O nasljeđivanju uopšte, nasljeđivanje i nasljedno pravo

• Nasljeđivanje je višeznačna pojava iz razloga što može imati biološke, socijalne i

pravne sadržaje.

• Kao biološka pojava nasljeđivanje podrazumijeva prelazak genetičkih svojstava

roditelja na njihove potomke.

• Kao socijalna pojava nasljeđivanje podrazumijeva prelazak socijalnih dobara jedne

društvene zajednice sa generacije koja odlazi na generaciju koja dolazi i tako redom.

• Nasljeđivanje kao pravna pojava podrazumijeva prelazak određenih prava i obaveza sa

jednog na drugog subjekata u pravu.

• Nasljeđivanje se pojavilo prije nastanka države i prava, još u prvobitnoj zajednici, ali

tek sa nastankom države i prava nastaje nasljedno pravo.

• Rođenjem čovjek postaje subjektom prava, dakle postaje nosilac mnogobrojnih prava i

obaveza.

• Smrću čovjek prestaje biti subjekt prava. Na pitanje šta se dešava sa njegovim

pravima i obavezama odgovor daje nasljedno pravo.

• Nasljeđivanje predhodi nasljednom pravu.

Razvoj nasljednog prava

• U staroj Jugoslaviji nasljedno materijalno pravo je bilo regulisano propisima koji su

zatečeni u područjima koja su ušla u sastav stare Jugoslavije, dok je nasljedno procesno

pravo bilo regulisano jedinstveno za cijelu teritoriju putem Uvodnog zakona za Zakon o

sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine.

• U novoj Jugoslaviji razvoj nasljednog prava tekao je u 3 faze:

1. Faza od oslobođenja 1945. do 1955. godine, do donošenja Zakona o nasljeđivanju,

1

2. Faza od 1955. godine do 1971. tj. prenošenje zakonodavne nadležnosti regulisanja

nasljenopravnih odnosa na republike i pokrajine.

3. Faza od 1971. godine do stupanja na snagu amandmana XXX i XXXI na Ustav SFRJ

iz 1963. godine.

Osnovni principi na kojima je Zakon izrađen:

1. Jedinstvenost (na jedinstven način se regulišu nasljednopravni odnosi za cijelu zemlju).

2. Ravnopravnost (sva fizička lica su ravnopravna pri nasljeđivanju).

3. Ograničeni krug zakonskih nasljednika (to su lica zaključno sa petim nasljednim

redom).

4. Ograničena sloboda testiranja ( dijelom zaostavštine koji pripada nužnim zakonskim

nasljednicima, testator ne raspolaže).

5. Stjecanje zaostavštine od strane nasljednika po Zakonu u momentu smrti ostavioca.

Pravni izvori nasljednog prava

Nasljedno pravo robovlasničkog društva

• Sve do početka carskog perioda u Rimu, nasljedno pravo karakteriše sljedeće:

1. To je shvatanje o porodičnoj svojini (pravo na imovinu se ne stiče momentom smrti

već momentom rođenja se postaje suvlasnikom u imovini porodice, posebno kod muške

djece).

2. Nasljednik se rađa, a ne postavlja (nema potrebe za raspolaganjem mortis cause).

3. Klasa robova je objekt prava, pa samim tim i objekt nasljeđivanja kao i druge stvari.

• U najstarijem poznatom vavilonskom pravu, o čemu svjedoči Zakonik Hamurabija

(oko 2.000 godine p.n.e.) nema nikakvog traga o testamentu.

2

Nasljeđivati su mogli samo muški potomci umrlog.

• U Indiji (Zakonik Manua) porodica ima religijski karakter . Glavna srodnička dužnost

je da se prinese žrtvu bogovima za pokoj duše umrlog. Prema redoslijedu na koga

pada ta dužnost određuje se i nasljedni red.

• Po Mojsijevom pravu (oko 1200 godine p.n.e.) također, postoji intestatsko nasljeđe.

• Talmudsko pravo (oko 500 godina p.n.e.) usavršava ovaj sistem prihvatajući

parentelarni sistem tj. na nasljeđe se prvo pozivaju sinovi i njihovo potomstvo pa tek

onda u njihovom nedostatku kćeri i njihovo potomstvo. Ako pokojnik nema potomstva

onda na nasljeđe dolaze preci sa potomstvom: otac, djed, pradjed, itd.

• Prema starom grčkom pravu ostavioca nasljeđuju sinovi, ali postoje pravila kada i

kćerka može da naslijedi oca, odnosno njen muški potomak.

• Solonovim zakonima se u Ateni 954. g. p.n.e. uvodi testament za domaćina koji

nema potomstva.

Doprinos rimskog prava savremenom nasljednom pravu

U određenom stepenu razvoja rimske države postojali su različiti zakonski redovi.

Značajan doprinos današnjem nasljednom pravu dao je car Justinijan u svojoj

kodifikaciji.

• Uvelo je sistem o društvenim mjerilima srodstva kod formulisanja kruga nasljednika:

potomci, preci, pobočni srodnici iz koji je izveden sistem o bliskosti srodstva.

• Uvodi slobodu raspolaganja mortis causa i institucioni testament, te se za nasljednika

može postaviti i strano lice a ograničava se i ustanova nužnog srodstva.

• Uvodi nasljedno pravo bračnog partnera poslije svih srodnika, ali prije države te

institut udovičkog užitka u konkurenciji sa srodnicima kao zakonskim nasljednicima.

• Dobra bez nasljednika pripadaju državi.

3

• Robovi ipak ostaju objektima prava.

Nasljedno pravo feudalnog društva

• Osnovne karakteristike nasljednog prava u ovom periodu su:

1. Posebni nasljedno-pravni režimi za feudalce i za kmetove (javlja se pluralitet

nasljedne mase, te se pravi razlika između pokretnih i nepokretnih dobara, raspolaganje

mortis causa dopušteno je samo na pokretnim stvarima, pravi se razlika između

nasljeđenog i stečenog, vodi se računa o porijeklu dobara).

2. Radi proširenja ili očuvanja vlasti uvode se ugovori o nasljeđivanju kao treći i

najjači osnov za nasljeđivanje pored testamenta i zakona.

• 3. U periodu novčane rente uvodi se porez na nasljeđe (laudernium) koji zavisi od

vrijednosti nasljeđa,

• 4. Seljaci-kmetovi nisu bili vlasnici zemlje, nego samo pokretnih dobara (nasljeđivalo se

doživotno uživanje zemlje).

Buržoasko nasljedno pravo

• Buržoasko nasljedno pravo znači recipiranje rimskog nasljednog prava u uslovima

opšte formalne jednakosti građana, ali i preuzimanje feudalnih ustanova (ugovor o

nasljeđivanju), uz određena prilagođavanja novim uslovima.

• Ovo pravo kodifikovano je u građanskim zakonicima od kojih poseban značaj imaju:

1. Francuski Code civil iz 1804. god.

2. Austrijski opšti građanski zakonik iz 1811. god.

3. Njemački građanski zakonik iz 1896. god. (stupio na snagu 1900. god.)

4. Švajcarski građanski zakonik iz 1907. god.

4

• U ovom periodu postoje tendencije ka:

1. Ograničenje privatne svojine nacionalizacijom pojedinih privrednih grana kod većine

kapitalističkih evropskih zemalja.

2. Učešće države u raspodjeli zaostavštine putem poreza na nasljeđe kroz Vajmarski

ustav iz 1918.godine.

3. Smanjenje kruga zakonskih nasljednika

4. Postoji sloboda testiranja putem testamenta i ugovora o nasljeđivanju s tim da

anglosaksonske zemlje poznaju neograničeno pravo raspolaganja imovinom, dok

kontinentalne zemlje Evrope poznaju ograničeno pravo raspolaganja.

5. Uvođenje ravnopravnosti spolova u nasljeđivanju, ravnopravnost bračnih partnera te

vanbračne djece.

Nasljedno pravo socijalističkih društava

• Nasljedno pravo postoji i u socijalističkom društvu. Ono ukida buržoasko nasljedno

pravo.

• Nasljedno pravo je priznato u svim socijalističkim državama i uređeno zakonom.

• U socijalističkom društvu nasljedno pravo karakterizira:

1. Predmet nasljeđivanja je u svojini građana (kuća za stanovanje, namještaj…)

2. Osnov nasljeđivanja su zakon i testament (razlika Mađarska gdje je npr . ugovor o

nasljeđivanju spojen sa ugovorom o doživotnom izdržavanju).

3. Krug zakonskih, odnosno nužnih nasljednika je manji.

4. Postoji sloboda raspolaganja testamentom ali je jače ograničena u korist nužnih

nasljednika.

5

5. Ostvarena je puna ravnopravnost spolova u nasljeđivanju.

6. U nekim zemljama postoji porez na nasljeđe.

• Pravni izvori nasljednog prava u jugoslovenskom pravu

• Amandmanima na Ustav iz 1963. godine, koji su donijeti 1971. godine nadležnost

regulisanja nasljednopravnih odnosa prenijeta je sa federacije na republike i pokrajine.

• Za Bosnu i Hercegovinu je najinteresantniji Zakon o nasljeđivanju (“Službeni list

SRBiH” broj 22/73, 22/75, 36/75, 38/78 i prečišćeni tekst tog Zakona “ Službeni list

SRBiH” broj 7/80.

Uvodna razmatranja i osnovni pojmovi

Pretpostavke za nasljeđivanje

Nasljedno pravo u objektivnom i subjektivnom smislu

• Nasljedno pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila kojima se uređuje

sudbina subjektivnih prava i obveza poslije smrti njihova dosadašnjeg nositelja.

• Nasljedno pravo u subjektivnom smislu je ovlaštenje određene osobe ili određenog

kruga osoba da stupe u građansko pravne odnose umrlog.

• O nasljeđivanju se može govoriti tek onda kada dođe do prestanka pravnog

subjektiviteta određenog fizičkog lica.

Međutim, pored prestanka pravnog subjektiviteta fizičkog lica, da bi došlo do

nasljeđivanja potrebno je postojanje još nekih pretpostavki. Potrebne su sljedeće

pretpostavke:

1. Smrt ostavitelja;

2. postojanje zaostavštine;

3. postojanje nasljednika;

6

4. prijem i odricanje od nasljeđa i

5. pravni osnov pozivanja na nasljeđe.

Smrt ostavitelja

• Ostavitelj je osoba koja se nasljeđuje. Može biti samo fizička osoba.

• Pod pojmom smrt ostavioca podrazumijeva se kako njegova fizička smrt tako i

proglašenje nestalog ostavioca za umrlog.

Zaostavština

• Zaostavština, kao pravni pojam, ne može se vezati za fizičko lice sve dok je ono živo.

• Tek kada fizičko lice umre ili bolje rečeno kada prestane njegov pravni subjektivitet

tada se uspostavlja njegova zaostavština koja prelazi na njegove nasljednike.

Zakonske odredbe

• Pojam zaostavštine se najčešće određuje kao skup imovinskih prava i imovinskih

obaveza koje je ostavilac imao u času smrti.

• Od ovog pravila postoje izuzeci:

• Potomci i usvojenici ostavioca koji su živjeli s njim u zajednici i pomagali pri

privređivanju imaju pravo zahtijevati da im se iz zaostavštine izdvoji njihov dio koji

odgovara doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine.

• Nadživjelom bračnom partneru i potomcima koji su živjeli sa ostaviocem u zajednici

pripadaju predmeti koji služe za zadovoljavanje svakodnevnih potreba (pokućstvo,

namještaj, posteljina itd.), ako nisu predmeti znatne vrijednosti).

Postojanje nasljednika

• Nasljednik može biti samo ono lice koje je živo u trenutku otvaranja nasljeđa. To

isto važi i za legatara.

7

• IZUZETAK: Od pravila da nasljednik mora biti živ u trenutku smrti ostavioca postoji

izuzetak. Dijete začeto u trenutku otvaranja nasljedstva smatra se kao rođeno, ako se rodi

živo.

• Kao nasljednik može se pojaviti i fizička i pravna osoba. U slučaju spora da li je

nasljednik ili legatar nadživio ostavitelja, istina se utvrđuje iznošenjem dokaza.

• Dakle, moraju se kumulativno ispuniti ovi uslovi:

1. da je dijete začeto do trenutka ostaviočeve smrti i

2. da se rodi živo.

Ova pravila se odnose i na zakonsko i testamentalno nasljeđivanje.

• Kod zakonskog nasljeđivanja pravilo o nasciturusu primjenjuje se na sve zakonske

nasljednike.

• Kod testamentalnog nasljeđivanja pravilo o nasciturusu se odnosi samo na začetak

koje nosi određeno žensko lice. Dodano pravilo je da je začetak začet u trenutku

pravljenja testamenta.

• Postavlja se pitanje koji je moment stjecanja prava svojine kod nasljeđivanja začetka?

Da li je to trenutak smrti ostavioca ili trenutak rođenja djeteta?

• To je moment ostaviočeve smrti. Ako se očekuje rođenje djeteta koje bi bilo pozvano

na nasljeđe, ostavinski sud će o tome obavijestiti organ starateljstva. Ako organ

starateljstva drugačije ne odredi, o pravima još nerođenog djeteta starat će se jedan od

njegovih roditelja.

• Na osnovu ovoga, ostavinski sud će nasciturusa proglasiti, i prije njegovog rođenja od

momenta smrti ostavioca, za nasljednika određenog dijela zaostavštine.

• Ovo proglašenje za nasljednika je uslovljeno:

1. Mora se roditi živo,

8

2. Da se rodi najkasnije 300 dana nakon smrti ostavioca, odnosno 300 dana od dana

sačinjavanja testamenta.

• Isti izuzetak se odnosi i na zametak pravnog lica.

• Sposobnost za nasljeđivanje ima svako lice (fizičko i pravno) koje ima pravnu

sposobnost.

Nedostojnost za nasljeđivanje

• Međutim, nekim licima može biti oduzeta sposobnost za nasljeđivanje, ali samo

prema određenom ostaviocu iz razloga što je taj nasljednik poduzimao takve radnje

kojim se ogriješio o ostavioca (najčešće protivpravne radnje).

• Razlozi iz kojih nasljednik postaje nedostojan za nasljeđivanje određenog ostavioca

izričito su navedeni u ZN. Mogu se svrstati u nekoliko grupa, :

1. Ako je s umišljajem lišio ili je pokušao da liši života ostavioca,

2. Ako je nasljednik prinudom ili prijetnjom natjerao ili prijevarom naveo ostavioca da

sačini ili opozove testament, ili neku odredbu testamenta, ili ga je spriječio da to učini,

3. Ako je uništio ili sakrio testament ostaviočev u namjeri da spriječi ostvarenje

posljednje volje ostavioca, kao i onaj koji je falsifikovao testament ostaviočev,

4. Ako se ogriješio o zakonsku obavezu uzdržavanja prema ostavitelju, ili mu nije

ukazao nužnu pomoć,

5. Građanin koji je pobjegao iz zemlje da bi izbjegao osudu za teže krivično djelo, ili

izbjegao vojnu službu….

• Nasljednik na kojeg se odnosi bilo koji od navedenih razloga nedostojan je da

naslijedi, kako na osnovu zakona tako i na osnovu testamenta, kao i da dobije ma šta

na osnovu testamenta.

• S nedostojnim nasljednikom postupa se kao da je umro prije ostavitelja.

9

• U slučaju zakonskog nasljeđivanja njega predstavljaju njegovi živi potomci (načelo

reprezentacije).

• ZN daje mogućnost ostaviocu da nasljedniku oprosti sve ili samo određene razloge

nedostojnosti.

• Sud o razlozima nedostojnosti vodi računa po službenoj dužnosti.

• Kada se radi o razlogu nedostojnosti, težem ogriješenju o obavezu izdržavanja i

neukazivanja nužne pomoći ostaviocu, tada se nedostojnost utvrđuje samo na prijedlog

zainteresovanog lica.

• Svi razlozi nedostojnosti (osim onih koji se tiču testamenta) moraju postojati u

trenutku smrti ostavioca da bi imali svoje pravno dejstvo.

Prijem i odricanje od nasljeđa

Stjecanje nasljednog prava

• Kada umre jedno fizičko lice njegovu zaostavštinu stiče jedan ili više pravnih

subjekata. Koja će to lica biti zavisi od toga koji sistem nasljednog prava usvaja pravni

sistem konkretnog društva.

• Pravna teorija i zakonodavstvo poznaju 3 sistema stjecanja nasljednog prava:

1. Po sili zakona

2. Voljom stranaka

3. Kombinacija prva dva sistema

• Kod nas je usvojen kombinovani sistem što znači da zaostavština umrlog lica prelazi

po sili zakona na njegove nasljednike u trenutku ostaviočeve smrti. Međutim, nasljednik

se može odreći nasljeđa izjavom kod suda do završetka rasprave zaostavštine, kojom se

dioba zabranjuje ili ograničava.

10

Odricanje od nasljeđa

• Odricanje od nasljeđa je izjava volje nasljednika, koju on daje nakon smrti ostavioca,

s ciljem da ne naslijedi dio ili cijelu zaostavštinu tog ostavioca.

• Odricanje od nasljeđa nasljednik može može izvršiti samo nasljedničkom izjavom.

• Ona mora biti izričita, jednostavna, strogo formalna i neopoziva izjava volje

nasljednika koju on u određenom roku daje sudu u cilju neprihvatanja zaostavštine svog

ostavioca.

• Da bi ova izjava proizvela pravno dejstvo treba da ispunjava određene pretpostavke:

1. U pogledu sadržaja-odricanje od nasljeđa (moguć dozvoljen i određen sadržaj),

2. Ne smiju postojati mane volje,

3. Nasljednička izjava se mora dati u određenoj formi.

• Nasljednička izjava o odricanju od nasljeđa se ne može opozvati (razlozi: pravna

sigurnost). Od ovog pravila postoji IZUZETAK u slučaju naknadno pronađene imovine.

• Pravo na davanje nasljedničke izjave je vremenski ograničeno - do završetka

ostavinske rasprave.

• Izjava o odricanju djeluje retroaktivno- smatraće se da to lice nikad i nije postalo

nasljednik.

• Posljedice odricanja od nasljeđa zavise od toga da li se radi o zakonskom ili

testamentalnom nasljedniku.

• Ako se radi o tastamentalnom nasljedniku njegov dio zaostavštine će pripasti

zakonskim nasljednicima ako iz testamenta ne proizilazi drugačije (određivanje

nasljedniku zamjenika).

• Ako se radi o zakonskom nasljeđivanju posljedice će zavisiti o sadržaju odricanja.

Odricanje bez ograničenja važi i za potomke onog koji se odriče od nasljedstva.

11

Zakonski nasljednik koji se odrekao samo u svoje ime odricanje od nasljeđa sa

ograničenjem, smatra se da nikad nije ni bio nasljednik. Za njega važi fikcija da je umro

prije ostavitelja. Dio ostavštine koji bi njemu pripao nasljedit će njegovi potomci po

pravu predstavljanja.

• Ukoliko bi nasljednik umro prije davanja izjave o odricanju ili prihvatu nasljedstva, a

bez njegove krivice, pravo davanja takve izjave prelazi na njegove nasljednike.

Pravni osnov nasljeđivanja

• Naše nasljedno pravo poznaje 2 pravna osnova:

1. Testament (izjavom volje ostavilac sam određuje nasljednike) i

2. Zakon (nasljednike određuje zakonodavac pomoću određenih činjenica koje mora

steći određeno lice).

• Jaču pravnu snagu ima testament u odnosu na zakon.

NASLJEDNO-PRAVNI UGOVORI

• Nasljedno-pravne ugovore treba shvatiti kao ugovore sa određenim nasljedno pravnim

elementima, a ne kao pravne osnove za pozivanje na nasljedstvo.

• Vrste:

• Ugovor o nasljeđivanju,

• Ugovor o budućem nasljedstvu ili legatu

• Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života,

• Ugovor o doživotnom izdržavanju.

Ugovor o nasljeđivanju, budućem nasljedstvu ili legatu

12

Ugovor o nasljeđivanju je pravni posao za slučaj smrti i predstavlja osnov za pozivanje na

nasljeđe u pravnim sistemima koji ga ne zabranjuju.

Ugovor o budućem nasljedstvu ili legatu dozvoljen je u većini evropskih zemalja.

• Čl. 125 Zakona o nasljeđivanju FBiH

• Ništav je ugovor kojim neko ostavlja svoju ostavinu ili njezin dio svome suugovaratelju

ili trećoj osobi.

• Ugovor o nasljeđivanju između bračnih i vanbračnih partnera:

• Iznimno od odredbe člana 125. Zakona, dozvoljeno je zaključivanje ugovora o

nasljeđivanju između bračnih ili izvanbračnih partnera.

• Ugovor o nasljeđivanju mogu zaključiti i budući bračni partneri, a djelovanja ugovora

su odgođena do zaključenja braka.

• Ugovor o nasljeđivanju je strogo osobni akt koji mogu zaključiti samo potpuno

poslovno sposobne osobe.

Sadržaj ugovora o nasljeđivanju

Ugovorom o nasljeđivanju ugovorne se strane međusobno određuju za nasljednike ili

jedna strana drugu određuje za svoga nasljednika što ova strana prihvata.

Ugovorom može biti obuhvaćena cijela imovina ili njezin dio, sadašnja, kao i buduća

imovina. Zaključenjem ovog ugovora nije ograničena mogućnost raspolaganja imovinom za

života. Ako su predmet ugovora nepokretne stvari, u zemljišnoj se knjizi može izvršiti

zabilježba zabrane otuđenja ili opterećenja.

Forma ugovora o nasljeđivanju

Zaključuje se u formi notarski obrađene isprave. Obaveza je notara da pouči stranke o

svim nasljednopravnim posljedicama ugovora o nasljeđivanju, kao i mogućnostima

raskida ili opoziva.

13

Odnos prema drugim temeljima pozivanja na nasljeđe

Ukoliko je zaključen ugovor o nasljeđivanju, on ima prednost pred nasljeđivanjem na temelju

oporuke ili zakona. Ovim se ugovorom ne može otkloniti primjena odredaba o nužnom

nasljeđivanju.

Prestanak ugovora o nasljeđivanju

Stranke ga mogu raskinuti sporazumom koji mora biti u formi notarski obrađene isprave.

Jednostrani raskid ili opoziv ugovora o nasljeđivanju nije dopušten, osim ako je zakonom

drugačije određeno.

Jedna ugovorna strana može pobijati ugovor o nasljeđivanju, ukoliko su pri njegovom

zaključivanju postojale mane volje.

Jednostrani raskid ili opoziv ugovora

Ukoliko je nasljeđivanje jedne strane ugovorom o nasljeđivanju bilo uvjetovano ispunjenjem

obaveze druge strane, ugovor se zbog neizvršenja može jednostrano raskinuti po općim

pravilima obligacijskog prava.

• Ako su nakon zaključenja ugovora o nasljeđivanju na strani jedne ugovorne strane

ispunjene pretpostavke za isključenje iz nasljeđivanja ili i prije toga, a druga ugovorna

strana za to nije znala, druga ugovorna strana može u zakonom propisanoj formi

izvršiti isključenje iz nasljeđa, čime se smatra da je izvršila opoziv svojih raspolaganja

u ugovoru o nasljeđivanju, osim ako prilikom isključenja izričito ne odredi da se

isključenje ne odnosi na dio obuhvaćen ugovorom o nasljeđivanju.

Jednostrani opoziv mora biti sačinjen u formi notarski obrađene isprave

Ukoliko nije saopćen drugoj strani-ne proizvodi djelovanje!

14

Ništavost ugovora o budućem nasljedstvu ili legatu

• Ništav je ugovor kojim neko otuđuje nasljedstvo kojemu se nada, kao i svaki ugovor

o nasljedstvu treće osobe koja je još u životu.

• Ništav je ugovor o legatu ili kojoj drugoj koristi kojom se jedan ugovaratelj nada iz

nasljedtva koje još nije otvoreno.

Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života

• Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života je dvostrani formalni pravni posao

inter vivios koji se sklapa između pretka i njegovih potomaka ili bračnog druga.

• Osnovne karakteristike:

1. dvostrani pravni posao

2. formalni pravni posao

• Ovaj ugovor ima i obligaciono pravna i nasljedno pravna dejstva

• Načini prestanka ugovora, s toga, u pojednim slučajevima mogu biti obligaciono

pravnog ili nasljedno pravnog karaktera.

Uslovi za punovažnost ustupanja i raspodjele imovine za života

Predak može pravnim poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj

djeci i drugim svoj potomcima.

Uvjeti valjanosti sporazuma

Ustupanje i raspodjela imovine punovažni su samo ako su se s tim saglasili sva djeca i drugi

potomci ustupiteljevi koji će po zakonu biti pozvani da naslijede njegovu zaostavštinu.

Sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine koji ovjerava sudija mora biti sastavljen u

pismenom obliku. Prilikom ovjere sudija će pročitati sporazum i upozoriti ugovarače na

posljedice sporazuma. Potomak koji nije dao saglasnost može je dati naknadno, u istom

obliku.

15

Ustupanje i raspodjela imovine ostaju punovažni ako je potomak koji se nije saglasio umro

prije ostavioca a nije ostavio svojih potomaka, ili se odrekao nasljedja, ili je isključen iz

nasljedja, ili je nedostojan.

Predmet ustupanja i raspodjele imovine

Ustupanjem i raspodjelom može biti obuhvaćena samo sadašnja imovina ustupiočeva,

cjelokupna ili samo jedan njen dio.

Ništava je odredba kojom bi bilo predvidjeno kako će se raspodjeliti imovina koja se

bude zatekla u zaostavštini ustupiočevoj.

Ustupljena imovina ne ulazi u zaostavštinu

Kad predak koji je za život izvršio ustupanje i raspodjelu svoje imovine umre, njegovu

zaostavštinu sačinjavat će samo ona njegova imovina koja nije obuhvaćena ustupanjem i

raspodjelom, kao i dobra koja je naknadno stekao.

Ustupljeni dijelovi imovine kao poklon

Ako se sa ustupanjem i raspodjelom nije saglasio koji od nasljednika, dijelovi imovine

koji su ustupljeni ostalim nasljednicima smatraju se kao pokloni i sa njima će se

poslije smrti pretka postupiti kao sa poklonima učinjenim nasljednicima.

Na isti način postupite će se i ako se ustupiocu poslije ustupanja i raspodjele izvršenih

sporazumom sa svim nasljednicima rodi dijete, ili se pojavi nasljednik koji je bio

proglašen za umrlog.

Zadržavanje prava prilikom ustupanja i raspodjele

Prilikom ustupanja i raspodjele ustupioc može za sebe ili za svog bračnog partnera, ili

kao za koje drugo lice zadržati pravo plodouživanja na svim ustupljenim tvarima, ili na

nekim od njih, ili ugovoriti doživotnu rentu u naturi ili novcu, ili doživotno izdržavanje ili

kakvu drugu naknadu.

16

Ako su plodouživanja ili doživotna renta ugovoreni za ustupioca i njegovog bračnog

partnera zajedno, u slučaju smrti jednog od njih, plodouživanje ili renta pripada u

cjelini preživjelom bračnom partneru do njegove smrti, ako nije što drugo ugovoreno,

ili ako drukčije ne proizilazi iz okolnosti slučaja.

Prava ustupiteljevog bračnog partnera

Ustupilac može ustupanjem i raspodjelom obuhvatiti svog bračnog druga uz njegov pristanak.

Ako bračni drug ne bude obuhvaćen ustupanjem i raspodjelom, njegovo pravo na nužni dio

ostaje neokrnjeno. U tom slučaju ustupanje i raspodjela ostaju punovažne, samo se prilikom

utvrdjivanjavrijednost zaostavštine radi odredjivanjanužnog dijela preživjelog bračnog druga

dijeli ostaviočeveimovine koji su ustupljeni njegovim potomcima smatraju kao poklon.

Dugovi ustupiteljevi i pobijanje ustupanja

Potomci izmedju kojih je ustupilac razdijelio svoju imovinu ne odgovaraju za njegove

dugove, ako nije što drugo odredjeno prilikom ustupanja i raspodjele. Povjerioci

ustupiteljevi mogu pobijati ustupanje i raspodjelu pod uslovima predvidjenim za

pobijanje raspolaganja bez naknade.

Opoziv

Ustupilac ima pravo da zahtijeva da mu potomoak vrati ono što je primio ustupanjem i

raspodjelom, ako je ovaj pokazao grubu neblagodarnost prema njemu. Isto pravo ima

ustupilac ako potomak ne daje njemu ili kome drugome izdržavanje odredjeno poslom

ustupanja i raspodjele, ili ako ne isplati dugove ustupiteljeve čija mu je isplata naložena

istim poslom.

U drugim slučajevima neizvršenja tereta odredjenim poslom ustupanja i raspodjele sud

će, vodeći računa o važnosti tereta za ustupitelja i o ostalim okolnostima slučaja,

odlučiti da li ustupitelj ima pravo da zahtijeva vraćanje date imovine, ili samo pravo

da traži prinudno vršenje obaveze.

17

Prava potomka poslije opoziva

Potomak koji je morao da vrati ustupiocu ono što je primio prilikom ustupanja ili

raspodjele moći će da zahtijeva svoj nužni dio poslije smrti ustupioca, ako nije

isključen iz nasljedja, niti je nedostojan da naslijedi ustupioca, niti se odrekao nasljedja.

Pri izračunavanju njegovog nužnog dijela dijelovi imovine koje je stavilac za života

ustupio i raspodijelio svojim ostalim potomcima smatraće se kao poklon.

Ugovor o doživotnom izdržavanju

• Ugovor o doživotnom izdržavanju je ugovor kojim se jedan ugovarač obavezuje da

izdržava doživotno drugog ugovarača, ili neko treće lice, a kome drugi ugovarač

izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njen dio u nasljeđe.

• Karakteristike:

1. Dvostrano obavezan pravni posao

2. Teretan

3. Zaključivanje ugovora u pisanom obliku

Uslovi za zaključenje:

• Suglasnost volja,

• Predmet ugovora

• Prestanak ugovora:

• Smrt primaoca izdržavanja

• Sporazumni raskid ugovora

• Sudski raskid ugovora

18

• Promijenjene okolnosti

• Smrt davaoca izdržavanja (uz uslov)

Raskid ugovora o doživotnom izdržavanju

Ugovorene strane mogu sporazumo raskinuti ugovor o doživotnom izdržavanju i pošto je

počelo njegovo izvršenje. Ako prema ugovoru o doživotnom izdržavanju ugovarači žive

zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete, da zajednički život postane nepodnošljiv,

svaka strana može tražiti od suda raskid ugovora. Svaka strana može tražiti raskid ugovora

ako druga strana ne izvršava svoje obaveze. U slučaju raskida ugovora svaka strana zadržava

pravo da od druge strane traži naknadu koja joj pripada po opštim pravilima imovinskog

prava.

Uticaj promijenjenih prilika

Ako su se poslije zaključenja ugovora prilike toliko promijenile da je njegovo

ispunjenje postalo znatno otežano, sud će na zahtjev jedne ili druge strane njihove

odnose iznova urediti ili ih raskinuti, vodeći računa o svim okolnostima. Sud može

pravo primaoca izdržavanja prenijeti u doživotnu novčanu rentu, ako to odgovara i

jednoj i drugoj strani.

Prestanak ugovora o doživotnom izdržavanju

U slučaju smrti davaoca izdržavanja njegove obaveze prelaze na njegovog bračnog

partnera i njegove potomke koji su pozvani na sljedeće, ako na topristanu. Ako oni

ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom izdržavanju, ugovor se raskida i oni

nemaju pravo da traže naknadu za ranije dato izdržavanje. Ako bračni partner i potomci

izdržavaoca nisu u stanju da preuzmu ugovorne obaveze, imaju pravo da traže naknadu

od primaoca izdržavanja.

Sud će ovu naknadu odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske

prilike primaoca izdržavanja i lica koja su bila ovlašćena na produženje ugovora o

doživotnom izdržavanju.

19

ZAKONSKO NASLJEĐIVANJE

Redovno i nužno zakonsko nasljeđivanje

Redovno zakonsko nasljeđivanje

• Zakonsko nasljedno pravo je nasljeđivanje na temelju zakonom predviđenih činjenica

koje moraju postojati u času ostaviočeve smrtu.

• Kao bitne pretpostavke, dakle kao osnove nasljeđivanja po zakonu, dolaze u obzir

ove činjenice:

a) krvno srodstvo

b) građansko srodstvo

c) bračna veza

• Krvno srodstvo sa ostaviocem:

1. njegovi potomci,

2. od predaka samo roditelji i djedovi i babe,

3. Porodični srodnici (braća, sestre i njihovi potomci, djeca od djedova i baba

ostavioca). Vanbračno krvno srodstvo izjednačeno sa bračnim.

• Građansko srodstvo sa ostaviocem:

1. putem usvojenja (potpuno i nepotpuno)

• Bračna veza sa ostaviocem ima isti značaj kao i srodstvo sa ostaviocem.

• Ostale činjenice za zakonsko nasljeđivanje:

1. Trajna zajednica života sa ostaviocem (najmanje 5 godina neprekidno)

2. Vanbračna zajednica sa ostaviocem (15 godina / 5 godina)

20

• Krug zakonskih nasljednika

• Ako zakonom nije drugačije određeno na osnovu zakona umrlog nasljedjuju: svi

njegovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegova braća i sestre i njihovi

potomci, njegovi djedovi i babe i njihova djeca.

• Pomenuta lica nasljedjuju po nasljednim redovima.

• Nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva lica daljeg nasljednog reda.

Zakonski nasljedni redovi

• Zakonski nasljedni redovi određuju prioritet u nasljeđivanju među zakonskim nasljednicima.

• Potencijalni nasljednici na osnovu zakona nasljeđuju po nasljednim redovima.

Nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva lica daljeg nasljednog reda.

• Nasljedni su redovi zasnovani na tzv . PARENTERALNOM SISTEMU – temelji se

na prirodnoj strukturi porodice.

• Svaka se porodica sastoji od više parentela.

• Mogu se posmatrati u ulaznoj liniji prema precima i silaznoj prema potomcima.

• Prema precima: najbliže parentele ostaviocu su one čiji su rodonačelnici jedne njegov

otac, a s druge njegova majka. Tim parantelama pripadaju i njihovi potomci, tj. braća i

sestre ostavioca. Slijedeće parentele su one čiji su rodonačelnici djed i baka po očevoj

liniji djed i baka po majčinoj liniji. (4 parentele)

• Prema potomcima: Najbliža parentela ostaviocu je ona čiji je on rodonačelnik. Toj

parenteli pripadaju njegova djeca. Ta parentela se dijeli na onoliko linija koliko on ima

djece, tj. Unučadi ostavioca i tako redom.

• Prilikom formiranja nasljednog reda polazi se od kriterija da isti nasljedni red čine

parentele srodnika ostavioca koji su s njim u jednako bliskoj vezi.

• Nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva lica iz daljeg nasljednog reda.

21

• Odnos između potencijalnih zakonskih nasljednika svrstanih u različite nasljedne

redove zasniva se na principu isključivosti.

• Unutar svakog nasljednog reda postoji određena konkurencija između nasljednika tog

reda.

• Ukoliko bi se desilo da određeni nasljednik iz jednog reda ne može ne može da

naslijedi dio zaostavštine koji mu pripada po zakonu, onda pravila o konkurenciji

određuju kojem ih kojim nasljednicima tog nasljednog reda pripada taj dio zaostavštine.

To su sljedeća pravila:

• Pravo predstavljanja (reprezentacije)

• Ono znači da pretka koji je umro prije ostavitelja predstavlja njegov živi potomak.

• Nasljeđuju isključivo potomci. Načelo je usvojeno unutar pojedinog nasljednog reda.

• Čl.11 Zakona o nasljeđivanju u FBiH

• Dio zaostavštine koji bi pripao ranije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavioca nasljedjuju

njegova djeca, unučad ostaviočeva, na jednake dijelove, a ako je neko od unučadi umrlo prije

ostavioca, dio koji bi njemu pripao da je bio živ u trenutku smrti ostaviočeve

nasljedjujunjegova djeca, praunučad ostaviočeva, na jednake dijelove, i tako redom sve dok

ima potomak ostaviočevih.

• Pravo priraštaja

• Prema kojem sunasljedniku prirasta dio drugog sunasljednika, ako taj sunasljednik

otpadne, a istog je stepena srodstva i iste kvalitete sa sunasljednikom kojem njegov

dio prirašćuje.

• Uvažavanje posebnih prilika i potreba nasljednika

• Zakon određuje za svakog nasljednika nasljedničku kvotu, međutim zakonodavac ujedno

uvažava i posebne prilike i potrebe nasljednika. U tom slučaju može doći do

povećanja ili smanjenja unaprijed određenih udjela u zaostavštini pojedinih nasljednika.

22

Prvi zakonski nasljedni red

• Čine:

1. djeca ostavioca (bračna i vanbračna) i njihovi potomca

2. bračni drug (ukoliko nema djece, bračni drug prelazi u drugi nasljedni red).

• Nasljednici prvog reda nasljeđuju na jednake dijelove.

• Prvenstveno se primjenjuje pravo predstavljanja, a nakon toga pravo priraštaja, a uvažavaju

se i posebne prilike i potrebe nasljednika.

Drugi zakonski nasljedni red

• Čine:

1. Roditelji ostavioca i njihovo potomci

2. Bračni drug (ukoliko ostane sam u prvom nasljednom redu)

• Roditelji nasljeđuju na jednake dijelove. Ukoliko je u drugom nasljednom redu i bračni

drug, on nasljeđuje polovinu, a druga polovina ide roditeljima na jednake dijelove.

• Braća i sestre umrloga i njihovi potomci

• Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu

pripao da je nadživio ostavioca nasljedjuju njegova djeca (braća i sestre ostaviočevi),

njegova unučad i praunučad i njegovi dalji potomci, po pravilima koja važe za slučaj

kad umrlog nasljedjuju njegova djeca i ostali potomci.

• Ako su oba roditelja ostaviočeva umrla prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi

svakome od njih pripao da je nadživio ostavioca nasljedjuju njihovi potomci, prema

prethodnim odredbama.

23

• U svim slučajevima ostaviočeva braća i sestre samo po ocu nasljedjuju na jednake

dijelove majčin dio, a rodjena braća i sestre nasljedjuju na jednake dijelove sa braćom

i sestrama po ocu, očev dio, a sa braćom i sestrama po majci, majčin dio.

• Nasljedjivanje jednog roditelja koji je umro bez potomstva

• Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca a nije ostavio nijednog

potomka, dio zaostavštine koji bi mu pripao da je nadživio ostavioca nasljedjuje drugi

roditelja, a ako je i ovaj umro prije ostavioca, njegovi potomci nasljedjuju ono što bi

pripalo i jednom i drugom roditelju, u skladu s zakonskim odredbama.

Treći zakonski nasljedni red

• Do nasljeđivanja u trećem nasljednom redu dolazi ako ostavitelj nije ostavio ni

potomke ni bračnog odnosno vanbračnog druga, ni roditelje, niti su roditelji ostavili

nekog potomka.

• U treći nasljedni red ulaze djedovi i bake, te njihovi potomci (pravo predstavljanja je

ograničeno samo na njihovu djecu).

• Jednu polovicu nasljeđuju djed i baka s očeve strane, a drugu polovicu djed i baka s

majčine strane. Budući da nasljeđuju unutar loze na jednake dijelove, svaki od njih

dobiva ¼.

• Prava djeda i babe iste loze

• Djed i baba iste loze nasljedjuju na jednake dijelove.

• Ako je neki od predaka jedne loze iz prethodnog stava umro prije ostavioca, dio

zaostavštine koji bi mu pripao da je nadživio ostavioca nasljedjuju njegova djeca, po

pravilima koja važe za slučaj kad umrlog nasljedjuju njegova djeca.

• U svemu ostalom za nasljedno pravo djeda i babe jedne loze i njihove djece važe

pravila po kojima nasljedjuju roditelji ostaviočevi i njihova djeca.

24

• Nasljedjivanje djeda i babe jedne loze koji su umrli bez djece

• Ako su djed i baba jedne loze umrli prije ostavioca a nisu ostavili ni jedno dijete, dio

zaostavštine koji bi im pripao da su nadživjeli ostavioca nasljedjuju djed i baba druge loze i

njihova djeca, njihovi unuci i njihovi daljnji potomci.

Četvrti zakonski nasljedni red

• Pradjedovi i prabake umrloga

• Ostavioca koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostravili nekog potomka,

ni bračnog partnera, ni djeda i baku, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeđuju

njegovi pradjedovi i prabake.

• Jednu polovicu nasljeđuju pradjedovi i prabake s očeve strane, a drugu polovicu

nasljeđuju nasljeđuju pradjedovi i prabake s majčine strane

• Nasljeđivanje ostavine bez nasljednika

• Smrću ostavioca koji nema nasljednika, nekretnine i s njima izjednačena prava prelaze na

općinu, odnosno grad na čijem se području nalaze.

• Smrću ostavioca koji nema nasljednika, pokretnine i s njima izjednačena prava

prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavioc u trenutku smrti imao prebivalište na

području Federacije.

• Ako ostavioc u trenutku smrti nije imao prebivalište na području FBiH, a imao je

boravište, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje

je ostavioc u trenutku smrti imao boravište na području Federacije.

• Ako ostavioc u trenutku smrti na području FBiH nije imao ni prebivalište niti

boravište, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje

je ostavioc u trenutku smrti bio upisan u knjigu državljana Federacije BiH.

25

• POSEBNE ODREDBE ZA NEKE NASLJEDNIKE

• Nepotpuno posvojenje

• Posvojenik iz nepotpunog posvojenja i njegovi potomci imaju prema posvojiocu ista

nasljedna prava kao i posvojiteljeva djeca i drugi njegovi potomci, osim ako pri

posvojenju ta prava nisu ograničena ili sasvim isključena.

• U slučajevima u kojima posvojenik i njegovi potomci nasljedjuju posvojioca kao

njegova djeca, posvojilac nasljedjuje posvojenika i njegove potomke.

• Posvojenik ima na zaostavštinu posvojenika i njegovih potomaka ista nasljedna prava

koja ima odgovarajući predak posvojenika prema svojim potomcima.

• Posvojenik i njegovi potomci ne nasljedjuju posvojiteljeve srodnike, njegovog bračnog

druga, ni druge njegove posvojenike.

• Srodnici posvojioca i njegov bračni drug kod nepotpunog usvojenja ne nasljedjuju

posvojenika ni njegove srodnike.

• Nepotpunim usvojenjem ostaju nedirnuta prava nasljedjivanja izmedju posvojenika i

njegovih srodnika.

• Gubitak prava posvojenika

• Posvojenik iz nepotpunog posvojenja i njegovi potomci ne mogu naslijediti posvojioca

ako je posvojilac bio podnio zahtjev za raskid posvojenja, a poslije njegove smrti se utvrdi

da je zahtjev bio osnovan.

• DJECA

• Povećanje nasljednoga dijela djece

• Kada su djeca koja nemaju nužnih sredstava za život pozvana na nasljedje sa bračnim

drugom ostaviočevim, sud može na njihov zahtjev odlučiti da naslijedje i jedan dio

ovog dijela zaostavštine koji bi po zakonu trebalo da naslijedi bračni drug. Sud može

26

odlučiti da djeca naslijede cijelu zaostavštinu ako je ona tako male vrijednosti da bi

njenom podjelom djeca zapala u oskudicu.

• Ako neko od djece nema nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje svoga

dijela kako prema bračnom drugu tako i prema ostaloj djeci ostaviočevoj.

• Pri odlučivanju u slučajevima iz prethodnih stavova sud će uzeti u obzir sve

okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnosti za privredjivanje svakog djeteta i

bračnog druga, trajanje bračne zajednice, kao i vrijednost zaostavštine.

• GUBITAK PRAVA NA NASLJEDJIVANJE BRAČNOG I VANBRAČNOG

PARTNERA

• Kad BRAČNOG I VANBRAČNOG PARTNER nemaju pravo na nasljedstvo?

1. Pravo nasljedjivanja na osnovu zakona izmedju bračnih partnera prestaje razvodom braka

ili poništenjem braka.

2. Bračni partner nema pravo na nasljedstvo:

• (1) ako je ostavilac bio podnio tužbu za razvod braka, a poslije smrti ostaviočeve se utvdi da

je tužba bila osnovana,

• (2) ako njegov brak sa ostaviocem bude oglašen za nepostojeći, ili bude poništen,

poslije smrti ostaviočeve, iz uzroka za čije je postojanje nadživjeli bračni drug znao u

vrijeme zaključenja braka,

• (3) ako je njegova zajednica života sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom

krivicom ili u sporazumu sa ostaviocem.

4. Izvanbračni partner nema pravo na nasljedstvo:

• Izvanbračni partner nema pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica života s

ostaviocem bila trajno prestala prije ostaviočeve smrti.

27

• Povećanje nasljednog dijela bračnog partnera

• Kad je bračni partner koji nema nužnih sredstava za život pozvan na nasljedje sa

nasljednicima prvog ili drugog nasljednog reda sud može, na zahtjev bračnog partnera,

odlučiti, da bračni partner naslijedi i jedan dio onog dijela zaostavštine koji bi po

zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici, a može odlučiti i da bračni partner

naslijedi cijelu zaostavštinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom

podjelom,bračni partner zapao u oskudicu.

• Pri odlučivanju u slučaju iz prethodnog stava sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a

naročito imovinske prilike i sposobnosti, za privredjivanje bračnog druga, trajanje bračne

zajednice, imovinske prilike ostalih nasljednika i njihovu sposobnost za privredjivanje i

vrijednost zaostavštine.

• RODITELJI

• Povećanje nasljednog dijela roditelja (čl. 27)

• Kad su roditelji koji nemaju nužnih sredstava za život pozvani na nasljedje sa

bračnim partnerom ostaviočevim, sud može na njihov zahtjev, odlučiti da nasljedje i

jedan od onog dijela zaostavštine koji bi po zakonu trebalo da naslijedi bračni partner .

Sud može odlučiti da roditelji naslijede cijelu zaostavštinu, ako je ona tako male

vrijednosti da bi njenom podjelom roditelji zapali u oskudicu.

• Ako je izmedju roditelja ostaviočevih zajednica života trajno preostala, a samo jedan

roditelj nema sredstva nužnih za život, onaj roditelj može zahtijevati povećanje

nasljednog dijela kako prema bračnom partneru tako i prema drugom roditelju

ostaviočevom.

• Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, nadživjeli roditelj koji nema

nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje svog nasljednog dijela i prema

nasljednicima umrlog ostaviočevog roditelja.

28

• Pri odlučivanju u slučajevima iz prethodnih stavova sud će uzeti u obzir sve

okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnosti za privredjivanje roditelja,

imovinske prilike bračnog druga odnosno nasljednika umrlog roditelja i njegovu

sposobnost za privredjivanje i vrijednost zaostavštine.

Testamenetalno nasljeđivanje

Prvi dio

• U savremenom pravu sloboda testamentalnog raspolaganja predstavlja jedno od

osnovnih načela nasljednog prava. Javlja se kao izraz slobode čovjeka da može

slobodno raspolagati svojom imovinom za slučaj smrti.

• Sloboda testiranja, u načelu je ograničena ustanovom nužnog dijela.

• Da bi testament bio punovažan treba da se ispune sljedeći uslovi:

1. sposobnost za pravljenje testamenta, koja mora postojati u momentu njegovog

pravljenja,

2. da izjava posljednje volje zavještaoca predstavlja njegovu stvarnu volju,

3. testament mora biti sačinjen u zakonom predviđenoj formi.

Osobine testamenta kao pravnog posla

• Da bi bio osnov za nasljedivanje, testament mora postojati u trenutku smrti ostavioca

i imati sve osobine testamenta kao pravnog akta.

• Testament je jednostrana izjava volje zavještaoca

• Izjava ostavioca proizvodi pravno dejstvo, bez prihvatanja date izjave, jer testament

nije pravni posao koji nastaje ponudom i njenim prihvatanjem.

• Testament je strogo lični pravni posao

29

• Može ga sastaviti samo ostavilac, isključena je mogućnost zastupanja. Dozvoljeno je

prisustvo i učestvovanje drugih lica ali samo u smislu pružanja određenih usluga.

• Testament je izričita izjava volje

• Testament može nastati samo izričitom izjavom volje ostavioca, u protivnom, smatra

se da ne postoji.

• Testament je opoziva izjava volje

• Ostavilac nije vezan jednom izjavljenom voljom, on je može mijenjati, potpuno ili

djelimično, nadopunjavati sve do svoje smrti.

• Testament je stroga formalna izjava posljednje volje

• Savremena zakonodavstva predviđaju više formi testamenta, pa izjava volje učinjena u

jednoj od zakonom predviđenih formi, proizvodi pravne posljedice, naravno ukoliko su

ispunjeni i ostali osnovi za njegovu punovažnost.

Uslovi za punovažnost testameta

• Najvažniji uslovi za punovažnost testamenta su:

1. sposobnost za pravljenje testamenta,

2. način izjavljivanja volje i

3. forma testamenta.

• Testament može sačiniti svako lice sposobno za rasuđivanje, a koje je navršilo 16 godina

života. To je posebna testamentarna sposobnost nezavisna od opće građansko-pravne

sposobnosti.

• Testament je pravni posao pa je za njegovu punovažnost potrebno da izjavljena volja

bude slobodna i ozbiljna, te da predstavlja pravu volju.

30

• Testament je formalni pravni akt, te je za njegovu punovažnost uz ostale uslove

potrebna i zakonom predviđena forma. Testament koji ne ispunjavaa uslove u pogledu

forme je ništav i njegovo poništenje mogu tražiti lica koja imaju pravni interes.

Oblici testamenta

• U savremenoj pravnoj teoriji i zakonodavstvu prihvaćena je podjela na redovne i

vanredne, privatne i javne, usmene i pismene testamente.

• Redovni testamenti su oni oblici testamenta kojim se ostavilac, u pravilu, može služiti

u redovnim okolnostima u svakoj prilici, koji ispunjavaju sve formalnosti koje zakon

traži za punovažnost i čije je trajanje neograničeno.

• Vanredni oblici testamenta se koriste u situacijama kada nije moguće sačiniti redovni

testament.

• Javni testameti su oni koji nastaju uz sudjelovanje organa javne vlasti / sudije,

diplomatsko-konzularnog predstavnika, zapovjednika broda, vojnog starješine, a privatni

bez njihovog prisustva.

• Redovni testament

• Vrste:

1. Dva oblika privatnog testameta: svojeručni testament i testament pred svjedocima,

2. Tri oblika javnog testameta: sudski testament, diplomatsko-konzularni testament i

međunarodni testament

• Svojeručni (holografski) testament

• To je redovni, privatni i pisani oblik testamenta.

• Za njegovu punovažnost potrebno je, da ga je zavještalac napisao svojom rukom i

potpisao.

31

• Svojeručno pisanje podrazumijeva pisanje rukopisom ili stenografskim pismom, ali ne

i pisanje pisaćom mašinom. Testament može biti napisan maternjim ili stranim jezikom,

živim ili mrtvim.

• Testament mora biti svojeručno potpisan od strane ostavioca punim imenom i

prezimenom, što je u skladu sa odredbama Zakona o ličnom imenu.

• Ipak, većina pravnih teoretičara, a i sudska praksa smatra da se ne dovodi u pitanje

punovažnost testamenta ako je ostavilac u potpisu upotrijebio pseudonim, nadimak ili

koristio nazive kojim se označava odnos zavještaoca prema nasljednicima npr . otac,

majka i sl.

• Za punovažnost testamenta nije nužno da se označi datum njegovog sastavljanja, ali

se u Zakonu navodi da je korisno da datum bude naznačen. Zaista je korisno naznačiti

datum, posebno u situaciji kada se pojavi više testamenata ili ako se ospori sposobnost

zavještaoca za njegovo sastavljanje.

• Pisani testament pred svjedocima (alografski testament)

• Ovaj oblik spada u red redovnih i privatnih testamenata, a u praksi se najčešće i koristi.

• Osobine ovog testamenta bi bile:

• To je testament koji je po zahtjevu i kazivanju zavještaoca sastavilo drugo lice ( srodnik

zavještaoca, lice koje mu nije sroodnik, lice koje se u testamentu pojavljuje kao

nasljednik, svjedok). Nije isključena i mogućnost da lice koje piše testament bude sam

zavještalac, u slučaju da testament ne piše rukom, već koristeći pisaću mašinu ili drugo

mehaničko sredstvo.

• Ovako sastavljen testament mora biti svojeručno potpisan od strane zavještaoca punim

imenom i prezimenom. Sudska praksa ne isključuje ni potpisivanje pseudonimom pod

kojim je zavještalac poznat.

• Pored potpisa zavještaoca, uslov za punovažnost testamenta predstavlja i njegova izjava

ili prisustvo dva svjedoka da je to njegov testament. Svjedoci ne moraju biti prisutni

sastavljanju testamenta,niti im mora biti poznat sadržaj testamenta.

32

• Svjedoci će se potpisati na samom testamentu.

• Sudski testament je redovni, javni oblik testamenta. U praksi je manje prihvaćen od

privatnih oblika, možda zato što zavještalac kod ovog oblika ne može sačuvati tajnost.

• Ovaj testament mogu praviti lica koja znaju čitati i pisati, odnosno lica koja pred

sudom mogu izraziti svoju volju za pravljenje testamenta. Bez značaja je da li

zavještalac svoju volju izražava usmeno, mada se ovaj način najčešće koristi. U slučaju

nijemih lica, to može biti učinjeno pisanim putem ili znacima kojim se služe nijema

lica, uz prisustvo tumača.

• Za sastavljanje sudskog testamenta nadležan je svaki osnovni, odnosno općinski sud.

Poslove oko sastavljanja testamenta vrši sudija pojedinac.

• Prva radnja prilikom sastavljanja sudskog testamenta je utvrdivanje identiteta

zavještaoca, što predstavlja uslov za njegovu punovažnost.

Identitet sudija može utvrditi na nekoliko načina:

1. Ako sudija zvještaoca lično poznaje po imenu i prezimenu, nema potrebe da traži druge

dokaze o identitetu.

2. Ako sudija zavještaoca ne poznaje lično, identitet utvrduje na osnovu ličnih isprava i

izjavom jednog punoljetnog svjedoka, čiji identitet utvrđuje na isti način (ličnim

poznavanjem ili putem isprava).

• Ako zavještalac sudiji nije lično poznat i ako nema isprave, odnosno ličnu kartu,

identitet zavještaoca utvrđuje se izjavom dva svjedoka. U zapisniku će se navesti način

na koji je sud utvrdio identitet zavještaoca i svjedoka. Ovaj zapisnik može biti

sastavljen nezavisno od zapisnika o sastavljanju testamenta. Ako sud propusti utvrditi

identitet zavješatoca na način predviđen zakonom, testamet nije punovažan.

• Ukoliko se pred sudijom pojavi lice koje nema testamentarnu sposobnost, sudija neće

utvrđivati njegov identitet.

33

• Ukoliko nakon utvrđenog identiteta sudija posumnja u sposobnost zavještaoca da shvati

značaaj svojih izjava, dužan je poduzeti sve mjere da se to utvrdi. Ako se utvrdi

nesposobnost za rasuđivanje, sudija je dužan obustaviti sačinjavanje testamenta.

• Ovaj testament sudija sastavlja nakon usmenog kazivanja zavještaoca. Izuzetno, ako se

radi o nijemim licu to može biti učinjeno pismeno ili specijalnim znacima. Testator se

prilikom usmenog izlaganja može služiti zabilješkama, ali ne može pročitati već napisan

testament niti ga može predati sudiji da ga sudija prenese u zapisnik.

• Kada sasluša kazivanje zavještaoca, sudija mora da njegovu izjavu u zapisniku

uobličiti kao testament.

• Dužan je zavještaoca upozoriti na eventualne nejasnoće, nepreciznosti, kontradikcije ili

raspolaganja koja su protivna zakonu. Ako zavještalac i pored upozorenja sudije insistira

na sastavljanju testamenta sa iznesenim sadržajem, sudija je dužan da to učini jer kod

ovog testamenta on samo formuliše i zapisuje volju testatora.

• U zapisnik se unose sve okolnosti koje bi mogle biti od uticaja na punovažnost

testamenta. Nakon sastavljanja testamenta pristupa se njegovom čitanju i potpisivanju.

Ako se radi o slijepom ili nepismenom licu, ili licu koje izjavi da nije u stanju

pročitati testament, sudija će ga pročitati u prisustvu dva svjedoka. Prisutni svjedoci u

takvoj situaciji će svojim potpisompotvrditi da je sudija u njihovom prisustvu pročitao

testament zavještaoca, kao i da je zavještalac u njihovom prisustvu to potpisao ili

stavio rukoznak uz izjavu daje to njegov testament.

Testamentarno nasljeđivanje

Drugi dio

• Diplomatsko-konzularni testament predstavlja redovni, javni i pisani oblik testamenta za

koji važe sve odredbe koje se odnose i na sudski testament. Specifičnost ovog oblika

je što ga mogu koristiti samo državljani BiH, što nije slučaj kod sudskog testamenta,

kao i u tome što se može sastaviti samo u zgradi diplomatsko-konzularnog

predstavništva izvan BiH. Sudski testament se može sačiniti i izvan sudske zgrade.

34

• Međunarodni testament je oblik redovnog javnog testamenta koji je u naše pravo

uveden Zakonom o ratifikaciji Konvencije o jednoobraznom zakonu o obliku

međunarodnog testamenta, sa Prilogom.

• Konvencija je usvojena na Diplomatskoj konferenciji o jednoobraznom zakonu u

pogledu oblika međunarodnog testamenta, koja je održana oktobra 1973.godine u

Washingtonu. Međunarodni testament je punovažan u pogledu oblika, bez obzira na

mjesto gdje je napravljen, gdje se nalaze dobra, bez obzira na državljanstvo,

prebivalište ili boravište zavještaoca, ako je napravljen u obliku testamenta a saglasno

odredbama zakona.

• Međunarodni testament biće punovažan ako:

• Ako je sačinjen u pismenom obliku, pri čemu nije od značaja da li je zavještalac

svojeručno napisao testament.

• Ako je zavještalac u prisustvu 2 svejdoka ili lica ovlaštenog za testament izjavio da

je pismeno njegov testament i da je upoznat sa njegovim sadržajem.

• Da je testament potpisan u prisustvu svjedoka i ovlaštenog lica, ili da je potpis ranije

stavljen priznao kao svoj.

• Svjedoci i ovlašteno lice u prisustvu zavještaoca stavili svoj potpis na tastament.

• Vanredni oblici testamenta mogu biti:

1. Testament na brodu-predstavlja javni i pisani testament koji se od redovnog sudskog

testamenta razlikuje utoliko što se može sačiniti samo na brodu, što ga sastavlja

zapovjednik broda i što mu je trajanje ograničeno na 30 dana od povratka zavještaoca u

državu.,

2. Vojnički testament-za vrijeme mobilizacije i rata, po odredbama koje važe za

sačinjavanje sudskog testamenta, licu na vojnoj dužnosti testament može sačiniti

komandir čete ili drugi starješina njegovog ili višeg ranga ili neko drugo lice u

prisustvu nekog od njegovih starješina, kao i svaki starješina odvojenog odreda.

35

• Ovaj testament predstavlja vanredni javni pisani testament. Prestaje važiti 60 dana po

prestanku rata ili 30 dana po demobilizaciji.

3. Usmeni testament- zavještalac može svoju posljednju volju izjaviti usmeno pred 2

svjedoka, samo ako usljed izuzetnih prilika nije u mogućnosti da sačini pisani testament.

Usmeni testament prestaje važiti u roku od 30 dana od prestanka izuzetnih prilika. Zakon

ne navodi šta se podrazumijeva pod izuzetnim prilikama i to će biti stvar ocjene suda.

• Svjedoci testamenta

• Naše pravo postavlja uslove od kojih zavisi da li je određeno lice podobno da bude

svjedok testamenta. Razlikuju se dvije grupe uslova:

1. Apsolutna (opći uslov-punoljetstvo i opća poslovna sposobnost; dopunski uslov- da

znaju čitati, pisati i razumjeti jezik na kome je sačinjen testamet) i

2. relativna nepodobnost testamentarnih svjedoka (lica koja su potomci zavještaoca,

usvojenici i njihovi potomci, bračni drug....).

• Sadržaj testamenta

• Sadržaj testamenta može da se odnosi na:

1. Određivanje nasljednika i nasljednih dijelova,

2. isključenje zakonskog nasljednika iz nasljedstva,

3. lišenje prava nasljednika na nužni dio,

4. oproštajne dostojnosti,

5. ostavljanje legata,

6. postavljanje izršioca testamenta i

7. testamentalne odredbe neimovinskog karaktera.

36

• Odredivanje nasljednika i nasljednih dijelova

• Za nasljednika može biti određteno svako fizičko ili pravno lice, osim lica

nedostojnih za nasljeđivanje, dakle sva lica koja posjeduju testamenti factio passiva.

• Fizička lica mogu nasljeđivati na osnovu zakona, testameta, a peavna samo na osnovu

testamenta.

• Nasljednik može biti samo lice koje je živo u trenutku otvaranja nasljeđa. Sposobnost

za nasljeđivanje ima i dijete začeto u trenutku otvaranja nasljeđa (nasciturus).

Nasljednik može biti naveden po imenu i prezimenu (nominatio heredis),a može biti

postavljeno i lice koje treba da nastane (nasciturus).

• Zavještalac može i posrednim putem odrediti nasljednika na način što će u testamentu

ostaviti podatke na osnovu kojih se može utvrditi ko su nasljednici.

• Nasljednici mogu biti postavljeni na cijeloj zaostavštini, ili na njenom dijelu. U tom

smislu se govori o univerzalnoj i singularnoj sukcesiji. Univerzalna sukcesija (successio

per universitatem) podrazumijeva prijelaz svih prava i obaveza zavještaoca na

nasljednika, a singularna (successio singularis) znači prelazak na nasljednika samo nekih

zavještaočevih prava. Nasljedni dijelovi se mogu odrediti razlomkom ili procentualno.

• Određivanje nasljednika uz izvjesna ograničenja

• Zavještalac može nasljednika odrediti sa ili bez ograničenja. Ograničenja pri

određivanju nasljednika mogu biti određivanje supstitucije, određivanje uslova, roka ili

naloga (nameta), te određivanje legata.

• Određivanje supstitucije (Institutione cum supstitutione)

• Zavještalac može testamentom odrediti lice kome će nasljedstvo pripasti u slučaju da

određeni nasljednik umre prije zavještaoca, ako se odrekne nasljeđa ili ako bude

37

nedostojan da naslijedi. Isto važi i za legate. Ovakva odredba u testamentu naziva se

prostom ili vulgarnom supstitucijom (supstitutio vulgaris).

• Naš zakonodavac dozvoljava vulgarnu supstituciju ali ne i fideikonisarnu.

• Fideikomisarna supstitucija postoji onda kada zavještalac u testamentu odredi

nasljednika svom nasljedniku.

• U pravnoj teoriji se spominje još i pupilarna supstitucija. Kod pupilarne supstitucije

zavještalac određuje nasljednika svom maloljetnom djetetu (pupillus) u slučaju ako bi

ono umrlo prije nego postane sposobno za testiranje. I ova supstitucija je zabranjena u

našem pravu.

• Određivanje uslova, roka ili naloga

• Zavještalac može u pojedinim odredbama testamenta postaviti uslove ili rokove. Zakon

o nasljeđivanju ne sadrži odredbe o uslovima ili rokovima kod testamenta, pa se tu

primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obligacionim odnosima (ZOO). Uslov

(conditio) znači takvo ograničenje kojim se određivanje nasljednika čini zavisnim od

nastupanja, odnosno nenastupanja neke neizvjesne činjenice. Uslov može biti suspenzivni

ili rezolutivni, kauzalni, potestativni,mikstni, afirmativni ili negativni.

• Ukoliko je zavještalac pojedinim odredbama testameta postavio rokove primjenjuju se

pravila ZOO-a.

• Kada je u pitanju nalog bitno je istaći da:

• njime može biti opterećen ne samo nasljednik, već i legatar i svako drugo lice koje

nešto dobiva iz zaostavštine;

• nemogući, nedozvoljeni, nemoralni, nerazumljivi i protivrječni nameti se smatraju kao

da ne postoje i

• lice koje nalogom dobija može svoje pravo realizovati kao povjerilac po pravilima

obligacionog prava.

38

• Određivanje legata (legatum)

• Legat je određena korist koju zavještalac ostavlja testamentom nekom licu iz svoje

zaostavštine, ali time ovo lice ne postavlja za svog nasljednika. Korist koja se ostavlja

može biti stvar ili pravo. Lice kome je nešto namijenjeno naziva se legatar .

Legatar je po pravilu singularni sukcesor zavještaoca, te na osnovu testamentaima samo

obligaciono-pravni zahtjev prema licu opterećenom legatom.

• Izvršilac testamenta

• Izvršilac testamenta je lice koje je ostavilac odredio testamentom da se stara o

izvršenju testamenta u cjelini ili jednom dijelu.

• Izvršilac testamenta može biti jedno ili više lica. Izvršilac testamenta može biti svako

poslovno sposobno lice. Lice koje je određeno za izvršioca testamenta ne mora se

prihvatiti te dužnosti.

• Dužnost izvršioca određuje sam zavještalac, a ako to nije uradio te dužnosti mogu biti:

• da se stara o čuvanju zaostavštine,

• da upravlja zaostavštinom,

• da se stara o isplati dugova i legata,

• da se stara da testament bude izvršen kako je zavještalac htio.

• Izvršilac je dužan položiti sudu račune o svom radu. Ima pravo na naknadu troškova

i nagradu za svoj trud, koja će mu se isplatiti na teret raspoloživog dijela zaostavštine,

a prema odluci suda. Sud može, po prijedlogu ili službenoj dužnosti, opozvati izvršioca

testamenta ako njegov rad nije u skladu sa voljom zavještaoca ili sa zakonom.

• Odredbe testamenta neimovinskog karaktera

• Odredbe neimovinskog karaktera mogu biti različite:

39

• priznanje oćinstva,

• usvojenje nekog lica,

• naredba o vremenu, mjestu i načinu sahrane,

• te razne želje, misli, poruke i sl.

Opozivanje, čuvanje i tumačenje testamenta

• Opozivanje testamenta je radnja kojom zavještalac povlači svoju izjavu posljednje

volje u cjelini ili djelimično. Ovo povlačenje se čini izjavom datom u bilo kom obliku

u kome se po zakonu može sačiniti testament. Pisani testament se može opozvati i

uništenjem.

• Opoziv može biti izričit i prećutan.

• Opoziv je izričit u slučajevima kada se opozivanje izvrši na način da se novim

testamentom opoziva raniji. Ako se kasnijim testamentom izričito ne opoziva raniji,

odredbe ranijeg ostaju na snazi ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama kasnijeg

testamenta.

• Ako je zavještalac uništio kasniji testament, raniji ponovo dobiva snagu,osim ako se

dokaže da zavještalac to nije htio.

• Prećutan opoziv je u slučaju kada zavještalac kasnije drugačije raspolaže odredenom

stvari koju je nekom zavještao.

• Čuvanje testamenta podrazumijeva čuvanje pismena o sadržaju testamenta. Zakon o

nasljeđivanju ne reguliše načine čuvanja testamenta, pošto je to prvenstveno stvar

zavještaoca. Ipak, može se reći da postoje četiri načina čuvanja:

• od strane samog zavještaoca,

• od strane nekog drugog lica, kod depozitnih ustanova (banka,pošta i sl), te

• od strane suda.

40

• Zakon o nasljedivanju reguliše pitanje samo čuvanja testamenta u sudu.

• Tumačenje testamenta je iznalaženje prave volje zavještaoca. Namjera je volja

zavještaoca koja je manifestovana u testamentu na tačno određeni način i koja

objašnjava šta je i zašto zavještalac htio postići svojim testamentom.

• Ukoliko je zavještalac u testamentu jasno i konkretno izrazio svoju volju na način koji

ne ostavlja mjesta sumnji, onda će se zavještaočeva volja tako i ostvariti shodno

odredbi ZOO po kojoj se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase.

• U slučaju da nije moguće pronaći pravu volju zavještaoca, vrijedi pravilo da se treba

držati onoga što je najpovoljnije za zakonskog nasljednika ili lice kome je u testamentu

naložena neka obaveza.

Ništavost testamenta

• Zakon kao osnovne uslove za poništenje testamenta navodi:

• nedostatak testamentarne sposobnosti;

• prijetnja, prinuda i zabluda,

• nedostatak forme,

• ostavljanje nečeg sudiji koji je testament sačinio, svjedocima pri njegovom

sačinjavanju, kao i precima,potomcima, braći, sestrama, bračnim drugovima ovih lica,

• ostavljanje nečeg svjedocima pri sačinjavanju usmenog testamenta, njihovim bračnim

drugovima, potomcima i precima, srodnicima u pobočnoj liniji zaključno sa črtvrtim

stepenom srodstva i bračnim drugovima svih ovih lica.

• Testament može biti ništav u cjelosti ili samo u pojedinim dijelovima. Poništenje

može tražiti osoba koja ima pravni interes. O kojem licu se konkretno radi je faktičko

pitanje koje sud ocjenjuje za konkretan slučaj.

• Poništenje se može tražiti u rokovima predviđenim zakonom.

41

• U slučaju poništenja testamenta zbog testamentarne nesposobnosti zavještaoca ili

nedostatka volje, rok za podnošenje tužbe je 1 godina od kada je ovlašteno lice saznalo

za uzroke ništavosti, a najdalje 10 godina od proglašenja testamenta prema savjesnom

licu, a 20 prema nesavjesnom licu.

• Poništenja testamenta zbog nedostatka oblika može se tražiti u roku od 1 godinu od

kada je ovlašteno lice saznalo za testament, a najdalje 10 godina od proglašenja

testamenta.

• U slučaju poništenja testamenta, primjenjivaće se odredbe nekog ranijeg testamenta.

• Ako on ne postoji, primijeniće se zakonsko nasljeđivanje. U odnosu na cijelu

zaostavštinu. Isti princip primjenjuje se i u slučaju djelomičnog poništenja testamenta.

NUŽNO NASLJEĐIVANJE

• Nužno nasljedno pravo je skup pravnih pravila kojima se određuje krug osoba kojima

je oporučitelj dužan ostaviti određeni dio svoje imovine.

• Javlja se u vezi ograničenja slobode testiranja.

• Načelo slobode testiranja kao i ograničenja, te slobode ustanovom nužnog dijela, u

osnovi je bilo izrađeno u rimskom pravu.

Pravna priroda prava na nužni dio

• Pravo na nužni dio kao nasljedno pravo (pars hereditatis)

• Koncipirano u rimskom pravu. Nužni nasljednik je u pravno-tehničkom smislu

nasljednik bez obzira što ne nasljeđuje po presumiranoj volji ostavioca već suprotno volji

ostavioca.

• Nužni nasljednik je univerzalni sukcesor:

1. Stiče prava neposredno u momentu smrti ostavioca;

2. Za sticanje prava nije potreban modus acquirendi;

42

3. Ima pravo na realni dio zaostavštine i da učestvuje u realnoj podjeli zaostavštine;

4. Odgovara za obaveze ostavioca u visini primljenog nužnog dijela;

5. Raspoređuju se u nužne nasljedne redove po istim kriterijima kao i zakonski;

6. Mora ispunjavati sve zahtjeve u pogledu ličnih kvaliteta koji se postavljaju i za

druge nasljednike;

7. U pogledu prijema ili odbijanja nužnog dijela važe ista ista pravila koja važe za

nasljedničku izjavu.

Pravo na nužni dio kao obligaciono pravo

• Prema njemačkom i austrijskom pravu, pravo na nužni dio je obligaciono pravo.

• Nužni nasljednik ima pravo na novčanu vrijednost, a ne na realan dio zaostavštine.

• On nije ostaviočev univerzalni sukcesor , već povjerilac zaostavštine, odnosno

testamentalnih nasljednika.

• Ovo je dispozitivno pravilo i ostavilac nužnom nasljedniku može ostaviti i realni dio

zaostavštine.

Nužni nasljednici

• Osnovno pravilo je da je nužni nasljednik ono lice koje bi u konkretnom slučaju bilo

zakonski nasljednik da se raspored zaostavštine vrši prema pravilima zakonskog

nasljeđivanja.

• Nužni nasljednici su raspoređeni u nužne nasljedne redove uz dosljednu primjenu

pravila parentelarno-linearnog sistema, što znači da je odnos između nužnih nasljednih

redova odnos isključivosti.

• U nasljednom pravu BiH nužni nasljednici su podijeljeni u 2 nužna nasljedna reda.

43

• U prvom nužnom nasljednom redu su potomci ostavioca, usvojenici kako iz potpunog

tako i iz nepotpunog usvojenja i bračni drug ostavioca.

• U drugom nužnom nasljednom redu je bračni drug ostavioca (ukoliko je jedini nužni

nasljednik iz prvog nasljednog reda), roditelji ostavioca, te braća i sestre ostavioca.

Uslovi koje mora ispuniti nužni nasljednik

• Dvije grupe nužnih nasljednika.

• Jedna grupa stiče to svojstvo jer su u srodstvu sa ostaviocem (apsolutno potencijalni

nasljednici).

• Druga grupa pored srodničke veze sa ostaviocem moraju da ispune i dodatni uslov

(relativni nužni nasljednici), odnosno, da se nalaze u specifičnim prilikama i potrebama

(nesposobnost za rad, nepostojanje nužnih sredstava za život).

Određivanje veličine nužnog nasljednog dijela

• Dva načina utvrđivanja veličine nužnog nasljednog dijela:

1. Nužni dio je određen u odnosu na zaostavštinu kao cjelinu (dio fiksno određen bez

obzira na broj nužnih nasljednika),

2. Veličina nužnog nasljednog dijela određuje se za svakog nužnog nasljednika

pojedinačno.

• Naše pravo prihvata drugi način utvrđivanja veličine nužnog nasljednog dijela.

• Osnovica za izračunavanje nužnog nasljednog dijela je utvrđeni dio zaostavštine koji bi

pripao nužnom nasljedniku kad bi se on pojavio kao redovan zakonski nasljednik u

konkretnom slučaju.

• Prema našem pravu taj dio iznosi ½ od nasljednog dijela koji bi nužni nasljednik

dobio kao zakonski nasljednik, pod uslovom da se radi o nužnim nasljednicima koji

44

nasljeđuju po objektivnom kriteriju, odnosno 1/3 zakonskog nasljednog dijela za nužne

nasljednike koji nasljeđuju po objektivno-subjektivnom kriteriju.

Obračunska vrijednost zaostavštine

• Osnovica za izračunavanje nužnog nasljednog dijela nije čista vrijednost zaostavštine

nego tzv . obračunska vrijednost zaostavštine.

• Obračunska vrijednost zaostavštine je matematička vrijednost koje se dobije kada se

na čistu vrijednost zaostavštine (bez obaveza, troškova) doda vrijednost poklona

učinjenih za života ostvioca.

• Uzimaju se u obzir samo oni pokloni do čijeg vraćanja može doći u slučaju povrede

prava na nužni dio.

• To su pokloni učinjeni zakonskim nasljednicima u bilo kom periodu ostaviočeva

života, te pokloni učinjenim licima van kruga potencijalnih zakonskih nasljednika u

posljednjoj godini ostaviočeva života.

• Pokloni koji se ne uračunavaju prilikom utvrđivanja obračunske vrijednosti

zaostavštine su: manji uobičajeni pokloni, pokloni učinjeni određenim kategorijama

pravnih lica, pokloni namijenjeni za postizanje općedruštvenih ciljeva, kao i pokloni za

koje sam zakon određuje da se ne uračunavaju.

• Vrijednost poklona se određuje prema stanju stvari u momentu kada je poklon

učinjen a prema vrijednosti u momentu smrti ostavioca.

Smanjenje testamentalnih raspolaganja i vraćanje poklona

• Ukoliko postoji povreda prava na nužni dio, nužnom nasljedniku stoje na raspolaganju

pravna sredstva za otklanjanje te povrede.

• Nužni nasljednik ima pravo da traži smanjenje testamentalnih raspolaganja. Sva

testamentalna raspolaganja umanjuju se srazmjerno i u mjeri u kojoj je to neophodno da se

namiri nužni dio.

45

• Ukoliko smanjenjem testamentalnih raspolaganja, koji mogu ići do potpunog ukidanja,

nije dovoljno da se namiri nužni dio dolazi do vraćanja poklona.

• Pokloni se vraćaju sukcesivno, obrnutim redom od reda po kome su učinjeni. Ako je

više poklona učinjeno istovremeno vraćaju se srazmjerno njihovoj vrijednosti.

• Pokloni se vraćaju u onoj mjeri u kojoj je potrebno namirenje nužnog dijela.

• U pogledu zahtjeva nužnog nasljednika za naknadu za korištenje stvari ili naknada

troškova povodom stvari položaj poklonoprimca zavisi od njegove savjesnosti.

Pretpostavlja se da je poklonoprimac bio savjestan do trenutak saznanja za zahtjev za

vraćanje poklona.

Zaštita prava na nužni dio

• Za zaštitu prava na nužni dio nužnom nasljedniku stoji na raspolaganju tužba actio

supletoria.

• Rok za podizanje supletorne tužbe je 3 godine, od dana proglašenja testamenta, odnosno

ako se traži redukcija testamentalnih raspolaganja oddana smrti ili pravosnažnosti

rješenja o proglašenju nestalog lica umrlim ako se traži vraćanje poklona.

• Na prekluzivni rok sud pazi po službenoj dužnosti.

• Tužba se podiže protiv testamentalnog nasljednika ili poklonoprimca i njihovih

univerzalnih sukcesora-pasivna legitimacija.

• Aktivna legitimacija-dva stajališta u doktrini i sudskoj praksi.

Razbaštinjenja

• Dva sredstva pomoću kojih ostavilac može oduzeti pravo na nužni dio nužnom

nasljedniku:

1. Isključenje iz prava na nužni dio;

2. Lišenje prava na nužni dio u korist potomaka lišenog lica.

46

• Jedno lice može biti isključeno iz nužnog nasljednog dijela:

1. Ako se povodom neke zakonske ili moralne obaveze teže ogriješio o ostavioca,

2. Ako je sa umišljajem učinio neko teže krivično djelo prema ostaviocu ili njemu

bliskom licu (postojanje pravosnažne osuđujuće presude)

3. Krivično djelo protiv pravnog poretka

4. Ako se nužni nasljednik odao neradu i nepoštenom životu (kumulativno)

• Isključenje zavisi od ostaviočeve volje, ako su ispunjeni uslovi, koja mora biti izražena

u formi testamenta.

• Nužni nasljednik se može isključiti potpuno ili djelimično, izričiti ili prećutno “na

nesumnjiv način” .

• Potpunim isključenjem iz nužnog nasljedstva smatra se da tako isključeni nužni

nasljednik nije ni postojao u momentu ostaviočeve smrti.

• Od isključenja iz nužnog nasljednog dijela treba razlikovati nedostojnost za

nasljeđivanje.

• Nedostojnost za nasljeđivanje je ustanova općeg karaktera i odnosi se na sve

nasljednike, dok se isključenje odnosi samo na nužne nasljednike.

• Lišenjem prava na nužni dio u korist potomaka lišenog lica, ostavioc djelimično ili

potpuno oduzima nužni dio svom potomku i taj dio daje njegovom potomku.

• Ostavilac može lišiti prava na nužni dio svog potomka koji je rasipnik ili je

prezadužen (faktičko pitanje). Lišenje može biti u korist maloljetnih potomaka ili

punoljetnih potomaka ukoliko su nesposobni za privređivanje.

47

Pravni položaj nasljednika i zaostavština bez nasljednika

• Sticanje nasljedstva

• Nasljednici stiču zaostavštinu ostavioca po sili zakona u trenutku njegove smrti.

• Za sticanje stvarnih prava nasljeđivanja dovoljan je samo titulus.

• Na nasljednike prelaze ostaviočeva imovinska prava i obaveze, a odgovornost

nasljednika za obaveze ostavioca ograničene su do visine nasljeđenih prava.

• Nasljednici stiču i neka prava i obaveza u času ostaviočeve smrti baš zato što su

nasljednici, a ta prava i obaveze ne prelaze na njih sa ostavioca (snošenje troškova

sahrane, troškovi izvršioca testamenta i sl.)

• Ukoliko su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta sud postavlja privremenog

staraoca zaostavštine koji je ovlašten da u ime nasljednika podnosi tužbe, naplaćuje

potraživanja i isplaćuje dugove, zastupa nasljednike.

• Nasljednička zajednica

• Od momenta smrti ostavioca pa dao podjel njegove imovine na nasljednike nad

zaostavštinom se uspostavlja nasljednička zajednica.

• Ona se uspostavlja samo između nasljednika bez obzira o kojim se nasljednicima radilo.

• Ako ostavioc nije odredio izvršitelja testamenta, a nasljednici se ne slože o

upravljenju, sud će na zahtjev jednog od njih postaviti upravitelja.

• Redovan način raskida nasljedničke zajednice je:

• dioba između nasljednika,

• pravnim poslom sa drugim sunasljednicima,

• pravnim poslom trećeg lica sa sunasljednicima.

48

• Diobu može tražiti svaki naljednik.

• Odgovornost nasljednika za dugove

• Nasljednik odgovara za dugove do visine vrijednosti nasljeđene imovine, ali i za dugove

koji su nastali nakon smrti ostavioca a u vezi sa nasljeđivanjem.

• Dugovi se dijele srazmjerno nasljednim dijelovima ako testamentom nije drugačije

određeno.

• Povjerioci ostavitelja mogu u roku od 3 mjeseca od otvaranja nasljeđa tražiti das e

zaostavština odvoji od imovine nasljednika radi njihovog namirenja.

• Zastarjelost prava na zahtjev za predaju zaostavštine

• Pravo nasljednika na zahtjev za predaju zaostavštine zastarjeva prema savjesnom

držaocu:

• Subjektivni rok: 1 godina,

• Objektivni rok 10 godina (od smrti ostavioca ili proglašenja testamenta).

• Prema nesavjesnom držaocu:

• Objektivni rok: 20 godina

• Za prekid i zastoj zastare primjenjuju se pravila obligacionog prava.

• Držalac zaostavštine može staviti prigovor zastarjelosti prava na zahtjev .

• Zaostavština bez nasljednika

• Suvremeni nasljedno-pravni sistemi regulišu da zaostavštinu ostavioca koja nema

nasljednika nasljeđuje država.

49

OSTAVINSKI POSTUPAK

Pojam ostavinskog postupka

Ostavinski postupak je skup procesnopravnih radnji suda i stranaka usmjerenih na

utvrđivanje i zaštitu nasljednopravnih odnosa.

U ostavinskom postupku se utvrđuje:

tko su ostaviteljevi nasljednici,

sastav ostavine i

koja prava iz ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama.

OSNOVNA NAČELA OSTAVINSKOG POSTUPKA

Načelo oficijelnosti – ostavinski postupak pokreće sud po službenoj dužnosti čim

sazna da je neka osoba umrla ili da je proglašena umrlom; obično je to trenutak

primitka smrtovnice od matičara ili izvatka iz matice umrlih, odnosno primitka

pravomoćnog rješenja o proglašenju neke osobe umrlom;

Načelo ekonomičnosti i pomoći strankama – sud je dužan, tokom cijelog postupka,

paziti da prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana;

Načelo pismenosti i usmenosti – sud će uzeti u obzir sve navode, prijedloge i

dokaze koje zainteresirane osobe podnesu sudu pisano ili usmeno na ročištu;

Istražno (inkvizitorno) i raspravno (akuzatorno) načelo – sud donosi odluku na

temelju cjelokupne rasprave uzimajući u obzir, kako dokaze koje su stranke podnijele,

tako i one koje je sam pribavio;

Načela kontradiktornosti i nekontradikornosti – nije potrebno da se u svakom slučaju

daje prilika sudioniku u postupku da se očituje o izjavama drugih sudionika.

Načelo neprekidnosti – Kada je već pokrenut ostavinski postupak, sud je dužan da

ga dovede do kraja i da donese odgovarajuće rješenje.

50

Sud donosi svoju odluku na osnovu rezultata cjelokupnog postupka raspravljanja

uzimajući u obzir , kako dokaze koje su stranke podnijele, tako i dokaze koje je sud

pribavio .

Odluka se može zasnivati i na dokazima koji nisu izvedeni pred sudijom koji donosi

odluku. Za razliku od parničnog postupka, gdje su stranke osnovni inicijator izvođenja

dokaza, ovdje je sud, zbog toga što se postupak pokreće po službenoj duznosti.

Odluke u postupku se donose u obliku rjesenja.

Rješenja protiv kojih se može izjaviti posebna žalba, te rjesenja drugostepenog suda

moraju biti posebno obrazložena.

Protiv rješenja osnovnog suda dozvoljena je žalba, ukoliko zakonom nije drugačije

određeno.

Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostavljanja rjesenja žaliocu.

Žalba zadržava izvršenje rješenja, ako sud ne odluči drugačije.

Žalba se podnosi Osnovnom sudu čije se rješenje pobija. U žalbi treba naznačiti

rješenje koje se pobija i Sud koji je rješenje donio.

Dovoljno je da žalilac ukaže u žalbi u kom pogledu je nezavodoljan rješenjem.

Nadležnost za raspravljanje zaostavštine

Za raspravljanje zaostavštine lica koja je u času smrti imalo prebivalište u Bosni i

Hercegovini, a koje je BiH državljanin, u pogledu nepokretne imovine koja se nalazi u

BiH i u pogledu njegove pokretne imovine bez obzira gdje se nalazi, isključivo je

nadležan sud u BiH.

Ako se nepokretna imovina lica iz prethodnog stava nalazi u inostranstu sud u Bosni

i Hercenogvini biće nadležan samo ako , po zakonima države u kojoj se nalazi

imovina, nije nadležan inostrani organ.

51

Mjesna nadležnost

Za raspravljanje zaostavštine mjesno je nadležan opštinski sud na čijem je području

ostavilac imao u vrijeme smrti prebivalište, a ako ostavilac u vrijeme smrti nije imao

prebivalište, nadležan je opštinski sud na čijem području je ostavilac imao boravište (u

daljem tekstu: ostavinski sud), ukoliko saveznim zakonom ili medjunarodnim ugovorom

nije drukčije odredjeno .

Ako ostavilac u vrijeme smrti nije imao prebivalište ni boravište u BiH nadležan je

ostavinski sud u Bosni i Hercegovini na čijem području se nalazi sva ili pretežan dio

njegove zaostavštine.

Privremene mjere za obezbjedjenje zaostavštine može narediti opštinski sud na čijem

području je ostavilac umro kao i opštinski sud na čijem području se nalazi zaostavština.

Dužnost suda da pazi na svoju nadležnost:

U toku cijelog postupka sud je dužan da pazi na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost.

Stranke ne mogu ugovoriti ni stvarnu ni mjesnu nadležnost suda.

Prethodne radnje – obuhvataju čitav niz radnji kojima treba da se omogući i

pripremi ostavinska rasprava.

Dužnosti matičara

Matičar koji je izvršio upis smrti umrlog u matičnu knjigu umrlih, dužan je da u

roku od 30 dana dostavi ostavinskom sudu smrtovnicu za umrlog .

Smrtovnica se sastavlja na osnovu podataka dobijenih od srodnika umrlog, od lica

sa kojim je umrli živio kao i od drugih lica koja mogu pružiti podatke koji se u

smrtovnicu unose.

52

Nemogućnost pribavljanja podataka?

Ako matičar nije u mogućnosti da pribavi podatke za sastavljanje smrtovnice,

dostaviće smrtovnicu samo sa onim podacima sa kojim raspolaže (u daljem tekstu:

nepotpuna smrtovnica), navodeći razloge zbog kojih nije mogao da sastavi potpunu

smrtovnicu, i ukazujući na podatke koji bi mogli poslužiti ostavinskom sudu za

pronalaženje nasljednika i imovine umrlog.

Ako je lice umrlog van područja opštine u kojoj je imalo prebivalište ili boravište,

matičar će dostaviti ostavinskom sudu izvod iz matične knjige umrlih, kao i podatke

kojima raspolaže a koja mogu poslužiti za sastavljanje smrtovnice. Smrtovnica se

sastavlja i u slučaju kad umrli nije ostavio bilo kakve imovine.

1. Sastavljanje smrtovnice

Ako je ostavinskom sudu dostavljena nepotpuna smrtovnica ili samo izvod iz matične

knige umrlih, sud će sam prema okolnostima, upotpuniti, odnoso sastaviti smrtovnicu ili

će sastavljanje smrtovnice povjeriti matičaru kloji može da sastavi smrtovnicu.

Sud može, kad je to cjelishodno , sam sastaviti smrtovnicu i van slučajeva iz

prethodnog stava ako je izvodom iz matične knjige umrlih ili drugom javnom ispravom,

dokazana smrt nekog lica ili njegovo proglašenje umrlim.

Sadržina smrtovnice:

1. Ime i prezime umrlog i ime njegovog roditelja, zanimanje, datum rođenja i

državljanstvo, a za umrla ženska lica i njihovo djevojačko prezime;

2. dan, mjesec i godina, mjesto i po mogućnosti čas smrti;

3. prebivalište odnosno boravište koje je umrli imao;

4. ime i prezime, datum rođenja, zanimanje, prebivalište odnosno boravište bračnog

druga umrlog i braće, vanbračne i usvojene djece,

53

5. ime i prezime, datum rođenja i prebivalište odnosno boravište ostalih srodnika

koji bi mogli biti pozvani na nasljedje na osnovu zakona, kao i lica koja su pozvana

na nasljedje na osnovu testamenta,

6. približna vrijednost nepokretne imovine i posebno približnu vrijednost pokretne

imovine umrlog .

U smrtovnici, po mogućnosti, treba navesti još i: mjesto gdje se nalazi imovina

koju je umrli ostvario, da li ima imovine za čije držanje, čuvanje, ili prijavljivanje

postoji posebni propisi, da li ima gotovog novca, hartija od vrijednosti, dragocjenosti,

štednih knjižica ili kakvih drugih važnih isprava, da li umrli ostavio dugove i koliko, da

li je ostavio pismeni testament ili ugovor o odoživotnom izdržavanju ili sporazum o

ustupanju i raspodjeli imovine za život i gdje se oni nalaze, a ako je umrli sačinio

usmeni testament, onda još ime i prezime, zanimanje i boravište svjedoka pod kojima

je usmeni testament sačinjen.

U smrtovnici će se posebno naznačiti da li se očekuje rođenje djeteta umrlog i da li

njegova djeca ili bračni drug imaju staraoca.

Ako je prije ostavioca umro njegov bračni drug ili koje njegovo dijete, ili koje

drugo lice koje bi moglo biti pozvano na nasljedje, u smrtovnici će se naznačiti datum i

mjesto njihove smrti.

2. Popis i procjena imovine

Popis i procjena imovine umrlog vrši se po odluci ostavinskog suda kad se ne zna

za nasljednike ili za njihovo boravište, kad su nasljednici lica koja uslijed maloljetstva,

duševne bolesti ili drugih okolnosti nisu sposobna nikako ili nisu sposobna potpuno da

se sama staraju o svojim poslovima, kad zaostavština treba da se preda društveno-

političkoj zajednici, organizaciji udruženog rada ili drugoj samoupravnoj organizaciji ili

zajednici ili drugoj organizaciji kao i u drugim opravdanim slučajevima.

Sud će narediti da se izvrši popis i procjena i u slučaju kad to zahtijevaju

nasljednici legatari ili povjerioci umrlog .

54

Popis i procjena imovine izvršiće se i bez odluke suda prilikom sastavljanja

smrtovnice, ako to traži jedan od nasljednika ili legatara.

Sadržaj popisa imovine

Popis imovine će obuhvatiti cjelokupnu imovinu nepokretnu i pokretnu koja je bila u

posjedu umrlog u vrijeme njegove smrti.

Popis će obuhvatiti i imovinu koja je pripadala umrlom, a koja se nalazi kod drugog

lica, sa naznačenjim kod koga se nalazi ta imovina i po kom osnovu, kao i imovinu

koju je držao umrli, a za koju se tvrdi da nije njegova svojima.

U popisu imovine zabilježiće se potraživanja i dugovi umrlog, a posebno i neplaćeni

porez.

Način popisivanja imovine

Pokretne stvari popisuju se po vrsti, rodu, broju, mjeri i težini ili pojedinačno .

Nepokretnosti popisuju se pojedinačno sa naznačenjem mjesta gdje se nalaze, vrsti i

opisu objekta, kulture zemljišta, i zemljišnoknjižnih podataka ako su poznati.

Procjena popisane imovine

Prilikom vršenja popisa imovine istovremeno će se naznačiti vrijednost pojedinih

pokretnih i nepokretnih stvari koje ulaze u zaostavštinu.

Privremene mjere za obezbjedjenje zaostavštine

Ako se utvrdi da nijedan od prisutnih nasljednika nije sposoban da upravlja

imovinom (zaostavštinom), a nema zakonskog zastupnika, ili ako se nasljednici

nepoznati ili odsutni, ili kad druge okolnosti nalažu naročitu opreznost, nadležni

opštinski organ uprave predaće u hitnim slučajevima imovinu ili njen dio na čuvanje

pouzdanom licu, i o tome će odmah obavijestiti sud na čijem se području ta imovina

nalazi, koji može ovu mjeru izmijeniti ili ukinuti.

55

Gotov novac, hartije od vrijednosti, dragocijenost, štedne knjižice i druge važne

isprave treba u takvom slučaju predati na čuvanje sudu na čijem području se imovina

nalazi.

Ovaj sud će obavijestiti ostavinski sud o svim mjerama za obezbjedjenje zaostavštine.

Postavljanje privremenog staraoca zaostavštine

Kad je po ovom zakonu potrebno postaviti privremenog staraoca zaostavštine,

postavljenje će izvršiti ostavinski sud.

Prije postavljanja privremenog staraoca sud će, po mogućnosti, zatražiti mišljenje u

pogledu ličnosti staraoca od lica koja su pozvana na nasljedje

Postupak ostavinskog suda po prijemu smrtovnice

Po prijemu smrtovnice sud će ispitati da li je nadležan za raspravljanje zaostavštine,

pa ako ustanovi da nije nadležan, dostaviće spise predmeta nadležnom sudu.

Ako sud ustanovi da je za raspravljanje zaostavštine nadležan inostrani organ,

rješenjem će se oglasiti nenadležnim.

Ukoliko prema podacima iz smrtovnice umrli nije ostavio imovinu, ili ostavio samo

pokretnu imovinu, a ni jedno od lica pozvanih na nasljeđe ne traži da se provede

rasprava, ostavinski sud ce rješenjem odlučiti da se zaostavština ne raspravlja.

Postupak u slučaju u kojem postoji testament

Predaja testamenta sudu

Testament koji je umrli ostavio dostaviće se sudu zajedno sa smrtovnicom.

Organ koji sastavlja smrtovnicu provjeriće da li je umrli ostavio testament, odnosno

da li postoji isprava ili dokazi o usmenom testamentu.

Proglašenje testamenta

56

Kad sud utvrdi da je lice koje je ostavilo testament umrlo ili da je proglašeno

umrlim otvoriće njegov testament bez povrede pečata, pročitaće ga i o tome sastaviti

zapisnik. Ovako će se postupiti bez obzira da li je testament po zakonu punovažan i da

li ima više testamenata.

Otvaranje i čitanje testamenta izvršit će se u prisustvu dva punoljetna građanina koji

mogu biti i lica koja su pozvana na nasljeđe.

Proglašenju testamenta mogu prisustvovati nasljednici, legatari i druga zainteresovana

lica i tražiti prepis testamenta.

Opštinski sud kod koga se testament nađe ili kome bude podnesen, otvoriće i

pročitati testament, iako je za raspravljanje zaostavštine nadležan drugi opštinski sud ili

inostrani organ.

Zapisnik o proglašenju pismenog testamenta

►Treba da sadrži:

1. koliko je testamenata nađeno, koji datum nose i gdje su nadjeni,

2. ko je testamente predao sudu ili sastavljaču smrtovnice,

3. da li je testament predat otvoren ili zatvoren i kakvim je pečatom bio zapečaćen,

4. koji su svjedoci prisustvovali otvaranju i proglašenju testamenta.

Ako je prilikom otvaranja testamenta primjećeno da je pečat povrijeđen ili da jeu

testamentu nešto brisano, precrtano ili ispravljano ili ako se što drugo sumnjivo nadje

mora se i to u zapisniku navesti.

Zapisnik potpisuju sudija, zapisničar i svjedoci.

Na proglašeni testament sud će staviti potvrdu o njegovom proglašenju sa

naznačenjem datuma proglašenja, kao i broj i datum ostalih pronađenih testamenata.

57

Proglašenje usmenog testamenta

Ako je umrli sačinio usmeni testament, i o tome postoji isprava koju su svjedoci

svojeručno potpisali, sud će sadržinu ove isprave proglasiti po odredbama koje važe za

proglašenje pismenog testamenta..

Ako takve isprave nema, svjedoci pred kojima je usmeni testament izjavljen saslušaće

se ponaosob o sadržini testamenta, a naročito o okolnostima od kojih zavisi njegova

punovažnost, pa će zapisnik o saslušanju ovih svjedoka proglasiti po odredbama koje

važe za proglašenje pismenog testamenta

Ako stranka zahtijeva da se svjedoci usmenog testamenta saslušaju pod zakletvom ili

ako sud nađe da je takvo saslušanje potrebno, odrediće ročište za saslušanje ovih

svjedoka na koje će prozvati predlagača, a ostala zainteresovana lica samo ako se time

ne bi odugovlačio postupak.

Proglašenje nestalog ili uništenog testamenta

Ako je pismeni testament nestao ili je uništen nezavisno od ostaviočeve volje, a

među zainteresovanim licima nema spora o ranijem postojanju tog testamenta, o obliku

u kome je sastavljen, o načinu nestanka ili uništenja, kao ni o sadržini testamenta,

ostavinski sud će o tome saslušati sva zainteresovana lica i po njihovim predlozima

izvesti potrebne dokaze, pa će taj zapisnik proglasiti po odredbama koje važe za

proglašavanje pismenog testamenta.

Ako bi zaostavština, kad ne bi bilo testamenta, postala društvena svojina, sporazum

zainteresovanih lica o ranijem postojanju testamenta, o njegovom obliku, i sadržini

važi samo uz saglasnost nadležnog organa.

Ako medju zainteresovanim licima ima lica koja nisu sposobna da se sama staraju o

svojim poslovima, sporazum iz prethodnih stavova važi samo uz saglasnost organa

starateljstva

58

Dostavljanje i čuvanje isprava o proglašenju testamenta

Zapisnik o proglašenju testamenta sa izvornim pismenim testamentom, odnosno sa

ispravom o usmenom testamentu ili zapisnikom o saslušanju svjedoka usmenog

testamenta, dostaviće se ostavinskom sudu, a sud koji je testament proglasio zadržaće

njihov prepis.

Izvorni pismeni testament, isprava o usmenom testamentu, zapisnik o saslušanju

svjedoka usmenog testamenta, kao i zapisnik o sadržini nestalog ili uništenog pismenog

testamenta, čuvaće se u sudu odvojeno od drugih spisa, a njihov ovjereni prepis

priložiće se spisima.

Slučajevi u kojima se zaostavština ne raspravlja :

Ako prema podacima iz smrtovnice umrli nije ostavio imovinu ili je ostavio samo

pokretnu imovinu, a ni jedno od lica pozvanih na nasljeđe ne traži da se provede

rasprava.

Zaostavština se neće raspravljati ni u slučaju u kome je sud utvrdio da nema

nasljednika.

Na isti način ce se postupiti i u slučaju kada se ne zna da li ima nasljednika, a u

propisanom roku se ne javi niko ko polaže pravo na nasljeđe.

U oba slučaja sud će donijeti rješenje da se zaostavština preda nadležnoj skupštini

opštine.

RASPRAVLJANJE ZAOSTAVŠTINE

Za raspravljanje zaostavštine sud će odrediti ročište.

Poziv na ročište

U pozivu na ročište sud će zainteresovana lica obavijestiti o pokretanju postupka i o

postojanju testamenta, ako postoji, i pozvati da odmah dostave sudu pismeni testament

59

odnosno ispravu o usmenom testamentu, ako se kod njih nalazi, ili da naznače

svjedoke usmenog testamenta.

Sud će u pozivu upozoriti zainteresovana lica da mogu do završetka postupka dati

sudu izjavu da li se primaju nasljeđa ili se nasljeđa odriču, a ako na ročište ne dođu

ili ne daju izjavu, da će sud o njihovom pravu odlučiti prema podacima kojima raspolaže.

O pokretanju postupka za raspravljanje zaostavštine, ako je umrli ostavio testament,

sud će obavijestiti i na ročište pozvati i ona lica koja bi mogla po zakonu polagati

pravo na nasljedje.

Ako je umrli postavio izvršioca testamenta, sud će i njega obavijestiti o pokretanju

postupka.

Pozivanje oglasom

Ako se ne zna da li ima nasljednika, sud će oglasom pozvati lica koja polažu

pravo na nasljeđe da se prijave sudu u roku od godinu dana od dana objavljivanja

oglasa u "Službenom listu BiH".

Oglas će se staviti i na oglasnu tablu suda, a po potrebi i na drugi pogodan način.

Na ovaj način sud će postupiti i ako je nasljedniku postavljen privremeni zastupnik

zbog toga što je boraviše nasljednika nepoznato, a nasljednik nema punomoćnika, ili

zbog toga što se nasljednik ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika,

nalaze u inostranstvu, a dostavljanje se nije moglo izvrštiti.

Po isteku roka sud će raspraviti zaostavštinu na osnovu izjave postavljenog staraoca

i podataka kojima sud raspolaže.

Raspravljanje na ročištu

►U postupku za raspravljanje zaostavštine sud će raspraviti sva pitanja koja se odnose

na zaostavštinu, naročito o pravu na nasljeđe, o veličini nasljednog dijela i o pravu na

legat.

60

O ovim pravima sud, po pravilu, odlučuje nakon što od zainteresovanih lica uzme

potrebne izjave.

O pravima lica koja nisu došla na ročište, a uredno su pozvana, sud će raspraviti

prema podacima sa kojima raspolaže, uzimajući u obzir njihove pismene izjave koje

sud primi do donošenja rješenja.

Prilikom raspravljanja zaostavštine zainteresovana lica mogu davati izjave bez

prisustva drugih zainteresovanih lica, i nije potrebno da se u svakom slučaju tim

licima daje prilika da se izjasne o izjavama drugih zainteresovanih lica.

Ako sud posumnja da je lice koje po zakonu polaže pravo na nasljeđe jedini i

najbliži srodnik umrlog, može saslušatii lica za koja smatra da bi mogla imati jednako

ili jače pravo na nasljeđe, a može ta lica pozvati i oglasom.

Izjava o primanju nasljedja i o odricanju od nasljeđa

Ako se nasljednik primio nasljeđa ili se odrekao nasljeđa, izjavu o tom mora

potpisati nasljednik ili njegov zastupnik.

Potpis na izjavi o primanju nasljeđa ili o odricanju od nasljeđa koja je podnesena

sudu, kao i potpis na punomoći moraju biti ovjereni.

U izjavi treba navesti da li se nasljednik prima, odnosno odriče dijela koji mu

pripada na osnovu zakona ili na osnovu testamenta, ili se izjava odnosi na nužni dio .

Izjavu o odricanju od nasljeđa nasljednik može dati pred ostavinskim sudom ili pred

svakim drugim opštinskim sudom.

Prilikom davanja izjave o odricanju od nasljeđa, sud će nasljednika upozoriti da se

može odreći nasljeđa samo u svoje ime, ili ime svojh potomaka.

Prigovor na popis ili procjenu

Ako stranke prigovore popisu ili procjeni imovine, sud može, ako to smatra za

potrebno, narediti da radnik suda ponovo izvrši popis ili procjenu.

61

Ako popis imovine nije izvršen, sud može na osnovu podataka zainteresovanih lica

sam utvrditi imovinu koja ulazi u zaostavštinu.

Sud će na ovaj način postupiti naročito ako su sporne:

1. činjenice od kojih zavisi pravo na nasljeđe, a naročito punovažnost ili sadržina i

odnos nasljednika i ostavioca na osnovu koga se po zakonu nasljeđuje,

2. činjenice od kojih zavisi osnovnost zahtjeva nadživjelog bračnog druga i

potomaka ostaviočevih, koji su živjeli sa ostaviocem u istom domaćinstu da im se iz

zaostavštine izdvoje predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljenje svakodnivnih

potreba,

3. činjenice od kojih zavisi veličina nasljednog dijela, a naročito uračunavanje u

nasljedni dio,

4. činjenice od kojih zavisi osnovanost isključenja nužnih nasljednika ili osnovanost

razloga za nedostojnost,

5. činjenice o tome da li se neko lice odreklo nasljeđa.

Ako ne postoji spor o činjenicama iz prethodnog stava, već se stranke spore o

primjeni prava ostavinski sud raspraviće pravna pitanja u postupku za raspravljanje

zaostavštine

2. Upućivanje na parnicu zbog spora o pravu na legat ili o drugom pravu na

zaostavštinu

Ako medju stankama postoji spor o pravu na legat ili o drugom pravu iz

zaostavšine, sud će također uputiti stranke da povedu parnicu ili postupak pred

organom uprave, ali neće prekidati raspravljanje zaostavštine.

3. Upućivanje na parnicu zbog spora o primjeni prava ili o ĉinjenicama

62

Ako se nasljednici spore bilo o činjenicama bilo o primjeni prava, sud će prekinuti

raspravljanje zaostavštine i uputiti sranke da provedu parnicu pred sudom ili postupak

pred organom uprave o ovim slučajevima:

1. ako izmedju nasljednika postoji spor o tome da li neka imovina ulazi u

zaostavštinu,

2. ako izmedju nasljednika postoji spor povodom zahtjeva potomaka ili usvojenika

ostavioca koji su sa njim živjeli u zajednici da im se iz zaostavštine izdvoji dio koji

odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine.

4. Upućivanje na parnicu i trajanje prekida postupka

Sud će uputiti na parnicu pred sudom, odnosno na postupak pred organom uprave

onu stranku čije pravo smatra manje vjerovatnim.

Ako sud prekine postupak, odrediće rok u kome treba pokrenuti parnicu pred

sudom, odnosno postupak pred organom uprave.

Ako stranka u određenom roku postupi po rješenju suda, prekid postupka trajaće

dok parnica pred sudom odnosno postupak pred organom uprave ne bude pravosnažno

završen.

Ako stranka u određenom roku ne postupi po rješenju suda, nastaviće se

raspravljanje zaostavštine, i ako stranka do završetka tog postupka ne podnese dokaz da

je pokrenula parnicu pred sudom odnosno postupak pred organom uprave dovršiće se

raspravljanje zaostavštine bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je stranka upućena na

parnicu pred sudom odnosno na postupak pred organom uprave.

Kad je ostavinski sud raspravio zaostavštinu, kao i kad je raspravio zaostavštinu, a

trebalo je da stranke uputi na parnicu, pravosnažnost odluke ostavinskog suda ne

spriječava da se o odnosnom zahtjevu pokrene parnica.

63

5. Upućivanje na upravni postupak

U pravnoj teoriji postoji misljenje da će se postupak pred organom uprave voditi

uvijek kada rješenje spora zavisi od nekog prethodnog pitanja upravno-pravne prirode.

Rješenje o nasljeđivanju

Sadržina rješenja o nasljeđivanju:

Kad sud utvrdi kojim licima pripada pravo na nasljeđe ovlastit će ta lica za nasljednike

rješenjem o nasljeđivanju.

Rješenje o nasljeđivanju treba da sadrži:

1.Ime i prezime umrlog i ime njegovog roditelja, zanimanje, datum rođenja i državljanstvo

umrlog, a za umrla udata ženska lica i njihovo djevojačko prezime.

2. označenje nepokretnosti sa podacima iz zemljišnih knjiga, kao i označenje pokretnih

stvari sa pozivom na popis,

3. ime i prezime, zanimanje i prebivalište nasljednika, odnosno nasljednika prema

ostaviocu, da li nasljeđuje kao zakonski ili testamentarni nasljednik, ako ima više

nasljednika i dio u kome učestvuju u nasljeđu.

4. da li je i ukoliko pravo nasljednika odloženo zbog neprispjelog vremena, ili je

ograničeno na izvjesno vrijeme, ili je odloženo zbog neispunjavanja uslova ili je

zavisno od raskidnog uslova odnosno naloga koji se ima smatrati kao raskidni uslov ili

je ograničeno pravo produživanja i u čiju korist.

5. ime i prezime, zanimanje i prebivalište lica kojima je pripao legat, ploduživanje,

ili koje drugo pravo iz zaostavštine sa tačnim naznačenjem toga prava.

6. odredbe o poljoprivrednom zemljištu koje prelazi propisani maksimum pojedinog

nasljednika odnosno legatara.

64

Ako u postupak za raspravljanje zaostavštine svi nasljednici i sporazumno predlože

diobu i način diobe, sud će ovaj sporazum unijeti u rješenje o nasljeđivanju.

Dostavljanje rješenja o nasljedjivanju

Rješenje o nasljedjivanju dostaviće se svim nasljednicima i legatarima, kao i licima

koja su u toku postupka istakla zahtjev za nasljedje.

Pravosnažno rješenje o nasljedjivanju dostaviće se skupštini opštine.

Upisi u zemljišnoj knjizi i prodaja pokretnih stvari

Kad budu podneseni dokazi o izvršenju i obezbjedjenju obaveza koje su nasljedniku

naložene testamentom u korist lica koja nisu sposobna da se sama staraju o svojim

poslovima ili za postizanje neke opštekorisne svrhe, sud će narediti da se u zemljišnu

knjigu izvrše potrebni upisi, kao i da se ovlašćenim licima predaju pokretne stvari koje

se nalaze na čuvanju kod suda.

Mjere obezbjeđenja kad je pravo nasljednika ili legatara usvojeno

Kad je pravo nasljednika ili legatara odloženo zbog neprispjelog vremena, ili je

ograničeno na izvjesno vrijeme, ili je odloženo zbog još neispunjenog uslova ili je

zavisno od raskidnog uslova odnosno naloga koji se ima smatrati kao raskidni uslov,

sud će po predlogu zainteresovanih lica odrediti privremene mjere za obezbjedjenje

odnosnog dijela zaostavštine po odredbama koje važe za izvršni postupak, ukoliko

testamentom nije što drugo odredjeno .

Posebno rješenje o legatu

Ako nasljednici ne osporavaju legat, sud može i prije donošenja rješenja o nasljedju,

na zahtjev legatara, donijeti posebno rješenje o legataru. U tom slučaju shodno će se

primjenjivati odredbe o dostavljanju pravosnažnog rješenja o nasljedjivanju skupštini

opštine o upisima u zemljišnoj knjizi o predaji pokretnih stvari koje se nalaze na čuvanju

kod suda.

65

Rješenje o pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju ili legatu

Pravosnažno rješenje o nasljedjivanju ili legatu vezuje stranke koje su učestvovale u

postupku raspravljanja zaostavštine, ukoliko im nije poznato pravo da svoj zahtjev

ostvaruju u parnici.

NASLJEDNOPRAVNI ZAHTJEVI POSLIJE PRAVOSNAŽNOSTI RJEŠENJA O

NASLJEĐIVANJU

1. Naknadno pronađena imovina

Ako se po pravosnažnosti rješenja o nasljedjivanju pronadje imovina za koju se u

vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada zaostavštini, sud neće ponovo

raspravljati zaostavštinu, već će ovu imovinu novim rješenjem raspodijeliti na osnovu

ranijeg donesenog rješenja o nasljedjivanju.

Ako ranije nije raspravljana zaostavština, sud će raspraviti zaostavštinu samo ako se

pronadjena imovina sastoji iz nepokretnosti.

Ako se pronadjena imovina sastoji iz pokretne imovine, sud će raspraviti

zaostavštinu samo na zahtjev zainteresovanih lica.

Prije raspravljanja naknadno pronadjene imovine, sud će pozvati nasljednike koji su

se orekli nasljedja da se u odredjenom roku izjasne da li ostaju kod odricanja ili traže da

im se prizna pravo na nasljedje na naknadno pronadjenoj imovini.

Rješenje kojim je raspodjeljena naknadno pronadjena imovina, sud će dostaviti i

nasljednicima koji su se odrekli nasljedja.

2. Naknadno pronađeni testament

►Ako se po pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe testament, sud će ga

proglastiti i dostaviti ostavinskom sudu, a zadržati njegov prepis.

66

Ostavinski sud neće ponovo raspravljati zaostavštinu već će obavijestit zainteresovana

lica o proglašenju testamenta i uopozoriti ih da mogu svoja prava na osnovu

testamenta ostvariti u parnici.

3. Novi nasljednik

Ako po pravosnažnosti rješenja o nasljedjivanju neko lice koje nije učestovalo u

postupku za raspravljanje zaostavštine polaže pravo na zaostavštinu kao nasljednik,

ostavinski sud neće ponovo raspravljati zaostavštinu već će tako lice uputiti da može

svoje pravo ostvariti u parnici.

4. Ostvarivanje nasljeđa i legata u parnici kad postoje uslovi za ponavljanje postupka

Kad je raspravljanje zaostavštine završeno pravosnažnim rješenjem o nasljedjivanju ili

rješenjem o legatu, a postoje uslovi za ponavljanje postupka po pravilima parničnog

postupka, neće se ponoviti postupak za raspravljanje zaostavštine već stranke svoja prava

mogu ostvariti u parnici.

POSTUPAK KAD JE ZA RASPRAVLJANJE ZAOSTAVŠTINE NADLEŽAN

INOSTRANI ORGAN

Kad je za raspravljanje zaostavštine nadležan inostrani organ, sud na čijem je

području ostavilac umro izdaće po prijemu smrtovnice, oglas kojim će pozvati sva lica u

zemlji koja imaju zahtjeve prema zaostavštini kao nasljednici, legatari ili povjerioci, da

u oglasnom roku, koji ne može biti kraći od trideset dana ni duži od šest mjeseci

koji teče od dana objavljivanja oglasa u "Službenom listu BiH", prijave svoje zahtjeve,

jer će se u protivnom slučaju pokretna imovina iz zaostavštine predati nadležnom

organu strane države ili licu koje taj organ ovlasti za prijem te imovine

Oglas će se, pored objavljivanja u "Službenom listu BiH", staviti na oglasnu tablu

suda i obaviti po potrebi i na drugi pogodan način. Jedan primjerak oglasa dostaviće

se najbližem diplomatskom ili konzularnom predstavniku odnosne strane države u našj

zemlji.

67

Neće se izdati oglas ako vrijednost zaostavštine bez odbitka dugova ne prelazi iznos

od 10.000 dinara.

Ako se ne izda oglas zaostavština se ne smije predati prije nego što proteknu tri

mjeseca od dana smrti stranog državljanina.

Zadržavanje zaostavštine

►Ako koji od nasljednika ili legatara prijavi svoj zahtjev, sud će zadržati zaostavštinu

odnosno njen dio koji je potreban za pokriće tog zahtjeva sve dok organ strane države

ne donese pravosnažnu odluku o tom zahtjevu.

►Sud će u pogledu prijavljenog zahtjeva izvršiti ovu odluku iz zadržane zaostavštine

ili iz njenog dijela, a ostatak će predati organu strane države.

►Ako koji povjerilac prijavi svoje potraživanje, sud će zadržati zaostavštinu ili njen

dio koji je potreban za pokriće tog potraživanja sve dok to potraživanje ne bude

podmireno ili obezbijedjeno .

Postupak pri prelazu nadležnosti sa inostranog organa na domaći sud

►Ako je za raspravljanje zaostavštine stranog državljanina u pogledu njegove pokretne

imovine nadležan inostrani organ, sud će ako svi nasljednici koji se nalaze u zemlji

predlože da raspravu sprovede domaći sud, pozvati sve nasljednike i legatare u

inostranstvu da u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja poziva istaknu prigovor

nadležnosti suda u Bosni i Hercegovini, jer će inače raspravljanje zaostavštine sprovesti

domaći sud.

►Poznati nasljednici kojima se ne zna boravište pozvaće se oglasom.

►Oglas će se staviti na oglasnu tablu suda i objaviti u "Službenom listu BiH", a po

potrebi i na drugi pogodan način, a jedan primjerak oglasa dostaviće se najbližem

diplomatskom ili konzularnom predstavniku odnosne strane države u našoj zemlji.

►Ako nijedan od nasljednika i legatara iz inostranstva nije istakao prigovor nadležnosti

domaćeg suda, ovaj sud će po proteku odredjenog roka raspraviti zaostavštinu.

68

69