina 6-7, Zagreb,

1984., 127-135.4 M. CEPELIÆ, Popis ili Katalog predmeta., Etnografski muzej, Zagreb, 1916., 1. (Buduæi da rukopis

nema oznaèenih stranica, dodala sam ih radi lakšeg snala�enja).5 Znaèajna godina jer sa scene odlaze Cepeliæ (umire) i Lovretiæ koji se povlaèi iz slu�be i odlazi u

samostan Dolorosa u Èardak u Bosni (vidjeti dalje).

u tim predmetima“, rijeè je, naime, o tkanju i vezu, „pada iskljuèivo na njihovozvanje“.6

Cepeliæ se zala�e za odr�avanje domaæih vrijednosti, ne toliko putem pisanerijeèi, koliko putem usmenog prenošenja i odgoja. Predla�e uèenje narodnogaveza, jer veli: „U našim krajevima Njemice štrikaju i heklaju, a Mad�aricešlingaju“.7 A kao hrvatsko u Ðakovštini izdvaja „naša veziva i rasplite (spljet iisicavac) koji su još u dobroj mjeri saèuvani“. Radi toga predla�e osnivanjedjevojaèkih škola u gradovima: u Ðakovu, Vinkovcima, Brodu, Valpovu iliNašicama, Po�egi s Pakracem, Cernikom, Gradiškom.

Kako je bio rodom iz Vuke, na srcu mu je ipak bila zavièajna baština koju jehtio istra�iti.

„Otišao sam u Plehan (poviš Dervente u Bosni) najviše poradi toga, da seuvjerim, da li imade tamo tragova u vezivu sa mojim Vuèanima, Širokopoljcima,Beketinèanima, a donjekle Gorjanima itd., koji su se odande godine 1754. u

271


Milko Cepeliæ

6 M. CEPELIÆ, Spasavajmo narodno naše tkivo i vezivo…, str. 100.7 M. CEPELIÆ, isto, 87.

Ðakovštinu doselili, pak sam našao ne samo tragove za ovo preseljenje, nego evou ovome otarku.8 Takoðer i tragove preseljenja tih bosanskih ‘Dripa’ iz Dalmacijeod Imotskoga na Plehanske visove“.9 Današnja etnološka struka pozdravlja ovajdetalj i traganje za podrijetlom, ali je to premalo podataka za ovakav njegovzakljuèak. Za usporedbu valja se potruditi te naæi više sliènosti iz prostora uodreðenom vremenskom periodu kako bi bilo vjerodostojnije.

Cepeliæevi radovi opisuju pojave. On ih sistematizira i stavlja u skupineodreðenim redom, a glavna mu je podjela prema namjeni. Izdvajamo predmete ootarcima (ruènicima) i maramama (rupcima) koje je svrstao prema tehnikamaukrašavanja.

Otarci (ruènici)

Otarci s utkivanim (ulaganim, ubjeranim) krajevima, tj. ukrasom izvedenimna tkalaèkom stanu

Cepeliæ ih je opisao 48, a potjeèu iz ovih mjesta (slo�eni prema njegovuredosljedu): Ðakovo (br 1 je tkala njegova majka Marija 1840.), Vuka, Budrovci,Plehan (Bosna), Gorjani, Selci, Viškovci (br. 48 raðen u Semeljcima), ŠirokoPolje, Piškorevci, Janjevo (Kosovo polje), Togan (u �upi Nemet, jugositoèno odPeèuha), Tolisa, Donja Mahala, okolica Tramošnice (Bosna), Siraè kraj Pakraca.

Otarci s pisanim ili podpisivanim krajevima - znaèilo bi nanošenje motivaukrasa razlièitim bodom po nacrtu ili brojem niti platna podloge. On to ovakotumaèi: „Otarci pisani ili izpisani (pisanci) zovu se tako što im je vezivo tanko ifino, kao da je perom pisano. Uvele vezilje da si pojedine pravce sa olovkom pišu,tj. prije vezenja crtaju, i odatle naziv ‘pisano’ vezivo.“10 Njih je u opisu 22primjerka, a poèinje tkanim i vezenim svilom kod Imotskoga u Dalmaciji. Slijedemjesta: Plehan (Bosna), Soljani kod �upanje (dobio na dar), otok Šipanj kodDubrovnika, Vuka, okolica Travnika (Bosna), Gorjani (za br. 9 ka�e da su gavezle sestre Kata i Anka Damjanoviæ iz Strizivojne „koje su tada i Lovretiæuvezle. Ovo je najljepši otarak moje zbirke“)11, Široko Polje, Potnjani, Retkovci,

272


8 Usp. M. CEPELIÆ, Popis ili Katalog predmetâ 1916., 28.9 M. CEPELIÆ, isto, 28. O preseljenju piše Cepeliæ: „Moglo bi biti u XVI. st., kada je to + fra Martin Nediæ,

izvrsni poznavalac bosanske prošlosti, na dvoru biskupa Strossmayera toliko puta pripoviedao. Dripamaih zovu još danas u Bosni, a Dripama ih zovu i ovdje u Ðakovštini (došli su od mora=da Ripa, odakle‘Dripa’).“ Rijeè je svakako talijanska od ripa =obala, kraj pored obale, predjel.

10 M. CEPELIÆ, isto, 18.11 M. CEPELIÆ, isto, 30.

Punitovci, Novak-Bapska, Selci, okolica Kreševa (Bosna), Konavle, izHercegovine (kupljen u Dubrovniku).

Za eblemsku tehniku platna12 tvrdi da je mlaða suvrstica od ulagane.13 Kadopisuje ove tehnike, dodaje takoðer nazive dijelova tkalaèkog stana. Kodzapisivanja bilje�io je naziv, materijal i ukras, a za ukrase još: naziv, materijal,mjesto ukrasa, tehniku i boju. Uvijek je zapisao mjesto podrijetla, godinu iautoricu izradbe. U sluèaju da je predmet dobio na dar, naznaèio je gdje i kada jeto bilo. Njegova zbirka nudi primjerke kojih se veæ i u Cepeliæevo doba rijetkomoglo naæi, te ih je i sam davao na rekonstrukciju.14

Jedna od Cepeliæevih karakteristika kao èovjeka i kao struènjaka jestnjegovo poštenje. On, naime, ne ulazi u ono u što nije siguran. Kada je 1891. god.bio pozvan u Zagreb na Gospodarsko-šumarsku jubilarnu izlo�bu na kojoj je bioizlo�en tekstil iz èitave zemlje, bio je zamoljen napisati pregled radova – vezovaHrvatske i Slavonije. Iduæi redom po �upanijama (tada ih je bilo osam), kada jedošao do Vara�dinske, napisao je: „Radnjâ na izlo�bi nisam vidio. A buduæi da jošu Zagorju nisam nikada bio, to mislim, da æe najbolje biti ako o radnjama te�upanije i ne govorim“15.

Opis otarka: Starinski otarak s pisanim krajevima opisuje ovako: „Satkan odtanko spredene lanene preðe. Otarak je bio dugaèak. Vezen je sa crvenom, plavomi �utom svilom. Tehnika – zabodaèki kraj dvie �ice i stezano – negdje ka�u‘sikerièki’, drugdje ‘povijanac’ ili ‘povaljivanac’. Mustrica: velike ru�ice.“16

273


12 U istoènim krajevima Slavonije oko Vinkovaca primjerice zovu je tkanje na ru�marin.13 Ulaganih bi otaraka prema opisu u Katalogu trebalo biti oko 50, pisanih 22, što s maramama i pavlakama

(jastuènicama) ukupno iznosi 87 predmeta. U Ðakovu je na izlo�bi 1979. god. od toga bio 21 predmet.Usp. Krešimir PAVIÆ - Ivica ŠESTAN, �ivot i rad Milka Cepeliæa, Ðakovo, 1979. (Katalog izlo�be).

14 Pisane otarke Cepeliæ dr�i za najstarije i naziva ih “reliquiae”. Deset otaraka s pisanim krajevima dao jeizraditi prema izvornima, jer su starinski veæinom bili poderani, a odnose se na sela: Gorjani, ŠirokoPolje, Potnjani, Retkovci, Punitovci, Novak-Bapska, Selci.

15 M. CEPELIÆ, Obrt i industrija, Gospodarsko-šumarska jubilarna izlo�ba u Zagrebu god. 1891. (prir.Janko Ibler), Zagreb, 1892., 192.

16 „Ovaj sam otarak našao 8. IX. 1911. u sakristiji franjevaèkog samostana u Plehanu u Bosni... Nalazi sekod nas još i otaraka ‘pribacuša’, s kojima su u Ðakovštini starije �ene sve do pedestih (1850.) godinapokrivale glavu; od onda ju pokrivaju sa tamno plavim maramama, koje su sa bijelim oveæim piknjamaizšarane. U bivšem Krajiškom podruèju, i to oko Vinkovaca, �upanje i Babine Grede pokrivaju �ene idanas još svoje glave sa bijelim otarcima, veæinom u tehnici eblemskoj otkanima, i to kada koga kaju(�ale za pokojnikom), na veliki petak i za ljetne vruæine u polju.“ (M. CEPELIÆ, Popis ili katalog, 6).

Marame (rupci)

U rukopisu ima osam (8) opisa razlièitih vrsta marama:- Vezena marama – ogrtaèa – na glavu. „Kao djevojka vezla ju je majka

slavnog pjesnika fra Grge Martiæa, Jela Kukuljeviæeva, roðena u seluMehmedoviæi kraj Imotskog i to svakako prije godine 1810.“17

- Vezena marama (ogrtaèa – jašmak) iz okolice Nina (sjev. Dalmacija) tkanaje od debele lanene preðe, tehnika veza je krstaèka.

- Vezena marama iz Nina (ima ih dvije) tkana od lana i vezena tehnikompodvlakce i dr.

- Marama utkivana (ubjerana) tkana od „finijega lana“, tkala ju je OlivaGregorac u Krapju, majka sveæenika Ivana.

- Šareno utkivana – ubjerana marama. I ova je iz hrvatske Posavine iz selaBregi ispod Èazme.

- Bijela rasplitana marama je raspljetana 1894. u Strizivojni po KatiGašpiæ-Damjanoviæ.

Opis: „Otkana je od pamuka, a sastavljena uskim rasplitom (mišji zubiæizvanim) od dvije pole. Postranièni rubovi ukrašeni su mjesto šarenoga tkiva iliveziva, sa lijepim razmjerno uskim rasplitom u sredini kojega nahodi se u kutnomzavršnom dijelu glavni rasplit, predoèujuæi po svoj prilici njekakvi grb.Rasplitane stranice potkiæene su prostom školskom èipkom. Marama je u cijelostilijepa i nahodi jih se u našoj bivšoj Krajini sva sila sa raznolikim rasplitom, paèesa prelijepim katorima i ukusnim sitnijim obametom (šlinganjem). Sve su te našemarame bijele, koje na �alost u najnovije ratno ovo doba udate �ene daju crnobojadisati. Bijele takve marame nose redovito samo djevojke i mlade snaše, i todjevojke na glavi, kada rade po livadi ili u polju, inaèe na vratu, a udate �enevazda na glavi. Starije �enske nose bijele eblemski tkane marame ili otarke naglavi“.18

O obièajima i vjerovanjima pisao je na temelju proizvodnje lana i konoplje.Rijeè je o predviðanju njihova uroda pomoæu velièine slame i ledenica na krovu.Na Badnju veèer �ene izvlaèe slamu ispod stolnjaka i „ po izvuèenim slamkamagataju o visini lana iduæe godine“.19 Ledenice na krovu bi se izmeðu Bo�iæa i Sv.Tri Kralja po kuænim strehama zacaklile i ako su duge, bit æe i lan dobar. „U kraju

274


17 M. CEPELIÆ, Popis ili Katalog predmeta, 34.18 M. CEPELIÆ, Popis ili Katalog predmeta, 37.19 Usp. Milovan GAVAZZI, Godina dana hrvatskih narodnih obièaja, II. novo priredeno izdanje, Zagreb,

1988., 147-148.

oko Vrbanje, Drenovaca i Podgajaca (Kotar �upanjski) ne znaju za konoplju,nego samo za lan. Sijaèu u torbu metnu med sjeme skuhano jaje da im, tobo�e, landobro urodi, a vlakno da bude bijelo... i komad skuhanoga suhoga mesa da onajkoji ga sije bude ljut i oštar, kao što je suho meso oštro, jer da æe onda lan boljeodoljeti zimi i biti jak, ter nabujati pod stupom, kao što nabuja suho meso, kada sekuha. Šokice u Baèu stavljaju sijaèu u torbu med sjeme konoplje skuhanukobasicu, da im se kudilja ne kida, nego savija kao kobasica.“20

JOSIP LOVRETIÆ je opisao �ivot i obièaje u Otoku kod Vinkovaca (Otok1865. – Èardak 1948.). Kao osmo dijete uèitelja, rodio se u Komletincima, aodrastao u Privlaci i Otoku. Nezanemarivo je dodati da mu je majka bila izKomletinaca što æe utjecati na njegovo opisivanje Otoka i drugih okolnih mjesta(otac mu je bio rodom iz Nijemaca). Za sveæenika ga je 1887. zaredio biskupJosip Juraj Strossmayer. Na slu�bi je bio u �upanji, Sremskoj Mitrovici i Vrpolju.Od 1890. do 1902. u Ðakovu je prebendar i ravnatelj biskupijske tiskare, te èestoprati biskupa Strossmayera na putovanjima radi podjele sakramenta sv. Potvrde.Od 1902. do 1920. bio je �upnik u Gradištu kada odlazi u mirovinu u samostanDolorosa u Èardak kod Gradaèca u Bosni i prestaje s pisanjem. Dotaknuo sesvega iz �ivota ljudi i „zadu�io našu etnologiju svojim djelom, do danasjedinstvenom, bez sumnje najboljom, najsadr�ajnijom, u njegovu narodnomslavonskom govoru pisanom hrvatskom etnografskom monografijom, uzorom zaOsnovu Antuna Radiæa. Ljepši, korisniji i trajniji spomenik jednom slavonskomselu jedva bi se moglo zamisliti“, rekao je Milovan Gavazzi, doajen hrvatskeetnologije.21 Radiæ je priznao da mu je Lovretiæ svojim radom pomogao time štose rukopis o Otoku nalazio u Akademiji prije sastavljanja Osnove22. Meðutim,mo�emo se zapitati kako je Lovretiæ znao što je va�no zabilje�iti za pojedineteme, je li imao kakav uzorak ili pomagalo - mi danas to nazivamo upitnicom ukojoj struènjaci zadaju pitanja za sustavno prikupljanje podataka. Poslu�ila mu jeipak jedna, kako on to ka�e, „knjiga akademièara Milèetiæa“, koju mu je uÐakovu predao Smièiklas 1896. godine: „Doðoše tako s poèetka godine biskupuu pohode Smièiklas, Vrbaniæ, Brestijenski, dr. F. Markoviæ i slikar Mašiæ...Ponudiše mi da radim, a ja odmah prihvatim, jer je meni bilo isto ili govoriti onarodu ili pisati. Te godine napišem ja veæi dio svoga rukopisa za Zbornik i

275


20 M. CEPELIÆ, Popis ili Katalog predmeta, 12.21 Martin GRGUROVAC ŠIMIN, �ivot i djelo Josipa Lovretiæa (Prilog za monografsku studiju), Privlaka,

1983., bez p.22 Antun RADIÆ, Osnova za sabiranje i prouèavanje graðe o narodnom �ivotu, (Sabrana djela I) Zagreb,

1897.

pošaljem Akademiji da se štampa godine 1897.“23 On je imao svoju viziju �ivota iljudi. Radiæ svjedoèi da je graðu objavljenu u Zborniku II u kojemu i Radiæobjavljuje Osnovu, „napisao g. Josip Lovretiæ“24 i nastavlja: „Smrt nije pisana poOsnovi, veæ je velikim dijelom ovako slo�ena iz bilje�aka gospodina pisca, poèitavom ‘Otoku’".25 Ovo bez sumnje nije znao ni Marijan Markovac kad u svojojknjizi Selo i seljaci u slavonskoj Posavini opisujuæi �ivot u Donjim Andrijevcimapiše: „Još u vrijeme školovanja“ (oko Prvog svjetskog rata, dodala M. S.) „došlami je u ruke druga knjiga Zbornika za �ivot i prouèavanje ju�nih Slavena, gdje jeprema Osnovi A. Radiæa opisao Otok �upnik Josip Lovretiæ.26 Lovretiæevo djeloje slu�ilo kao primjer drugim zapisivaèima. Don Frane Ivaniševiæ, autormonografije o Poljicima, 1902. godine naruèuje Zbornike koje nema kako biuskladio tekst prema drugim monografijama, posebice prema LovretiæevomOtoku. Monografija obuhvaæa 650 stranica (bez Dodatka) za 16 sela Poljica pa semo�e zvati regionalnom monografijom za razliku od Otoka kao mjesnemonografije na oko 700 stranica.27 Lovretiæ je ukazivao na neka sela u okoliciOtoka osobito iz podruèja narodne nošnje kako bi izdvojio osobine Otoka. Onbilje�i i opisuje narodni �ivot, ali i sam piše pjesme i kraæe prièe za narod.Objašnjava nam da su: „Crtice samo tumaè onoga, što sam u Zborniku napisao, aja nisam nikad htio biti ni crtièar ni novelista. Moje su crtice samo �iva rijeè zaono, što opisujem u Zborniku mrtvim slovom“.28 �elio je da o bogatstvu �ivota isami seljaci mogu èitati. Buduæi da je graða u Zbornicima bila dostupna samonekoj „gospodi“, on je preoblikuje i pribli�ava narodu s ciljem da spasi blago kojeje poèelo propadati te da ih pouèi: „Ipak sam ja sada na �upi radio o folklori, alisamo toliko koliko mi je trebalo da narod pouèim“.29

Milko Cepeliæ, iako nešto stariji po godinama i pisanju od Lovretiæa,priznaje da je Lovretiæeva: „Radnja velika, nešta izvanredno“.30 A da ju jepoznavao, doznajemo i iz ovih napisa: „Baratanje sa lanom i sa kudiljom kod nas

276


23 M. SVIRAC, n. dj., 129.24 A. RADIÆ, Zbornik za narodni �ivot i obièaje Ju�nih Slavena, II, 1897, 512.25 Isto, III, 1898, bilj. 1.26 Marijan, MARKOVAC, Selo i seljaci u slavonskoj Posavini, Zagreb, 1940.,5.27 Kako sam bila ukljuèena u rad na pripravi za ponovno objavljivanje Otoka gdje æe u jednoj knjizi biti

sabrano sve iz više Zbornika, kao što je Lovretiæ bio i zamislio te uvijek govorio o svojoj „knjizi“, ovdjeto mogu potvrditi. Pripravljajuæi ovaj referat, objava se oèekivala 1990., što se i dogodilo te se ovdjeslu�im tim izdanjem.

28 Usp. M. SVIRAC, n. dj., str. 127 (Pismo Stjepanu Bäuerleinu od 2. III. 1948., u: Josip LOVRETIÆ,Pisma i autobiografija, 1940., 1945., 1946., 1948., Zbirka, Dijecezanski arhiv, Ðakovo).

29 Isto, Usp. M. SVIRAC, n. dj., str. 133 (Pismo Martinu Budišiæu od 1. X. 1940., u: Josip LOVRETIÆ,Pisma i autobiografija, 1940., 1945., 1946., 1948., Zbirka, Dijecezanski arhiv, Ðakovo).

30 M. CEPELIÆ, Spasavajmo narodno naše tkivo i vezivo, 90.

u Ðakovštini posve je onako kako je to opisao Josip Lovretiæ. Samo što su kod nasoko Vuke nješto drugaèiji nazivi“.31

Iz opisa: „Kad lan dozrije, a to je, kad glavice o�ute ko slama, poèupa se,pove�e u vranice ili moèila (snopiæe). Kod kuæe ga ogrecaju (ogrebenaju) nazuber, da se glavièice poskidaju... Pove�e se u moèila i ukiseli u vodu. Ako jevrime toplo, kiseo je lan èetvrti, peti dan... Kad lan ili kudilja ukisne, vade ji izvode, prostru ga po guvnu ili na livadi. Kad se posuši u ruèica, skupi se u vraniceili moèila razlo�i na suncu, da se kudilja dobro ugrije. (Konoplja se sije o Ðurðevui o Duovima i zove se konoplja ðurðevaèa ili duovnjaèa“.32 Lovretiæ nastavljadalje opisivanje po poglavljima - Lan i konoplja od stupe do snovaèe, Od snovaèedo brda, Tkanje.

Cepeliæ se ipak u neèem i ne sla�e s Lovretiæem koji je, kako doznajemo, sobzirom na otarke (ruènike) za neka sela Krajine (misli se na Vojnu Krajinu)rekao da ne nose na sebi pravi (podcrtano u rukopisu) tip dekoracije, nego sumotivi sa veziva �enskih košulja, što „ne bi smjelo biti, jer je naš hrvatski i po

277


Josip Lovretiæ

31 M. CEPELIÆ, Popis ili Katalog predmeta, 11-12.32 J. LOVRETIÆ, Otok, Vinkovci, 1990., 209-221.

Hrvatskoj, i po Slavoniji, i po Baèkoj i po Baranji, pak po Bosni i Dalmaciji, takotankoæutan, da na svakom beznom33 predmetu svoga kuæanstva imade posebnesamonikle, a ipak tradicionalne motive, pak èemu prenašati motive sa jednogaposve suprotnoga predmeta na drugi, kojemu ne odgovara“.34 Nije zadovoljan nikako je Lovretiæ primjenu vezova dao izraditi na jastucima ili drugim predmetimaza urešenje svoje sobe: „Oni su tek nalièni narodnim motivima, ali nisustereotipni za vunene radnje, što i sam priznaje da ih je dosta izmišljao“.35

Liturgijsko odijelo

Lovretiæ je boraveæi na �upi u Gradištu stvorio zbirku liturgijskog odijela ioltranika dajuæi da se izrade i ukrase domaæim vezom: 70 kazula, 36 košulja, 36roketa, 60 oltranika, „rojte svaka svoje vrsti“. Ovo je 1938. godine. bilo izlo�enou Umjetnièkom paviljonu u Zagrebu na Izlo�bi narodnih rukotvorina.36

Cepeliæ je obeæao da æe kao �upnik uvoditi „šareno narodno vezivo nacrkvene oltarnjake i otarke, a bijelo (rasplit i split sa zubrancem) na korporale ipurifikatorije – kao u katedrali“.

Sveæenik Lovretiæ na �upi u Gradištu ima svoje �upnièke poslove, ali vodibrigu o baštini. On obnavlja �ensko odijevanje na svoj zapovjednièki naèin�upnika. „Nareðuje se posebno odijevanje djevojkama za posebne nedjelje, da bise što više vratile starinskom odijevanju:

Korizma1. nedjelja korizme obièno prisveèajno odijelo;2. nedjelje – èiste košulje, bijele šlingane marame i zapregovi;3. nedjelje – obiène vezenke šaroliko izraðene i ko�ušci;4. nedjelja je vesela nedjelja. Sve snaše moraju biti u crvene svile zavoju,

crvene svile marame o tri šibe oko vrata i bijeli šlingani zapregovi. Djevojkegologlave, okiæene sveèano kupovnim cvijeæem, oko vrata crvene svilemarame, bijeli šlingani zapregovi, a košulje vezene crvenom svilicom(vunicom) u 6 prutova, široki rukavi sa isto takvim vezom;

278


33 Misli se na platno.34 Bilo bi puno razumljivije da je Cepeliæ to i objasnio i da je rekao o èemu se radi i zašto se odreðeni „tip

dekoracije“ ne smije preuzimati u rukotvorstvu na druge (ukrasne) predmete.35 Usp. J. LOVRETIÆ, Zbornik za narodni �ivot i obièaje Ju�nih Slavena VII, 354; M.CEPELIÆ, Popis ili

Katalog predmeta, 18.36 Kalendar Danica, 1939., foto, 45.

5. nedjelja glušnica. Vezenke tamnoplavom preðicom, crne marame izapregovi, a glave ispokrivane tamnoplavim delenskim maramama ilicrnim, da je što sliènije plavo pokrivenim oltraima.

6. nedjelja cvjetnica. Snaše u obièajnim šamijama: crne marame satamnocrvenim granèicama. Djevojke gologlave. Odijelo po volji. Crnizapregovi, marame male svilene, mrke. Glave jim moraju i �enama idjevojkama biti iskiæene drijenkom i macom“37

Odredio je Lovretiæ odijevanje za vrijeme došašæa, za mlade (prve) nedjeljeu mejsecu, za dušni dan. Propisao je obveze tko i kada mora nositi narodnoodijelo. Stoga su, uz dijamantnu njegovu obljetnicu sveæeništva, napisali kako jenastojao da sa�ivi narod s liturgijskim duhom Crkve. Savjetovao je svojimdjevojkama, da se i u nošnji osjeti koje je doba crkvene godine. Kako time nije biozadovoljan, piše tadašnjem sveæeniku u Ðakovu Stjepanu Bäuerleinu da nijeuvaðao liturgièno odijevanje, „veæ sam zatekao narodno ruho na umoru... Zatosam ja prosudivši, što one imadu, razriedio u više skupina i rekao da æe se tastarinska odiela nositi u adventu i korizmi... I tako se je vratilo narodnoodijevanje, a ono što vele, da su se djevojke liturgièno odievale, napisao je onaj,koji ni ne zna što je liturgièno odijevanje. U ljeto je nedjeljama osim bijele jošobièajena zelena boja, a seljakinje imadu svakakve svile, ali najmanje zelene.“38

Iako se Lovretiæ opravdava i nadopunjuje s namjerom da se, kako ka�e, „njimaposlu�ite iza moje smrti u prijateljskom razgovoru sa braæom sveæenicima“39, nijeu tome do kraja uspio. Ipak je slo�io boje dijelova ruha prema znaèenju nedjeljašto se najbolje vidi u vrijeme korizme s posebnim osvrtom na 5. nedjelju glušnicukada se u njegovo vrijeme u liturgiji primjerice na tu nedjelju oblaèila crnamisnica.

Zakljuèak

U radu su Milko Cepeliæ i Josip Lovretiæ pratili izmjene pojava kroz vrijemei to bilje�ili. Na taj naèin su otkrivali detalje povijesti. Branimir Brataniæ bi takavpristup ponudio kao „kljuèni pojam etnologije – kulturu. Tu uz dinamikukulturnih procesa u vjeènoj mijeni �ivota, bez èega ne mo�emo ni zamisliti �ivot

279


37 J. LOVRETIÆ, Pisma i autobiografija..., (Pismo Martinu Budišiæu od 1. X. 1940.)38 M. SVIRAC, n. dj., str. 131, Pismo Stjepanu Bäuerleinu, od 2. III. 1948., (J. LOVRETIÆ, Pisma i

autobiografija).39 Isto

(podcrtao autor) kulture, jasno dolazi do izra�aja ona neophodna statika bez kojenikakva kultura ne mo�e uopæe postojati, naprosto ne mo�e biti kultura“.40

Iako su bili sveæenici, uoèavali su sastavnice kulture i �ivota te va�nostraširenja pojava u prostoru što je od velikog znaèaja za prouèavanje u etnologijikao povijesne znanosti. Zakljuèivali su o èinjenici meðusobnog pro�imanja imiješanja pojava ili njihovih dijelova, a time i samih ljudi. Cepeliæ je, mo�e sereæi, više od Lovretiæa tragao za uzrokom neke nove pojave ili zbog nekognestajanja provjeravao, pokušavao dokazati i obnoviti. Kada je povlaèiousporedbe, kako on ka�e, s braæom po Karpatima (sa Slovacima, Moravanima,Huculima, Ukrajincima....), izjavljivao je kako neæe graditi na hipotezama.Otkrio nam je kako su Hrvati u tuðini, u provinciji Macerata (kraj Loreta) stopilise s Talijanima. Po potocima Karašici i Vuèici i po selima Gatu i Nardu znamo dapotjeèu iz neposredne blizine našega Valpova. O tome je pisao neki profesor izMacerate biskupu Strossmayeru i pitao ga, da li doista takve rijeke i sela opstoje.U svojim zapa�anjima, mo�e se slobodno reæi, da je bio objektivan, zagovarao jetradicijske, stereotipne motive i sve je bilje�io u izvornom govoru. Mo�da bi muse moglo prigovoriti da se zbog stereotipa kao etnograf priklanjao statici. Dr�imda je to èinio iz bojazni da ne doðe do svakojakog miješanja elemenata te da se neizgubi vlastita prepoznatljivost pojava i skupina.

I Lovretiæ se, na svoj naèin, priklanjao svojim stereotipima (iako nijeupotrebljavao tu rijeè, za razliku od Cepeliæa), a koji se mogu prepoznati kodobnavljanja �enskog odijevanja na �upi u Gradištu. Obojica su bili povezani snarodom. Koliko im je slu�ba u Ðakovu kao bliskim Strossmayerovimsuradnicima u tomu pridonijela, bez sumnje mo�emo u to povjerovati, ako znamoda je i sam Strossmayer za narod puno uèinio. Sjetimo se samo kako je kodgradnje katedrale u Ðakovu izostala ograda koja je dijelila svetište od laðe, a bilapraksa toga vremena. „Mi toga neæemo, jer �elimo da i prosti puk u svojoj stolnojcrkvi mo�e doæi do Onoga, koji je prije moguænika i kraljeva, na poklonstvopozvao... Istina je da sveæenstvo uzvišeno mjesto u puku zauzima. Ali je i to istinada je sveæenstvo skroz i skroz s pukom spojeno i da nikakva na svijetu razloganema da se od puka luèi“.41 Taj odnos sveæenika i naroda su nam, svaki na svojnaèin, pokazali Cepeliæ i Lovretiæ.

280


40 Branimir BRATANIÆ, Pogled na 200 godina etnološke znanosti, Izvješæa, V i VI, HED, Zagreb, 1976.,30.

41 Æiril KOS, Katedrala-bazilika u novom ruhu, Ðakovaèki vezovi, Prigodna revija, Ðakovo, 1970., 20.

SUMMARY

Manda Svirac

JOSIP LOVRETIÆ AND MILKO CEPELIÆ- THE SIMILARITIES AND DIFFERENCESBETWEEN THEIR CONTRIBUTIONS TO CROATIAN ETHNOLOGY

Josip Lovretiæ and Milko Cepeliæ were priests, but they left behind a significant amount ofwritten material on the traditional culture of the Ðakovo Region and the eastern parts of Slavo-nia and western Srijem, which is partially still in the form of a manuscript, and is analysedhere for the first time in more detail. They themselves were publishers; they described impor-tant details, objects and occurrences from the public life. Milko Cepeliæ and Josip Lovretiæfollowed the events through time and made notes for the period of the 19th and the beginningof the 20th century. In that way, they discovered details from the history, regarding several the-mes and places in Slavonia and beyond. They were both connected to the people both by de-scent and through their service; both of them served in different parishes of Diocese ofÐakovo and Srijem. Due to the fact that they were Strossmayer’s close assistants, we can be-lieve without a doubt that their service in Ðakovo had contributed a lot to that, if we know thatStrossmayer himself had done much for the people. This article compares descriptions of oc-currences that share similar themes, such as textile handicraft and garments, to which they de-dicated a big part of their life, and which are always used by Croatian ethnologists in theirresearch, and in that way they enriched Croatian ethnography.

281


282


GRAÐA

283


284


Zapisnik sa sjednica Zavièajnogkluba studenata Ðakovštine 1970.i 1971. godineUDK 371.83(497.5)“197“(093)

Borislav BijeliæMuzej Ðakovštine, Ðakovo

Knjiga zapisnika sa sjednica Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine jedanje od rijetkih dokumenata koji nam omoguæavaju kakav-takav uvid u radnjegovog èlanstva u periodu izmeðu 1966. i 1971. godine. Sve do potkraj1970. godine udruga je zaokupljena tipièno studentskim problemima, da biod tada, na krilima hrvatskog nacionalnog pokreta, djelovala kao njegov in-tegralni dio. Gradivo koje ovdje nudimo, iako obimom skromno, zasigurnobi moglo biti od korist nekim buduæim istra�ivaèima ove, kako za lokalnu,tako i za nacionalnu povijest iznimno znaèajne teme.

Studenti koji su iz razlièitih dijelova Hrvatske dolazili na studij u Zagreboduvijek su pokazivali sklonost ka grupiranju prema regijama i mjestima iz kojihsu dolazili. Desetljeæima su to bili uglavnom neformalni oblici povezivanjaupra�njavani po gradskim trgovima, u sobama nekih od zagrebaèkih studentskihdomova, ili na nekim drugim mjestima, ugostiteljskim objektima ponajviše.Takvi oblici povezivanja bazirali su se na osobnim poznanstvima i prijateljstvimauspostavljenima još u domicilnim sredinama, ali i sliènim senzibilitetima,podjednakim materijalnim uvjetima za studiranje, te uvijek dobro došloj razmjeniinformacija o stanju u zavièaju. U vremenima znatno slabije prometne mobilnosti

Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog klubastudenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319

285

no što je ona danas, uz tek pokoji osobni fiksni telefon, bez neposredne razmjeneinformacija i roditeljskih paketa studentske �ivote teško da se je moglo i zamisliti.

Studenti iz Ðakovštine u svemu tome, dakako, nisu bili izuzetak. Poèetkom60-ih godina redovito su se sastajali na tadašnjem Trgu republike, uz kiosksmješten na ulazu u Prašku ulicu. Nekako u to vrijeme Ðakovèani su došli naideju da svome dru�enju daju i odreðeni institucionalni oblik. U svrhu realizacijete ideje uspostavljeni su kontakti sa predstavnicima ðakovaèkih društveno-politièkih organizacija koji su studentsku inicijativu u cijelosti podr�ali. Nedugonakon toga prišlo se osnivanju Klubu studenata opæine Ðakovo. Pojedinosti okoosnivanja nisu poznate, kao što nije poznato ni to kako je Klub radio do potkraj1966. godine. Naime, zapisnici sa sjednica iz toga perioda nisu saèuvani, dok susjeæanja aktera na te dogaðaje izrazito površna i kao takva nedovoljno pouzdana.Pojedinci se tek prisjeæaju kako je na osnivaèkoj skupštini Kluba Gradpredstavljao tadašnji tajnik SSRN-a Slavko Veselinoviæ, te da je, prema svemusudeæi, za prvog predsjednika Kluba bio izabran Marijan Aleksiæ.

Nešto više o radu Zavièajnog kluba studenata Ðakovštine znamo za periodod kraja 1966. do konca 1971. godine.1 Aktivnost Kluba sve do potkraj 1970.godine iscrpljivala se, najkraæe reèeno, u borbi za poboljšanje materijalnogpolo�aja Zavièajnog kluba, pronala�enja klupskih prostorija, organizaciju izleta ubli�oj okolici Zagreba, te poticanje odreðenih aktivnosti u samom Ðakovu. Podtim aktivnostima podrazumijevali su se susreti predstavnika Zavièajnog kluba samaturantima ðakovaèkih srednjih škola kojima su davane upute vezane za odabirfakulteta, kao i savjeti za što bezbolniju i kvalitetniju socijalizaciju nakondolaska u Zagreb. U nekoliko navrata Klub je, zajedno sa ðakovaèkimsrednjoškolcima, bio ukljuèen u proslavu Dana Republike a, s vremena navrijeme, odigrana je i pokoja košarkaška utakmica izmeðu zagrebaèkih studenatai ðakovaèkih gimnazijalaca. Od pokretanja „Ðakovaèkih vezova“ primjetan je iinteres Kluba da pripomogne u organizacijskom dijelu te manifestacije. Ideja da

286

Borislav Bijeliæ: Zapisnik sa sjednica Zavièajnog klubaZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 285-319 studenata Ðakovštine 1970. i 1971. godine

1 Zapravo, sve što u ovom momentu znamo o djelovanju Kluba, znamo iz zapisnika sa sjednica Zavièajnogkluba studenata Ðakovštine. Sjeæanja pojedinaca, kao što smo veæ istaknuli, nisu dovoljno pouzdana, doksmo u lokalnom tisku o radu Kluba pronašli samo nekoliko kraæih èlanaka tiskanih u Ðakovaèkom listu1968. i 1971. godine.Kako je Zapisnik sa sjednica, barem za sada, najznaèajnije informacijsko vrelo o djelovanju Zavièajnogkluba, na ovom mjestu smatram za potrebno ponuditi osnovne informacije o tome kako se Zapisnik našaou posjedu Muzeja Ðakovštine. Naime, jedan od aktivista studentskog pokreta i èlan Zavièajnog kluba bioje i Krešimir Paviæ, kasnije dugogodišnji kustos Muzeja Ðakovštine. Poslije sjednice u Karaðorðevu, uvrijeme uèestalih progona aktivista Hrvatskog proljeæa, odnosno Maspoka, kako se hrvatski nacionalnipokret s poèetka 70-desetih godina u to vrijeme nazivao, pojedinci su nastojali „skloniti“ sve materijalekoji bi ih u sluèaju kriviènih progona mogli kompromitirati. Upravo iz toga razloga Krešimir Paviæ jeZapisnike sa sjednica „spremio“ na djedov tavan u Preradoviæevoj ulici 65 u Ðakovu. Tek u novijevrijeme, nakon što je umro djed, a iznenadnom smræu fizièki nas napustio i Krešo, njegov brat Krunopronašao ih je na tavanu obiteljske kuæe (skrivene u hrpi starih novina) i poklonio Muzeju Ðakovštine.

se preko zimskih praznika pokrenu studentske tribine, kako u Ðakovu, tako iselima Ðakovštine, nikada nije realizirana. I to bi, što se tièe aktivnosti Klubastudenata do potkraj 1970. godine, uglavnom, bilo sve.

Zavièajni klub studenata Ðakovštine bio je registriran unutar organizacijeSaveza studenata Jugoslavije, a djelovao je na naèin kako su djelovale i drugesliène organizacije onoga doba. Jednom godišnje odr�avane su izborne skupštinedruštva na kojima je biran Upravni odbor koji je onda izmeðu sebe birao „èlanoverukovodstva“: predsjednika, tajnika, blagajnika, a u nekim godinama iideološko-politièkog predsjednika, predsjednika komisije za stipendije itd…

Od osnivanja Kluba pa sve do potkraj 1966. godine, èini se, predsjednik muje bio Marijan Aleksiæ. Naslijedio ga je Petar Opaliæ koji æe èelno mjesto u Klubuzauzimati do sredine 1970. godine kada je, na vlastiti zahtjev, odstupio. Osim veæspomenutih, evo imena i nekih drugih studenata koji su se isticali u radu Klubaizmeðu 1966. i 1970. godine. Godine 1966. u Upravnom odboru kluba bili suMarija Æosiæ, Pavo Ragu�, Pero Opaliæ, Andrija Pešut, Zvonko Tomakoviæ,Drago Bodakoš i Janko Milkoviæ, a u Nadzornom odboru Josip Balièeviæ, BrankoŠpehar i Stanko Pišl. Godinu dana kasnije, 1967. godine, Upravni odbor èinili suStanko Anðeliæ, Josip Balièeviæ, Ru�ica Fabekovac, Vesna Croato, Petar Opaliæ,Pavo Ragu�, Ivica Strièeviæ, Slavko Stilinoviæ, Rudolf Šimiæ i �eljko Špehar, doksu u Nadzornom odboru bili Stanko Pišl, Antun Pešut i Janko Milkoviæ. Za 1968.godinu nemamo podataka. Na Izbornoj skupštini odr�anoj u listopadu 1969.godine u Upravni odbor bili su izabrani Milan Èušiæ, Bo�o Duvnjak, MarkoDuvnjak, Darko Gabriæ, Zvonko Horvatoviæ, Rudika Lackoviæ, Petar Opaliæ,Dubravka Paviæ, Pavo Ragu�, Sonja Staniæ, Dinko Sinèiæ, Ivica Strièeviæ, DarkoŠpehar, �eljko Špehar i Ivica Vinkoviæ.

Na sjednici Upravnog odbora u svibnju 1970. godine Petar Opaliæ dao jeostavku na mjesto predsjednika Kluba. Za novog predsjednika izabran je IvanBrkiæ, a za njegovog zamjenika Danko Perkoviæ. Od toga vremena Zavièajniklub studenata Ðakovštine sve izravnije ukljuèuje se u politièki �ivot, kako nasveuèilištu, tako i izvan njega.

U nastavku ovoga rada donosimo integralnu verziju zapisnika sa sjednicaZavièajnog kluba studenata Ðakovštine, i to od sjednice odr�ane 9. studenoga1970. godine, do zadnje sjednice odr�ane 9. prosinca 1971. godine.2

287


2 Razlièiti zapisnièari iskazali su i razlièit odnos naspram voðenja zapisnika. Neki su to radili izrazitosavjesno, pedantno, stilski i gramatièki korektno, dok su neki drugi tome poslu pristupili gotovodijametralno suprotno. Tekstove zapisnika prenijeli smo u izvornom obliku. Intervenirali smo samo napojedinim mjestima, i to u pravilu tamo gdje su ispušteni pojedini dijelovi reèenica, ili pak u voðenjuzapisnika èinjene neke druge intervencije u svrhu što racionalnijeg korištenja vremena potrebnog za unosverbalnih iskaza diskutanata. Na�alost, bilo je i dijelova teksta kojega, uz sav trud, nismo uspjeli proèitati.Te dijelove posebno smo oznaèili.

Sastanak upravnog odbora 9. XI 1970.

Brkiæ: Priprema za godišnju skupštinu.Uoèi izbora za narednu godinu, tj. potpuna promjena u naèinu i oblikurada.Upravni odbor æe se sastojati od 11 èlanova, a predsjednik se biraizmeðu njih.

Prijedlog èlanova upravnog odbora:1) Brkiæ Ivica2) Opaliæ Petar3) Lackoviæ Rudika4) Duvnjak Bo�o5) Duvnjak Marko6) Sinèiæ Dinko7) Èušiæ Milan8) Balabaniæ Vinko9) Pološki Vlado

10) Nada Jeliæ11) Vujèiæ Antun12) Soboèiæ Slavko (Sole)13) Cimerman Ivica14) Drenjanèeviæ Dubravko15) Ranèiæ Antun16) Kardum Vera17) Vesna Kroato18) Vinkoviæ Bla�enka19) Barišiæ Zrinka20) Èušiæ Jelena21) Perkoviæ Danko22) Marija Ðurðeviæ

Radno predsjedništvo: Brkiæ IvicaDuvnjak Bo�oOpaliæ PetarKroato VesnaLackoviæ Rudika

288


Zapisnièar: Danko Perkoviæ

Dnevni red: 1) Izvještaj o radu i izbor predsjedništva2) Cilj i smjernice djelovanja3) Izbor upravnog odbora4) Razgovor s predstavnicima opæine i gostima5) Zabavni dio veèeri

Zapisnik sa godišnjeg sabora 10. studenog 1970.

Saboru je nazoèno 75 èlanova „ZK“3

Sabor je sveèano otvorio i osvrnuo se na protekli period, predsjednik „ZK“Ivica Brkiæ. Predlo�io je dnevni red i èlanove predsjedništva. Prijedlog jeusvojen.

Brkiæ se osvrnuo na protekli rad, nedostatke u radu, iznio prijedloge za noviprogram rada itd. Iako se u proteklom periodu radilo, rekao je Brkiæ, rad je jošuvijek ne efikasan, nepotpun i nedovoljan. Uz ispunjenje odreðenih pretpostavki,sadr�aj rada bi mogao biti daleko potpuniji. Taj nedovoljan sadr�aj i obim radamo�e se donekle opravdati, ako se uzmu u obzir neke objektivne i subjektivneokolnosti u kojima se nalazi Klub. Kao vrlo va�an èimbenik Brkiæ je naveo;nedostatak dvorane, premda ona postoji. No ona nije vlasništvo Kluba, ZK je nemo�e efikasno koristiti, jer su prostorije vrlo skuèene, uvijek su zauzete od stranegostiju iz po�eške opæine, dan našeg korištenja prostorija pada u èetvrtak i to jejedini dan. Sve su to razlozi da èlanovi našeg ZK ne dolaze i ne koriste se timprostorijama.

Kao najva�niji èimbenik koji je uvjetovao nezainteresiranost èlanova za ZKjeste nedostatak materijalnih sredstava i neadekvatan i nedozvoljiv odnosdosadašnje politièke garniture u Opæini prema ZK studenata.

Brkiæ je iznio i niz konkretnih prijedloga na buduæi program rada. Prijesvega, rekao je on treba poveæati suradnju opæinskog rukovodstva sa ZK i zajednoraditi na rješavanju problematike koja je zajednièka i opæini i Klubu. Da bi se tomoglo ostvariti potrebno je poveæati sredstva Kluba i zajedno sa opæinskim

289


3 Zavièajni klub

rukovodstvom pronaæi povoljne prostorije za Klub. Na taj bi se naèin poveæalazainteresiranost èlanova koji bi osjetili potrebu da se aktivnije ukljuèe i urješavanju cjelokupne problematike na podruèju Ðakovštine. Predlo�io je daopæinska Skupština omoguæi bespovratne kredite onim kadrovima koji su tompodruèju i privredi najpotrebniji, zatim konstituiranje i otvaranje tribina i kviza,suradnja sa Sveuèilištem, korištenje orgulja u katedrali, kojima se Ðakovo iHrvatska mogu ponositi, a nimalo se ili nedovoljno koriste. Predlo�io jeorganiziranje izleta i suradnju sa drugim ZK itd.

Blagajnièki izvještaj podnio je blagajnik Duvnjak Marko. On se osvrnuo nafinancijsku problematiku, raspored novèanih sredstava i moguænost da Opæinapoveæa sredstva Kluba.

Biljan Nikola, predsjednik SSRNH4 za Opæinu Ðakovo. On je pozdraviosabor i takoðer se osvrnuo na protekli rad, kojeg je okarakterizirao kaonedovoljan. On se takoðer u naèelu zalo�io za poveæanjem suradnje sa ZK.Odmah je prešao na najaktivnije probleme Ðakovštine. Naroèit problem su lošeceste koje onemoguæavaju društveno-politièko djelovanje opæinskih organa nacijelom podruèju Ðakovštine jer kako on ka�e „teško je doæi do svih selaautomobilom zbog slabe prohodnosti cesta“.

Govori takoðer i o kadrovskoj problematici, problemu odlaska radnih ljudina rad u inozemstvo itd. Postoji, rekao je Biljan, dokument o analizi kadrova zaopæinu Ðakovo. Predla�e da se taj dokument pošalje i ZK da ga prostudira ipokuša naæi rješenje i dati prijedloge. Iznio je takoðer i plansku politiku opæinekoja se odnosi na izgradnju nekoliko industrijskih objekata, i u vezi s tim ikadrovsku problematiku. Industrijski objekti koji bi se trebali izgraditi u intervaluoko 5 godina su: izgradnja farme nesilica u suradnji sa „AgrokombinatomZagreb“, izgradnja klaonice piliæa kapaciteta 50 miliona godišnje, izgradnjapilane, novog silosa za stoènu hranu i poljoprivredne proizvode i preraðevine. Tobi se radilo u sklopu PIK-a Ðakovo. Na taj naèin, po mišljenju Biljana, bar bi sedonekle riješio problem odlaska radne snage sa podruèja opæine Ðakovo.

Dinko Sinèiæ se interesira za moguænost dodjeljivanja bespovratnih kreditakoji bi po njegovu mišljenju utjecali na rješavanje kadrovske problematike isprijeèili odlazak intelektualaca iz opæine Ðakovo.

290


4 Savez socijalistièkog radnog naroda Hrvatske

Valjetiæ Tuno, sekretar Opæinske konferencije SO5 pozdravio je sabor. Ongovori uglavnom o moguænostima (trenutnim) financiranja Kluba, naèinu na kojiKlub dobiva sredstva i èimbenicima koji su uvjetovali da republièki fond zakreditiranje studenata u Zagrebu nije uèestvovao i nije osigurao kreditiranjestudenata sa podruèja Ðakovštine. Privredne organizacije sa podruèja opæine sutrebale osigurati neka sredstva i udru�iti sredstva sa fondom i na taj naèinomoguæiti kreditiranje. Ta bi sredstva iznosila oko 80 miliona. No sredstva ovegodine nisu udru�ena, pa je fond tra�io bar garanciju Opæinske skupštine da æe seta sredstva naknadno udru�iti. OS6 tu garanciju do sada nije dala i vjerojatno doove godine fond neæe kreditirati studente na podruèju opæine. OS7 æe meðutimpredlo�iti fondu da omoguæi kreditiranje onih studenata koji su opæininajpotrebniji tako da æe od 50-60 molbi biti mo�da riješeno svega 7.

Sredstva je Klub dobivao na taj naèin da je omladinski komitet u ime ZK8

predlagao i davao plan i program rada kluba pri raspodjeli opæinskog bud�eta,tako da smo mi preko OK9 dobivali sredstva.

Branko Špehar, sekretar OK SKH10

Pozdravio je sabor i iznio svoj pogled na rad kluba èiji je bio osnivaè.Osvrnuo se na gotovo svu problematiku koja trenutno tišti Ðakovštinu. To seodnosi na aktualnu politièku situaciju opæine, ekonomsku i kadrovskuproblematiku, suradnju i financiranje ZK11 itd.

Što se tièe ZK12, potrebno je da opæinska skupština poveæa suradnju i da svistudenti uèestvuju u rješavanju opæinske problematike. Govori o potrebi vraæanjamladih ljudi na zavièajno podruèje, o potrebi osjeæaja rodoljublja i potrebe zapovratkom. On ima u vidu potrebu da se klubu poveæaju sredstva, ali kad govori oproblematici Kluba usporeðuje je sa opæinskom problematikom koja se zasnivana siromaštvu i neimanju materijalnih sredstava za rješavanje opæinskeproblematike, pa su adekvatno tome i sredstva koja je moguæe odvojiti za klub,takoðer mala.

291


5 Opæinska konferencija Socijalistièke omladine6 Opæinska skupština7 Isto8 Zavièajni klub9 Opæinska konferencija10 Opæinski komitet Saveza komunista Hrvatske11 Zavièajni klub12 Isto

Takoðer se osvræe na kreditiranje studenata i kritizira opæinsku politiku štonije a�urnija i što se više ne zala�e za suradnju sa FZKS.13

Špehar govori o ekonomskoj problematici na podruèju opæine kao trenutnonajveæem i najva�nijem problemu. Èitava ekonomska struktura i materijalna bazaekonomije i privrede na podruèju opæine trebala bi se zasnivati na poljoprivredi iinfrastrukturi odnosno tercijarnim djelatnostima. Po ekonomskoj razvijenostimaterijalne baze, Ðakovština je na nivou Kosova. Uzroke treba tra�iti uglavnomu sistemskim oblicima upravljanja materijalnom bazom, kadrovskoj problematicii politièkim elementima na podruèju opæine.

Trenutno su, rekao je Špehar, potrebni ekonomisti, pravnici, profesori,tehnolozi itd. Za njih se osiguravaju i sredstva i stanovi, ali njih nema.

Špehar se osvrnuo i na politièku aferu oko Ðakova, uzrocima te afere,pokušajima nekih elemenata da pozitivno rješavanje ekonomske i kadrovskeproblematike pokušaju svesti na politièko obraèunavanje koje se bazira nanacionalnoj osnovi. Netko pokušava proturiti ideje da sadašnje politièkousmjerenje i djelovanje te�i ka ugro�enosti Srba, obraèunavanje i izbacivanjeSrba sa polo�aja, negativan odnos prema studentima Srbima itd. Špehar je biokratak i jasan. Rekao je da sadašnje opæinsko rukovodstvo vodi politiku koju jezacrtao CK SKH na svojoj 10. sjednici14, èvrsto stoji na toj liniji i od nje neæeodstupiti. Ako nekome takva politika ne odgovara, rekao je dalje Špehar,opæinsko rukovodstvo sa takvim elementima nema što razgovarati. Takveelemente treba likvidirati sa rukovodeæih mjesta i u potpunosti onemoguæavatitakvo djelovanje. Što se tièe nacionalne strukture, oko 80% je ljudi na podruèjuÐakovštine, hrvatske nacionalnosti, a ostalo su Srbi, Maðari i ostalenacionalnosti, prema tome i zastupljenost u opæinskim organima i rukovodeæimmjestima treba biti adekvatna toj strukturi, tj. normalno je da na podruèju opæine,u opæinskim organima, rukovodeæim mjestima i meðurepublièkim funkcijamabude zastupljeno najviše Hrvata. Što se tièe specifiènih polo�aja, kao naèelniknarodne obrane, javne sigurnosti, republièki zastupnici itd. trebalo bi da budusvakako ljudi hrvatske nacionalnosti. To ne znaèi da nema mjesta Srbima, ili da seoni �ele namjerno smijeniti, za nas je prije svega, rekao je Špehar, va�no da ljudibudu struènjaci sa znanjem i kvalifikacijama kojima æe pridonijeti provoðenjuzacrtane politike bez obzira bili oni Srbi, Hrvati ili netko treæi.

292


13 O kakvom politièkom, financijskom, studentskom, ili nekakvom drugom tijelu je rijeè, nije nam poznato.Nije iskljuèeno da se radi o proizvoljnoj konstrukciji zapisnièara sa ciljem što efikasnijeg voðenjazapisnika.

14 10. sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske odr�ana je u Zagrebu od 15. do 17. sijeènja1970. godine. Na sjednici je uèvršæen reformski kurs politike Saveza komunista Hrvatske koji je, barem upoèetku, imao i otvorenu podršku Josipa Broza Tita.

Karavidoviæ Damir govori o nacionalnoj i ostaloj superiornosti napolo�ajima, postavlja pitanje da li je isto to prije bilo i što se namjerava raditi potom pitanju.

Špehar potvrdno odgovara na to pitanje, i ka�e da je došlo do suštinskihpromjena u opæinskoj politici, govori o politici koja æe prihvatiti svenacionalnosti.

Podhroški Nikola govori o apsurdnoj situaciji u kadrovskoj politici ipostavlja pitanje tko je u proteklih 25 godina odgovoran za ovu situaciju. Pitazašto, ako se veæ tra�e kadrovi, ne pristupi na adekvatan naèin, tj. zašto im se neomoguæe krediti.

Ferdo Bušiæ: Ferdo je predsjednik „ZK Imoæana“15. Pozdravio je sabor iza�elio uspjeha u buduæem radu i radu sabora. On je akcent stavio na potrebupojaèane suradnje meðu zavièajnim klubovima, a naroèito izmeðu naša dva klubakoja imaju dosta dodirnih toèaka. I same naše opæine, rekao je on, nalaze se ugotovo istoj politièko-ekonomskoj situaciji, tj. problematika im je vrlo slièna.

Malo ga èudi odnos naše opæine prema našem ZK16. Ka�e da njihova opæinaprilazi problemima njihova kluba sa mnogo više razumijevanja, pogotovo kad seradi o financijskom uèešæu opæine.

Ante Ranèiæ: Naroèit akcent stavio je na problem nezaposlenosti i naèinurješavanja tog problema, zatim postavlja pitanje tko, zašto, kako i dokle æepodrivati ekonomsko politièku strukturu na podruèju opæine. Elemente koji sugotovo 25 godina vršili takav negativan utjecaj naziva politièkim podzemljem.Pita se tko i na kakav naèin omoguæuje djelovanje tih elemenata. Konstatirao jeuglavnom da su to elementi koji se protive politici SKH17, da djeluju suprotno, alinije moguæe trenutno otkriti mre�u koju oni èine, a ne zna se toèno ni oko koga seoni okupljaju.

Konstatirano je takoðer da bi se problem nezaposlenosti trebao riješitirazvojem tercijarnih djelatnosti.

Balabaniæ Vinko. On se osvræe uglavnom na nerazvijenost koja je logiènaposljedica jedne centralistièke, antinarodne politike, koja je dirigirana izBeograda. Po njegovu mišljenju sa glavnim gradom Hrvatske, koji je ujedno inajveæi industrijski centar u zemlji, ne postoji odgovarajuæa suradnja, pa bi se

293


15 Zavièajni klub Imoæana16 Zavièajni klub17 Savez komunista Hrvatske

trebalo ekonomski povezati sa tim centrom. Kao primjer eksploatacije Hrvatskeod jedne centralistièke institucije, navodi i primjer „Poljobanke“ koja se bavisvaèim više nego onim zašto je stvorena društvenim sredstvima, a to je ulaganjekapitala tamo odakle æe izvuæi što više profita. To su dakle uskonacionalniinteresi koji su u suprotnosti sa osnovnim postavkama našeg sistema.

Duvnjak Bo�o govori o kulturnoj djelatnosti Kluba, koja je nedovoljna imoguænosti buduæeg djelovanja uz pretpostavku da se naiðe na razumijevanje uopæini i ostalim centrima u Ðakovu i Zagrebu. Iznio je i konkretne prijedloge, kaona primjer organiziranje kazališnih predstava od strane dramskih i kazališnihkuæa iz Zagreba.

Duvnjak se takoðer osvrnuo na odnose unutar Kluba, i to odnose bazirane nanacionalnoj osnovi, odnosi su prilièno nezdravi i štete radu Kluba i meðusobnojsuradnji studenata Ðakovštine s obzirom na nacionalnu pripadnost. Kao primjernavodi incident neposredno prije odr�avanja sabora, kao da je plakat koji je imaozadatak da obavijesti èlanove Kluba o odr�avanju sabora bio pisan èistimhrvatskim jezikom. Gotovo sve èlanove Kluba srpske nacionalnosti to je smetalo.Duvnjak smatra da takvo pokvareno i ujedno i jadno shvaæanje govori kolikotakvi ljudi nisu sposobni da budu realni, pošteni i dobronamjerni, jer, kako onka�e, nijedan pošten Srbin se neæe uvrijediti ako se u Hrvatskoj upotrebljavahrvatski jezik.

Èlanovi novog upravnog odbora:1. Brkiæ Ivica2. Duvnjak Bo�o3. Duvnjak Marko4. Opaliæ Petar5. Balabaniæ Vinko6. Sinèiæ Dinko7. Vinkoviæ Bla�enka8. Kardum Vera9. Ranèiæ Ante

10. Lackoviæ Rudika11. Vesna Kroato

U Zagrebu, 10. XI 1970. Danko Perkoviæ

294


Zagreb, 24. studeni 1970.

Sastanak upravnog odbora

Sastanak je odr�an na „Savi“ u sobi 318/4 sa poèetkom u 20 sati. Sastanku sunazoèili ovi èlanovi upravnog odbora:

1. Ivica Brkiæ2. Ante Ranèiæ3. Bla�enka Vinkoviæ4. Dinko Sinèiæ5. Bo�o Duvnjak6. Marko Duvnjak7. Vinko Balabaniæ

Osim èlanova upravnog odbora sastanku su bili nazoèni i ovi èlanoviZavièajnog kluba:

1. Danko Perkoviæ2. Ante Mandariæ

Dnevni red:1. Biranje novog rukovodstva2. Rasprava o narednim zadacima kluba3. Razno – (Ova toèka bila je djelomièno u prve dvije tako da se nije imalo

ništa reæi!)

1. Biranje novog rukovodstvaPošto se prešlo na prvu toèku Danko Perkoviæ dosadašnji tajnik kluba dao je

u nekoliko reèenica sasvim kratko (pored toga prije poèetka sastanka proèitan je izapisnik sa nedavne sjednice kluba koja je odr�ana 10. studenog 1970. u Zagrebu)presjek rada kluba u minuloj sezoni. On je rekao da je klub imao uspjeha što setièe samog uèešæa na folklornoj smotri „Ðakovaèki vezovi“. Meðutim osvrnuo sei na probleme koji su zaprijeèavali da se postignu još bolji rezultati. Isto tako sekritièki osvrnuo i na propuste koji su bili subjektivne prirode (misli se naneaktivnost èlanova kluba).

Govoreæi o radu kluba kolega Danko se neminovno osvrnuo i na osobu iaktivnost dosadašnjeg predsjednika kluba Ivicu Brkiæa, koji je na ovu du�nostdošao 19. svibnja poslije ostavke dotadašnjeg predsjednika Petra Opaliæa. Danko

295


je u govoru bio otvoren i iskren. Istaknuo je veliku marljivost predsjednika IviceBrkiæa koju je pokazao za kratko vrijeme. Istaknuo je njegove zasluge uorganizaciji Vezova (pored drugih organizacionih stvari u suradnji sa ostalimkolegama ostvario je recital rodoljubne poezije).

Danko je zatim istakao da predsjednik treba biti èovjek koji æe raditi (ostalisu isto podr�ali ovo mišljenje). Takoðer je naveo da je dosada radila samonekolicina ljudi i da se to više ne bi smjelo dogaðati!

Perkoviæ je predlo�io za predsjednika Ivicu Brkiæa. Nakon toga za rijeè sejavio Vinko Balabaniæ i pored ostalog rekao: „On je zapoèeo (misli se na I.B.opaska zapis.) tek ima nekoliko mjeseci sa radom i prema tome smatram da bi on idalje trebao vršiti tu du�nost, naravno uz punu podršku i pomoæ svih èlanovakluba“.

Ivicu Brkiæa osim njih dvojice, kao predsjednika kluba prihvatili su i ostalièlanovi: Bo�o Duvnjak, Ante Ranèiæ, Marko Duvnjak, Bla�enka Vinkoviæ iDinko Sinèiæ.

Pošto je jednoglasno predlo�en Ivica Brkiæ je prihvatio i zahvalio napovjerenoj mu du�nosti.

Sada se prešlo na izbor tajnika. Balabaniæ predla�e A.Ranèiæa, a SinèiæB.Vinkoviæ. Bla�enka ne prihvaæa prijedlog. Nakon toga svi èlanovi klubaglasaju za Antu Ranèiæa koji se prihvaæa du�nosti tajnika kluba.

Poslije ovoga dijela èlanovi upravnog odbora su jednoglasno odluèili dablagajnik bude Marko Duvnjak.

Prva toèka dnevnog reda je iscrpljena s izborom:Predsjednika - Ivica BrkiæTajnika - Ante RanèiæBlagajnika - Marko Duvnjak

2. Rasprava o narednim zadacima klubaOvogodišnju aktivnost kluba potrebno je usmjeriti u nekoliko pravaca.

Djelokrug rada bi trebao biti širi nego što je bio do sada. Osim što æe se raditiovdje u Zagrebu veliki, ako ne i glavni cilj našeg rada trebao bi biti vezan upodruèje Ðakovštine.

To je okvirno iz cijele rasprave svakog èlana upravnog odbora. U vezi s timeodluèeno je da se što skorije tiska plan rada i da se pošalje Opæinskom saboru uÐakovu kako bi nam dodijelili sredstva za ostvarivanje postavljenih zadataka.Nakon nekoliko dana ovaj plan rada je tiskan i poslan na uvid u Opæinski sabor,kojeg u cijelosti ovdje donosimo:

296


PROGRAM RADA ZAVIÈAJNOG KLUBA STUDENATAÐAKOVŠTINE

ZK18 studenata Ðakovštine postoji veæ nekoliko godina, ali se njegovodjelovanje gotovo nije ni osjetilo u zavièajnoj opæini, ako izuzmemo sudjelovanjena „Ðakovaèkim vezovima“ i neke razgovore voðene s predstavnicima opæine, tejednu studentsku zabavu. Prelistaju li se stari zapisnici uoèit æe se veliki planovi,koji nikada nisu bili ostvareni zbog nedostatka novèane pomoæi opæinskogsabora.

Od svibnja ove godine, uporedo s dogaðanjima u Ðakovštini, djelatnostkluba naglo je porasla. Za sljedeæu godinu planirano je više nego ikada do sada.Kad bi se ti planovi i ostvarili, uvjereni smo da bi Ðakovština mnogo dobila nakulturnom i politièkom polju. Naš plan za sljedeæu godinu sastoji se iz nekolikotoèaka:

1. DRUŠTVENO-EKONOMSKA DJELATNOSTOvdje se naroèito mislimo povezati s opæinskim saborom i komitetom SK19.

Tu zahtijevamo sudjelovanje pri donošenju mnogih va�nih odluka u opæini idonošenju odluka neposredno znaèajnih za studente. Nadamo se da buðenjemrodoljublja mo�emo mnogo uèiniti na ponovnom o�ivljavanju Ðakovštinevraæanjem mladih struènjaka.

2. KULTURNO DJELOVANJEÐakovo je izgubilo ono znaèenje koje je imalo nekada u hrvatskoj kulturi.

Zato æemo ulo�iti puno truda da veæ u ovoj godini izmijenimo stanje. Ako bi se„Kongres hrvatske kulture“ odr�avao u Ðakovu, to bi tra�ilo od nas punoanga�iranje. Za sljedeæu godinu planirano je nekoliko gostovanja najpoznatijihzagrebaèkih kazališta. Veæ su za proljeæe ugovoreni programi za odr�avanjekoncerata u katedrali. Znamo da æe u poèetku iæi dosta teško, ali publiku trebaodgojiti. Osim toga, planirano je dovoðenje i poznatih imena naše zabavneglazbe. Ove godine namjeravamo pokrenuti i kulturno-politièku tribinu gdje binastupali poznati umjetnici, kulturni i znanstveni radnici, politièari i to uglavnomiz Zagreba. U svemu ovome potrebna nam je i pomoæ Sveuèilišta. Djelovanjestudenata u Ðakovu moglo bi se najviše osjetiti u vrijeme kada borave u svome

297


18 Zavièajni klub19 Savez komunista

gradu. Zato smo odluèili u suradnji s opæinskim komitetom SO20 u praznim idosadnim ljetnim danima organizirati kviz u Domu kulture. Pitanja u kvizuodnosila bi se na znamenitosti Ðakovštine. S tim kvizom namjeravamo pokrenutimnoga pitanja u našoj opæini samim tim što bi nastupali u razgovorima ipredstavnici opæinskih tijela.

3. SURADNJA S TURISTIÈKIM DRUŠTVOMOvo smatramo veoma va�nim èimbenikom našeg djelovanja. Daljnjim

uspjesima „Vezova“, mi studenti, mo�emo doprinijeti svojim vlastitimprogramom ukljuèujuæi se u opæi program i obavljanjem raznih tehnièkih poslovana „Vezovima“. U mnogome mo�emo doprinijeti na propagiranjukulturno-povijesnih znamenitosti Ðakova.

4. SURADNJA SA SREDNJOŠKOLSKIM CENTROMPri kraju svake školske godine s maturantima se odr�avaju razgovori o

fakultetima, uvjetima upisa i studija. Naroèito je tu va�na suradnja i s muzièkomomladinom. Moguæe je èak za srednjoškolce organizirati pojedina predavanja izznanosti i umjetnosti. Sve je ovo moguæe uèiniti uz punu suradnju s nastavnicima.

5. DJELOVANJE U ZAGREBU I SURADNJAS DRUGIM KLUBOVIMAZa naše djelovanje i okupljanje studenata potrebna nam je vlastita prostorija.

Za normalan rad potrebno je kupiti i opremu za prostoriju: gramofon, ploèe,šah-garniture itd. U Zagrebu naši studenti sudjeluju u sportskim natjecanjima, a isami ih ponekad organiziraju. Ove godine imamo u planu upoznavanjezagrebaèke okolice, tj. organiziranje grupnih izleta, zatim u suradnji s ostalimklubovima razmjenu mišljenja s mnogim poznatim javnim radnicima Zagreba.Suradnju s drugim klubovima mislimo proširiti na taj naèin, što bi organiziraliuzajamna gostovanja.

Sve ove navedene toèke u našem planu rada zahtijevaju za potpunoostvarenje velika novèana sredstva. Veliki dio tih sredstava potreban nam je zaplaæanje prostorija, za opremu, za organizaciju gostovanja drugih ZK21,organizaciju izleta, troškove nabave administrativnog materijala za klub,kupovanje nekih tjednika i još nekih èasopisa, troškovi odr�avanja godišnjegsabora, zatim troškovi gostovanja kulturnih, znanstvenih i politièkih radnika,gostovanje glazbenih umjetnika i kazališta itd.

298


20 Socijalistièka omladina21 Zavièajni klub

Smatramo da nam je za ispunjavanje ovog plana potrebno najmanje 10 000ND, pa toliko tra�imo od opæinskog sabora. Mislimo da to nije previše, jer je ovajisti klub za puno manji program tra�io èak 19 500 ND i to prije tri godine. Nagodišnjem saboru pomoæ nam je obeæana, pa se nadamo da æete ovo uzeti uozbiljno razmatranje.

S drugarskim pozdravom ZK22

Predsjednik: Ivica Brkiæ

Zapisnik vodio:Marko Duvnjak v.r.

Zagreb, 18. sijeènja 1971.

IZVANREDNI SABOR STUDENATA ÐAKOVŠTINE

U Zagrebu, Palmotiæeva 30 odr�an je izvanredni sabor studenata Ðakovštinekojem je nazoèavao 51 èlan ZK23. Sabor je otvorio predsjednik kluba Ivica Brkiæ.Izrazivši zadovoljstvo što smo se okupili u tako velikom broju pozdravio je sveprisutne meðu kojima i goste: Ivicu Jurèeviæa iz Duvna – studenta ekonomije,Franu Mandiæa studenta filozofije iz Ljubuškog i Nikolu Tomaševiæa studentaPMF24 i predstavnika kluba Kordunaša.

Prisutni su zatim izabrali radno predsjedništvo i to: predsjednik – Bo�oDuvnjak i èlanovi: Ivica Brkiæ, Ante �upan i Dinko Sinèiæ, a nakon toga izapisnièare: Marka Duvnjaka i Antu Ranèiæa.

Nakon toga predlo�en je i dnevni red koji je jednoglasno usvojen:1. Rasprava o problemima kluba2. Aktualna politièka situacija na Hrvatskom sveuèilištu

299


22 Isto23 Isto24 Prirodoslovno matematièki fakultet

1. RASPRAVA O PROBLEMIMA KLUBAPrvi se za rijeè javio predsjednik kluba Ivica Brkiæ. On je istakao da se

pojedini èlanovi kluba ne sla�u sa Upravnim odborom kluba. Naime smatraju daje u odboru malo ljudi koji su roðeni u Slavoniji, a da klub vode ljudi rodom izdrugih dijelova Hrvatske. Brkiæ je rekao da je dobro da se ljudi bune jer æe senešto i raditi, ali je istakao da ne vidi razlog da u Upravni odbor ne uðu ljudi kojinisu roðeni u Ðakovštini, a jedan dio �ivota su tamo proboravili. Ti ljudi takoðermogu poprimiti odlike autohtonog stanovništva, a što je najva�nije osjeæajupotrebu borbe za boljitak ovog kraja.

Nakon ovoga dat je od strane prisutnih prijedlog kandidata za Upravniodbor. U Upravni odbor izabrano je novih 6 èlanova te ih sada broji ukupno 17 i to11 starih:

Ivica BrkiæVinko BalabaniæBo�o DuvnjakMarko DuvnjakDinko SinèiæBla�enka VinkoviæRudika LackoviæAnte RanèiæVera KardumVesna KroatoPero Opaliæ

i 6 novih:Pero SubašiæKrešimir PaviæIvica DragilaDubravko FilipoviæIvica ÈizmareviæTomislav Šarèeviæ.

Poslije izbora Upravnog odbora B. Duvnjak predsjednik radnogpredsjedništva proèitao je zapisnik sa sastanka Upravnog odbora koji je odr�an uZagrebu 24. studenog 1970.

Kada je i ovaj dio bio završen diskutanti su se javljali sljedeæim redom:

300


Marko Duvnjak – On je rekao kako bi se ZK25 trebao povezati sa sredstvima in-formacija u Ðakovštini, a to su „Ðakovaèki list“ i „Radio Ðakovo“. Ovobi bio naèin da se ZK26 još više pribli�i matiènoj opæini da se izmeðugraðana i nas studenata izvrši što bliskija suradnja. Na ovaj naèin bi semnogi problemi prije uoèili, a njihovo rješavanje bi bilo br�e i potpuni-je.Naveo je konkretno i kako bi se ovo moglo ostvariti: naime trebalo biposlati pismo u redakciju sredstava informacija sa molbom da namodobre suradnju i ustupe dio prostora ili vremena. Trebalo bi u Zagrebuzadu�iti jednu ili dvije osobe koje bi koordinirale rad da ne bi došlo dopreklapanja i sl.

Pero Opaliæ – Govori o izletu u Èateške toplice na koji bi se pošlo 20. veljaèe1971. Polovicu iznosa bi trebao platiti klub, a polovicu putnik. On je po-pisivao prijavljene kandidate i istakao da ih najmanje treba biti 30. Štose tièe izleta M.Duvnjak je rekao da klub gotovo i nema sredstava, jernije dobio od opæine i da ako ne dobije neæe moæi platiti onu polovicu.

Ivica Brkiæ – je istakao kao najveæi problem dvoranu. On je zamolio sve prisutneda koliko je u njihovoj moæi da potra�e dvoranu jer je to uvjet normal-nog rada.

Vinko Balabaniæ – pošto je saslušao program rada koji je predhodno proèitan ista-kao da je to ambiciozan program i da se nešto ostvari bilo bi jako dobro sobzirom na praksu iz minulih sezona. Dalje je istakao da su za ostvaren-je plana potrebna i novèana sredstva koja treba dati opæina, dok æe se pu-tem samofinanciranja stvari sporije odvijati.

Antun Vujèiæ – je apelirao na skup, da ako netko ima neku vezu u opæini da pomo-gne da bi se sredstva što prije dobila.

Bo�o Duvnjak – napominje da je u Ðakovu osnovan ogranak Matice hrvatske i dabi u afirmaciji ove ustanove hrvatskog naroda u ovom djelu mnogo mo-gli doprinijeti i studenti naroèito ako bi se u Ðakovu odr�ao i Prvi kon-gres hrvatske kulture.Takoðer apelira na studente ako se naðu u Ðakovu za vrijeme tribina daih posjete i uzmu rijeè u diskusiji.

Sinèiæ Dinko – se pozvao na skup i zamolio studente ako itko pozna ili doðe ukontakt sa poznatim osobama pogodnim za odr�avanje tribine u Ðako-vu, da ih za iste zamole.

301


25 Zavièajni klub26 Isto

Ivica Brkiæ – zala�e se za prijateljsku atmosferu i moli nove èlanove UO da buduaktivni. Dalje iznosi da trebamo popis svih studenata. On se takoðerzala�e za suradnju sa „ÐL“27 i „RÐ“28 kao i svi prisutni.

Vinko Balabaniæ – istièe da bi se trebao osnovati ogranak kluba u Osijeku da binastale probleme mogli zajednièki što uspješnije riješiti. Zala�e se za pi-sanje u „ÐL“29 i navodi da bi trebalo posvetiti naroèitu pa�nju „seljaè-kom pitanju“ i kulturnim pitanjima. Ovo je podr�ao i B. Duvnjak inadodao da smo došli na nivo Kosova i istakao problem zaposlenosti,naime od 12 000 zaposlenih 7000 radi izvan domovine. Istakao je da subirokrati onemoguæili podizanje tvornice „CROATIA“ u Ðakovu. Skuptra�i imenovanje tih rukovodilaca, a Ivan �iviæ tvrdi da imena nisu niva�na nego metode i postupci. Nakon toga Balabaniæ ka�e da je to birok-ratsko-unitaristièko i centralistièko rukovodstvo (aplauz).

S ovim diskutantima je završena prva toèka dnevnog reda i prešlo se nadrugu:

2. AKTUALNA POLITIÈKA SITUACIJA NA HRVATSKOMSVEUÈILIŠTU

Rasprava na ovu temu tekla je ovim redom:

B. Duvnjak – U diskusiji nema èula-kazala i proizvoljnih konstrukcija nego trebagovoriti sa èinjenicama.

�upan – On ka�e da se ne treba govoriti koristeæi argumente nego davati samosvoje prognoze i svoj stav.

Brkiæ – Istièe da se radi o jednoj povijesnoj situaciji i napominje da je ova temastigla èak do Moskve i Washingtona te treba vrlo ozbiljno i odgovornopriæi ovoj temi.Nadalje je istakao da trebamo ovdje donijeti svoj stav i uputiti ga u:rektorat, Uredništvo SL30, Vjesnika, Saveza studenata i RT Zagreb.

Opaliæ – On iznosi da nema kvoruma i da ne mo�emo donijeti nikakav stav i odlu-ke.

302


27 Ðakovaèki list28 Radio Ðakovo29 Ðakovaèki list30 Studentski list

B.Duvnjak – Napominje da su dosada va�ile sve odluke iako nikada nije bilo kvo-ruma. On je rekao da je ovo najveæi skup u povijesti kluba osim godiš-njeg sabora koji je odr�an 10. studenoga 1970. (aplauz)

Perkoviæ – Pitanje kvoruma uopæe ne treba postavljati jer je ovo jedan od najveæihskupova i gotovo je nemoguæe da se više ljudi sakupi.

Balabaniæ – Takoðer se sla�e s time da je pitanje kvoruma sasvim nepotrebno, štoje podr�ala i velika veæina.

Protrka – Govori da predsjedništvo treba postaviti problematiku pa da se onda di-skutira. On istièe da su novine pisale svašta i slabije upuæeni uopæe se nemogu snaæi u tom košmaru i mogli bi steæi krive zakljuèke.

Perkoviæ – Na Hrvatskom sveuèilištu dešavaju se krupne promjene koje su od po-vijesnog znaèenja. On istièe da je Sveuèilište jedinstvo studenata, na-stavnika i drugih koji su posredno ili neposredno ukljuèeni u njegov rad.Studenti su izborili mjesto svoga prorektora. Oni su izabrali prvogaprorektora Hrvatskog sveuèilišta – studenta, a to je Ivan ZvonimirÈièak. Time se digla bura na Sveuèilištu i oko njega. To je osoba koju sudo sada negirali Savez studenata, Savez komunista i njegovi aktivi podomovima. Mnogi su htjeli dokazati da je izbor neregularan, nomeðutim dokazano je da je izbor regularan i demokratièan. Savezstudenata je tvrdio kako su profesori izabrali I. Z. Èièka za prorektora, ane studenti. Ovo je krivo postavljeno jer se zna da su izbori bili tajni kaoi za ostale prorektore-profesore.I. Z. Èièku su prišivene razne etikete bez argumenata. Govori se da jeneofašista, ustaša, frankovac, klerikalac itd. Ove etikete su mu dodijeliliSavez studenata i Savez komunista Sveuèilišta. Smatram da je i ovopotpuno deplasirano i još jedna neoprostiva greška.

Drugi ljudi, a to je veæina studenata su odbacili energièno ovo etiketiranje ipodr�ali I. Z. Èièka. Tako su nastale dvije struje ili dvije strane. Za to su uglavnomzaslu�ni SS31 i komunisti Sveuèilišta.

Drugi kandidat za prorektora je bio Damir Grubiša kojega je kandidiraoSS32. O njemu kao osobi uopæe ne treba govoriti negativno. Osuditi treba SS33

koji je veæ prije vremena D. Grubišu vidio kao prorektora. Bila je to u neku rukupredizborna kampanja jer je rabio i sredstva javnog informiranja.

303


31 Savez studenata32 Isto33 Isto

Sve ove negativne postupke dokazali su zborovi studenata. Odjednom izaetiketa nije nitko više stajao, a zna se dobro èiji su produkt bile. Kada je na zboru uŠarengradskoj I. Z. Èièak pitao za argumente ta je osoba zabila glavu u ruke.

On je okarakteriziran kao klerikalac samim tim što je prešao crkveni prag.Nitko se nije upitao što on radi u Crkvi. Vidite tu je greška. Dalje je iznio dakomunista ima oko 2 mil., a od 18 mil. dobar dio su vjernici i idu u crkvu. Ovo jenaroèito znaèajno za seljake i radnike tj. na bazu nacije i SK34 mora na njihraèunati ako �eli biti avangarda.

Zbog toga što djeluje u Crkvi on ne mora biti protivnik SK35 i 10. sjed. CKSKH36. Neki su èak rekli da ga iz inozemstva stipendiraju destruktivne snage.Njega zapravo stipendira jedan knji�evnik iz Italije, a ne destruktivne snage.(aplauz).B. Duvnjak – Èita pismo I. Z. È. koje je izašlo u „Omladinskom tjedniku“.Opaliæ – Osvræe se na Perkoviæevo izlaganje i korigira njegov podatak o odnosu

komunista i nekomunista u Jugoslaviji. On istièe da je Èièak aktivan uCrkvi. Postavlja pitanje zašto Èièak nije èlan npr. „Crvenog kri�a“, a neorganizacije „Pax Cristi“. On je klerikalac i po tome se bori za politièkeciljeve Crkve.Rekao je da CK SKH37 ne stoji iza I. Z. Èièka i rekao da vide izlaganjeM. Tripala i Savke Dabèeviæ-Kuèar.

Brkiæ – Opaliæ Petar nije iznosio objektivno informacije. (aplauz). Èièak ako pre-lazi prag Crkve, a on to èini, on mora biti aktivan.On se dalje osvrnuo na pojavu koja do sada nije izlazila na vidjelo irekao da u našem klubu postoje i špijuni koji su poslije dogovora u prošliutorak rekli èak da je bio prisutan I. Z. Èièak. Dogovor se odr�ao u sobi318/4 studom „Sava“, a ovakve informacije koje su proizvoljnakonstrukcija dotiènih osoba ne slu�e na èast nama, a još manje njemusamome.

Protrka – Opaliæ je iznio odnos komunista i nekomunista u SFRJ38-u koji iznosi2:9. Opaliæ je onih (9) tj. najveæi broj stanovnika okarakterizirao kaoapolitiène.Rekao je dalje da i religiozan èovjek mo�e isto tako uspješno bitiprorektor kao i svi drugi ljudi. Grubiša je veæ apsolvent i on nije

304


34 Savez komunista35 Isto36 Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske37 Isto38 Socijalistièka Federativna Republika Jugoslavija

pogodan za to mjesto, a osim toga kada sagledam svu ovu situaciju èinimi se da je on ipak karijerista, a mi i naš narod takve ne trebamo.

Opaliæ – One ljude koje sam nazvao apolitiènim nisu do kraja apolitièni.Protrka – Odgovara na ovo Opaliæu i konstatira da SK39 gubi popularnost i za to je

potrebno pronaæi uzroke jer SK40 mora biti vodeæa partija.M. Duvnjak – Oštro je osudio one ljude koji su prenijeli dezinformacije iz njego-

ve sobe o tobo�njem prisustvu I. Z. Èièka. Mislim da nije trebalo da SKdoma „Sava“ raspravlja o mojoj sobi i da osobe koje su pronijele krivuinformaciju trebaju još jednom preispitati svoju svijest i zapitati se da lisu svjesni svojih nedjela.

Z. Bošnjak – Pero je govorio o grupi koju je trebao dovesti ovdje. Mene bi intere-siralo o kakvoj se to grupi radi i kakve su mu bile namjere kada je ovo re-kao: Ujedno mislim da grupašenju moramo jednom stati na kraj!

Opaliæ – Htio sam dovesti medicinara koji je trebao doæi, a nije iz Ðakovštine kojije bio u Šarengradskoj. Opaliæ je zatim rekao da je klerikalac èovjek kojise bori za napredak crkve i miješanje crkve u društvena pitanja tj. u poli-tièka pitanja.On je dalje istakao da se zgrozio kada je I. Z. Èièak izabran zaprorektora. Ja sam se s njime sretao na fakultetu. On djeluje arogantno,ima svoj „bunðin“ i sjeda bezveze iako ima mjesta u predavaonici. On seponaša kao huligan. Ljudi su na njega pokazivali i govorili: „Taj jeèovjek bacan iz škole. Bio je eksponent ekstremizma.“ (Opæekomešanje, �amor i negodovanje).

B. Duvnjak – Slušajuæi ovo tendenciozno Opaliæevo izlaganje mogao bih se upi-tati, nad èim se to Pero nije sve zgrozio. On je ljetos rekao za onaj recitalna „Vezovima“ da je to „sranje“. Znamo dobro da je to bio recital nacio-nalne rodoljubne poezije, a bila je i izrecitirana himna: „Lijepa naša“.Dolazi se do zakljuèka da što je god „hrvatsko“ Opaliæa smeta i još tomudaje etiketa „sranja“ (isprièavam se na izrazu, ali je bilo doslovno tako).

Karavidoviæ – Istakao je da se radi o historijskom trenutku i rekao da je netko treæiopasan. Taj treæi je jugounitarizam koji je u Hrvatskoj najuoèljiviji. Dal-je je rekao da je Èièak nacionalista i šovinista on bi bio u zatvoru. Ovdjemi ne smijemo raspravljati o SK41. Naš glavni problem je „program 300dana“. To je misao svih studenata i taj program ne mo�e provoditi nekoiz Saveza studenata. Drugi prorektor Hrvoje Po�ar je rekao da je došlo

305


39 Savez komunista40 Isto41 Savez komunista

„odozgor“ da Èièka treba srušiti. On se na kraju zalo�io da Èièak mo�eostati na toj du�nosti koju su mu povjerili studenti i profesori.

Sinèiæ – Diskusija mi se ne sviða. Ona je emocionalno obojena. Ja imama pravovjerovati kome hoæu. On je nadalje istakao zamjerke na izbore za pro-rektora i izrazio sumnju u regularnost. Prorektor je mogao biti svaki odnas i svi smo mi karijeristi i mi ne mo�emo govoriti o tome.Za funkciju prorektora zaslu�an je samo Savez studenata, a njihova jegreška što se nisu pribli�ili studentima, takoðer kampanja nije trebalaovakva biti.Èièak nije dao garanciju da æe se ostvariti program „300 dana“42. On jeistakao da je CK43 protiv Èièka, a da Predsjedništvo nije i još jednom jepodvukao da Èièak nije dao garanciju.

B. Duvnjak – Èièak je veliki reformator i stalno ide naprijed. Grubiša je došao izBeograda i nije bio stalno na našem Sveuèilištu i otkud garancija da æeGrubiša provoditi program „300 dana“. U njegovo ime govori Lang ièini mi se kao da se on �eli sam proturiti i nametnuti.Dalje se osvrnuo na St. list i rekao da je on širio dezinformacije. Kakvaje to objektivnost tiska? Èizmiæ se isprièava Ðereku na skupštiniFilozofijskog fakulteta time da nije bio obaviješten!?!Nije istina da se CK SKH44 izjasnio protiv Èièka. Tko garantira da naponovljenoj skupštini Èièak opet ne bi bio ponovno izabran i zamislitese onda u kakvom bi polo�aju onda bio CK SKH45. Njima sigurno nije nina kraj pameti da izgube ili još više udalje inteligenciju.Na kraju izlaganja osvrnuo se na Sinèiæev iskaz, da on ima pravovjerovati kome hoæe i da je to èuo od „velikih“ ljudi kojima on vjeruje.Ovime Dinko �eli reæi da je njegovo mišljenje vrjednije i objektivnije odnašega. Tobo�e mi nemamo pravo vjerovati nekomu!

K. Paviæ – Ako CK SKH46 nije za Èièka onda je on i protiv veæine studenata kojaga je izabrala.Dezinformacije SL47 su velike i zato uredništvo treba pozvati naodgovornost.

306


42 Program 300 dana program je studentskog rukovodstva s kojim se nastojalo uspostaviti autonomijuSveuèilišta i poboljšati uvjete studiranja. Radikalizacijom studentskog pokreta ta pitanja došla su u drugiplan, a samim time i program koji ih je zagovarao.

43 Centralni komitet44 Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske45 Isto46 Isto47 Studentski list

Ante �upan – Èièak kao ekstremni nacionalist ne mo�e biti prorektor. On postajesimbol ekstremnog hrvatstva. On onemoguæava ljudima da ostvare svo-je „mraènije �ice“ i da ih ispolje.Ako je Predsjedništvo SS48 donijelo program „300 dana“ ono æe ga boljeostvariti. Èièak nije samo vjernik nego dr�i politièka predavanja idjeluje kao „polukvalifikovani pop“. Èièak projicira volju Vatikana tj.nadnacionalnu organizaciju.�upan je na kraju istakao da je Sveuèilište mješavina nacija (Nakonovoga nastalo je negodovanje, opæe komešanje i skupna galama).

V. Pološki – Zašto predsjednik uzima uvijek rijeè. Èièku se ne mo�e dokazati da jenacionalista, ali oko njega se okupljaju nacionalisti, što je opasno.Da je klerikalac isto se ne mo�e dokazati, ali se oko njega okupljaju kle-rikalci što je isto opasno.

Karavidoviæ – Bacamo sjenu na naše Sveuèilište. �upanove mraène �ice su pomom mišljenju Ðodan i Veselica.

Josip Ðelagiæ – Sve se svodi na hrvatstvo i srpstvo. On je istakao da je uzrok sve-ga nacionalizam u ekonomskoj politici koja je za Hrvatsku bila do krajanegativna. On je kritizirao svako eksploatiranje ovoga naroda koje seveæ dugo provodi. Kao ilustraciju iznio je podatak da je 1959. Hrvatskasudjelovala sa 53% bud�eta.Na kraju se upitao dokle æemo stiæi budemo li i dalje u ovoj zajednicizapostavljani i ugnjetavani.

M. Duvnjak – Bit æu vrlo kratak i osvrnut æu se na neke tendenciozne i nepromi-šljene izjave pojedinih kolega.�upan je rekao da se oko Èièka okuplja ekstremno hrvatstvo i da je onsimbol tog ekstremizma. Morao bih reæi �upanu da je za Èièka 60-70 %studenata, a to je ipak veæina studenata. Znaèi ta veæina su ekstremni na-cionalisti. Kada je to rekao �upan nije sigurno logièki razmislio jer ina-èe ako se ne radi o provokaciji on to sigurno ne bi ni rekao. Mislim danam je svima sada jasno što je to šovinizam!Nadalje zapitao bih ga što podrazumijeva pod tim „mraènim �icama“ jerdozvolit æete da njegova izlaganja zakljuèujem da on negira svoj narodkojemu na�alost i sam pripada. Kad govori o „mješavini“ na Sveuèilištuonda sigurno �eli reæi da se ono ne mo�e nikako nazvati „HrvatskoSveuèilište“.

307


48 Savez studenata

�iviæ – �upan uvijek govori èuo sam, no meðutim treba se govoriti sa argumenti-ma, a ne nešto sam prema vlastitoj volji i to neobjektivno izmišljati.

Bošnjak – Na našem sveuèilištu prevladavaju Hrvati. Drugi narodi morajupodr�avati taj program, koji æe koristiti svima ne samo Hrvatima. Izgle-da sve što je hrvatsko da automatski ne valja.Nadalje govori o ekonomskoj situaciji i istièe da je to glavni razlogneslaganja. Devize odlaze tamo gdje se ne ostvaruju. Trebamo provestiIII nacionalizaciju.Pita �upana kakva je to mješavina na Sveuèilištu. Navodi �upanu govorKrste Crvenkovskog koji je izišao u VUS-u49. Svima se priznajenacionalnost ali se Hrvatima i Makedoncima to �eli osporiti.

Brkiæ – I. Z. Èièak je legalno izabran i da se izbori ponove on bi sigurno dobio. Nato ukazuju Šarengradska, Ekonomija i Poljoprivreda.Èièak je protivnik Vatikana i prema tome �upan je to proizvoljno izniošto je za svaku osudu.Èièak se ogradio od mraènih grupa.

Kroato – Suprotnoj strani smeta što se Èièak od glave do pete osjeæa Hrvatom.Govori da ona ipak ne misli da je Opaliæ rekao onakve pogrdne rijeèi zarecital na „Vezovima“.

Ovim je rasprava bila zakljuèena i sada se prišlo na izglasavanje zakljuèaka ipisma koja æe se poslati: Rektoratu, Savezu studenata, uredništvu „Vjesnika“,Studentskom listu i RTV Zagreb.

Za pismo se glasalo ovako: 39 glasova za, 6 protiv, 4 uzdr�ana i 2 nijeglasalo.

Tekst pisma donosimo u cijelosti:

„ Povodom aktualne društveno-politièke situacije na Hrvatskom sveuèilištu,razmatrali smo na izvanrednoj skupštini odr�anoj 18. sijeènja, pored ostalihpitanja naše stavove spram ovih dogaðaja. Ustanovili smo da nas je velika veæinabila ukljuèena u tijek dogaðaja nakon Sveuèilišne skupštine. Izjasnili smo se zapoštovanje demokratskih i samoupravnih naèela i kod tih stavova stojimo inadalje. Zbog toga odluèno osuðujemo sve one koji su nesocijalistièkim inesamoupravnim metodama unosili smutnju meðu studente i javnost. Posebnoneslavnu ulogu u ovim dogaðajima odigralo je rukovodstvo Saveza studenata,

308


49 Vjesniku u srijedu

Studentski list i ostali tisak koji je dezinformirao javnost. Stoga smatramo darukovodstvo Saveza studenata i Studentskog lista nisu dorasli progresivnimdruštvenim gibanjima. Oni se naime pozivaju na stavove viših foruma i zakljuèkepovijesno znaèajne X sjednice CK SKH-e, odrièuæi drugima da su i oni ukljuèeniu pozitivne tijekove našeg društva. Tragièno je da se meðu studentima koji bitrebali biti jedna od avangardnih sila ovoga društva, nailazi naroèito uorganizacijskim oblicima na ovakvu iskljuèivost, poduprtu etiketiranjem iprijetnjama.

Na kraju izra�avamo svoju podršku Skupštini sveuèilišta, rektoru iprorektorima, a posebno prorektoru-studentu I. Z. Èièku u borbi za znanstvenu,socijalistièku i nacionalnu orijentaciju autonomnog Hrvatskog sveuèilišta.“

ZAVIÈAJNI KLUB STUDENATAÐAKOVŠTINE

Zapisnik vodili:Marko Duvnjak i Ante Ranèiæ

Zagreb, 20. veljaèe 1971.

SASTANAK UPRAVNOG ODBORA

U Zagrebu, 20. veljaèe 1971. odr�an je u sobi 318/4 na „Savi“ sastanakUpravnog odbora.

Prisutni su sljedeæi èlanovi Upravnog odbora:Ivan Brkiæ, Krešimir Paviæ, Ivica Dragila, Ivica Èizmareviæ, Dubravko

Filipoviæ, Tomislav Šarèeviæ, Ante Ranèiæ, Vinko Balabaniæ i Marko Duvnjak.Prisutni su bili i ovi èlanovi kluba:Danko Perkoviæ, �eljko Šplot, Ivan �iviæ, Ante Soldo i Ivica Kardinal.

Ovaj sastanak je bio informativnog karaktera prigodom odr�anogpredavanja hrvatskoga povjesnièara i pisca Zvonimira Kulund�iæa u Ðakovu, 16.veljaèe 1971. na temu „Tragedija hrvatske historiografije“.

Osim ovoga raspravljalo se i o gostovanju hrvatskog pjevaèa zabavne glazbeVice Vukova koje se treba odr�ati u o�ujku ili travnju ove godine.

Zapisnièar:Marko Duvnjak

309


27. III 1971. Sabor studenata Ðakovštine

Prisutno je iz opæine Branko Špehar

Juriæ (Milan)50

Uvodnu rijeè dao je Ivica Brkiæ. Pozdravio je sve prisutne i rekao nekeuvodne crte po kojima bi … (nedostaje tekst).

Perkoviæ – Dao je uvodne napomene što se tièe problematike u Ðakovštini, uKlubu i na sveuèilištu.

Branko – O politièkoj situaciji ka�e da nema nešto naroèito reæi, osimnekoliko politièkih ekscesa koji su bili krivo tumaèeni i bilo je ulo�eno mnogotruda da se oni riješe.

Poduzete su mjere i konkretne akcije oko popisnica za stanovništvo.

Zajam za ceste je jedan od osnovnih problema. Ceste su preduvjet za razvoj,a njih nije bilo uopæe. Plan od 600 000 000 koliko je planirano, smatra se da æe bitiostvaren. Konkretno æe se suraðivati sa klubom oko akcije prikupljanja sredstavakoji bi od graðana koji �ive u Zagrebu, a potjeèu iz Ðakova, prikupljalidobrovoljna sredstva.

- Na nekoliko skupova je bila voðena rasprava o ustavnim amandmanima.Uglavnom meðu rukovodeæim tijelima.

- Karakteristièno je da se luta u tra�enju za najboljim privrednim rješenjima,bilo je kontakata sa zagrebaèkim privrednicima. To se prilièno sporo odvijanaroèito zbog partnera koji to uvjetuju.

- Glavni problem je promjena kadrovske strukture na odgovornimpolo�ajima koji su bili za promjenu, ali kad je trebalo primiti mlade ili otiæi nisu toèinili.

Primjer konkretnijeg rada je „Posavina“ gdje je smijenjen direktor i šefkomercijalne slu�be. Raspisan je natjeèaj za to mjesto.

- U „Ðakovèanki“ se takoðer vrše radikalne kadrovske i tehnološkepromjene strukture.

310


50 Zapisnièar nije naveo ime gospodina Juriæa. Rijeè je o odvjetniku Milanu Juriæu, u to vrijemepredsjedniku Ogranka Matice hrvatske iz Ðakova. Tijekom diskusije spominje se i prof. Juriæ, zapravoDragutin Juriæ, Milanov brat, gimnazijski profesor i jedan od istaknutijih aktivista dogaðanja s poèetkasedamdesetih godina.

- Što se tièe politièke situacije ona je gotovo ista kao prije i ka�e da nemanekog novog sluèaja. Što se tièe spomenika taj je problem riješen.

- Što se tièe novca još nije riješeno.- Nesuglasice su otklonjene, to je bila neka meðuzavisnost.

Balabaniæ – Pokreæe pitanje ðakovaèke privrede. Pita zašto se ne ubrzaizgradnja nekih privrednih objekata. Izgradnja peradarne, klaonice itd.

Karavidoviæ – Pita zašto se dosadašnje snage koje su vodile privredu najedan rigorozniji naèin ne smjene i dovedu drugi ljudi.

Brane ka�e da te ljude štiti i pravni poredak. Poduzimaju se mjere okointegracije „S. Gelija“ i Pilane.

Ranèiæ – Zahtjeva da se izjasni o politièkoj situaciji u Jugoslaviji što se tièesistemskih promjena, naroèito oko ustavnih promjena. Ka�e da æe ako se ovakonastavi Hrvati æe se raseliti. Brane mu ka�e da ovi amandmani ipak mnogodonose. Tu Ranèiæ navodi Šiblov govor i ka�e da oni ništa ne donose, a Bo�oDuvnjak ka�e da Ranèiæ malo krivo tumaèi, a da je Šibl rekao kako je to samoprva faza u razvitku sistema tj. da æe suštinske promjene tek sada doæi.

Brkiæ – Daje obavještenje o reagiranju sveuèilišta na akcije kluba, konkretnosa Vicom..

Juriæ – Pozdravlja skup. Ka�e da æe vršiti slu�bu trenutno na funkcijipredsjednika matice. Prije se, ka�e on nije moglo ovako govoriti. Matica, kao stav(?, neèitko napisano) društva, odigrala je znaèajnu ulogu, po ocijeni progresivnihèinilaca, ona je stvarni tumaè 10. sjednice i politike CK SKH.

Ðakovo nema tradicije intelektualne i to stvara teškoæe u ostvarenju tepolitike. Navodi program SO51, na kojem se groze. Ne znaju što su te proslave, aproslava koja bi se odnosila na slavu hrvatske nacije. Proslava Radiæa, smrtiEugena Kvaternika, Augusta Cesarca itd.

Zala�e se za proslavu i emancipaciju hrvatske nacije i svih oblikavrednovanja. Kontaktira se sa svim znanstvenim radnicima.

Program rada Matice ide u pravcu te nacionalne emancipacije koja æe senaroèito oèitovati u kulturnom, jeziènom i uopæe nacionalnom pogledu.

311


51 Socijalistièke omladine

U akciju za izgradnju doma se ula�e mnogo truda. Oèekuje se pomoæ priorganizaciji. Za proslavu smrti Zrinskih i Frankopana æe se takoðer mnogo ulo�itida se ðaci i ostala javnost o tome više upozna.

Matica hrvatske se zove hrvatska i djelovat æe u Hrvatskoj emancipirajuæiono što je hrvatsko.

Matica ima u planu da objavi zbornik gdje æe ljudi koji imaju smisla zapisanu rijeè, a oni su veæ pronaðeni. Apelira da i mi iz �ivota kulturnog, politièkogitd. pišemo u zbornik.

Svaki narod ima svoje posebnosti koje treba odr�avati, naroèito što se tièenarodnih obièaja.

Koliko æe se u zborniku uspeti ovisi o svim zainteresiranim faktorima.Matica u Ðakovu je mnogo doprinijela u utemeljenju lista „Hrvatski

tjednik“.Mnogo se kontaktira sa ljudima iz inozemstva.Mnogi kulturni i prosvjetni radnici imaju mentalitet visoko èinovnièki koji

sluša i èeka direktive itd.Takve treba izolirati i iskljuèiti.Matica treba odigrati znaèajnu ulogu u podizanju nacionalnog duha. Matica

je zainteresirana i za proboj Uèke. U Istri nema nijedne knji�are iz Zagreba.Što se tièe odnosa sa sveuèilištem ti odnosi koji nisu regulirani æe još

potrajati. Postoji neki materijalistièki cilj tj. zarada koja æe se sigurno odraziti narad. Smatra da sveuèilište treba uæi u sastav matice. Zakupio je prostorije kina zacijelu godinu bojeæi se konkurencije.

U Ðakovu æe se osnovati knji�ara Matice hrvatske u Ðakovu.Što se tièe popisa stanovništva sve je ureðeno i popis æe se uredu izvršiti.Suradnja Matice i Kluba je otvorena i ona æe postojati.

Duvnjak – govori o suradnji koja se prije oèitovala u suradnji saSveuèilištem, što ono nije prihvatilo.

Prof. Juriæ – Pozdravio je skup i dao prijedlog da se u korist centra „Naš put“ukljuèimo sa svojim pisanjem o studentskoj problematici.Zalo�it æe se da u raspodjeli bud�eta dobijemo sredstva.Radi na rješavanju nekih problema iz podruèja prosvjete, religije, kulture itd.

Duvnjak takoðer govori o aspektu prijema u SK52.

312


52 Savez komunista

10. lipnja 1971.

IZVANREDNA SKUPŠTINA KLUBA

Sabor je odr�an na inicijativu veæine èlanova kluba. Razlog tome je da serazmotri najnovija politièka situacija na podruèju opæine Ðakovo. Razlog tome jevijest da je u opæini Ðakovo došlo do još jedne afere. Radi se o negativnim vojnimkarakteristikama koje su pisane od 1961. – 1967. 326 mladiæa Ðakovštine jeocrnjeno na la�an naèin u svojim kartonima u rubrici tzv. „32“.

Rijeè je uzeo predsjednik kluba Ivica Brkiæ.Brkiæ – Bio sam na sjednici sabora opæine. Najviše se govorilo o famoznim

rubrikama pod imenom „32“53. Pitam se tko mo�e na takav gnusan ila�an naèin pisati karakteristike. Takve la�i kao što su „ustaškinastrojeni“, „orijentirani kaubojski“ i „okrenut zapadu“. Pitam se da mije otac i bio ustaša tko mene mo�e tim imenom nazivati ako ja to nisambio. Rekao sam da æemo i dalje pjevati naše nacionalne pjesme irodoljubne pjesme. Našu himnu „Lijepa naša“, „Vilu Velebita“ i oStjepanu Radiæu.

A. Ranèiæ – Èita prijedlog prednacrta pisma za javnost koje su sastavili 8 èlanovakluba.

Perkoviæ D. – Nije bitno kako su pisane karakteristike. Bitno je gledati tko je ukarakteristikama. Posebno treba gledati taj kriterij u Ðakovu. On jeimao cilj diskvalificirati naše hrvatske omladince. One su la�ne ipolitièki štetne. One su primitivne jer su ih primitivci sastavljali. UÐakovu je bila garnitura politièara koja je svakom više koristila negohrvatskom narodu. Èitav aparat koji su to radili treba odmah smijeniti.Od 326 ljudi samo 2% su ljudi drugih nacionalnosti a najviše,razumljivo, ima Hrvata. Od ljudi srpske nacionalnosti samo je 7. Za njihje mnogo bla�i ton.

B. Duvnjak – Pita tko je gost i neka se predstavi.C. Perkoviæ – Tko su „provjereni“ ljudi Dane Mandiæa. „To su agenti stare

politièke garniture.“Treba identificirati te provjerene ljude.M. Æušiæ – Ja sam Srbin i Dane Mandiæ mi je rekao kada sam završavao

gimnaziju ako polo�im maturu sa 4 da æu biti primljen u vojnuakademiju. A on mi je rekao ako znaš kojeg Hrvata koji je polo�iomaturu sa 2 bit æe i on primljen. Ja sam govorio jednom što mu je stric

313


53 Jedna od rubrika koje su popunjavali zaposlenici u vojnim odsjecima prilikom regrutacije.

bio ustaša, a on to nije prihvatio. Mogu reæi da je mentalitet Hrvata takavda neæe u vojsku.

A. Ranèiæ – rekao bih kolegi Èušiæu da njegova tvrdnja nije baš toèna da Hrvatineæe u vojsku. Èinjenica je da Hrvata nema u armijskim strukturama ni10%. Oni nisu potpuno ravnopravni. Slu�beni jezik u vojsci je srpski.Postoji jedan negativan odnos prema Hrvatima koji ih sprjeèava da uðuu vojsku. Najbolji primjer za ovo su i ove karakteristike koje su danas nadnevnom redu ovdje.

Z. Hardi – Dane Mandiæ je na teèaju bio pripreman za pisanje takvih la�i urubrikama „32“.

M. Duvnjak – Tu „rubriku“ je uveo DSNO54. Svi ti „Mandiæi“ su se raširili uHrvatskoj. To su nedjela i zloèini. Sve je jasno èemu se vodilo pisanjemtakvih rubrika. Da su se te rubrike vodile za sve nacionalnosti jednakoonda bi to bilo drugaèije. Za mene nije kazna ako se akteri takvogpisanja smjene sa takvog mjesta. To je narodni zloèin.

B. Duvnjak – Sredstvo javnog informiranja u Ðakovu dr�e ljudi koji su pora�enisvojim ideologijama, koji su deklasirani. To sam vidio u razgovoru sašefom stanice u Ðakovu. Nije istina ovo što je netko spomenuo udiskusiji da Hrvati neæe u vojsku. Ima mnogo uzroka za to.

I. Brkiæ – Èitana su pisma na sjednici opæinskog sabora. Utvrðeno je mnogoprotupravnih djela Dane Mandiæa i njegovih „povjerljivih ljudi“.Èovjek iz Ðakova je bio kandidat za vojnu akademiju. Prošao napregledu u Beogradu. Dane Mandiæ ga je poslao na odslu�enje vojnogroka umjesto u vojnu akademiju. Èovjek se �alio nadle�nim forumima,ali nije uspio.

K. Paviæ – Trebalo bi ispitati takve karakteristike u cijeloj Hrvatskoj. OsimÐakova, Orahovice, postoji još mnogo takvih mjesta.

A. Ranèiæ – Jedan se problem nameæe. Dane Mandiæ je „sitna riba“. Neminovnodolaze na vidjelo pogreške iz Rankoviæevog unitaristièkog doba.Slavonija je tu potpuno ekonomski diskvalificirana. Osiromašivanjeseljaka poljoprivrednika i njegov odlazak u inozemstvo (…) jeuvjetovano zapostavljanjem u ekonomskom smislu od strane federacije.Ako se prihvati Lenjinova definicija da je „politika koncentrirani izrazekonomike onda su ove karakteristike i mnoge druge pogreške samodruga strana medalje, tj. u politièkom smislu.

314


54 Diskutant je vjerojatno mislio na Savezni sekretarijat za narodnu obranu, a nazvao ga Dr�avnimsekretarijatom za narodnu obranu.

Na kraju ove toèke sabor je prihvatio ovo pismo koje je klub uputio javnosti.Upuæeno je „VNS“-u (vidi VVS 23.VI 1971. u „Ogledalu“), „Veèernjem listu“,„Vjesniku“ i drugim dnevnim tiscima u zemlji.

Druga toèka bila je priprema za ovogodišnje Vezove. Mnogi diskutanti sugovorili o pripremi. Usvojen je prijedlog da se na Vezove pozove predsjedništvoSSZ55 i SSH56 te prorektor I. Z. Èièak.

Zagreb, 9. XII 1971.

Zapisnik

Dana 9. XII 1971. odr�ana je druga sjednica novoizabranog upravnogodbora57 s poèetkom u 18:30 h. Sjednici je prisustvovalo 14 drugova od 16èlanova. Predlo�en je sljedeæi dnevni red:

315


55 Savez studenata Zagreb56 Savez studenata Hrvatske57 Novoizabrani upravni odbor konstituiran je najvjerojatnije na godišnjoj sjednici (saboru) Kluba odr�anoj

13. studenoga 1971. godine. Na �alost, u knjizi zapisnika sa sjednica Zavièajnog kluba ova sjednica nijeevidentirana. Informaciju o njoj donio je Ðakovaèki list u broju od 25. studenoga 1971. godine. U èlankuse ka�e sljedeæe:„Dana 13. studenoga 1971. godine u 14 30 sati odr�an je godišnji sabor Zavièajnog društva Ðakovštine.Na saboru je bilo nazoèno 120 studenata, èlanova Zavièajnog društva, te veliki broj gostiju. Izmeðuostalih, saboru su bili nazoèni predstavnici SSZ i SSH: Dra�en Budiša, Ante Primorac, Ferdo Bušiæ,Stjepan Suèiæ, Veljko Bo�ikov, Krešimir Ganeza, te prorektor Hrvatskog sveuèilišta Ivan ZvonimirÈièak. Saboru su bili nazoèni i društveno – politièki radnici opæine Ðakovo, predstavnici gospodarskihorganizacija opæine, te predstavnici Matice Hrvatske i Zavièajnih društava iz Imotskog, Vinkovaca,Osijeka, Primoštena, Istre, Hercegovine i predstavnici odbora Zavièajnog društva �upanje i Rusina -Ukrajinaca kao i ostali prijatelji društva. Nakon izvješæa o radu, koji je podnio predsjednik kluba IvicaBrkiæ, slijedila je rasprava o gotovo svim problemima u opæini i SR Hrvatskoj. Naglasak u raspravistavljen je na suvremena društveno-politièka kretanja u društvu. U raspravi o ustavnim amandmanimastudenti Zavièajnog društva su zakljuèili da je predlo�eni nacrt ustavnih amandmana u mnogo èemunedostatan, nestruèno i neznanstveno formuliran, pa su ga kao takvog odbacili. Ovaj prednacrtamandmana, po mišljenju studenata Ðakovštine, ne rješava u potpunosti nacionalna, kulturna igospodarska pitanja Hrvatske i hrvatskog naroda. Smatraju da æe se ti nedostaci dopunskim izmjenamaispraviti. Studenti Ðakovštine zahtijevaju da se o amandmanima i dalje kako bi svoj udio u raspravi dalesve strukture hrvatskog naroda, a naroèito radnici zaposleni u inozemstvu. Tra�e, i što hitnije rješenjebankarskog, deviznog, carinskog i vanjsko – trgovinskog sustava.U razgovoru s privrednicima opæine izra�ena je �elja i potreba što br�eg vraæanja studenata nakonzavršenog studija kako bi se što prije riješila aktualna kadrovska problematika u opæini. U tom smisluposebnu zainteresiranost pokazali su rukovodioci PIK-a Ðakovo. Sabor je na kraju izvršio izbor novogrukovodstva i zacrtao plan rada za slijedeæu godinu. Na saboru je za predsjednika Zavièajnog klubajednoglasno izabran Ante Ranèiæ. Upravni odbor: v.d. tajnika �eljko Šplajt“

1. Kooptiranje u UO

2. Donošenje globalnog plana rada za sljedeæe godine i donošenjefinancijskog plana

3. Detaljno programiranje sljedeæih akcija sa zadu�enjima (pobratimljenjesa Imoæanima, … neèitljivo)

4. Razno

1.d) - Veæina prisutnih prihvatila je prijedlog predsjednika da novi èlanUO-dbora bude Uzun Petar. Nakon toga prelazi se na drugu toèku dnevnog reda.

2.a) Ranèiæ Ante predla�e da bi jedna od va�nih akcija u buduæem nam radubila pobratimljenje sa Imoæanima. Zamisao veæine je da bi došlo do organiziranjaakademije, izmjene simboliènog poklona u prostorijama kluba, Šenoina 26. Uvezi tog organiziranja pobratimljenja Ranèiæ predla�e da nismo u moguænosti baru tijeku ove godine to uspješno organizirati. Za rijeè se javio Duvnjak Marko kojiforsira da se to pobratimljenje organizira što prije. Upravni odbor se slo�iojednoglasno da se odr�e dvije va�ne akcije razgovor s Komitetom i sainozemcima do Nove godine i tu je palo par prijedloga u vezi samog terminaodr�avanja razgovora s inozemcima. Veæina se slo�ila da stupimo u razgovor saorganizatorom predavanja – Opæinski sindikat i da onda toèno odredimo sam danpredavanja s inozemcima. Paviæ Krešimir je predlo�io da taj termin bude 30. XII i2. I 1972. Za prvi termin je glasovalo 4 èlana, a veæina je usvojila ovaj drugitermin – 2. I 1972. znaèi ispred ZD58 studenata sam datum odr�avanja je 2. I 1972.

2 b) Slijedilo je par ideja u vezi graðe materijala koji bi se iznio napredavanja. Petar Uzun je predlo�io da se iznese najjednostavnijim jezikom o:amandmanima, o štrajku, o devizama, o blokiranju deviza u ðakovaèkimbankama i momentalnim dogaðanjima na politièkoj sceni u opæini i SRH59. Zarijeè se javio Dragovan Mijo koji je podr�ao prijedlog Uzuna. Dogovoreno je dabi o deviznom sustavu trebali objasniti ljudima Uzum i … (neèitko).

Problem oko seljaštva i problem sela dati æe Balabaniæ Vinko.

2 c) Nakon toga prešlo se na razgovor oko termina odr�avanja sastanka saKomitetom u Ðakovu. Pao je prijedlog da taj termin bude 30. XII 1971. Veæina jeto prihvatila i donesena je odluka jednoglasno da se Komitet obavijesti jednimskraæenim dopisom kako bi Komitet bio na okupu zakazanog termina. Brkiæ Ivicaje predlo�io da se trebamo zbli�iti s Komitetom i da je to veoma va�no. Izglasano

316


58 Zavièajno društvo59 Socijalistièka Republika Hrvatska

je 2/3 veæinom da se ide na razgovor sa Komitetom jer je prethodno došlo donekih manjih nesporazuma.

Predlo�eno je da se uoèi odr�avanja Ðakovaèkih vezova zbli�imo,dogovorimo s Maticom Hrvatskom, da bi se što bolje organizirao taj velikimanifest smotre folklora u Ðakovštini.

Uslijedila je diskusija u vezi dodjele kredita studentima, … (neèitko).Upravni odbor je energièno zahtijevao da ZD60-studenata Ðakovštine ima te

kompetencije da utjeèe na dodjelu kredita studentima.Paviæ Krešimir je zamolio klub da li bi klub mogao pomoæi galeriji koja je

osnovana u Vrpolju. On je predlo�io da bi se sredstva koja bi se sakupila odpriredbe dodijelila galeriji Ivan Meštroviæ u Vrpolju. Na toj priredbi trebao bipjevati Vice Vukov.

Upravni odbor se sla�e da æemo pomoæi galeriji i da æemo se poèetidogovarati s pjevaèem koji bi nastupio. Predsjednik je upitao prisutne daodredimo toèno ljude koji bi organizirali i sudjelovali u organizaciji nastupa togpjevaèa. Zadu�ili bi se drugovi: Ranèiæ Ante, Paviæ Krešimir, Plazoniæ Stipan,Balabaniæ Vinko, Brkiæ Ivica. Ako ne bi mogao Vice Vukov nastupiti pozvatæemo Boriæ Tomislava, Veru Svobodu i Julija Njikoša. Paviæ je predlo�io daljnjutoèku u planu rada kluba da se pozovu ugledni nauènici, predavaèi, pjesnici i da seodr�i predavanje u kubu, Šenoine ulice 26. Duvnjak Marko je predlo�io da bi semoglo pozvati i bar jedno kazalište u Ðakovo.

Na inicijativu Ranèiæa odreðeni su ljudi koji æe odlaziti na sastanke uPSSZ61-a. Za kulturu: Paviæ Krešimir, Plazoniæ Stipan; za standard: Šimiæ Josip,Dragovan Mijo, Balabaniæ Vinko; za reformu: Pintariæ Ivica, Èizmareviæ Ivica,Njirjak Zlatko; specijalne aktivnosti: Lukaèeviæ Mladen, �iviæ Ivan, PeriæMatija; za koordinaciju: Dragila Ivica i Ranèiæ Ante. Gore navedeni æe odlaziti uPSSZ62-a i svaki dan æe odlaziti po poštu i ako nije njegova ostaviti je i aktivnodjelovati i podnijeti izvještaj u Upravnom odboru.

Poslije ovoga prijedloga Ranèiæa, slijedio je prijedlog … (neèitko) �eljkekoji æe kao i obièno podr�ati poštu i ljude koji su zadu�eni obavijestiti, ako neusmeno, onda poštom, jer se obièno te pozive šalje par dana unaprijed.

Za rijeè se javio Paviæ Krešimir koji je zadu�en da bude na sjednicama priPSSZ63-a (za kulturu) jer se poteglo pitanje dobivanja financija Zavièajnom

317


60 Zavièajno društvo61 Predsjedništvo Saveza studenata Zagreba62 Isto63 Isto

društvu u vezi kulturnih manifestacija. Dogovoreno je da æe Paviæ Krešimirnapraviti izviještaj o moguæim dobivanjima što se tièe financija za kulturu.

U nedjelju 12. 12. 1971. odr�ava se osnivaèke skupštine zavièajnog društva… (neèitko) i da æe u ime kluba skup pozdraviti Brkiæ Ivica.

Program rada za sljedeæu godinu ukratko æe napisati Dragila Ivica unajskorijem vremenu.

Jedan od dogovorenih prijedloga sa zadnjeg sastanka bio je da klub kupistolni tenis, šah i druge rekvizite. Za diskusiju se javio Dragila Ivica kojiobrazla�e da moramo kupiti ulje, platiti èistaèice, zabraniti pušenje i tome slièno ida on smatra da baš nije najpo�eljnije da kupimo te rekvizite veæ da taj novacutrošimo u druge svrhe. Brkiæ Ivica je predlagao da se toèno odrede ljudi koji æese zadu�iti da de�uraju u klubu ako bi se nabavili navedeni rekviziti. Zakljuèenoje definitivno da Plazoniæ i Periæ kupe stolni tenis, šah i druge rekvizite. Timdrugarima bit æe dodijeljena sredstva u iznosu 100 000 (Periæ-Plazoniæ). Zatimdogovoreno je da se kupi radio s gramofonom i ploèe. Ti rekviziti æe se smjestiti uormare. Dogovoreno je da veæ od 18 sati poæima djelovati na podruèju rekreacijest. tenis i šah i da kljuèeve imaju Plazoniæ, Periæ. Dogovoreno je da veæ u iduæièetvrtak zapoènemo s ovim radom.

Sjednica Upravnog odbora završena je oko 21.30 sati u prostorijama kluba.

Predsjednik: Zapisnièar:Ante Ranèiæ

318


SUMMARY

Borislav Bijeliæ

MINUTES FROM THE MEETING OF THE REGIONAL CLUB OF STUDENTSFROM THE ÐAKOVO REGION IN 1970 AND 1971

The minute book from the meeting of the Regional Club of Students from the Ðakovo Regionis one of rare documents that give us at least some kind of insight into the activities of its mem-bers in the period between 1966 and 1971. All the way until the end of 1971, the club was oc-cupied with typical student issues, and from then on it was encouraged by the CroatianNational Movement, and was active as its integral part. The material which we have to offerhere is not of great extent, but it could certainly be of use to some future researchers of this to-pic, which is of great importance not only for the local, but also for the national history.

319


320


Odnos komunistièkih vlasti premaKatolièkoj crkvi i njenom djelovanjuna podruèju Opæine Ðakovo naprimjeru dokumenta „Idejni problemivezani uz djelovanje klera i utjecajreligije“ iz o�ujka 1967. godineUDK 261.7(497.5 Ðakovo)“1967“(093)

Slaðana Josipoviæ BatorekFilozofski fakultet, Osijek

U radu se u cijelosti u izvornom obliku donosi dokument „Idejni problemivezani uz djelovanje klera i utjecaj religije“, nastao u Ðakovu 1. o�ujka1967. godine. Vrijednost dokumenta ogledava se u zornom prikazu odnosakomunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i religiji uopæe, ali i i njenomdjelovanju na lokalnoj razini nakon potpisivanja Protokola o normalizacijimeðusobnih odnosa 1966. godine.

Kljuène rijeèi: Katolièka crkva, komunistièki re�im, Ðakovo, samouprav-ljanje, Savez komunista.

Završetak Drugog svjetskog rata i dolazak Komunistièke partije Jugoslavije(KPJ) na vlast 1945. godine, oznaèili su poèetak novog, dugogodišnjeg sukobaizmeðu vladajuæeg re�ima i vjerskih zajednica na ovim prostorima, posebice

Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlastiprema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju... ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348

321

Katolièke crkve. Obraèunavši se s ostacima graðanskih stranaka iz prijeratnograzdoblja, na putu uspostave jednostranaèkog, autoritarnog sustavakomunistièkom se re�imu našla Katolièka crkva, kao potencijalno uporišteoporbenih struja. Dolaskom na vlast KPJ zapoèinje s ostvarivanjem svogmeðuratnog programa, koji je predviðao odvajanje crkve od dr�ave i škole odcrkve, oduzimanje crkvene imovine te marginalizaciju njenog utjecaja u društvu,što je u redovima Katolièke crkve izazvalo veliki strah i nepovjerenje premanovom re�imu. Sveopæa preobrazba jugoslavenskog društva podrazumijevala jeuspostavu ideološkog i politièkog autoriteta Komunistièke partije i kontrolucjelokupnog politièkog, ekonomskog i društvenog �ivota od strane vladajuæestrukture. U tom smislu, postojanje bilo kakve opozicije, kako politièke tako iideološke, za nove je vlasti bilo neprihvatljivo. Crkveno-dr�avni sukob oèitovaose u sudskoj i zakonodavnoj represiji prema Crkvi i kleru, oduzimanju crkveneimovine, ogranièenju, kasnije i zabrani vjerske nastave u dr�avnim školama,ote�anoj izdavaèkoj djelatnosti, te brojnim zabranama koje su onemoguæavaledjelovanje Katolièke crkve u narodu, ali i slobodno izra�avanje vjerskih osjeæajakatolièkih vjernika. Zaoštravanje odnosa tijekom godina, dostiglo je vrhunactijekom 1952. godine, najprije izbacivanjem Bogoslovnog fakulteta iz sastavaZagrebaèkog sveuèilišta, izbacivanjem vjeronauka iz dr�avnih škola te konaènoprekidom diplomatskih odnosa izmeðu Svete Stolice i Jugoslavije u prosincu istegodine. U razdoblju koje je uslijedilo nije bilo znaèajnijih sukoba, ali nikonkretnijih poticaja za sreðivanjem odnosa izmeðu Katolièke crkve i dr�ave.Meðutim, u redovima komunistièkih vlasti poèinje prevladavati mišljenje da sepitanje religije ne mo�e riješiti politièkim i administrativnim ogranièenjima,uvidjevši da represivnom politikom prema Katolièkoj crkvi slabi domaæi imeðunarodni ugled dr�ave, dok utjecaj Crkve u narodu sve više jaèa. Promjenataktike dr�ave prema Katolièkoj crkvi, ali i poticaji Drugog vatikanskog koncila(1962.-1965.) u smislu otvaranja dijaloga s ateistièkim društvima, postupno sudoveli do normalizacije meðusobnih odnosa, što je i slu�beno potvrðeno 1966.godine potpisivanjem Protokola izmeðu predstavnika Svete Stolice i Jugoslavije.Unatoè tome, kao i èinjenici da je jedan dio politièkog vodstva u Jugoslaviji biosvjestan da se religioznost ne mo�e iskorijeniti nasilnim, policijskim metodama iotvorenom borbom protiv Katolièke crkve, to nije znaèilo kako je dr�ava odustalaod konaènog obraèuna s Crkvom. Protucrkvena politika komunistièkog re�ima unarednom se razdoblju sve više usmjerava na nešto suptilnije metode kojima bikompromitirali Crkvu u oèima vjernika i svjetske javnosti, te tako opravdaliispravnost svoje politike. Takve metode mo�da nisu imale veliki odjek u javnosti(za razliku od npr. sudskih procesa), ali su daleko više su�avale djelokrug radaKatolièke crkve i ogranièavale slobode katolièkih vjernika u Hrvatskoj.

322

Slaðana Josipoviæ Batorek: Odnos komunistièkih vlastiZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 321-348 prema Katolièkoj crkvi i njenom djelovanju...

S tog gledišta potrebno je èitati i dokument „Idejni problemi vezani uzdjelovanje klera i utjecaj religije“ od 1. o�ujka 1967. godine. Rijeè je odokumentu napisanom na trideset strojom pisanih stranica velièine A4, a nalazi seu Dr�avnom arhivu u Osijeku u sklopu arhivskog fonda br. 1094 „Opæinskikomitet SKH Ðakovo 1955.-1984“ u kutiji br. 15, u fasciklu „Komisija za vjerskapitanja 1963.-1969. (zapisnici i materijali)“. Objavljujemo ga u cijelosti buduæivrlo zorno prikazuje odnos komunistièkih vlasti prema Katolièkoj crkvi i njenomdjelovanju nakon potpisivanja Protokola o normalizaciji meðusobnih odnosa, teoslikava ranije spomenutu promjenu taktike u suzbijanju utjecaja Crkve, koja bise mogla sa�eti reèenicom – Upoznaj neprijatelja da bi ga pobijedio. Prvi diodokumenta u tri poglavlja problematizira pitanje religioznosti unutarjugoslavenskog samoupravnog društva, metode prevladavanja religije i ulogeSaveza komunista u tom procesu, dok je drugi dio posveæen analizi djelovanjaKatolièke crkve i klera na podruèju Opæine Ðakovo1. Autor(i) dokumenta nijepoznat, buduæi nije potpisan te je najvjerojatnije rijeè o jednom od prijepisa.Izvjesno je kako je naèinjen s namjerom da slu�i kao nekakva vrsta vodièapartijskim organizacijama na podruèju Opæine Ðakovo za djelovanje na terenu.Tomu u prilog govori i èinjenica da je na vrhu naslovne stranice rukom dopisano:„Lièno“ Radi Polovini sekretaru osnovne organizacije saveza komunista selaGorjani. Dokument je ovdje donesen u izvornom obliku, bez zadiranja u jezik ipravopis, dok se u uglatim zagradama nalaze dopune pojedinih rijeèi.

* * *

„Lièno“Radi Polovini sekretaru osnovne organizacije saveza komunista sela

Gorjani2

[vlastoruèni potpis - neèitko]

323


1 U podruèje Opæine Ðakovo u predmetnom su razdoblju ulazila sljedeæa mjesta: Borojevci, Borovik,Braèevci, Breznica Ðakovaèka, Buèje Gorjansko, Budrovci, Èenkovo, Dragotin, Drenje, Ðakovo,Ðurðanci, Forkuševci, Gašinci, Gorjani, Hrkanovci Ðakovaèki, Ivanovci Gorjanski, JosipovacPunitovaèki, Jurjevac Punitovaèki, Kešinci, Kondriæ, Koritna, Krndija, Kuæanci Ðakovaèki, Kuševac,Lapovci, Lipovac Hrastinski, Levanjska Varoš, Majar, Malo Nabrðe, Mandiæevac, Milinac, Mrzoviæ,Musiæ, Novi Perkovci, Ovèara, Paljevina, Pauèje, Piškorevci, Podgorje Braèevaèko, Potnjani,Preslatinci, Pridvorje, Punitovci, Ratkov Dol, Satnica Ðakovaèka, Semeljci, Selci Ðakovaèki, SlatinikDrenjski, Slobodna Vlast, Svetobla�je, Široko Polje, Tomašanci, Trnava, Veliko Nabrðe, Viškovci,Vrbica, Vuèevci. Vesna Bo�iæ-Drljaèa, Pregled uprave na podruèju Dr�avnog arhiva u Osijeku1947.-1992., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek 2001., str.344, 346.

2 Rukom pisana napomena na vrhu naslovne stranice.

IDEJNI PROBLEMI VEZANI UZ DJELOVANJE KLERA I

UTJECAJ RELIGIJE

ÐAKOVO, 1. III. 1967. GODINE

SAMOUPRAVLJANJE I PROCES PREVLADAVANJATRADICIONALNE RELIGIJE

Na samom poèetku nu�no je istaæi nekoliko èinjenica od kojih se je pošlo priizradi i obradi materije:

1. Proces dezalijenacije u našem socijalistièkom društvu jeste vrlointenzivan. Suština procesa jeste u razvoju samoupravljanja širokih društvenihmasa sa sredstvima za proizvodnju i ostvarenim proizvodom. Nauèno jedokazano da „psiha oblikovana vlastitim društvenim aktivitetom, a ne samovanjskim vaspitanjem napušta oslonce izvan sebe“. Moglo bi se reæi – èovjekpostajuæi èovjek Boga ne treba.

2. Crkva se danas sve više prilagoðava razvoju suvremenih procesadruštvenog kretanja. Pritom jasno koristi sve moguænosti postignutih sporazumasa dr�avom. Imajuæi ovo na umu kao i Marksovu postavku „da se èovjeka nemo�e administrativno lišiti njegovih tradicionalnih shvaæanja“, nego trebastvarati uvjete u kojima æe se ta shvatanja gubiti, polazimo sa stanovišta, danapuštanje religioznosti mo�e biti plod samo takvih društveno ekonomskihodnosa koji to i pretpostavljaju.

3. Usko u vezi s tim, kao i sa stvarnom ideološkom snagom èlanovaorganizacije SK3 kod nas mi smo se nu�no orjentirali na nešto detaljnijeobrazlaganje ovih problema. Mnogi komunisti naime zbog svog vlastitog neizgraðenog teoretskog i praktièkog stava o borbi protiv religije niti ne pokušavajuanalizirati njen uticaj na samoupravu i materijalnu zainteresiranost ljudi, jer kakooni to tvrde – crkva je mirna.

Pri izradi materijala korištena je razna literatura kao i podaci i razgovorivoðeni u raznim sredinama i ljudima razlièitih karakteristika.

324


3 Saveza komunista.

I. RELIGIOZAN ÈOVJEK – DRUGA STRANA LIÈNOSTI

1. Stepen i faktori religioznostiU našim društvenim sredinama ljudi pridaju vjeri i Bogu razlièit znaèaj.

Moglo bi se ipak reæi, da sve br�e opada broj teološki ubjeðenih vjernika,odnosno onih koji teološkim putem stièu ili su stekli ubjeðenje o nu�nostipostojanja Boga.

Sve više se susreæu tradicionalni i pokolebani vjernici. Uoba sluèajaispovijedanje religije predstavlja ili emocionalno nadahnuæe ili obrednu obavezuprema porodiènom naæinu �ivota.

Pokolebani vjernici pripadaju u glavnom mlaðim godištima, koji su uspjeliizgubiti vjeru u staro, ali još novo potpuno ne razumiju. Za ovu grupu nije višekarakteristiæno niti obavljanje crkvenih obreda, jer te�nje i zahtijevi pojedinacasve više postaju stvaralaèke prirode.

U Radnièkom savjetu jednog našeg poduzeæa od ukupno 19 èlanova ima,prema mišljenju pojedinaca, 4 religiozna èlana, dok u kolektivu od ukupnog brojaima oko 65% religioznog èlanstva. Tu je oèito da je društvena anga�iranostreligioznih ljudi vrlo niska. Za sada treba samo konstatirati da bi osnovneorganizacije SK trebale voditi raèuna o stepenu religioznosti, jer to utièe nasamoupravljaèku snagu zaposlenih.

Faktori religioznosti su u svakoj sredini opæenito isti. Negdje jedan, a negdjedrugi sna�nije djeluje, pa je stoga nu�na i raznolika borba SK.

Prije svega religioznost definiramo, kao oblik koji nastaje u zavisnosti odpersonificiranja društvenih i prirodnih sila. U tom svijetlu spominjemo i jedan odfaktora – egzistencijalnu zavisnost èovjeka. Za naše selo je ova egzistencijalnazavisnost svakako vrlo va�na, ali svakim danom sve manja.

Ovdje bi svakako trebalo spomenuti pojavu migracije u naše krajeve zanekoliko posljednjih godina. Ovo treba spomenuti tim prije, jer baš ovi ljudidoseljavaju iz krajeva najpoznatijih po religiji, ali vrlo pasivnih.

Isto tako ova zavisnost je mo�da i uzrok da su religiozni ljudi uglavnomšutljiviji (i marljiviji), a da svi vjetrovi na odluke organa upravljanja dolaze baš odkomunista. Religiozan odgoj jeste takoðer vrlo znaèajan. Što je porodicapatrijarhalnija, što se više dr�i tradicionalnih normi i obièaja to je veæa moguænostda èlanovi takve porodice budu religiozni. Iz razgovora sa pojedinim radnicimaPIK4 vidljivo je da pojedinci nu�no pod pritiskom porodice odr�avaju obrede i

325


4 Poljoprivredno industrijski kombinat. U ovom je konkretnom sluèaju najvjerojatnije rijeè o radnicimaPIK-a Ðakovo.

nastoje izbjeæi rad u poduzeæu za vreme svetaca i td. Nebi mo�da bilo lošepotkrijepiti ovaj primjer èinjenicom da materijalna osnova u kuæi ostvarena izzaposlenja u radnoj organizaciji trebala bi formirati i psihologiju i shvaæanja ukuæi.

Relativno slabi procesi demokratizacije, a k tome aktivnost i ponegdjepritisak klera znaæe stalan izvor religioznosti na selu. U gradu kao što je naš ovo jetakoðer sna�an izvor religije, jer se prakticiraju nekonvencionalni oblici radaposebno sa mladim ljudima. Društveno zabavna aktivnost je vrlo oskudna,odnosno opæe društveni standard nije dovoljno raznolik da zadovolji poraslepotrebe ljudi.

2. Posredujuæi faktorPored navedenih treba spomenuti još nekoliko elemenata koji takoðer utièu

na stepen religioznosti.Na našem podruæju stanovništvo pripada dvjema vjerskim zajednicama –

katolièkoj i pravoslavnoj. U praksi je poznato da je uticaj katolièke vjere znatnojaèi zbog tradicije, polo�aja i obrazovanja sveèenika i td.

Socijalno porijeklo je vrlo va�an faktor u prihvaæanju ili odbijanju religije.Uklanjanjem izvora socijalne nejednakosti nestajat æe osnovni društveni korijenireligioznosti. Iz razgovora sa ljudima zaposlenim u našim radnim organizacijamavidljivo je da se materijalni status vjernika ne razlikuje od ateista. Prije svegazalaganje na radnom mjestu, èuvanje materijala, odnos prema nadredjenim ipodredjenima nije takav, da bi pojedincima omoguæavao neka izrazito visokapriznanja, a druge svodio na nivo ispodprosjeænih.

Na našem podruèju prema površnom analiziranju relativno najvišereligioznih otpada na zemljoradnike. To je svakako za konkretnu akcijukomunista vrlo va�an podatak, jer dobar dio naših akcija treba usmjeriti baš nauzdizanje snaga u selu.

Da je religija stvarno odraz egzistencijalne zavisnosti i nivoa obrazovanja,svjedoèi nam podatak, da je relativno veæi broj medju radnicima i slobodnimzanatlijama nego li medju slu�benicima. Mo�da bi ovo trebalo povezivati i sastrukturom èlanstva SK, predstavnièkih organa itd. To je svakako stvar za širudiskusiju.

I dobna struktura vjernika takodjer je za spomenuti. Poseban èinilac jeste ispol. �ena je svakako više religiozna od muškarca. To govori u prilog osnovnojtvrdnji, da društvena emancipacija utièe na sudbinu religioznosti. Ne bi se mogloreæi, da je �ena prirodno više naklonjena religiji. Èinjenica je medjutim, da je njudruštveni polo�aj potiskivao u drugi plan, pa je i religioznost �ena bila u nekuruku samoodbrana – pokazatelj otudjenja.

326


Ovdje bih svakako trebao spomenuti, za našu stvarnost vrlo va�nu struènuspremu. Naime ovaj faktor jeste kod nas još uvijek, zbog neprevazidjenihdisproporcija izmedju umnog i fizièkog rada, uticajan na društvenu anga�iranost iuspješnost ukljuèivanja u društvenu sredinu. Nije parola, niti samo politièkizahtjev, da se treba voditi raèuna i borba za izbore i kvalitetniju strukturu organasamouprave u korist neposrednih proizvodjaèa. Jasno je medjutim, da ovo nerješavaju administrativni akti niti tumaèenje rukovodilaca, nego razvojmaterijalne baze i porast proizvodnih snaga sa èovjekom u svojoj potpunojvelièini.

Treba konstatirati, da svi ti faktori koji pridonose razvoju ili u krajnjemodr�anju religioznih tradicija, djeluju na slabije društveno anga�iranje,potisnutost pojedinih slojeva i sl. Tvrdnja, da religijsko shvaæanje djeluje nasmanjenje materijalne zainteresiranosti kod tih slojeva jeste i moguæa i osnovana.Naime materijalna zainteresiranost jeste svakako usko vezana za društvenuanga�iranost, ili je barem tek tada potpuna, ako je društveno osnovana. A uzev i uobzir sve navedene postavke, oèito je a o tome svjedoèi i praksa, da oko 85%izrazito i stalno društveno anga�iranih nije religiozno i ne obavlja vjerske obrede.S druge strane istovremeno 86% društveno neanga�iranih obavlja vjerske obrede.

II. DRUŠTVENA ANGA�IRANOST KAO FAKTOR SUZBIJANJARELIGIJSKIH SHVAÆANJA

1. Èinioci ateizma i napuštanja religijskih shvaæanjaVeæ je naprijed konstatirano da je ateizam usko vezan za društvenu

anga�iranost pojedinaca ili obratno. Izvjesna odstupanja su i normalna i nu�na.Demokratizacija društvenog sistema, kao i materijalizacija ovog principa u

vidu raspodjele dohotka u radnoj organizaciji, kao i veæe preraspodjele u koristneposrednih proizvodjaèa, znaèajan su èinilac stalnog poveæanja stabilnostidruštvenog polo�aja èovjeka. Rad organa društvene samouprave u svojojpotpunoj neposrednosti potpuno je obojen humanizmom, a shvaæanje rezultatadruštvenog napretka, kao uspjeha svih društvenih slojeva doprinosi suzbijanjubirokratizma, kulta liènosti i ostalih deformacija prividnog prednjaèenja.

Citirat æu jednog sveæenika, koji o našem demokratskom sistemu ka�eslijedeæe: „Snaga je vaša u tom, što vi otvoreno iznosite svoje greške i okupljateljude na njihovo ispravljanje. Kamo sreæe da i mi otvoreno priznajemo svojepropuste, jer bismo imali mnogo više uspjeha“.

Iduæi èinilac ateizma jeste moguænost obogaæivanja znanjem. Iz samogodnosa religije i nauke, kao i praktiène koristi, koja se ostvaruje primjenom


327

nauke, proizlazi posebno poštivanje i isticanje velièine rada i znanja. Reformaškolstva, koja treba nastupiti trebala bi u svakom sluèaju u skladu sa postignutommoguænošæu ulaganja u školstvo stvoriti takvo shvaæanje kod mladih, da jedansuvremeni èovjek našeg društva ne mo�e egzistirati bez odgovarajuæe naobrazbebez obzira gdje i što æe raditi. Mislim naime, da konaèno valja pomalo razbijatifamu, da se uèi samo i samo da bi se odmah poslije škole dobilo radno mjesto, a oznanju se ne treba mnogo prièati.

Iz razgovora sa mnogim komunistima i vjernicima o problemu religije kodnas vidljivo je da svi istièu premalo investiranje društvene zajednice u tzv. opæupotrošnju. Ne osvrèuæi se na to, što to mnogi istièu bez dubljeg poznavanjastvarnosti, što mnogi ne razumiju bit privredne reforme i sl., mo�da bismo ipaktrebali razmisliti o kvaliteti i kvantiteti toga investiranja. Sigurno je bez svakesumnje da nemamo dovoljno sredstava javnog standarda, da su postojeæi objektitoliko zastarjeli i potpuno neopremljeni, da praktièki ne koriste, mnogi od njih,svojoj pravoj svrsi. Treba posebno istaæi, da bismo mi morali voditi raèuna ovelikoj vjerskoj tradiciji na našem podruèju, što svakako zahtjeva veæe naporedruštva.

Hoæemo naime upozoriti, da je takodjer viši ekonomski i kulturni standardposeban èinilac ateizma i opadanja obredne prakse. To znaèi, da razvoj �ivotnogstandarda radnih ljudi pridonosi odumiranju slijepog izvršavanja crkvenih normi.Prodor tranzistora, radio-aparata, televizora, povezuje èovjeka sa problemimasvijeta – on sve više postaje svjestan svoja postojanja i uloge. O svemu ovomevodi raèuna i crkva i pokušava zadovoljiti interese, zahtjeve za poznavanjemsituacije u svijetu te tako organizira i svoj rad.

2. Stav religije o društvenoj anga�iranostiDruštvena anga�iranost u sprovoðenju socijalistièkih principa izgradnje

jeste svakako glavni faktor suzbijanja religijskih shvaæanja. Da li su toga svjesni isveæenici, dozvoljavaju li ili uskraæuju odreðene slobode ljudima. Veæ na poèetkuje spomenuto da bi mnogi komunisti najradije religiju ostavili na miru, jer vjernicise ne èine opasni. Pa ipak nekoliko citata iz odgovora pojedinih sveæenika napitanje – Kako se normativno odnosi vaša religija prema društveno politièkojaktivnosti vjernika? – bi svakako osvjetlilo pravo stanje. „Èuvajte se kao otrovasvakog posvjetovèavanja, nemojte koristiti slobode i široka povjerenja, koje vamdanas crkva silom prilika daje“, ili „Stoga se klonimo svake društvene aktivnostikoja nije u skladu s voljom i odredbama naših crkvenih poglavara“.

Vidljivo je dakle da crkva posjeduje svoj stav o uèešæu vjernika u društvenojaktivnosti, da ona analizira djelovanje pojedinaca, istaknutijih ili aktivista ilivjernika, te im na to skreæe pa�nju. Neka nam poslu�i primjer jednog poduzeæa,

328


gdje je jedna djevojka izostala sa rada organiziranog u nedjelju zbog izvoza, a dao tome nije obavijestila rukovodioca. Ona je naime pjevala u zboru èasnih sestara.Kada su je nakon nekoliko izostanaka premjestili sa tog stroja na drugi, ona jedonijela �albu pisanu strojem, slobodno reèeno na „svetom papiru“.

I pored toga što crkva na nekoliko mjesta u isticanju svojih osnovnih mislinavodi pomoæ bli�njemu svomu, ipak njoj nikako ne ide u prilogpodruštvovljavanje èovjeka i njegovo oslobaðanje. Uloga društvenih snaga usvakoj sredini jeste tim veæa. Sveæenici osim toga nastoje društvenu aktivnostsvesti na djelovanje i rad u crkvenom odboru. Crkveni odbori su i na našempodruèju vrlo aktivni, naroèito u izgradnji i popravku vjerskih objekata,organiziranju vjerskih proslava i skupova, sakupljanju dobrovoljnih priloga iokupljanju djece i omladine. Danas se u �upama pristupa osnivanju tako zvanih�upskih savjeta, koji bi se starali o idejnom proširenju religije (u savjet ula�e i�ene), a crkveni odbori vodili bi i dalje brigu o materijalnim problemima.

3. Èinioci društvene aktivnostiNakon iznošenja èinioca ateizma koji su zaista vrlo razlièiti, te stava crkve i

religije o društvenoj anga�iranosti, sada æemo ukazati na neke osnovne èiniocedruštvene anga�iranosti, koje je nu�no dosljedno razvijati. Samo razvojem ovihfaktora stvaraju se uvjeti da se radni èovjek afirmira kao samoupravljaè.

Sigurno najva�niji faktor stimuliranja društvene anga�iranosti ljudi jesteekonomska osnova. Svaka društveno politièka akcija koja nema ekonomskeosnove je osuðena na neuspjeh. Društvene snage o tome vrlo èesto, bilo zbogobjektivne uslovljenosti ili raznih drugih nisu vodile dovoljno raèuna. Mnogeakcije bile su kad kad kompromitirane, a preko njih i sam dotadašnji rad.

Mo�da bismo se malo udaljili od suštine problema, ako spomenemo sluèajda cijeli kolektiv mnogih naših poduzeæa izglasava dodjelu pomoæi za lijeèenjeraka. Kada je smisao akcije kristalno jasan tada uopæe ne postoji opasnostneuspjeha.

Da bi radnik u potpunosti izgubio svoj najamni odnos prema poduzeæu ontreba poznavati barem najglavnije probleme razvoja njegovog poduzeæa. Dobraje inicijativa PK-a koji je zimski period iskoristio u svrhu ekonomsko-politièkogobrazovanja po svim radnim jedinicama. Diskusije o investicijama perspektivirazvoja kombinata, problemima sjetve i �etve i sl., nisu ni malo èudne nitinenadane. Radnik sve više postaje stvarni uèesnik u stvaranju dohotka radneorganizacije i njegovoj raspodjeli.

Društveno-politièka svijest formira se u praktiènoj akciji kojom se ostvarajuzajednièki doneseni zakljuèci. Što su obrazovanje i društveno-politièki odgoj veæto je i odgovornost za donošenje odreðenih odluka i njihovu realizaciju veæa.

329


U vrlo mnogo sluèajeva pojavljuju se primjeri zatvorenosti organasamouprave. Nespojivo je sa pravcem razvoja našeg sistema udaljavanjecentralnih od ni�ih organa društvene samouprave. Proces razvojasamoupravljanja na nivou ekonomskih jedinica uèinit æe da æe se sve manjepoštivati istine autoriteta, a sve više razvijati autoritet istine, te sve višerazvezivati stvaralaèke inicijative ljudi.

Opæa potrošnja, koja je prema nekima nedovoljna da bi mogla podmiritipotrebe ljudi nu�no treba svakim danom sve više postajati stvar samog kolektiva,ako �elimo da i u najsuptilnijem smislu prevaziðemo najamni odnos rada. Na pr.crkva nekako rado vezuje svoje vjernike za sebe, financirajuæi aktivnost vrloèesto iz dobrovoljnih priloga. Ta sredstva potièu od radnika zaposlenih upoduzeæu (na pr.). To znaèi da bi eventualna drugaèija raspodjela dohotka u svrhutih opæih potreba zaposlenih u poduzeæu problem rješavala na drugaèiji naèin.

Samostalnost samoupravljanja je tim veæa što je struènost zaposlenih veæa injihova ideološko-politièka snaga. Ona je isto tako vrlo ovisna o rukovodeæimdruštvenim snagama u sredini. Djelovanje tih snaga meðutim mo�e se katkadapojaviti kao osnova za razoèarenje. Ovakvih sluèajeva bilo je takoðer. I društvenoanga�irani i neanga�irani posjeduju praktièna saznanja o borbi mišljenja koja sevodi na sastancima, èak je ona prema njihovim rijeèima vrlo konstruktivna, ali senajèešæe na tome iscrpljuje aktivnost. To se obièno tada prokomentira rijeèima –lijepo govore……. Ovdje bi nu�no trebalo spomenuti porodièno zapošljavanje,forsiranje pojedinaca i protekcionizam i td.

Treba spomenuti isto tako i potrebu pooštrenih mjera za neke moralnedevijacije, kao faktor društvene anga�iranosti. Tolerancija niza sluèajevauzurpiranja prava radnièkog samoupravljanja, kraðe i kriminala stvara kod ljudinaroèito religioznih osjeæaja, da je dobro što su oni takvi kakovi su nego li da sudrugaèiji. Mo�e se steæi utisak da društvena anga�iranost sa sobom nosineuklonjive poroke. Izmjena mjera kojima bi se te�e ka�njavali prestupnici dobrobi došla društvu, a društvena anga�iranost i samoupravljanje nebi u oèimapojedinaca bili polje gdje se èovjek izgubi i od samog sebe i od društva.

Zapostavit se meðutim ne mo�e niti da samostalnost samoupravljanja ovisi io ispravnoj cjelovitoj društvenoj usmjerenosti. Cjelovito društveno usmjeravanjesvakako trpi odreðeni preobra�aj u pravcu širenja demokratizacije društvenihodnosa. U tom svjetlu treba gledati i rad skupštine, odbornika meðu biraæima,mjesnih zajednica i td.

330


III. ULOGA SK U PROCESU PREVLADAVANJA RELIGIJE

Ateisti a isto tako i mnogi komunisti posjeduju svoje vlastite stavove premareligiji. Prema tim stavovima oni formuliraju i svoju borbu. Ona se uglavnomsvodi na:

- prosvjetiteljsko – racionalistièku koncepciju,- stihijsko – ekonomistièku i- administrativnu.

Religija se mo�e istisnuti ateistièkom propagandom, kojom se otkrivabesmislenost i nenauènost religijskih dogmi i praznovjerica. Ovakav stavprosvjetiteljske koncepcije sadr�i misao, da se ništa ne mijenja u prirodi uticajareligije na društvo i društva na religiju. On predvidja da se religija prilagodjava udruštvu pa i nauci kao jednoj od njegovih osnovnih sfera i da mijenja svoj uticajna društvo.

Èlanovi SK trebaju naroèito sada u borbi partije za široku demokratizacijuprincipa i rada partije svoj rad usmjeriti na prevazila�enje religijskih tumaèenjakorištenjem argumentiranih praktiènih istina.

Religija æe sama od sebe izèeznuti srazmjerno razvitku proizvodnih snaga;dotle socijalizam mora da to ima u vidu i da s njom pravi kompromise – to jeshvaæanje stihijsko ekonomistièke koncepcije.

Komunisti ipak znaju da prevladavanje religijskih shvaæanja ne mo�euslijediti samo kao rezultat porasta materijalnog blagostanja ljudi. Tekrevolucionarnom akcijom u kojoj se zbiva „Podudaranje mijenjanja okolnosti iljudske djelatnosti“5 postepeno se dospjeva u situaciju uskladjivanja subjektivnihzahtjeva i objektivnih moguænosti.

Spomenut æemo samo na ovom mjestu jednu izjavu poznatog komunista kodnas: „Mi ne trebamo voditi borbu protiv religije, jer ona pomalo odumire sarazvojem samoupravnih snaga društva, ali isto tako mi (misli na dr�avu) nebitrebali niti podr�avati njihove akcije (stavljanje zastave na zgradu opæinskeskupštine na dan proslave 100 godišnjice postavljanja kamena temeljca katedraleu Djakovu, i ako je opæina odr�ala Akademiju u èast Štrosmajerove liènosti).

331


5 Citirani dio predstavlja isjeèak iz djela Karla Marxa „Teze o Feuerbachu“. Treæa teza, na koju se autorteksta poziva u ovom dijelu, glasi: „Materijalistièko uèenje o mijenjanju okolnosti i odgoju zaboravlja daljudi mijenjaju okolnosti i da sam odgojitelj mora biti odgajan. Stoga ono mora dijeliti društvo na dvadijela – od kojih je jedan iznad društva. Podudaranje mijenjanja okolnosti i ljudske djelatnosti ilisamopromjene mo�e se shvatiti i racionalno razumjeti samo kao revolucionarna praksa.“http://masa-hr.org/content/karl-marx-teze-o-feuerbachu (24.5.2013.)

Administrativna koncepcija je potpuno neprihvatljiva i ako je još i danasshvaæanje nekolicine pa i èlanova SK.

Mi bismo trebali apsolutno prihvatiti tezu da je borba politièkih partija ireligije borba dviju koncepcija o razvoju èovjeka a ne nikako borba vlasti ireligije, jer partija danas sve manje ostaje politièka vlast.

Potpuno društveno anga�iranje komunista u organima društvenesamouprave te stvaranje povoljne klime za što šire ukljuèivanje èlanova sredine udruštvenom odluèivanju svakako je osnovni zadatak komunista u suvremenojborbi protiv religije.

OSTALI NAÈINI DJELOVANJA KLERA

Kada danas govorimo o djelovanju klera potrebno je uva�avati izvanrednodugu tradicionalnu doktrinu i principe crkve, koji se u suštini u današnjimuvjetima ne napuštaju, ali isto tako i nastojanja da se izmjeni ili bolje reèenoprilagodi metoda rada promjenjenim društvenim odnosima, nauènimdostignuæima i ekonomskom napretku. Ova nastojanja su novijeg datuma i sve seviše zapa�aju nakon II Vatikanskog koncila6. Govoreæi o prilagodjavanju Rkt[Rimokatolièke] crkve novim uslovima, moramo istaæi da to dolazi do izra�ajanaroèito u socijalistièkim zemljama, jer ovaj društveni sistem do nedavno nijepriznavala i borila se protiv njegovog širenja, ali isto tako se zapa�aju novielementi djelovanja i u kapitalistièkim zemljama. Predstavnici Rkt crkve u nekimzemljama Zapadne Evrope otvoreno podr�avaju interese radnika i sindikata, kadaje u pitanju zapošljavanje, povišenje nadnica, a u najnovije vrijeme se zala�u i zauèešæe radnika u upravljanju poduzeæima. Bez sumnje je da je ovakav nastupklera rezultat novijih nastojanja poslije Koncila, ali isto tako i smišljenodjelovanje. U novim uvjetima, u periodu jaèanja ekonomske baze i �ivotnogstandarda širokih narodnih slojeva i crkva vidi da æe joj glavno vrelo prihoda bitinarod – radnièka klasa – ako uspije svoj utjecaj proširiti u potpunosti na nju.Ovakovi, do sada neuobièajeni istupi predstavnika Rkt crkve neupuæenima

332


6 Drugi vatikanski koncil odr�avao se u Vatikanu od 11. listopada 1962. do 8. prosinca 1965. U tom surazdoblju odr�ana èetiri zasjedanja; prvo u vrijeme pape Ivana XXIII., a preostala tri u vrijeme pape PavlaVI. Na Koncilu su bila nazoèna 24 od 27 katolièkih biskupa iz Jugoslavije. U kontekstu crkveno-dr�avnihodnosa u Hrvatskoj i Jugoslaviji, znaèaj Koncila je i u tome što predstavlja temeljni zaokret u povijestiKatolièke crkve, posebno u njezinom odnosu prema svijetu, suvremenom èovjeku i društvu te otvaranjudijaloga s ateistima i ateistièkim društvima, što je olakšalo i pregovore izmeðu jugoslavenske vlade iSvete Stolice. Miroslav AKMAD�A, Katolièka crkva u Hrvatskoj i komunistièki re�im 1945.-1966.,Rijeka, 2004., str. 237-238.

izgledaju iskljuèivo humane akcije preduzete za dobrobit radnièke klase, a toupravo kod ljudi ni�e naobrazbe ima djelotvoran uèinak. Sve to u stvari proizlaziiz nove orijentacije crkve, koju mnogi njezini predstavnici na zavijen alipopularan naèin iznose. Naime, Rkt crkva poslije Koncila ne �eli starateljstvodr�ave niti njezinu zaštitu, veæ tra�i slobodu za svoje vjersko djelovanje. U nekimdr�avama crkva se èak odrièe svojih nekadašnjih privilegija, a sve s ciljem da bina narod djelovala uvjerljivije i da bi povratila svoj poljuljani ugled.

U današnje vrijeme se odr�avaju savjetovanja predstavnika Rkt crkve nakojima se raspravlja kako djelovati u zemljama sa socijalistièkim društvenimsistemima, što znaèi da Rkt crkva bez dvoumljenja priznaje socijalistièkidruštveni sistem kao svjetski sistem, da ne gleda na njega kao na nešto prolaznokao do Koncila i da nastoji svoje metode djelovanja prilagoditi zakonskimokvirima društvenog uredjenja.

Napred izneseni elementi došli su do izra�aja i prilikom potpisivanjaProtokola izmedju SFRJ7 i Vatikana8. Naime, u toku pregovora predstavniciVatikana su postavljali neke zahtijeve, koji nisu bili u skladu sa našim Ustavom(povrat crkvene imovine, vjeronauèna nastava u školi, slobodno djelovanje klera ivan crkve i dr.) od kojih su konaèno odustali, a što je u skladu sa "Pastoralnomkonstitucijom o crkvi u savremenom svijetu"9 i "Deklaracijom o vjerskojslobodi"10. Prema tomu za oèekivati je da æe se Rkt crkva i u našoj zemlji sve višeorijentirati i prilagodjavati u svom djelovanju na postojeæi društveni sistem,koristeæi Ustavom zagarantirane vjerske slobode, a manje na stare forme

333


7 Socijalistièka Federativna Republika Jugoslavija.8 Nakon prekida diplomatskih odnosa izmeðu Svete Stolice i Jugoslavije u prosincu 1952., poèetkom

1960-ih godina zapoèinju prvi konkretni pokušaji za pokretanjem pregovora o normalizaciji meðusobnihodnosa. Slu�beni pregovori zapoèinju u lipnju 1964. (iako su se i prethodnih godina odr�ali brojni susretii razgovori izmeðu predstavnika Svete Stolice i Jugoslavije) u Rimu i voðeni su u još nekoliko navrata –dva puta u Beogradu 1965. i u Rimu 1966. Konaèni tekst Protokola potpisan je u Beogradu 24. lipnja1966. Njime su, izmeðu ostalog, jugoslavenske vlasti, u skladu s ustavnim odredbama, potvrdile sloboduvjeroispovijesti, odvojenost crkve i dr�ave te jednakopravnost svih vjerskih zajednica i zajamèileKatolièkoj crkvi slobodno obavljanje vjerskih poslova, uva�avajuæi nadle�nost Svete Stolice nadKatolièkom crkvom u Jugoslaviji u duhovnim stvarima. S druge strane, Sveta Stolica je potvrdila naèelanstav da sveæenici ne mogu svoje crkvene i vjerske du�nosti zloupotrebljavati u politièke svrhe uz osudupolitièkog nasilja i politièkog terorizma. Više vidi u: M. AKMAD�A, Katolièka crkva u Hrvatskoj…, str.213-313.

9 „Gaudium et spes“ („Radost i nada“) - Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu. Rijeè je ojednoj od isprava donesenoj tijekom zasjedanja Drugog vatikanskog koncila 7. prosinca 1965. Cjelovititekst isprave vidi na: http://zrno.wordpress.com/teoloske-teme/crkveni-dokumenti/dokumenti-drugog-vatikanskog-sabora/gaudium-et-spes-1965/

10 „Dignitatis humanae“ – Deklaracija o vjerskoj slobodi. Deklaracija u èijem podnaslovu stoji „O pravuosobe i zajednica na društvenu i graðansku slobodu u vjerskoj stvari“, donesena je 7. prosinca 1965., danprije završetka rada Drugog vatikanskog koncila. Cjeloviti tekst isprave vidi na:http://bogoslovija-ri.hr/download/Dignitatis_humanae.pdf

djelovanja. Danas još ne mo�emo govoriti o potpuno novoj orijentaciji, jerpostoje tendencije starog klasiènog naèina djelovanja pro�etog novim metodamausvojenim na Koncilu, što ovisi o sveæenicima koji vrše utjecaj na vjernike.

Jedna od novih prilagodbi u djelovanju Rkt crkve je sve veæa aktivnost uvjeronauènoj nastavi i usvajanje prijašnjeg privremenog naèina rada za stalnioblik djelovanja. U proteklom periodu kada je Rkt crkva na naš društveni sistemgledala kao na privremeno stanje i kada joj je Ustavom bilo onemoguæeno dakatekizaciju provodi u školama, organizirala je takodjer na odredjeni rok, za kraæiperiod, vjeronauènu nastavu u crkvama. Danas taj sistem rada sve više postajestalan, jer se gotovo pri svim �upnim crkvama, pa i ostalim seoskim crkvamagrade posebne prostorije za vjersku obuku djece, što znaèi da je orijentacija natakav rad za du�i rok. Na temelju toga mislimo, da Rkt crkva neæe upornonastojati da se vjeronauèna nastava ponovno uvede u škole. To proizlazi izproklamiranih principa djelovanja Rkt crkve na Koncilu, tj. da crkva ne tra�i oddr�ave da joj omoguæava njeno djelovanje, veæ samo da garantira sloboduvjeroispovjesti.

Na našem podruèju je broj polaznika vjeronauèna nastave u neznatnomporastu. To smo zapazili naroèito u 1966. godini, kada je uopæe aktivnost Rktcrkve bila poveæana i orijentirana na postkoncilske jubilarne proslave. Premanašim podacima za 1964/65. školsku godinu vjeronauk je pohadjalo na podruèjuOpæine Ðakovo oko 40% uèenika. Izvjestan porast broja polaznika u 1966. godinirezultat je daleko veæe aktivnosti klera na podruèju vjeronauène nastave. Pošto neraspola�emo za prošlu godinu sa podacima o pohadjanju vjeronauène nastaveiskoristit æemo podatke ðakovaèke �upe11. Prema njihovim podacimavjeronauènu nastavu pohadjalo je u 1966. godini 990 uèenika ili 70%. Akouzmemo cifru od oko 990 kao taènu, jer vjerujemo da su tu obuhvaæeni svi uèenicikoji su vjeronauk pohadjali redovno i povremeno, niti onda to nije 70%. Škole uÐakovu pohadja 3.533 uèenika, a u selima ðakovaèke �upe 757 uèenika, što jeukupno 4.290 uèenika, a to znaèi da 990 uèenika èini 23%. Podaci za ostale �upenašeg podruèja izra�eni su samo u postotku, pa ih nismo mogli koristiti. Ovdje jošmo�emo postaviti pitanje, da li prikupljati podatke o vjeronauènoj nastavi i kakodo njih dolaziti?

Vjeronauènu nastavu na selima provode �upnici, a u Ðakovu katehistice ikapelan. Od prije nam je poznato da se u tom poslu slu�e popularnim metodama,kako bi se što više pribli�ili djeci i privukli ih na vjeronauk. Organiziraju zabavneigre, sportske igre, razne priredbe, koja apsorbiraju isto toliko vremena kao i

334


11 �upa Svih svetih u Ðakovu.

obrada religioznog gradiva. Prošle godine je bilo pokušaja da se podstaknetemeljitije usvajanje gradiva, pa je u okviru jubilarne proslave organiziranonatjecanje u ðakovaèkoj katedrali izmedju najboljih polaznika vjeronauka(hodoèašæe ministranata), što znaèi da su i u �upskim mjestima odr�ana isto takvaizluèna natjecanja. Isto je potrebno istaæi da u vjeronauènoj nastavi ima inepravilnosti, uèenici se saèekuju ispred škole i odvode na vjeronauk, a dogadjase da se vrbuju i djeca komunista.

Mislimo da u ovim pitanjima odluèujuæu ulogu imaju roditelji. Pojaèanutjecaj na vjernike, a time i na religiozne roditelje u periodu jubilarnih proslavaimao je utjecaj i na poveæanje broja polaznika vjeronauka. Ipak djeca nisusamostalna, i u mnogim stvarima za njih odluèuju roditelji od kojih su materijalnoovisni, pa i onda kad se radi o srednjoškolcima. To su zapazili i predstavnici Rktcrkve pa u narednom periodu namjeravaju organizirati vjeronauk za roditelje. I dosada su vršili utjecaj na roditelje, da svoju djecu odgajaju u religioznom duhu, daih šalju na vjeronauk, ali to je bilo povremeno, putem propovijedi. Sada seorganizira planirana vjeronauèna pouka roditelja preko zime. Ova pouka bi seodr�avala nedjeljom, jednom mjeseèno u posebnim prostorijama (sakristiji iliprostoriji za katekizaciju).

Prve nedjelje u mjesecu za majke koje æe se upuæivati kako trebajuusmjeravati vjerski odgoj u porodici prema djeci od najranije mladosti.

Druge nedjelje u mjesecu za oèeve, koji treba da utjeèu na odgoj veæe muškedjece koja veæ nisu pod utjecajem majke.

Treæe nedjelje za bake, jer smatraju da je baka va�an faktor odgoja, naroèitou obiteljima gdje su oba roditelja zaposlena. I u svim ostalim akcijama crkveosjeæa se nastojanje da se vjeronauènom nastavom obuhvati što veæi broj djece.Za vrijeme posvete kuæa sveæenici se interesiraju da li djeca pohadjaju vjeronauk,zašto ne pohadjaju i uvode ih u spisak polaznika.

Sveæenici i èasne sestre daju instrukcije uèenicima iz pojedinih školskihpredmeta i na taj naèin takodjer ostvaruju znatan utjecaj na njih, a time ihobavezuju i na pohadjanje vjeronauène nastave, snabdjevaju sa prikladnomreligioznom literaturom, koju preko njih šire i na ostalu školsku djecu. U praviluinstrukcije ne naplaæuju, veæ vrše usluge na dobrovoljnom principu i primajudobrovoljni prilog. Na taj naèin proširuju svoj utjecaj, izbjegavaju oporezovanje,a preko dobrovoljnih priloga u novcu i naturi vjerujemo da ostvaruju potrebanfinancijski efekat.

Valja istaæi da i naši propisi na tom podruèju u manjim mjestima idu u prilogcrkvi. Konkretno u Ðakovu gdje postoji manji broj srednjih škola neki predmetisu zastupljeni samo na jednoj školi, a nastavnici iste škole ne mogu instruiratiuèenika bez obzira da li im predaju ili ne. Tako na Gimnaziji u Ðakovu postoje tri

335


profesora njemaèkog jezika, od kojih su dva samo djelomièno anga�irani unastavi njemaèkog jezika, ali radi postojeæih propisa ne mogu instruirati uèenikakojima ne predaju. Na Ekonomskoj školi se predaje drugi strani jezik (ruski) iuèenici su prisiljeni da na instrukcije iz njemaèkog jezika idu kod èasnih sestara.Slièna je situacija i kod mnogih drugih predmeta – latinski jezik, matematika i dr.

Ovdje je va�no uoèiti, da se vjeronauènom nastavom i religioznim odgojemdjece od rane mladosti, nastoji formirati navika o potrebi religioznog �ivota iprisustvovanja religioznim obredima i u kasnijem periodu.

Iz prednjeg izlaganja vidimo da je djelovanje klera na najmladje vjernike udanašnjim uvjetima dobro organizirano, da crkva u tom poslu anga�ira dostasvojih kadrova i sredstava i da dio izdavaèke djelatnosti prilagodjava djeci. Zatose èesto pitamo kakav bi trebao biti utjecaj èlanova Saveza komunista i uopæenaprednih društvenih snaga u formiranju nauènog, dijalektièko-materijalistièkogpogleda na svijet i društvo, a time i na oslobadjanje mladih liènosti religioznihdogmi i dualistièkih elemenata u odgoju i na koji naèin najefikasnije taj utjecajostvariti. Pozitivan nauèni utjecaj na djecu moguæe je u našem društvu ostvaritipreko roditelja, kulturnih ustanova, omladinske i pionirske organizacijeodgovarajuæim metodama rada. Samo moramo znati da se u ovom radu rezultatine posti�u na brzinu, da presija ne vodi cilju, veæ mo�e imati i suprotan efekat,odnosno da je potrebno uporno, sistematsko i dugotrajno djelovanje da bi se uodgoju postigao �eljeni cilj. Ponekad se �eljeni rezultati posti�u tek nakon12-godišnjeg školovanja i zato negativni rezultati kratkoroènih analiza ne smijudjelovati obeshrabrujuæe.

Mi smo do sada mnogo napora ulagali da odvuèemo djecu ili da ih negdjeanga�iramo u vrijeme vjerskih obreda. To su pasivne metode koje ne daju trajnijerezultate, ali koje ipak zaslu�uju pa�nju jer onemoguæavaju sistematskoreligiozno djelovanje. Takve su npr. sportske priredbe nedjeljom prije podne kojeokupljaju dosta publike, zatim kino-predstave za školsku djecu (matineje).Matineje i ostale kino-predstave za školsku djecu i omladinu mogle bi imati iaktivniji efekat kada bi se sa mladim gledaocima obradila sadr�ajna stranaizabranih filmova. Ovaj zadatak su u veæim gradovima preuzela sveuèilišta i prijeprikazivanja filma snimljenim uvodom na magnetofon mladog gledaoca uvode usadr�aj, nameæu mu odredjene korisne zakljuèke, pa se tako posti�e više odobiènih vizualnih utisaka kod gledalaca koji to još nisu u stanju sami izvesti.

Smatramo da bi se u provincijskim mjestima kao što je Ðakovo trebao višerazgranati društveni �ivot sa pionirima i omladinom. Kod nas je jedan oblikaktivnog rada zapoèeo prošle godine preko pionirskih rukovodilaca. Takav rad bise trebao odvijati tokom èitave godine. Pionirskim rukovodiocima su ispod tjednadjecu okupljali na igralištima, u parku, oko škola, a nedjeljom izvodili na izlete u

336


obli�nje šume (Gaj i Zokovicu). To je za djecu rekreacija, zabava, a mogu se uprogram nenametljivo ubaciti i korisni sadr�aji. Mislimo da je uèinjen propust štosa djecom koja preko ljeta ljetuju van Ðakova nije išao izvjestan broj pionirskihrukovodilaca uz aktivne prosvjetne radnike. Na taj naèin bi pionirski rukovodiocistekli još veæe iskustvo i znanje u radu s pionirima, te bi im bilo priznanje zanjihov rad i podsrek za još veæu aktivnost. To bi bilo svakako korisnije negoanga�iranje roditelja (majki) koje se pojavljuju samo onda kada treba iæi uljetovalište. Kod nas kao pionirski rukovodioci rade uglavnom najbolji omladincii omladinke, antireligioznih shvaæanja i usmjeravanjem njihovog rada iizvjesnom selekcijom mogli bi se postiæi zapa�eniji rezultati. Sa djecom bi semoglo izlaziti zimi na sanjkanje, kada bi se djelomièno mogle koristiti školskeprostorije, za djecu mladjeg uzrasta prikazivati dija – filmove, èitati bajke, prièe, au proljeæe sakupljati ljekovito bilje i druge akcije.

Nedjelja bi uopæe morala biti aktivniji dan za omladinu i pionire. Kada setakmièe uèenici Gimnazije i Ekonomske škole (znanje iz knji�evnosti, politièkihdogadjaja, sporta i takmièenje pjevaèa) dvorana kina „Doma kulture“ bude puna.Ovakvih takmièenja bi trebalo biti više i izmedju osnovnih škola, uèenièkihsportskih natjecanja, nastupa instrumentalnih sastava i drugih priredbi.

Kako se putem nastavnog procesa mo�e idejno utjecati na uèenike manjeviše je poznato. To ovisi o karakteru i sadr�aju nastavnog predmeta, kao i onastavniku koji predaje. Da bi se tu moglo više uèiniti to je taèno, subjektivnifaktor nam zakazuje, što smo veæ u više navrata konstatirali. Momentalno i zakraæe vrijeme se ne da mnogo uèiniti. Smatramo da sve ovisi o planskoj politici uprosvjeti. Danas kada kadra nedostaje, kada se u prosvjeti zapošljava svako, nemo�e se govoriti o selektivnom zapošljavanju odgojno obrazovnog kadra.Prosvjetni radnici bi u okviru struènih organa trebali više prouèavati literaturukoja potencira idejnost u nastavi. S druge strane otvoreni istupi pred djecomprotiv religije i klera obièno daju suprotan efekat. Zapa�a se da nedostajeprogramirani rad prosvjetnih radnika sa roditeljima. Ovaj rad je neobièno va�an,naroèito u osnovnoj školi, kada je dijete najprivr�enije roditeljima i nastavnicimai kada se najlakše ostvaruju utjecaji starijih.

Isto tako, da bi se omoguæilo uspješno djelovanje kvalitetnih prosvjetnihradnika potrebno je materijalno osposobiti škole. Kod nas prodje školska godinada u nekim osnovnim školama ne nabave niti jedno uèilo. Kada govorimo oreligiji naroèito istièemo neprihvatljivo dogmatsko uèenje, a da li je u nekimnašim školama drugaèije? Ako se uèeniku gradivo ne objašnjava dokaznimmaterijalima, demonstracijom, eksperimentom, ako on sam ne eksperimentira,zar se onda od njega ne tra�i da nam vjeruje, da prima ono što iznosimo za gotovo,kao što to od njega zahtijeva i religija. Upravo bi ta razlika u metodu rada trebala

337


biti glavno oru�je za antireligiozni odgoj. Kod uèenika treba razviti saznanje dausvaja ono što vidi, ono što mo�e sam eksperimentom potvrditi, da vjeruje onomušto mu drugi ili sam mo�e nauèno dokazati – da nauèno spoznaje.

Mislimo da je izvanredno va�an naš utjecaj na roditelje, jer je veæina djecepod jakim religioznim uplivom roditelja. Zato mi niti ne mo�emo sagledatirezultate i utjecaj škole i društva dok su djeca u roditeljskoj sredini, rezultat semo�e vidjeti kada se oni oslobode roditelja, kada se zaposle ili odu na studij ipostanu manje ovisni, odnosno kada nisu pod neposrednom kontrolom roditelja, atakve analize do sada nismo vršili.

Kako ostvariti najefikasnije naš utjecaj? Ovo pitanje je u vezi saantireligioznim djelovanjem Saveza komunista i drugih društveno-politièkihorganizacija na stanovništvo. Djelovanje èlanova SK u ovim uvjetima moralo bibiti znatno aktivnije, jer je i aktivnost Rkt crkve u posljednjoj godini bilaizvanredno velika. Da bi privukla pa�nju što veæeg broja ljudi, religioznih,indiferentnih, pa èak i onih koji više nisu religiozni Rkt crkva se obilno koristilaoprostima i propagandnim koncilskim materijalima. Djelovanje Rkt crkve jeolakšano prilagodjavanjem crkve novim uvjetima, koji pred vjernike postavljajumnogo manje zahtijeve nego prije Koncila. Crkva sve više postaje tolerantnaprema nauci i nastoji objašnjavati kako su nauèna otkriæa u skladu sa religioznimnaukom. Uveden je narodni jezik pri slu�enju crkvenih obreda12 što stvaraizvjestan interes kod ljudi, barem u ovoj prvoj fazi crkvene reforme. Uvode selaici, a to bi trebali biti ugledni i pošteni gradjani, kako bi se preko njih mogao štobolje ostvariti utjecaj na odredjeni krug ljudi. U pojedinim zemljama ima sve višepristalica tolerantnih odnosa prema društvenim zbivanjima, tj. pristalica da seprihvati stanje kakvo ono jeste. Takvi su stavovi nekih klerikalnih krugova premakontroli prirodnog prirasta (natalitetu), nastojanje da se dozvoli sveæenicima dasklapaju brakove i sl. (Mali koncil u Nizozemskoj). Kod nas sveæenstvo stoji potim pitanjima na starim pozicijama i za sada su protivnici kontracepcije, što jenašim zakonom regulirano i na tom planu su nastojali da pridobiju stanovništvoza sebe i ostvare svoj utjecaj. Po selima organiziraju misije, koje vode Isusovci.Pored religioznih obreda, kojima �ele da obnove religioznu tradiciju sela,organizirali su teèajeve za pojedine kategorije stanovnika. Ovdje su posebno bilizapa�eni teèajevi za �ene, gdje su misionari poput lijeènika objašnjavalimoguænost prirodnog kontroliranja poroda, kada je to od boga regulirano. Ta je

338


12 Jedna od tekovina Drugog vatikanskog koncila bila je i uvoðenje narodnog jezika u liturgiju, koja se dotada odr�avala na latinskom jeziku. Iznimku su predstavljale hrvatske biskupije u kojima se od poèetkakršæanstva na tim podruèjima liturgija odr�avala na starohrvatskom jeziku.

materija posebno obradjena u knji�ici „Rijeè braènim drugovima“13, kojurasturaju zajedno sa ostalim religioznim izdanjima.

Utjecaj klera je bio posebno jak u prošloj postkoncilskoj godini, kada suorganizirane jubilarne proslave. To je bila jubilarna proslava èitave Rkt crkveproklamirana od Vatikana i jubilarna proslava 100-godišnjice poèetka gradnjeðakovaèke katedrale i 150-godišnjice rodjenja JJ [Josip Jurja] Štrosmajera.Glavni centar okupljanja vjernika bilo je Ðakovo, gdje su odr�avane centralnereligiozne sveèanosti za crkvene praznike i za pojedine kategorije vjernika –djevojke, �ene, mladiæe i ljude. Svrha ovih akcija je bila religiozna obnova,odnosno širenje utjecaja Rkt crkve na što širi krug stanovnika, a nesumnjivo ifinancijski efekat. Religiozni obredi su zato odr�avani sa mnogo dekora i pompe,uz uèešæe pjevaèkih zborova iz svih krajeva biskupije i pjevaèkog zborabogoslova, a ulo�eno je mnogo truda na propagandu, naroèito po �upama. Takosu grupe vjernika iz mnogih mjesta u Ðakovo stizale posebnim autobusima, aèesto su tra�ena pojaèanja �eljeznièkih kompozicija kako bi se svi vjernici mogliprebaciti u Ðakovo. Mo�e se reæi da je sve funkcioniralo dobro, od doèekavjernika, religioznih obreda, do obilaska i pregledavanja katedrale, muzeja isjemeništa. I ovim prilikama, kao i pri redovnim obredima u seoskim crkvamaobilno su koristili koncilske materijale s kojima su vjernike upoznavali uz iscrpnekomentare i na taj naèin pobudili dosta velik interes kod vjernika, pa èak i onihkoji neredovito ili vrlo rijetko zalaze u crkvu. Poseban interes kod stanovnikaizazvali su za završnu sveèanost u okviru jubilarne proslave. Pri propagiranju ianga�iranju vjernika nastojali su maksimalno iskoristiti interes ljudi da vide iprisustvuju velikom skupu crkvenih poglavara, domaæih biskupa na èelu sakardinalom [Franjom] Šeperom i nekih biskupa i sveæenika iz inozemstva.

I ove godine se planira aktivno nastaviti sa proslavama i okupljanjemvjernika u okviru zacrtanog duhovnog preporoda. Na programu je jubilejpovodom 1900-godišnjice smrti Petra i Pavla. Pošto je sv. Petar zaštitnikkatedrale u Ðakovu kler oèekuje, da æe ovom prilikom bo�ji narod pohrliti ukatedralu. Zatim na programu je 50-godišnjica Marije iz Fatime, 110-godišnjicadolaska Æirila i Metoda u Rim i druge proslave. Jedan metod savremenijeinfiltracije i širenja utjecaja klera je organizacija turistièkih putovanja za vjernikeu inozemstvo. Cijene ovih putovanja izgledaju dosta pristupaèno, a �upnici sustimulirani, putuju besplatno ako okupe grupu od 40 vjernika.

Prema tome mo�e se oèekivati i daljnje aktivno nastojanje Rkt crkve daprivuèe što veæi broj ljudi i da što više proširi svoj utjecaj u narodu. U prošloj

339


13 „Rijeè braènim drugovima“, Ðakovo 1964.

godini ne mo�emo reæi da u tomu nisu imali izvjesnih uspjeha. Pitanje je koliko æedugo taj inpuls pojaèanog priliva vjernika u crkve trajati? Smatramo da je to jednaprolazna pojava, koja ima veæi odraz u vanjskim efektima nego u svom sadr�aju.Koliki æe uspjeh ove kampanje biti ovisi i o našem djelovanju i kretanjima udruštvu. Momentalno se borimo za viši lièni �ivotni standard, uporedjujuæi ga sastandardom privredno razvijenih zemalja, dok nam se društveni standardposljednjih godina, naroèito na selu, nešto sporije kretao. Kada se poveæani liènistandard bude poèeo reflektirati u rastu društvenog standarda, mislimo da æe sesituacija poèeti bitnije mijenjati, jer je solidan društveni standard jedan od uvjetaza aktivnije i šire ukljuèivanje gradjana u tokove socijalistièke društvene reforme.

Izvjestan utjecaj na vjernike ostvaruje se i preko Visoke bogoslovne škole, iuèenika te škole u sredini u kojoj �ive preko zimskog i ljetnog raspusta. VBŠ imazadatak da regrutira i osposobi potreban kadar za popunjavanje upra�njenihmjesta i zamjenu starijih �upnika koji se postepeno penzioniraju. Produkcijakadra posljednjih godina je tolika da veæ par godina nema upra�njenih �upa (Sl.Brod, Belišæe, Borovo, Beška, Viškovci i dr.).

Broj polaznika VBŠ iz godine u godinu lagano raste, pa rektorat VBŠ veæ nizgodina razmišlja o proširenju kapaciteta škole i sjemeništa. Ove godine su prišlirealizaciji ove zamisli, kako bi mogli prihvatiti sve uèenike kojih sada ima višenego je kapacitet škole i internata. Broj uèenika se do prošle godine kretao uokviru kapaciteta škole, a u posljednje dvije godine naglo je porastao, tako da seove godine upisalo 176 uèenika i studenata.

1962. g. 145 1965. g. 1331963. g. 157 1966. g. 1611964. g. 152 1967. g. 176

Škola svake godine organizira prijemne ispite i ne mo�e se reæi da primajusve uèenike bez obzira na garanciju za uspjeh. Mislimo da je po srijedi dobroorganizirana propaganda, �ivotni standard �upnika i sveæenika uopæe, a dobrimdijelom i tradicionalna religioznost pojedinih porodica koje odgojno pripremajusvoju djecu za vjerske škole. Tako se u VBŠ u Ðakovu vrlo èesto susreæu istaprezimena, nije rijedak sluèaj da se istovremeno na školovanju nalaze braæa, pa iviše èlanova jedne porodice, a mnogi su u rodbinskoj vezi sa današnjimsveæenicima.

Socijalni sastav ove škole je karakteristièan. Iz njega se vidi da se zasveæenièki poziv opredjeljuje najviše djece iz seoskih porodica (svake godine 50do 60 % uèenika i studenata), postotak djece radnièkih porodica je u opadanju(posljednjih godina se smanjio od 25 na 15 %), dok procenat djece obrtnièkihporodica raste (posljednjih godina sa 2,5 na 11 %). Postotak ostalih kategorija je

340


manji – porodice penzionera 4 – 7 %, slu�benika 2 – 5 %, djece bez oca oko 8 % idjece bez roditelja oko 2 %.

Svi uèenici ove škole nisu sa našeg podruèja, veæ obièno oko 50 %, dok suostali uèenici sa podruèja BiH – 46, Vojvodina 24 i Slovenija 16 – u 1966/67.školskoj godini.

Na podruèju kotara najviše kandidata za sveæenika daju:1961./62. 1963./64. 1965./66. 1966./67.L B U14 L B U L B U L B U

Sl. Brod 9 11 20 6 5 11 8 13 21 9 11 20Vinkovci 7 8 15 4 6 10 6 8 14 7 6 13Ðakovo 6 8 14 3 8 11 9 2 11 11 5 16�upanja - 1 1 6 2 8 10 3 13 11 1 12Osijek 2 5 7 2 5 7 3 2 5 4 2 6Valpovo 2 5 7 2 2 4 1 2 3 3 2 5Od ukupno 30 43 73 26 35 61 39 36 75 47 30 77

Iz pregleda je vidljivo da se broj uèenika i studenata sa podruèja kotara kreæeizmedju 70 i 80. Nadalje je vidljivo da se broj uèenika u pripremnim teèajevimapoveæava, a broj studenata na VBŠ se lagano smanjuje ( od 1961/62. do 1966/67.od 43 na 30 studenata), što znaèi da je osipanje prilièno.

Mo�e se postaviti pitanje kakav æe biti priliv uèenika u VBŠ u narednomperiodu? Ovdje treba u prvom redu imati u vidu ekspanziju osnovnog školstva uposlijeratnom periodu, koja je stvorila naviku kod stanovništva za produ�enjemškolovanja, a to je i u vezi sa potrebom koja proizlazi iz izmjenjene strukturestanovništva, naroèito na selu. Srednje škole na našem podruèju ne mogu primitisve uèenike koji �ele nastaviti školovanje na drugom stupnju. Moguænoststipendiranja najboljih uèenika na srednjim školama nije ispitana u vezi sausmjeravanjem uèenika nakon završene osnovne škole.

Ovdje treba istaæi da na naše podruèje doseljava velik broj stanovnika izpasivnih krajeva, koji su nešto primitivniji i na ni�em stupnju obrazovanja, pa iprivr�eniji religiji, kao i moguænost priliva uèenika sa drugih podruèja i unarednim godinama.

Materijalna osnova je va�an elemenat koji omoguæuje sve širu aktivnostcrkve. Rkt. crkva na našem podruèju ima sasvim solidne prihode, koji omoguæujuizvodjenje gradjevinskih radova šireg opsega, izdr�avanje škole i internata sa 150do 170 polaznika, izdr�avanje penzioniranih sveæenika i druge rashode. Mislimo,

341


14 L – pripremni teèajevi VBŠ-a, B – Visoka bogoslovna škola, U – ukupno.

da je najveæi izvor prihoda crkve selo, naroèito nakon reforme, od kako supoveæane cijene poljoprivrednim proizvodima osjeæa se sve više rast materijalneosnove sela. Zato u posljednje vrijeme predstavnici crkve nisu više toliko aktivniborci protiv �ivotnog standarda. Oni istina nisu za maksimalno anga�iranje napolju materijalne proizvodnje i za zapostavljanje duhovnog �ivota, ali seprimjeæuje da im odgovaraju veæ materijalni izvori seljaka, jer seljak tadapodmiruje i sve obaveze prema njima, a one nisu male i sve se više poveæavaju.Pored redovnih davanja u naravi i novcu i plaæanja usluga prilikom krštenja,vjenèanja, sahrana, organiziraju èesto raznovrsne sabirne akcije. Poslije potresa15

su prikupljena sredstva za popravak te�e ošteæenih crkava (Levanjska Varoš,Budrovci, Trnava, Koritna, Piškorevci, Perkovci i Musiæ), a popravljane su iuredjivane i druge crkvene zgrade koje su bile neznatno ošteæene. Po svim�upama se prikuplja pomoæ za radove na katedrali. Ova aktivnost je tolikorazgranjena da se o prikupljenoj svoti mo�e samo nagadjati. Za vrijeme jubilarneproslave prodavane su spomen-plakete, spomen-znaèke, spomen-slièice saslikama iz katedrale. Ova aktivnost se nastavlja pa se vjernicima nudespomen-plakete kao prikladan poklon za imendan, sv. krizmu, uskrs uz cijenu od10.000 starih dinara16. Isto se nastavlja i sa prodajom spomen-znaèki po 150 st.dinara i spomen slièica po 10 starih dinara. U ovoj godini se vjernicima nudeumjetnièke religiozne reprodukcije formata razglednica, koje je Ordinarijatpreuzeo od JAZU17. Ove su reprodukcije izdane povodom 100-godišnjice JAZU,a prodaju se po 130 dinara. Prihodi takodjer idu u korist katedrale. Veæ prekogodinu dana po selima se odr�avaju „Katedralni dani“ i tom prilikom seprikupljaju dobrovoljni prilozi. Ova akcija je izgleda dala dobre rezultate pa se snjom nastavlja. Istièe se, da su se mnogi vjernici oduševili ljepotama katedrale,prilikom boravka u Ðakovu u okviru jubilarne proslave i obeæali da æe dati prilogei bilo bi šteta to ne iskoristiti. Na „Katedralni dan“ u mjestu gdje se odr�ava odlazipredstavnik Ordinarijata, dr�i propovjed o katedrali i radovima koji se obavljaju,a u novije vrijeme raspola�u sa filmovima koje tom prilikom prikazuju. (film okatedrali, jubilarnoj proslavi u Ðakovu, film sa puta u sv. Zemlji).

Na selu se prikupljaju sredstva za školovanje bogoslova i izdr�avanjesjemeništaraca. To su davanja u novcu i naravi. Sve se prikuplja u �upama, azatim se automobilom prebacuje u Ðakovo. Sjemenište ponekada ima �ive�nih

342


15 13. travnja 1964. godine Slavoniju je pogodio potres snage 5,6 stupnjeva prema Richteru. Epicentarpotresa bio je izmeðu Slavonskog Broda i Ðakova, zbog èega su razaranja i materijalne štete na podruèjuOpæine Ðakovo bile prilièno velike.

16 Misli se na iznos u dinarima prije denominacije (smanjenja nominalne vrijednosti) 1. sijeènja 1966.godine u omjeru 1:100.

17 Jugoslavena akademija znanosti i umjetnosti.

namirnica i za prodaju gradjanima. Mislimo da je prošle godine uveden novinaèin prikupljanja sredstava za sjemeništarce – putem dvanaestinskih cedulja. Toznaèi kada netko pristane da daje pomoæ, obavezan je davati kroz èitavu godinu udvanaestinama.

Ako se udje u bilo koju crkvu nailazi se na mnoštvo škrinjica (za potrebesjemeništa, za potrebe �upe, za biskupiju i dr.), što znaèi da se èovjek ne mo�emaknuti a da ne naidje na mjesto gdje treba dati prilog. Zato danas više nisu glavniizvori sredstava crkve poljoprivredni posjedi, veæ prilozi koji se prikupljaju uraznim vidovima od vjernika.

Ako se tome doda izvjesna pomoæ iz inostranstva (1965. godine u novcu3,337.500 st. dinara, 1966. godine 3,086.300 st. dinara plus satovi, razglas i skeleza katedralu), vidljivo je da Rkt crkva sakupi znatna sredstva za svoju djelatnost.U toku 1965. godine izvedeni su gradjevinski radovi na podruèju komuneÐakovo u vrijednosti od 41 milijun st. dinara, a u 1966. godini u vrijednosti od 12milijuna starih dinara. Ta su sredstva utrošena za gradnju prostorija zakatehizaciju, proširenje i popravak crkvi, gradjevinskih objekata èasnih sestara,trafo stanice i drugih manjih radova. U ove svote nisu uraèunati troškovi zaobavljene radove na katedrali i ulo�ena sredstva u objekte koji još nisu dovršeni(Satnica, Viškovci, sjemenište).

Kako njihova materijalna osnova utjeèe na njihovu politiku vidi se iz odnosaprema Udru�enju Rkt. sveæenika18. Mi preko Udru�enja nudimo zdravstveno ipenziono osiguranje i èudimo se kako nisu za to zainteresirani. Da bi izbjegliukljuèivanje u Udru�enje osnovali su pri biskupiji fond za penzioniranesveæenike. Iz fonda im daju pomoæ od 30.000 starih dinara mjeseèno, stan u�upnom dvoru i vjerojatno odjevanje. Iz svega ovoga izlazi da Rkt crkva imadobro organiziranu djelatnost i jako aktivne aktiviste. Kada bi naši aktivisti naterenu bili tako aktivni, vjerujemo, da bi mnogo više akcija uspjeli provesti do

343


18 S ciljem razbijanja jedinstva Katolièke crkve i slabljenja moæi crkvene vlasti, jugoslavenske su vlasti uzpomoæ lojalnih sveæenika zapoèele politiku poticanja osnivanja staleških sveæenièkih udru�enja.Namjera je vlasti bila stvaranje „narodne crkve“, koja bi u potpunosti raskinula sa Svetom Stolicom. Ustvaranje udru�enja krenulo se najprije u onim krajevima gdje je crkvena vlast i veæi dio sveæenstva bioskloniji suradnji s vlastima (Istra, Slovenija, Bosna i Hercegovina). S druge strane, osnivanje sveæenièkihudru�enja u Hrvatskoj nije išlo glatko, te su prvi inicijativni odbori osnovani tek krajem 1952. Odjelovanju tih udru�enja posebno su brinule komisije za vjerske poslove, koje su im osiguravale znatnufinancijsku pomoæ. Unatoè tome, njihov je rad iz godine u godinu bio sve slabiji, a broj èlanova se nijepoveæavao, ponajviše zbog negativnog stava veæine hrvatskih biskupa, ali i Svete Stolice prema èlanstvuu takvim udru�enjima. Više vidi u: M. AKMAD�A, Katolièka crkva u Hrvatskoj…, str. 104-111,159-183; M. AKMAD�A, Staleško društvo katolièkih sveæenika Hrvatske u slu�bi komunistièkogre�ima. Tkalèiæ,Godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebaèke nadbiskupije, br. 7, Zagreb 2003., str.47-156.

kraja, da bi se veæa sredstva koristila za uredjenje sela, za uredjenje i podizanjeobjekata društvenog standarda, nego što se koristi za religiozne objekte.

Naš utjecaj u današnjih uvjetima treba da dodje najviše do izra�aja u javnomdjelovanju, koristeæi organizirane forme rada, ali isto tako i veæom infiltracijomèlanstva u druge organizacije (sportske, društvene, teritorijalne), gdje seokupljaju gradjani i stanovnici sela. Masovnijim ukljuèivanjem èlanova SK u sveforme organiziranog rada mo�e se ostvariti rukovodeæa uloga Saveza komunista.Danas moramo priznati, mnoge osnovne organizacije nam se bave same sasobom, a imamo èlanova èija se aktivnost upra�njava samo na sastancimaosnovnih organizacija.

U posljednje vrijeme mnogo raspravljamo o reorganizaciji Savezakomunista. Pošto na reorganizaciju Saveza komunista ne gledamo samo kao nanove forme okupljanja i grupiranja komunista u osnovnim organizacijama, nego ina promjenu strukture èlanstva, a u vezi s tim tra�e se i nove forme i sadr�aji, zaoèekivati je aktivnije i potpunije ukljuèivanje komunista u društvena kretanja.Kod nas je posljednjih godina znano opao broj èlanova SK u pojedinimkategorijama stanovnika, a time i kontinuitet u radu, odnosno napredna društvenaorijentacija. Pretpostavlja se da je u neposrednom posljeratnom periodu uèlanstvu SK bilo oko 50 % omladine, taj postotak se neprekidno smanjivao, 1950.godine 39,8 %, 1958. 23,6 %, a naroèito posljednjih godina kada je pao u 1965.godini na 12,6 %. Slièna situacija je i kod nas u Ðakovu, pa vjerujem da je i tojedan od razloga nezainteresiranosti i sve veæe pasivizacije omladine napolitièkom podruèju.

Slièna situacija je sa individualnim poljoprivrednim proizvodjaèima, koji suu èlanstvu SK zastupljeni sa 7,4 %, kod nas u Ðakovu sa 7 %. To su upravokategorije èlanstva uz radnike koji �ive i na selu, preko kojih se mo�e uspješnijedjelovati u sredini u kojoj je naš utjecaj do sada bio nedovoljan.

Izdavaèka djelatnost klera

Izdavaèka djelatnost klera bila je vrlo intenzivna kod nas u toku cijelogposlijeratnog razdoblja. Ne raspola�emo sa potpunim podacima po brojuštampanih knjiga i primjeraka u periodu od 1945. na ovamo, ali premadjelomiènim podacima s kojima raspola�emo za godinu 1965., zaèudit æe nasèinjenica da je kler štampao 51 knjigu, èasopis ili novine u 377.850 primjeraka,dok u 1966. godini taj broj je dosta opao i sveo se na 16 knjiga, èasopisa i novina u28.850 primjeraka. Ako bi smo tra�ili uzrok tome, onda bi ga mogli svesti natra�enje jeftinijih usluga kod drugih tipografija ili eventualnim smanjenjem

344


financijskih sredstava za 1966. godinu. Treba napomenuti da ovo štampanjeknjiga i novina ne ide samo za potrebe ðakovaèke biskupije, nego i za potrebenekih �upa i biskupija (Makarska, Opatija, Pazin, Rijeka, Poreè, Split, Karlovac,Sinj, Zagreb i dr.). Medjutim dok je period prije znatnije liberalizacije ikoegzistencije odnosa Jugoslavija – Vatikan ta djelatnost sadr�ajno vezana višeuz u�u vjersku problematiku i direktno, ali manje ili više skriveno politièkiusmjerena, dotle unazad 3 – 4 godine na ovamo ta djelatnost dobiva sve više naekstenzitetu sadr�aja tj. raznovrsnost problema koji se u knjigama i brošuramakao i listovima tretiraju. Takva orijentacija nije usmjerena direktnoj negacijinauka i njihovih èinjenica, socijalizma i njegovog društvenog sadr�aja. Danaskatolièki pisci uva�avaju sve ono sa ovih podruèja što bi bilo apsurdno pobijati,dakle èesto polaze od èinjenica i istine, ali ne za to da bi afirmirali te èinjenice iistine, veæ da bi na osnovu objektivne karakteristike relativnosti kao jednedeterminante svih rezultata nauke uporno isticali relativizam nauke kojeg senauka mo�e spasiti samo pomoæu boga tj. usmjeravanjem prema apsolutnom.

Nije sluèajno da se danas katolièki pisci u svojim raspravama naroèito zaintelektualnu javnost ne hvataju za argumente sv. Augustina i Tome Akvinskog,nego se obraæaju Kantu, Eistejnu, Paskalu19, pa i Marksu jer se time dobiva nadignitetu i ozbiljnosti raspravljanja a istovremeno, zavisno od filozofa i uèenjaka,nastoje pokazati kako i znaèajni ljudi nauke u suštini su bili na liniji religije ili bašzato što nisu imali religije ostavili su otvorene probleme èovjeka i svijeta, jersamo religija kao veza èovjeka s bogom rješava te probleme do kraja i oslobadjaèovjeka od uznemirenosti i briga.

Posebno je uoèljivo da katolièka bibliografija nije više usko specijalistièka isakralna, nego da obuhvaæa sve širi krug problema opæedruštvenih odnosa, èakštaviše u prvom planu se nalaze pitanja suvremenog èovjeka, njegova etika, �ivotomladine, a naroèito seksualni problemi. To se naroèito mo�e primijeniti[primjetiti] i po naslovima pojedinih knjiga koje izdaje kler, kao npr.: "Od atomado svemira"20, "Rijeè braènim drugovima", "Razmišljanja na asfaltu"21 i mnogedruge. Sve su to knjige èiji sadr�aj pokušava uvesti èitaoca u tobo�e neku odnauka, ali èitavu kauzalno posljediènu vezu dovesti u vezu s bogom. Istovremenoneke od ovih knjiga nastoje uvjeriti èitaoca kako ni fizika, ni kemija, ni biologijane znaju objasniti "što je i otkuda je �ivot", zakljuèujuæi da ovu tajnu zna jedinobog, jer kako se to na jednom mjestu ka�e "�ivot je djelo beskrajnog bo�jeg uma".Nije teško zakljuèiti da ova pitanja pobudjuju interes intelektualne javnosti a kada

345


19 Immanuel Kant, Albert Einstein, Blaise Pascal.20 Bo�o VUCO, Od atoma do svemira, Makarska 1964.21 Johannes LEPPICH, Razmišljanja na asfaltu, Ðakovo 1965.

je rijeè o seksualnim problemima, onda je omladina naroèito zainteresirana sobzirom da se ovi pisci ne ustruèavaju nièega kada je u pitanju nametanje takovihspisa èitaocu. To se vidi po primamljivim naslovima knjiga seksualneproblematike kao npr. "Djevojko, znaš li ljubiti"22, koji neosporno izazivajuodgovarajuæe asocijacije i privlaèe omladinu. Literatura ovakovog �anra naiæi æena plodno tlo i kod ateistièke omladine bez obzira što se ova problematikaobjašnjava iskljuèivo s aspekta katolièke moralke, pa postoji moguænost da baškroz ove probleme ateistièka omladina posumnja u svoje usmjerenje. Kada seuzme u obzir da se u ovakvim knjigama nalazi mnoštvo poluistine, èitalac kojimo�da u njima i ne nalazi odgovarajuæi odgovore, ipak je uèinio uslugu piscu iostvario njegovu namjeru veæ time što je takovu knjigu proèitao, jer ipak mo�daæe ponešto prihvatiti, kod nekoga æe takve knjige izazvati zbrku pojmova a baštime je na planu mistifikacije uèinjeno veoma mnogo.

Posebno mjesto u izdavaèkoj djelatnosti klera zauzima knjiga njemaèkogautora Patera Leppicha pod naslovom "Meditationen auf dem Asphalt", èijisadr�aj ide tako daleko da se pokušava razraèunavati sa komunizmom isocijalistièkim sistemom uopæe, nastojeæi da prika�e èitaocu kako komunistiuništavaju sve što je crkveno što nam naroèito plastièno prikazuje ova reèenica :"Bolna je pomisao da je u nekim zemljama to svjetlo pred mnogim oltarimaugašeno, jer su crkve postale muzeji, kinematografi ili gara�e za automobile", i nakraju autor patetièno zakljuèuje : "Gospodine Bo�e, oprosti tim ljudima koji su Teprotjerali iz Tvojih crkava". Osim toga knjiga je pisana tako plastièno iimpresivno da se stjeèe dojam, da se od kršæana �ele stvoriti revolucionari, koji æei koji se moraju obraèunati sa svim onima koji su se odrekli boga i Kristova uèenjaznaèi s ateistima, a tko predstavlja ateiste u ovom društvu?

Odnos komunista a naroèito prosvjetnih radnika prema reperkusijama oveliterature na omladinu ne mo�e biti indiferentan, što nikako ne znaèi da treba poæifrontalno u rat protiv ove knjige. S druge strane neopravdana je ignorancijautjecaja ove literature koja se opravdava poboljšanim odnosom dr�ave i crkve,èime se nedozvoljeno religija identificira s crkvom. Takav konformizam seprotivi i slovu i smislu Statuta i Programa SKJ koji govore o odnosu komunistaprema religiji. Du�nost i obaveza komunista je da se suprostavljaju ovimpokušajima tra�enja izlaza religije iz krize, naprotiv potrebno je ulo�itimaksimalne snage da bi religija kao ideologija došla još u veæu krizu. Našdoprinos u tom smislu mo�e biti jedino u afirmaciji našeg društvenog,ekonomskog, politièkog i idejnog razvitka a kroz svakodnevnu nastavu ipedagošku praksu ove probleme i literaturu s nauène taèke gledišta pobijati.

346


22 Juraj GUSIÆ, Djevojko, znadeš li ljubiti?, Zagreb 1966.

Idejno naoru�avanje u tom smislu nije nikakva parola dana veæ stalna nu�da,a kao sastavni dio individualne svijesti odgovarajuæa karakteristika komunista. Uborbi protiv religije i religioznosti komunisti su u daleko povoljnijem polo�aju,jer dok kler raspola�e samo sa ideologijom, komunisti raspola�u i materijalnimargumentima, a to je naša stvarnost kojom se uspješno obara mistika, ali samoukoliko argumenti nisu posudjeni rekviziti nego i sadr�aji vlastite djelatnosti.

347


SUMMARY

Slaðana Josipoviæ Batorek

RELATIONSHIP OF THE COMMUNIST AUTHORITIES TOWARDS THE CATHOLICCHURCH AND ITS ACTIVITIES IN THE AREA OF ÐAKOVO MUNICIPALITY ONTHE EXMAPLE OF THE DOCUMENT”IDEOLOGICAL PROBLEMS RELATED TO

THE ACTIVITIES OF THE CLERGY AND THE INFLUENCE OF RELIGION” DATEDFROM MARCH OF 1967

The paper presents the entire document “Ideological problems related to the activities of theclergy and the influence of religion” made in Ðakovo on March 1st 1967, in its original form.The value of the document reflects in the vivid depiction of the relationship of the communistauthorities towards the Catholic Church, and religion in general, but also of its activities on thelocal level, after the Protocol on normalisation of mutual relationships had been signed in1966.

348


KRITIKE, OCJENEI PRIKAZI

349


350


Ivan Loviæ

Gorjanske ljeljeKUD „Gorjanac“ Gorjani, Gorjani 2012.

Povodom 45. obljetnice KUD-a „Gorjanac“ izGorjana i 10. obljetnice odr�anih novoobnovljenihophoda ljelja tiskana je knjiga „Gorjanske ljelje“.Autor knjige je Gorjanac Ivan Loviæ, a izdavaè KUD„Gorjanac“ iz Gorjana.

Ivan Loviæ pripada mlaðoj generaciji folklorista;njegova velika ljubav i interes prema tradicijskojkulturi i �ivotu temelji se na njegovom aktivnomsudjelovanju na folklornoj sceni, od plesaèa u KUD-u„Gorjanac“ iz Gorjana do vrsnog sviraèa gajdi itambure samice.

Ljelje su djevojke iz sela Gorjani koje u proljeæe, o blagdan Duhova,odjevene kao kraljevi i kraljice obilaze selo i izvode ritual sastavljen od osobitihpjesama i plesa sa sabljama. Obièaj ne potjeèe iz turskog doba, kako se èestoprièa, nego iz pradavnih vremena Slavena. Obièaj je u kasnom srednjem vijekubio poznat Hrvatima diljem prostora koji nastanjuju. Tako su Gunduliæ i Palmotiædobro poznavali taj obièaj. U Hrvatskoj je on bio raširen na podruèju Slavonije,Srijema i Baranje. Najdu�e se zadr�ao u Ðakovštini.

Obièaj i obredne pjesme privukle su pozornost etnografa i etnologa pa je samobièaj i njegove mijene moguæe pratiti na podruèju Ðakovštine od sredine 19.stoljeæa.

Loviæeva knjiga podijeljena je u devet poglavlja od kojih se sedam odnosikonkretno na opis cjelovitog obièaja ljelja. Ove zapise o ljeljama mo�emopodijeliti na dva dijela. Prvi se odnosi na ophode ljelja s kraja 19. i poèetka 20.stoljeæa pa sve do 1966. godine. Drugi dio tièe se novoobnovljenih ophoda ljeljaod 2002. do 2011. godine.

Za pisanje knjige autor je koristio literarnu, knji�evnu i arhivsku graðuMuzeja Ðakovštine Ðakovo, Muzeja Slavonije Osijek te još nekih ustanova.Najvrjedniji su rezultati do kojih autor dolazi na osnovu terenskih istra�ivanja,bilje�enja obièaja, vjerovanja i usmenih predaja. U svom istra�ivanju zahvatio jerazne aspekte tradicijske kulture. Velika prednost Ivana Loviæa je ta što je vršioistra�ivanja u manjoj i poznatoj sredini u kojoj i sam �ivi, gdje poznaje ljude, a i

Kritike, ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369

351

oni njega. Vodeæi intervjue sa starijim osobama, uèesnicima ophoda, sudionikanekih dogaðanja, prikupio je znatan dio najvrjednije graðe.

U èetvrtom poglavlju („Narodno ruho…“) daje detaljan opis �enskog imuškog ruha sa svim njegovim sastavnim dijelovima da bi tek onda prešao naopis odjeæe ljelja sa svim njenim varijantama i zabilje�enim promjenama. Uzodjeæu Loviæ odmah spominje i poznate obrtnike koji su �ivjeli i radili uglavnomu Gorjanima. Opis poglavlja „Nekadašnji izgled obièaja (do 1966. g.)“ pun jedetalja koji se odnose na mjesto sastanka, sastav i kretanje ljelja koje vrše ophod.Autor navodi tekstove prigodnih pjesama uz sve moguæe varijacije: doèekukuæana, pjesma i ples ljelja, darivanje, rastanak. Uz to on navodi imena gajdaša imjesta odakle su dolazili pratiti ljelje, opisuje ponašanje ljelja na prvi i na drugidan Duhova, odlazak gorjanskih ljelja u druga sela i dolazak ljelja iz drugih sela uGorjane.

U drugom dijelu opisa obièaja ljelja „Današnji izgled obièaja (2002.-2011.)“i sam autor postaje sudionik ophoda. Velika je vrijednost što se nakon duge pauzegrupa entuzijasta odluèuje i ponovo o�ivljava jedan napušten i skoro zaboravljenobièaj. Istina je da su ljelje imale u tom periodu razlièite scenske nastupe, ali utome nije postojao kontinuitet. Nakon obnavljanja obièaja ljelja 2002. godine,ljelje redovno obilaze selo na Duhove. Došlo je do nekih promjena uobilje�avanju tih ophoda i to autor pa�ljivo bilje�i.

U poglavlju „Odr�avanje obièaja po godinama“ zabilje�eno je 17 ophoda do1966. godine. To je autor uglavnom zapisao po sjeæanju sudionika ophoda. Kakose pribli�avamo bli�oj prošlosti, podataka je sve više, ali zato u izvoru podatakanailazimo na dosta kazivaèa koji su u meðuvremenu umrli. U tome je velikavrijednost Ivanovog istra�ivanja jer sve što je zapisano ostaje, a on je mnogo togazapisao u pravi ili u zadnji èas.

U razdoblju od 2002. do 2011. god. Loviæ istièe ulogu KUD-a „Gorjanac“,odnosno svih èlanova (od uprave, plesaèa, �ena koje èešljaju i odr�avajutradicijsko ruho) bez èijeg truda, entuzijazma, upornosti teško da bi i ophodi ljeljabili kontinuirani i uspješni, odnosno dobro prezentirani pa i prepoznati usvjetskim razmjerima.

U posebnom je dodatku opisan društveni �ivot i znaèaj te utjecaj gorjanskeuèiteljice Lucije Karaliæ na obnavljanje i izvoðenje obièaja ljelja u jednomvremenskom razdoblju.

Knjiga je napisana jednostavno i pristupaèna je prosjeènom èovjeku.Namijenjena je svima onima koji �ele nešto više saznati o obièaju ljelja koji sejavlja u prošlosti i traje do današnjih dana. Knjiga daje relevantan pregled bitnihelemenata ovog obièaja i doprinosi boljem razumijevanju ljelja. Znaèajna je zaseosku zajednicu i tradicijsku kulturu ovoga kraja. Ovu vrijednu, bogato

352

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 351-369 Kritike, ocjene i prikazi

ilustriranu i grafièki dojmljivu monografiju Loviæ je svojom preciznošæu ismislom za detalje uèinio dodatno primamljivom èitateljima.

Knjiga je svakako i vrijedan doprinos hrvatskoj etnologiji. Kao vrijedno ikorisno djelo mo�e biti poticaj novim istra�ivaèima. Vjerujem da æe knjiga imatisvoje zapa�eno mjesto meðu brojnim knjigama tiskanim o Ðakovštini. Ona daje iveliki doprinos turistièkoj ponudi jer je vrijedan suvenir za svakoga koji posjetiÐakovo, odnosno Gorjane.

Autor je sigurno uspio u svojoj nakani da od zaborava spasi dio bogateslavonske tradicijske kulturne baštine. Svojoj lokalnoj zajednici dao je vrijedno izanimljivo djelo, a sve èitatelje podsjeæa koliko je bogata hrvatska tradicijskakultura.

Branka Uzelac

353


Zvonimir Mikiæ

Tenis u Ðakovu 1910, 1919, 1951, 1984, 2010

Ðakovo, 2013.

Od sredine 2013. godine ðakovaèko izdavaštvobogatije je za još jednu sportsku monografiju. Uz veæobjavljene knjige o košarci, plivanju, šahu i nogometu,danas nam na raspolaganju stoji i ambiciozno pisanaknjiga Zvonimira Mikiæa Tenis u Ðakovu… U radu nanoj, koji nije bio lišen pozitivnog emotivnog zanosa,autor je, nema sumnje, ulo�io puno truda. Da je to uistinutako dovoljno je pogledati popis izvora i literature izkojeg je vidljivo da su konzultirane sve, ili gotovo svenovine koje su izlazile u Ðakovu od kraja 19. stoljeæa dodanas, jedan dio regionalnih dnevnih listova,kompatibilne publikacije monografskog tipa te arhivska graða Tenis klubaÐakovo i djela drugih slavonskih tenis klubova. Osim spomenutih izvora iliterature izrazito znaèajno za obradu teme bilo je i to što je autor jedan odosnivaèa, igraèa i dugogodišnji èlan uprave Tenis kluba Ðakovo. Koliko god jebliskost sa klubom olakšala pristup arhivskoj graði i moguænost dobivanjadodatnih informacija od pojedinaca koji su dali svoj doprinos afirmacijiðakovaèkog tenisa - bilo kao aktivni rekreativci, registrirani igraèi, klupskifunkcionari ili sponzori - ta èinjenica mogla je imati i odreðene negativnekonotacije. Naime, sve to moglo je radu dati jednu subjektivistièku dimenziju uocjeni mjesta i uloge pojedinaca – ali na sreæu, nije. Mikiæ je oèito bio dubokosvjestan spomenute opasnosti i uèinio je sve da je izbjegne. Za konaèno, pozitivnoprofiliranje knjige, to je dr�ao toliko znaèajnim da je na stranicama njenogpredgovora istaknuo kako je u radu „primijenjen maksimalno dokumentaristièki ikronološki pristup“, i to stoga da se izbjegne „davanje ocjena o pojedinimrezultatima i projektima.“

Kao rezultat upravo takvog pristupa nastala je knjiga Tenis u Ðakovu….Otisnuta je na preko 250 stranica koje, osim osnovnog teksta, sadr�e i velik brojfotografija nastalih u razdoblju od 1910. godine pa sve do naših dana. Iako toeksplicitno nije naznaèeno, glavnoj temi prethodi nekoliko poglavlja kojamo�emo oznaèiti kao uvod, a koja obuhvaæaju kraæe prikaze razvoja teniskog

354


sporta kroz povijest, u Hrvatskoj, i na kraju u Slavoniji i Baranji. U uvodnarazmatranje ne mo�emo a da ne uvrstimo i dio teksta naslovljen Sportsko Ðakovo.

Iako svi navedeni naslovi imaju svoje logièno opravdanje s obzirom da sunapisani s ciljem što kvalitetnijeg lociranja razvoja teniskog sporta u Ðakovu uodnosu na druga mjesta u Slavoniji i Baranji, odnosno što kvalitetnije usporedbemjesta i uloge tenisa naspram drugih sportovima u Gradu, èini se da su oni ipakmogli biti nešto kraæi, ili èak objedinjeni u jednoj zasebnoj studiji. S obzirom da jeautor odluèio svu prikupljenu graðu objaviti na jednom mjestu uvjeren sam kakoæe knjiga biti prepoznata ne samo kao cjelovit prikaz razvoja teniskog sporta uÐakovu, veæ i kao dobar prikaz razvoja tenisa u regiji. Isto tako, svi oni èitateljikoji su u potrazi za kvalitetnim štivom o razvoja sporta u Ðakovu zasigurno neæepogriješiti ako prelistaju Mikiæevu knjigu. Tu æe pronaæi relevantne informacije onogometu, hazeni, rukometu, atletici, gimnastici, šahu, odbojci, plivanju,vaterpolu… i, naravno, tenisu.

Iako sam duboko svjestan èinjenica da niti jedna tema nije, niti mo�e biti upotpunosti apsorbirana samo jednom knjigom, nakon Mikiæeve monografijezasigurno neæe biti jednostavno, pogotovo ne na razini faktografije, ponuditinešto novo o razvoju tenisa u Ðakovu. Na osnovi veæ spomenutih izvora iliterature autor je obradio same poèetke rekreativnog igranja tenisa, potomorganizirano igranje unutar pojedinih sportskih društava u periodu izmeðusvjetskih ratova kao i razvoj tenisa u Gradu pedesetih godina prošlog stoljeæa. Upoglavlju Poèetak nove ere obraðen je period koji je prethodio osnivanju Teniskluba Ðakovo 1984. godine, da bi nakon toga uslijedio kronološki prikazdogaðanja u klubu od 1987. do zakljuèno 2010. godine. Taj dio knjige pisan jeizrazito minuciozno. Prikazi aktivnosti kluba u svakoj od godina spomenutogvremenskog intervala zapoèinjali su obièno iscrpnim osvrtima na godišnjeskupštine, da bi nakon toga slijedili, isto tako iscrpni, prikazi svih ostalihaktivnosti, kako kluba, tako i njegovih pojedinih èlanova. Ti osvrti - osim mo�dakritièke valorizacije koju je autor svjesno nastojao izbjeæi, i koja je upravo stogaizostala - sadr�e sve ono što je potrebno znati o razvoju tenisa u Ðakovu krajemprošlog i u prvoj dekadi 21. stoljeæa.

Svi oni koji o razvoju teniskog sporta u Ðakovu �ele saznati nešto višedobili su knjigom Zvonimira Mikiæa nezaobilazno štivo koje æe kao izvorpouzdanih informacija morati respektirati i svi buduæi istra�ivaèi, i to ne samotenisa, veæ i cjelokupnog sportskog �ivota Grada Ðakova.

Borislav Bijeliæ

355


Miroslav Akmad�a, Slaðana Josipoviæ Batorek

Stradanja sveæenika Ðakovaèke i Srijemskebiskupije 1944.-1960.Hrvatski institut za povijest – Podru�nica za povijest Slavonije, Srijema iBaranje i Ðakovaèko – osjeèka nadbiskupija Nadbiskupski ordinarijat,Slavonski Brod – Ðakovo, 2012., 408 str.

Dugotrajnost i intenzitet Drugoga svjetskog rata napodruèju Hrvatske odnosno Nezavisne Dr�ave Hrvatskei prisutnost znatnih okupacijskih snaga NjemaèkogReicha i Italije te Maðarske i djelovanje Oru�anih snagaNezavisne Dr�ave Hrvatske, èetnika - Jugoslovenskevojske u Otad�bini i partizana - Narodnooslobodilaèkevojske i partizanskih odreda Jugoslavije/Jugoslavenskearmije imalo je za posljedicu izravne sukobe zaraæenihstrana, što je dovelo i do velikih ljudskih gubitaka i meðuvojnicima i meðu stanovništvom. Nepomirljiveideologije i politièki i vojni interesi suprotstavljenihstrana u ratnom sukobu i graðanskom ratu umno�ili su ljudske gubitke.

Posljedice Drugoga svjetskog rata na podruèju Hrvatske, i Jugoslavije, bilasu velika materijalna razaranja, a i ljudski gubici, i demografski i stvarni, bili suizrazito veliki.

Okupatori i njihovi suradnici prouzroèili su tijekom Drugoga svjetskog rata ina podruèju Hrvatske, odnosno na podruèju NDH, i na podruèju Jugoslavije, iznatne ljudske gubitke, a i materijalna stradanja i Katolièke crkve. O stradanjima i�rtvama Katolièke crkve koja su prouzroèili NOV i PO Jugoslavije/JA ikomunistièka vlast, postoje mnogobrojni radovi i �rtvoslovi. Premanajsustavnijim istra�ivanjima najviše �rtava Katolièke crkve u Drugomsvjetskom ratu i poraæu prouzroèili su NOV i PO Jugoslavije/JA i komunistièkavlast.

U historiografiji postoje objavljeni, historiografski i publicistièki radovi, pa iizvori, o pitanju stradanja sveæenstva Ðakovaèke i Srijemske biskupije nakonDrugoga svjetskog rata. Ponajprije, rijeè je o istra�ivanjima i radovima AntunaJarma i Ante Bakoviæa. No, knjiga Miroslava Akmad�e i Slaðane JosipoviæBatorek, “Stradanja sveæenika Ðakovaèke i Srijemske biskupije 1944. – 1960.”znatna je dopuna dosada objavljenim izvorima i historiografskim i publicistièkim

356


radovima u poznavanju povijesti Katolièke crkve, posebno Ðakovaèke iSrijemske biskupije, u vremenu potkraj i nakon Drugoga svjetskog rata, tevrijedan prilog o mnogobrojnim dogaðajima i osobama koje se spominju u timizvorima.

Prireðivaèi knjige potrudili su se u uvodnom dijelu, zatim i u bilješkamadonijeti sve va�ne obavijesti i objašnjenja nezaobilazna u razumijevanju o èemuizvori govore. U knjizi su mnogobrojni podaci izneseni pregledno, te mogu bitivrijedni i zanimljivi i povjesnièarima i svima onima koje zanima problematika okojoj govore. Prireðivaèi knjige sva pitanja, dogaðaje i osobe koje prikazuje,razmatraju i ocjenjuju utemeljeno, odmjereno i nepristrano.

Tijekom Drugoga svjetskog rata Komunistièka partija Jugoslavije/Hrvatskei partizanski pokret izrièito su tvrdili kako im je strano nasilje i nezakonitost. Uposlijeratnoj Jugoslaviji komunistièke vlasti iskazuju iste stavove. Nasuprottomu, mnogobrojni dogaðaji, suvremenici i dokumenti prikazuju znatno drukèijestanje.

Revolucija je podrazumijevala, štoviše tra�ila �rtve. Stvarna ili izmišljena,preširoko definirana suradnja s okupatorom bila je izvanredan instrument zauklanjanje klasnih i politièkih neprijatelja. Na svim podruèjima nakon uspostavekomunistièke vlasti u Hrvatskoj, i drugdje u Jugoslaviji, uslijedio je val uhiæenja ilikvidacija. Protivnici ili pretpostavljeni protivnici komunistièke vlasti, bezobzira na nacionalnu/etnièku pripadnost, uklanjani su po kratkom postupku ilinakon sudskih procesa, èesto montiranih.

Rukovodeæi se istim ciljem izra�enim u krilatici “Smrt fašizmu – slobodanarodu!”, u neposrednom su poraæu sudovi kao revolucionarni organi jedinstvenoostvarivali svoju namjenu, smatrajuæi da treba osuditi sve ono što nanosi štetuinteresima naroda i narodnooslobodilaèke borbe.

Represija nad pora�enima i neprijateljima èinjena je na temelju donesenihodluka, uredba i zakona ili izravnog ili neizravnog naloga partizanskog pokreta iKP Jugoslavije/Hrvatske. Pri provoðenju represalija nad pora�enimneprijateljima zapovjednu partizansku hijerarhiju ne vodi toliko iracionalniosjeæaj osvete koliko racionalna te�nja uklanjanja politièkih protivnika uosvajanju vlasti. Neprijatelje ili pretpostavljene neprijatelje trebalo je uklonitifizièki, materijalno i politièki. U Jugoslaviji, kao i u ostalim zemljama “narodnedemokracije”, jedan od glavnih oblika pritiska na neistomišljenike bio jeumna�anje dr�avnih neprijatelja i njihova upotreba za promid�bu u cilju jaèanjaunutarnje kohezije, otpora “imperijalizmu” i potpore “narodnim vlastima” kaobraniteljima teritorijalnoga suvereniteta i legitimnog društvenog ureðenja. Takosu na sudskim procesima jedni oznaèeni kao kolaboracionisti, a drugi kao narodnineprijatelji, špijuni i saboteri u korist neke strane sile.

357


Uz Hrvatsku seljaèku stranku i njezine pristaše, najznaèajnija oporbenasnaga novom sustavu na udaru vlasti u Hrvatskoj bila je Katolièka crkva,komunistima svjetonazorski nepoæudna i opasna jer je okupljala sveprotukomuniste i opæenito stanovništvo, o èemu svjedoèe brojni dogaðaji idokumenti. Politièko ozraèje kojemu su pridonijela takva stajališta i postupci,bilo je sve prije nego li normalno stanje.

Komunistièki obraèun sa stvarnim i pretpostavljenim protivnicima bezrazlike, institucionalni ili izvaninstitucionalni, tijekom Drugoga svjetskog rata iliu poraæu, bio je masovan i nemilosrdan. Komunistièka partija je u Hrvatskoj, iJugoslaviji, znatno ogranièila graðanske i politièke slobode, privatno vlasništvo,slobodno tr�ište, a potiskivala je tradicionalne vrijednosti poput religije inacionalne/etnièke baštine. Svi oni koji to nisu shvatili na vrijeme progonjeni supolitièki i sudski.

Knjiga “Stradanja sveæenika Ðakovaèke i Srijemske biskupije 1944. –1960.”, Miroslava Akmad�e i Slaðane Josipoviæ Batorek, prikazuje stradanjasveæenika Ðakovaèke i Srijemske biskupije nakon Drugoga svjetskog rata.

Knjiga podrobno prikazuje sudbine sveæenika i klerika Ðakovaèke iSrijemske biskupije, koji su potkraj Drugoga svjetskog rata i u neposrednomporaæu ubijeni ili u poraæu osuðeni na zatvorske kazne, a donosi i rekonstrukcijusudskih procesa protiv profesora i bogoslova ðakovaèkog Sjemeništa 1959. i1960. Prema podacima sakupljenim u knjizi “Stradanja sveæenika Ðakovaèke iSrijemske biskupije 1944.-1960.”, a to nisu konaèni podaci, na podruèjuÐakovaèke i Srijemske biskupije, od uspostave partizanskog odnosnokomunistièkog nadzora nad dijelom biskupije 1944. u Srijemu i uspostavekomunistièke vlasti u svibnju 1945. pa do kraja 1960. ubijeno je devet sveæenika,kojima se mogu dodati još dva sveæenika koja su vrlo vjerojatno ubijena, kao ijedan bogoslov, dva se vode kao nestala, na smrt je osuðeno i usmræeno sedamsveæenika, i još jedan vjerojatno, a u logorima i zatvorima kraæe ili du�e kazneslu�ilo je 38 sveæenika. Mnogi sveæenici sustavno su privoðeni na saslušanja uOZN-u odnosno UDB-u, a meðu njima i biskup Stjepan Bäuerlein.

Šezdesetih godina 20. stoljeæa sudska ka�njavanja katolièkih sveæenika uJugoslaviji, i Hrvatskoj, pa i na podruèju Ðakovaèke i Srijemske biskupije znatnosu smanjena zbog postupka normalizacije odnosa izmeðu Svete Stolice iJugoslavije, što je rezultiralo potpisivanjem protokola o normalizaciji 1966. iobnovom diplomatskih odnosa 1970.

Predgovor knjizi je Rijeè nadbiskupa Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupijeMarina Srakiæa. Uvodno knjiga donosi pregled odnosa Katolièke crkve uHrvatskoj i dr�avnih vlasti 1945.-1960. (1. Sukob svjetonazora, 2. Pastirskopismo i dodatno zaoštravanje crkveno-dr�avnih odnosa, 3. Donošenje

358


protucrkvenih zakona, 4. Sveæenièka staleška udru�enja, 5. Prekidjugoslavensko-vatikanskih diplomatskih odnosa, 6. Komunisti mijenjaju taktikuprema Katolièkoj crkvi, 7. Poticanje nejedinstva u crkvenim redovima, 8. Zakono pravnom polo�aju vjerskih zajednica iz 1953. godine, 9. Smrt kardinala AlojzijaStepinca). Zatim, ukratko, ali sustavno prikazuje crkveno-dr�avne odnose napodruèju Ðakovaèke i Srijemske biskupije 1945.-1960. (1. Prilike u Ðakovaèkoj iSrijemskoj biskupiji neposredno nakon Drugog svjetskog rata, 2. Ulogaðakovaèkog biskupa Antuna Akšamoviæa u crkveno-dr�avnim odnosima nakon1945. godine). Naglasak je ove knjige na prikazu komunistièke represije premakatolièkim sveæenicima (1. Stradanja katolièkih sveæenika u Drugom svjetskomratu i poraæu, 2. Represivna tijela i zakonski okviri represivnog djelovanja, 3.Suðenje nadbiskupu Alojziju Stepincu, 4. O još nekim sudskim postupcimaprotiv predstavnika Katolièke crkve). Uz to posebno je prikazano suðenjesveæenicima i bogoslovima Ðakovaèkog sjemeništa 1959. i 1960.

Prikazane su sudbine sljedeæih sveæenika Ðakovaèke i Srijemske biskupije:Josip Astaloš, Leon Ašiku (Ashiku), Stanko Baniæ, Stjepan Bäuerlein, IvanBecker, Slavko Brajkoviæ, Anselmo Canjuga, Stanko Diviæ, Gilbert Ðerkeš, PetarFischer, Nikola Gabrijel, Emerik (Mirko) Gašiæ, Antun Gerster, Antun BrankoGiliæ, Josip Gunèeviæ, Zvonimir Gutal, Josip Haubrich, Franjo Hlobik, IvanIvanèiæ, Theodor Klein, Vendelin Kristek, Mijo Lajoš, Stjepan Lovriæ, AntunMariæ, Ðuka Mariæ, Franjo Martinèeviæ, Filip Mašiæ, Herbert Mediæ, AntunMijakoviæ, Stjepan Miler, Adam Mitroviæ, Ðuro Pavoševiæ, Franjo Perèiæ, JosipDavid Pohl, Kerubin Posavec, Franjo Raèki, Josip Radièev, Martin fra RajmundBono Renduliæ, Stjepan Santo, Ivan Šalovac, Jakob Šeb, Josip Šeper, FranjoKazimir Tetkiæ, Josip Tomljenoviæ, Tomo Viniæ, Antun Vranèiæ, Silvestar Zubiæ,Antun �ivkoviæ i Ilija �ivkoviæ.

Knjiga “Stradanja sveæenika Ðakovaèke i Srijemske biskupije 1944. –1960.” utemeljena je na mnogobrojnome arhivskom gradivu i onovremenomtisku. U knjizi su prikupljeni dokumenti, od kojih se veæina objavljuje prvi put,va�ni su i štoviše nezaobilazni, izvori u sustavnom prouèavanju suvremenehrvatske povijesti, posebice u razumijevanju odnosa Katolièke crkve ikomunistièke vlasti u Jugoslaviji i Hrvatskoj.

Knjiga “Stradanja sveæenika Ðakovaèke i Srijemske biskupije 1944. –1960.” namijenjena je i znanstvenoj zajednici, jer donosi nove spoznaje i ocjeneproblema koje obraðuje, ali rad je razumljiv ne samo povjesnièarima iistra�ivaèima srodnih struka, nego i širem krugu èitatelja koje zanima naslovljenaproblematika, jer su autori u izrièaju, a i u ocjenama brojnih pitanja koje natemelju literature, a ponajprije arhivskih dokumenata i drugih izvora, donoseizrazito jasni.

359


Utvrðivanje ljudskih stradanja u Drugom svjetskom ratu i poraæu, pa istradanja Katolièke crkve, nije samo znanstveno-istra�ivaèka, nego icivilizacijska potreba i nu�nost. No, istra�ivanje ljudskih stradanja zbogmnogobrojnih je razloga jedno od najzamršenijih istra�ivaèkih tema koje trebapropitivati i dopunjavati. Dakle, i o stradanjima sveæenika Ðakovaèke i Srijemskebiskupije u Drugom svjetskom ratu i poraæu niz je otvorenih pitanja iprotupitanja.

Vladimir Geiger

360


Zvonko Benašiæ

Ðakovaèki portreti - 155 �ivotopisaMatica hrvatska Ðakovo, Ðakovo, 2011.

Kada sam prošli puta pisao o Zvonku Benašiæu,doktoru znanosti, gospodarstveniku, piscu idruštveno-športskom djelatniku, nisam ni slutio da æe tobiti posljednji puta za njegova �ivota. Pretpostavio samda æe nas podariti još pokojim novim knji�evnimostvarajem; što je – eto i uèinio; a cijelom Ðakovu injegovim posjetiteljima ostavio je i donirani spomenikpjesniku Luki Botiæu na ðakovaèkom Korzu, zagledan u„sjenu katedrale“ i u svoju ulicu, u kojoj je obitavao ivrli i vrijedni naš Benašiæ.

Cijeli svoj �ivot uistinu je darovao svome radnomgradu, tu je djelovao, doprinosio, �ivio ga srcem i darovao ga neizmjernomljubavlju i posveæenošæu duhom i tijelom. Završivši osjeèku Ekonomiju, radio jeu PIK-u, komercijalno ga osmišljavao – znakom, robnom markom Tene, a bio je ipredsjednik ðakovaèkog Društva knjigovoða. Osnivaè je Ðakovaèkog športskogkluba, a za �ivota je bio i aktivan športaš, predsjedavao je i Turistièkim društvom,Lions klubom. Ðakovaèkim vezovima posvetio je velik dio svog �ivota, osnovaoje i KUD Tenu, trnavaèku Bonavitu, a u bogatoj izdavaèkoj djelatnostineizmjerno je zadu�io svoj voljeni grad.

Objavivši više od tisuæu èlanaka, èetrdeset referata, šest knjiga s podruèjavinarstva i jedanaest knjiga s podruèja povijesti i kulture, nezaobilazno je ime uðakovaèkoj bibliografiji. Pisao je o PIK-u, podario nam je i tri spomenice o Teni,dvije knjige o Ðakovaèkim spomendanima, Sokolu, Vezovima, Revijama,ureðivao novine, fotografirao… više puta je odlikovan, a 2004. i Godišnjomnagradom Grada Ðakova.

Pred nama je sada Benašiæeva posljednja knjiga portreta i �ivotopisa ponjemu odabranih 155 Ðakovèana koji su zadu�ili svoj grad na podruèju kulture iumjetnosti, povijesti, gospodarstva i politike, športa, vjerskog �ivota i inogdjelovanja znaèajnog ostavljenog traga u ðakovaèkom javnom �ivotu. Selekcijaje mogla biti i drugaèija ili nadopunjenija novim imenima, ali se autor kaopredstavnik „stare škole“ odluèio za odabir provjerenih imena iz vrha Biskupije,naèelnika i gradonaèelnika, znaèajnih zanatlija i neimara, kulturnjaka,

361


privrednika, znanstvenika … Tomu ide i zamjerka u šarenilu predstavljenih, bezjasnih kriterija odabira, no opravdava je neizmjerni entuzijazam i neobjektivnaljubav spram rodnog podneblja. Veæu krivicu snosi površni izdavaè koji nijestruèno revalorizirao graðu i probrao uistinu znaèajne, potom nestruèna lektoricapotpuno nedorasla ovome poslu te na koncu autorova dob i širok spektar njegovazanimanja koji nije usko specijaliziran za ovu tematiku i struèno bavljenje ovomproblematikom. Naime, �ivotopisi su neujednaèeni – katkad su to autobiografije,èešæe preuzeti �ivotopisi iz raznih izvora te nekrolozi i neobjektivni prilozi izbibliografija, bez stro�ih cehovskih enciklopedistièkih pravila koje zahtjevastruka i predoèena materija.

No, autor je pisao srcem i u �elji da ostavi svome gradu zapis o zaslu�nimsugraðanima i povijesti Ðakova, èiji je i on, bez sumnje – znaèajan dio. Zahvalavrijednom Zvonku Benašiæu èije æe djelo ostati bogat poticaj za daljnji sustavanrad na prouèavanju ðakovaèke prošlosti i revalorizaciji njenog znaèaja.

Hrvoje Miletiæ

362


Tomislav Ðambiæ

Konjogojska udruga Široko PoljeŠiroko Polje, 2013.

Iako naslov monografije „Konjogojska udrugaŠiroko Polje“ upuæuje samo na Konjogojsku udrugu,ona donosi i druge kulturno-povijesne podatke do kojihje autor uspio doæi, a va�ni su za razvoj i opstanak sela.Rijeè je o publikaciji u kojoj se jednostavno i sa�etoiznosi najva�nije o predmetu knjige.

Tomislav Ðambiæ, Širokopoljac, predsjednikUdruge, aktivan je èlan i sudionik raznih društvenihdogaðanja svoga mjesta. U stvaranje ove monografijeulo�io je puno truda i vremena. U istra�ivanju koristio jerazne aspekte povijesti, opæe i tradicijske kulture. Knjigaje napisana jednostavno i pristupaèna je prosjeènom èovjeku, a namijenjena jesvima onima koji �ele saznati nešto više o konjima, konjogojskoj udruzi i seluŠiroko Polje.

Monografija se sastoji iz više poglavlja, ali tematski je mo�emo podijeliti nadva dijela. U prvom dijelu nailazimo na puno povijesnih podataka koji se odnosena postanak, naseljavanje i razvoj sela, na organiziranje društvenog �ivota igradnju kapitalnih objekata (crkva sv. Izidora, školska zgrada, Mjesni dom…). Utom dijelu nailazimo i na znaèajne osobe iz svjetovnog i crkvenog �ivota, opisanje i seoski kirvaj kao i organiziranje društvenog �ivota u vrijeme i poslije Prvog iDrugog svjetskog rata. Autor je detaljno opisao i �ivot sela za vrijemeDomovinskog rata.

Drugi dio knjige odnosi se na Konjogojsku udrugu koja je osnovana 1937.godine u Širokom Polju i najstarija je konjogojska udruga za uzgoj lipicanaca uÐakovštini. Seljaci u Ðakovštini prihvatili su organizirani uzgoj plemenitihpasmina konja, naroèito lipicanaca, koji su postali zaštitni znak ovog kraja. Konjse na našim prostorima koristio za rad na njivi, pri transportu i za jahanje. Koristiose i u sveèanim, svatovskim zapregama te posebnim prigodama. U vrijemepoklada saonicama, u koje su bili upregnuti konji, odlazilo se i u druga sela.

U mnogim starijim objavljenim zapisima slavonskih etnografa, a posebice umonografiji Josipa Lovretiæa iz 1897. godine, pronalazimo vrlo razlièite i iscrpneopise o naèinu uzgoja konja. Navedeni autor donosi podatke o prehrani konja,

363


postupku uprezanja konja, opisuje razlièite radne, prigodne i sveèane obièajevezane uz konje, potom donosi opise razlièitih narodnih vjerovanja, lijeèenjakonja, pjesme, plesove, djeèje igre te mnoge zanimljivosti vezane za konje. Zanešto kasnije razdoblje, tj. poèetak i sredinu 20. stoljeæa, niz podataka okonjogojstvu Slavonije donosi veterinar dr. Marko Kadiæ. Uz mnogobrojnepodatke o povijesnim i gospodarskim okolnostima u kojima se konjogojstvo uSlavoniji razvijalo autor donosi i èitav niz etnografskih podataka o ovoj temi.

Upravo i u mnogim poglavljima knjige koja je predmet našeg osnovnoginteresa nailazimo na opširne opise tradicijskih aktivnosti vezanih uz konja inekadašnju obradu zemlje. Tu su detaljni opisi tradicijskog oranja, sjetve, �etve ivršidbe s povijesno-etnografskim elementima kao što su razvoj tehnike oranja odprimjene drvenih plugova do pojave parnih strojeva i traktora.

Autor bilje�i da su osim konja kao zapre�na stoka na prijelazu iz 19. u 20.stoljeæe slu�ili i volovi. Zabilje�eno je da su Zagorci koji su se u Slavonijudoseljavali prije Drugog svjetskog rata upotrebljavali krave za vuèu. Sjetva seobavljala u poèetku ruèno, da bi je kasnije zamijenila sijaèica. Autor u knjizi dajei detaljan opis �etve.

Inicijative za osnivanje Konjogojske udruge zabilje�ene su poèetkom drugepolovice tridesetih godina prošlog stoljeæa. U kolovozu 1936. godine �itelji selaŠirokog Polja odr�ali su osnivaèku skupštinu i uputili zamolbu za priznanjebanskoj upravi Savske banovine u Zagreb. Zbog nekih formalnih razloga dozvolutada nisu ishodili, ali uspješno osnivanje konjogojske udruge dogodilo se veæsljedeæe godine. Odr�ana je Osnivaèka kao i Izborna skupština, a Izvršni odborpodnosi 2. travnja 1937. zahtjev u kojem tra�e dodjelu jednog dr�avnog pastuha.Udruga je brojala 39 èlanova. Po nekim izvorima 20 èlanova udruge dr�alo je 43rasplodne kobile.

Donesen je i Statut Udruge sa 25 èlanaka. Osim osnovnih odredbi Statut jesadr�avao i odredbe vezane za uzgoj konja.

Uz udruge u Širokom Polju i Vuki, pastuhe su uzgajali i udruge u Gorjanima,Punitovcima, Preslatincima i Jurjevcu.

Nakon Drugog svjetskog rata u Ðakovštini se ponovo obnavlja uzgojlipicanaca. Godine 1947. osnovana je Zemaljska pastuharna koju je vodio dr.Zvonimir Benèeviæ koji se istakao podizanjem i unapreðivanjem uzgojaslavonskih lipicanaca te obnavljanjem starih i osnivanjem novih konjogojskihudruga.

Konjogojska udruga u Širokom Polju opstala je i za vrijeme Drugogsvjetskog rata. Godine 1952. Širokopoljci se pridru�uju Konjogojskoj udruzi„Gorjani“.

364


Konjogojska udruga „Široko Polje“ ponovno je osnovana na osnivaèkojskupštini odr�anoj 6. svibnja 2010. godine . Ciljevi udruge su: zajednièki rad nausavršavanju uzgoja konja lipicanske pasmine, organiziranje vlastitihmanifestacija, nastupi u drugim mjestima u okru�enju, edukacija u konjièkomsportu.

14. travnja 2012. godine odr�ana je sveèana skupština povodom 75.obljetnice osnivanja Konjogojske udruge u Širokom Polju. Naime, èlanoviKonjogojske udruge „Široko Polje“ tra�ili su dopunu statuta u kojem se KUŠiroko polje osnovana 6. svibnja 2010. godine poziva na nastavak djelovanjaKonjogojske udruge koja je osnovana 22. kolovoza 1937. godine u ŠirokomPolju.

Osim ovog, povijesnog prikaza razvoja Konjogojske udruge iz Širokogpolja, autor se je osvrnuo i na aktivnosti udruge danas.

Na kraju ovog osvrta na knjigu Konjogojska udruga Široko Polje treba reæida je Ðambiæeva monografija vrijedno i korisno djelo koje mo�e biti poticajnovim istra�ivaèima. Vjerujem da æe knjiga imati svoje zapa�eno mjesto meðubrojnim knjigama tiskanim u Ðakovštini. Ona daje i veliki doprinos turistièkojponudi jer je vrijedan suvenir za svakoga koji posjeti Ðakovo, odnosno ŠirokoPolje.

Branka Uzelac

365


Krešimir Filipec

Srednjovjekovno groblje i naselje Ðakovo –�upna crkvaCentar za ranosrednjovjekovna istra�ivanja Zagreb – Lobor, Zagreb, 2012.

Jedan neuspio projekt – gradnja poslovnog centrau središtu Ðakova, iza �upne crkve Svih svetih;pokrenuo je arheološka istra�ivanja i iznjedrio ovumonografiju Katedre za opæu srednjovjekovnu inacionalnu arheologiju, zagrebaèkog Filozofskogfakulteta. Tako smo dobili objavljen magistarski radSrednjovjekovno groblje u Ðakovu doktora arheologijeKrešimira Filipeca sa rezultatima zaštitnih arheološkihistra�ivanja provedenih iza Male crkve u Ðakovu od1995. do 1997. godine. Na velikom A4 formatu, tvrdoguveza, sa oko 360 stranica pred nama su znaèajnirelevantni podaci o srednjovjekovnom Ðakovu.

Uvodno, dat je pregled prirodnog polo�aja Ðakova na plodnom ravnjaku,kao i povijest mjesta od antièke Certisije kod Štrbinaca, preko srednjovjekovnogðakovaèkog naselja sa utvrdom (castrum), trgovištem (civitas) i predgraðem oko�upne crkve svetog Lovre. Utvrðen je polo�aj srednjovjekovnog groblja i naseljai predoèena povijest istra�ivanja. Nakon antièkih Štrbinaca, pokapanja su vršena ioko franjevaèkog samostana (današnjeg sjemeništa), oko katedrala - za imuænijete groblja u Paviæevom sokaku na Bajnaku; ovo je bila 4. lokacija, uz 5. - sadašnjegradsko groblje. Katalog u treæem dijelu knjige iznosi popis 475 grobova i nalazasa fotografijama i struènim opisima. Potom su opisane velièina i oblik raka tenaèin pokapanja. Opisani su i nalazi u grobovima – najviše je bilo naušnica isljepooènièarki, karièica, filigranskog nakita te ogrlica i prstenja.

Odmah uz srednjovjekovno groblje nalazilo se i naselje gdje su se ukrštaliputovi za Osijek, Po�egu preko Ðakovaèkih Selaca, prema Bosni na jugu i premaSrijemu na istok. Predoèeni su ulomci keramièkih posuda, srednjovjekovnihumusni sloj i stambene graðevine sa poluukopanim kuæama na sjevernoj stranitadašnjeg ðakovaèkog groblja.

U zakljuènim razmatranjima utvrðeno je da se na ovom lokalitetupokopavalo najmanje pet stoljeæa, od 8. ili 9. stoljeæa do sredine 16. stoljeæa, u trifaze sa prekidom u vrijeme turske vladavine. Dan je i pregled ostalih

366


srednjovjekovnih groblja u sjevernoj Hrvatskoj i komparacija ðakovaèkog, kojeje imalo veæi broj nakita izraðenog u tehnici filigrana i granulacije ili u lijevanimvarijantama. Nakon engleskog sa�etka slijedi popis literature i bogate table svrijednim crte�ima svih grobnih nalaza.

Pred nama je vrijedan znanstveni rad, stoga dijelom i nedostupan širojèitalaèkoj publici, što i zbog cijene, što i poradi struènog naèina obrade iprenošenja graðe. No, bez ovakvih monografija gubi se na dubljoj analizipovijesti svakoga kraja, a posebice Ðakovštine, koja je tako obogaæenaistra�enim va�nim lokalitetom koji pridonosi promociji i zaštiti hrvatske kulturnebaštine.

Hrvoje Miletiæ

367


Borislav Bijeliæ

Vodiè kroz stalni postav kulturno povijesnograzvoja ÐakovaMuzej Ðakovštine, Ðakovo, 2013.

Nakon veæ izdanog muzejskog vodièa krozstalni postav etnografske zbirke Ðakovšine, ovo jedruga knjiga kojoj æe se pridru�iti i treæa vezana uzbuduæi stalni postav arheološke zbirke muzeja.Nakon toga vjerojatno predstoji objedinjavanjesadr�aja i izdavanje velikog kataloga MuzejaÐakovštine.

Vodiè kroz stalni postav kulturno povijesnograzvoja Ðakova podijeljen je u èetiri sljedeæaglavna poglavlja: Uvodno poglavlje: 1. Predgovor (kronologija nastankamuzeja); Kulturno povijesna zbirka kao dio stalnog postava. 2. Ðakovo od 13. do19. stoljeæa: Tursko doba; Ðakovo od izgona Turaka do kraja 18. stoljeæa. 3.Ðakovo od poèetka 19. do 40-ih g. 20. stoljeæa: Razvoj obrta; Dobrovoljnovatrogasno društvo; Hrvatsko pjevaèko društvo Sklad – Preradoviæ; Ðakovaèkeèitaonice; Školstvo; Sokolska društva; Sport u Ðakovu prvih desetljeæa 20.stoljeæa; Graðanski salon i 4. Domovinski rat

Autor vodièa i tekstova u njemu je ravnatelj muzeja gospodin BorislavBijeliæ. Tekstovi su briljantno napisani, a to valja vezati uz èinjenicu da se autorveæ odavno potvrdio kao vrsni pisac brojnih objavljenih knjiga. Posebno �elimistaknuti Bijeliæev stil pisanja, koji prije svega ukljuèuje jednostavno i jasnorazvijanje zadane literalne teme. Tako se i ovaj vodiè odlikuje tekstualnom islikovnom preglednošæu, a to znaèi da æe dobro poslu�iti svojoj svrsi, odnosnopopularizaciji muzeja i njegova bogatog fundusa na domaæoj i meðunarodnojsceni. U ovom sluèaju muzejski vodiè pisan na hrvatskom, engleskom injemaèkom jeziku istodobno je va�an doprinos u promociji samoga gradaÐakova, kao i doprinos unutar razvoja kulturnog turizma Slavonije, a onda iHrvatske. Ovdje Ðakovo zauzima posebno mjesto, zahvaljujuæi svojem sna�nomsakralnom i jednako tako svjetovnom horizontu. Upravo se na tome temeljiosebujan identitet i privlaènost ovoga grada. Posjetitelji su zadivljeni

368


ðakovaèkom katedralom, no kada im poka�u crkvu-d�amiju oni postaju svjesnicivilizacijskih dometa Ðakova.

Vodiè je promišljeno ilustriran brojnim, vrlo atraktivnim, arhivskim iautorskim fotografijama, kvalitetnim fotografijama stalnog postava, tekoloriranim tlocrtima stalnog postava (prostorna organizacija) s odgovarajuæimoznakama i legendama. Postignut je idealan redoslijed slikovnog materijalaobzirom na prezentacijski slijed muzeoloških tema i izlo�enih muzejskihartefakata.

Grafièko oblikovanje kataloga otkriva Bijeliæeve ideje o jednostavnosti,jasnoæi i preglednosti. Vodiè ima 88 stranica, tvrde korice, primjeren format,logièan raspored tekstova i slikovnog materijala, a koloristièkim rješenjem seasocijativno ve�e uz postav. Posebno moram pohvaliti odlièan odabir velièineslova, što je danas prava rijetkost, obzirom da su naslovi, tekstovi i potpisi slikapisani presitnim slovima. Vodiè sadr�i iscrpan popis literature s navedenimautorima i izvorima. Na kraju vodièa nalazi se kvalitetno grafièki oblikovanashematska karta Ðakova s oznaèenom lokacijom muzeja. Svakako treba pohvalitii rad mladog dizajnera Hrvoja Duvnjaka koji je vrlo uspješno dizajnirao koricevodièa. Sve u svemu rijeè je o vrlo elegantnoj knjizi.

Mario Beusan


369

370


AKTIVNOSTI MUZEJAÐAKOVŠTINE

371


372


Izvješæe o radu Muzeja Ðakovštineza 2011. godinu

1. SKUPLJANJE GRAÐE

1.1 Kupnja

Tijekom 2011. godine za kulturno-povijesnu zbirku kupljena je drvenatabakera iz 1945. godine sa natpisom „Bog i Hrvati“, znaèka oru�anih snagaNDH, kartonska kutija sa Strossmayerovim likom (prilozi za gradnjuspomenika), medalja sa Strossmayerovim likom izdana povodom 100 godina odpoèetka gradnje katedrale, te desetak memoranduma starih ðakovaèkih tvrtki. Zapotrebe etnografske zbirke kupljena je djeèja odjeæa, drvene igraèke i modla zapaprenjake.

1.2. Terensko istra�ivanje

Etnologinja muzeja provela je istra�ivanja vezana za tradicijski obrt, djeèjiophod Kri�arice, tradicijsku prehranu, šaranje i „oplitanje“ jaja vunom i koncemte tehnike tkanja na prostoru Ðakovštine. Povjesnièar je nastavio fotografskipratiti urbanistièke promjene u u�em centru grada, a arheolog nadzirati zaštiæenelokalitete i provoditi arheološki nadzor u vrijeme izgradnje pojedini stambenihobjekata.

1.3. Darovanje

Aleksander Bellian poklonio je muzeju dvije „kolajne“ Savske banovine,vatrogasne medalje za 10, 20 i 30 godina slu�bovanja, medalju izdanu 1892.godine povodom posvete vatrogasnog barjaka te vatrogasnu medalju za zasluge.Tomo Šaliæ poklonio je dvije fotografije starog Ðakovaèkog fotografa M.Futoševiæa, a Marica Kovaè vatrogasnu medalju. Od poklona koji su ušli u

Aktivnosti Muzeja Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398

373

kulturno-povijesnu zbirku treba istaknuti i priloge za biografiju Josipa Raèekakoju nam je darovao Stjepan Kegleviæ, te odreðeni broj fotografija suvremenogÐakova koje su nam ustupili �eljko Lekšiæ i Valentin Markovèiæ. Mario Kladariæustupio nam je „novine“ koje je poèetkom 60-ih godina, na Pašenici, rukom, radionjegov otac, Mirko Kladariæ, poznati ðakovaèki novinar. Marija Adriæ, VesnaKolobariæ i Ivan Germovšek, po završetku svojih izlo�bi, darovali su Muzeju pojednu sliku. Sestra pokojne Nade Varšave, dugogodišnje suradnice Muzeja,ustupila nam je nekoliko tkala.

1.6. Ustupanje

Za izlo�bu „Svijet u oèima djeteta“, koju je organizirala Posudionica iradionica narodnih nošnji i MCUK, posuðeno nekoliko kolijevki, stolèiæ sadjeèjim stolicama, drveni konjiæ za ljuljanje, djeèji stalak i igraèke. Izlo�ba je bilapostavljena u Ðakovu, Zagrebu i Splitu.

2. ZAŠTITA

2.1. Privremena zaštita

Izvršena redovita godišnja zaštita tekstilnih predmeta pohranjenih uetnografskom depou i stalnom etnološkom postavu.

2.3. Restauracija

U Muzeju Slavonije restaurirana su seljaèka zapre�na kola, a u Posudionici iradionici narodnih nošnji vezovi na tekstilu.

3. DOKUMENTACIJA

3.1. Inventarna knjiga

Novonabavljeni predmeti unose se u M ++ program.

374

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 373-398 Aktivnosti Muzeja Ðakovštine

3.3. Fototeka

Fotografijama je popraæen terenski rad sva tri kustosa, a fotografski se prate isve prezentne muzejske aktivnosti. Dio digitalnih zapisa pohranjen je na CDmediju, dio u kompjutorskoj memoriji, dok je dio izraðen u obliku fotografija.Èeste su i donacije, najèešæe starijih fotografija naših sugraðana.

3.6. Hemeroteka

Naša hemeroteka saèinjena je, gotovo iskljuèivo, od lokalnih glasila. No,veæ neko vrijeme u Ðakovu ne izlaze niti jedne lokalne novine. Umjesto njihnastojimo prikupiti što više školskih listova s podruèja Ðakovštine.

3.9. Ostalo

Sve aktivnosti Muzeja zabilje�ene su na DVD-u.

4. KNJI�NICA

4.1. Nabava

Broj knjiga i ostalih publikacija (kataloga, èasopisa…) sustavno se poveæavarazmjenom i darovanjem. Nije izostala ni kupnja, iako je ona zastupljena u znatnomanjem obimu. Vlastita izdanja su nam, dakako, najva�nija, no njih je malo, neviše od desetak godišnje.

4.4. Slu�ba i usluge za korisnike

Muzej je otpoèeo sa izgradnjom objekta unutar kojega je predviðeno imjesto za knji�nicu. Iako Muzej nema knji�nièara, a niti jedinstveni prostor gdjese èuva postojeæi knji�ni fond, ne mali broj osoba koristio se s našom knji�nomgraðom za najrazlièitije svrhe (znanstveni i struèni rad, maturske i diplomskeradnje, rodoslovlja…).

375


5. STALNI POSTAV

Tijekom tekuæe godine, u sadr�ajnom smislu, nije bilo znaèajniji zahvata nastalnom postavu. Zbog pojave vlage u jednom njegovom dijelu izvedeni susanacijski radovi.

6. STRUÈNI RAD

6.2. Identifikacija/determinacija

Obavljena identifikacija pojedinih arheoloških predmeta, dijelova narodnenošnje, oru�ja i knjiga.

6.4. Ekspertize

Usmene ekspertize obavljene su za više etnografskih i arheološkihpredmeta.

6.5. Posudbe i davanje na uvid

Posudba literature za maturalne i diplomske radnje i pomoæ pri njihovojizradi. Djelatnici Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra preuzeli suznaèajniji dio naše graðe iz Domovinskog rata, snimili je, a potom uredno vratili.

6.7. Publicistièka djelatnost struènih djelatnika

Bijeliæ Borislav: Naglasci iz rada društva „Hrvatska �ena“, RevijaÐakovaèkih vezova, 2011.

Bijeliæ Borislav: Mala retrospektivna izlo�ba V. Filakovca, RevijaÐakovaèkih vezova, 2011.

Bijeliæ Borislav: Društvo Hrvatska �ena Ðakovo 1936.-1942., ZMÐ,10/2011.

Borislav Bijeliæ: Ðakovaèka katedrala (osvrt na knjigu), ZMÐ, 10/2011.Borislav Bijeliæ: Ðakovaèki spomendani (osvrt na knjigu), ZMÐ, 10/2011.Bijeliæ Borislav: In memorijam Nada Varšava, ZMÐ, 10/2011.

376


Borislav Bijeliæ: Tekst kataloga izlo�be V. Filakovca , Ðakovo, 2011.Ivo Pavloviæ: Kaznica-Rutak kod Selaca Ðakovaèkih mjesto pojave prvih

ljudi u Ðakovštini,Revija Ðakovaèkih vezova, 2011.Branka Uzelac: Djeèji ophodi na Spasovo, Revija Ðakovaèki vezovi, 2011.Branka Uzelac: Oj Perkovci i novi i stari…, Revija Ðakovaèki vezovi, 2011.

6.9. Struèna pomoæ i konzultacije

Nastavljena je dugogodišnja suradnja sa voditeljima pojedinih KUD-ova iObrtnièkom školom Antuna Horvata iz Ðakova, kao i svima drugima koji su zasuradnju zainteresirani. Ponajprije s Društvom ljubitelja starina s kojima je Muzejrealizirao nekoliko zajednièkih projekata.

6.10. Urednièki poslovi, recenzije knjiga i èlanaka

Borislav Bijeliæ glavni je urednik ZMÐ i èlan uredništva nekih regionalnihmuzejskih izdanja, dok je Branka Uzelac èlan Uredništva istog èasopisa.

6.11. Djelovanje u strukovnim društvima

Svi djelatnici Muzeja èlanovi su Muzejske udruge istoène Hrvatske, apojedinci još i nekih drugih udruga (Hrvatsko arheološko društvo, Hrvatskomuzejsko društvo, Društvo ljubitelja starina…).

6.12. Informatièki poslovi muzeja

Web stranica Muzeja a�urira se jednom godišnje.

7. ZNANSTVENI RAD

7.1. Tema i nositelj projekta

Borislav Bijeliæ istra�ivao je povijest Hrvatskog katolièkog orla. Rezultatiistra�ivanja biti æe objavljeni u sljedeæem broju ZMÐ.

377


9. IZLO�BENE AKTIVNOSTI

Izlo�ba fotografija Marija Šuline („Slavonian spirit“)

Muzej Ðakovštine, 25. 1.- 1. 3. 2011.Autor struène koncepcije: Borislav Bijeliæ-Branka UzelacAutor likovnog postava: Borislav Bijeliæ-Branka UzelacOpseg: 25 fotografijeVrsta izlo�be: umjetnièka, tuzemna, informativna, samostalnaTema: tradicijski predmeti

Mala retrospektivna izlo�ba Vladimira Filakovca

Muzej Ðakovštine, 4. 3.-10. 4. 2011.Autor struène koncepcije: Borislav BijeliæAutor likovnog postava: Borislav BijeliæOpseg: 36 slikaVrsta izlo�be: umjetnièka, tuzemna, retrospektivna, samostalna

378


Svijet u oèima djeteta

Ðakovo, 3. 4. – 20. 4. 2011.Suradnja više muzeja i PosudioniceEtnografska, skupna, pokretna i edukativna izlo�ba

Izlo�ba slika Josipa Budimira („So far, so good“)

Muzej Ðakovštine, 15. 4 - 15. 5. 2011.Autor struène koncepcije: Josip BudimirAutor likovne koncepcije: Josip BudimirOpseg: 15 slikaVrsta izlo�be: umjetnièka, tuzemna, informativna, samostalna

379


Strossmayerovi dani („Strossmayer i suvremenici u likovnoj umjetnosti“)

Muzej Ðakovštine, 20. 5. – 25. 6. 2011.Autor struène koncepcije: Borivoj PopovèakAutor likovnog postava: Borislav BijeliæOpseg: 37 radovaVrsta izlo�be: umjetnièka, tuzemna, retrospektivna, skupnaTema: portreti

Biseri hrvatske baštine

Muzej Ðakovštine, 3. 7 .- 20. 8. 2011.Autor struène koncepcije: Branka UzelacAutor likovnog postava: Branka UzelacOpseg: 64 predmetaVrsta izlo�be: etnografska, tuzemna, informativna, samostalna

380


Marija Adriæ: Izazov tradicionalnom oèekivanju

Muzej Ðakovštine, 26. 8 – 1. 10. 2011.Autor struène koncepcije: Borislav BijeliæAutor likovnog postava: Borislav Bijeliæ – Marija AdriæOpseg: 14 slikaVrsta izlo�be: umjetnièka, tuzemna, informativna, samostalnaTema: portreti èasnih sestara

Vesna Kolobariæ („… o vjetru, letu i pokretu!“)

Muzej Ðakovštine, 7. 10. – 25. 11. 2011.Autor struène koncepcije: Vesna KolobariæAutor likovnog postava: Vesna KolobariæOpseg: 22 radaVrsta izlo�be: umjetnièka, tuzemna, informativna, samostalnaTema: �enska torza


381

Izlo�ba Ivana Germovšeka („Svinjokolja“)

Muzej Ðakovštine, 29. 11. 2011. – 25. 1. 2012.Autor struène koncepcije: Ivan Germovšek - Borislav BijeliæAutor likovnog postava: Ivan Germovšek - Borislèav BijeliæOpseg: 13 slikaVrsta izlo�be: umjetnièka, tuzemna, informativna, samostalnaTema: slavonska svinjokolja

10. IZDAVAÈKA DJELATNOST

10.1. Tiskovine

382


Maja Burger:

„Svinjokolja“ (katalog)

Borislav

Bijeliæ: Mala

retrospektivna

izlo�ba

Vladimira

Filakovca

Igor Ronèeviæ: Izazov

tradicionalnom oèekivanju

(katalog)

Branka Uzelac -

Borislav Bijeliæ:

Slavonian spirit

(katalog)

11. EDUKATIVNA DJELATNOST

11.1. Vodstva

Redovita vodstva za škole i grupe graðana

11.3. Radionice i igraonice

Etnološka radionica "Mi idemo Ljeljo - tradicijski kostim, oglavlje ièešljanje Ljelja ili Kraljica"

Eko – radionica: Od Tadijanoviæa do modne revije

383


Zbornik Muzeja

Ðakovštine 10

Vesna Kolobariæ: „… o vjetru,

letu i pokretu!“ (katalog)

Branka Uzelac: Vodiè kroz

stalni postav /etnološki odjel

12. ODNOSI S JAVNOŠÆU

12.2. Sudjelovanje u televizijskim i radio emisijama

U više navrata sudjelovali u emisijama lokalnog i regionalnog radija.Predstavljen rad Muzeja i izlo�ba Marije Adriæ na Osjeèkoj TV.

12.4. Promocije i prezentacije

Predstavljene recentnih izdanja Hrvatskog instituta za povijest izSlavonskog Broda, Kanonskih vizitacija, Zbornika Muzeja Ðakovštine 10 iknjige Ðure Frankoviæa „Blagdanski kalendar“.

384


Predstavljanje Zbornika Muzeja Ðakovštine 10

Predstavljene recentnih izdanja Hrvatskog

instituta za povijest iz Slavonskog Broda

Predstavljanje knjiga Kanonskih vizitacija

13. MARKETINŠKA DJELATNOST

Marketinška djelatnost je uobièajena. Za sve naše manifestacije šaljemopozivnice i tiskamo plakate, aktivnosti nam se najavljuju i komentiraju prekoradio postaja i lokalnih novina, odr�avamo web stranicu…

14. UKUPAN BROJ POSJETITELJA

Tijekom 2011. godine Muzej je posjetilo oko 4200 posjetitelja

15. FINANCIRANJE

Lokalna samouprava 80%Ministarstvo kulture 10%�upanija 7%Vlastiti prihodi 3%

385


Izvješæe o radu Muzeja Ðakovštineza 2012. godinu

1. SKUPLJANJE GRAÐE

1.1 Kupnja

Muzej je za potrebe umjetnièke, etnografske i kulturno-povijesne zbirkekupio sljedeæe predmete: za umjetnièku zbirku dva portreta Franje Giffingera; zaetnografsku zbirku tri para umjetnih cvjetova, dva para šticli, dvoje šalange, 17komada štrepa i tri komada uvezanih dukata; za kulturno-povijesnu zbirku 140komada ðakovaèkih znaèaka i tri stare razglednice Ðakova.

1.2.Terensko istra�ivanje

Terensko istra�ivanje etnologa tijekom 2012. godine bilo je vezano zatradicijsku kulturu sela Stari i Novi Perkovci (�ensko, tradicijsko èešljanje ioglavlja) te prouèavanje tradicijskih obrta u selima Ðakovštine.

Arheolog je obavio šest arheoloških nadzora: na autocesti, dionicaSredanci-Sava, za potrebe HEP-a na Štrbincima, te na èetiri obiteljske kuæe uSlavonskom Brodu, Bukovlju i dvije u Ðakovu.

Terensko istra�ivanje proveo je i povjesnièar radeæi na izlo�bi „Rock glazbau Ðakovu od sredine 60-ih do kraja 70-ih godina“.

1.3. Darovanje

Nakon odr�ane filatelistièke izlo�be èlanovi Filatelistièkog društva Ðakovopoklonili su Muzeju desetak koverata tiskanih tim povodom. Goran Brevuljdarovao je odreðeni broj ulaznica sa rock i pop koncerata odr�anih u Ðakovutijekom 80-ih godina prošlog stoljeæa, dok su Valentin Markovèiæ i �eljko Lekšiæpoklonili nekoliko desetaka suvremenih fotografija Ðakova. Najvrednija


386

donacija bila je ona Foto-kino kluba koji nam je ustupio filmske kronikeÐakovštine snimljene 1971., 1972. i 1973. godine.

1.6. Ustupanje

Za izlo�bu „Svijet u oèima djeteta“, koju je organizirala Posudionica iradionica narodnih nošnji i MCUK, posuðeno je nekoliko kolijevki, stolèiæ sadjeèjim stolicama, drveni konjiæ za ljuljanje, djeèji stalak i igraèke. Izlo�ba je bilapostavljena u Ðakovu, Zagrebu i Splitu tijekom 2011. i 2012. godine.

2. ZAŠTITA

2.1. Privremena zaštita

Privremena zaštita vršena je nad tekstilnim predmetima unutar etnografskezbirke, kako u depou, tako i u stalnom etnografskom postavu. U svrhu zaštiteobojano je i nekoliko predmeta iz Zbirke Domovinskog rata.

2.3. Restauracija

U Muzeju Slavonije restaurirana su seljaèka zapre�na kola, a u Posudionici iradionici narodnih nošnji vezovi na tekstilu. Restauracija je obavljana tijekom2011. i 2012. godine.

3. DOKUMENTACIJA

3.1. Inventarna knjiga

Novonabavljeni predmeti unose se u M ++ program.

3.3. Fototeka

Fotografijama je popraæen terenski rad sva tri kustosa, a fotografski se prate isve prezentne muzejske aktivnosti. Dio digitalnih zapisa pohranjen je na CDmediju, dio u kompjutorskoj memoriji, dok je dio izraðen u obliku fotografija.

387


3.6. Hemeroteka

Kako u Ðakovu veæ godinama nemamo lokalno glasilo koje bi sustavnopratilo naš rad, hemeroteka se popunjava gotovo iskljuèivo natpisima iz GlasaSlavonije.

3.9. Ostalo

Sve aktivnosti Muzeja zabilje�ene su na DVD-u.

4. KNJI�NICA

4.1. Nabava

Najveæi broj publikacija pribavili smo razmjenom sa drugim muzejima iznanstvenim ustanovama (npr. Hrvatski institut za povijest – Slavonski Brod), anije za podcijeniti ni broj darovanih nam knjiga. Ponajviše od Matice hrvatske -ogranak Ðakovo, te Grada Ðakova. Od darovanih knjiga svakako treba izdvojitikomplet izdanja Muzeja za umjetnost i obrt iz Zagreba.

Knjige i kupujemo, u pravilu one koje su nu�ne za bavljenje planiranimaktivnostima, ili od posebne va�nosti za lokalnu i regionalnu povijest. Tako jenpr. kupljena knjiga B. Mimice „Povijest Slavonije“ tom I. i II.

Kao i proteklih godina, tako i ove, sve naše izlo�be popraæene su katalozima.

4.4. Slu�ba i usluge za korisnike

Struèna literatura posuðivana je u najrazlièitije svrhe. Najviše uèenicima,studentima, profesorima, znanstvenim istra�ivaèima, voditeljima KUD-ova ilokalnim ljubiteljima kulturne baštine Ðakova i Ðakovštine.

5. STALNI POSTAV

Do manjih promjena došlo je u povijesnom dijelu stalnog postava. Tamo sudva Giffingerova portreta skinuta i vraæena Muzeju Brodskog Posavlja, a nanjihovom mjestu izlo�eni su radovi istog autora koje smo u meðuvremenu kupili.

388


6. STRUÈNI RAD

6.2. Identifikacija/determinacija

Obavljena identifikacija pojedinih dijelova narodne nošnje, umjetnièkihslika i knjiga.

6.4. Ekspertize

Usmene ekspertize obavljene su za više etnografskih predmeta, a za potrebeMinistarstva kulture Republike Hrvatske dana je i pismena o folklornojmanifestaciji Ivanjski krjesovi.

6.5. Posudbe i davanje na uvid

Najèešæa je bila posudba literature za maturalne i diplomske radnje.Muzejsku graðu i literaturu koristilo je i nekoliko znanstvenika za potrebeistra�ivanja pojedinih, uglavnom historiografskih, arheoloških i etnografskihtema.

6.7. Publicistièka djelatnost struènih djelatnika

Ivo Pavloviæ: Srednjovjekovna nekropola Ðakovo, Revija Ðakovaèkih vezova,2012.

Branka Uzelac: Crtice iz obrtnièke povijesti Ðakova i Ðakovštine, u: Ðakovoobrtnièki grad, Ðakovo, 2012.

Bijeliæ Borislav: Akvizicije umjetnièke zbirke Muzeja Ðakovštine; Ðakovo,2012.

Borislav Bijeliæ: 140 godina DVD-a Ðakovo, Ðakovo, 2012.Borislav Bijeliæ: Poèeci ðakovaèke filatelije, u: Filatelistièka izlo�ba, Ðakovo,

2012.

6.9. Struèna pomoæ i konzultacije

Nastavljena je dugogodišnja suradnja sa voditeljima pojedinih KUD-ova iObrtnièkom školom Antuna Horvata iz Ðakova. Sa Društvom ljubitelja starina

389


Muzej je postavio i organizirao filatelistièku izlo�bu, a sa DVD-om Ðakovoizlo�bu 140 godina DVD-a Ðakovo.

6.10. Urednièki poslovi, recenzije knjiga i èlanaka

Branka Uzelac napisala je recenziju za „Knjigu o Ljeljama“ Ivana Loviæa.Borislav Bijeliæ glavni je i odgovorni urednik Zbornika Muzeja Ðakovštine, dokje Branka Uzelac èlan uredništva istog èasopisa.

6.11. Djelovanje u strukovnim društvima

Svi djelatnici Muzeja èlanovi su Muzejske udruge istoène Hrvatske, apojedinci još i nekih drugih udruga (Hrvatsko arheološko društvo, Hrvatskomuzejsko društvo, Društvo ljubitelja starina…). U Muzejskoj udruzi istoèneHrvatske Borislav Bijeliæ trenutno je èlan Upravnog odbora.

6.12. Informatièki poslovi muzeja

Web stranica Muzeja a�urira se jednom godišnje.

7. ZNANSTVENI RAD

7.1. Tema i nositelj projekta

Borislav Bijeliæ istra�ivao je povijest Hrvatskog katolièkog orla tijekom2011. i 2012. godine. Rezultati istra�ivanja najvjerojatnije æe biti objavljeni uZborniku Muzeja Ðakovštine 11.

390


9. IZLO�BENE AKTIVNOSTI

Izlo�ba Grobni nalazi sa Štrbinaca / Akvizicije Umjetnièke zbirke MÐ

Muzej Ðakovštine, 27. 01. – 25. 03. 2012.Autori struène koncepcije: Ivo Pavloviæ / Borislav BijeliæAutori likovnog postava: Ivo Pavloviæ / Borislav BijeliæOpseg: 25 grobnih predmeta i 20 slikaVrsta izlo�be: arheološka, umjetnièka, tuzemna, informativna,

Izlo�ba 140. godina DVD-a Ðakovo

Muzej Ðakovštine, 29. 03. – 10. 04. 2012.Autor struène koncepcije: Borislav BijeliæAutor likovnog postava: Borislav BijeliæOpseg: 59 predmetaVrsta izlo�be: povijesna, tuzemna, retrospektivna, skupna

391


Izlo�ba Josipa Kani�e: Paste/Copy

Muzej Ðakovštine, 14. 05. – 23. 05. 2012.Autor struène koncepcije: Vlastimir KusikAutor likovnog postava: Josip Kani�aOpseg: 10 slikaVrsta izlo�be: umjetnièka, tuzemna, studijska, samostalna

Biskup Strossmayer graditelj

Muzej Ðakovštine, 25. 05- - 25. 06. 2012.Autor struène koncepcije: Borivoj PopovèakAutor likovne koncepcije: Borislav BijeliæOpseg: 30 radovaVrsta izlo�be: umjetnièka, tuzemna, informativna, samostalna

392


Oj, Perkovci i Novi i Stari, u vama su lole i beæari

Muzej Ðakovštine, 30. 06. – 14. 08. 2012.Autor struène koncepcije: Branka UzelacAutor likovnog postava: Branka Uzelac / Zdenko ŠarèeviæOpseg: 89 radovaVrsta izlo�be: etnografska, tuzemna, retrospektivna, samostalnaTema: prikaz etnografske zbirke obitelji Šarèeviæ

Filatelistièka izlo�ba

Muzej Ðakovštine, 17. 08. – 10. 09. 2012.Autor struène koncepcije: Borislav BijeliæAutor likovnog postava: Borislav BijeliæOpseg: nekoliko stotina poštanskih marakaVrsta izlo�be: filatelistièka, tuzemna, informativna, skupna

393


Izlo�ba slika Krunislava Stojanovskog – Bijelo, ljubièasto, crveno

Muzej Ðakovštine, 14. 09. – 14. 10. 2012.Autor struène koncepcije: Krunislav Stojanovski / Borislav BijeliæAutor likovnog postava: Krunislav Stojanovski / Borislav BijeliæOpseg: 22 slikeVrsta izlo�be: umjetnièka, tuzemna, informativna, samostalna

Liturgijsko ruho iz Zbirke tekstila Muzeja za umjetnost i obrt

Muzej Ðakovštine, 19. 10. – 15. 12. 2012.Autor struène koncepcije: Antonina Srša / Iva ÈukmanAutor likovnog postava: Antonina Srša / Iva ÈukmanOpseg: 15 misnicaVrsta izlo�be: povijesna, tuzemna, informativna, samostalna

394


Stalni postavi Muzeja Ðakovštine

Muzej Ðakovštine, 21. 12. 2012. – 25. 01. 2013.Autor struène koncepcije: Branka Uzelac / Borislav Bijeliæ / Ivo PavloviæAutor likovnog postava: Branka Uzelac / Borislèav Bijeliæ / Ivo PavloviæOpseg: 65 predmetaVrsta izlo�be: etnološko-povijesno-arheološka, tuzemna, informativna,

skupna

10. IZDAVAÈKA DJELATNOST

10.1. Tiskovine

395


Borislav Bijeliæ:

Akvizicije Umjetni-

èke zbirke MÐ 2002.

– 2012. (katalog)

Borislav Bijeliæ: 140 godina

DVD-a Ðakovo (katalog)

Andrej Mirèev:

Paste / Copy

(katalog)

Branka Uzelac: Oj,

Perkovci i Novi i

Stari…(katalog)

11. EDUKATIVNA DJELATNOST

11.1. Vodstva

Redovita vodstva za škole i grupe graðana.

11.3. Radionice i igraonice

Izrada dijelova tradicijske odjeæe ljelja ili kraljica iz Gorjana (rujan 2012. –MÐ)

Izrada šokaèkih kapa (studeni 2012. – Srednja strukovna škola)

396


Borislav Bijeliæ:

Filatelistièka izlo�ba

(katalog)

Antonina Srša / Iva Èukman:

Liturgijsko ruho iz Zbirke tekstila

MUO (katalog)

Branka Uzelac /

Borislav Bijeliæ:

Stalni postavi

12. ODNOSI S JAVNOŠÆU

12.2. Sudjelovanje u televizijskim i radio emisijama

U više navrata ravnatelj Muzeja gostovao je u emisijama lokalnog iregionalnog radija.

12.4. Promocije i prezentacije

U Velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu Borislav Bijeliæ je, zajedno saVladom Filiæem, predstavio knjige „Ðakovaèki spomendani“ i „Ðakovaèkiportreti“ dr. Zvonka Benašiæa.

12.5. Koncerti i priredbe

Svibnja mjeseca u Muzeju je odr�an koncert studenata glazbene pedagogijeiz Osijeka.

13. MARKETINŠKA DJELATNOST

Marketinška djelatnost je uobièajena. Za sve naše manifestacije šaljemopozivnice i tiskamo plakate, aktivnosti nam se najavljuju i komentiraju prekoradio postaja, lokalnih novina i interneta. Muzej posjeduje web stranicu koja seredovito a�urira.

14. UKUPAN BROJ POSJETITELJA

Tijekom 2012. godine Muzej je posjetilo oko 3 700 posjetitelja.

397


15. FINANCIRANJE

15.1. Izvori financiranja

Lokalna samouprava 80 %Ministarstvo kulture 15 %�upanija 3 %Vlastiti prihodi 2%

15.2. Investicije

Izgradnja zgrade u dvorištu Muzeja za smještaj muzejskih depoa, radionice iknji�nice.

398


IN MEMORIAM

399


400


Antun Jarm

Na Gradskom groblju u Ðakovu, u èetvrtak 27. prosinca 2012., ukopan jemons. Antun Jarm, umirovljeni sveæenik Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije, kojije preminuo 23. prosinca 2012. u Sveæenièkom domu u Ðakovu. Antun Jarm jeostavio znaèajan trag ne samo kao sveæenik veæ i kao plodan novinar, urednik,fotograf, publicist, pjesnik, animator kulturnih dogaðanja, va�an sudionikprigodom gradnje brojnih crkvenih objekata (meðu ostalim je to vidljivo u crkviDobrog Pastira u ðakovaèkom naselju Sjever, gdje je na fresci Vladimira Megliæaprikazan odmah iza �upnika Zvonka Mraka koji Kristu prinaša maketu dovršenecrkve). Ukopne obrede predvodio je ðakovaèki nadbiskup, a tada još pomoænibiskup ðakovaèko-osjeèki, mons. Ðuro Hraniæ. Kako su dr. Hraniæ i Antun Jarmbili dugogodišnji suradnici, napose u biskupijskom Vjesniku u kojem je nekolikogodina dr. Hraniæ bio glavni urednik, a Jarm jedan od èlanova uredništva ivjerojatno najrevniji suradnik, ne èudi da je nadbiskupov nadgrobni govor, osimšto je odlièno oslikao lik i djelo pokojnika, bio i emotivan.

In memoriam ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413

401

Mons. Antun Jarm rodio se od oca Petra i majke Ane r. Štimec 12. lipnja1935. godine u Gundincima. Prva èetiri razreda osnovne škole završio je uStrizivojni, a potom odlazi u Djeèaèko sjemenište na Šalatu u Zagreb kaosjemeništarac tada Ðakovaèke i Srijemske biskupije. Maturirao je u Ðakovu1952. godine, gdje je završio i teološki studij. Za sveæenika ga je zaredio biskupBauerlein 6. o�ujka 1960. godine. Kao mladomisnik najprije je 7 mjeseci biokapelan u Èepinu, a potom je kroz 11 godina obavljao �upnièku slu�bu: 3 godineu Rokovcima i Andrijaševcima (istodobno kroz nekoliko mjeseci bio je iupravitelj �upe Cerna), te kroz 8 godina u �upi Uzvišenja sv. Kri�a u Retfali uOsijeku. Veoma uspješno i zapa�eno �upnièko djelovanje te uredno poslovanjeponukali su biskupa Stjepana Bauerleina te ga je on 1971. godine imenovaoravnateljem Ekonomata Ðakovaèke i Srijemske biskupije. Naslijedio je teškoekonomsko stanje, u Biskupije koja poslije nacionalizacije crkvene imovine nijeuspjela stvoriti sustav koji bi joj osiguravao uzdr�avanje �upa i središnjihbiskupijskih ustanova. Ekonom Antun Jarm je kroz 18 godina (1971.-1989.)ustrajno i strpljivo stvarao novi biskupijski ekonomski sustav, koji je u ondašnjimokolnostima omoguæio stabilnost i skroman, ali normalan �ivot središnjihbiskupijskih ustanova. Zajedno sa svojim suradnicima, preustrojio je EkonomatBiskupije i obnavljao biskupijsko gospodarstvo. To je omoguæilo obnovu iizgradnju pojedinih biskupijskih zgrada. Istièemo osobito izgradnju Sveæenièkogdoma te sveobuhvatnu obnovu i rekonstrukciju kanonièkih kurija naStrossmayerovom trgu u Ðakovu.

Uz ekonomske poslove bavio se i pedagoškim radom: bio je predavaècrkvene administracije na Visokoj bogoslovnoj školi i crkvene glazbe naBiskupijskoj gimnaziji “J. J. Strossmayer” u Ðakovu. Kroz 16 godina bio je iprosinodalni sudac Biskupijskog sudišta (1971.-1989.) te èlan Zbora savjetnika,Prezbiterskog vijeæa, Ekonomskog vijeæa i drugih stalnih i prigodnih biskupijskihtijela i povjerenstava. Kao rektor Samostanske crkve Srca Isusova kroz 11 godina(1974.-1985.), njegujuæi liturgijski �ivot u Samostanu, liturgijski je odgojioèitavu generaciju Sestara sv. Kri�a. Nadbiksup Hraniæ je u svom nadgrobnomgovoru posebno istakao njegov spisateljsi i urednièki rad:

„No, pok. mons. Jarm, povjerovao je u Rijeè koja je tijelom postala. Kaosveæenik napisao je brojne tekstove i èlanke u kojima tumaèi Bo�ju rijeè,liturgijska otajstva te sabire, nudi i lomi zrnca kršæanske mudrosti. Preveo je iobjavio više naslova duhovnog i molitvenog sadr�aja. Napisao je i višeznanstvenih èlanaka povijesnog karaktera i tekstova u kojima je predstavljaopojedine osobe te kulturnu baštinu s podruèja Ðakovaèke i Srijemske biskupije.Budnim je okom pratio i komentirao dogaðaje s podruèja crkvenog �ivota tecrkveno izdavaštvo: podr�avao je, hvalio, ali i kritièkim (ponekad i satiriènim)

402

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2013.) str. 401-413 In memoriam

tonom prizemljivao biskupijsku i širu javnost, tra�io veæu kvalitetu i pozivao naistinu. Osim u crkvenim, takoðer je u razlièitim društvenim tiskovinama objavionekoliko stotina èlanaka evangelizacijskog i kulturnog sadr�aja.

Godinama je grafièki ureðivao brojne veæe i manje publikacije u izdanjuBiskupskog ordinarijata Ðakovo, �upnih ureda i pojedinih sveæenika. Napisao jebezbroj kraæih i du�ih novinarskih èlanaka u crkvenim glasilima te u lokalnimsvjetovnim novinama i publikacijama. Obraðivao je i objavljivao statistièkepodatke iz �ivota Ðakovaèke i Srijemske biskupije. Fotografiranjem iprikupljanjem fotografija stvorio je vrijednu fototeku u kojoj je nastojao sustavnodokumentirati �ivot �upa i crkvenih institucija te stanje brojnih crkvenihgraðevina. Uredio je više monografija i suraðivao s brojnim izdavaèima igrafièarima na podruèju Biskupije i izvan nje.

Svojim urednièkim radom, prevoðenjem, spisateljstvom i izdavanjem nizavrijednih i zapa�enih knjiga, monografija i brošura, afirmirao je Biskupskiordinarijat u Ðakovu i kao izdavaèa, a meðu vjernicima je istodobno na taj naèinširio i promicao knjigu te kršæanski tisak. Nekoliko svojih knjiga objavio je i koddrugih izdavaèa ili u privatnom izdanju.

Promicao je korištenje tiska i tiskovina u evangelizaciji i crkvenojkomunikaciji. Praktièki je kroz èitav sveæenièki �ivot, sve dok se nije ozbiljnijerazbolio i otišao u mirovinu, suraðivao te pisao u Vjesniku Ðakovaèke iSrijemske biskupije. Kroz 8 godina (1994.-2001.) bio je i urednik obavijesnogdijela te grafièki urednik Vjesnika. Bio je i prvi te veoma revan biskupijskidopisnik i suradnik u crkvenim medijima na nacionalnoj razini, èlan OdboraHBK za sredstva društvenog priopæavanja, biskupijski delegat Informativnekatolièke agencije (IKA), èlan Hrvatskoga društva katolièkih novinara odnjegova utemeljenja.

Bio je meðu prvim sveæenicima koji su prepoznali va�nost prisutnosti Crkveu elektronskim medijima te blagodat korištenja moguænosti koje pru�ajusuvremena elektronska sredstva društvenog priopæavanja u evangelizaciji,unutarcrkvenoj komunikaciji te u komunikaciji Crkve s društvenom sredinom.Svojim je radom i nastojanjima senzibilizirao i odgovorne u Biskupiji te širubiskupijsku zajednicu za iskorake na medijskom planu. Godinama je svojimosobnim anga�manom, prijedlozima i poticajima stvarao pretpostavke za ustrojBiskupijskog statistièkog ureda i Tiskovnog ureda, te je dugogodišnjim ustrajnimi sustavnim fotografiranjem sakralnih objekata, crkvenih sveèanosti, osoba,susreta, umjetnina, liturgijskog posuða, paramenata i sl. prikupio bogatu zbirkufotografija, koju je sortiranjem i sistematizacijom pretvorio u pravu fototeku,sadr�ajno vezanu uz �ivot naše Biskupije. Godine 2002. Biskupiji je pokloniotako stvorenu fototeku. Od tada do umirovljenja koncem 2009. godine bio je i

403


slu�benim dekretom imenovan voditeljem Biskupijskog medijskog arhiva. Unjemu je ustrojio foto, audio i videoteku te je sve do umirovljenja nastavio sasustavnim prikupljanjem i sistematiziranjem prikupljene graðe. Od 1991. dodanas bio je i ravnatelj Biskupijskog statistièkog centra. Kroz posljednjih 18godina (od 1992. do 2009.) bio je stup i èlan Biskupijskog povjerenstva zagradnje i obnove crkvenih objekata. Cijeneæi njegov uzoran i zauzet sveæenièki�ivot, pokojni biskup Æiril Kos predlo�io ga je sluzi Bo�jemu papi Ivanu Pavlu II.te ga je on 1983. godine poèastio naslovom Kapelana Njegove Svetosti.“

Vidljivo je, dakle, kako je mons. Antun Jarm imao iznimno bogatu karijeru,a va�an prinos dao je i brojnim svjetovnim izdanjima u Ðakovu, naposeÐakovaèkim vezovima, dugogodišnjom suradnjom u vezovskoj Reviji. Najèešæesu to bili tekstovi vezani uz Ðakovaèko-osjeèku nadbiskupiju, njene institucije,zgrade, zaslu�nike, znaèajne dogaðaje i obljetnice. Najviše Jarmovih tekstova uReviji je o katedrali, ali je pisao i Sestrama Svetoga Kri�a u Ðakovu,Bogoslovnom sjemeništu, o sveæenicima Ðakovaèke biskupije roðenima uÐakovu, o biskupijskom Vjesniku, o drugoj ðakovaèkoj �upnoj crkvi Svih Svetihu naselju Sjever, o aljmaškom svetištu, o kri�evima, pokloncima i kapelicama uSlavonije, ali i o korijenima simbolike boja, o znaèenjima pojedinih fresaka uðakovaèkoj katedrali itd. Njegovi tekstovi uvijek su bili pomno pripremljeni, odnaslova, podnaslova, potpisa i ilustracija: urednik tu zapravo nije imao posla,osim proslijediti tekst na prijelom. Naèinom opreme svojih tekstova podsjeæao jena stil Matije Paviæa i Milka Cepeliæa u znamenitoj monografiji o Strossmayeru –podnaslovi u tekstu su du�i nego je danas uobièajeno i u pravilu sadr�e malisa�etak onoga o èemu se u pojedinom ulomku govori. Antun Jarm je znao pronaæinaèin da svaku temu obradi s puno podataka, ali na èitateljima zanimljiv naèin.Suradnja autora s mons. Jarmom zapoèela je u djeèaèkoj dobi, kada sam sedamgodina ministrirao kod njega u samostanu Sestara Svetoga Kri�a. Njegov jeutjecaj na cijelu generaciju ministranata bio iznimno velik i pozitivan, a naša sesuradnja nastavila na razlièite naèine i kasnije, primjerice u lokalnom tisku:Ðakovaèkom glasniku i Ðakovaèkim novinama koje sam ureðivao, a mons. Jarmim je bio redovit suradnik. Kasnije se ta suradnja produbila i na vezovsku Reviju,koju je on iznimno cijenio, kao što je cijenio i Ðakovaèke vezove. Osim kao autor,Jarm je dao prinos i u brojnim ðakovaèkim manifestacijima, napose posveæenimabiskupu Strossmayeru. Va�an je njegov prinos prigodom podizanja spomenikaStrossmayeru u Ðakovu (1999.), gdje je bio èlanom Odbora za podizanjaspomenika.

Iako sam znao kako je iznimno vješt s rijeèima, veliko iznenaðenje bila mi jenjegova jedina pjesnièka zbirka „Kao“ – mo�da i ponajbolja pjesnièka zbirkajednoga sveæenika naše Nadbiskupije uopæe. Iznimno duboka lirika, usporediva i

404


sa najveæim �ivim hrvatskim pjesnikom iz redova sveæenika – akademikomIvanom Golubom, pokazala je kako i dobro poznati nam ljudi u sebi kriju poneštoneotkriveno i iznimno duboko. Predlagao sam mons. Jarmu da se kandidira zaèlanstvo u Društvu hrvatskih knji�evnika, ali ga je uskoro bolest odvojila odsvakodnevnih aktivnosti. Godina kada je Ðakovaèka biskupija postalaNadbiskupija – 2008. – godina je izdanja posljednje Jarmove knjige –monografije o katedrali napisane u suautorstvom s dr. Šuljakom, grafièki vrlozanimljiva monografija, u kojoj blista Jarmova reèenica Ðakovu kao srcuSlavonije, a „katedrali kao srcu Ðakova“. U tom srcu Slavonije, nezaobilaznomjesto zaslu�io je svojim djelovanjem Antun Jarm. A èitateljima Zbornikapoklanjamo jednu njegovu iznimnu pjesmu.

Dan kao igraèka

Veæ tako dugood tebe primamuvijek nove dane - kao igraèke.A ni ruke da mahnem,ni smiješka da uzvratim,ni zahvale da poka�em,premda se - darom tvoje svemoæi -svaki dan raðam nebu i zemlji.U znak proigranih moguænostioèi prekrivam rukama.Znam, i sutra æeš mi datinovi dan - kao igraèku.

Mirko Æuriæ

405


Zvonko Benašiæ

Svakodnevne pojave „odlaska“ ljudi koji su svojim djelovanjem ostaviliodreðenog traga na planu afirmacije sredina u kojima su �ivjeli i radili prirodan je,oèekivan, ali ipak tu�an èin koji nas, dogodio se on prije ili kasnije, uvijek nekakoiznenadi i pred nama, po tko zna koji put, otvori nebrojna pitanja o smisluvlastitog postojanja. Smisao postojanja Zvonka Benašiæa bio je vezan za rad unajširem smislu te rijeèi, rad na znanstveno-istra�ivaèkom, humanitarnom,sportskom i svakom drugom planu. I to sustavan, kontinuirani rad koji je trajaosve do zadnjih dana njegova �ivota.

Zvonko Benašiæ roðen je 4. prosinca 1931. godine u Ðakovu, u „sjenikatedrale“, kako je to znao isticati, i tu je �ivio sve do svojih zadnjih dana.Osnovnu i srednju školu završio je u Ðakovu, a ekonomski fakultet u Osijeku. Naistom fakultetu æe kasnije magistrirati i doktorirati. Osim kratkog vremena koje jeproveo u Osijeku, cijeli radni vijek, sve do mirovine, radio je u Ðakovu, i to

406


najdu�e u PIK-u Ðakovo gdje je, izmeðu ostalog, obnašao i posao direktorakomercijalnog sektora. Od toga vremena posebnu pozornost posveæivao jemarketingu vina, disciplini koja je tada bila još u povojima, a koja æe mu postatidominantna struèna i znanstvena preokupacija. U okviru svojih marketinškihpreokupacija Benašiæ je osmislio dugogodišnji zaštitni znak PIK-a Ðakovo irobnu marku „Tena“. U vrijeme poèetka bavljenja s marketingom bio je iinicijator, osnivaè, i jedno vrijeme predsjednik Društva knjigovoða.

Paralelno s tim, struènim aktivnostima, Benašiæ je iskazao i iznadprosjeèniinteres za društveno-kulturno-sportske inicijative. Tako je poèetkom pedesetihgodina bio jedan od osnivaèa Ðakovaèko sportskog kluba (ÐŠK-a) i u njemujedan od prominentnijih odbojkaša. U istom klubu kasnije æe raditi i kao trenerodbojkaške momèadi.

Iako nije za podcijeniti sve ono što je Benašiæ napravio na struènom isportskom planu, èini se da je na širem društvenom planu dao još i više. Tuponajprije mislim na anga�man oko „Ðakovaèkih vezova“, kulturnemanifestacije koja je desetljeæima zaštitni znak Grada. Èlanom Upravnog odboraTuristièkog društva Benašiæ je postao 1967. godine, iste one godine kada suVezovi i pokrenuti, da bi od 1971. godine bio izabran za njezinog predsjednika.Funkciju predsjednika Turistièkog društva obnašao je sve do sredine osamdesetihgodina. U tom intervalu Benašiæ je, kraæe vrijeme, obnašao i funkcijupotpredsjednika Skupštine opæine Ðakovo, predsjednika Zajednice vinogradara ivinara Jugoslavije, a bio je i predsjednik Društva za marketing Slavonije iBaranje. I to nije sve.

Godine 1985. Benašiæ je inicirao osnivanje KUD-a Tena koji æe pronijetiime Ðakova ne samo diljem Hrvatske, veæ i šire. Na èelu Tene bio je sve do 2000.godine, a od tada njezin je do�ivotni poèasni èlan. Samo koju godinu kasnije(1988. g.) pokrenuo je u Trnavi gospodarsko-turistièko-vinarsku manifestacijuBonavita, a u Ðakovu 1993. godine rad Lions kluba kojemu je bio i prvipredsjednik.

Sve navedeno, dakako, izaziva, ako ne divljenje, ono sasvim sigurnorespekt, baš kao što respekt izaziva i impozantna Benašiæeva bibliografija. Kakoje u jednoj od svojih knjiga napisao, objavio je više od 1000 novinskih i drugihèlanaka, šest knjiga s podruèja vinarstva i više knjiga s temama iz ðakovaèkepovijesti i kulture: Od ZPD-a do PIK-a Ðakovo, Spomenica Tene kulturnoumjetnièkog društva PIK-a Ðakovo (tri izdanja), Ðakovaèki spomendani (dvaizdanja), Desetljeæe u slu�bi humanosti, Hrvatski sokol u Ðakovu, PovjesnicaÐakovaèkih vezova i Ðakovaèki portreti.

Za anga�man u Lions klubu Benašiæ je dobio priznanje Lions Internacionala1997. godine, a za cjelokupni društveni anga�man tijekom više od pola stoljeæa

407


aktivnog djelovanja nagraðen je od Grada Ðakova Strossmayerovom plaketom1989. i Godišnjom nagradom 2004. godine.

Spomenuta priznanja, sasvim sigurno, doktor Benašiæ je i zaslu�io. Toistièem kao netko tko je s Benašiæem petnaestak godina aktivno suraðivao. Iz togaperioda do�ivio sam Zvonka Benašiæa kao istinskog zaljubljenika u Ðakovo, kaoèovjeka koji je vjerovao u snagu pisane rijeèi i koji je upravo zato, pogotovozadnja desetljeæa, jako puno i pisao. Osobno sam mu sugerirao da je stupanjnjegove analitiènosti i graða s kojom je raspolagao takva da bi odreðene tememogao obraðivati i sa znanstvenim aparatom i tako im, na neki naèin, dati nekunovu, višu dimenziju. Takve prijedloge dr. Benašiæ sustavno je odbijao sobrazlo�enjem kako on �eli pisati za obiène ljude. Za iste te, tzv. obiène ljude, ali iza Grad u cjelini, bila je vezana i njegova posljednja gesta privr�enosti sredinikojoj je cijeli �ivot pripadao. Veæ teško bolestan, samo nekoliko tjedana prijesmrti, ostvarila se njegova dugogodišnja �elja da se u Gradu postavi spomenikhrvatskome knji�evniku i politièaru Luki Botiæu. Sa pokojnom suprugom Miromspomenik je dao izgraditi o svom trošku, a osobno ga je otkrio na prigodnojsveèanosti u povodu 150 godina od pjesnikove smrti odr�anoj u Ðakovu 7.svibnja 2013. godine.

Doktor Benašiæ umro je u osjeèkoj bolnici 10. srpnja, a sahranjen je naðakovaèkom groblju 13. srpnja 2013. godine.

Borislav Bijeliæ

408


Petar Strgar

U Ðakovu je 31. kolovoza 2013. sahranjen sveæenik i profesor, dugogodišnjiravnatelj Dijecezanskog muzeja i Spomen-muzeja biskupa Strossmayera - PetarStrgar.

Prof. Petar Strgar je roðen u Ivancima, u ilaèkoj �upi, 23. sijeènja 1938., apreminuo je 28. kolovoza u KBC-u Osijek, u 76. godini �ivota i 47. godinisveæeništva. Osnovnu školu je polazio u Ilaèi i Kukujevcima, a srednju je školuzavršio u Šidu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu stekao je zvanje profesorapovijesti. Pred kraj studija došao je u ðakovaèku Bogosloviju gdje je završiostudij teologije. Za sveæenika je zareðen 29. lipnja 1967. Vršio je slu�buduhovnog pomoænika u Vinkovcima, Drenovcima i �upanji. U Liceju jepredavao povijest od 1968. do 1990., a povremeno i njemaèki jezik. Naðakovaèkoj Teologiji (danas Katolièkom bogoslovnom fakultetu) predavao jepredmet crkvena umjetnost. Du�nost prefekta u Liceju obnašao je od 1968. do

409


1973., a du�nost ravnatelja Gimnazije J. J. Strossmayera od 1974. do 1990.Obnašao je du�nost tajnika biskupijskog Vjesnika od 1968. do 1975., a bio je iprosinodalni sudac crkvenog sudišta. Od 1991. pa do smrti bio je ravnateljSpomen-muzeja biskupa Strossmayera...

Osim sveæenièkih i odgojno-obrazovnih du�nosti, prof. Petar Strgar jedna jeod najznaèajnijih osoba ðakovaèke kulturne scene na razmeði izmeðu XX. i XXI.stoljeæa. Organizirao je više od stotinu likovnih izlo�aba, uredio desetak knjiga,organizirao kazališne predstave, predstavljanja knjiga. Obogatio je zbirkuSpomen-muzeja biksupa Strossmayera s nekoliko stotina likovnih djela, meðukojima se istièe donacija Zdravka Æosiæa od više od stotinu slika. Struène èlankeobjavljivao je u biskupijskom Vjesniku i Reviji Ðakovaèkih vezova. Poticao jemlade umjetnike tako da je rezultat njegova rada zasigurno i procvat likovneumjetnosti u Ðakovu. Poèetkom devedesetih godina XX. stoljeæa u Ðakovu nijebilo slikara, a danas imamo dvadesetak mladih umjetnika koji su završili ilizavršavaju likovne akademije.

Najplodnije godine djelovanja profesora Strgara, bile su godine stvaranjasamostalne hrvatske dr�ave i Domovinskog rata. Spomen-muzej biskupaStrossmayera pretvorio je u jedan od najva�nijih izlagaèkih prostora u napadnutojHrvatskoj u koji su dolazili i svi tadašnji ministri kulture. Kulturom je odgovaraona ratna razaranja: izlo�ba je smjenjivala izlo�bu. Još nam je u sjeæanju onajprekrasan kri�koji je 1991. naèinio od tenkovske zapreke, urešene cvijeæem. Tajje kri� postao simbolom Ðakova u Domovinskom ratu, a našao se i na omotuknjige Ðakovština u Domovinskom ratu, potom je preoblikovan u umjetnièkodjelo Petra Barišiæa hrvatskim braniteljima, spomenik koji je u Ðakovupostavljen 2001. Prof. Strgar je bio èlanom ocjenjivaèkog suda koji odabrao tajrad, kasnije proglašen najboljim hrvatskim likovnim djelom u 2001. i jednim odnajboljih spomenika Domovinskom ratu uopæe. Posljednje �ivotno ostvarenjeprofesora Strgara bilo je objavljivanje pretiska znamenite monografije Josip JurajStrossmayer Matije Paviæa i Milka Cepeliæa, s kazalom imena i pojmova.Godinama je �elio nadopuniti kazalom tu iznimnu knjigu, ali nije ni slutio kako æemu to biti posljednje �ivotno ostvarenje. Za svoje iznimne zasluge primio je nizpriznanja meðu kojima su nagrada za kulturnu osobu godine Grada Ðakova(1997.), Nagrada Grada Ðakova (2000.), Povelja zahvalnosti Spomen-muzejubiskupa Strossmayera (2008.), a posebno se ponosio Spomenicom Domovinskograta koje je zaslu�io ne samo svojim kulturnim djelovanjem veæ i humanitarnim idušebri�nièkim: kao potpora potrebitima, napose hrvatskim braniteljima injihovim obiteljima.

410


Posebno bih se htio osvrnuti na djelatnost prof. Strgara kao ravnateljaSpomen-muzeja biskupa Strossmayera i Dijecezanskog muzeja. Dijecezanskimuzej u dvoru Biskupije osnovao je 1951. biskup Stjepen Bauerlein. Osim pokatehetskoj djelatnosti biskup Baurelein se bavio arheologijom i poviješæu, a nizgodina je predavao predmet crkvena umjetnost. Biskupski dvor je njegovomzaslugom postao jedinstvenim muzejem „otvorivši se javnosti i turistièkim iškolskim grupama”. Taj je muzej postao svojevrsna turistièka i kulturna atrakcija,a posebice je pozornost privlaèio salon u kojem je bilo sve što je u vezi sbiskupom Strossmayerom. Ta soba bila je nukleus Muzeja koji je posveæen liku idjelu biskupa Strossmayera, najznaèajnijeg ðakovaèkog biskupa.

Odluka o osnivanju muzeja donesena je 1986., a potpisao ju je tadašnjibiskup msg. dr. Æiril Kos. Biskupija je ustupila kanonièku kuriju uz katedralu, atadašnja Skupština Opæine Ðakovo je trebala urediti kuriju. Potpisan je ugovorizmeðu Biskupije i tadašnje Opæine Ðakovo. Biskupija je ustupila zgradu iizloške te sobe za voðenje Muzeja, a Opæina je uz pomoæ Republike Hrvatskezapoèela obnavljanje. Muzej je trebao biti otvoren 1989. za proslavu 750.obljetnice, ali zgrada je bila gotova tek 1990.

Svojevrsni pred�ivot ovoga Muzeja zapoèeo je 1982. kada je prigodom 100.obljetnice posveæenja katedrale i 30. obljetnice Dijecezanskog muzeja u galerijikatedrale prireðena izlo�ba restauriranih umjetnina. Izlo�ba je bila otvorena urujnu i listopadu 1982. i poluèila odlièan uspjeh. Naredna izlo�ba je odr�ana1985. prigodom velebne proslave 1100 obljetnice smrti svetoga Metoda. Izlo�enesu slike iz donacije biskupa Strossmayera Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu.

Prigodom 20. obljetnice Ðakovaèkih vezova 5. srpnja 1986. otvorena jeizlo�ba nacrta za vitraje Ivana Tune Jakiæa. Veliki uspjeh postigla je i prigodnaizlo�ba otvorena 27. studenoga 1990.: Roðenje i djetinjstvo Isusa Krista uslikarstvu od 15. do 18 stoljeæa.

U to vrijeme su pripreme za poèetak rada Spomen-muzeja bile pri samomkraju. Otvoren je sveèano u sklopu obilje�avanja Dana grada Ðakova 4. svibnja1991. Na�alost, radio je vrlo kratko: samo do 20. lipnja 1991. Zbog ratneopasnosti koja je prijetila cijeloj Hrvatskoj, sva graða iz Muzeja i Biskupije jepohranjena na sigurnije mjesto. Nastupile su teške ratne godine, a muzejskazgrada je bila prazna od rujna 1991. godine do travnja 1992., s vidljivim o�iljcimaod granata koje su ispaljene na katedralu i okolicu u vrijeme Bitke za Ðakovo od15. do 18. rujna 1991. Kao kulturni odgovor beznaðu i razaranju zapoèeli su uzgradi Muzeja s odr�avanjem prigodnih likovnih izlo�bi, a ta se odluka ravnateljaprof. Petra Strgara pokazala kao izniman dopinos kulturnom �ivotu grada Ðakovau posljednjem desetljeæu XX. stoljeæa, a nastavilo se i preureðenjem potkrovlja uizlo�beni prostor 2001., èime je Ðakovo dobilo jedini prostor namjenjen

411


iskljuèivo likovnim izlo�bama: Ako djelujemo na kulturnom polju, znaèi da smo�ivi, znaèi da Duh djeluje u nama, da mo�emo na svoj naèin odgovoriti na teškuratnu situaciju, izjavio je svojedobno prof. Strgar u razgovoru za Ðakovaèkiglasnik. Organizirao je izlo�bu Ivana Lackoviæa Croate “Vapaj iz nevolje”,priredio sveèano otvorenje, meðutim, izjutra je oglašena opæa opasnost pa naotvorenju nije bilo nikoga: Bio sam sam u muzeju i to je bilo �alosno. U Knjigudojmova je zapisano da je otvorenje prošlo u muku, uz opæu opasnost, prisjeæao seprof. Strgar. Ni zatvaranje izlo�be, na koje je trebao doæi i tadašnji ministarinformiranja Branko Salaj, nakon što je vidio izlo�bu na proputovanju krozÐakovo, takoðer nije odr�ano zbog oglašene opæe opasnosti.

No, sve to nije pokolebalo djelatnike Muzeja pa smo od travnja 1992.svjedoèili o stotinjak istinskih praznika likovne umjetnosti, ali i predstavljanjimaknjiga, izlo�bama fotografija, dokumenata, predavanjima…

Meðu ovim izlo�bama prof. Strgar posebno izdvaja nekoliko koje su svojomkompleksnošæu ili svojim porukama, ili pak usmjerenošæu na va�ne jubilejeimale iznimno va�nu ulogu: Hrvatski umjetnici Herceg – Bosni (1993.), Gospa odutoèišta Aljmaš (1994.), Izlo�ba umjetnina iz donacije likovnih umjetnikarazorenom Vukovaru (1995.), 150. godina Zagrebaèke metropolije 1852.-2002.(2002.), 200. obljetnica Bogoslovnog sjemeništa i katolièkog bogoslovnogfakulteta u Ðakovu 1806. – 2006. (2006.), Izlo�ba prigodom 100. obljetniceblagoslova samostanske crkve Presvetoga srca Isusova u Ðakovu 1908. – 2008.(2008.)…

Stalni postav Muzeja vraæen je i sveèano otvoren 13. prosinca 1997. Otvorioga je treæi (nad)biskup koji ima iznimne zasluge za rad Muzeja – mons. dr. MarinSrakiæ. Ipak, bilo je jasno da nakon petogodišnje izlo�bene aktivnosti postojipotreba da Muzej nastavi i iznimno uspješnu i popularnu izlo�benu djelatnost.Stoga je prof. Strgar u dogovoru s Biskupijom, tadašnjim gradskim vlastima naèelu s gradonaèelnikom Darkom Vrtariæem i èlanom Poglavarstva za kulturuMirkom Æuriæem, te ministrom kulture Bo�om Biškupiæem, krenuo u projektizgradnje izlo�benog prostora u potkrovlju Muzeja. Projekt je idejno osmislioarhitekt Tone Papiæ iz Osijeka, a dovršen je i sveèano otvoren za Dan GradaÐakova 8. svibnja 2001. Tom prigodom je otvorena u dvorištu i u novomizlo�benom prostoru izlo�ba akademskog kipara Petra Barišiæa, autoraspomenika hrvatskim braniteljima u Ðakovu koji je sveèano otkriven istoga dana.

Spomen-muzej biskupa Strossmayera postao je i ostao tako ono što bizasigurno najviše volio èovjek po kojem nosi ime: okupljalište umjetnika iljubitelja umjetnosti, rasadnik vrijednih kulturnih dogaðanja i oplemenitelj dušakoje je tih godina potresala ratna groza. Rabuzin, Dimitrije Popoviæ, Lackoviæ,Jordan, Lapuh, Kern, Wolenek, �ivkoviæ, Æosiæ, Šiško, Keller, Nada �iljak,

412


Dubravka Babiæ, Vojvodiæ, Antolèiæ, Kopiæ, Jakiæ, Hegedušiæ, Gregorie,Overbeck, Krizman, Meštroviæ, Ad�iæ, Antun Babiæ, Radauš, Pand�iæ, Bassi,Vladisavljeviæ, Barišiæ, Kuliš, Prica... tek su neka od vrhunskih imena hrvatske ieuropske likovne umjetnosti predstavljena na samostalnim ili skupnim izlo�bamau Spomen-muzeju biskupa J. J. Strossmayera. Sve izlo�be su popraæene odliènoopremljenim katalozima, a u pravilu su na otvaranjima o umjetnicima i njihovimdjelima govorili prvi hrvatski likovni kritièari i knji�evnici: Depolo, Vanðura,Horvatiæ, Makoviæ, Maðer, Biškupiæ, Palada, Èorak...

Osim kao izdavaè kataloga Muzej se u dvadeset godina rada pojavljivao ikao izdavaè razglednica, kalendara, knjiga i monografija.

Spomen-muzej je kroz dvadeset godina obogaæen s više od 200 umjetnina,poklona umjetnika koji su u njemu izlagali, a posebno se istièe velikodušnadonacija od 120 slika akademskog slikara Zdravka Æosiæa. Muzej je zaslu�an i zaobnovu vrlo vrijednih Overbeckovih kartona izraðenih za ðakovaèku katedralu,što je uèinjeno u Njemaèkoj u Museumu Ostdeutsche Galerie iz Regensburga, apotom su obnovljene umjetnine vraæene u Ðakovo. Buduæi da su ti kartoni naposeban naèin bili prirasli srcu biskupu Strossmayeru, pravo je da budu smješteniu Muzeju preko puta katedrale u kojoj su trebali biti izvedeni.

Stalni postav Spomen-muzeja, sadr�ava vrijedne predmete i dokumente izbiskupove ostavštine te izbor iz velikog broja umjetnina koje su ostale iza ovogvelikog mecene i ljubitelja umjetnosti.

Svakome tko naslijedi prof. Strgara na mjestu ravnatelja ova dva uglednaMuzeja neæe biti lako ponoviti njegove iznimne dosege.

Mirko Æuriæ

413


414


Autori priloga

BEUSAN, mr. sc. Mario, Arhitektonski fakultet, Zagreb

BIJELIÆ, mr. sc. Borislav, Muzej Ðakovštine, Ðakovo

ÆURIÆ, Mirko, prof., Srednja strukovna škola „Antuna Horvata“ Ðakovo

GEIGER, dr. sc. Vladimir, Hrvatski institut za povijest, Zagreb

JOSIPOVIÆ-BATOREK, dr. sc. Slaðana, Filozofski fakultet, Osijek

LEKŠIÆ, �eljko, dipl. iur ., Ðakovo

LELJAK, Mia, prof., Ðurmanec

MARIJANOVIÆ, mr. sc. Luka, Sveuèilišni profesor u mirovini, Ðakovo

MILETIÆ, Hrvoje, prof., Gimnazija A. G. Matoša, Ðakovo

OSTAJMER, dr. sc. Branko, Hrvatski institut za povijest - Podru�nica za povijestSlavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod

RADIÈEVIÆ, Estera, Samostan Milosrdnih sestara sv. Kri�a, Ðakovo

SVIRAC, dr. sc. Manda, Sveuèilišni profesor u mirovini, Zagreb

UZELAC, Branka, prof., Muzej Ðakovštine, Ðakovo

415


416


Documents

muzej-djakovstine.hr · podlozi osnovano dravno tijelo, podezlom habsburško-lotarinške dinastije.” Ratni ciljevi Antante, pa ni naèela predsjednika Sjedinjenih Amerièkih Drava