366

Narodna umjetnost XVII

nastajanjem price. Posrijedi je za-pravo perpetuiranje nacelne Rohri-chove postavke da se pojedine obra-de ne mogu uciniti interpretativnimpredloskom sve dok se ne propitaduhovna pO\lijest njihove jezgre.Jezgrom se u ovom slucaju pokazu-je motiv u kojemu se preplecu zan-rovske znacajke bajke i predaje ikoji je, prema tome, od njih stariji.Suobitavanje metoda osniva se daklena stanovitom patronatu: »izvjesta-cenim tumacenjima« mora pretho-diti »objasnjenje cinjenica« (291). Nacinj,enice opet polaze pravo jedinoduhovnopovijesna metoda. Radi sezapravo 0 tome da ona utemeljujeposljednjli horizont metodoloskogsporazuma, pa zbog toga na nekinaein ddi ostale metode u svomeokrilju. Ali u konzekvencij,i se po-kazuje da i ona barata sarno s jed-nom u biti nedokaziv,om pretpostav-kom. Jer ako brojne, pa cak i zan-rovski razlicite, inacice price 0 hro-mom davlu imaju jednu autenticnujezgru, onda objasnjenju ,izmice ras-pad te jezgre; ako pak sve te inaci-ce treba da vaze kao podjednakoautenticne realizacije te jezgre, on-da njezino jedinstvo mora ostatiapniornom pretpostavkom. Kako jeJung u viSe navrata jasno izveo,mora se unaprijed priznati smisle-nost te jezgre i time joj se dopustitine sarno stovanje vee i »religioznaodanost«.

Na taj nacin ono naprijed spo-minjano, i Rohrichovoj metodi ima-nentno postvarenje folklora sadzapravo prepoznajemo kao njego-vo svojevrsno obogotvorenje, naimepertifikaciju njegova smisla. Ona senepogresivo ispoljuje kad se Rohrichprihvati rjesavanja problema konti-nuiteta u istrazivanju narodne pro-ze. Duhovno jedinstvo opstoji u po-vijesti sarno zahvaljujuci tome stojoj je postojano apriorno. Povijestga moze preobrazavati, ali ga uki-nuti ne moze. StoviSe, uQpee se nemoze reCi gdje mu udovoljuje viSe,a gdje manje, jer se izvan povijesnemijene ne dohvaea njegova bit.»Narodna knjizevnost nikad ne pos-toji za sebe, vee je funkcija pripa-dne visoke kulture« (294). »Pa kako

oblik koji se ne da poduprijeti kak-vim zbiljskim saddajem moze op-stati tako dugo? Zasto se bajka npr.nije demokratizirala? Zasto jos uvi-jek prica 0 kraljevima - gdje unas monarhija vee pola stoljeea nepostoji? ( ... ) Ta bajka bas i ne po-kazuje individualne osobe, vee ti-pove: kraljevnu, vojnika, mlinara.I to joj daje njenu arhetipsku stru-kturu. ( ... ) Tice se svakog, jer dajezbilju everymena« (301).

Zbiljnost 5e bajke dakle iskup-ljuje po cijenu nezbiljnosti povijes-nog covjeka, onog eovjeka koji nijesarno proizvodac nego ujedno pro-izvod svoje okoline. Sve dok se baj-ka, a s njom i cjelokupna narodnaknjizevnost, bude ticala svakog eo-vjeka, ja neeu moCi saznati zastose ona, takva kakva jest, tice upravomene, i zasto se ja, takav kakavjesam, ticem upravo nje. Na takvapitanja ova Rohrichova knjiga za-cijelo ne moze odgovoriti.

Vladimir Biti

Marchen Griechischer Inseln und Mar-chen aus Malta, Herausgegeben undi.ibersetzt von Felix Karlinger, Die Mar-chen der Weltliteratur, Eugen DiederichsVerlag, Di.isseldorf-Koln 1979, 296 str.

Pred nama je zbirka grckih oto-cnih pripovijedaka i bajki. Izdavaci prevodilac Felix Karlinger, ro-manist po struci, u njoj nam pred-stavlja 66 pripovijedaka sakupljenihna razlicitim otocima izmedu Jon-skog i Egejskog mora, na primjerKrfu, Kreti, Lesbosu, Rodosu, Samo-su, ukljucujuei ovdje i Maltu.

Sam naslov zbirke upueuje narazlikovanje grckog otocnog od nje-zina kontinentalnog dijela i u hi-storijskom i u knjizevnom smislu.

Ne dde6i se ekstremnog stavanekih historicara da je tek otocnopodrucj.e, grcko podrucje par ex-cellence, autor pridaje vaznost nje-govoj geografskoj izoliranosti i pro-matra kako seona reflektirala uknjizevnosti. I dok je kontinent biootvoren utjecajima - slavenskim,

367

Prikazi i kritike

albanskim, rumunjskim, otoci, po-stedeni toga, bili su spojnica izmeduMale Azije i evropskog dijela Grcke.S obzirom na svoj centralni poloZaj,nj,ihov se utjecaj ogledao i na pod-rucju istocne i juzne Sictilije te na-pose Malte. To je bio ujedno putkojim je juzna Evropa bila pove-zan a s kulturnim i politickim cen-trima egipatskog, fenickog i heti-tskog carstva. U takvoj je s.ituacijiotocna tradicija primala dj.elomicnoutjecaje Evrope, Azije i Afrike, alijednako tako i odasiljala povratneu ta ista podrucja. Oni se ogledajuu djelima Juana Manuela Centonovelle antiche i Conde Lucanor iz13. i 14. st., a jos su prepoznatljivijipostali preko Straparole i Basilea.

Mnogo je toga Basile cuo na gr-ckim otocima raded u venecijanskojsluzbi. Zahvaljujuei njegovu napulj-skom dijalektu i kieenoj dikcija,mnoge nam se price cine kao da sunastale na talijanskom podrucju,koje je dugo vremena bilo grckomkolonijom.

Medutim, mnoge od njih u ItaIijinisu ViiSez.ive a traju i dalje na gr-ckim otocima i Malti.

S Basileom se prekida struja ut-jecaja grckog otocnog svijeta nasrednju i zapadnu Evropu, a ozivlju-ju je Franeuzi negdje drugom po-lovicom 17. st.

Zajednickih motiva je mnogo,iako je tesko utvrditi da Ii srodnostpotjece dz neposrednih grckih izvoraiIi se kao posrednik mora uzeti uobzir i Basile.

Spomenimo sarno neke motive.Perraultov »Modrobradi« ;ima svojpandan u Trookom (nase price br.3), koji predstavlja covjeka zenoubi-eu (AT 311). Dobro nam poznati ma-cak u cizmama (AT 545 B) ovdje sepojavljuje u liku lisie.e i bez cizama(br. 15, 0 mlinaru i lisici). Na Krfuse motiv ljepotice i zvijeri (AT 425C) javlja kao »muz zivotinjskog li-ka« (br. 48). Motiv Edipa (AT 931)u prici br. 4 0 oeu i trima keerimazabiljezen je na Cipru, a iz antike iranoga srednjeg vijeka datira imotiv price br, 25 0 zmiji u amfori,

zabiljezene na Thasosu, koja namse sacuvala u latinskoj obradbi kaoDe homine et serpente.

Osim tih tek nekoliko pobroja-nih podudarnosti, svijet grckih oto-ka donosi i autenticne likove i obli-ke nepoznate srednjoj Evropi. U tomje kontekstu intere5antno spomenutilik Moire (Mira), poznat ,i u konti-nentalnom dijelu Grcke, prethodnicenasih vila. Uz njihov je lik vezanaosobina dobra iIi zla utjecaja naljudsku sudbinu (br. 43, 11).

Osim speciJlicnih likova, rijetkihmotiva, kolorit otocnog svijeta toli-ko je snazan da tek poznavanje sa-moga mjesta 0 kome se radi omo-gucuje razumijevanj,e price (primjerFrulaseve oklade u br. 35). Kako suu ovu zbirku upravo zbog srodnostiuvrstene i malteske price, rijec-dvti-je 0 nj,ima. Na temelju posljednjihistrazivanja provedenim prije nekoli-ko godina potvrden je ukupan dosa-dasnji repertoar malteskih prica. Odbliskih nam motiva spomenimo onajpoput Sezame, otvori se (AT 676) izprice bI'. 50 0 sedam razbojnika,motiv Salomonove mudrosti (AT 926C) iz br. 62 i motiv Ivice i Marice(AT 327) iz pnice br. 64 0 zderaCiciljudi.

U knjizi se poblize ne govori 0kazivacima (tek tu ,i tamo spomm]eim 5e ime), nacinu sak1.1pljanja pri-ca, situacijama u koj,ima se pripo-vijedanje odvija. Knjizi je pridodanpogovor i biljeske uz svaku pricu,a katalogizacija je provedena prematipovima Aarne-Thompsona.

Snjezana Zorie

Kurdische Miirchen. Gesammelt von Lui-se-Charlotte Wentzel, Nachwort von OttoSpies Die Marchen der Weltliteratur,Eugen Diederichs Verlag, Di.isseldorf-Kaln 1978, 288 str.

Zbirke kurdskih narodnih pripo-vijedaka i bajki rijetke su i uglav-nom potjecu od evropskih orijen-talista kojima s1.1one bile potrebneza filoloska i lingvisticka istraZiva-nja.