Ivo Banac

Porijeklo, povijest, politika

PREVEO S ENGLESKOGA v

Josip Sentija

Autonomistička opozicija 295

radnju s velikosrpskom ~}~dom, ~ .. vladom. iste ?ne Rad~~a.lne. stranke s kojo~ je HZ jed­nom surađivala. Trumbtc 1 Pavehc su na tzbonma dobth Jedtna dva poslantčka mjesta u Zagrebu, ali nisu u~pjeli ni~?je dru~~je~ Poslije ate~ tata na. Stjepana R~dića, Trumbić se pridružio RadićevoJ stranctt ostao JOJ VJeran do kraJa. Godtne 1941., tjedan dana poslije proglašenja Nez:vis~e Dr.ž~ve Hrvatske, Pa veli~ je. ~ svome ministarstvu ~anj.sk.ih poslo­va imenovao drzavntm taJnikom Mladena Lorkovtca, svog starog suradntka 1 stna Ivana Lorkovića. Godine 1944. dao ~a je u~apsiti ~~o jedn?g od p~ticatelja prosavezničkog neuspjelog državnog udar~ p~ottv ust~skog r~ztm~. ~~s~o p~shje toga Lorković je strije­ljao. Integralni Jugoslaveni t tntegralnt Hrvati. Ocevtt stnovt.

Muslimani Bosne i Hercegovine

Nazvaše me Hamzom Kao što nazvaše hiljadama ljudi Iz pustinja divljih beduina,

I onih s pazara visokog Irana " Sto prodaju ćilime, Biser, nakit, žene. O čudno je to, čudno Da ovdje U našoj zemlji kraj Evrope Hamzom zovu mene!

v

Cesto mislim na te Muhamedov striče, O, veliki Hamza. . . . . .. u bici kod Uh da Ko lav se boriš.

O,čudnojeto,čudno Da ovdje U našoj zemlji kraj Evrope Hamzom zovu mene!

Kada hotjeh biti­tagdi i ne bih ...

HAMZA HUMO, 1924.

PISAR IZ KALESIJE (XIV. sr.)

Jugoslavija je takođe b'l . l' .. " . . . . H

. r t a pnma Ja novog pohttckog ttpa među Muslimanima Bosne 1 ercegov1ne T · 1. ničk . . · .om Je zem Jom od 1882. do 1903. upravljao Benjamin von Kallay, zajed-

I mtntstar financija Austro-Ugarske. Njegov je režim bio jednako uredan i >>progre-

.196 lVO BANAC l NACIONALNo PITAN [JE u JUGosL.\ Vljl

sa'van• kao bilo koi~ kolonijal_n~ uprav~ ~ojonl _se B~itan~ja mogla hvaliti na u .. Zlatnoj Obali. N:tstojeći suzb1~. hrvatski 1 s.r~ naa~nab~, koji su bili~ di ~a u interese ~ton:trhije u Bosnt 1 Hercegovtnt, Kallay Je pottcao misao 0 poseb .~tn skoj nacionahu"lSti (~~rjašttm), koja je bila zami!ljena kao brana protiv razvi'

0?1 n, nib, neizbjdno iredentističkih na~onalni~ ~kreta na .~o'? vjetSldh pod:: ::b. tim, Killaye~·o 111ec.~uvj~_rsko bošnJ,a!tvo ru~e ~~~~puka tmu.šl)o~n~. Kao ~to je tradici~, bosanske drhvnostt p rt Je oton1ans~e vla~n b~ la Jaka. m~u ~~toboma Bosne i H . )a vine 3 čuvali su je osobito bosanska franJevo, tako Je 1 poVIJest bosanske auto . ~

' · ·~l. d· M 1· · U nonu)e u okvint otonl~lnsk~ dril\'e btl3 JaK:l tne u us tmantma. natoč tome, Kallay L._ ...

d M sl. . k .. b evo uos, njaštvo uhvatilo j~ korijen samo tne u u tmantma, OJI su ili objekt hrvatsk skog suparništva i koji su~ poput Killaya, opravdano strahovali da bi jedinstvo~ Hercegovine 111oglo biti ugroženo ako bi se znatan broj Muslimana počeo odlučivati~ hrvatsku ili srpsku nacionalnost. 1

Posljednje desetljeće Xl~. stoljeća ~ilo je d~tlj~e n~~~jih hrvatsko-&rpsltih su .. koha glede svoj~uanja Bosne t Herceg?vtn~. P~hJe a~aaJe ~lana Obrenovića godine 1889., Srbija, u kojoj su na vlast. ~ošh ~~ka!•, ubl~l~ Je SVOJe obveze koje je tajno pre­uzela prema Beču, da neće vodtt1 nepriJatelJsku polinku prema austrougarskoj vlasti u Bosni i H~rcegovini: Srbijanska p:~~aganda, zasno~~ ~a tvr~j~ .o srpskoj jezičnoj ~ar~noso~ p~~ako •: pon~~no ~ztvlJavala p~o ~~~nh n~?o?alistlčkih druttav.a, ali Je btla pothran.)t\trula t u srbtJanskim školama 1 udžbeniama.. RiJeči starog barda.-~ _, }ističkog pjesn~ka Stevana Ka~skog- »Ta, vre~e je, Srbadij~, /Da se jada'~~~. /Spase naša ruzna Bo~~a!«- nruš~e.su na vebk odjek među n~aonalno~~,-J građanstvon1 u Bosntt Hercegovtn1.2 Od 1896. do 1905 .. ebta bosanskih, SttJa~1.dikf:- 1

izvoznici\' trgovci i vjerski vođe~ vodili su kampanju za prosvjetno-crkvenu~~ ~ · nastojeći istodobno oslabiti austrougarsku ulogu u toj pokrajini .. Istod_.·._bmli&i.-:_ Hrvati u Bosni i Hercegovini:! koji su se odgojili na liberalnim· franjeva.&im.~-.- · ( ilirizma i Strossmayerova jugoslavenstva, sve više pristajali uz Starčeviće'YG ~~ ij vamvo. Hrvatska elita11 koja je ekonomski bila slabija od srpske, sastojala se2iJil·ft:Om·od simih trgovaca, činovnika i svećenstva, ali je ipak bila dovoljno jaka da skh.'tt~nBa.yew zabranu sa bilo kakve manifestacije hrvatskog nacionalnog osjeaja .. (Prije 1399 .. niSu bila dopuštena čak ni pjevačka društva s hrvatskim imenom) .. l · · ,- ·

U godini 191 O. pravoslavno (ili srpsko) pučanstvo Bosne i Hercegovint iznOsilo je 43,49 posto od ukupnog pučanstva pokrajine; katoličko puansrvo imosil~Je ~87 po­sto (to je uglavnom, premda ne isključivo, bilo hrvatsko pučarim jer je bilo ~ use­ljenika, uglavnom austrougarskih službenika i njihovih obitelji, ~ije 1878,)·; .M~stima· na je bilo 32,25 posto.4 Očito, ni srpska ni hrvatska nacion8lna ideolosi)a niSU. mogle isticati većinske zahtjeve na Bosnu i Hercegovinu bez pridobijanja ~uslimana .. Otuda su

Autonomistilka opozicija Z97

proistekli zahtjevi za •nacionalizacijom« Muslim~a, to jest za njib.ovim svrsrava~jem u hrvatsku ili u srpsku nacionalnost. Otuda su s obiJU strana, srpske 1 hrvatske, prolltekle tvrdnje, znanstvene i historicističke, o srpskom ili hrvatskom statusu M~·~· Rez~l­tat tih sporenja bilo je bošnjaštvo, kao prvo ~~ra~ben? sred~tvo ~onosnih ~ush~nskt~ spahija protiv nacionalnih pokreta nekadašnJih nJthovih krš~skih p~dložntka. ~~st. Sos­njak, glavno glasilo Kallayeva bošnjaštva, ali. zapravo ~ushma~ski hst, u~o~rto J~ da branik islama, koji je stoljećima branio »Bošnjake« (to Jest muslima~e) od JUrtša krš~n­stva, može oslabiti pravoslavnim i katoličkim prozelitizmom pod kr1nkom srpskog 1 hr­vatskog nacionalizma: »Dok nam Hrvati dokazuju, da su nam hriićani [pravoslavci] naj­veći dušmani i da je srpstvo što i pravoslavlje, ovi se satrše pozivajući se na nekakvu isto­riju i posrbiše cijeli svijet.<<5 Za Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka, osnivača Boš­njaka i glavnog promicatelja muslimanskog bošnjaštva - koji je i sam nekada bio oto­manski okružni upravitelj (kajmakam) nekoliko hercegovačkih okruga, a kasnije grado­načelnik Sarajeva prije i poslije austrougarske okupacije- biti išta drugo osim Bošnjaka i Muslimana bilo je protivno dostojanstvu islamskoga establišmenta. I budući da sva vr­hovništva umiru dostojanstveno, samrtna pjesma Bošnjaka, koju je 1891. spjevao Safvet­beg Bašagić, sve uvaženiji muslimanski pjesnik veoma plemenita roda, glasila je ovako: >)Od Trebinja do brodskijeh vrata, nije bilo Srba ni Hrvata.« Tri godine poslije Bašagić je postao aktivist Starčevićeve stranke u Zagrebu i deklarirani Hrvat. 6

Premda su srpske i hrvatske nacionalne ideologije, u svojim izrazito različitim na-·. činima, nesumnjivo predstavljale opasnost za muslimanski etničko-religijski partikula­

rizam, pozapadnjena muslimanska inteligencija naginjala je prelaženju na stranu suprot­stavljenih kritičara, Srba i Hrvata, koji su pokušavali ))probuditi« Muslimane i pridobiti ih za srpski, odnosno hrvatski nacionalni pokret. Antagonizam prema iSlamu i »Turci­ma« i očekivanje da će se Muslimani »obratiti na pravoslavlje« bili su među Srbima toliko

O. izraženi, da su to bile ozbiljne prepreke srpskome prodoru među muslimansku inteligen­\ cij~ (Njegošev j~ »Gorski vijenac« bio tipičan primjer ove teme). Pojedini su Srbi, kao na U pnmjer Nikola Sumonja, nekadašnji urednik jednog srpskog književnog časopisa u Sara-

jevu, kritizirali srpske književnike zbog toga što njihovo djelo »još odiše osvetnim gnje­vom protiv 'krvoločnih' i 'zverskih' Turaka«, pa su upozoravali da su Hrvati znatno raz­boritiji u svom pristupu. 7 Doista, čak i najliberalniji Srbin, poput Jovana Jovanovića­Zm~ja,.koji je inače s lakoćom zamišljao da je moguć sklad triju vjera unutar srpstva, pri­kaztvalt su muslimanske likove kao osjećajno povezane s pravoslavljem. U Jovanoviće­vom ciklusu pjesama Devesilje, što je objavljen 1900., junak je jedan Musliman koji se zaljubio u pravoslavnu djevojku; ali se taj mladi Musliman sjeća kako je kao dijete jed­n?m, u radnoj sobi svoga djeda, otkrio i poljubio jednu staru ikonu Sv. Đurđa. Kad ga je dJed u tome činu zatekao, nije ga izgrdio, nego ga je, dapače, pohvalio:

»Istog Đurđa ljubili su Naši preci ko svečari,

Pa zar da je đunah ljubnut Što ljubljahu naši stari.«8

5. Cit. u: Imamović, Pravni poloia;, str. 74.

6. Muhsin Rizvić, Književno stvaran;e muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vLJ­davine, sv. 1, Sarajevo 1973., str. 148.

7. Cit. u: Imamovi~, Pravni položaj, str. 93.

8. Jovan jovanović-Zmaj, Sabrana diela, ur., jaJa M. Prodanović, sv. 8, Beograd 1934., str. 234.

198 IVO BANAC l NACIONALNO PITANJE U .JUGOSLA Vl j l

NesumnJ'ivo je da su pravoslavne implikacije srpstva umanjile privlačnost srpsk . .~. S . k l' . e na-

cionalne ideologiJ·e među Muslimantma uop\..e. amo Je ne o tetna muslimanskih . · O Đ'k'ć A d Inte-lektualaca pristupila srpskoj narodnosti.- stna~ t .l ' v o Karabegović Hasanbe-

gov i njegov rođak S. Avdo Karabego~~ć (kod koJega Je ono »S.« označivalo »Srbin«), Osim toga, privlačnost srpstva se sma~Jtvala, ~aprav~ veoma sn~žn~, sa sve većim poli­tičkim propagiranjenl srpstva, što se ntJe sasto)al~ tohko od poztva~Ja na zajedničku na­cionalnost (na Karadžićevo jezično srpstvo), kohko od nagovaranJa da se postane bol''

. k d .., . )l Srbin putem prihvaćanja superiornos:• srps. e . rzavn~stt nasu~rot habsburškoj (katolič-koj) vlasti, ili čak obnovi turske vlastt, št~ Je bto žar~1 s~n ve~tne Muslimana. Ukratko, srpski je nacionalni pokret tražio od ~ushm~~~ da v~ erU JU da Je otomansko razdoblje_ od kojega se prelazak na islam ne moze odvoJiti - bto zapravo korak natrag. Tu su ver­ziju povijesti Muslimana zapravo i prihvatili malobrojni muslimansko-srpski intelektual­ci. U jednoj pjesmi Osman Đikić kaže o vili iz svoje vizije:

»Pojala je slavu pređa mojih davni', I moć Srbinovu Dušanova doba, Pojala je hrabrost borioca slavni' S' Kosova krvava,- Srbinova groba.«9

. . "' ~ "' .. ' l ....

"''.

Nasuprot srpskome stajalištu prema Muslimanima, hrvatska im je ~at,io~~~~·,.:, logija laskala. Premda najveće pjesničko dostignuće ilirskoga narašta~ Mažu~ spjev Smrt Smail-age Čengića, završava nehotičnim klanjanjem ubijenog age kritmskom križu u izbi crnogorskog pustinjaka, Hrvati su sve više zaboravljali svoj kltbli~ki"ptonU·' slamski duh: da su, naime, brana nasuprot islamu (antemurale Christianitatis), ~o je uti.;.· sn uto u njihovu samosvijest još od ranog novog vijeka. I sam je Starčević, bo u~~lj~ttlj suvremenog hrvatskog nacionalizma, držao da su bosanski Muslimani najbQli~ Hrvati. Bio je izraziti tur ko fil te je vjerovao da je otomanska država bila -tol~rantnija lt vjer.skint pitanjima od bilo koje evropske kršćanske države, a otomanski feud~zam da je podno­šljiviji od bilo kojeg njegova evropskog ekvivalenta (u sistemu otomanskog feudalizma kmetovi su se mogli slobodno kretati, a nemuslimani nisu morali sližiti vajsku). Starčević je bio uvjeren da bi bila nesreća za bosanske kršćane i muslimane, ako bi B"OSna.pala pod Beč. Zato je godine 1853. razmišljao o tome da svoje djelovanje prenese u Sarajevo. U njegovim je planovima bilo i osnivanje tiskare u Bosni i otpočinjanje prosvjetne kampa-

9. Osman Đikić, Sabrana djela: Pjesme i drame ur. josip Ldić SaraJ' evo 1971. str. 56. U manjoj mjeri slične ' ' ' lt-l' .

se tendencije mogu naći u djelima Muslimana-Hrvata. Musa Ćazim Ćatić, na primjer, izrazio je ~J~Je zbog onog dana kada "zlobni je Arapov unuk na rodni kucn'o nam pragc. Musa ćazim Ćati4 •Slobodi~: u 67. svesku Pet stoljeća hrvatske književnosti, ur. Abdurahman Nametak, Zasreb 1966., str. 437· ćane se razlikovao od Đikića po tome što je priznavao da se Bosna preporodila u svojoj velitini u ok~iru oto-­manske države, kada "Sokoli, Pi jale i Tire [odnose se na Meluned pa.Ju SokolaVifa.t.Piiale- palu 1 Hasan:-­paiu Tiru, osmanlijske velikodostojnike XVI. stoljeća, rodom iz Bosne i H~-) /Stvorile ~d su ~zdi­~uta čela/ Najv~m carstvu na kormilu bili/ I krv duJtnansku poto'i~a, Uli.• C.attt, •Povijest Qtadl~~~; tb&d., Jtr. ~72. M1sao da su se bosanski Mualimani vinuli do veličine pod otomtnikOJn vldčut ~liJe J, dokumentarao BaJagić u svome bjogra&kom leksikonu. Znam~r~Jti Hnntti 1kmtjad iHirtllfOI'"" tfmioi t:~~revini, Zagreb 1931.

299 Autonomistička opozicija

· k · b1· unapređivala odanost kršćanskoga stanovništva otomanskoj državi, nasuprot

nJe, OJa b" · b 1 · · Habsburškoj Monarhiji i Rusiji. lO Nešto prije, kad je već 10. napusfio og~ OVI~~ (l848.), čak je izjavio da je iz svećeničkog staleža istupio zato što Je postao sve UVJerent)t

da »samo Turska [vjera] nješto vrijedi, a sve ostalo b~ ni~~«-1 ~ .. y •

Blagonaklon odnos prema Muslimanima, međuttm, mJe bt~ rt)ed~ cak m među hr-vatskim svećenicima. Osvit, »glasilo Hrvata iz Bosne i HercegoVIne<< koJe su 1898. u Mo­staru počeli objavljivati franjevci, dosljedno je podržavao vjerski plur~zam, ~rogl~ava­jući vjeru pitanjem individualne savjesti. Čak je iša_o _i tako daleko d~.!e podrz_avao mte­rese otomanske države nasuprot kršćanskim ustantctma u MakedoniJI. A godtne 1900., kada je nadbiskup vrhbosanski Josip Stadler, čiji je katolički klerikal~zam bio suklada~ njegovu nebosanskom podrijetlu, pokušao poistovjetiti hrvatsku nacionalnost s katoh­čanstvom, i kada je, štoviše, zagovarao muslimanski prijelaz na katoličanstvo, franjevački mu je Osvit odgovorio izjavom da katoličanstvo ne bi propalo kad bi nestalo Hrvata niti bi Hrvati propali kad bi prestali biti katolici. 12

Hrvatskim nacionalnim ideologijama svojstveno je da su se njihovi nosioci rado slu­žili književnošću i umjetnošću, kako bi privukli bosanske Muslimane. Neki od najboljiH hrvatskih pisaca iz generacije književnog realizma-Josip Eugen Tomić, Eugen Kumičić i Milan Ogrizović- svi odreda pripadnici Starčevićeve stranke- pisali su romane, eseje i drame na teme iz muslimanskog života. Tomićev roman Zmaj od Bosne (1879.), na pri­mjer, jest glorifikacija Husejn-bega Gradaščevića i bune koju je viša klasa kojoj je pripa­dao podigla za ostvarenje autonomije Bosne. Tu su bunu on i njegovi sljedbenici vodili 1831.-1832. protiv Porte. Bilo je simbolično što je Tomić prikazao Husejn-bega kao strasnog zaljubljenika u Mariju Vidas, katoličku djevojku čiji je otac, prognani Hrvat iz Bosne, služio kao konjički major u austrougarskoj vojsci. A što je bilo još važnije, znatan broj hrvatskih katoličkih pisaca poprimio je, djelomično ili sasvim, muslimanski identitet u svojim djelima koja su bila upućena i muslimanskim čitateljima. Ogrizović i Frane Bi~ nički napisali su neka zajednička djela pod napola muslimanskim pseudonimom -~m~r i Ivo. Krst<! Pavletić pisao je pod pseudonimom Osman-beg Štafić, Josip Šebečić bto Je ?.oznat u Capljini kao Jusuf, Ferdo Vrbančić upotrebljavao je pseudonim Ferid Magl~Jl~ć, a u ~va najvažnija primjera ove prakse- dva pisca iz Mostara, Ivan Milićević, katol~k 1 uredntk Osvita, i Osman Nuri Hadžić, musliman, pisali su pod zajedničkim pse­udontmom Osman-Aziz.13

~aj je pris~up ~i o prilično plodonosan. Pretežna većina prvog sveučilišnog naraštaja Musl~m~na_ ~rza~a Je sebe Hrvatima. Neki od njih, posebno Savfet-beg Bašagić, čitave su stran tc~ tsptst:al~ u Osvitu, svjedočeći na taj način o prihvaćanju Muslimana i islama unu­t~r n~cton~lnt~ I k~ltu~nih ~r~nica hrva~stva. 14 Kad se uzme u obzir da su Osvit objav­~Jtval~ fr~nJevct, :az~o Je uocttt da su neki članci što su ih napisali Muslimani bili članci o tzraztto tslamsktm VJerskim temama. Sam je Bašagić objašnjavao integrativni aspekt hr-

1 0· Mbuha~k ed Hadžijahić, ,. Jedan neostvareni nacionalno-politički projekt u Bosni iz g. 1835 e, Historiisk' z onu 'sv. 19-20 {1966.-1967.), str. 87-102. · ~ 1

11 · J osip Horvat, Ante Starlević: Kulturno-povjesna slika, Zagreb 1940., str. 87.

12. Gross, •Hrvatska politika«, str. 16-20. 13 · M.uham

1e9d7

Hadži jahić, Od tradicije do identiteta: Geneza nacionalnog pitanja bosans/Ub MuslitttMu~ ~ ... raJeva 4. str 199-210 Os N . H dž.ć ]'' . . . ··~~ ~ ... . . ' · · man un a 1 pos IJe se IZ)asmo kao Srbin. Ibid., str. 230.

14. Rtzvtć, Književno stvaranje, sv. 1, str. 182.

W-0> IBMQc /]QQ~1Rnr"'l .... ._ -~IIU~~UJ

._ISreauntm..e ~u woj(Jj :pjemii ~ ~ i(ll~ ~ · · da - . fist0Črljačke mel.odije u »naše ~}esllme«: !le fl1iqnl8Jij

»Jer htwBtSkog jezika Š1lUm

Može .da goji, Može .da spoji, lsto.k 1 zapad, pjesme i mn.\(( li

Stacflor~o klerikalno 1uw~o p~rilo se ikada je ~mu:1imam+a ĐD!illD ilar!lĐlam .autonomiju u .okviru habsburške ik~li&le ~billa DaSWiila IVlmD.'IIWJII

rtjt:sv;mm Mnslimama da -sami upravljaju vjotSlcimm d~'btima (w..jJ:Gma,) ii ~··fCmiDDila. Plearif}}.l6T4jeborhavnaenaod 18·99 .. ® l:9-0:S~.alibog~BJ· ~~~raDara iiie SL1 mci.analne ideologije među Muslimanima prelllpjo1e ·incstu.. jer :rijn srpskih i muslimanski h autonomisti&iln ~u JlomD i nrJOOQecnbai

Stadler ip.ak Bije bio kadar zapriječiti w~ pliltOW~ llmrw.2611~CG-ii!III1llSJ.Uaa*a a.•BGJb­~ ~V~!a. ~D r~nes~nsm oosa:mslciJn Mrms1imama_, bJja je upe6ia i

cibp~~lP~!em lista ~ehar.1 osnrvanJelll: .~mskog Dmu~liUtllht~ dtuitwa .. · ~ IHml'}er:avili ~D Musl1man'J prv.axske OCJJ~ ptmhmo ~ ~ ·· ~ · .. Edhem MoJabdit i Musa Cazim 1Ća:cit, :nr~čmi 1lm1: ~&ih ..,.:.( · . me> ~oje zdravlje po bijednim mehanama, poilmiav~ lk3o je ... . , ljama I.EJ!IlleJle ~čaše rasplamsati v .atru islama 17

!P.rermcla je broj mn-slirmanskii!h intdekmaD·aca kOJ1Sll :se irjumi& bo ~rillliiWi.i l~ XX. snoljeća pmemaši·o broj a.miiih koji m sobe drblli Sahilllll!l, ·-····"""" prema jodam, ha:rem mrwna mmslimanskih ~i V«fib ~ mama ~ila~ Ilia im.de zallirvačema bilo ~mm~ '*~Ula.-~M,.,._..ii

..n~ a_ ,_,..:: ,.,.M-"~n.- ...~_ "'"'"~_,; .;.,.~ "·''ff9mmčllF'tS":e mase n.agcrrrSJu 'Slll ~!ua ~·.ll :za ~w.lii&II 'Dal•••·•• .._ ....... ,.. l'ljcm- bio m htw.nslrna biao na -srpslw strBlm - cijepaju 1DjibtmJ DIClfiDilt~·•--••• ga ino je htwmskCHnpJiki ~O>T bio~ iatoku hai i H' ta.ltJCI· .,_ ..

&nam znaalo je up.r..mo lbitti Slllli-Hw,at, i~ To oe unali da.li·IISI·•~ Plki em.mici i m&ettle pripadnici nw inmije mw dadi~~ . m a~ bos~ ipi Priie ~ (1908.) ooi su Gp6iliilb ........ . Stiai!m~ bJ~ DCIDDirmallai ~ SIR'et'eJJdret nad JlogMJDi. i tillU --lij G.all­

da, da!k4m, a~ r~ ~ Stbi, Drop su fdidi spt:i;,&iddiaililao••• DIIIJ!te .. ~artAQilfr~OaneSII:aptUO-Ddl .. aelllllt'

čale~

ll.f~ FetU1 CatibmatJ,~hji~~Zb1tllufi--o~; : .. 'ifdrJI .. ~·-· . · :· ~luc ~ ~fi«iiiu4, Miiad1a 191·~ .... ..fl.. ... ~ ,;

16 .. o .. . <4 ... - ,. ~~~-- ' ~~t9Mt • f.

' l

Tijekom toga r &dobija Srbi nisu postavljali pitanje neravnopravnih zeml~tnih po• sjedovnih odnos u Bosni~ koji au bili ost tak otomanskog feudalizma, jer su Muslimaai bili vlasnici većes dijela zemlje te bi. se od uprli bilo kakvom zahtjevu za promjcaama. P,()!t slije aneksije, međutim, Srbi vile· nisu imali nikakva razloga da odgađaju stavljanje zem .. lji!nog pitanj na dnevni red. Tako je okončan muslimanskb-srpska suradnja, UttUpivli godine 1911, mjesto hrvatsko-muslimanskoj parlamentarnoj koaliciji, §to se odmah od· razilo i na političko raspoloienje masa. Muslimani se nisu mogli radovati pobjedi Srbije nad Turskom u Prvom balkanskom ratu. (Čak ni privrženi Srbi-Muslimani, odani stvari balkanskih saveznika, nisu moglizadriati svoje suze kad su Bugari u ožujku 1913. od Tu­raka preoteli Drinopolje (Edirne), prvu tursku prijestolnicu u Evropi). Masovna nasilja protiv srpskih trgovina i ustanova poslije sarajevskog atentata još su više pogor§ala mu­slimansko-srpske odnose. Političko prestrojavanje poslije 1911. irnaJo je jo~ jedan as­pekt: muslimansko-hrvatsku vjernost Austro-Ugarskoj tijekotn Prvog svjetskog rata, ~to je rezultiralo i ruinim napadima na srpsku imovinu i brojnim primjerima »vjerski moti· viranihtt ubojstava-18 No 1918. Muslimani i Hrvati našli su se u državi kojoj su na vrhov· nim n1jestima bili Srbi i koji su, štoviše, Bosnu i Hercegovinu držali integralnim dijelom Srbije.

Pobune bosanskih srpskih seljaka protiv muslimanskih zemljoposjednika u interre· gnumu poslije propasti Austro-Ugarske te protumuslimanske pljačke, što su ih poslije ujedinjenja izvodili srpski dobrovoljci, često uz odobravanje i poticanje vlasti, ugrožavali su iivot i imovinu Muslimana" bogatih i siroma~nih. Dakako, zemljoposjednički odnosi u Bosni i Hercegovini bili su povijesno oblikovani na osnovi vjerskih razlika. Prema po­pisu iz godine 1910. Muslimani su sačinjavali 91,15 posto svih zemljoposjednika čiju su zemlju obrađivali čivčije na osnovi običajnog prava (uobičajen domaći izraz za njih bio je

d lrnetovi, iako to nije bio sasVim primjeren izraz za ove zakupnike). No prema rezultati Ina \ , istog popisa 73,92 posto svih kmetova bili su pravoslavci, a 21,49 posto bili su katolici.

Očito, zemlji~no pitanje u Bosni i Hercegovini n1oglo se riješiti samo na račun jedne od vjerskih zajednica. . Medutim, valja podsjetiti da je većina bosanskih zemljoposjednika (61 ,38 posto) po­

SJed_ovala manje od SO hektara zemljišta. Nije nan1 poznato koliko je medu tim zemljo­pOSJednicima bilo Muslimana, ali je vjerojatno da je opći postotak također vrijedio i u

UL N :l početku Prvog svjetskog rata austrougarske su vlasti u Bosni i Hercegovini zatvorile i internirale mo-

ida čak 5.500 istaknutih Srba. b.medu 709 i 2.200 tih zato~enikn umrlo je zbog lošeg11 postupanja premn njima u logoru u Arodu (Madbrska), u toku rnta. Oko 460 tih osoba bilo je osuđeno na smrt i smaknuto, u ~moj Bosni i Hercegovini, pod optufbom u izazivanje nemirn, ua izdaju, špijunažu i pomaganje ne~ pn)cueljn (Srbije). U graničnim područjima istočne Bosne i Hercegovine Srbi su, osim toga, bili izloleni polit~ci preseljavanja (u sjeverozapadnu Bosnu) i prisilnog iseljavanja (u Srbiju, oko 5.200 porodica). V ld i Vladaslnv Šknrić, Osman Nuri Had!ić i Nikola Stojanović, Bosna i Herc.ttgovina pod aush'O-f4g«tUOm UIJ­r~~~ Beograd, bez <btuma, str, 156-159. jo! nije do kraja rasvijetljena uloga Sa:.aiJ::korp$a, pomotne nuhcJ)e koju su osnovale austrougarske vlasti, u okviru politike prorus.rpskog nasilja. Prema popularnoj predodtbi, pripadnici Schut~korpsa bili su isključivo Muslimani koji su illi za uni!t~njem Srba. ~ieđutim, ~n~slimnnski vode to poriču. O turne je Sakib Korkut rekao; ~aNo kAd je riječ o !uckorima i njihovilll ned­Jthma. onda se z.na lmnlo u muslimane j katollkc, premda se je u šuckore sakrio mnogi Srbin i premda su u većini bili pod komandom - Srba t.andara. Jedan atiin i odmah je i~čezJo ~muslimansko• luc.ko.rstVo ... ~edan arlin, P~ ~e (srpske i1jave vjernosti Auuro-Ugarskoj] doći u isti red sa postupkom mus,im.-~ koji )e u šuckorsrvu na,ao dekung, pomoću kojeg je dolno u ~vjetri nu, da očuva iivot i ne ostavi kuati u borbi z.n mrsku mu Austriju ... ,. Veliko slavlje naše organiucije u D. V~kufu", Pmf.lda. 24. lipnja l na, Stt~ 2.

,

Autononristička opozicija

\ \

~ \ .,

\ \ i. \ l

' j i ,.

t ,..

...

~ ~ Je*~Jt t

- = 5 11100

303

. % ,...,, ~ -

. ~ "l \3 -':"'--·-~ "" '-' ~ N -~ --""P ..... ~

'-> :-...... ...... ---~ )N ........ --......

.. ......... . 7

ieprmigla~ · tttUiureooštosu......uo~~~ -.~ft~ • .. .. · obmamJ ~ ~tlSOibltO

{odi;wdib ~ Dnlmlpo l!IJtiiDP

dio - sr~ aa &6nu i ~-egorino).. Mustiulalli •• pedit:t\t;ati ~-~ ~ posto SlanO~ je .._ačttJm je obugu Musfinam bilo 37 ~4 posto a ]MO~ QOilla • . oaaru je odnos bil'l ~.os prem:a 23., l 1; u~-~ ~lllrl

~-&Elom 4 • 1 pem~. ; u nabnskom .Jl.l p:mu. ~ ... jMO je-Clllll!lltl"_...__

lairi najftča grada Bosne i Hen:egorioe: u ~ _ 16 posto; u - 1 u

- .>,.41~ sto; u . - Loci 3"7.i posto i u T mti 3 ~5 paaa.. ~ O je m· :'Gla

malo m~ ~-ojim bDdidlliiiP, iako je kao Sbanb. SbiiMl

iiQDa da • omde krupnih muslinFIIISkih njr tiuoj Dt.,. DOi.:::: lo je 78 bndidata u S'\mt obuzima Bosne i Het:~Y~ no iako~ .. 1Jroi sn:woo bio Dešto manji zbog poiedinačnih kandicbmra. 52 bndidaD (ili ~ posao ~ sa slobodnih ili činomiđcih ~ lO {12..82 pmto) pripadali su a~~apSialau;iii član oTe skupine bio je Hadži Hafiz Ibrahim efendija "' tmWwsli 1 pni predsjednil:J~tO (1919 .. -1921.); šesroria su bili · .. .. .. petĐrbsr\IQi~-YOrica ngoro .. Dabl~ ro ne znaO da neki od tih bndidm - .. .. -JeD!IOO­

posjedoiaim kategorijama nisu istodobno uiivali zemlji&.o. ~ ro napainije drušn~o oblljdie ..

U usporedbi sJMO, manje muslimanske~ kuie su po mac: ~--rawo biJe regionalne i izdanci centralimčlih str~ staja~ su wlosl._ filijala Dr:nd1•

sl:~ stranke - ~iuslimamka tdačb ~ koju je ]M:O lnrih o aptfM. .. aa uju nezgodnu stranačku ba~-u-Mutd - dobila je samo l 04posi.OIIISOG

skom okrugu i ~79 posto u nu.lamkooL Proradiblsb muslim r'IISb -~ ftm1a­

to~ nebdašnjeg Hnata-MusJi~ a~ ebpontnta 1lfh liste IDlliiiiii..Slc& ~dobiJa je samo 0,$9 postO gbson u tuzlanskOIDOII118LMUSIIIIIMIStta nxloa ~ takoder bim ~ koja je ~ ialelcse .~ .-... SI:Ib.

-~-'~"'"---~koji su odbacivali svaki kompromis u pitaDil ?.Mlle ICK--t'~ dlfttt

je 0"66 posto glason u sarajevskom okrugu, JMO je te su:mke a ~ su u muslimanskoj zajednici bile jedine politilke alte.matfte ~ .. očdavati da Muslimani glasaju za btoli&e kJeribb it HPS i6 • Hm. .._. stranku~ pa su on nagowuali Muslimane da ghajo aJMO .. NOe .. om baCDCIIt

nab mje bio Musliman .. Odsu~ kandidata Muslimana s Dbomih _ .. ~- tfllllOilmdl

tovnih straoab znatno je tde objamiti.. listama J.emljor•IDMh i M .... ialdlttm~IS&t so anke bili sa pp jedan kandidat Musliman (lJ i 1,52 pG\tO iljihr.will i:abomih ua~.. '"'~., listi NRS bi6 $U dvojica C2~6 pouo),_ na listi komuois1a bila su~ (ll ~) ..

a listi DS, ne raOmaju6 njemlu mosliii\IMb satelitsko straab" t.ilo je 1 Muslimana (18,18 posto od ukupnog brojabadidata). ati a Cha l.DUII. ----

Bihat) oni se dobili samo nematan broj muslimaMkih P-o a-. tri_._ jedan jedini. Njihova jedina. jaka m.timamb ha bila je u slllinSII.OIIl ocn..,. imali sedam Muslimana i~ Srba bo~ a tam~- Mnso-maoi i Srbi podjednako odbacili - dobili sa $liDO l C posto UblJ)IlOI

~ M..Jimaoi su &fasali na osnovi vlwite ~ ~ l!h .. .J .. D--' .. H .. .. '

~,..,mea u uum~ • erce&OY~DL

305-l

. JMO,jo, d_al<ake1:bilajodioo~anačko utočiite za ~usliman~, no očito obrambeno priznavanje sv~esno we~og ~~ĐraJMk <? od1~a~~valšo Je. spoznaJu o s~ e ~ep~irodnijem

čaju merskt~ ~~a-·.u·.:JUso~av~ns OJ po tUct. .tovtše, unatoč n1ez1n01 potpu . zna . y, 1:_.. .1.. • d . JMO . . noJ revlasti na~bO&anskoll,) mU&'li4·1-Jans"'om zaJe ntcom, se DIJe mogla predstaviti kao

~redstavnik j!ldn~ fol;~ tt~ci~n;alne sk~pine~.budući da je koncepcija posebne bo­sanske .musllmanske. \laQWJ.,~no.stt ~~a neprthv~tl)lva ~e samo za Srbe 1 Hrvate nego i za same mus.lima.t,J.~e y9đe~ JP~edst~vn~ct JMO svoJe su VJersko usmjerenje mogli braniti sa­mo kao nužan .o4govor ~a .cUskritrtinatorsku politiku centralističkih vlada. Sakib Korkut je spremno pritn~vaq,:d~ su· ~uslimani organizirani n~ vjers.koj osnovi, ali je od kritičara JMO traži e da razmotre tl<o Je za to odgovoran: »Što Je dont o narodni prevrat [ ujedinje­nje]: bratski oprostili divlju osvetu? Ja ovdje neću nabrajati onih ubojstava, pljački i pro­gona što su se i.zvršili ~ad~ nama. ~us.lim~ima. ~e su stvari P?Znate i ~a~om djetetu. Ja ću da konstatuJem ko th Je počtnto 1 vehm: Srbt-pravoslavnt. I katohčkt su Hrvati bili progonjeni, reklo se _sa raznih strana. Tačno. Samo je to dokaz više, da progoni nijesu bili upereni protiv 'anacionalnosti' nas muslimana, već da su ižljev vjerskog fanatizma, koji nas je prisilio'da· se:i ·s~i konfesionalno grupišemo~«22

To je staj~ište n.aišlo na· povoljan odjek među Muslimanima, osobito za vrijeme prve faze poslije uj~dinjenja, kada su oni bili sistematski isključi vani iz oblasnih i mjesnih upra­va, kada su iin bilerpostavljane druge zapreke i kad su bili predmet dobro orkestriranoga huškanja od strane hegemonističkih snaga, koje su nastojale ocrniti Muslimane kao ana-

l} cionalne i razorne elemente, istovjetne s Turcima. U jednom uvodniku, u svome glav­. nom glasilu, kojim se izražavala dobrodošlica regentu Aleksandru prilikom njegova do­

laska u Sarajevo, u ·rujnu 1920., JMO je sebe branila ovim riječima: Bosna i Hercegovina je zemlja »gdj'e se ·riječ Hrvati piše u navodnicima i gdje se muslimanski dio, najčišći ogra-

l nak n-ašeg jedinstvenog naroda, sa svih mogućih položaja šalje - u Aziju. Boli ta riječ, ~- ~~jerioot«2J. : ·. . · . J l ·: ,. ·~'MUS~lmi B~sne ~Hercegovine p~~iž~vani su ne samo k~o >>Azijati« nego Ih jll, se takoder ,stereotipno pnkaztvalo kao prevrtl]tVe 1 nastran e. Prema Jednom bosanskom

srpskom izvoru, karakter bosanskih Muslimana označuje »inercija, nepokretno~t u_ sva­kom pogledu, lažljivost i hvalisavost fatalizam k'smet neobuzdano mašataranJe, 1 na­

r~čito,. ~enzualnost, i [kad se] to dovede u vezu s' tvrđenj;m b. i ologije, da su h 0 U: oseksu~~ Cl s~~hlJI od heteroseksualnih, a često i bez ikakve volje za žzvot, u ovom ruma~enJu b1

24 loa1)e tnož ,. . l · k d .,.h mushmana. « ~ e se nact neosporno tumačenJe homoseksua nosti o nasi

Prema i t · db. . · "tenog rada Mu-. s om tzvoru, njihova je najgora značajka međutim, o I JanJe pos · h shmani su · k' . . . ' . · · ., . ·d 1 alaze u kultu ra a-I

paraztts t, sklont poslovnim neuspJestma, a naJ VISt t ea n . . . · tuka (tu d 1. k .. Ina dezlslamizaClJa <<

r. za ovo )Stvo). Nužan je aspekt njihova oporav a »SOCtJa ·

~·~~·b~6S). A najdjelotvorniji, iako možda ne i najoportuniji put kako da se?na ~os~:~1i1

~' t I .~ mješoviti brakovi Muslimana sa Srbima. Ako taj proces nacionalizaciJe ~e J ;

»StOJI · d · rekao 1 opevao, samo )e an odgovor, kratak )·asan neumoljiv. Guslar ga Je pro T b' rJ·es"enJ·e

peva · ." · d ' ' · ( 172) o 1 b. ga JO~ 1 anas. Ponavljati ga ovde nećemo jer ga znamo SVI« str. ·

to genoctd.

22. »Veliko slavlje«, str. 1.

~J. »ČDobro nam dobo, Kraljeviću«, Pravda, 18. rujna 1920., str. 1. ačkih muslimana, 4· edomil M' · · . .. · · bosansko-hercegov

B ltrtnovtć, Naši muslimani: Studija za orie11tactJU pttanJa . 1 ) eograd 1926 138 . . . .. .. k d u iz toga d1e a · ., str. . (BroJeva stramca koJI shJede ta o er s

1'VO BANAC/ NAao,._oll'VI'ITAN.JBlJ Jlki0sl.4\ll]l

-~poslije 1~18. ~~e ~je~~ da se odrede u &nisiu na-·~-.w·u-..~~· O)ihov Je otpOr onoJ vrsti naaonaluaaJe ko)a se od njih očekivala bi

.... L--L--:".~ • ... • ral o sve .. - 0 UUC"dUIUCUJC"'"Y0 D3JpnJe Je mo 0 uzmaknuti pred afirmaci·

.. .,. • --~-- x_.-..: ,.. .. • wt: . 1 JOm za-~!IIJ;ltt)Sb 1 OlliWlC UQU: ~•maru rusu uw straru-e ement. Oni sn, možda samo . a\tJtOII~to~li" ll Bosni i Hercegovini. 25 Oni su pravi potomci bosanskih »patarenac i ~~ ---~dijela~~ i~ naroda.~ Za~ od Srba, poput~

~Jl ,e bto »dose~~ ~ karavlašlcih brda~ DJ~ova Je krv čisto slavenska. 27 Ćak .. : ~ mase 1 n~u SYJestl~ svo~a ~ar~~ IDle~ o~e so ip* nacionalno od-.- JI- _ e. 2B Osun toga, neki se Muslimani rusu bojali suocavaJJJa· s bankom nacionaln ~ Prema riječima Osmana urij-bega Firdusa, oni sn -PrisuStvovali i~ _ .~ Tomislava i krunisanju Stjepana Dušana, ali so onda, vjere radi, izgubili nacijonalno

'"ećauje .... Oni su svjesni da im je podloga slovenska, da su jedan dio ~o-hrvatsk ~ .. ela, koji je radi religije postao anacijonalan ... biti n isto vrijeme musliinan. i os)ećati :!

cijonalno, to nije moguće; islam je preči od narodnostitt.29

Drugi su pak nacionalizirali islaml' U islamu se nije izgubila nij~~ja--arapska, ~-ili ~~ A nije ni »bošnjačka«: »~~~~ ~ ~ nalooa ~ja je lDJera, možda, nase rasne snage. Kako su ~ bili snam'Jll ~A q4 :r ~ z;~uzeli su u razmjerno kratkom vremenu sva važnija mjesta u [tmskoj] dria~ ~-~ p~$lli ~ dećim faktorom jedne od najvećih svjetskih imperij~~ :u n~sm..-~e.WJ~ t\{l~~~ a zbog toga ni asimilacije bilo koje strane nacionaln~" kao što,. d,_pgopilo 11 ~jpž­noslal'enskim zemljama, zato što su muslimani »ovn gm4,q 40(1 godina htanBi oo tu.n.:.. · načke najezde i čuvali joj najčišći narodni karakter«~ ~1 Gak iY,Pni bmsl~ski '~i~~~ .' ci koji su, poput članova prosrpskog Gajreta, tvrdjli ~~- <!411N~J9~ ~%emtJ ~ ~ ~! učiti ~o ~' da bježimo od nje što dalje<i:, nisu mogli. a:d~ t)e~ ~· F neprilično osporavati islamsko nasljeđe Južnih Slavena i istodobno hv~tt IijihO:vtf~'dn~ Plis­kost: ~Kad spominjemo Rudera BoškQv.ića, i kad -~ zad91~Ji~~ ft.~d::~enm po kog velikana iz Dalmacije, koji je pisao~ talij311SkoJnJez~ ~.q~@posn~gt.l.na$e rase i na Istoku, kod Turaka i Arapa?.~~ , .- · ,·r.;"'-t!~~t'- ,:·1 ' ~~ · .' ~ - ,~. · .... , .• , - • ·

.Bosanskim je Muslimanima ned0stajalo: :satiifi~.n~on~a- ime ProUlillttslimanski braber agrarnih sukoba u BestU i Hercegovin~gotQV'o ~.e~o~v~on,_(imgu~o masliman­sku integraciju unutar .srps~ naciQ.nalne ~eo\ogiJe. A-~prih.yAtiti~t~ ~~jib bi značilo izazivati izravnu konf~o.umciju··s Beogradtnb, koja, l;_t~;Wt_~·~ · :Vj~rojatn.a r:ttu!tir-ala diobom Bosne -i Hetregevine, _a ]}40 ~i Musl.imauf Q.pćen~~~ \lpra~~~u tO ~tjeli po svaku

. '

. . dJuka• ~ . , . . . . , . ,e, svela jaR ·md]i# ki-polol~~ · · ~~:rtfi~i~ :,., ·:if~} ry~ . .:~v;':Jt ~.n:p~r ., - . ·

_ :, · . · · .. ~ r~j~r e.·. )l -. . · _ · ~ ·. . ~ · ~ , · y " /. .. • - •• Ul· ·ide-ologija, od J~QDJCRI~a.Aic·lli.U~~n .ri~. _pya, ~ . • ~· ~: .( ... Đidazi~ . ~~faozivi, ili pak da

bude o . . • .. • ·~ . )~D·i~ .'. ~ ~ < !~ '! ~~l~Hia ~ ~ol!i m~ , . , • . • • . . l"~,.~~ iJO .JP ~ ~ ~~;J~~la~CNki ~tarJ-···M! .. , ~JMO~~r.. P~'.l;!~!!!:lil~· @~ '9.~-~~~Jf.tjfpJe -~ bto spo­jen ~ w.p.tarlatl~fraY~~{ ~~ -~~ei~ ~J~,, b d~ prec\~et &rp~o:hn:'a~kog hrvani~ ~ ~·· . a 4f,Je ,ona~Ull .m·k~J~ ~ D~~~ .. J.llO~~ ~~V)erovatl uru~tl_čkoj doktdni. o -G-j~V~~~IB n~p,~~9m )~q~nstv~, ~):"~1. 1 H~ya~ jednostav~o niSu dJelo­vali ~~oJ l'"~ ~ .> ,~sty,~l~. . 9~ .~--~J.W.S~~.~-p.o~.~nJ-u: .. q~o _B9s~e _t, ~~tcegovtne~ pa je zato unitariAn:l . 0 m0&$9 'litR .Sp.nlO lZfaz _opo~tunlt~.t~. U. ~rlo važnom. uvodn1ku od 30. prosinca '1 .. -~0. i!w1o , " a_.Prlivda'~db~Ije~n6 je prihvatilo teoretsku mogućnost srpsko-hrvatske tar~~' fho ·h4vod.eći p'rimi,er rusko-poljske simbioze, koja poslije stol j efa i po koe~~CJje~u t~!~~&,~j· drž~yfnije ~spjela ~~o~it~ n.d~ - hibridn~ naci.onalnost, snažno·,euatfleilti'~~oJcik<? Je program narodnog Jedtnstv-a Jednako netzvedtv. 33 Što-vi!e, nek61ililrdaila'p&~('tfiiastavku s})omenutog'uvodnika, Pravda je optužila »jugo­slavenski naCtjo'tialfiaiil~ D'~!ato što re >>U jezgri svojoj srpsko-pravoslavni - [te je] na­ravnotasJStirrtiGi 'poja&o~metusobno oprečne srpske i hrvats~e nacijonalizme«.34 Očito takva ideologija, i u teoretSkom i u praktičnom smislu dvolična, nije mogla postati osno-

'· vaza·stajaliltejMOuvezi: ·mtaslimanskim. nacionalnim pitanjem. A ipak je postala, ma­kari povdnot upravct~to-bje Muslimanima pružila stanovitu mogućnost djelovanja. Uwčeni u muČila m.režw.eva da se nacionalno odluče, Muslimani su se tome proti­vili na ·i?'~Sk,nije.p~~! ~eki su se izjasnili, ali ne kao Srbi ili Hrvati, nego kao ~~F~~~f·~~.C?tl._žU.o da budu nešto više od islamske zajednice, njihov izbor

· .. ~8~~~~p~jer, »dvoplemeni dio našeg jedinstvenog naroda«) bio je . · ~~a.!!1iUMC~~~~Pti~~ ~a njihovu su primjeru bile bjelodane sve slabosti jugosla­Venskna uDi~.,;_ .. -lt'· .. ·,.

·':"fo -~u.c.qa. ~ . . ~o~~ nij~ ~gaO okončati natjecanje glede položaja Muslimana, JM O se

~da~~ ~~~~-~9~~ti na u_vi~~e ig_re oko Bosn_e. Muslimansk~ vodstvo ht!elo je se s.hv.U:~da J_e naclonalito opredJelJIVanJe pogrešan tzraz. Hrvatska 1 srpska nacional-

nost.~.selnogle nadahtijivati strogim formalnim dokazima, a još manje političkim za­~ail~&nJe~,:-•Činioci1 koji danas imaju najjačeg udjela pri stvaranju narodnosti, nisu v~~ "!era·~~ nego ekono~ski ~socijalni odnošaji. Uop.~e materijal~~ kultu~a.«36 J Je su&emala da če se Muslunant držati čvrsto uz one koJI se prema nJima bolJe od-n~ch;A iko [Muslimani] budu i dalje opažali, kao što je to do danas bilo, da je potpuno ~eJ~ aka m~ost ekonomskog razvitka, i da se po toj nejednakosti izjednačuju s Hr-~tuna, to če nJih ta okolnost i dalje opredjeljivati za hrvatsku narodnost.«37 Vođe ]MO

nJsu oklijevali zastupati prastaro geslo balkanskog političkog pragmatizma: »Bolje je pa-

~!· •Jesmo l~ Srbi ili Hrvati?•, Pravda, 30. prosinca 1920., str. 1. · •Jesmo h Srbi ili Hrvati?•, ibid., 4. sij~nja 1921., str. 1.

lS. Jedan musU --•~: li · · .ltv mauuu evtčarski student prava optirao je 1927. za takvo rjdenje iz proteSta. PoplS stanov· ~l doaj~~.avije 1953. dao je lOS Slovenaca islamske vjere u Bosni i Hercegovini. Hadtijahič~ Od tradi· _,, ...,.tttna, $tr. 22.7, bilj. s.

36• •Je&mo li s ..t..· ·1· H · J'1~ lbicl. uJa • 1 rvaa?c, Prwda, 30. prosinca 192.0., str. 1.

308 IVO BANAC l NACIONALNO PIT ANJE U JU GOSLA\fljl

lac vlasti negoli lakat pravde i pravice.«38 No kao i svi pragmatičari i oni su su ·.. . ' . . . . ' VISe VJe-

rovali u pragmatičnost svOJih prottvntka. Praktičnost JMO bila j~ tako~~r potvrđ~na toler~ncij?~ s kojo~ se stranka odnosila

prema onim svojim članov1ma koJI su se nacionalno IzrazitiJe deklanrali. Na prim· . . . 0 . b . d )er, od 24 poslanika koji su izabrant na hsn_JM n.a tz or~ma u st~ en~m 1920., 15 ih se dekla-rirala kao Hrvati, a dvo~ ica kao Srbt, peto.nc~ s~.ntsu. uopce. na~to~alno opredjelila, a je­dan se izjasnio kao BošnJak. Od l~ poslan tka 1 nJlhovth zamJentka Izabranih na listi JMO na izborima 1923., svi su se, ostro dr ~ehmeda. Spahe (1883.-1939.), predsjednik stranke poslije 1921., izj~snili ~ao ~rvau .. 39 l! s~oJe .studen~sko vrijeme, Spaho se izjaš~ njavao kao Srbin, a posliJe se ntJe h t~ o naztvatt n t. Srbtno~ n t Hrvatom. Zanimljivo je da se njegov brat Fehim, reis ul-ulema JUgoslavenskih muslnnana od 1938. do 1942., odre­dio kao Hrvat. Treći brat, Mustafa S pah o, po profesiji inženjer, deklarirao se kao Srbin. 40 Slobodno nacionalno izjašnjavanje postojalo je tijekom cijelog međuratno razdob J ja, ali nije nikada ugrozilo stranačko jedinstvo. Nijedan prvakJMO, pa ni oni ko~ su bili izrazitije hrvatske ili srpske orije~tacije? -~i~ad nisu ni. po~~šali poticati svoje sljed­benike da istupe iz JMO i da se pndruze razhctttm hrvatskim Ih srpskim strankama. To je neosporno jedan od razloga zašto Radić nije uspio uvući u svoj pokret iole znatniju skupinu Muslimana i zašto je ustrajno optuživao vođe JMO da Muslimane otuđuju od hrvatstva. 41

Premda je ublaženi kompromis s unitarizmom, paradoksalno, pridonio ovjekovječe- l nju muslimanskog partikularizma, ustrajanje ]MO na autonomiji Bosne i Hercegovine i ()i na njezinoj nedjeljivosti ostalo je otvorenim izazovom centralizmu. Unatoč tome, upravo

je ]MO osigurala donošenje centralističkog ustava 1921., jer je pridodala svoje odluču­

juće glasove Pašićevu ustavnom prijedlogu, a zauzvrat je dobila mnoge ustupke koji su

otupili oštricu centralizma u onim područjima koja su bila od životnoga interesa za Mu­

slimane. 42 Kao rezultat kompromisnog sporazuma ]MO sa centralističkim strankama,

Pašićeva je vlada formalno izrazila spremnost da štiti islamske propise i običaje. Također

je prihvatila da se članom 133, stav 3, ustava zajamči teritorijalna cjelovitost Bosne i Her­

cegovine. Zbog toga, podjela Jugoslavije na oblasti, koju su central isti držali bitnom radi

suzbijanja utjecaja centrifugalnih nacionalnih pokreta, u Bosni i Hercegovini nije prove­

dena, ili točnije: pokrajina je bila podijeljena na okruge bez narušavanja njezinih povije­

sno određenih vanjskih granica. Nijedno područje povijesne Bosne i Hercegovine nije

pridruženo bilo kojoj susjednoj pokrajini, kao što je izvorni centralistički plan bio pred­

viđao. Na taj je način očuvana cjelovitost pokrajine, iako je Mehmed Spaho tvrdio da su

takve ustupke nalagale isključivo potrebe dobre uprave, a ne neki politički ili povijesni

razlozi. 43 Osim toga, Paši ćeva je vlada također prihvatila da se povećaju odštete, što su

38. »Unakrsna paljba naših prijatelja«, ibid., 24. ožujka 1921., str. l.

39. Hadžijahić, Od tradicije do identiteta, str. 209-210.

40. Ibid., str. 227.

41. Puci vatra, jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu, str. 399-400. O Radićevoj ~o~i~i­ci u Bosni i Hercegovini v. Tomislav lšek, Djelatnost Hrvatske seljačke stranke u Bosni i Hercegovmt 0

zavodenja diktature, Sarajevo 1981.

42. »Sporazum postignut((' Pravda, 17. ožujka 1921., str. 1.

43. Mehmed Spaho, »>Prigovori našem sporazumu«, ibid., 2. travnja 1921., str. l.

A•ttot•omistička opozicija

ih muslimanski zemljoposjednici zahtijevali, za zemlje koje su ratdijeljene po odr dlMIIM agrarne reforme.44

p

Usprkos posebnoj pomoći koju je pružila centralistima tijekom iznimno vdne UR# .. ne debate, JMO nije mogla svoje interese trajno pridružiti interesima centralim. 'lJtp6fl Mehmeda Spahe na čelo stranke 1921. podudario se s početkom odstranjivanja iz J~O njezinih članova utemeljitelja koji su se odlučno zalagali za pružanje bezuvjetne pOdtlke beogradskim vladama pod bilo kojim i bilo kakvim okolnostima. Sve dok je polotaj ~ sanskih Muslimana ostajao nesiguran, JMO je ponekad nalazila zajednički jezik J blokom opozicijskih stranaka pod Radićevim vodstvom. Bez obzira na to, JMO također nije okli ... jevala postizati daljnje sporazume sa centralističkim snagama ako su ti sporazumi odgo­varali posebnim interesima njezine muslimanske baze. Njezino karakteristično taktičko djelovanje između brojnih strateški nesukladnih snaga, koje je veoma podsjećalo na dje­lovanje Slovenske ljudske stranke, nikada se, međutim, nije izvodilo na račun trajne brige za autonomiju Bosne i Hercegovine. Ali je imalo svoju cijenu. Kada su se 1936. Spaho i Korošec pridružili ostacima Starih radikala kako bi osnovali Jugoslovensku radikalnu za­jednicu ORZ) - režimsku stranku koja je imala zadaću da osigura bar malo ugleda auto­ritarnom režimu Milana Stojadinovića - oni su prokockali mnoge od obveza što su ih do tada mogli očekivati od tvrde opozicije.

»O,,.sve, sve .n~m od~zeše«- pjevao je Hamza Humo početkom 1920-ih godina; navodect na zakljucak da Je drenov štap lutalice postao jedini zavičaj bosanskih Muslima­na.45 l dois.ta, Mu~limani Bosne i Hercegovine spoznali su da stečevine JMO iz 1921. lako mogu. J nes.tatt. Godine 1929. kralj Aleksandar je razdijelio Bosnu na četiri banovi­~e, a Mu.shm~nt su u s:akoj od nj~h bili manjfna. Godine 1939. Radićev nasljednik Ma­cek potpJ~ao Je novu .dtobu Bosne 1 Hercegovme; trinaest njezinih kotara ušlo je u netom ~s~~stav.l)enu ~anovmu Hrvatsku, dok ih je 38 bilo predviđeno za srpski dio Jugoslavi­Je. Ta Je podJela ostvarena uz potpuno zanemarenje Muslimana Na primjer ak · nekom k~~ruk katolika ?ilo 34 posto od ukupnog broja stanovnika, a pravosiaV:~~~ posti~' ta akJe atar ula~to u Banovinu Hrvatsku. Nije se uopće uzimalo u obzir 33 posto mus tmans og stanovntštva.47

Pavelićeva Nezavisna Država Hrvat k k · · b h .1 .. nu, nije predstavljala nikakav napredak s U a, k o!a Je ? ~ vat! a C!J:l~ Bosnu i Hercegovi-z~pr~vo počivalo na svojevrsnom hrvat~ko: ;tru nJeztna un~tr~snJeg ustrojs~a, koje je

vm~Je bila podijeljena na jedanaest velikih žu;:e~~a~:ji~ un~t~~mu, Bosnd~ t !"fer~ego­povt)esne Bosne i Herce ovine- b h . , su ettn- sa sre tštima t~van mora se dodati da su tri ~elike žu ~ :ževatlle 13 b~sansko-~erc~govačkih kotara. Istina, ma sa središtima u Bosni i He p .. H~v~t~ke t DalmaciJe bde dodane velikim župa-manski politički utjecaj. Spah~~e;~~;:d ~~ ~~e~nobod tih rješenja n~je povećalo musli-

nt ' za er- eg Kulenovtć, ftgurirao je u Pave-

44. Mnogi su muslimanski zemljoposjednici drž )' d . . . premalena, ali ih je Spaho upozoravao da 'e il:~ a Je na~ad~ za zemlJe zahvaćene agrarnom reformom Spahinim ocjenama, JMO je postigla n 'b J t·· orn~ očekivati da se Stvar u budu6losti bolje ur«li Prema ni k ·đ · aJ 0 11 moguć• sporazum a · · · k · ·x- . . • a p rev t aJu ,,ogromni socijalni preok k .. . , flJeztm rtu\,;Urla~ redova Zem.IJ'Onnc:ied

45 . ret, OJJ se )e ne sanlo kod ..( .. l . . r~, .. . Ctt. u: Mitrinović Naši musi· . nas ve'" u CIJe om SVlJetu zbio. Ibid ' · tmam, str. 161. · •

46. O reagiranju JMO na Mačekov s . str. 258-261. pornzum v. LJubo Boban, Spor~um CVetkovi'(- U- JI L D -

H dž .. h' 'IYwc:e", ~osrad 1965., 47. a IJa Ić, Od tradicije do identiteta, str. 237.

lO IVO BANAC l NACIONALNO PITANJE U JU . 00SLAVI]l

lićevo1• hiJ'enu-hiJ'i kao dio obaveznog bosanskog dekora. No unatoč službenoJ· dokt . . d d .. . 'k k . rtnt a

su Muslimani »cvijeće hrvatskog nnro a<(, on ntJe unao nt a vu očttu vlast. Tamo gdJ'e Pavelić nije dijelio vlast s Muslimanima, četnici Draže Mihailovt' ~ 1 .1. . . kl l' . l . ""a att l su se d3 ih unište i u procesu untštavanJa po a 1 su t nema o Mushmana-8rba Č ..

' · l' k · · · · . . · etruct su u Foči, prije smaknuća Jed t~ og ~~s ~~ana, 0 11 ~m Je, gov~ rt o d~ Je srpski rodoljub, ovako govorili: »Što si bi~ ~rbtn, tt .~• ~al!ao srpsko ~me, Jer st Turčtn. A zato što si nam pomagao, nećemo te 1nučttt.«48 StrtJ~lJah s~ ~a, umJest~ da m.u ~re.režu grkljan. Zar je, dakle čudno što se u Evropi u drugoJ polovtct XX. stolJeća poJavto Jedan narod ko)' ' .š ' ' . . 1. k'~ 1 vt e nije htio biti ništa drugo nego neprunJereno mus tmans 1.

Džem i jet

Put JMO bio je vrlo sličan onon1 što ga je vodio Yslam Muhafazai Hukuk Cemiyet (Dru~ šrvo za zaštitu muslimanskih prava), što se obično spominje kao Džemijet, to jest stranka muslimana iz »južnih krajeva«, dakle bosanskih Muslimana sa Sandžaka te Albanaca i Tu­raka Kosova, Metohije i Makedonije. Zapravo, statut Džemijeta nije bio ništa drugo ne .. go prilagođeni prijevod statuta JM0. 1 Kao i JMO, i Džemijet je bio vjerska stranka koja se boriJa za muslimansku vjersku autonomiju i za veće probitke muslimanskih 1emljo .. posjednika. Rezultati što ih je postigao na izborima u studenotn 1920. (v kartu 4.3, dije­love koji se odnose na Sandžak, Kosovo, Metohiju i Makedoniju), bili su razmjerno im­presivni, ali je u izborima Džemijetu pomogao sporazum s radikalima, prema kojemu se u nekim izbornim okruzima mogla natjecati samo jedna stranka, a druga joj je ustupala svoje kandidate, dok su u drugim okruzima istu pale obje stranke, koje su onda udružile svoje izborne liste. Na primjer, Nastas Petrović, radikalski ministar, bio je jedan od kan· didata Džemijeta u izbornom okrugu ·zvečansko-raškom, dok je Puniša Račič, budući atentator na Stjepana Radića, bio jedan od kandidata u Tetovu, Na Kosovu je loknlni muftija bio na listi NRS. A u dijelovima Sandžaka, NRS je na svoju listu istaknula svoje prijatelje iz bosanske tn uslimanske zajednice, među njima i Šerifa Arnautovića-

Džemijet je, ukratko, imao mnogo udobnije odnose s radikalima nego §to ih je JM? dotada postigla. Džemijet je bio 11eophodno sredstvo s kojim je Pa!ič progurao centrah· stički ustav kroz skup~tinu, a zauzvrat je dobio razne ustupke. Najvdniji od tih ustup~a bile su povoljnije naknade za zemljoposjednike koje je zahvatila agrarna reforma, što 1. pred ta vijalo znatnu ekonomsku podršku muslitnanskim odličnicim u vod tvu ?,leull· jeta. Suparni§tvo NRS i DS navelo je Pašića da stupi u još bli! odnose s DžemtJ totn. Izborni sporazum ovih dviju stranaka ponovljen je i n parlat11e11tarnin1 izborin1a 1922,, a na izborima 1923. NRS se čak otvoreno suprotst vii politici Demokr ts k tran k. u pitanjima naseljavanja i kolonizacije na Kosovu i u M k doniji, to e moglo s ano svtJ· jeti tamo njern domačem vijctu, pr,vensrveno Alb "'hna,

.....,.,.....,. lill JPFII!Q; l

Ibid., trr; 13.$.

~·Hak• o naloj orpnit.aclji"• l'ravda, 17. rpnfA 192.0., atrl t. Kr tak pr l d dj l tnasd D cnniict4' v, "

Mihailo Matet i~. ur,, Kc~Jovu-.KcJ4ut~a, Beoarod 197 ,, atr, 18 - t 90,

tlnato:t venn_t tome, kad ie v d ~tv<l i n1ijet prcut o Fer be r t n j u pi u nagovoriti tr ~~čku v. ~i.n.1~ d od~ i sv je .mir nj s~~ ·iunuln.Otn n r vn ~r vn . u koj,oj S\\ \banet l Turet bth lUO nl, uf _dovtn1 "t, U11J t t d~\ Jt z. roc J dt~ r n iJ • ciitt, koia j na kon u d< vr na t k Ito J~ u mnn)tnt o~t~ lo U Ill J rent čku kril tr nlc , koje i bilo sklono bezuvjetn. m sp r ~~nlijevnnju ~ radikalin1n, n vl \d tju~n Or gin sku .. pina postavila je čvrste znhtl, ve ~ n ct n ln ~~ .r vnopr vnoš u te poli tk kim i kultur· nhn pravim n1uslim n kog )Ugot tok Jugoslnvt) ~ Drag st tog sv vi~ prhtti o R • dićevu hrvatskom pokr tn, Jednn drnga frnk ·ijn l i mijt:ta putnjno j~ potu g l i reden· tistička nastojanj lb ni j n sovu i u Makedoniji. Budu (i d tl se Dten1ijet pt•etv r u u ustrajnog proti nika entr lian1a i srbijnnsk p revi sti, n izhježno ·e sukobio s svojin1 bivšiln snvezni im l i~ NR . Sv ka je ura lnjn tih dviju stranak potpuno prest hl 192J., a p, šićevo j izborno n. ilj , u okviru kojega je Drngn bio~" tvore n, pridonijelo putpu· notu porazu Diemijet na pnrlan1entarnin1 izborin1a 1925.2 Pošto i bio suočen s nepre· n1ostivim službenim pritisci mat Dien1ijet je ist godine prestao djel ov tL

Što je politički utjecaj neke nacionalne skupine bio n·utnji, utoliko je vc~i bio pri tis k na nie:z.ine vode da se prilagode političkitn potrebamn centralista. Sudbina I ic1nijetn uvelike ie bila slična sudbini stranaka njetnačke, nutdžarske i run1unjske nacion Ine n1n· njine u jugoslaviji. No te stranke nisu bile oru da u iniciranju politike u nacionol11om pi tn· nju niti je njihova uloga bila središnja u nadolazećin1 političkin1 sukobitnn~ u kojin1u sc autonomistička opozicija koJe bala između centralizn1a i (kon)federnlizrua, izmedu unita· rizrna i nacionalne individualnosti, dok je istodobno održava ln bl ~lgu nadu u kotupron1is i reformu.

------l. .. 'l~J.,ove t' Fernd-hega Drngc .. , &t, 1 O. trnvnjn 1925 ., HU'. 1.