ZDRAVSTVENO VELEUILITESESTRINSTVO

MINELA KOVAEC

NAJEE INFEKCIJE GORNJIH DINIH PUTOVA U DJEJOJ DOBI

ZAVRNI RAD

ZAGREB, 2015.ZDRAVSTVENO VELEUILITESESTRINSTVO

NAJEE INFEKCIJE GORNJIH DINIH PUTOVA U DJEJOJ DOBI

ZAVRNI RAD

MINELA KOVAEC PROF. DR. SC. ANDREA CVITKOVI-ROI

ZAGREB, 2015.SADRAJ

1.UVOD12.OSOBITOSTI DINIH ORGANA U DJEJOJ DOBI32.1.Frekvencija i tipovi disanja52.2.Kaalj63.KLASIFIKACIJA I KLINIKA SLIKA83.1.Hunjavica (akutni rinosinusitis) i akutni rinofaringitis93.2.Akutni adenoiditis (retronazalna angina)103.3.Paranazalni sinusitis113.4.Angina (akutni tonzilofaringitis), akutni faringitis123.5.Akutna upala srednjeg uha (lat. otitis media)143.6.Sindrom krupa144.SPECIFINOSTI BOLESTI PREMA DOBNIM SKUPINAMA154.1.Procjena poviene tjelesne temperature prema dobi djeteta185.ULOGA MEDICINSKE SESTRE205.1.Osobitosti zdravstvene njege djeteta oboljelog od respiratorne infekcije205.2.Pruanje psiholoke potpore23ZAKLJUAK25Popis literature:26

SAETAK

Infekcije gornjih dinih putova kao to su hunjavica, poznatija kao prehlada, upala drijela (faringitis), upala srednjeg uha (lat. otitis media), angina (akutni tonzilofaringitis), te sindrom krupa jedne su od najeih u infekcija u djejoj dobi koje su prikazane u ovom radu. Infekcijom mogu biti zahvaeni: nos (rinitis), drijelo (faringitis), grkljan (laringitis), uho (otitis), sinusi (sinusitis), glasnice (epiglotitis) i dunik (trahitis). Epidemioloke analize posjeta djece lijeniku primarne zatite pokazale su da vie od 50% djece dolazi zbog akutnih respiratornih infekcija. U prvih 5 godina ivota djeca godinje prebole u prosjeku od 6 do 9 akutnih infekcija dinih organa, a meu njima ak 10% djece preboli i do 12 infekcija na godinu.Iz gore navedenih informacija zakljuuje se da su infekcije gornjih dinih putova velik javnozdravstveni problem, pogotovo u djejoj dobi iz razloga to su ona zbog svoje konstitucije i smanjenog imuniteta podlonija nastanku i razvitku bolesti, te zbog toga to esto borave u zatvorenim prostorima (vrtii, kole). Komplikacije bolesti mogu biti s teim posljedicama nego u odraslih.Kod djece postoje i neke razlike u anatomskim strukturama, stoga se u jednom poglavlju obrauju te razlike, odnosno osobitosti dinih organa u djejoj dobi. Spomenuta je i frekvencija disanja i tipovi disanja kod djece, te je obraen i pojam kalja i temperature kao jednih od simptoma i znakova infekcije gornjih dinih putova.Najei uzronici tih infekcija su virusi i bakterije. Prikazane su specifinosti bolesti prema dobnim skupinama djece (novoroene, dojene, predkolsko dijete i kolsko dijete) te je napisan osvrt na razliit pristup dijagnostici i lijeenju, odnosno, objanjene su klinike i laboratorijske razlike izmeu bakterijskih i virusnih infekcija, principi lijeenja te racionalna primjena antibiotika.Posebno poglavlje posveeno je ulozi medicinske sestre u zbrinjavanju hospitaliziranog djeteta sa nekom infekcijom gornjeg dinog sustava, pri emu je poseban naglasak stavljen na davanje odgovarajue psiholoke potpore djetetu pri davanju terapije, dijagnostikim postupcima i boravku u bolnici.

Kljune rijei: infekcije gornjih dinih putova, djeja dob, virusi, bakterije, uloga medicinske sestre1. UVOD Kao uvodni dio u obradu teme koje se tie infekcija dinih putova, podsjetimo se anatomske grae i fiziologije sustava dinih organa (lat. apparatus respiratorius). Taj sustav ima temeljnu zadau dovoenja izvanjskoga (atmosferskoga) zraka u plua, gdje se u plunim mjehuriima izmjenjuju plinovi (poglavito kisik i ugljini dioksid) izmeu udahnuta zraka i krvi (tzv. izvanjsko disanje). Stoga, dini sustav se dijeli na provodne dine putove i sredinji dini organ plua, a prikljueni su mu miii prsnoga koa i oit. Vana injenica je da ljudske stanice bez kisika propadaju ve nakon pet do deset minuta (1). Pojam disanja obuhvaa tri procesa: ventilaciju ili disanje (udisanje kisika i izbacivanje ugljikovog dioksida), vanjsko disanje (izmjenu plinova izmeu plua i krvi) i unutarnje disanje (razgradnja hrane, uz koritenje kisika i proizvodnju ugljikovog dioksida) (2).U medicinskoj literaturi esta je i jednostavna podjela dinog sustava na gornje dine putove te donje dine putove. Gornji dini putovi sastoje se od dinih putova od nosnica do glasnica u grkljanu, ukljuujui paranazalne sinuse i srednje uho. Donji dini putovi pokrivaju nastavak dinih puteva iz dunika koji se dijeli na lijevi glavni bronh koji vodi u lijevo pluno krilo i desni glavni bronh koji vodi u desno pluno krilo.

Tablica 1. Podjela gornjih i donjih dinih putovaGORNJI DINI PUTOVIDONJI DINI PUTOVI

Dini putoviPlua (lat. pulmones)

Nosni sinusi (lat. sinus paranasales)Dunik (lat. trahea)

drijelo (lat. pharynx)Dunice (lat. bronchus dexter et sinister)

GlasniceBronhioli

Eustahijeva cijev (srednje uho)Alveole

Grkljan (lat. larynx)

Taj vrlo vaan aparat u naem tijelu moe vrlo lako biti podloan raznim infekcijama jer je respiratorni sustav jedan od najotvorenijih organskih sustava prema okolinim imbenicima, u neprekidnoj je komunikaciji s vanjskom sredinom te je izloen velikom broju razliitih uzronika. Posljedice takvih infekcija nisu ograniene samo na respiratorni sustav, ve imaju sistemski uinak zbog mogueg produljenja upale, odnosno same bolesti, to dovodi do smanjene funkcije plua. Spomenute infekcije moemo podijeliti na:1) infekcije gornjeg dinog sustava, 2) infekcije donjeg dinog sustava.

Tema ovog rada su najee infekcije gornjih dinih putova. One su, u velikom broju sluajeva, zarazne bolesti i jedan od vodeih razloga traenja lijenike pomoi u primarnoj zdravstenoj zatiti. Infekcije gornjih dinih putova predstavljaju dvije treine svih infekcija, te su najee infekcije modernog doba. Prosjek oboljevanja odraslog ovjeka od respiratornih infekcija godinje iznosi 3 do 5 puta. U djece je taj podatak i vei, kod zdravog, imunokompetentnog djeteta prosjek oboljevanja iznosi 6 do 8 puta godinje, dok su najee infekcije virusne etiologije u 60-80% sluajeva (3). Gledajui ukupne djeje bolesti, 50% svih bolesti u djece ispod 5 godina, i 30% bolesti u djece u dobi od 5 do 12 godina su upravo gore spomenute infekcije dinih putova. Viestruki faktori odreuju uestalost i prirodu ove bolesti. Ti faktori su: prethodno ope stanje djeteta, okolini faktori, te uzronici same bolesti (4). Uzevi te podatake u obzir, infekcije dinih putova pripadaju i kategoriji najeih bolesti ovjeanstva.Kao to je navedeno u saetku, infekcijom mogu biti zahvaeni: nos (rinitis), drijelo (faringitis), grkljan (laringitis), uho (otitis), sinusi (sinusitis), glasnice (epiglotitis) i dunik (trahitis). Najei uzronici tih infekcija su virusi i bakterije. Od virusa to su: rinovirusi, koronavirusi, influenca (gripa), parainfluenca, adenovirusi, te RSV (respiratorni sincicijski virus). Najei bakterioloki uzronici su: S. pneumoniae, H. influenzae i M. cattarrhalis koje uzrokuju gnojne upale, te M. pneumoniae, C. pneumoniae, C. psittaci, L. pneumophila, C. burnetti (5).Uz nabrojene bakterijske uzronike, vano je napomenuti da su infekcije gornjih dinih putova uglavnom virusne bolesti koje su najee samoizljeive, kratkotrajne i imaju vrlo dobru prognozu oporavka. Jedino se gripa, odnosno influenca, koja se svake godine pojavljuje epidemijski, svrstava u kategoriju teih bolesti i moe imati ozbiljnije posljedice, koje su izraenije kod starijih ljudi i ljudi s kroninim bolestima.Dijagnoza infekcija dinih putova najee se postavlja samo na osnovi klinikih simptoma i epidemiolokih podataka. Toan etioloki uzrok se teko i vrlo rijetko postavlja. To je teko izvedivo zbog brojih virusnih uzronika, dugotrajnosti samog postupka i visine trokova, pa i same moebitne nedostupnosti laboratorija. U dijagnostici je od presudnog znaaja potvrditi radi li se o virusnom ili bakteriolokom uzroniku zbog upotrebe, odnosno neupotrebe antibiotika u lijeenju. Kod lijeenja je vano napomenuti da se akutne infekcije gornjih dinih putova koje su uzrokovane virusima lijee simptomatski, djelujui na simptome, a ne na uzronika bolesti, kao to je to u infekcijama koje su uzrokovane bakterijama, stoga je upotreba antibiotika u lijeenju infekcija gornjih dinih putova uzrokovanih virusima neopravdana. Ako je u suprotnom bakterijska infekcija dokazana (npr. strepkokna angina, upala srednjeg uha), upotreba antibiotika je indicirana, kao i kod lijeenja moebitnih komplikacija virusnog oboljenja. U djece je pristup dijagnostici i lijeenju infekcija gornjih dinih putova drugaiji nego kod odraslih ljudi zbog razlika u njihovoj anatomiji, razvojnoj dobi, te zbog injenice da lijeenje mora biti prilagoeno dobi djeteta (npr. odabir lijeka, doza lijeka).2. OSOBITOSTI DINIH ORGANA U DJEJOJ DOBI

Kako bi razumijeli dobne granice i terminologiju vezanu uz nju, potrebno je podijeliti djecu prema razvojnoj dobi, a ona glasi:

1) novoroene, odnosno novoroenaka dob je razvojno razdoblje djeteta od roenja do prvih 28 dana ivota,2) dojene, odnosno dojenaka dob je razdoblje od roenja do kraja prve godine ivota (6),3) predkolska dob obuhvaa razdoblje od poetka druge do kraja este godine (tu postoji jo podjela na mlau i stariju predkolsku dob),4) kolska dob obuhvaa poetak sedme godine do poetka puberteta (djevojice do 10 god., a djeaci do 12 god. ivota),5) pubertet obiljeavamo od pojave sekundarnih spolnih obiljeja do spolne zrelosti,6) adolescencija obiljeavamo od spolne zrelosti do kraja rasta i razvoja (kod djevojica je to 16-18 godina ivota, a kod djeaka 18-20 godina ivota) (7).

Dob koja ima najvie osobitosti to se tie dinih organa je novoroenaka i dojenaka dob. Prsni ko u dojenadi je mekan jer rebra nisu jo okotala. Rebra su poloena horizontalno, interkostalni su miii slabo razvijeni tako da je glavni inspiratorni mii u dojenadi dijafragma, a disanje je gotovo iskljuivo abdominalno. Dok kontrakcija dijafragme u odraslih iri prsni ko, u dojenadi ga zbog smjera rebara suava.Dojenad najvei dio dana lei, pri emu je zbog pritiska trbunih organa dijafragma kranijalnije poloena pa je smanjen volumen toraksa, a sputanje dijafragme pri inspiriju je oteano. Plua dojenadi u usporedbi s pluima odrasle osobe slabije su rastezljiva, a zrani putovi djeteta mnogo su ui nego u odrasle osobe tako da zadebljanje sluznice traheje za 1 mm (npr. upalnim edemom) smanjuje presjek lumena traheje dojeneta za 75%, dok u odrasle osobe isto takvo zadebljanje sluznice smanjuje persjek samo za 20%.U dojeneta najvei otpor prolasku zraka pruaju bronhioli, dok je u odraslih otpor kroz bronhiole zanemariv u odnosu prema ukupnom otporu strujanja zraka kroz dine putove. U dojeneta svako dodatno suenje bronhiola npr. upalnim edemom moe izazvati njihovo zatvaranje u ekspiriju. Skraeno, tekoe disanja u dojenadi potjeu zbog:

1) njihovog mekanog toraksa, 2) slabe rastezljivosti plua,3) velikog otpora struji zraka u bronhiolima, 4) sklonosti zatvaranju bronhiola, te 5) poveane sklonosti iscrpljenju miia dijafragme (7).

Slika 1. Anatomske osobitosti gornjeg dinog sustava u djece

2.1. Frekvencija i tipovi disanja

Pri pregledu dojeneta i djeteta s bolestima dinih organa te kod takvog mjerenja frekvencije disanja vano je promatrati dijete dok je ono mirno, najbolje dok sjedi u majinom naruju. Kako bi se ustanovili eventualni problemi kod disanja i dinih organa, potrebno je izbrojiti frekvenciju disanja (broj udisaja), uoiti ritam disanja, potraiti znakove dispneje te posebnu pozornost obratiti na uestalost i obiljeja kalja.Normalna frekvencija disanja prema dobi djeteta je: Novoroene: < 60/min., Dojene: < 50/min., Rana predkolska dob (2. godine): < 40/min., Predkolska i kolska dob: oko 20/min.Ubrzanje frekvencije disanja nastaje zbog uzbuenja djeteta, uz povienu tjelesnu temperaturu, uz svaku teu hipoksiju, u Kussmaulovu acidotinom disanju i, ono to je bitno za ovaj rad, kao znak bolesti bronha ili plua.Frekvencija i amplituda disanja obiljeavaju i neke posebne tipove disanja kao to su: Kussmaulovo acidotino disanje koje oznaava poveana frekvencija, amplituda i to to nema razmaka izmeu ekspirija i slijedeeg inspirija, periodino disanje koje oznaava periodiko poveanje amplitude disanja uz povremene krae prekide koji su manji od 10 sekundi, Cheyne-Stokesovo disanje koje je periodiko disanje koje nalazimo uz akutne bolesti mozga, neka otrovanja i uz zastojnu insuficijenciju srca, te grevito disanje koje karakteriziraju pojedinani greviti udasi uz maksimalni inspirij izmeu kojeg su duge pauze apneje (terminalno bolesna djeca).Kod infekcija dinih putova bitno je spomenuti i subjektivni pojam dispneje, oteanog disanja na koje se starije dijete moe poaliti. Kod predkolske djece i dojenadi definicija dispneje kao takva ne moe se upotrijebiti jer nam dijete ne moe rei to ga mui, te se zato oslanjamo na niz objektivnih znakova koji upuuju na dispneju, a to su: tahipneja, inspiratorne retrakcije, stenjanje u ritmu disanja, klimanje glavicom u smjeru fleksije u ritmu disanja i irenje nosnica u svakom inspiriju (7).

Slika 2. Tipovi disanja i grafiki prikaz frekvencije i amplitude disanja

2.2. Kaalj

Kaalj je jedan od najeih simptoma koji ukazuje na infekcije dinih putova. Prema nekim posebnim obiljejima kalja esto se moe zakljuiti lokalizacija, a ponekad i sama bolest koja ga izaziva. Postoji 5 vrsta kalja:1) Faringealni kaalj koji obino suh i nije osobito jak, karakterizira ga suho kaljucanje. Uz akutni faringitis, kaalj u dojenadi katkad moe dovesti do povraanja sluzi ili netom uzetog obroka mlijeka. U predkolske i kolske djece s kroninom hipertrofijom adenoidnih vegetacija ili kroninim sinusitisom kaalj nastaje zbog cijeenja sekreta iz nosa i epifarinksa niz farinks, osobito u jutarnjim satima prije ustajanja.2) Salve grevitog suhog kalja u napadima na koje se nadovezuje snaan stridorozni, zvuni inspirij (hroptanje), obiljeje su kalja hripavca. U dojenadi i manje djece esto se na to nadovezuje povraanje. Sline salve suhog, podraajnog kalja u dojenadi (ali bez hripanja i bez povraanja) tipine su za kaalj uz cistinu fibrozu.3) Laringealni kaalj obiljeen je promuklou glasa. Kod difterinog krupa, bolesti koja je danas iskorijenjena, kaalj je bio potpuno afonian, a u tzv. pseudokrupu (subglotinom laringitisu), koji je i danas esta bolest, kaalj je poput lavea psa, glasan, ali promukao.4) Dvoglasni (bitonalni) kaalj rijedak je, ali vaan znak stenoze glavnog bronha ili traheje oteenim limfnim vorom ili stranim tijelom, a oznaen je istodobnom pojavom jednog dubokog promuklog tona i jednog visokog piskavog tona.5) Suzdrani kaalj nastaje u djeteta u teoj dispneji ili uz pleuralnu bol, a prepoznaje se po izrazitu naporu djeteta da potisne refleks kalja. Via se u nekim oblicima pleuropneumonije (7).

Dakle, kaalj moe biti posljedica upalnog odgovora na razne infekcijske uzronike, alergijski proces, a isto tako moe biti i posljedica nekog mehanikog, kemijskog ili toplinskog podraaja receptora za kaalj. Upalni podraaj izaziva edem i hiperemiju dinih putova (npr. pri obinoj prehladi, laringitisu, traheitisu, bakterijskom i virusnom bronhitisu, bronhiolitisu), ali podraaj moe biti i u alveolama. Mehanike podraaje izazivaju aspiracija stranog tijela i udahnute estice praine, kao i pritisak na dine putove. Kemijski su podraaji posljedica udisanja raznih podraljivih plinova (dim cigarete).Akutni napadaji kalja mogu biti prouzroeni virusnim infekcijama, kao to su akutni tranheobronhitis ili pneumonitis, ili bakterijskom bronhopneumonijom. Kaalj koji je popraen akutnom epizodom vruice i promuklou obino je uzrokovan virusnim laringotraheobronhitisom. Najei uzronik kroninog kalja je postnazalni iscjedak (8).

Tablica 2. Infekcije koje su ei uzroci kalja u djecesinusitistonzilitislaringitis

laringotraheitis (krup)*traheobronhitisbronhiolitis*

akutni bronhitispleuritispneumonija*

tuberkulozabronhiektazije (pluni apces)pertusis

*ivotno ugroavajui uzroci kalja

Dakle, najvei broj djece s akutnim napadajima kalja ima infekciju gornjih dinih putova, astmu, bronhiolitis ili upalu plua. U dojenadi i male djece u kojih je kaalj povezan s guenjem, moe se raditi o aspiraciji stranog tijela. Napadaji kalja popraeni perioralnom cijanozom, apnejom ili povraanjem nakon kalja, mogu upuivati na hripavac. Kaalj poput lavea s inspiracijskim stridorom ili bez njega, upuuje na akutni laringotraheitis kako je ve spomenuto. Krepitacije, hropci i tii ili promijenjen um disanja upuuje na infekciju donjih dinih putova. Sipnja upuuje na astmu ili bronhiolitis, rjee na aspiraciju stranog tijela. Kronini kaalj u djece moe upuivati na to da imaju reaktivnu bolest dinih putova, alergijski rinitis ili sinusitis. Kronini kaalj s anamnestikim podacima o recidivirajuim pneumonijama ili bronhitisu moe upuivati na imunodeficijenciju, anatomsko oteenje ili anomaliju dinog puta. U mlae dojenadi guenje nakon hranjenja upuuje na gastroezofagealni refluks (9).3. KLASIFIKACIJA I KLINIKA SLIKA Uzronici respiratornih infekcija su virusi i bakterije. Jedan te isti uzronik moe izazvati razliite klinike slike, ali isto tako razliiti oblici infekcija, npr. prehlada (engl. common cold), mogu biti izazvani razliitim uzronicima. Stoga je povezivanje infekcije s njezinim uzronikom teak zadatak, koji se u svakodnevnoj ambulantnoj praksi ne radi iz ve spomenutih razloga u uvodu (ekonominost, nepristupanost laboratorija...). Iz tog razloga se u svakodnevnom radu lijenici najee oslanjaju na klasifikaciju koja se temelji na anatomskoj rasprostranjenosti upale dinih organa, na lokalnom klinikom nalazu, na simptomima infekcije te epidemiolokim podacima.Simptomi bolesti variraju od sasvim blage, prolazne hunjavice do tekih oblika pneumonitisa izazvanih virusom influence (gripa). Djeca su zbog svoje konstitucije osjetljivija na infekcije uzronicima upala dinih putova nego odrasle osobe. Vjerojatnost da e se nakon izloenosti virusima ili bakterijama vezanim za infekcije gornjih dinih putova razviti kliniki uoljiva bolest jest 1:1 ili 1:2 za dojenad, a 1:4 ili 1:5 u starije djece i odraslih. U veini sluajeva glavni uzrok oboljevanja male djece od takvih infekcija jest nedostatak specifine imunosti na pojedine uzronike u dojenadi i predkolske djece. Tu je zanimljivo spomenuti i opeuvrijeeno miljenje u narodu da izlaganje hladnoi uzrokuje prehladu (npr. odlazak na dvorite mokre kose), to danas, u uvjetima suvremenog ivota nema bitnog utjecaja na nastanak akutne respiratorne infekcije. Glavni uzroci su, kao to je ve navedeno, virusi i bakterije koje se prenose sa bolesne na zdravu osobu, odnosno dijete.Vano je napomenuti i da jedan te isti virus moe izazvati razliite klinike slike u djece iste ili potpuno razliite dobne skupine (npr. jedno dijete moe imati blagu upalu nosne sluznice, dok e kod drugog djeteta isti virus izazvati najteu sliku akutnog bronhiolitisa ili pneumoniju).U slijedeim podnaslovima objanjene su najee infekcije gornjih dinih putova u djece te je prikazana njihova klinika slika.

3.1. Hunjavica (akutni rinosinusitis) i akutni rinofaringitis

Hunjavica, najpoznatija kao prehlada, je prvenstveno upala sluznice nosa koja se moe proiriti i na drijelo (akutni rinofaringitis).Poinje osjetom peckanja i arenja u nosu i drijelu na to se kroz nekoliko sati nadovezuje kongestija nosa te sekret iz nosa. esto je praena kihanjem. Izmeu drugog i sedmog dana bolesti sekrecija iz nosa postaje mukopurulentna, da bi u drugom tjednu bolesti simptomi obino nestali. Opi simptomi bolesti mogu biti blaa glavobolja, vrlo blaga zimica (uz tek neznatno i prolazno povienu temperaturu) i osjeaj ope malaksalosti. Kaalj se pojavljuje u 60-80% djece (niti kaalj, niti gnojni sekret ne znae razvoj bakterijske infekcije) (7). Djeca obole i do 10 puta godinje. Trajanje bolesti je obino 3-5 dana i rijetko se moe zakomplicirati akutnim gnojnim sinusitisom ili akutnom upalom srednjega uha.Tijek je uglavnom bezopasan. Uzronici su razliiti respiratorni virusi, ponajprije rinovirusi i koronavirusi koji se lako prenose s ovjeka na ovjeka kapljinim putem, respiratorni sincicijalni virus (RS-virus), virusi parainfluence, virusi influence, neki adenovirusi i neki enterovirusi.Komplikacije su akutni gnojni sinusitis i akutni otitis medija (upala srednjeg uha). Protezanje znakova upale na drijelo, larinks, traheju i donje dine putove i nije komplikacija, nego prirodni tijek bolesti u odreenom postotku bolesne djece. Lijeenje obuhvaa simptomatske mjere, etiolokog lijeenja hunjavice i akutnog virusnog rinofaringitisa nema. Dijete bi se trebalo odvojiti od veih skupina djece da nepotrebno ne iri infekciju. Kapi za nos (sljezov korijen, fizioloka otopina) razrjeuju gust sekret u nosu i olakavaju njegovo odstranjenje, ali nemaju drugih specifinih uinaka. Vazokonstriktorne kapi izazivaju prolaznu dekongestiju sluznice nosa, pa je za to vrijeme nakratko poboljana drenaa paranazalnih sinusa i Eustachijeve cijevi, ali nakon toga u pravilu slijedi jaka reaktivna hiperemija. Lokalna primjena kortikosteroidnih kapi nema u akutnoj hunjavici realne podloge. Vano je napomenuti da je primjena parafinskog ulja ili masti u nos tetna i zabranjena u male djece, zbog opasnosti od aspiracije i nastanka lipoidne pneumonije. Uporaba nosnih dekongestiva za sustavnu primjenu u djece je kontraindicirana.

3.2. Akutni adenoiditis (retronazalna angina)

Ova infekcija oznaava se i kao streptokokoza. Disanje kroz nos je praktiki onemogueno, uz relativno blagu sekreciju iz nosa, ali uz obilan sluzavo-gnojni iscjedak niz drijelo, karakteristian unjkav govor, povremene boli u uima, podraajni kaalj i zadah iz usta. Vidljiva sekrecija iz nosa uope ne mora biti prisutna. Cervikalni limfni vorovi uz stranji rub sternokleidomastoidnog miia oteeni su i bolni. Uzronik je -hemolitiki streptokok skupine A.Opi simptomi bolesti su blijedilo i cendravost, odbijanje hrane, nemiran san uz umjereno povienu temperaturu. Bolest traje nekoliko dana, ali se nelijeena moe otegnuti i na nekoliko tjedana.Lijeenje je isto kao i za streptokoknu anginu.3.3. Paranazalni sinusitis

Sinusitis oznaava upalu sluznice sinusa. Postaje kliniki bitan kao samostalna bolest tek kada se na akutnu virusnu infekciju nadovee sekundarna bakterijska infekcija.Postoji niz imbenika koji potpomau pojavu i odravanje te bakterijske infekcije. To su ponajprije opi konstitucionalni uzroci koji utjeu na nosnu i sinusnu sluznicu: alergija, cistina fibroza, imunosni defekti, sindrom nepokretnih cilija. Na to se nadovezuju lokalni anatomski uzroci koji ometaju drenau paranazalnih sinusa i slobodno disanje kroz nos (npr. devijacija nosnog septuma, polipi, strano tijelo...). Vani su i vanjski uzroci: iritacija prainom, dimom, plivanje i ronjenje, te relativno est medikamentni rinitis zbog zlouporabe vazokonstriktora. Ako hunjavica predugo traje ili ima preteku kliniku sliku, treba pomiljati na upalu sinusa. Simptomi su iscjedak iz nosa, suh ili produktivan kaalj, ee nou, neugodan zadah, rjee bol na podruju lica ili glavobolja. Vruica je uglavnom odsutna ili je blaga. Ako spomenuti simptomi traju do 4 mjeseca, rije je o subakutnom sinusitisu, poslije tog vremena govori se o kroninom sinusitisu.Najei uzronici akutnog i subakutnog sinusitisa u djece su pneumokok (30-40%),Haemofilus influenzae (20%)iMoraxella catarrhalis (20%). Stafilokok i anaerobi su izniman bakterioloki uzronik akutnog sinusitisa u djece. Simptomi su: sluzavognojni iscjedak iz nosa ili niz drijelo, eritem i edem nosne sluznice, eventualna bolna osjetljivost na odgovarajuim mjestima lica i zadah iz usta.Kod dijagnostike, rentgenska slika nije glavna i odluujua metoda zato to moe biti i lano negativna. Istie se vea korist od kompjutorizirane tomografije sinusa.Lijeenje sinusitisa obuhvaa primjenu antibiotika (i antimikrobika) i to onih koji e prvenstveno djelovati na najea tri spomenuta uzronika. Potrebno je napomenuti da je stopa samoizljeenja akutnog sinusitisa u djece najmanje 40% to treba uzeti u obzir kad se odluuje o primjeni antibiotika.

3.4. Angina (akutni tonzilofaringitis), akutni faringitis

Pod akutnim tonzilofaringitisom, odnosno anginom, podrazumijevamo akutnu upalu sluznice drijela i Waldeyerova limfatinog faringealnog prstena koji se sastoji od nakupina limfnog tkiva, dvije faucijalne tonzile, nazofaringealne tonzile, lingvalne tonzile i razbacanog tkiva u farinksu. Prisustvo ili odsustvo tonzila ne smanjuje osjetljivost, uestalost infekcija, tok bolesti i komplikacije. U tonziloektomirane djece obino se ne govori o angini, nego o akutnom faringitisu.Glavni simptom angine je bol u drijelu, osobito pri gutanju, iako iznimno ima i akutnih upala drijela angina, bez boli. Postoje i objektivni znakovi upale drijela.Akutni faringitis u pravom smislu se odnosi na upalu drijela (grla, gue).Etioloki i patogeneloki, razlikujemo: primarnu anginu, i sekundarnu anginu.Primarna je kada su upala drijela i tonzila prva, glavna i jedina lokalna manifestacija bolesti. Uzronici tih angina su -hemolitiki streptokok i veliki broj tzv. respiratornih virusa: adenovirusi, parainfluenca, kokseki, respiratorni sincicijalni i drugi. Iz kulture brisa drijela mogu se katkad nai i i drugi patogeni mikroorganizmi kao to su H. Influenzae, pneumokok i stafilokok. Nalaz tih bakterija u djeteta s anginom u pravilu ne znai da su oni uzronici upale, nego je posrijedi primarno virusna angina tijekom koje su se te bakterije razmnoile zbog promijenjenih lokalnih uvjeta u drijelu. to se tie lijeenja, u jednoj studiji koja je provedena na 98 djece sa dotinom anginom, djeca koja su bila lijeena penicilinom 10 dana, njih 62 je bilo izlijeeno, dok njih 35 nije (10).Sekundarna angina nalazi se u odreenom broju bolesti kod koje ona nije primarna dijagnoza, nego klinikom slikom dominiraju opi simptomi (npr. morbili, rubeola) ili simptomi drugih organskih sustava, npr. serozni meningitis (enteroviroze), akutni gastroenteritis, generalizirana upala limfnih vorova (infekciozna mononukleoza, tularemija) i dr. Uzevi u obzir sve navedeno, najbitnija stavka kod dijagnosticiranja angine jest ta da se ustvrdi da li je angina uzrokovana nekim virusom ili je rije o -hemolitikom streptokoku, kako bi se pravodobno i tono odredila terapija (antimikrobni lijekovi kao prevencija komplikacija streptokokne bolesti).Jedna od bitnih injenica koje je dobro znati jest ta da akutni faringitis sa povienom temperaturom ili bez nje je najeeuzrokovan virusima. Bakterije su relativno rijei uzronici, a meu njima-hemolitiki steptokok iz grupe A. Izvan epidemije streptokokne infekcije ne prelaze 15%. Druge bakterije mogu proliferirati za vrijeme virusnih infekcija, pa se nau u kulturi faringealnog brisa, dok su difterija i gonokok danas veoma rijetki u naoj sredini.Virusne angine mogu se oitovati istim opim simptomima kao i streptokokna angina, ali nastup obino nije tako nagao. Virusne angine: nastaju postepeno (obino 24h poslije opih simptoma sa arenjem , boli u drijelu i hiperemijom) tonzile mogu biti oteene sa gnojnim eksudatom limfni vorovi obino nisu bolno osjetljivi sekrecija iz nosa i kaalj leukocitoza je od manje koristi (kod virusnih infekcija moe se kretati od 6000-30000) traje od 1 do 5 dana komplikacije su rijetke nema etiolokog lijeenjaStreptokokne (bakterijske) angine: simptomi su glavobolja, abdominalna bol, povraanje, visoka temperatura bol u grlu je jaka rinitis, kaalj, promuklost, konjuktivitis su rijetki prisutan je eritem toznila (u 2/3 sluajeva bez eksudata) limfni vorovi su osjetljivi na palpaciju trajanje 1-4 dana, ali moe biti i do 15 dana lijeenje je penicilinom

Kao to je navedeno, postoje razlike izmeu virusne i bakterijske infekcije, ali su znaci i simptomi toliko ispreplitani da je esto i nemogue razlikovati na osnovi klinike slike.

Slika 3. Upalni proces na krajnicima, drijelu i grkljanu

3.5. Akutna upala srednjeg uha (lat. otitis media)

Sluznica srednjeg uha nastavak je sluznice epifarinksa i Eustachijeve cijevi, pa se svaka upala u tom podruju moe protegnuti i na srednje uho. Akutni gnojni otitis medija treba uvijek smatrati akutnom bakterijskom infekcijom, iako u oko etvrtine bolesne djece kultura eksudata dobivena iz srednjeg uha ostaje sterilna.Uzronici su na prvom mjestu pneumokok, zatim hemofilus influence, moraksela kataralis te -hemolitiki steptokok. Slijede piogeni stafilokok, E. coli, proteus i druge piogene bakterije.Klasini simptomi gnojne upale srednjeg uha su penetrantna pulzirajua i trajna bol, obino u jednom uhu, visoka temperatura, uz odgovarajui otoskopski nalaz. esto mu prethodi ili ga prati hunjavica i drugi znakovi respiratornog katara.Akutni gnojni otitis medija lijei se u djece antibiotikom koji zahvaa spomenuta tri uzronika (u pravilu amoksicilin 10 dana).

3.6. Sindrom krupa

Naziv krup (engl. croup) dolazi od onomatopejske kotske rijei koja oznaava kretanje. Kao krup se danas oznaava svaka akutna upalna opstrukcija larinksa koja se oituje inspiratornim stridorom, inspiratornom dispnejom, promuklou i tipinim laringealnim kaljem.Sindrom krupa javlja se kod slijedeih bolesti:1) Difterije larinksa (tzv. Pravi ili difterini krup)2) Akutni kataralni laringitis3) Akutni spastini laringitis (pseudokrup, subglotini laringitis)4) Maligni opstruktivni laringotraheobronhitis5) Perakutni flegmozni epiglotitis Kod kataralnog laringitisa akutna je upala larinksa uzrokovana praktiki svim poznatim respiratornim virusima s malo veom zastupljenou virusa parainfluence. Bolest poinje postepeno, u poetku kao hunjavica ili rinofaringitis. Simptomi su: vruica, glavobolja, malaksalost.Akutni spastiki laringitis ili pseudokrup akutna je upala larinksa i subglotikih struktura. Uzronici su isti kao i kod kataralnog laringitisa. Veina tegoba se javlja naglo, uz koje prethodi hunjavica. Karakterizira ga glasan, otean inspiratorni stridor (poput lavea psa).Kod malignog opstruktivnog laringotraheobronhitisa dolazi do opstrukcije larinksa i bronha zbog izuzetno obilne i ilave upalne eksudacije u larinks i bronhe. Uzrok su infekcije virusima parainfluence i influence. Bolest poinje naglo. Simptomi su visoka temperatura, malaksalost, bljedilo i slabost cirkulacije.Perakutni flegmonozni epiglotitis rijetka je upala epiglotisa i ariepiglotinih nabora uzrokovana hemofilusom influence tipa B. Ima vrlo nagao poetak, a simptomi su visoka temperatura, malaksalost i guenje. Glas nije promukao, nego priguen supralingalnom opstrukcijom.4. SPECIFINOSTI BOLESTI PREMA DOBNIM SKUPINAMA

Sve gore navedene bolesti imaju svoje specifinosti prema dobnim skupinama djece. Kod nekih dobnih skupina simptomi su izraeniji. U tablici su navedene najee infekcije gornjih dinih putova ovisno o jaini simptoma i karakteristikama prema dobnim skupinama:

Tablica 3. Prikaz infekcija gornjih dinih putova vezano uz osobitosti prema dobnim skupinama

NOVOROENEDOJENE PREDKOLSKO DIJETEKOLSKO DIJETE

HunjavicaHunjavicaHunjavicaHunjavica

Etmoidni i maksilarni sinusitisOtitis medijaAkutni adenoitis (streptokokoza)Frontalni sinusitis

Otitis medijaMaligni opstruktivni laringotraheobronhitisSfenoidni sinusitisAngina

Angina

Otitis medija

Kataralni laringitis (izraeniji simptomi)

Maligni opstruktivni laringotraheobronhitis

Perakutni flegmonozni epiglotitis

Kao to je navedeno, dini sustav u djeteta je jo nerazvijen te stoga kod djece postoje neke specifinosti, to se tie etiologije, ali i lijeenja i simptoma. Tahipneja i inspiratorne retrakcije najvaniji su simptomi dispneje u novoroenadi i dojenadi. Normalna frekvencija respiracija kod zdravog novoroeneta iznosi 40-50 udisaja u minuti (11). Normalna temperatura iznosi 36 C, mjerena oralno 36,5 C, a rektalno 37,5 C (12). Kod kalja, za dojenad i malu djecu specifino je to to se uz njega esto nadovezuje povraanje. Neke od karakteristika novoroenakog razdoblja su i velika sposobnost diobe stanica, zbog ega je smanjena otpornost na rendgensko zraenje to je bitno napomenuti vezano za dijagnostike postupke. Funkcija nekih organa nije tako dobra kao u kasnijem razvoju. Na poetku ivota, novoroene ima malu otpornost od pasivne imunosti majke, ali se aktivna otpornost postupno razvija (13). Zato je novoroenad veoma podlona razvoju infekcija.Isto tako, vei rizik od infekcija imaju predkolska djeca koja borave u vrtiima, a vezano uz to kui esto donose nove infekcije gdje zaraze stariju djecu.Djeca su openito osjetljivija na infekcije uzronicima upala. Do razvojnog doba kolskog djeteta, dijete godinje preboli u prosjeku od 6-9 akutnih infekcija dinih organa (7). Akutna hunjavica u novoroenadi i dojenadi izaziva tekoe disanja jer oni ne znaju trajno disati na usta. Alergijski rinitis javlja se iznimno u dojenadi, a u pravilu tek u starije predkolske i kolske djece koja su esto optereena obiteljskom anamnezom atopijskih bolesti.Streptokokoza, odnosno retronazalna angina, specifina je za djecu u dobi od 1 do 3 godine. Uz rinofaringitis, posebno se istie upala adenoidnih vegetacija koju moe uzrokovati -hemolitiki steptokok iz grupe A.U novoroeneta razvijeni su samo etmoidni sinusi i zaetak maksilarnog sinusa. Druge se paranazalne upljine razvijaju postupno tijekom djetinjstva. Zbog toga se u dojeneta javljaju iskljuivo etmoidni i maksilarni sinusitis, sfenoidni sinusitis od predkolske dobi, a frontalni sinusitis tek u kolskog djeteta.Kod akutnog faringitisa, prvi simptom kod dojenadi i male djece moe biti odbijanje hrane zato to ona ne znaju lokalizirati i izvijestiti o boli.Otitis medija je est kod dojenadi i djece gdje je Eustachijeva cijev relativno kratka i iroka, a njezin smjeru dojeneta koje preteno lei pogoduje prodiranju i retenciji sekreta iz epifarinksa u tubu. 10% djece mlaih od 3 mjeseca imaju epizodu otitis medija (14). Djeca s rascjepom nepca i eljusti, djeca s drugim displazijama i malformacijama eljusti ili lica, kao i djeca s Downovim sindromom zbog svojih su anatomskih osobitosti posebice sklona otitisu. Meutim, dojenje djeteta smanju incidenciju otitisa u dojenadi. Boravak u vrtiima poveava rizik od otitisa medija u prve 3 godine ivota, kao i izlaganje puenju. Pritisak tragusa u dojenadi kao metoda dokazivanja bolesti se izbjegava jer nije objektivno mjerljiva. Kod kataralnog laringitisa, koji se javlja u bilo kojoj ivotnoj dobi, u mlae predkolske djece uoava se klasini sindrom krupa s inspiratornim stridorom, dispnejom, promuklou i laringealnim kaljem, dok u starije djece inspiratornog stridora i dispneje obino nema (samo promuklost i kaalj).Akutni spastiki laringitis se javlja vie puta u jednog te istog djeteta tijekom prvih nekoliko godina ivota, uz infekcije razliitim respiratornim virusima.Maligni opstruktivni laringotraheobronhitis je rijetka, ali teka bolest dojenake i rane predkolske dobi u kojoj pored znakova opstrukcije larinksa postoji i opstrukcija bronha s ekspiratornom dispnejom. Zahtijeva hitnu hospitalizaciju djeteta u ustanovi u kojoj postoji mogunost intenzivnog lijeenja.Perakutni flegmozni epiglotitis se javlja u predkolske djece s vrlo naglim poetkom simptoma. Iza baze jezika vidi se oteeni rub epiglotisa. Bolest zahtijeva hitni primitak djeteta na otorinolaringoloki odjel.

4.1. Procjena poviene tjelesne temperature prema dobi djeteta

Povienu tjelesnu temperaturu veemo uz neke infekcije gornjih dinih putova, a ona je i najei zvuk alarma za roditelje koji tada djecu vode lijeniku. Stoga ju valja spomenuti s obzirom da je ona jedan od prvih simptoma. Uglavnom bez poviene tjelesne temperature ili tek s neznatnom subfebrilnou manifestira se upala nosne sluznice, hunjavica. Uz povienje tjelesne tjelesne temperature protjee nekoliko virusnih upala gornjih dinih putova, a uzrokuju ih virus influence i parainfluence, adenovirusi (72%), ECHO-virusi i Coxsackie-virusi, kao i razni drugi, ali rjee (15). Roditelji postavljaju pitanje u vezi najoptimalnijeg mjesta za mjerenje temperature, a kod lijenika se postavlja pitanje koja je najbolja antipiretska terapija. Mora se paziti na djetetovu dob, toksinost i ope stanje djeteta.Prikazana je i analizirana procjena poviene tjelesne temperature kod djece prema dobi, objanjeni njezini najei uzroci i postupanja.

NOVOROENE

Neke studije zakljuuju da je bakterijemija prisutna kod 12% do 14% kod novoroenadi s temperaturom, odnosno djece mlae od 6 tjedana starosti (16) (17).Tijekom poroaja, mnogo novoroenadi se zarazi streptokokom grupe B. 50% novoroenadi sa tjelesnom temperaturom veom od 37.8 C i manjom od 38.3 C ipak nije imalo nikakvu znaajniju bolest ili infekciju (18).

DOJENE

Dojenad mlaa od 3 mjeseca imaju 21 puta vei rizik od ozbiljne infekcije u usporedbi sa starijim djetetom. Dr. Pantell je proveo istraivanje koje je dalo slijedee rezultate: od 1,341 bolesne i zdrave djece koje je posjetilo ordinaciju veina njih je imala tjelesnu temperaturu izmeu 37.8 C i 38.2 C. Temperature vee od 38.3 C nisu bile uobiajene za djecu ispod 3 mjeseca starosti. Zanimljivo je da ni jedno dijete nije imalo temperaturu veu od 40 C (18).Zakljuak bi bio da neka djeca s temperaturom ne bi trebala odmah biti hospitalizirana. Trebalo bi dobro prouiti djetetovu anamnezu i napraviti detaljan fiziki pregled, naravno, sa kompletnim laboratorijskim nalazima (kompletna krvna slika, urinokultura...). Ako neki od tih rezultata upuuje na bakterijsku ili virusnu infekciju potrebna je hitna hospitalizacija (19).

MALO DIJETE

Etioloki gledano, velika veina respiratornih bolesti ima kao simptom temperaturu. Jedna studija raena je na djeci do 24 mjeseci starosti koja su imala tjelesnu temperaturu 40 C ili viu. Rezultati koji su znaajni za infekcije dinog sustava su prikazani u tablici (20).

Tablica 4. Uestalost odreene bolesti u djeteta s temperaturom

BolestPostotak

otitis media36,9%

pneumonija15,5%

krup1,5%

bakterijemija6,1%

KOLSKO DIJETE

Najei uzronici infekcije kod djece predkolske dobi (do 9 godina starosti) su: Streptococcus pneumoniae i Hemophilus influenzae. esti patogeni su i: streptokoki grupe A, Staphylococcus aureus i drugi.Antipiretska terapija ukljuuje acetaminophen (10 do 15 mg/kg) svakih 4 do 6 sati, te ostala terapija ovisno o infekciji.

5. ULOGA MEDICINSKE SESTRE

Neka djeca e zbog ozbiljnosti simptoma i klinike slike infekcija gornjih dinih putova morati biti hospitalizirana. Kod respiratornih bolesti velika je mogunost da e u bolnikim uvjetima biti potrebna primjena kisika, pa je bitno napomenuti da se kod pripreme za davanje kisika treba tono odrediti koncentracija kisika primjerena dobi djeteta. Za pravilnu primjenu terapije treba monitorirati brzinu otkucaja srca djeteta, ritam disanja, napor, boju, stupanj svijesti i treba oitavati pulsni oksimetar (12). Uloga medicinske sestre je tada usmjerena na njegu djeteta, praenje njegovog cjelokupnog psihofizikog stanja i davanje potpore, pritom imajui u vidu psiholoki aspekt razvoja i specifinosti vezanu za njegovu dob. Prikazane su i opisane te specifinosti prema dobi, te su opisane osobitosti zdravstvene njege djece koja su oboljela od infekcija gornjih dinih puteva.

5.1. Osobitosti zdravstvene njege djeteta oboljelog od respiratorne infekcije

ASPIRACIJA SEKRETA

Aspiracija sekreta je postupak koji je vrlo bitan kod zdravstvene njege djeteta oboljelog od infekcije gornjih dinih putova iz razloga to je kongestija nosa jedan od vodeih simptoma kod nekih infekcija (npr. kod hunjavice). Nazalna sukcija vri se ukoliko medicinska sestra kod djeteta primjeti obilan sekret u nosu (moe se izvriti i oralna sukcija zbog sluzi u grlu), a mora se obaviti ukoliko je dijete u stadiju smanjene svijesti koja tada onemoguuje prirodnu sposobnost ienja uobiajenog sekreta.Kod dojeneta se koristi balonasta sisaljka koja je korisna i kod nazalne i oralne sukcije. Medicinska sestra treba posebnu pozornost obratiti na refleks povraanja kod izvoenja samog postupka.Ako je dijete u svjesnom stanju, medicinska sestra treba pridravati djetetovu glavu u neutralnom poloaju. Uzglavlje kreveta trebalo bi biti povieno na 30-40. Zidni prikljuak za sukciju se ukljui i namjesti do nivoa koji je odredio lijenik.Postupak aspiracije sekreta iz nosa izvodi se: upotrijebi se jedna ista i jedna sterilna rukavica, sterilna rukavica se stavlja na dominantnu ruku kojom se tada sukcijski kateter umetne u djetetovu nosnicu i aspirira 5-10 sekundi (ne due zbog opasnosti od hipoksije), tada se njeno kateter zarotira kako bi se uklonio sav sekret. Dubina uvoenja katetera ovisi o dobi djeteta. Nakon sukcije, kateter se ukloni, a po potrebi se postupak ponovi.Kod djeteta sa snienim stupnjem svijesti potrebno je primjeniti duboku sukciju kako bi se uklonio nagomilani sekret. Kod duboke sukcije postupak je isti, jedino se kateter uvodi ispod hipofarinksa i u traheu (12).

INHALACIJA

Inhalacije fiziolokom otopinom sa dodatkom lijeka ili bez su djelotvorne kod lijeenja infekcija gornjih (npr. laringitis), ali i donjih dinih putova (npr. kod bronhitisa). Koriste se kod kongestije nosa i kod prisutnog kalja.Najbolju pomo za sve vrste kalja predstavlja inhalacija sa fiziolokom otopinom. Ova metoda se primjenjuje vie puta tijekom dana, a medicinska sestra roditeljima treba naglasiti da nema tetnih uinaka na djetetovo zdravlje. Inhaliranje se preporuuje jer para dovodi do znojenja, olakavakaalj, potie izbacivanje sekreta iz nosa i vlai iritiranu sluznicu nosa i grla. Koritenje vrue inhalacije moe biti pak kontraproduktivno, jer toplina poveava protok krvi i otok sluznica.Kod ureaja za inhalaciju, inhalatora, lijek se raspruje u obliku sitnih estica, a koristi se kako bi lijek uao to dublje u dini sustav. U odnosu na klasino primijenjen lijek (sirup ili sprej), inhalator ima tu prednost da omoguuje da lijek ciljano djeluje na respiratornu sluznicu, koristi se manja doza lijeka i praktiki nema neeljenih nuspojava. Mijeanjem lijeka s fiziolokom otopinom u inhalatoru vlai se sluznica respiratornog sustava, to olakava iskaljavanje zbog smanjivanja sluzi. Inhalacijom se pored vlaenja postie i ienje sluznice, to predstavlja vaan dio imunoloke obrane.Uestalost inhalacija ovisi o klinikoj slici, kao i o dobi djeteta. Kao lijekovi za inhalacije najee se koriste beta2-agonisti, kortikosteroidi i njihove kombinacije, a ponekad se mogu nadodati i lijekovi koji pospjeuju iskaljavanje. Lijenik e odluiti da li je djetetu potrebna inhalacija lijekova koji ire dine putove. Ako se radi o bolesti da su dini putovi uski, upaljeni i ispunjeni sluzi, onda treba u inhalatoru koristiti lijekove koji sprjeavaju upalu.Medicinska sestra treba biti na raspolaganju roditeljima i otvorena za njihova pitanja, te im objasniti gore navedene prednosti inhalacije te objasniti sam postupak inhaliranja.

POSTURALNA DRENAA

U posturalnoj drenai koristi se poloaj tijela djeteta pri kojem se pomou sile tee obavlja drenaa sekreta. Pojedini dijelovi plua su drenirani upravo pomou gravitacije i to istjecanjem sluzi sa zahvaenih bronhiola u bronhe i traheu. Dijete se namjeta u odreeni poloaj ovisno koji dio plua treba drenirati (npr. desni gornji reanj ili lijevi donji reanj).U sluaju da je dijete podlono prekononom zadravanju sluzi, zaepljenju dinih puteva i kaljanju, drenaa se obino primjenjuje prije jutarnjeg obroka i prije spavanja. Drenaa je bitna kod djece koja imaju obilni ispljuvak ili su izloena zadravanju bronhialnog sekreta.Posturalnu drenau mogue je olakati izvoenjem metoda perkucije i vibracije. Perkusija se izvodi tako da se sa skupljenim dlanovima lupka po prsnom kou, ime se proizvode vibracije u prsima koje istiskuju nagomilani sekret. Medicinska sestra mora zaobliti ruke i ostaviti prste spojenima tako da u tom poloaju prianjanju na prsni ko, tada mora opustiti zglobove i lupkati prsni ko dlanom 3-5 minuta. Dijete treba potaknuti na duboki udah i kaalj nakon perkusije. Vibracija je primjena silaznog vibrirajueg pritiska. Vri se pritiskom ravnog dijela dlana preko podruja koje se drenira, te se taj postupak ini samo za vrijeme izdisaja. Medicinska sestra treba rei djetetu da duboko die na nos i izdie na usta, tada treba na prsni ko djeteta poloiti jednu ruku na drugu te taj dio tijela vibrirati upirui i oputajui ruke 10-15 sekundi, te treba dijete potaknuti na kaalj izmeu vibracija. Postupak se izvodi 10-15 minuta. Nakon zavretka posturalne drenae medicinska sestra treba provjeriti djetetove vitalne znakove i stanje respiracije te dokumentirati promjene.

EDUKACIJA I SAVJETOVANJE RODITELJA

Medicinska sestra mora biti upoznata sa svim smjernicama koje bi koristile djeci koja su oboljela od infekcija gornjih dinih putova, a koje roditelji mogu napraviti kod kue, a to su: koritenje pumpica za nos, kapi za nos, ovlaivaa zraka, te prilagoditi djetetovu prehranu (npr. kod gripe preporua se riblja juha zato to je bogata visokovrijednim bjelanevinama i solima koje dijete gubi prekomjernim znojenjem) (21). to se tie okoline djeteta, treba paziti na ist i vlaan zrak - ne pregrijavati prostoriju u kojoj dijete boravi, ee je prozraivati, a ako je vanjska temperatura via od "nule", nema magle ili vjetra - slobodno se dijete moe izvoditi na svjei zrak u etnju ili igru (22). Kod djece koja su oboljela od krupa, medicinska sestra treba preporuiti da dijete odmara glas, ali i cijelo tijelo, da pije puno tekuine, da udie paru uzavrele vode (inhalacija). Dijete treba odvesti do prozora i omoguiti mu da udahne to vie zraka zato to hladni ili vlani zrak smanjuje oteknue grkljana. Roditelji trebaju dijete stalno poticati na uzimanje tekuine, i laganiju hranu rasporeenu u manje obroke, ali ee.Roditelje treba educirati da djecu oboljelu od infekcija dinih putova dre dalje od zadimljenih i zagrijanih prostorija jer to dodatno nadrauje sluznicu.

5.2. Pruanje psiholoke potpore

DOJENE

Dojene ne razumije pojam vremena i ekanja. Glavni nain komunikacije i sueljavanja sa stresom je pla.Medicinska sestra moe ublaiti stres kod djeteta spremnim udovoljavanjem djetetovim potrebama, komunikacijom s puno topline i to vie dodira, osiguravanjem ugodne okoline sa to manje nepoznatih lica, povremenim igranjem s djetetom te ukljuivanjem roditelja u njegu djeteta ako je to mogue.

MALO DIJETE (1-3 GODINE)

Nain suoavanja sa stresnom situacijom (npr. bolniko okruenje, injekcije i sl.) djeteta te dobi ovisi o njegovom zdravstvenom stanju, stupnju pripremljenosti na stresno iskustvo, o ponaanju roditelja u stresnim situacijama i sl.Medicinskoj sestri se preporua pripremiti dijete za stresno iskustvo (npr. vaenje krvi) neposredno pred dogaaj, a ne dan ranije jer dijete te dobi nema jo razvijen pojam o vremenu. Vano je biti blizak djetetu, emocionalno ga podrati i kroz verbalnu, a naroito kroz neverbalnu komunikaciju, treba uputiti roditelje kako da se ponaaju jer dijete imitira njih. Treba prihvatiti protest, regresiju i tjeskobu zbog odvajanja od roditelja kao normalne reakcije djeteta u stresu.

PREDKOLSKO DIJETE

Za predkolsko dijete tipina je pojava obrambenih mehanizama (npr. regresije) ili straha od odvajanja, ali protest kao reakcija na stres je manje prisutan kod djece starije od 5 godina. Iskustvo djece ove dobi je bogatije, naroito verbalno, pa bolje izraavaju svoje potrebe i frustracije, koriste se matom, a u krajnjem sluaju uvijek nalaze utoite u regresiji. Ovise o dnevnim ritualima i imaju jaku potrebu da pobIjede u situaciji.Medicinska sestra moe dopustiti djetetu da prividno odluuje samo o sebi, strukturirati njegu u obliku dnevnih rituala, uobliiti zahtjeve u obliku natjecanja (npr. Da li e popiti lijek dok izbrojim do 3 ili nee to uspjeti?), te mu treba pruiti emocionalnu podrku verbalno i neverbalno.

KOLSKO DIJETE

Dijete kolske dobi ima ve dovoljno iskustva u sueljavanju sa stresom iako jo ui. Tipino je koritenje obrambenih mehanizama, to je normalno, ali dobro je poticati direktno sueljavanje sa stresom. U sluaju neuspjenog sueljavanja sa stresom mogua je somatizacija (glavobolje, bolovi u trbuhu, tikovi), pa ak i depresija u sluajevima velikih gubitaka.Medicinska sestra moe pruiti vanu podrku u otklanjanju osjeaja bespomonosti tako da potie djetetovo razumijevanje situacije. Treba pripremiti dijete za stresne dogaaje kroz prola stresna iskustva, dopustiti mu da izrazi svoje emocije kroz igru, crtee i sl. Treba poticati samozbrinjavanje, odluivanje, ali pomoi mu kad to trai, poticati mentalne i tjelesne aktivnosti koliko je to dozvoljeno (npr. natjecanja) (23).

ZAKLJUAK

Nakon obraenih poglavlja u ovom radu, zakljuak je da e infekcije gornjih dinih putova i dalje ostati jedan od vodeih razloga posjeta male djece obiteljskim lijenicima zbog komplikacija koje nose sa sobom. Bakterijski i virusni uzronici e uvijek biti prisutni u naoj okolini, a zbog svoje konstitucije i smanjenog imuniteta djeca e im uvijek biti podlona.Vano je, pri kraju ovog rada, spomenuti veliku ulogu prevencije i sprjeavanja ovakvih infekcija.Najznaajnije preventivne mjere u cilju sprjeavanja oboljevanja od infekcija gornjih dinih putova jesu u domeni odravanja mjera djeje i okoline higijene. Naime, uzronici akutnih respiratornih bolesti prenose se direktnim kontaktom (kaljanje, igra u djejoj dobi i sl.), i indirektnim kontaktom (preko predmeta zajednike upotrebe npr. igrake). Najbolja preventivna mjera, kada je rije o zaraznim bolestima, jest cijepljenje. S obzirom da infekcije gornjih dinih putova mogu prouzroiti vie stotina infektivnih uzronika, za sada, naalost postoji tek manji broj cjepiva.Medicinska sestra u radu sa djecom sa infekcijama gornjih dinih putova mora dobro poznavati etiologiju i tijek odreene bolesti, treba poznavati razlike u manifestacijama bolesti i njenim specifinostima prema djejoj dobi, te kod zdravstvene njege djeteta treba znati postupke vezane uz aspiraciju, drenau i davanje kisika u bolnikim uvjetima, a roditeljima treba savjetovati postupanje s djetetom kod kue (ienje nosa, ovlaivai zraka, uzimanje tekuine i sl.).Isto tako, vrlo vano je roditeljima predkolske i kolske djece napomenuti da dijete oboljelo od infekcije gornjih dinih putova ne dovode u vrti ili kolu dok dijete ne ozdravi, kako se ostala djeca ne bi zarazila. Vano im je objasniti razliku izmeu virusnih i bakterijskih infekcija, te da se kod virusnih infekcija dijete ne smije lijeiti antibioticima. Roditelji bi trebali biti upoznati i sa razliitim oblicima kalja kako bi na vrijeme mogli prepoznati o kojoj infekciji gornjih dinih putova se radi, te bi trebali biti svjesni injenice da lagan porast temperature u djejoj dobi bez ostalih simptoma infekcije nije uvijek razlog za odlazak lijeniku.

Popis literature:

1) Keros P., Peina M., Ivani-Kouta M. Temelji anatomije ovjeka. Zagreb: Naprijed; 1999. 2) Stockley C., Rogers K. Rjenik biologije. Zagreb: Andromeda; 2006. 70-71.3) Mibatov tefanovi I. Infekcije dinih putova u djece. Zagreb: Klinika za pedijatriju KBC-a Sestre Milosrdnice Zagreb; 2010.4) Goh D., Shek L., Wah L.B. Acute respiratory tract infections in children: Outpatient management. The Children's Medical Insitute. 1999.; Dostupno na: http://www.nuh.com.sg, pristupljeno 1. lipnja 2015.5) Fehir ola K. Virusne infekcije i upale gornjih dinih putova. 2014.; Dostupno na: http://www.inpharma.hr, pristupljeno 1. lipnja 2015.6) Fili B., Haina J., Despot Luanin J., Menda Lj., Mojsovi Z., Pavi J., Turuk V. Sestrinska skrb o djetetu U: Mojsovi Z. i suradnici. Sestrinstvo u zajednici. Zagreb: Zdravstveno veleuilite Zagreb; 2006. 53-54.7) Mardei D. i suradnici. Pedijatrija. Zagreb: kolska knjiga; 2003.8) Metrovi J. Hitna stanja u pedijatriji. Zagreb: Medicinska naklada; 2011.9) Braunwald E., Ivanevi . Kaalj. U: Ivanevi ., Rumboldt Z., Bergovac M., Silobri V., Bruketa D., (ur.) Principi interne medicine. Split: Placebo; 1997.10) Brook I. Role of beta-lactamase-producing bacteria in the failure of penicillin to eradicate group A streptococci. Pediatr. Infect. Dis., 1985;4:491-495.11) Dickason E.J., Olsen Schult M. Maternal-Infant Nursing Care. Mosby, 1990. 12) Turuk V. Zdravstvena njega majke i novoroeneta, nastavni tekstovi. Zagreb: Zdravstveno veleuilite Zagreb; 1996.13) Prpi I. Kirurgija. Zagreb: Medicinska naklada; 1996. 14) Klein J.O., Schlesinger P.C., Karasio R.B. Management of the febrile infant three months of age or younger. Pediatr. Infect. Dis., 1984;3:75.15) ivkovi R. Interna medicina. Zagreb: Medicinska naklada; 1997. 96-97.16) Radetsky M. The clinical evaluation of the febrile infant. Prim Care, 1984.;11:395.17) Amio J., Alpent G., Reisner S.H. Fever in the first month of life in Israel. J Med Sci, 1984;5:447.18) Pantell R.H., Naber M., Lamar R. Fever in the first six months of life: Risks of underlying serious infection. Clinical Pediatric: 1980;19:77-82.19) Barkin R. The Emergently Ill Child: Dilemmas in Assessment and Management. Ohio, Lippincott Williams and Wilkins, 1987.20) Pediatrics in Review. American Academy of Pediatrics; 1979.21) Verbanac D. Gripa i prehrana. 2014.; Dostupno na: http://www.plivazdravlje.hr/centar/prehrana/12/Gripa.html, pristupljeno 25. srpnja 2015.22) Zima Z. Bronhitis u djece. 2014.; Dostupno na: http://www.poliklinika-helena.hr/teme/19-bronhitis-u-djece, pristupljeno 25. srpnja 2015. 23) Despot Luanin J. Uvod u razvojnu psihologiju. Nastavni tekstovi. Zagreb: Zdravstveno veleuilite Zagreb; 2006.

27