POLITIKA

10|08|2018 GLOBUS10|08|2018GLOBUS26 27

Najveći problem ovih izbora vidim u mogućnosti da birači Bošnjaci i treći put izaberu Željka Komšića za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH

NAJJAČI POLITIČKI GLAS HRVATSKIH INTELEKTUALACA U BiH

INTERVJU IVAN

VUKOJAUgledni

sociolog s Instituta za društveno-

politička istraživanja

(IDPI) iz Mostara, jedan od

autora vrlo zapaženog Prijedloga

izmjena izbornog zakono-

davstva BiH, u velikom intervjuu Globusu,

dva mjeseca uoči izbora u

BiH, iznosi sumornu

sliku političke

stvarnosti u državi u

kojoj se ne poštuje ni

odluka Ustavnoga

suda, a jednom od

njezinih konstitu-

tivnih naroda –

Hrvatima – uskraćuju

osnovna ustavna

prava

BOŠNJAČKI UNITARISTIIZVELI SU UDAR NA DRŽAVU I DAYTON

razgovarao DA R KO H U D E L I S T

Ivan Vukoja je diplomirani so-

ciolog koji se gotovo dva deset-

ljeća bavi ključnim fenomeni-

ma i procesima unutar bosan-

skohercegovačkog društva i

države. Jedan je od osnivača

i dugogodišnji glavni urednik

mostarskog magazina za poli-

tičku kulturu i društvena pitanja Status,

koji je godinama slovio kao najmjerodavni-

ji časopis, ne samo u BiH, kada su u pitanju

problemi složenih, višenacionalnih,(post)

konfliktnih i tranzicijskih društava i drža-

va, odnosno, načela i modeli harmonizacije

i stabilizacije takvih društava.

U Statusu s ponosom ističu kako je ra-

sprava o konceptima i načelima konsoci-

jacijske demokracije upravo kroz Status

uvedena u javni, akademski i medijski

diskurs BiH.

Prije četiri godine, sa skupinom surad-

nika iz Statusa, Vukoja je u Mostaru pokre-

nuo Institut za društveno-politička istra-

živanja (IDPI). Pored mnoštva analiza te

stručno-znanstvenih tekstova objavljenih

na web stranici Instituta, IDPI je 2016. godi-

ne objavio studiju “BiH – FEDERALIZAM,

RAVNOPRAVNOST, ODRŽIVOST (Studi-ja preustroja BiH u cilju osiguravanja insti-tucionalne jednakopravnosti konstitutiv-nih naroda)”. Vukoja je bio jedan od autora

i urednika spomenute studije.

Prije nekoliko mjeseci, IDPI je objavio

Prijedlog izmjena izbornog zakonodav-

stva BiH. U IDPI-ju tvrde kako njihov Pri-

jedlog rješava provedbu odluke Ustavnog

suda BiH poznatu kao “slučaj Ljubić”, ali i

provedbu odluka Europskog suda za ljud-

ska prava (ESLJP) u slučajevima “Sejdić-

Finci”, “Zornić” i “Pilav”. U stručnoj i po-

litičkoj javnosti BiH prevladava mišljenje

da se bez provedbe “odluke Ljubić”, odno-

sno izmjena izbornog zakonodavstva koje

ta odluka nalaže, neće moći primijeniti re-

zultati Općih izbora koji će se u BiH održati

7. listopada 2018. te da bi ta situacija mogla

dovesti do najveće krize i blokade institu-

cionalnog i političkog sustava od potpisi-

vanja Daytonskog mirovnog sporazuma.

O svemu tome, ali i o onome što pred-

stavlja samu bit BiH bez koje nije mogu-

će razumjeti ni njezinu povijest ni sadaš-

njost, niti osmisliti njenu budućnost, raz-

govarao sam s prof. Ivanom Vukojom ovih

dana u Međugorju.

■ Koji su bili vaši motivi za pokretanje časopisa Status i što je bila njegova svrha?

- Možda će zvučati malo čudno, ili preu-

zetno, ali moji motivi su bili državotvorni.

Jedna od najtočnijih definicija BiH sadr-

žana je u naslovu knjige Mirjane Kasapo-

vić “BiH podijeljeno društvo i nestabilna

država”. Moj primarni motiv za pokreta-

nje Statusa i razlog ukupnoga društvenog

aktivizma jest doprinos procesu u kojem

bi BiH trebala postati integrirano društvo

te stabilna i prosperitetna država.

Pitanje koje me početkom 2000-ih zani-

malo bilo je tko i kako gradi državu i forma-

tira društvo. Stoga sam, zajedno sa surad-

nicima i pokrenuo časopis koji smo zamisli-

li kao okvir u kojem bi se društvo i država

promišljali i osmišljavali u rasponu od naj-

višeg teorijskog i konceptualnog registra

do konkretnih modela i aranžmana inte-

griranja bosanskohercegovačkog društva

te uređenja i izgradnje države BiH.

■ Kako je tekao taj proces, jeste li bili zadovoljni rezultatima?

- Kao urednik, vrlo brzo sam došao do

uvida da se većina autora u Statusu mo-

že svrstati u one koji društvo i državu pro-

mišljaju iz perspektive konceptualizacije stvarnosti i one koji nastupaju iz perspek-

tive ideologizacije stvarnosti. Najbolji pri-

mjer za objašnjenje razlika navedenih

perspektiva jest odnos prema činjenici da

Bošnjaci, Srbi i Hrvati po Ustavu BiH imaju

status konstitutivnih naroda. Konceptuali-zatori stvarnosti su polazili od te činjenice i

nastojali u akademski i javni diskurs uvo-

diti teorije i koncepte koji se bave problemi-

ma složenih, višenacionalnih,(post) ▶ SN

IMIO

TO

NĆ

I P

LA

ZIB

AT

/ H

AN

ZA

ME

DIA

POLITIKA

10|08|2018 GLOBUS10|08|2018GLOBUS28 29

konfliktnih i tranzicijskih društava i dr-

žava, odnosno načelima i modelima har-

monizacije i stabilizacije takvih društava.

Nasuprot njima, ideologizatori nisu

polazili od društvene stvarnosti i činje-

nica, nego od teorija i ideologija koje su

se uklapale u njihove utopističke vizije

Bosne (uglavnom bez Hercegovine) kao

svojevrsne građanske Arkadije i koje su

smatrale da se nacionalno i građansko,

kolektivno i individualno međusobno is-

ključuju, a ne nadopunjuju.

Ustavna činjenica da u BiH žive tri

konstitutivna naroda i da im u skladu s

tim statusom konstitutivnosti pripadaju

i određena prava nikako se nije uklapala

u njihovu ideologiziranu stvarnost. Stoga

su i ustavne činjenice i društvenu stvar-

nost uglavnom relativizirali i ignorirali.

Svjesno ili ne, akademski ideologizatori

su kreirali građanski narativ koji se kori-

stio kao legitimacijski okvir i društveno

poželjna maska (veliko)bošnjačkog naci-

onalizma i unitarizma.

U međuvremenu se taj većinski nacio-

nalizam i unitarizam u tolikoj mjeri razot-

krio i razgoropadio da se više gotovo i ne

trudi zaogrnuti lažno univerzalističkom

građanskom krinkom nego sve češće na-

stupa s otvorenih velikonacionalističkih

i šovinističkih pozicija. Stoga se dio prvo-

bitnih akademskih ideologizatora svjesno

povukao s javne scene, a dijelu je naprosto

istekao rok javne i društvene upotrebe jer

se argumentacijski registar unitaristič-

kih i velikonacionalističkih politika sva-

kim danom sve više srozava.

■ Kad smo dogovarali ovaj intervju, rekli ste mi kako biste htjeli objasniti bit, ono što je differentia specifica BiH kao društvenog i državnog entiteta. BiH je vrlo kompleksna država i moram priznati da je i meni ponekad jako teško razumjeti što se zapravo događa u BiH, koji su uzroci ovakvoga stanja i kojim smjerom će ići politički procesi u BiH...

- Bit, temeljno načelo BiH kao društva i

države jest načelo konstitutivnosti tri na-

roda: Bošnjaka (prijašnjih Muslimana), Sr-

ba i Hrvata. Trokonstitutivnost je ne samo

temeljno načelo nego i mjerljiva i provjer-

ljiva povijesna, kulturna, ustavno-pravna,

politička i demografska činjenica.

Tijekom cijele moderne povijesti u BiH

su postojale tri jasno definirane identi-

tetski utemeljene zajednice koje su čini-

le ogromnu većinu stanovništva zemlje

i imale neki oblik i stupanj religijsko-kul-

turno-političke autonomije. U otoman-

skom razdoblju bio je to sustav “mileta”.

U Austro-Ugarskoj konfesionalni ključ i

viralno načelo kod popunjavanja člano-

va Sabora te načelo rotacije i pariteta kod

obavljanja funkcija.

Najpoznatija, a ujedno i najpreciznija,

formula trokonstitutivnosti navedena je

u odluci ZAVNOBiH-a iz 1943. godine u ko-

joj piše da BiH “nije ni srpska, ni hrvat-

ska ni muslimanska, nego i srpska i mu-

slimanska i hrvatska”. U SRBiH, u okviru

SFRJ, sve su se bitne funkcije usklađiva-

le s načelom nacionalnog ključa. Načela

federalizma i konsocijacije bila su uvjet

međunarodnog priznanja BiH i temelj

Lisabonskog sporazuma, kao i sastavni

dio svakog predloženog mirovnog spora-

zuma - Vance-Owen, Owen-Stoltenberg,

Plan Kontaktne skupine - uključujući i

Washingtonski i Daytonski sporazum.

Povijesni osvrt bio je nužan kako bismo

pokazali da načela na kojima je sklopljen

i izgrađen Daytonski mirovni sporazum

nisu nastala niti izmišljena u Daytonu, ne-

go imaju svoje duboko povijesno, društve-

no, ustavnopravno i političko utemeljenje.

■ Ako sam dobro razumio, vi tvrdite da Daytonska struktura BiH nije izraz ustavnopravnog diskontinuiteta BiH, nego izraz svojevrsnog povijesnog i političkog kontinuiteta?

- Da, ali s jednom bitnom novinom. Na-

čelo teritorijalizacije konstitutivnosti u

Daytonu prvi put postaje dio Ustava BiH,

dio ustavnopravne strukture države. Naj-

kraća definicija daytonske BiH glasi kako

je ona “država dva entiteta i tri konstitu-

tivna naroda” - naravno i Ostalih, to jest

nacionalnih manjina i nacionalno neopre-

dijeljenih. Stoga se pojavila dilema što je u

daytonskoj BiH izvornije - entiteti ili kon-

stitutivni narodi. Ustavni sud BiH je svo-

jom odlukom U-5/98 potvrdio da je načelo

konstitutivnosti tri naroda bit, odnosno

temeljno ili natkrovljujuće načelo Ustava

BiH, a time i cijeloga Daytonskog sporazu-

ma, te da s tim načelom trebaju biti uskla-

đena sva ostala ustavna načela i sve prav-

ne i zakonske norme kroz koje se to načelo

operacionalizira i institucionalizira.

Tek kada shvatimo tu bit, možemo razu-

mjeti BiH, odnosno objasniti ključne druš-

tvene i političke procese i agende politič-

kog djelovanja.

■ Koji su to ključni društveni i politički procesi te koje ideologije i politike stoje u njihovoj pozadini?

- Prvo što treba shvatiti jest da u BiH ne

vrijede tradicionalne podjele na političku

ljevicu i desnicu. Osnovni kriterij politič-

kog pozicioniranja u BiH jest odnos prema

ustavnom načelu konstitutivnosti naroda.

Politike i agende koje prihvaćaju i uva-

žavaju ustavnu normu trokonstitutivnosti

jesu federalističke i konsocijacijske politi-

ke. Politike koje ne uvažavaju i negiraju na-

čelo konstitutivnosti naroda spadaju u uni-

tarističke politike. Drugi kriterij, koji je ne-

ka vrsta derivacije načela konstitutivnosti

naroda, jest odnos prema multinacional-

nom karakteru države BiH. Federalizam i

konsocijacijska/konsenzualna demokraci-

ja prihvaćaju i operacionaliziraju višenaci-

onalni karakter države BiH, dok ga unita-

rizam i separatizam negiraju.

Blaži oblik unitarizma kao negiranja vi-

šenacionalnog karaktera BiH možemo na-

zvati regionalizam, a konfederalizam blaži

oblik separatizma. I unitarizam i separa-

tizam državu mogu misliti i graditi samo

kao jednonacionalnu državu.

Dakle, svi politički akteri i sve politike u

BiH mogu se precizno pozicionirati unutar

političkog spektra: unitarizam – regionali-

zam – konsocijacija – federalizam – konfe-

deralizam – separatizam.

■ Kako biste onda u okviru tog spektra pozicionirali glavne političke stranke u današnjoj BiH?

- Prije govora o strankama nužno je go-

voriti o nacionalnim politikama. S obzirom

na to da je BiH višenacionalna država s tri

konstitutivna naroda ili nacije, logično je

da u BiH imamo i tri nacionalne politike.

Bošnjačka nacionalna politika prefe-

rira djelovanju u rasponu od unitarizma

preko regionalizma do konsocijacije, hr-

vatska na potezu konsocijacija-federali-

zam, a srpska u rasponu od federalizma

preko konfederalizma do separatizma.

U BiH imamo i politike koje se deklara-

tivno ne izjašnjavaju kao nacionalne, nego

kao građanske ili lijevo-liberalne ili soci-

jaldemokratske, ali se u biti također radi o

nacionalnim i nacionalističkim, bolje reći

velikonacionalističkim politikama koje

upražnjavaju najrigidnije oblike unitariz-

ma. Konglomerat unitarističkih politika

najkompleksniji je i najvažniji politički fe-

nomen u BiH.

■ Prije nego što mi počnete objašnjavati unitarizam u BiH, možete li mi malo pojasniti još neka obilježja triju nacionalnih politika?

- Kada se uzmu u obzir konkretne okol-

nosti u kojima te tri nacionalne politike

djeluju i sve to promatra iz genetičko-

strukturalističke perspektive, može se

reći da su sve tri politike, zapravo, vrlo lo-

gične i predvidljive.

Hrvatska nacionalna politika zagovara

konsocijacijska i federalistička rješenje za-

to što Hrvata u BiH ima samo 15,4 posto i

zato što nemaju kompaktan nego diskonti-

nuiran i disperziran teritorij na kojem žive.

Hrvati u BiH danas naprosto nemaju druš-

tvenih ni političkih resursa za vođenje uni-

tarističkih ni separatističkih politika, niti

su te politike sredstvo za ostvarivanje nji-

hovih glavnih nacionalnih interesa u BiH.

Srpska nacionalna politika sklona je fe-

deralističko-konfederalističkim načelima

i ne isključuje separatizam zato što izvorno

njezin interes nije bila nezavisnost BiH, ne-

go ostanak cijele BiH u Jugoslaviji, ili ba-

rem dijela na kojem Srbi čine većinu. Te

ciljeve nisu ostvarili, ali su dobili vlastiti

entitet unutar daytonske BiH. Stoga je en-

titetski (kon)federalizam temeljna agenda

njihove nacionalne politike koja na svaki

unitaristički i centralistički pritisak rea-

gira prijetnjom entitetskog separatizma.

Premda je i ona logična i predvidljiva,

bošnjačka nacionalna politika je kom-

pleksnija i malo ju je teže razumjeti. Po-

red toga što su konstitutivni narodi u BiH,

BiH-Srbi i Hrvati imaju pravo i mogućnost

biti i državljani Republike Srbije i Republi-

ke Hrvatske.

Za razliku od Hrvata i Srba, jedino dr-

žavljanstvo koje Bošnjaci kao Bošnjaci

mogu imati jest bosanskohercegovačko.

Stoga se bošnjačka nacionalna politika i

emotivno i egzistencijalno, i identitetski i

politički dublje povezuje s BiH nego ostale

dvije nacionalne politike. Bošnjačka naci-

onalna politika Bošnjake smatra temelj-

nim narodom u BiH i sklona je na BiH gle-

dati kao na svoju nacionalnu državu. Po-

red toga, Bošnjaci se smatraju i najvećom

žrtvom rata 90-ih i očekuju neku vrstu po-

litičke zadovoljštine u postratnom razdo-

blju. Iz prethodno navedenog, u kombina-

ciji s činjenicama da ih je na posljednjem

popisu stanovništva bilo 50,1 posto te da

smatraju kako im demografski i migracij-

ski trendovi idu u prilog, sasvim je logič-

no i predvidljivo da je velikonacionalna i

unitaristička agenda važna dimenzija boš-

njačke nacionalne politike. No, ono što je

najteže, a ujedno i najvažnije shvatiti jest

priroda i svrha njezina odnosa s konglome-

ratom unitarističkih politika. Jer, upravo

konglomerat unitarističkih načela, agen-

di i politika daje glavni ton političkom ži-

votu u BiH i određuje njegov glavni smjer.

■ Jednom prilikom definirali ste unitarizam u BiH kao politički konstrukt s bošnjačkom bazom, bosanskom nadgradnjom i građanskom fasadom. Sada spominjete konglomerat unitarističkih načela, agendi i politika - o čemu se tu zapravo radi?

- U situaciji kada se bošnjačka unitari-

stička politika ne nastoji legitimirati ni-

čim izvan vlastitih nacionalnih interesa

ona, kao takva, ima vrlo sužen manevar-

ski politički prostor, teško pronalazi sa-

veznike i zagovaratelje te izaziva snažne

otpore i reakcije. Takav unitarizam lako

biva prepoznat i kvalificiran kao veliko-

nacionalistička agenda i šovinizam. Za-

to bošnjački unitarizam sasvim prirodno

i logično ulazi u strateško partnerstvo s

bosanskim nacionalizmom takozvanih i

samoproglašenih građanskih, nadnacio-

nalnih i probosanskih snaga.

S obzirom na to da u BiH po posljednjem

popisu ima samo oko 1 posto građana koji

se nisu etnonacionalno samoodredili, ne-

go svoj nacionalni identitet vežu isključivo

za kategoriju građanina-državljanina BiH,

očito je da bi neka autentična, čisto građan-

ska, nadnacionalna opcija koja se ne veže

ni za jednu nacionalnu politiku bila sasvim

beznačajna politička snaga. Ono što joj da-

je političku snagu i društvenu težinu jest

činjenica da može poslužiti kao korisna

nadgradnja i svojevrsna društvena i poli-

tička kamuflaža nacionalizmu većinskog/

temeljnog naroda i njegovim velikonacio-

nalističkim i unitarističkim politikama.

Ipak, i tu spregu bilo bi relativno lako

razotkriti i osuditi. To više što smo pri-

mjer takve sprege već imali prilike vidje-

ti i doživjeti kroz odnos srpskog i jugosla-

venskog nacionalizma u bivšoj Jugoslavi-

ji. Ali, kada unitarističkoj bošnjačkoj bazi

i bosanskoj nadgradnji dodamo građan-

sku fasadu, stvar postaje mnogo perfidni-

ja! Unitaristički konglomerat usisava gra-

đanske ideologizatore društvene i politič-

ke stvarnosti te njihova načela, koncepte i

modele koristi kao vlastiti legitimacijski

narativ i fasadu/kamuflažu velikoboš-

njačkog nacionalizma i njegova satelita

- bosanskog nacionalizma.

Primarna je svrha te kamuflaže dobi-

vanje naklonosti i podrške od onoga što

kolokvijalno nazivamo međunarodna za-

jednica. Bez te naklonosti i podrške kon-

glomerat unitarističkih politika nema ni

resursa ni snage ostvariti svoje ciljeve. Za

uspjeh bošnjačko-bosanskog unitarizma

ključna je, dakle, naklonost i podrška me-

đunarodne zajednice, odnosno medija i ne-

vladinih organizacija koje ta među-

Bošnjački nacionalizam i unitarizam toliko se razgoropadio da se više

gotovo i ne trudi zaogrnuti građanskom krinkom, nego nastupa

s otvorenih šovinističkih pozicijaSvebošnjačka koalicija

pet stranaka, stavljajući parlament Federacije BiH iznad državnoga, ugrozila je ustavnopravni poredak BiH i Daytonski sporazum

Unitarističke politike nisu ni dale šansu Daytonu, i

zato rješenja treba tražiti kroz povratak njegovu načelu konstitutivnosti

triju naroda

▶

POLITIKA

10|08|2018 GLOBUS10|08|2018GLOBUS30 31

narodna zajednica podržava i financira.

Tu naklonost i podršku bošnjačko-bosan-

ski unitarizam dobivao je jer se vješto za-

ogrnuo plaštem koji su skrojili građanski

ideologizatori društvene i političke zbilje, a

u javnosti stalno obnavljali i reproducirali

brojni mediji i NGO aktivisti.

U tom unitarističkom kolopletu aktiv-

no su sudjelovali i ideologizatori i njihovi

simpatizeri iz Hrvatske, Srbije i regiona,

dijelom zbog vlastitih ideoloških i politič-

kih uvjerenja, dijelom zbog analitičke po-

vršnosti i pomodarstva.

■ Želite reći da je međunarodna zajednica u BiH politički podržavala i indirektno financirala, kako to nazivate, ”konglomerat unitarističkih politika”? Ako to smatrate pogrešnim, što je međunarodna zajednica mogla i trebala napraviti u BiH?

- Da, međunarodna zajednica u velikoj

je mjeri aktivno podržavala i (ne)izravno

financirala kreatore i izvođače radova

unitarističke agende koja je u svojoj naj-

dubljoj biti potpuna negacija konsocija-

cijskih i federalističkih načela i modela

koji su ugrađeni u Daytonski sporazum i

Ustav BiH. Bizarna je, ali dokaziva činje-

nica da su upravo oni koji su predstavljali

kreatore Daytonskog sporazuma bili vr-

lo aktivni u relativiziranju i negiranju te-

meljnih načela tog sporazuma, a oni čiji je

primarni posao trebao biti očuvanje duha

i slova Daytona i Ustava BiH kao njegova

aneksa to slovo tumačili i mijenjali u su-

protnosti s duhom.

Umjesto toga trebali su samo štititi

i provoditi ono što je u Daytonu dogovo-

reno i potpisano. Jednostavno. U tom bi

slučaju, u skladu s Daytonom i Ustavom

BiH, morali zagovarati i štititi načelo kon-

stitutivnosti i međusobne jednakopravno-

sti konstitutivnih naroda i time uspostav-

ljen balans političke moći. Takav njihov

pristup sigurno bi u mnogo većoj mjeri

integrirao društvo i stabilizirao državu.

■ Zašto je daytonska BiH nefunkcionalna? Je li uzrok tome komplicirana daytonska ustavnopravna struktura, ”daytonska luđačka košulja”, kako je neki nazivaju, ili nešto drugo? Ako se kreatori i čuvari Daytona ne drže onoga što je u njemu napisano, što je onda rješenje; je li Dayton potrošen?

- Kao što sam već rekao, konglomerat

unitarističkih načela, agendi i politika

daje glavni ton političkom životu u BiH i

određuje njegov glavni smjer. Stoga je taj

konglomerat politika i najodgovorniji za

trenutačno stanje u kojem se BiH nalazi.

S obzirom na to da su unitaristički ciljevi

i interesi nespojivi i izravno suprotstavlje-

ni temeljnim daytonskim načelima, on-

da u njima treba tražiti glavne uzroke ne-

funkcionalnosti i nestabilnosti daytonske

BiH, a ne u kompliciranoj ustavnopravnoj

strukturi. Konglomerat unitarističkih na-

čela, agendi i politika zapravo nikada nije

ni dao šansu Daytonu da zaživi i profunk-

cionira u punom opsegu. Stoga smatram

kako Dayton ne samo da nije potrošen ne-

go da rješenja i akutnih i kroničnih kriza

treba tražiti kroz povratak Daytonu i nje-

govu temeljnom načelu konstitutivnosti

i međusobne jednakopravnosti tri konsti-

tutivna naroda!

■ Ajmo se malo više usmjeriti na konkretne akutne probleme s kojima se BiH trenutno suočava. Ustavni sud BiH je donio “odluku Ljubić”, kojom traži izmjene Izbornog zakona BiH. Što je suština te odluke i što će se dogoditi ako se ona ne provede?

- Meritum je odluke da

Dom naroda Parlamenta

FBiH nije dom kantona,

nego, kao što mu i samo

ime kaže, Dom naroda. S

obzirom na to da se sasto-

ji od četiri kluba: bošnjač-

kog, srpskog i hrvatskog

te kluba Ostalih, nužno je

da svi izaslanici svakoga

kluba imaju izborni legi-

timitet onoga specifičnog

demosa koji predstavljaju i čije interese za-

stupaju, odnosno da bude zadovoljeno na-

čelo legitimnog predstavljanja konstitu-

tivnih naroda i Ostalih. Pored toga, Od-

luka nalaže i poštovanje načela jednake

vrijednosti izbornoga glasa tako da svaki

izborni glas unutar svakog od četiri spe-

cifična demosa (Bošnjaci, Srbi, Hrvati i

Ostali) jednako vrijedi bez obzira na to u

kojem kantonu birač živi i glasuje. Ako ne

dođe do reforme izbornog zakonodavstva

u skladu s “Odlukom Ljubić”, Opći izbori

će se moći održati ali se rezultati neće mo-

ći u cijelosti provesti jer neće biti moguće

formirati federalni Dom naroda, a time ni

državni Dom naroda. Bez federalnog Do-

ma naroda neće se moći imenovati pred-

sjednik FBiH, ni Vlada FBiH, niti će Par-

lament FBiH moći funkcionirati bez gor-

njega doma. Također, bez državnog Doma

naroda neće moći funkcionirati ni Parla-

mentarna skupština na razini države, niti

će Predsjedništvo BiH kao ni Vijeće mini-

stara BiH moći raditi u punom kapacitetu.

U spomenutom slučaju jedine razine vlasti

koje će imati puni izborni legalitet i legiti-

mitet i funkcionirati u punom kapacitetu

bit će Republika Srpska, tj. Narodna skup-

ština i Vijeće naroda RS-a, Predsjednik

RS-a i Vlada RS-a, i kantoni unutar FBiH,

tj. kantonalne skupštine i vlade kantona.

■ Kao što smo istaknuli u uvodu ovoga našeg intervjua, IDPI je izradio vlastiti Prijedlog izmjena izbornog zakonodavstva BiH. Kako taj vaš prijedlog rješava provedbu “Odluke Ljubić” i po čemu se on razlikuje od ostalih prijedloga?

- Razlikuje se po tome

što ostali prijedlozi uopće

ne provode “Odluku Lju-

bić”, osim prijedloga Hr-

vatskoga narodnog sabo-

ra BiH. Prijedlog HNS-a

BiH provodi “Odluku

Ljubić” na razini legiti-

mnog predstavljanja, ali

nije ponudio dovoljno do-

bro rješenje za provedbu

načela jednake vrijedno-

sti glasa te da svaki birač

ima mogućnost biti iza-

bran u Dom naroda.

Prijedlog IDPI-a pot-

puno provodi “Odluku

Ljubić” tako da zadovoljava kriterije i na-

čela legitimnog predstavljanja konstitutiv-

nih naroda i Ostalih, kao i načelo jednake

vrijednosti izbornoga glasa te načelo da

doslovno svaki birač ima mogućnost biti

izabran u Dom naroda Parlamenta FBiH.

Pored toga, jedino naš Prijedlog provodi i

presude Europskoga suda za ljudska prava

u slučajevima Sejdić-Finci, Zornić i Pilav.

■ Možete li mi, u najkraćem, pojasniti što je sporno u “Odluci Ljubić” i zašto njezina primjena izaziva toliko kontroverzija i protivljenja?

- Kreatorima i provoditeljima unitari-

stičke agende sporno je to što puna pro-

vedba “Odluke Ljubić” ukida mogućnost

da jedan narod drugom konstitutivnom

narodu ili Ostalima bira političke pred-

stavnike. Postojeći, od Ustavnog suda

BiH osporeni Izborni zakon, primjerice,

omogućava biračima koji su se na posljed-

njem popisu stanovništva nacionalno sa-

moodredili kao Bošnjaci da izaberu 14 od

17 izaslanika u bošnjački klub Doma naro-

da FBiH, 12 od 17 izaslanika u srpski klub,

6 od 17 izaslanika u hrvatski klub te 5 od 7

izaslanika u Klub Ostalih.

Kreatori i provoditelji unitarističke

agende ne žele se odreći neustavnih pri-

vilegija koje biračima Bošnjacima omogu-

ćavaju punu kontrolu Doma naroda kroz kontrolni paket - 37 od ukupno 58 izasla-

nika s uključenom kontrolom minimal-

no jedne trećine izaslanika u svakom od

četiri kluba. A onaj tko ima kontrolni pa-ket može potpuno samostalno imenovati

predsjednika i dva dopredsjednika Fede-

racije BiH, kao i svih 16 ministara i pre-

mijera Vlade FBiH. Dakle, birači Bošnjaci

u FBiH preko svojih izabranih političkih

predstavnika imaju mogućnost imenova-

ti Predsjednika i dva dopredsjednika Fe-

deracije BiH te formirati Vladu FBiH bez

ijednoga izbornog glasa birača koji su se

na posljednjem popisu stanovništva izja-

snili kao Hrvati, Srbi ili Ostali. Važno je

i spomenuti kako ta mogućnost nije po-

stojala u okviru izvornoga Daytonskog

sporazuma, nego ju je kasnije nametnuo

OHR, Ured visokog predstavnika.

■ Kako komentirate pokušaj pet sarajevskih stranaka (SDA, SBB, SDP, DF i NS) da u Parlamentu Federacije BiH donesu Zakon o izbornim jedinicama i broju mandata i tako riješe provedbu “Odluke Ljubić”?

- Ustavni sud BiH donio je odluku

da Izborni zakon BiH nije u skladu s

Ustavom BiH i naložio Parlamentarnoj

Skupštini BiH da u roku od šest mjese-

ci uskladi Izborni zakon BiH s Ustavom

BiH. Nakon isteka roka, pet spomenutih

stranaka želi taj problem riješiti na enti-

tetskoj razini, u entitet-

skom parlamentu. Stav-

ljajući entitet iznad drža-

ve, entitetski parlament

iznad državnog parla-

menta i zakon na entitet-

skoj razini iznad držav-

nog zakona, svebošnjač-

ka koalicija pet stranaka

je pravno i stvarno izve-

la entitetski udar na dr-

žavu, ugrozila ustavno-

pravni poredak BiH te prekršila Ustav

BiH i Daytonski sporazum. U svemu to-

me imali su podršku određenih krugo-

va međunarodne zajednice u BiH, većine

sarajevskih medija te dijelova sarajevske

akademske i NGO scene. Svi oni zajedno

čine konglomerat unitarističkih načela,

agendi i politika o kojima sam vam govo-

rio u prvome dijelu.

■ Što je s načinom izbora članova Predsjedništva BiH, odnosi li se “Odluka Ljubić” i na Predsjedništvo? Postoji li ponovno mogućnost da Željko Komšić bude izabran za Hrvatskog člana Predsjedništva BiH?

- “Odluka Ljubić” ne odnosi se izrije-

kom na Predsjedništvo BiH, ali se u njoj

izrijekom navodi kako načelo legitimnog

predstavljanja konstitutivnih naroda tre-

ba vrijediti “na svim administrativno-po-

litičkim razinama”. S obzirom na to da se

u tročlanom Predsjedništvu BiH radi o

predstavljanju tri konstitutivna naroda,

naš, IDPI-prijedlog sadrži i nove modele

izbora članova Predsjedništva BiH u skla-

du s “Odlukom Ljubić”.

Ti modeli onemogućava-

ju Željku Komšiću, ili bi-

lo kojemu drugom kandi-

datu, da glasovima birača

koji se na popisu stanov-

ništva nisu izjasnili kao

Hrvati bude izabran za

Hrvatskog člana Pred-

sjedništva BiH. Postoje-

ći, osporeni Izborni za-

kon omogućava da Željko

Komšić bude izabran za Hrvatskog člana

Predsjedništva BiH čak i u slučaju da svi

birači Hrvati koji izađu na Opće izbore u

listopadu svoj glas daju Draganu Čoviću,

ili bilo kojemu trećem kandidatu.

■ Kako vidite rasplet trenutačne situacije? Hoće li se izbori održati i provesti ili će doći do potpune blokade političkog i institucionalnog sustava u BiH?

- Teško je reći, jer se u BiH, ponekad,

sve opcije čine mogućim, i one najbolje i

one najgore. Mislim da će glavne političke

stranke, osobito na bošnjačkoj političkoj

sceni, sačekati rezultate izravnih izbora

– za Predsjedništvo BiH, donje domove i

kantonalne skupštine - kako bi onda s no-

vim izbornim kapitalom ušli u nove pre-

govore o provedbi dijela neizravnih izbora

– za domove naroda a posljedično i za fede-

ralnu izvršnu vlast. Pritom, najveći pro-

blem vidim u mogućnosti da birači Boš-

njaci po treći put izaberu Željka Komšića

za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH!

Ako se to ne dogodi, vjerujem kako će na

svim stranama nakon izbora biti dovolj-

no mudrosti i hrabrosti da se rezultati iz-

bora implementiraju u skladu s načelima

legitimnog predstavljanja konstitutivnih

naroda i Ostalih, kako to i nalaže “Odlu-

ka Ljubić”. Nadam se da će što prije biti

provedene i presude Europskoga suda za

ljudska prava u slučajevima Sejdić-Finci,

Zornić i Pilav kako bi se deblokirao i pota-

knuo euroatlantski put BiH.

Ali, kako sam već rekao, u BiH su mogu-

će sve opcije, pa i one najgore.

Ako ne dođe do reforme izbornog zakonodavstva u skladu s odlukom Ustavnog suda, nakon izbora neće biti moguće formirati federalni Dom naroda, a time ni državni Dom naroda

Najpreciznija formula trokonstitutivnosti navedena je u odluci ZAVNOBiH-a iz 1943.: BiH “nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska”

Ustavni sud BiH potvrdio je da je načelo

konstitutivnosti triju naroda

temeljno načelo Ustava BiH, a

time i cijeloga Daytonskog sporazuma

Kreatori unitarističke

agende ne žele se odreći neustavnih

privilegija koje biračima

Bošnjacima omogućavaju

punu kontrolu Doma naroda kroz

kontrolni paket – 37 od ukupno 58

izaslanika

■