ADRIA INVEST D

NASLJEDNO PRAVO

I UVOD

1. NACELA

1) Nacelo univerzalnosti (jedinstvenosti) nasljedjivanja znaci da su pravila zakonskog nasljedjivanja ista, odnosno opsta, jedinstvena, univerzalna, bez obzira na licne osobine i kvalitete ostavioca ili nasljednika, kao i bez obzira na vrstu, porijeklo i kvalitet dobara koja ulaze u sastav zaostavstine. Ovo nacelo je usvojeno u nasem pravu.2) Nacelo specijalnosti je nacelo suprotno nacelu univerzalnosti, a znaci da su pravila zakonskog nasljedjivanja posebna, partikularna, u zavisnosti od cinjenica koje se odnose na licne kvalitete i osobine ostavioca i nasljednika.3) Nacelo ravnopravnosti - Nase pravo proklamuje princip da svi gradjani pod istim uslovima imaju pravo na jednak nasljednopravni polozaj, a sto se odnosi na ravnopravnost polova, bracne i vanbracne djece, kao i domacih i stranih drzavljana (ali uz ispunjenje jednog posebnog uslova - uzajamnosti, odnosno reciprociteta).4) Nacelo ogranicenosti osnova pozivanja na nasljedje - U nasem pravu dopustena su dva osnova pozivanja na nasljedje: zavjestanje i zakon. Treci moguci osnov - ugovor o nasljedjivanju je zabranjen i on ne moze biti osnov ni za univerzalnu ni za singularnu sukcesiju.5) Nacelo paralelnog odnosa osnova pozivanja na nasljedje - U nasem pravu moguce je paralelno nasljedjivanje po oba osnova, tj. moguce je naslijediti djelimicno intestatski, a djelimicno po osnovu zavjestanja.6) Nacelo slobode zavjestanja znaci da gradjani imaju pravo da u skladu sa zakonom utvrdjenim uslovima slobodno raspolazu svojom imovinom za slucaj svoje smrti, a to pravo se ostvaruje u formi zavjestanja. 7) Nacelo obavezne univerzalne sukcesije se ogleda u tome sto posle smrti ostavioca mora postojati bar jedno lice koje ce biti njegov univerzalni sukcesor. Podjela ostaviocevih pravnih sljedbenika (sukcesora) na univerzalne i singularne ucinjena je prema nacinu stupanja u pravne odnose prema zaostavstini, kao i prema nacinu odgovornosti za ostavioceve dugove.a) Univerzalni sukcesor je nasljednik u pravom smislu rijeci. On dobija zaostavstinu u cjelini ili u odredjenom njenom dijelu. Pored toga sto dobija odredjena prava iz aktive zaostavstine, univerzalni sukcesor odgovara i za ostavioceve dugove (prima srazmjerni dio pasive). Univerzalni sukcesor stupa u ostavioceva prava i obaveze neposredno u trenutku delacije, sto znaci da on, npr. pravo svojine na nasljedjenoj stvari stice ovim trenutkom, tako da modus aquirendi kao poseban akt nije potreban.

b) Singularni sukcesor stice samo koristi iz zaostavstine, dobija odredjena prava iz aktive, pa otuda on ne odgovara za ostavioceve dugove. No ipak ako se ostaviocevi povjerioci ne mogu namiriti od dijela zaostavstine koji treba da pripadne univerzalnim sukcesorima, njima ce pripasti i one koristi koje je zavjestalac namjenio singularnim sukcesorima. Stoga, singularni sukcesori se javljaju kao neka vrsta sekundarnih povjerilaca koji ce ostvariti svoja potrazivanja pod uslovom da prethodno budu namireni povjerioci samog ostavioca.

Univerzalna sukcesija moze nastati na osnovu zakonskog ili testamentarnog nasljedjivanja, dok singularna nastaje samo na osnovu tzv. voljnog nasljedjivanja, tj. testamenta. To znaci da je singularna sukcesija u nasem pravu sukcesija na osnovu isporuke (legata).2. PRETPOSTAVKE ZA NASLJEDJIVANJEPostoje cetri pretpostavke za nasljedjivanje, od kojih su prve dvije bitne, a druge dvije u svakom konkretnom slucaju prate bitne: smrt ostavioca, odnosno delacija (otvaranje nasljedja); zaostavstina (postojanje zaostavstine); postojanje nasljednika i osnov pozivanja na nasljedje.

2.1. SMRT OSTAVIOCA Ostavilac moze biti svako fizicko lice i samo fizicko lice. Trenutkom smrti fizickog lica otvara se njegova zaostavstina, pa je potrebno tacno utvrditi taj trenutak, jer se prema njemu odredjuje sastav zaostavstine, krug nasljednika, odnosno njihovo postojanje, dostojnost, sposobnost i od tog trenutka pocinje da tece rok zastarjelosti nasljednicke tuzbe.Istovjetno dejstvo sa smrcu ostavioca ima proglasenje nestalog lica za umrlo. Kao trenutak delacije ovog lica uzece se u rjesenju oznacen dan, i po mogucnosti cas koji sud treba da utvrdi na osnovu svih raspolozivih dokaza. Ukoliko sud ne moze tacno da utvrdi dan smrti nestalog lica uzece se da je to dan koji ono vjerovatno nije prezivjelo.

U slucaju da vise lica koja bi se po nekom osnovu mogla medjusobno nasljedjivati, izgube zivot i to tako da se ne moze utvrditi redosljed njihove smrti, takva lica nazivaju se komorijenti. Komorijenti se medjusobno ne mogu nasljedjivati jer je osnovni uslov da neko lice postane nasljednik to da dozivi trenutak delacije lica na cije nasljedje pretenduje. Duznost je suda da pokusa da utvrdi tacan redosljed smrti ovih lica, uz pomoc svih raspolozivih dokaza.

2.2. POSTOJANJE ZAOSTAVSTINE

Trenutkom smrti ostavioca na njegove nasljednike (univerzalne sukcesore) prelaze njegova imovinska prava. Zaostavstinu cine ostavioceve stvari i prava (aktiva) i dugovi ostavioca, kao teret na toj aktivi (pasiva). Aktiva i pasiva cine bruto vrijednost zaostavstine, a razlika izmedju njih se naziva cista, odnosno neto vrijednost zaostavstine. U slucaju da pasiva bude veca od aktive, tako da nasljednicima po odbitku svih dugova ne ostane nista, tada nasljednik nije duzan da angazuje svoja sredstva radi namirenja ostaviocevih dugova jer nasljednik odgovara za dugove ostavioca samo do visine vrijednosti nasljedjene imovine.U sastav zaostavstine ulaze: stvarna prava, drzavina, obligaciona prava, autorsko pravo i pravo industrijske svojine. Prava vezana za licnost ostvaioca (npr. pravo na opozivanje poklona, licne sluzbenosti itd.) iako su imovinske prirode gase se njegovom smrcu.

Kod utvrdjivanja sastava zaostavstine treba voditi racuna da sve stvari i prava koji su se zatekla kod ostavioca i koji su se vodili na njegovo ime mozda nisu dio njegove imovine. Tu treba imati u vidu izdvajanje iz sastava zaostavstine po razlicitim osnovima: izdvajanje za supruznika ostavioca po osnovu bracne tekovine, izdvajanje po nekom drugom osnovu (npr. predmet se nasao u zaostavstinu po ugovoru o ostavi pa vlasnik trazi izlucenje iz ostavinske mase), izdvajanje po osnovu socijalne i druge pomoci koju je ostavilac primao od drustva i izdvajanje u korist potomaka koji su privredjivali sa ostaviocem.

Sticanje predmeta domacinstva - Potomci ostavioca koji su zivjeli sa njim u zajednici i svojim trudom, zaradom ili inace pomagali mu u privredjivanju imaju pravo da zahtjevaju da im se iz zaostavstine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u povecanju njene vrijednosti, ukoliko to nisu ranije ucinili. Tako izdvojeni dio ne spada u zaostavstinu i ne uzima se u racun pri izracunavanju ni nasljednog ni nuznog dijela. Ovo pravo pripada svim licima koja mogu biti ostaviocevi zakonski nasljednici.Nadzivjelom supruzniku i ostaviocevim potomcima koji su zivjeli sa ostaviocem u istom domacinstvu pripadaju predmeti domacinstva manje vrijednosti koji sluze zadovoljavanju njihovih svakodnevnih potreba. Tako izdvojeni predmeti ne uzimaju se u obzir pri izracunavanju nuznog dijela, niti se uracunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.2.3. POSTOJANJE NASLJEDNIKA

Nasljednik ostavioca i to kako univerzalni, tako i singularni sukcesor moze biti fizicko i pravno lice. Nasljednik mora dozivjeti trenutak smrti ostavioca, ali ako se radi o zacetom djetetu u momentu delacije (nasciturus) sva savremena prava uzimaju da se takav zacetak smatra vec rodjenim djetetom u odnosu na taj trenutak. U ZON-u nije odredjeno u kom se roku po smrti ostavioca zaceto dijete mora roditi da bi postalo nasljednikom. Ali, analogno odgovarajucim porodicnopravnim propisima o odredjivajnju ocinstva treba uzeti da nasciturus mora biti rodjen najkasnije u roku od 300 dana posle smrti ostavioca.Odsutna i nestala lica mogu biti nasljednici. Ukoliko nije poznato da li ima nasljednika sud ce oglasom pozvati lica koja polazu pravo na nasljedje da se u roku od 1 godine prijave sudu. Oglas se stavlja na oglasnu tablu suda, objavljuje se u Sl. Listu CG, a po potrebi i na drugi nacin. Ako se po isteku roka od 1 godine od dana najkasnije objavljenog oglasa ne prijavi nijedan nasljednik sud ce donijeti rjesenje kojim zaostavstinu predaje na uzivanje opstini na cijoj teritoriji se zaostavstina nalazi, ali se time nasljednik koji bi se pojavio najkasnije u roku od 10 godina od predaje zaostavstine opstini ne lisava prava da mu se preda zaostavstina ili dio koji mu pripada.Kad su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravita, kao i u ostalim sluajevima kad je to potrebno, sud e postaviti privremenog staraoca zaostavtine koji je ovlaen da u ime nasljednika naplauje potraivanja i isplauje dugove i uopte da zastupa nasljednike i u ime nasljednika da tui i da bude tuen. Sud moe privremenog staraoca zaostavtine postaviti i na zahtjev ostavioevih povjerilaca, legatara ili korisnika naloga. alba protiv rjeenja o postavljenju privremenog staraoca ne odlae izvrenje. O postavljanju privremenog staraoca sud e obavijestiti organ starateljstva koji moe postaviti drugog staraoca. U pogledu polaganja rauna i nagrade privremenom staraocu primjenjuju se na odgovarajui nain pravila koja vae za izvrioca testamenta.Nesposobnost za nasljedjivanje je oduzimanje mogucnosti jednoj kategoriji lica da se pozovu na nasljedje ostavioca i to po bilo kom osnovu pozivanja na nasljedje i bez obzira na njihov subjektivni odnos prema ostaviocu, tj. bez obzira na njihovu krivicu. Ova ustanova je ukinuta u svim savremenim pravima pa i u nasem, ali od toga postoji jedan izuzetak: strani drzavljani imaju jednaka nasljedna prava kao i domaci ali pod uslovom uzajamnosti (reciprociteta). To znaci da ukoliko jedna drzava ne dozvoljava da gradjani CG budu nasljednici u toj zemlji, onda ni gradjani te zemlje nece moci da nasljedjuju u CG. Nesposobnost moze biti potpuna ili djelimicna (npr. strana drzava ne dozvoljava da nasi gradjani naslijede nepokretnosti).

Nedostojnost za nasljedjivanje je nasljednopravna ustanova cijim nastupanjem jedno lice ex lege gubi nasljednopravna ovlascenja. Ovdije je gubitak mogucnosti za nasljedjivanje vezan za krivicu lica koje je u pitanju, tj. za njegovo neodgovarajuce ponasanje prema ostaviocu ili drustvu. Nedostojnost djeluje bez obzira na osnov pozivanja na nasljedje. Nedostojan je da naslijedi:

a) onaj ko je umisljajno lisio zivota ostavioca ili je to pokusao, i to ne samo izvrsilac nego i podstrekac i pomagac, dok nehatno lisenje zivota ostavioca ne spada u domen nedostojnosti,b) onaj ko je prinudom ili prijetnjom natjerao ili prevarom naveo ostavioca da sacini ili opozove zavjestanje ili neku njegovu odredbu, ili ga je u tome sprijecio, a nedostojan je i saucesnik bilo koje vrste,c) onaj ko je u namjeri sprjecavanja ostavioceve posljednje volje unistio ili sakrio njegovo zavjestanje ili ga je falsifikovao, a takodje i svi oblici saucesnistva vode nedostojnosti,d) onaj ko se teze ogrijesio o zakonsku obavezu izdrzavanja ostavioca ili mu je uskratio nuznu paznju.Sud ne pazi po sluzbenoj duznosti na sve razloge nedostojnosti. Ogrijesenje o zakonsku obavezu izdrzavanja i nepruzanje nuzne pomoci ostaviocu sud uzima u obzir samo po prigovoru zainteresovanog lica. Nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnog i oni nasljeuju kao da je on umro prije ostavioca. Nedostojnost prestaje oprotajem ostavioca.2.4. OSNOVI POZIVANJA NA NASLJEDJE

Nas zakon dozvoljava dva osnova pozivanja na nasljedje: zakon i testament. Do zakonskog nasljedjivanja dolazi ako nema testamenta ili je on nistav, ako zavjestanjem nije obuhvacena cjelokupna imovina i ako zavjestajni nasljednik ne moze (nije dozivio delaciju, nedostojan je) ili nece (negativna nasljedna izjava) da se primi nasljedja. Prema ZON-u moguce je da nasljednik u istom slucaju nasljedjuje djelimicno po testamentu, a djelimicno kao zakonski nasljednik (to se odnosi na razlicite djelove zaostavstine).II NASLJEDJIVANJE NA OSNOVU ZAKONA (INTESTATSKO)1. SISTEMI GRUPNE RASPODJELE SRODNIKA KAO ZAKONSKIH NASLJEDNIKA

U nauci se najcesce navode tri osnovna sistema grupisanja srodnika koji sluze kao model za regulisanje intestatskog nasljedjivanja i to: sistem zajednice krvi, sistem stepena srodstva i slozeni sistem.

1) Prema sistemu zajednice krvi najblizi srodnici su lica koja imaju najvecu kolicinu zajednicke krvi. Polazi se od misljenja da svaki roditelj daje svom djetetu 50% krvi. Zato su nablizi srodnici umrlog po ovom sistemu njegova rodjena braca i sestre (germani) jer imaju 100% zajednicke krvi sa ostaviocem, pa oni i imaju prednost u odnosu na ostale. Ostavioceva djeca, roditelji, polubraca i polusestre imaju sa njim 50% zajednicke krvi i tako redom. Srodnici sa istom kolicinom krvi po ovom sistemu nasljedjuju na jednake djelove.2) Osnovno pravilo sistema stepena srodstva je: koliko ima rodjenja toliko ima stepena srodstva. Srodnici se po ovom sistemu pozivaju na nasljedje po sljedecem redu:

I stepen - njegova djeca i roditelji,

II stepen - njegovi unuci, braca i sestre, djede i babe,

III stepen - praunuci, pradjedovi i prababe, sestrici i bratanci, stricevi, ujaci i tetke itd.

Srodnici blizeg stepena srodstva iskljucuju srodnike daljeg stepena.

3) Slozeni (kombinovani) sistem bazira se na vise cinjenica od kojih se kao osnovna uzima podjela srodnika na potomke, pretke i pobocne srodnike (kolaterale). U zavisnosti od kombinacije elemenata, uz osnovni, razlikuju se dva sistema: sistem bliskosti srodstva i parentelarni sistem.a) Sistem bliskosti srodstva polazi od podjele srodnika na potomke, pretke i pobocne srodnike formirajuci u osnovi tri odgovarajuce grupe srodnika. Ovaj sistem zastupljen je u francuskom pravu.b) Parentelarni sistem zasniva se na podjeli krvnih srodnika na nasljedna koljena ili kola koja se nazivaju parentele. Parentele su skupovi srodnika koji poticu od rodonacelnika koji su, prema ostaviocu, istog ranga. Rodonacelnik prve parentele, npr. jeste sam ostavilac, rodonacelnici druge parentele su roditelji ostavioca i njihovo potomstvo. Ovaj sistem se zasniva na kombinaciji hijerarhisjkog pozivanja srodnika na nasljedje, a prema odnosu primjene pravila o prirastaju i predstavljanju ovaj sistem se dijeli na: parentelarno-graduelni i parentelarno-linearni. Parentelarno-graduelni sistem zasniva se na neogranicenoj primjeni prava prirastaja (ius accrescendi), po kome se odlucujuca prednost daje stepenu srodstva unutar parentele, tako da rodjak blizeg stepena srodstva iskljucuje iz nasljedja rodjaka daljeg stepena srodstva. Odnosno, u ovom sistemu nema mjesta primjeni prava predstavljanja. Parentelarno-linearni sistem odlikuje se prvenstvenom i neogranicenom primjenom prava predstavljanja (ius representationis). Unutar jedne parentele srodnici se pozivaju na nasljedje prvenstveno po linijama i predstavljanje se primjenjuje dokle god ima ma i jednog clana nishodne linije. Tek u slucaju da u jednoj liniji nema clanova (srodnika) primjenjuje se pravo prirastaja.2. SISTEM ZAKONSKOG NASLJEDJIVANJA PREMA ZON-u CG

Na osnovu zakona zaostavtinu ostavioca nasljeuju: njegovi potomci, usvojenici i njihovi potomci, njegov suprunik, njegovi roditelji, usvojioci, njegova braa i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i babe i njihovi potomci, njegovi pradjedovi i prababe.Na osnovu zakona ostavioca nasljeuje i njegov vanbrani suprunik koji je u pravu nasljeivanja izjednaen s branim. Vanbranom zajednicom smatra se ivotna zajednica ene i mukarca koja je trajala due vremena i u kojoj nije bilo smetnji za zakljuenje punovanog braka, a koja je prestala smru ostavioca. Zakonski nasljednici nasljeuju po nasljednim redovima. Nasljednici blieg nasljednog reda iskljuuju iz nasljedstva lica daljeg nasljednog reda.1) Prvi nasljedni red - Zaostavtinu ostavioca nasljeuju njegova djeca i njegov suprunik. Nasljednici ovog nasljednog reda nasljeuju na jednake djelove. Pravo predstavljanja se neograniceno primjenjuje. Dio zaostavtine koji bi pripao ranije umrlom djetetu da je nadivjelo ostavioca nasljeuju njegova djeca (unuci ostavioevi) na jednake djelove, a ako je neki od unuka umro prije ostavioca, dio koji bi njemu pripao da je bio iv u trenutku smrti ostavioeve nasljeuju njegova djeca (praunuci ostavioevi) na jednake djelove, i tako redom sve dok ima potomaka ostavioevih. Kad ostavilac nema potomstva supruznik ne nasljedjuje u prvom vec u drugom nasljednom redu.2) Drugi nasljedni red - Zaostavtinu ostavioca koji nije ostavio potomke nasljeuju njegov suprunik i njegovi roditelji. Roditelji ostavioca nasljeuju zaostavtine na jednake djelove, a drugu polovinu suprunik ostavioca. Ako poslije ostavioca nije ostao suprunik, roditelji ostavioca nasljeuju cijelu zaostavtinu na jednake djelove. I u ovom nasljednom redu neograniceno se primjenjuje pravo predstavljanja. Ako je jedan roditelj ostavioev umro prije ostavioca, dio zaostavtine koji bi mu pripao da je nadivio ostavioca nasljeuju njegova djeca (braa i sestre ostavioevi), njegovi unuci i praunuci i njegovi dalji potomci, po pravilima koja vae za sluaj kad ostavioca nasljeuju njegova djeca i ostali potomci.

Ako su oba roditelja ostavioeva umrla prije ostavioca, dio zaostavtine koji bi svakom od njih pripao da je nadivio ostavioca, nasljeuju potomci po pravu predstavljanja. U ovom slucaju treba voditi racuna o kvalitetu srodstva. Naime, pobocni ostaviocevi srodnici u ovom nasljednom redu dijele se na:

Punorodne (germani) - oni kojima su oba ostavioceva roditelja preci (rodjena braca i sestre i njihovi potomci), i Polurodne - oni kojima je predak samo jedan ostaviocev roditelj (braca i sestre po ocu i njihovo potomstvo - consaugeni, i braca i sestre po majci i njihovo potomstvo - uterini).

Ostavioeva braa i sestre samo po ocu nasljeuju na jednake djelove oev dio zaostavtine, braa i sestre samo po majci nasljeuju na jednake djelove majin dio, a roena braa i sestre nasljeuju na jednake djelove sa braom i sestrama po ocu oev dio, a sa braom i sestrama po majci majin dio.Ako je jedan roditelj ostavioev umro prije ostavioca, a nije ostavio nijednog potomka (pa se pravo predstavljanja ne moze primjeniti), tada se primjenjuje pravo prirastaja pa dio zaostavtine koji bi mu pripao da je nadivio ostavioca nasljeuje drugi roditelj, a ako je i ovaj umro prije ostavioca, njegovi potomci po pravu prestavljanja nasljeuju ono to bi pripalo jednom i drugom roditelju. Ako su oba roditelja ostavioeva umrla prije ostavioca, a nisu ostavili nijednog potomka, cijelu zaostavtinu nasljeuje nadivjeli suprunik ostavioev.3) Treci nasljedni red - Zaostavtinu ostavioca koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni suprunika, nasljeuju njegovi djedovi i babe. Jednu polovinu zaostavtine nasljeuju djed i baba po ocu, a drugu polovinu djed i baba po majci, tako da svaki od ovih ostaviocevih predaka dobija po zaostavstine. I u ovom redu neograniceno se primjenjuje pravo predstavljanja.

Djed i baba iste loze nasljeuju na jednake djelove. Ako je neki od ovih predaka jedne loze umro prije ostavioca, dio zaostavtine koji bi mu pripao da je nadivio ostavioca nasljeuju njegova djeca, njegovi unuci i njegovi dalji potomci, po pravilima koja vae za sluaj kad umrlog nasljeuju njegova djeca i ostali potomci. U svemu ostalom za nasljedno pravo djeda i babe jedne loze i njihovih potomaka vae pravila po kojima nasljeuju roditelji ostavioevi i njihovi ostali potomci. Ako su djed i baba jedne loze umrli prije ostavioca, a nisu ostavili nijednog potomka, dio zaostavtine koji bi im pripao da su nadivjeli ostavioca nasljeuju djed i baba druge loze, njihova djeca, njihovi unuci i njihovi dalji potomci. I ovdije se vodi racuna o razlikovanju pobocnih srodnika na punorodne i polurodne.

4) Cetvrti nasljedni red - Zaostavtinu ostavioca koji nije ostavio prethodno navedene srodnike nasljeuju njegovi pradjedovi i prababe. Ostavioevi pradjedovi i prababe po ocu nasljeuju na jednake djelove polovinu zaostavtine, a drugu polovinu na jednake djelove nasljeuju ostavioevi pradjedovi i prababe po majci, sto znaci da svi dobijaju po 1/8 zaostavstine. Ako neki od ovih predaka ne moe ili nee da naslijedi, njegov dio nasljeuje njegov suprunik, ako je predak ostavioev. Ako par predaka iste loze ne moe ili nee da naslijedi, njihov dio nasljeuje drugi par predaka iste loze. Ako pradjedovi i prababe jedne loze ne mogu da naslijede, njihov dio nasljeuju pradjedovi i prababe druge loze. U svemu ostalom za nasljedno pravo pradjedova i prababa vae pravila po kojima nasljeuju djedovi i babe.

3. PRAVO PREDSTAVLJANJA I PRAVO PRIRASTAJAPravo predstavljanja (ius representationis) posebno je nasljedno pravo koje omogucava potomcima ostaviocevog srodnika koji je u konkretnom slucaju mogao da bude nasljednik, ali iz odredjenih razloga to nije postao, da stupe na njegovo mjesto dobijajuci onaj dio koji bi dobio njihov predak da je postao nasljednik (npr. posle ostavioca ostali su njegov sin i dva unuka od ranije preminulog sina; sin na ime zakonskog nasljednog dijela dobija zaostavstine, a unuci stupaju na mjesto svog oca i zajedno dobijaju ono sto bi on dobio da je nadzivio ostavioca, sto iznosi svakome po ). U nasem pravu do primjene prava predstavljanja dolazi kada neki ostaviocev srodnik u konkretnom slucaju ne postane nasljednik bilo zbog toga sto je umro prije ostavioca ili je nedostojan za nasljedjivanje. Ali, do prava predstavljanja ne dolazi kada lice da negativnu nasljednu izjavu osim ako izricito izjavi da se odrice nasljedja samo u svoje ime.Pravo predstavljanja se primjenjuje samo kod zakonskog, a ne i kod testamentarnog nasljedjivanja. Tim pravom se mogu koristiti svi ostaviocevi potomci i njegovi pobocni srodnici do granice kruga zakonskih nasljednika. To isto vazi i za nuzne nasljednike, a njime se moze koristiti i nasciturus. Nadalje ovim pravom se mogu koristiti kako punorodni tako i polurodni srodnici (uticaj kvaliteta srodstva), s tim sto ce u slucajevima kada se ovo pravo koristi preko oba zajednicka pretka ostavioca, polurodni srodnici dobiti manji nasljedni dio.

Pravo prirastaja (ius accrescendi) ima primjenu kada iz nekih razloga ne moze da se primjeni pravo predstavljanja. Takav slucaj moze biti kada nema potomaka u jednoj liniji koji mogu ili hoce da naslijede. Dakle, kada je pravo predstavljanja u jednoj liniji neprimjenjivo, nasljedni dio koji bi pripao srodnicima linije unutar tog nasljednog reda, pripada nasljednim djelovima ostalih srodnika tog nasljednog reda koji su u najblizem stepenu srodstva sa ostaviocem, pri cemu se mora voditi racuna i o kvalitetu srodstva nasljednika.

Npr. ostavilac je imao dva sina - lica A i B. Od sina A imao je i dva unuka, lica C i D. Sin A je umro prije ostavioca, a unuci C i D su unistili ostaviocev testament jer su bili nezadovoljni njegovom sadrzinom. Posto lice A nije dozivjelo trenutak delacije ono ne moze biti nasljednik. Nasljednici ne mogu biti ni lica C i D jer su nedostojni pa otuda proizilazi da polovina zaostavstine koja bi pripala liniji u kojoj je lice A prirasta polovina zaostavstine lica B, pa ovo lice nasljedjuje cjelokupnu imovinu.Slozeniji je slucaj kada su nasljednici razlicitog kvaliteta srodstva. Npr. ostavilac je imao jednu rodjenu sestru - lice A, brata po majci - lice B, i brata po ocu - lice C. U slucaju da se sva tri lica pozivaju na nasljedje, po pravu predstavljanja na mjesto svojih roditelja, lice A bi dobilo zaostavstine ( zaostavstine sa oceve i sa majcine strane, jer ima oba zajednicka pretka sa ostaviocem), a lica B i C dobila bi po zaostavstine (jer sa ostaviocem imaju samo jednog zajednickog pretka). Dakle, pravo prirastaja nastupa kada zakonski nasljedni dio jednog ili vise nasljednika postane slobodan i reprezentacija se in concreto ne moze primjeniti. Tada slobodni dio prirasta ipso iure ostalim sanasljednicima prema njihovim nasljednim djelovima, ali uvjek vodeci racuna o stepenu i kvalitetu srodstva. Za razliku od prava predstavljanja, prirastaj se primjenjuje kako kod zakonskog tako i kod testamentarnog prava.4. NASLJEDNOPRAVNE POSLJEDICE USVOJENJA

Usvojenik i njegovi potomci imaju prema usvojiocu ista nasljedna prava kao i usvojioeva djeca i drugi njegovi potomci. Usvojilac ima na zaostavtini usvojenika i njegovih potomaka ista nasljedna prava koja imaju preci usvojenika prema svojim potomcima. Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci ne nasljeuju usvojioeve srodnike, njegovog suprunika, ni druge njegove usvojenike. Nepotpunim usvojenjem ostaju nedirnuta prava nasljeivanja izmeu usvojenika i njegovih srodnika. Usvojenik i njegovi potomci ne mogu naslijediti usvojioca, ako je usvojilac bio podnio zahtjev za prestanak usvojenja, a poslije njegove smrti se utvrdi da je zahtjev bio osnovan.5. NASLJEDNOPRAVNI POLOZAJ OSTAVIOCEVOG BRACNOG DRUGAU prvom nasljednom redu supruznik nasljedjuje sa djecom ostavioca na jednake djelove. Ali nasljedni dio ostaviocevog supruznika moze biti smanjen, odnosno nasljedni dio ostavioceve djece moze biti povecan. Tako kad ima djece iz ranijih brakova, djece roene van braka, kao i djece koja se po zakonu smatraju da su roena u braku ili usvojenika ostavioevih, a imovina njegovog suprunika iznosi vie od dijela koji bi mu pripao pri podjeli zaostavtine na jednake djelove, svakom tom ostavioevom djetetu, odnosno usvojeniku pripada dva puta vei dio nego supruniku. Dakle, ukoliko se ovi uslovi za smanjenje nasljednog dijela supruznika steknu onda svakom ostaviocevom djetetu pripada dva puta veci nasljedni dio u odnosu na dio nadzivjelog supruznika.

Ali, u prvom nasljednom redu nasljedni dio ostaviocevog supruznika moze biti i povecan. Tako kad je suprunik koji nema nunih sredstava za ivot pozvan na nasljee sa drugim nasljednicima, sud moe, na zahtjev suprunika, odluiti da supruniku pripadne doivotno uivanje (plodouivanje) na cjelini ili dijelu zaostavtine koju su naslijedili ostali nasljednici. Osim toga sud moe, kad za to postoje opravdani razlozi, na zahtjev suprunika, odluiti da umjesto doivotnog uivanja suprunik naslijedi i jedan dio onog dijela zaostavtine koji bi po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici, a moe odluiti da suprunik naslijedi i cijelu zaostavtinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom suprunik zapao u oskudicu.

Pri odluivanju sud e uzeti u obzir sve okolnosti sluaja, a naroito imovinske prilike i sposobnost suprunika za privreivanje, trajanje brane zajednice, imovinske prilike ostalih nasljednika, njihovu sposobnost za privreivanje i vrijednost zaostavtine. Suprunik i ostali nasljednici uvijek mogu sporazumom doivotno uivanje preinaiti u doivotnu rentu. Kad se promijene prilike zbog kojih je supruniku pripalo doivotno uivanje ili renta, sud moe, na zahtjev ostalih nasljednika, doivotno uivanje ili rentu ukinuti.Supruznici prvenstveno gube pravo medjusobnog nasljedjivanja u slucaju razvoda ili ponistenja braka jer u tim slucajevima nestaje pravno relevantna veza izmedju ostavioca i njegovog nasljednika koja omogucava supruznicima ulazak u krug zakonskih nasljednika. Posle razvoda ili ponistenja braka oni vise nisu supruznici pa osnov pozivanja na nasljedje vise ne moze biti zakon (intestatski red nasljedjivanja) vec samo testament (zavjestanje). Osnovna specificnost nasljednopravnog polozaja supruznika ogleda se u tome sto on, za razliku od ostalih nasljednika koji gube pravo na nasljedje samo onda kada su nesposobni ili nedostojni za nasljedjivanje, nema pravo da naslijedi:a) ako je ostavilac bio podnio tubu za razvod braka, a poslije smrti ostavioeve se utvrdi da je tuba bila osnovana,

b) ako njegov brak sa ostaviocem bude poniten poslije smrti ostavioeve, iz uzroka za ije je postojanje nadivjeli suprunik znao u vrijeme zakljuenja braka,

c) ako je njegova zajednica ivota sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili po sporazumu sa ostaviocem (ovo vazi i za vanbracnog supruznika).6. POVECANJE NASLJEDNOG DIJELA RODITELJA

Ostaviocevi roditelji mogu zahtjevati povecanje zakonskon nasljednog dijela. Tako, kad su roditelji koji nemaju nunih sredstava za ivot pozvani na nasljee sa suprunikom ostavioevim, sud moe, na njihov zahtjev, odluiti da im pripadne doivotno uivanje na cjelini ili dijelu zaostavtine koju je naslijedio suprunik. U ovim slucajevima, sud moe, kad za to postoje opravdani razlozi, na zahtjev roditelja, odluiti da umjesto doivotnog uivanja naslijede i jedan dio onog dijela zaostavtine koji bi trebalo da naslijedi suprunik, a moe odluiti da roditelji naslijede cijelu zaostavtinu, ako je ona tako mala da bi njenom podjelom roditelji zapali u oskudicu.Ako je izmeu roditelja ostavioevih zajednica ivota trajno prestala, a samo jedan roditelj nema nunih sredstava za ivot, on moe zahtijevati doivotno uivanje, odnosno poveanje nasljednog dijela prema supruniku, kao i prema drugom roditelju ostavioevom. Ako je jedan roditelj ostavioev umro prije ostavioca, nadivjeli roditelj koji nema nunih sredstava za ivot moe zahtijevati doivotno uivanje, odnosno poveanje svog nasljednog dijela i prema nasljednicima umrlog ostavioevog roditelja.Pri odluivanju sud e uzeti u obzir sve okolnosti sluaja, a naroito imovinske prilike i sposobnost roditelja za privreivanje, imovinske prilike suprunika, odnosno nasljednika umrlog roditelja i njihovu sposobnost za privreivanje, duinu trajanja zajednice ivota ostavioca i suprunika i vrijednost zaostavtine. Roditelj i ostali nasljednici uvijek mogu sporazumom doivotno uivanje preinaiti u doivotnu rentu. Kad se promijene okolnosti zbog kojih je roditelju pripalo doivotno uivanje ili renta, sud moe, na zahtjev ostalih nasljednika, doivotno uivanje ili rentu ukinuti.III IMPERATIVNO (TESTAMENTARNO) NASLJEDJIVANJE

1. SLOBODA TESTIRANJA I NUZNI DIOSloboda testiranja predstavlja pravo koje pruza pravni poredak odredjenim pravnim subjektima (testamentarno sposobnim fizickim licima) u pogledu sadrzine njihovog jednostranog i neposrednog raspolaganja zaostavstinom za slucaj smrti, kao i u pogledu drugih izjava u naredbi u vezi sa sopstvenom smrcu, koje ova lica mogu jednostrano izmijeniti ili ukinuti sve do trenutka smrti ili gubitka testamentarne sposobnosti. Dakle, fizicka lica odredjenog uzrasta sposobna za rasudjivanje imaju pravo da raspolazu svojom imovinom za slucaj svoje smrti putem jednostranog, licnog i uvjek opozivog pravnog akta - testamenta.Najznacajnije neposredno ogranicenje slobode testiranja jeste nuzni dio. Ovaj dio predstavlja odredjen dio zakonskog dijela zaostavstine na koji imaju pravo odredjeni zakonski (nuzni nasljednici), tj. to je dio kojim bi zakonski nasljednici slobodno raspolagali da nije bilo testamenta. Nuni nasljednici su: potomci ostavioca, njegov suprunik, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi roditelji i njegovi usvojioci. Djedovi i babe i braa i sestre ostavioca su nuni nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nunih sredstava za ivot. Sva navedena lica su nuni nasljednici kad su po zakonskom redu nasljeivanja pozvana na nasljee. Nuzni dio je uvjek manji od zakonskog dijela, a krug nuznih nasljednika uvjek je uzi od kruga zakonskih nasljednika. Dio zaostavstine kojim zavjestalac moze slobodno da raspolaze, koji ne podlijeze pravilima o nuznom dijelu naziva se raspolozivi dio. Da bi neko lice iz kruga nuznih nasljednika to i postalo potrebno je da se ispune odredjeni uslovi koji se dijele na objektivne i objektivno-subjektivne.a) Po objektivnom kriterijumu da bi neko lice postalo nuzni nasljednik potrebno je, prvo da postoji zakonom predvidjena veza tog lica sa ostaviocem (krvno ili gradjansko srodstvo, bracna veza), i drugo da se to lice po zakonskom redosljedu pozivanja na nasljedje in concreto pojavljuje kao nasljednik. Krug nuznih nasljednika koje zakon po ovom kriterijumu predvidja su: potomci ostavioca, njegov suprunik, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi roditelji i njegovi usvojioci. Oni su nuzni nasljednici bez ispunjenja nekog dodatnog uslova.b) Po objektivno-subjektivnom kriterijumu izvjesna lica mogu postati nuzni nasljednici samo uz ispunjenje dodatnih uslova. Ti uslovi se svode na cinjenicu trajne nesposobnosti za rad i nemanja nuznih sredstava za zivot. Lica koja nasljedjuju po ovom kriterijumu su djedovi i babe i braca i sestre ostavioca.1.1. VELICINA NUZNOG DIJALA Nase pravo prihvatilo je sistem pojedinacnog nuznog dijela. Da bi se odredio nuzni dio neophodno je prethodno izracunati zakonski dio nuznog nasljednika. Taj dio predstavlja osnovicu za izracunavanje nuznog dijela. Osnovica se potom umanjuje za zakonom odredjeni razlomak. Prema ZON-u nuni dio potomaka, usvojenika i njihovih potomaka i suprunika iznos , a nuni dio ostalih nasljednika 1/3 od onog dijela koji bi svakom od njih pripao po zakonskom redu nasljeivanja. 1.2. PRAVNA PRIRODA PRAVA NA NUZNI DIO

Pravna priroda ovog prava moze biti dvojaka: nasljednopravna (stvarnopravna) i obligacionopravna. Nas zakon o nasljedjivanju prihvata sistem tzv. nasljednopravne, odnosno stvarnopravne prirode prava na nuzni dio. Nasljednopravna priroda prava na nuzni dio omogucava ovlascenom licu da zahtijeva dio zaostavstine u svojinu, tj. da ucestvuje u diobi zaostavstine in natura. U sistemu obligacionopravne prirode prava na nuzni dio nasljednik nema pravo da zahtijeva realan dio zaostavstine. U trenutku smrti ostavioca nasljednik ne stice nikakvo stvarno pravo vec samo pravo da zahtjeva isplatu odredjene sume novca. Zbog toga nuzni nasljednik i nije nasljednik u pravom smislu rijeci (univerzalni sukcesor) vec je samo singularni sukcesor. Nas zakon propisuje da je pravo na nuzni dio nasljedno pravo i propisuje da nunom nasljedniku pripada odreeni dio svake stvari i prava koji sainjavaju zaostavtinu, ali zavjetalac moe odrediti da nuni nasljednik primi svoj dio i u odreenim stvarima, pravima ili u novcu.1.3. IZRACUNAVANJE NUZNOG I RASPOLOZIVOG DIJELA

Vrijednost zaostavtine od koje se izraunava nuni dio predstavljaju sva imovinska dobra koja je ostavilac imao u trenutku smrti, raunajui i sve ono ime je raspolagao testamentom, kao i sva njegova potraivanja, pa i ona koja je imao prema nekom nasljedniku, osim potraivanja koja su oigledno nenaplativa. Utvrivanje vrijednosti vri se putem popisa i procjene. Od utvrene vrijednosti dobara koja je ostavilac imao u trenutku smrti odbija se iznos dugova ostavioevih, iznos trokova popisa imovine i iznos uobiajenih trokova sahrane ostavioca. Utvrenom ostatku dodaje se vrijednost svih poklona koje je ostavilac uinio ma na koji nain nekom zakonskom nasljedniku, pa i poklona uinjenih nasljednicima koji se odriu nasljea, kao i onih poklona za koje je ostavilac naredio da se ne uraunavaju nasljedniku u njegov posljednji dio, kao i vrijednost poklona koje je ostavilac u poslednjoj godini svog ivota uinio drugim licima koja nijesu zakonski nasljednici, osim manjih uobiajenih poklona.

Nee se dodavati vrijednost poklona uinjenih za postizanje optekorisnih svrha, kao ni poklona koji se na osnovu samog zakona ne uraunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio. Kao poklon smatra se i odricanje od prava, oprotaj duga, sve to je ostavilac za vrijeme svog ivota dao nasljedniku na ime nasljednog dijela, ili radi osnivanja ili proirenja domainstva, ili radi obavljanja djelatnosti, odnosno zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje bez naknade. Pri procjenjivanju poklona uzima se vrijednost poklonjene stvari u trenutku smrti ostavioeve, a prema njenom stanju u vrijeme izvrenja poklona. Kad se poklon sastoji u osiguranju poklonoprimca, kao vrijednost poklona uzee se zbir premija koje je uplatio ostavilac, ako je taj zbir manji od osigurane sume, a ako je zbir premija vei od osigurane sume, kao vrijednost poklona uzee se iznos osigurane sume.1.4. RAZBASTINJENJE NUZNIH NASLJEDNIKA

Razlikuju se dva nacina razbastinjenja nuznih nasljednika: iskljucenje nuznih nasljednika iz nasljedja i lisenje nuznog dijela u korist potomaka.

1) Iskljucenje nuznih nasljednika iz nasljedja ustanova je cija primjena spada u domen zavjestaoceve slobode testiranja. Za razliku od nedostojnosti gdje je neophodna izricita volja zavjestaoca da bi se ona otklonila (u slucajevima kada je to moguce), da bi iskljucenje iz prava na nuzni dio djelovalo potrebno je, pored ispunjenja zakonskih uslova, da zavjestalac svojom voljom iskljuci nuznog nasljednika i to na nesumnjiv nacin. Zavjetalac moe iskljuiti iz nasljea nunog nasljednika:

a) ako se povredom neke zakonske ili moralne obaveze tee ogrijeio prema ostaviocu,

b) ako je sa umiljajem uinio neko tee krivino djelo prema ostaviocu ili njegovom supruniku, djetetu, usvojeniku ili roditelju,

c) ako se odao neradu i nepotenom ivotu.

Iskljuenje nunog nasljednika iz nasljea moe biti potpuno (u kom slucaju nuzni nasljednik ne dobija nikakvu korist iz zaostavstine), ili djelimino (kada nuzni nasljednik dobija manju korist mjereno prema vrijednosti nuznog dijela koji bi mu pripao da nema osnova za iskljucenje). Zavjetalac koji eli da iskljui nekog nasljednika mora to izraziti u testamentu na nesumnjiv nain. Osnov za iskljuenje mora postojati u vrijeme sastavljanja testamenta. To znaci da ukoliko je osnov nastao kasnije, odnosno do momenta smrti ostavioca, on nece biti uzet u obzir. Uz to i sve promjene koje eventualno nastanu do tog drugog trenutka nece biti uzete u razmatranje. U sluaju spora o osnovanosti iskljuenja, dunost dokazivanja da je iskljuenje osnovano lei na onome ko se na iskljuenje poziva. To znaci da onus probandi uvjek tereti zavjestajnog nasljednika, odnosno drugog nasljednika kome iskljucenje ide u prilog, u slucaju da nuzni nasljednik istakne prigovor neosnovanog iskljucenja. Iskljuenjem iz prava na nuzni dio nasljednik gubi sva nasljedna prava u mjeri u kojoj je iskljuen, a prava ostalih lica koja mogu naslijediti ostavioca odreuju se kao da je iskljueni umro prije ostavioca.2) Lisenje nuznog dijela u korist potomaka - Odnos izmedju slobode zavjestanja i nuznog dijela na izvjesan nacin je tretiran i kroz ustanovu lisenja prava na nuzni dio. Za razliku od iskljucenja, ostavilac kod ustanove lisenja prava na nuzni dio nije slobodan da nuzni dio lisenog lica ostavi kome hoce. Ovdije je na neki nacin posrijedi voljno uvodjenje prava predstavljanja za odredjeni slucaj i pod odredjenim uslovima. Druga razlika odnosi se na krug lica koja mogu biti iskljucena, odnosno lisena prava na nuzni dio. Dok se ustanova iskljucenja moze primjeniti na sve nuzne nasljednike, dotle se lisenje moze odnositi samo na potomka ostavioca, dakle pripadnika prvog nuznog nasljednog reda. Ako je potomak koji je imao pravo na nuni dio prezaduen ili je rasipnik, zavjetalac ga u testamentu moe liiti u cjelini ili djelimino njegovog nunog dijela u korist njegovih potomaka. Pod prezaduzenoscu nekog lica treba smatrati takvo stanje njegove imovine gdje postoji trajnija nesrazmjera izmedju aktive i pasive, i to u korist ove druge. Rasipnistvo postoji kada je ocigledno da jedno lice sa svojom imovinom postupa na nacin koji vodi njenom trajnom i nepovratnom umanjenju.

Za punovanost lisenja neophodno je da liseno lice u trenutku otvaranja nasljea ima maloljetne potomke ili punoljetne potomke koji su nesposobni za rad i nemaju nunih sredstava za ivot. Lisenje se, kao i iskljucenje, mora izvrsiti u formi testamenta. Punovazno lisenje oduzima lisenom licu pravo na nuzni dio u mjeri i na nacin kako je to odredio zavjestalac. Ujedno, u toj mjeri i na taj nacin te koristi prelaze na potomke lisenog lica i to:

a) ako je sam zavjestalac odredio sta i koliko prelazi na potomke lisenog lica postupice se po toj odredbi,

b) ako zavjestalac nije odredio prelazak nuznog dijela na potomke lisenog lica tada ce po samom zakonu te koristi pripasti onom njegovom potomku koji ispunjava uslove.2. POVREDA NUZNOG DIJELA

Nuni dio je povrijeen kad ukupna vrijednost raspolaganja testamentom i poklona prevazilazi raspoloivi dio. Kad je povrijeen nuni dio, raspolaganje testamentom e se smanjiti, a pokloni e se vratiti koliko je potrebno da bi se namirio nuni dio. Pri utvrivanju ukupne vrijednosti testamentalnih raspolaganja i poklona uzimaju se u obzir i oni pokloni i raspolaganja testamentom za koje je ostavilac naredio da se ne uraunavaju nunom nasljedniku u njegov nasljedni dio. Od ovih poklona i testamentalnih raspolaganja koji se uraunavaju nunom nasljedniku u njegov nasljedni dio, uzima se u obzir pri utvrivanju ukupne vrijednosti testamentalnih raspolaganja i poklona samo onoliko za koliko oni prevazilaze njegov nuni dio. Kad je povrijeen nuni dio, prvo se smanjuju raspolaganja testamentom, pa ukoliko nuni dio ne bi bio time namiren, onda se vraaju pokloni.a) Srazmjerno smanjenje raspolaganja testamentom (privilegovani legat) - Raspolaganja testamentom smanjuju se u istoj srazmjeri, bez obzira na njihovu prirodu i njihov obim i bez obzira da li se nalaze u jednom ili vise testamenata, ako iz testamenta ne proizilazi neto drugo. Ako je zavjetalac ostavio vie legata i naredio da se neki legat isplati prije ostalih, taj e se legat smanjiti samo ukoliko vrijednost ostalih legata ne dostie da se namiri nuni dio.b) Srazmjerno smanjenje legata naloenih testamentom nasljedniku ili legatoru -Testamentalni nasljednik, iji bi nasljedni dio morao biti smanjen da bi se namirio nuni dio, moe traiti srazmjerno smanjenje legata koje on treba da isplati, ako iz testamenta ne proizilazi neto drugo. Ova odredba primjenjuje se i na legatara kome je zavjetalac naloio da iz svog legata neto isplati.Vraanje poklona vri se poev od posljednjeg poklona i ide dalje obrnuto redu kojim su pokloni uinjeni. Pokloni uinjeni istovremeno vraaju se srazmjerno. U pogledu poklonjene stvari koju je duan da vrati, poklonoprimac se smatra kao savjesni dralac do dana kada je saznao za zahtjev za vraanje poklona. Smanjenje raspolaganja testamentom i vraanje poklona kojima je povrijeen nuni dio mogu traiti samo nuni nasljednici. Smanjenje raspolaganja testamentom moe se traiti u roku od 3 godine od proglaenja testamenta, a vraanje poklona u roku od 3 godine od smrti ostavioeve, odnosno od dana kada je rjeenje o njegovom proglaenju za umrlog, odnosno rjeenje kojim se utvruje njegova smrt, postalo pravosnano.IV ZAVJESTAJNO (TESTAMENTARNO) NASLJEDJIVANJE

1. POJAM I PRAVNA PRIRODA ZAVJESTANJA

Zavjestanje predstavlja zakonom uredjen oblik jednostrane, strogo licne i opozive izjave volje za to sposobnog lica, kojom ono odredjuje raspodjelu svoje imovine poslije svoje smrti, i eventualno daje druge izjave i naredbe u vezi sa svojom smrcu. Pod pravnom prirodom zavjestanja podrazumjevaju se njegove osobine kao pravnog posla.a) Testament je pravni posao mortis causa - Pravni poslovi se dijele na one medju zivima (negotia inter vivos) koji nastaju za zivota stranaka, odnosno lica koja ih preduzimaju i proizvode sva svoja dejstva za zivota lica, ili izuzetno neka dejstva proizvode i posle smrti tih lica, odnosno nekog od njih (npr. ugovor o dozivotnom izdrzavanju) i one za slucaj smrti (negotia mortis causa) koji nastaju za zivota lica koje ga preduzima, ali sva njegova pravna dejstva otpocinju tek smrcu odredjenog lica. Da bi testament proizveo bilo koje pravno dejstvo, neophodan uslov za to je smrt zavjestaoca, sto dalje znaci da lica u testamentu odredjena za nasljednike ili singularne sukcesore nemaju nikakva prava sve dok je zavjestalac u zivotu.b) Testament je dobrocin pravni posao - Dobrocini su oni pravni poslovi kod kojih jedna strana dobija korist a da za to ne daje nikakvu protivnaknadu. Testamentarno raspolaganje je uvjek dobrocino, pa i u onim slucajevima kada sadrzi odredjene terete i naloge. Otuda se i odredjene pravne posljedice koje prate dobrocine pravne poslove odnose i na testament: neophodna je odredjena forma za njihov nastanak, sire su mogucnosti za ponistenje (motiv ulazi u kauzu), posebna pravila tumacenja, itd.c) Testament je jednostrani pravni posao - Jednostrani pravni poslovi nastaju i proizvode pravna dejstva izjavom samo jedne volje. Testament nastaje kada ga lice sa aktivnom testamentarnom sposobnoscu nacini u zakonom propisanom obliku, a proizvodi pravno dejstvo tek posle smrti zavjestaoca. Jednostranost testamenta je izrazena vrlo strogo: uticaj volje drugog lica vodi njegovoj nistavosti. Volja drugog lica moze se javiti samo u granicama savjeta. Prekoracenje ove granice vodi na teren mana volje i time i do mogucnosti ponistenja testamenta, bilo u cjelini ili djelimicno. Testament dakle mora da odrazava stvarnu i pravu volju zavjestaoca, njegova volja mora biti u potpunosti slobodna. To znaci da zavjestaoceva volja mora biti oslobodjena svake prinude, prevare, prijetnje ili zablude. Tako ZON propisuje da je nitav testament ako je zavjetalac bio natjeran prijetnjom ili prinudom da ga saini ili se odluio da ga saini usljed toga to je bio prevaren ili to se nalazio u zabludi. Prijetnja, prinuda ili prevara povlai nitavost testamenta i kad potie od treeg lica. Raspolaganja testamentom su nitava i kad postoji zabluda o injenicama koje su pobudile zavjetaoca da uini ta raspolaganja. Ako su samo neke odredbe testamenta sainjene pod prijetnjom ili prinudom, usljed prevare ili u zabludi, onda su samo one nitave.

d) Testament je strogo licni pravni posao - Tetsament je pravni posao kod koga je iskljuceno svako zastupanje. Zavjestalac mora licno, svojom sopstvenom i slobodnom voljom izraziti sadrzinu svoga testamenta. On to ne moze uciniti ni preko zakonskog zastupnika ni preko punomocnika. Univerzalni i singularni sukcesori moraju u testamentu biti odredjeni ili odredivi (odredivi ce biti ako je zavjestalac predvidio elemente na osnovu kojih se moze individualizovati nasljednik, odnosno drugi korisnik iz testamenta).e) Testament je formalni pravni posao - Formalni pravni poslovi su oni koji podrazumjevaju da volja, koja cini sadrzinu pravnog posla, bude izrazena u odredjenom obliku (formi). Ispunjenje testamentarne forme, tacno propisane zakonom, bitan je sastojak tog pravnog posla (forma ad solemnitatem). I obrnuto, nikakvo odstupanje od zakonom predvidjene forme testamenta nije dopusteno, naprotiv formalni propusti uvjek otvaraju mogucnost za ponistenje testamenta. Ponitenje testamenta zbog nedostatka forme moe traiti poslije otvaranja nasljedstva samo lice koje ima pravni interes i to u roku od godine dana od kada je saznalo za testament, a najkasnije za 10 godina od proglaenja testamenta. Rok od godine dana ne moe poeti da tee prije proglaenja testamenta.

f) Testament je jednostrano opoziv pravni posao - Zavjestalac ima pravo da bilo kada, do posljednjeg daha, izmijeni ili opozove svoj testament. On se ovog svog prava ne moze ni na koji nacin odreci, pa ni ugovorom, u testamentu ili drugom pravnom poslu. Isto tako bilo koja ogranicavajuca klauzula u nekom pravnom poslu, u vezi sa ovom osobinom testamenta ne proizvodi nikakav pravni ucinak. Za akt izmjene ili opozivanja testamenta zavjestalac mora da ima istu sposobnost koja se trazi za akt sacinjavanja, tj. mora imati aktivnu testamentarnu sposobnost. Medjutim, ako je testament punovazno nastao, naknadni gubitak zavjestaoceve testamentarne sposobnosti ne utice na njegovu punovaznost.1.1. AKRIVNA TESTAMENTARNA SPOSOBNOSTPravni poredak pravnim subjektima postavlja izvjesne objektivne i subjektivne uslove u pogledu pravne relevantnosti izjava volje. a) Sto se tice subjektivnog uslova to je sposobnost za rasudjivanje, odnosno sposobnost pravnog subjekta da shvati stvarni i pravni znacaj svoje izjave volje. b) Objektivni uslov je odredjena starosna granica i tu se pravi razlika izmedju toga da li je u pitanju poslovna ili testamentarna sposobnost. Ova razlika potice od potrebe vece zastite pravnog subjekta u poslovima inter vivos jer je kod njih potrebno pokazati veci stepen opreznosti, paznje, znanja i zivotnog iskustva nego sto je to slucaj kod zavjestanja. Za aktivnu testamentarnu sposobnost dovoljna je emocionalna zrelost koja se po pravilu stice polnom zreloscu. Osim toga, testament je uvjek opoziv akt za razliku od pravnih poslova inter vivos gdje pravni subjekt ne moze jednostrano izbjeci izvrsenje obaveze koju je pravnim poslom primio. Zato je nas zakonodavac predvidio da se poslovna sposobnost stice sa 18 godina, a testamentarna sa 15 godina.Testament je nitav ako u vrijeme njegovog sainjavanja zavjetalac nije imao 15 godina ivota ili nije bio sposoban za rasuivanje. Gubitak sposobnosti za rasuivanje koji bi nastupio poto je testament sainjen ne utie na njegovu punovanost. Ali, naknadno sticanje aktivne zavjestajne sposobnosti ne dovodi automatski i do punovaznosti testamenta koji je sacinjen u vrijeme odsustva ove sposobnosti. Ako zavjestalac zeli da ono sto cini sadrzinu njegovog nistavog testamenta proizvede odgovarajuce pravno dejstvo za slucaj njegove smrti, morace da ucini novu izjavu posljednje volje sa istom sadrzinom, posto stekne aktivnu testamentarnu sposobnost. Takodje, ako je testament vec punovazno nastao zavjestalac ga ne moze mijenjati ukoliko se nalazi u stanju trajne ili privremene nesposobnosti, tj. odsustva aktivne testamentarne sposobnosti.

Ponitenje testamenta zbog zavjetaoeve nesposobnosti za rasuivanje ili zbog toga to zavjetalac nije imao 15 godina ivota, kao i ponitenje testamenta ili pojedinih njegovih odredaba zbog prijetnje ili prinude, prevare ili zablude, moe traiti samo lice koje ima pravni interes, i to u roku od godine dana od kada je doznalo za postojanje uzroka nitavosti, a najkasnije za 10 godina od proglaenja testamenta. Rok od godine dana ne moe poeti da tee prije proglaenja testamenta. Ponitenje testamenta prema nesavjesnom licu moe se traiti u roku od 20 godina od proglaenja testamenta.1.2. NAMJERA ZA SACINJAVANJE TESTAMENTA (ANIMUS TESTANDI)

Jedan od uslova za zakljucenje punovaznog pravnog posla jeste i pravno relevantna volja pravnog subjekta da preduzme odredjene pravne radnje i svijest tog subjekta o uslovima i posljedicama preduzetih radnji. Volja zavjestaoca u testamentarnom pravu mora biti: ozbiljna, stvarna, slobodna i upucena na nesto sto je moguce ostvariti. Pravno relevantna volja (namjera) mora biti uperena na zasnivanje odgovarajuceg pravnog posla, jer u protivnom pravni odnos nece nastati. U ugovornom pravu to se izrazava kroz princip da stranke moraju imati namjeru za zakljucenje ugovora (animus contrahendi), a u testamentarnom pravu kroz volju, odnosno namjeru za sacinjavanje testamenta (animus testandi). Odredba ZOO-a kojom je propisano da volja za zakljucenje ugovora mora biti izrazena tako da se njeno postojanje moze utvrditi sa sigurnoscu, mora se shodno primjeniti i u testamentarnom pravu. To znaci da se mora voditi racuna ne samo o pismenu koje je prezentirano kao ostaviocev testament vec i o svim relevantnim cinjenicama i uslovima u kojima je pismeno nastalo. Moze se dogoditi da su ispunjeni i materijalni i formalin zahtjevi za nastanak zavjestanja (aktivna testamentarna sposobnost, slobodno izrazena volja, dozvoljena i moguca sadrzina, propisana forma), ali usljed nedostatka animus testandia testament ne moze da nastane. Npr. ostavilac je sacinio pismeno koje po zakonu ispunjava sve potrebne uslove za svojerucni testament, ali se u postupku dokaze da to pismeno nije napravio sa namjerom da ucini raspored imovine za slucaj svoje smrti, vec je to ucinio da bi studentima pokazao kako se sacinjava jedan takav testament. Zavjestaoceva namjera za sacinjavanje testamenta mora biti odredjena i bezuslovna. I kod sacinjavanja i kod opoziva testamenta treba jasno izraziti volju da se bas tom izjavom raspolaze svojom imovinom za slucaj smrti.

2. SADRZINA ZAVJESTANJA

Obzirom da testament moze da sadrzi odredbe koje su po svojoj prirodi veoma raznovrsne, u teoriji je izvrsena podjela sadrzine testamenta na: materijalnu, formalnu i onu koja obuhvata tzv. ostale odredbe.

a) Materijalna sadrzina testamenta se uvijek, neposredno ili posredno, odnosi na imovinsko raspolaganje zavjestaoca, pa je stoga ona u pitanju kod:

postavljanja nasljednika (univerzalnog sukcesora),

odredjivanja nasljednih djelova (kvota),

odredjivanja singularnih sukcesora (legatara, korisnika naloga),

raspolaganja u dopustene svrhe (osnivanje zaduzbine, fonda ili fondacije),

odredjivanja supstitucije, uslova, rokova, iskljucenja iz nasljedja, lisenja prava na nuzni dio, oprostaja nedostojnosti itd.b) Formalna sadrzina zavjestanja odnosi se na slucaj postavljanja izvrsioca testamenta ili odredjivanja tzv. konkretizatora zavjestaoceve volje samo u vezi sa nekom posebnom odredbom u testamentu, npr. da se stara samo o ispunjenu naloga.

c) Sadrzina zavjestanja moze biti i neimovinske prirode, tzv. ostele odredbe: priznanje vanbracnog ocinstva, odredjivanje mjesta i nacina sahrane, odredjene preporuke organu starateljstva, i dr.

2.1. POSTAVLJANJE NASLJEDNIKA

Odredba kojom se postavlja nasljednik najznacajnija je odredba u zavjestanju, iako u savremenom pravu, za razliku od rimskog, postavljanje nasljednika nije uslov za punovaznost testamenta. Zavjestalac moze testamentom odrediti jednog ili vise nasljednika. Nasljednik na osnovu testamenta je: a) lice koje je zavjetalac odredio da naslijedi cjelokupnu njegovu imovinu (tzv. generalni nasljednik) ili dio imovine, odreen prema cijeloj imovini (koji se najcesce odredjuje razlomkom),

b) lice kome su testamentom ostavljena jedna ili vie odreenih stvari ili prava, ako se utvrdi da je volja zavjetaoeva bila da mu to lice bude nasljednik.Univerzalni sukcesor moze biti odredjen neposredno ili posredno. Nasljednik se najcesce postavlja neposredno imenom i prezimenom, a cesto se uz ime i prezime, ili samo ime stavlja i dodatak koji oznacava odnos izmedju zavjestaoca i nasljedika (npr. za nasljednika odredjujem mog sina Matiju). Odredjivanje nasljednika moze biti i posredno i to na dva nacina. a) Prvi nacin se sastoji u tome sto zavjestalac navede podatke na osnovu kojih se moze utrditi identitet nasljednika (npr. kucu ostavljam onome od moje djece koji ostane da zivi sa svojim roditeljima i njeguje nas u starosti). b) Drugi nacin se ne odnosi na individualizaciju nasljednika, vec zavjestalac ostavlja jednom licu tacno odredjene koristi iz zaostavstine, tj. jednu ili vise odredjenih stvari ili prava, ali se iz cjelokupne sadrzine testamenta moze utvrditi da je volja zavjestaoca da to lice bude njegov univerzalni sukcesor. Npr. ako zavjestalac ostavi licu A automobil, licu B vikendicu, a licu C kucu, stednu knjizicu i cjelokupnu gotovinu, s tim sto je lice C duzno da namiri ostavioceve dugove i da ga sahrani, tada su lica A i B legatari tj. singularni sukcesori, a lice C nasljednik, univerzalni sukcesor.2.3. MODALITETI PRI ODREDJIVANJU NASLJEDNIKA

Trenutkom smrti ostavioca postavljeni nasljednik stice zaostavstinu najcesce neposredno i definitivno; od delacije pa sve do smrti nasljednika sva nasljedjivanju podobna prava nalazice se u njegovoj imovini. Ali, od tog pravila postoje i znacajni izuzeci, jer je moguce u testamentu odrediti: zamjenu nasljednika (supstitucija), postaviti odredjene uslove, rokove i naloge.

2.3.1. SUPSTITUCIJA Zamjena nasljednika moze se sastojati u tome sto se u zavjestanju postavljenom nasljedniku za slucaj da on ne moze ili nece da se primi nasljedja, odredjuje zamjenik, ili je moguce da testator postavi nasljednika svome nasljedniku. Ove dvije vrste supstitucije: obicna (prosta) i fideikomisarna mogu se javiti u razlicitim oblicima.a) Odredba u zavjestanju kojom se jedno lice postavlja za nasljednika ali se istovremeno odredjuje da ce u slucaju da to lice ne postane nasljednik, nasljednik biti drugo lice, naziva se obicna zamjena nasljednika (substitutio vulgaris). Ova zamjena je bila dopustena u rimskom pravu i prihvacena je u savremenim pravima. Tako je u ZON-u propisano da zavjestalac moze testamentom da odredi lice kome ce pripasti nasljedstvo ako odredjeni nasljednik umre prije njega, ili se odrekne nasljedja, ili bude nedostojan da naslijedi. Isto vazi i za legate.Postavljeni nasljednik kod obicne supstitucije naziva se institut, a njegov zamjenik supstitut. Odnos izmedju njih zasnovan je na iskljucivosti: ako institut postane nasljednik, to je definitivno - supstitut je tada iskljucen, i obrnuto, ako supstitut postane nasljednik znaci da to institut nije bio nijednog trenutka. Institut i supstitut dakle ne mogu nikada biti nasljednici, niti istovremeno (simultano), niti jedan za drugim (sukcesivno). Svaki slucaj koji dovodi do zamjene nasljednika naziva se supstitucioni slucaj. Kad on nastupi supstitut mora da ispuni sve uslove koji se traze od svakog nasljednika: mora da dozivi trenutak delacije, da bude sposoban i dostojan za nasljedjivanje, da se primi nasljedja, odnosno da da pozitivnu nasljednu izjavu. Supstitut moze biti postavljen kako zavjestajnom, tako i zakonskom nasljedniku.Obicna zamjena nasljednika moze se javiti i u obliku tzv. sukcesivne supstitucije. To ce biti slucaj kad zavjestalac odredi zamjenu nasljedniku ne samo u jednom stepenu (npr. ako lice A ne postane nasljednik, lice B ce biti nasljednik), vec i u dva ili vise sukcesivno odredjenih stepena (npr. ako lice A ne postane nasljednik, bice lice B, a ako ne bude ni lice B, bice lice C, itd). U tom slucaju primjenjuju se ista pravila koja vaze za nasljednopravni polozaj instituta i supstituta, s tim sto ce supstitut u stvari biti i institut ali u odnosu na svog supstituta itd. (npr. slucaj sukcesivne supstitucije A-B-C: A je institut, B je supstitut u odnosu na A, ali je institut u odnosu na lice C, a C je supstitut lica B).

Kada nastupi supstitucioni slucaj nasljednopravni odnos se uspostavlja neposredno prema supstitutu, on je ostaviocev nasljednik i to u pravom smislu rijeci, od trenutka delacije. Izmedju instituta i supstituta nema nikakvih nasljednopravnih odnosa jer ako nastupi supstitucioni slucaj uzima se da institut ne postoji. Samim tim supstitut ne mora dozivjeti trenutak smrti instituta. Npr. ako su delaciju zavjestaoca dozivjeli i institut i supstitut, ali supstitut umre ubrzo po smrti zavjestaoca, a institut u ostavinskom postupku da negativnu nasljednu izjavu. Tada se uzima da je supstitut postao zavjestaocev nasljednik u trenutku delacije, pa ce se njegovi nasljednici pozvati na nasljedje. Zavjestaoceva zaostavstina je samim tim u trenutku njegove smrti postala dio supstitutove imovine.b) Fideikomisarna supstitucija jeste oblik zamjene nasljednika kod koga se u testamentu prvo odredjuje jedan nasljednik (prethodni nasljednik, fiducijar), a zatim, kada se steknu uslovi koje je predvidio zavjestalac da to lice prestane biti nasljednikom (npr. usljed smrti ili preudaje), odredjuje se za nasljednika drugo lice (potonji nasljednik, fideikomisar). U slucaju da zavjestalac odredi da ce dio zaostavstine nasljedjivati po utvrdjenom redu jedan veci ili neograniceni broj nasljednika iz kruga srodnika, onda je u pitanju tzv. porodicni fideikomis. U nasem pozitivnom pravu utvrdjeno je da zavjestalac ne moze odrediti nasljednika svome nasljedniku ni legataru.Klauzula u testamentu kojom zavjestalac za nasljednika imenuje svoje maloljetno dijete s tim da ce nasljednik postati neko drugo lice u slucaju da to dijete umre prije sticanja aktivne testamentarne sposobnosti naziva se pupilarna supstitucija. Ako pak zavjestalac odredi nasljednika svom potomku zato sto ovaj nije sposoban za rasudjivanje ali ujedno predvidi mogucnost da potomak naknadno stekne ovu sposobnost, a time i aktivnu testamentarnu sposobnost pa onda postane nasljednik, cime prvobitno postavljeni nasljednik gubi to svojstvo, takva zamjena nasljednika naziva se kvazi-pupilarna supstitucija. Posto se i ovdije radi o slucaju postavljanja nasljednika svome nasljedniku, ni ove dvije vrste supstitucije nisu dozvoljene u savremenom pravu.Od fideikomisarne supstitucije treba jasno razlikovati odredbu u testamentu kojom zavjestalac za nasljednika postavlja jedno lice, ali istovremeno konstituise pravo dozivotnog uzivanja na toj zaostavstini za drugo lice (npr. nasljednik je unuk ostavioca s tim sto ostaviocev sin ima pravo dozivotnog uzivanja zaostavstine). Ovo predstavlja i kod nas i u drugim pravima dopustenu sadrzinu testamenta jer je tu posrijedi isporuka, odnosno legat (u osnovi isto sto i npr. odredjivanje dozivotnog izdrzavanja za neko lice, ili prava stanovanja i sl). Drugim rijecima, s jedne strane imamo nasljednika koji to svojstvo stice definitivno u trenutku delacije ostavioca, a s druge strane imamo legatara koji ima pravo da dozivotno uziva odgovarajuca prava iz zaostavstine.2.3.2. OGRANICENJA PRI POSTAVLJANJU NASLJEDNIKA USLOVOM U testamentarnom pravu uslov (conditio) je klauzula u testamentu kojom zavjestalac njegovo pravno dejstvo cini zavisnim od neke neizvjesne okolnosti (cinjenice, dogadjaja). Po pravilu, ta okolnost, da bi bila neizvjesna, mora biti buduca. Ali ima slucajeva kada okolnost nije buduca jer se vec ostvarila u proslosti, ili se odnosi na sadasnjost, ali je ipak za subjekte u pitanju neizvjesna, tzv. subjektivna neizvjesnost. No, bez obzira da li ce uslov koji je predvidjen u zavjestanju biti ostvaren ili ne, sam testament, pod pretpostavkom da je nastao kao punovazan akt, proizvodi izvjesna pravna dejstva. Npr. ako ostala sadrzina testamenta nije uslovljena, ili ako jeste cak i za uslov vezana cjelokupna sadrzina zavjestanja, takav ce testament, kao kasniji, ukinuti sve zavjestaoceve ranije testamente.Prema ZON-u nemogui, nemoralni i nedozvoljeni uslovi i tereti, kao i oni koji su nerazumljivi i protivurjeni smatraju se nepostojeim. Uslovi mogu biti razliciti:

pozitivni kod kojih se ostvarenje sastoji u nastupanju odredjenih okolnosti,

negativni kod kojih se ostvarenje sastoji u nenastupanju predvidjene okolnosti,

odlozni (suspenzivni) koji odlazu dejstvo pravnog posla do vremenskog trenutka dok se uslov ne ispunu,

raskidni (rezolutivni) raskidaju odnosno ponistavaju dejstvo pravnog posla u trenutku ostvarenja,

potestativni kod kojih ostvarenje zavisi od volje lica u pitanju (npr. volje nasljednika),

kauzalni cije ispunjenje zavisi od nekog slucajnog dogadjaja, najcesce prirodnog, ali moze zavisiti i od volje treceg lica,

mjesoviti (mixtni) cije ispunjenje zavisi kako od volje lica u pitanju, tako i od nekog dogadjaja.

Lice odredjeno za nasljednika pod uslovom mora prije svega da ispuni sve opste zahtjeve koji vaze i za druge nasljednike: dozivljavanje trenutka delacije, dostojnost, sposobnost za nasljedjivanje (u nasem pravu se odnosi samo na strance). Ali pored opstih postoje i posebna pravila koja djeluju u slucaju postojanja uslova u zavjestanju. Od tih specificnosti treba prvo izdvojiti one koji se javljaju kao pravni odnosi koji nastaju od trenutka delacije i traju do ispunjenja uslova, ili njegovog definitivnog neispunjenja. Taj vremenski period naziva se u nauci pendencija uslova (stanje neizvjesnosti). Posto u nasem pravu (obzirom da ne dopusta formiranje lezece zaostavstine), imovina koja ulazi u sastav zaostavstine ne moze nijednog trenutka da bude bez titulara, odgovor na pitanje kome pripada zaostavstina u vrijeme pendencije uslova ako zavjestalac u testamentu za taj slucaj nije nista predvidio, zavisi od vrste uslova.a) Kada je u pitanju odlozni (suspenzivni) uslov za vrijeme njegove pedncije zaostvstina pripada zakonskim nasljednicima ostavioca, tj. licima koja bi u konkretnom slucaju, da nema zavjestnja, posta zakonski nasljednici. Zakonski nasljednici ostavioca u ovom slucaju imaju polozaj prethodnih nasljednika, pa oni mogu da upravljaju zaostavstinom, da je koriste, pribiraju plodove, oni odgovaraju za dugove ostavioca do visine vrijednosti zaostavstine, ali nisu ovlasceni da zaostavstinom raspolazu. Ovo pravo cekanja nije subjektivno gradjansko pravo vec jedno pravno stanje koje zbog prakticnih potreba radja i odredjena prava: zahtjev za preduzimanje privremenih mjera za zastitu zaostavstine, zahtjev da se izvrsi popis i procjena zaostavstine, da se postavi staralac zaostavstine, zahtjev za odgovarajuce upise (ogranicenja) u zemljisne knjige, odnosno druge javne knjige i sl.Da bi lice optereceno odloznim uslovom postalo nasljednik potrebno je da pored trenutka delacije dozivi i trenutak ispunjenja uslova. U slucaju da to lice ne dozivi ispunjenje uslova, kao i u slucaju da se uslov ne ispuni, ako iz testamenta ne proizilazi sto drugo, prethodni nasljednik definitivno postaje nasljednik, univerzalni sukcesor u punom smislu rijeci. Lice optereceno uslovom (cekalac) gubi sva prava koja su mu pripadala po osnovu prava cekanja. Ispunjenjem uslova neizvjesnost otpada, uslovno postavljeni nasljednik definitivno postaje univerzalni sukcesor (ex nunc), i stice pravo da dobije onaj polozaj koji inace ima univerzalni sukcesor u trenutku delacije. To njegovo pravo djelimicno je modifikovano: prethodni nasljednik zadrzava ubrane plodove za vrijeme pendencije uslova, njemu se priznaju ucinjeni nuzni troskovi na odrzavanju zaostavstine, troskovi isplate ostaviocevih povjerilaca, ostavioceve sahrane i sl. Negativan odlozni uslov ima se uzeti kao pozitivan raskidni uslov. Tako odredbu u zavjestanju koja glasi: moj sin bice nasljednik ako ne propusi (negativan, potestativan odlozni uslov), treba tumaciti kao odredbu o postavljanju nasljednika pod pozitivnim potestativnim raskidnim uslovom: moj sin bice nasljednik dok ne propusi.b) Kada je u pitanju raskidni (rezolutivni) uslov, za vrijeme njegove pendencije nasljednik ima polozaj prethodnog nasljednika. Dakle, imamo obrnutu pravnu situaciju u odnosu na slucaj kada je postavljen odlozni uslov. Zaostavstina se nalazi u drzavini uslovno postavljenog nasljednika i on je ovlascen da njome upravlja, da se koristi i pribira plodove. Njegov pravni polozaj zapravo odgovara polozaju plodouzivaoca, sto znaci da on nema pravo da raspolaze zaostavstinom. Ipak posto je nasljednik (iako ograniceni) on odgovara za dugove ostavioca. Lica koja bi se pozvala na nasljedje u slucaju da se raskidni uslov ispuni ovlascena su da preduzimaju mjere za zastitu svojih intereasa, iste kao i prethodno pomenuti cekaoci.Nasljednik opterecen raskidnim uslovom mora da dozivi trenutak delacije ostavioca, a ako ne dozivi trenutak ostvarenja uslova onda definitivno prestaju sva ogranicenja koja su postojala za vrijeme pendencije uslova. Ukoliko se dogodi da ispunjenje raskidnog uslova postane definitivno nemoguce (npr. zavjestalac je odredio da ce njegova kci izgubiti pravo nasljedja ako napusti studije, a ona diplomira), onda nasljednik postavljen pod uslovom definitivno postaje nasljednik, pri cemu otpada osnov za sva ogranicenja koja je on trpio kao prethodni nasljednik. Ako postavljeni nasljednik ne dozivi ostvarenje raskidnog uslova zaostavstinu ce naslijediti njegovi nasljednici u svojinu.

Ako se pak raskidni uslov ispuni prethodni nasljednik, odnosno nasljednik postavljen pod raskidnim uslovom prestaje biti nasljednik, a to sada postaju ostaviocevi zakonski nasljednici, naravno sve pod uslovom da nesto drugo nije odredjeno testamentom. Kada se radi o uslovima pri postavljanju nasljednika neophodno je primjeniti i sledeca pravila predvidjena u ZOO-u koja su u teoriji gotovo opsteprihvacena: Uslov mora biti tacno ispunjeni to kako u pogledu ostvarenja, odnosno neostvarenja neke okolnosti, tako i u pogledu u testamentu odredjenog nacina, vremena i mjesta njenog ostvarenja.

Smatrace se da je uslov ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno nacelu bona fides, sprijeci strana na ciji je teret odredjen. I obrnuto, smatrace se da uslov nije ostvaren ako njegovo ostvarenje, protivno nacelu bona fides, prouzrokuje strana u ciju je korist odredjen (fikcija o (ne)ostvarenju uslova).

Ako je uslov ostvaren prije delacije ta cinjenica bice po pravilu dovoljna da nasljednik dobije nasljedstvo bez ogranicenja.

Negativni odlozni, posebno potestativni, uslov ima se uzeti kao da je pozitivan raskidni uslov.

U slucaju da se tumacenjem testamenta ne moze utvrditi suprotno, treba uzeti da ako na mjesto uslovno postavljenog nasljednika dolazi drugo lice (supstitut ili zakonski nasljednik), onda se uslov na to lice ne odnosi. Ovo pravilo proizilazi iz odredbe zakona koja uredjuje tumacenje zavjestanja: u slucaju sumnje treba se drzati onoga sto je povoljnije za zakonskog nasljednika ili lice kome je testamentom nalozena neka obaveza.

2.3.3. OGRANICENJA PRI POSTAVLJANJU NASLJEDNIKA ROKOM

Rok ili termin predstavlja odredjeni protek vremena ili odredjeni trenutak u vremenu za koji je vezan postanak ili prestanak nekog prava. Nacin racunanja vremena uredjen je ZOO-om. Postoje sledece vrste rokova: odlozni (pocetni) rok je onda kada od njegovog nastupanja zavisi postanak nekog nasljednog prava (npr. postace nasljednik protekom 5 godina od delacije),

raskidni (zavrsn) rok je onda kada od njegovog nastupanja prestaje pravo (npr. istekom roka od 5 godina od delacije jedno lice prestaje da bude nasljednik),

izvjestan rok moze se unaprijed izracunati jer je vezan za tacno odredjeni vremenski trenutak, zbog cega se naziva i prost, cist rok, neizvjestan, slozen rok, zapravo je sa uslovom kombinovan rok, npr. postace nasljednik kad napuni 21 godinu.

Rok koji ne moze nikada da nastupi ili je neprimjereno dug uzece se kao nemoguc uslov, tj. uzece se kao da nije ni odredjen. Odlozni rok u nedostatku drukcijeg naredjenja u zavjestanju omogucava zakonskim nasljednicima da upravljaju zaostavstinom i njome se koriste, a pravni odnosi izmedju njih i zavjestajnog nasljednika pod teretom roka odgovaraju pravnim odnosima koji postoje izmedju prethodnog i potonjeg nasljednika, isto kao kad je u pitanju odlozni uslov. U slucaju da je odredjen raskidni rok testamentarni nasljednik dobija nasljedstvo u trenutku delacije kao prethodni nasljednik, a istekom roka predaje zaostavstinu potonjem nasljedniku, bilo zakonskom, bilo testamentarnom nasljedniku.Kada je rijec o slozenim, kombinovanim rokovima, za njih u svemu vaze pravila o uslovima. Ovo zbog toga sto za razliku od cistih, izvjesnih (prostih) rokova kod kojih se unaprijed zna kada ce nastupiti, kod slozenih izvjesnost nastupanja roka ne postoji, pa se oni sadrzinski izjednacavaju sa uslovima. Za razliku od njih kod cistih (izvjesnih) rokova dovoljno je da nasljednik dozivi trenutak delacije. Njegovo je nasljedno pravo postalo konacno trenutkom delacije, a rok odredjuje samo vremensku dimenziju njegovog nasljednog prava, sto znaci da ako nasljednik opterecen cistim rokom nije dozivio nastupanje roka, zaostavstina koja je trebalo da pripadne njemu predaje se u nasljedje njegovim nasljednicima.Kada je rijec o odloznim rokovima kod njih je potrebno da pored trenutka delacije nasljednik dozivi i trenutak nastupanja odloznog roka. Kod ovog roka se izmedju prethodnog i potonjeg nasljednika uspostavljaju odnosi koji u potpunosti odgovaraju odnosima nasljednika kod odloznih uslova. Prethodni nasljednik je zakonski nasljednik i ako potonji ne dozivi trenutak ispunjenja roka, nasljedje ostaje prethodnom nasljedniku, a sto proizilazi iz odredaba koje se odnose na tumacenje testamenta.2.3.4. OGRANICENJA PRI POSTAVLJANJU NASLJEDNIKA NALOGOM Nalog ili teret dodatna je odredba u besplatnom pravnom poslu kojom se sticaocu nalaze da ispuni neku prestaciju, ali tako da izmedju obaveznog lica i korisnika naloga ne nastane obligacioni odnos. U testamentarnom pravu zavjestalac je ovlascen da nasljednika, a to vazi i za legatara, obaveze da nesto da, ucini ili se uzdrzi od neceg sto bi inace bio ovlascen da ucini. Nalog ne stvara neposrednu vec posrednu obavezu: testamentarni nasljednik ili legatar postavljen je pod precutnim uslovom da ispuni nalog, a ako ga ne ispuni gubi pravo na nasljedje. Odnosno, nalog se smatra kao raskidni uslov.

Dakle, za razliku od legata kod koga naspram nasljednika (ponekad i legatara) stoji tacno odredjeno lice (legatar ili sublegatar) koje ima pravo da sudskim putem zahtjeva ispunjenje zavjestanjem predvidjene obligacije, kod naloga korisniku ne pripada pravo da sudskim putem zahtjeva prinudno ostvarenje u testamentu predvidjenog naloga. Ali to ne znaci da nalog nije zasticen sankcijom. Naprotiv, na nalog se imaju shodno primjeniti pravila o uslovima i rokovima, posebno pravila koja se odnose na raskidni uslov. Neka vrsta posebne sankcije ogleda se i u sledecem: ukoliko nasljednik izvrsi nalog nije ovlascen da trazi povracaj ili naknadu, npr. po osnovu neosnovanog obogacenja, jer je dao, ucinio, ili se uzdrzao od cinjenja na osnovu punovaznog titulusa.

Ali, za razliku od pravila kod uslova, ako nalog ne bude ispunjen tacno kako glasi, a optereceni nasljednik za to ne snosi krivicu vec je, naprotiv, nalog ispunio u datim okolnostima najpribliznije zavjestaocevoj zelji, smatra se da je nalog ispunjen. Samim tim optereceni nasljednik ne gubi polozaj nasljednika. Stavise, u slucaju da se nalog ne moze ispuniti bez krivice opterecenog nasljednika, takav nasljednik nece izgubiti nasljedno pravo, pod uslovom da se tumacenjem zavjestaoceve volje ne moze zakljuciti suprotno. Ali, ako je nalogom optereceni nasljednik sam kriv za neispunjenje naloga izgubice nasljedno pravo na isti nacin kao kad je u pitanju ostvarenje raskidnog uslova, tj. od trenutka dospjelosti obaveze, pa izmedju njega i lica koje je postalo nasljednik nastaju pravni odnosi koji vaze za sukcesivno nasljedjivanje, tj. odnosi izmedju prethodnog i potonjeg nasljednika.Kada su u pitanju nuzni nasljednici koji se na nasljedje pozivaju na osnovu imperativnih zakonskih odredaba, onda neispunjenje u testamentu za njih predvidjenih tereta (uslova, rokova, naloga, legata) ne moze ponistiti njihovo nuzno nasljedno pravo. Predvidjajuci teret za nuzne nasljednike zavjestalac mora biti svjestan da iz svijeta prava prelazi u svijet morala. Ali, ako je zavjestalac svom nuznom nasljedniku koga je opteretio nekom obavezom ostavio vise od iznosa nuznog dijela, onda ce nuzni nasljednik imati pravo opcije: ili ce odbiti izvrsenje tereta a time i testamentom uvecani nuzni nasljedni dio, ili ce prihvatiti veci nasljedni dio sa obavezom ispunjenja datog tereta.

Izvrsilac zavjestanja kao i lica koja imaju pravni interes (supstituti ili zakonski nasljednici koji bi bili pozvani na nasljedje u slucaju da testamentarni nasljednik opterecen nalogom ne naslijedi) mogu zahtjevati utvrdjenje cinjenice neispunjenja naloga. Ako bi se utvrdilo da optereceni nasljednik svojom krivicom nije ispunio nalog njegovo nasljedno pravo prestaje i na nasljedje se poziva drugo lice (supstitut ili zakonski nasljednik), koje ce imati polozaj potonjeg nasljednika. U tom slucaju treba tumacenjem testamenta utvrditi da li nalog i dalje ostaje, tj. da li sada tereti potonjeg nasljednika, sto ce biti pravilo, ili se nalog gasi posto je bio vezan za licnost prethodnog nasljednika, ili je protekao rok u kome je imalo smisla izvrsiti ga i sl.

Izvrsiocu testamenta kao i pomenutim pravno zainteresovanim licima pripada pravo da zhtjevaju obezbjedjenje privremenih mjera za obezbjedjenje odgovarajuceg dijela zaostavstine po pravilima izvrsnog postupka, ako u zavjestanju nije odredjeno sto drugo. Ako je nalog i ostali tereti odredjen u opstekorisne svrhe, ili u korist lica koja nisu sposobna da se staraju o svojim pravima, sud nece omoguciti upis neslijedjenih nepokretnosti u zemljisne i druge javne knjige, niti ce predati ovlascenim licima pokretne stvari koje se nalaze na cuvanju kod suda dok ne budu donijeti dokazi o izvrsenju i obezbjedjenju obaveza koje su nasljedniku nalozene.

Ukoliko je zavjestalac propustio da odredi rok za ispunjenje naloga, izvrsilac testamenta ili pravno zainteresovano lice moze traziti da ostavinski sud odredi primjereni rok u kome nalog ima da se izvrsi. Ali, ako je nalog nemoguc, zabranjen, nemoralan, nerazumljiv i protivrjecan, smatra se da nije ni postavljen. Dopustenost i moralnost naloga, a to se odnosi i na uslove, pravno je pitanje, dok je utvrdjivanje (ne)mogucnosti, (ne)jasnosti i protivrjecnosti naloga, odnosno uslova fakticko pitanje. Pravna pitanja rjesava sam ostavinski sud, osim kada je rijec o sporu oko sastava zaostavstine, dok je za sporna cinjenicna pitanja nadlezan parnicni sud. Posto je nalog manji teret od uslova u slucaju sumnje da li se radi o uslovu ili nalogu sud ima da uzme da je u pitanju nalog, u skladu sa pravilom da se treba drzati onoga sto je povoljnije za lice kome je nalozena neka obaveza.

2.3.5. RASPOLAGANJE U DOZVOLJENE SVRHE I OSNIVANJE ZADUZBINE Nas zakon izricito dozvoljava tzv. raspolaganje u dopustene svrhe odredjujuci da zavjestalac moze testamentom narediti da se neka stvar ili pravo, ili dio stvari ili cijela zaostavstina upotrijebi za postizanje neke dozvoljene svrhe. Dozvoljena svrha je pravno pitanje tako da se konkretno raspolaganje mora sagledati kroz prizmu ustava, zakona i moralnih normi naseg drustva, odnosno javnog poretka u najsirem smislu rijeci. Testamentarno raspolaganje kojim se zeli ostvariti neka dozvoljena svrha moze biti razlicito: u obliku koji po svojoj prirodi predstavlja univerzalnu sukcesiju, ako zavjestalac ostavlja cijelu zaostavstinu ili njen alikvotni dio; ili u obliku koji predstavlja singularnu sukcesiju, npr. ostavljanje legata ili naloga.Karakteristicno za ovakvu vrstu testamentarnog raspolaganja je to sto se njime ne stvara pravno lice vec se zaostavstina ili njen dio (podrazumijevajuci pod dijelom bilo pojedinu stvar, pravo ili alikvotni dio) pripaja nekom vec postojecem pravnom licu u vidu fonda, ili se jednostavno, najcesce kao naloga, naredjuje nasljedniku da na odredjeni nacin, i po pravilu na odredjeno vrijeme (trajno, tj. do ispunjenja svrhe ili iscrpljenja sredstava) pomaze neku opstekorisnu aktivnost (npr. da svake cetvrte godine finansira savjetovanje kancerologa).Nas zakon dopusta i osnivanje zaduzbine putem zavjestanja. Zaduzbina je pravno lice osnovano fizickog lica (jednog ili vise) koji imaju dopusteni cilj, odredjenu imovinu i statutom uredjenu strukturu. Osim izjave volje o osnivanju odredjene dozvoljene svrhe i ostavljanje odgovarajuce imovine za ostvarivanje te svrhe potrebno je i odobrenje nadleznog organa. Bez obzira na to u kom trenutku dodje do konacnog oformljenja zaduzbine kao pravnog lica, ona stice pravo na nasljedje, odnosno obligacioni zahtjev kada je u pitanju singularna sukcesija, od trenutka delacije. Na taj nacin zaduzbina koja nije postojala u trenutku delacije postaje ostaviocev nasljednik, odnosno singularni sukcesor, ex tunc, pod uslovom da do konacnog oformljenja uopste dodje. Zaduzbina moze, kao i svako drugo pravno lice, da bude korisnik naloga, u kom slucaju vazi sve sto je receno za raspravljanje naloga. U slucaju da je zaduzbina (isto vazi i za fond) osnovana testamentom a zavjestalac nije odredio ko ce se starati o sredstvima namjenjenim za zaduzbinu, npr. nije postavio izvrsioca testamenta, nadlezni opstinski organ preduzece potrebne mjere za ocuvanje sredstava do obrazovanja organa upravljanja zaduzbine (kada je u pitanju fond, do predaje fonda na upravljanje odgovarajucoj organizaciji).

3. ISPORUKA (LEGAT)

Isporuka (legat) je odredba u zavjestanju kojom zavjestalac odredjenom licu (isporukoprimcu, legataru) ostavlja:

jednu ili vise odredjenih stvari, ili neko pravo (legat),

nalaze nasljedniku ili drugom licu kome ostavlja neke koristi iz zaostavstine, da iz onoga sto mu je testamentom ostavljeno preda neku stvar legataru,

tj. da mu isplati odredjeni iznos novca, odnosno oslobodi ga nekog duga,

ili da ga izdrzava, da u njegovu korist uopste nesto ucini ili se od necega uzdrzi, ili da nesto trpi. Ovakvim se zavjestanjem po pravilu ne postavlja nasljednik (univerzalni sukcesor), osim ako iz testamenta ne proizilazi drugacija namjera zavjestaoca. Legataru, dakle, nije ostavljen dio nasljedstva koji se odnosi na zaostavstinu kao cjelinu, vec mu je ostavljena odredjena stvar, ili vise odredjenih stvari, odredjeni novcani iznos ili neko pravo. Odnosno, zavjestalac moze nekom licu ostaviti izvjesnu imovinsku korist ne postavljajuci ga za nasljednika.

Posto je isporuka jedan od oblika singularne sukcesije legatar dobija ostavljenu mu korist iz ciste vrijednosti zaostavstine. Iz toga slijedi da povjerioci ostavioca u odnosu na legatare imaju prvenstvo naplate svojih potrazivanja, a legatari imaju prednost u namirenju svojih zahtjeva u odnosu na univerzalne sukcesore (ali, nuzni nasljednici imaju prednost u odnosu na legatare). Isporuka, dakle, nema za cilj postavljanje nasljednika vec predstavlja jednu posebnu vrstu darivanja za slucaj smrti kojom zavjestalac zeli da pocastvuje neko fizicko lice, npr. daljeg srodnika, prijatelja, saradnika ili pravno lice, npr. humanitarnu organizaciju.

3.1. LICA KOD ISPORUKELegat, odnosno isporuka obuhvata tri lica: zavjestaoca (legatora), optereceno lice (duznika isporuke, onerata) i korisnika (legatara).

a) Zavjestalac (legator) u svom testamentu naredjuje opterecenom licu (duzniku, oneratu) da ispuni u testamentu predvidjenu korist odredjenom licu (legataru, povjeriocu, korisniku, isporukoprimcu).b) Onerat moze biti svako lice koje dobija nekakvu korist na osnovu zavjestanja, kako univerzalni, tako i singularni sukcesor. Drugim rijecima, pored nasljednika i sam legatar moze biti opterecen legatom u kom lucaju je rijec o tzv. podisporuci (sublegatu).

c) Legatar mora da ispuni sve one opste uslove koje mora da ispuni i nasljednik da bi mogao da se pozove na nasljedje: mora biti ziv u trenutku delacije, mora da bude dostojan i sposoban za nasljedjivanje.

Moguce je da zavjestalac ostavi legat (a isto je moguce i kod univerzalne sukcesije) pod uslovom da lice u pitanju (legatar ili nasljednik) nesto da nekom trecem licu (legatar je opterecen uslovom). U takvom slucaju optereceno lice ce postati legatar (ili univerzalni sukcesor) tek kada izvrsi odredjenu cinidbu. Trece lice koje dobija odredjenu korist ne dobija je iz zaostavstine vec iz imovine legatara (ili nasljednika), zbog cega ono nije ostaviocev sukcesor. Medjutim, to trece lice takodje moze biti optereceno legatom (moze biti onerat).

Legat moze biti ostavljen i zakonskom (i nuznom) nasljedniku i tada se zove prelegat. U takvom slucaju ostaviocev univerzalni sukcesor kome je ostavljen legat imace u pogledu ostavljenog mu legata polozaj singularnog sukcesora, ali to ne utice na njegov polozaj koji ima kao ostaviocev nasljednik, odnosno univerzalni sukcesor. Prelegat se zakonskom nasljedniku uracunava u njegov nasljedni dio, ali zavjestalac u testamenu moze da odredi i suprotno, a moze da predvidi i djelimicno uracunavanje. U slucaju kada se prema volji ostavioca legat ne uracunava u nasljedni dio zakonskog nasljednika, nasljednik zadrzava legat i ucestvuje u diobi zaostavstine sa ostalim nasljednicima kao da legat nije ni ucinjen. Medjutim, kada su u pitanju nuzni nasljednici a zavjestalac je odredio da se ostavljena korist ne uracunava u nasljedni dio odredjenog nasljednika, on ce moci da zadrzi legat samo pod uslovom da time nije povrijedjen nuzni dio nuznih nasljednika.3.2. FORMA ISPORUKE Legat moze biti odredjen samo u formi zavjestanja. To znaci da odredba o legatu, makar to bila jedina sadrzina ostavioceve posljednje volje, i bez obzira na visinu vrijednosti legiranih prava, uvjek mora biti iskazana u jednom od zakonom strogo propisanih oblika predvidjenih za testament. Bilo kakvo odstupanje u tom pogledu bice razlog za nistavost testamenta, a time i legata u njemu sadrzanog.3.3. SADRZINA ISPORUKE

Sastoji se u postavljanju odredjenog lica (legatara), jednog ili vise njih, kao singularnog sukcesora, lica koje ce imati pravo da od univerzalnog sukcesora u testamentu zahtjeva odredjeno davanje, cinjenje ili uzdrzavanje od cinjenja. Odredjivanje legatara cini sam zavjestalac na osnovu svoje slobodno izrazene volje, tako da polozaj legatara ne zavisi od volje univerzalnog sukcesora.Ali, zavjestalac moze opstanak legata da ucini zavisnim od neke objektivno provjerljive cinjenice, odnosno okolnosti, kako bi u slucaju spora postojala mogucnost sudskog utvrdjivanja te cinjenice, odnosno okolnosti. U tom smislu zavjestalac moze da ovlasti univerzalnog sukcesora ili trece lice (npr. izvrsioca testamenta) da izvrsi pravicnu procjenu odredjenih cinjenica i okolnosti. Npr. ostavilac ovlasti izvrsioca testamenta da ocjeni ponasanje njegovog bliskog srodnika posle izdrzane kazne zatvora na koju je osudjen zbog nekog necasnog krivicnog djela, pa ako u jednom primjerenom roku to lice svojim ponasanjem pokaze da je napustilo raniju nedolicnost pripasce mu legat, a u suprotnom legat ostaje oneratu. Ova pravila su prihvatljiva i za nase pravo, jer iako nisu isricito navedena, ona se ne protive nasem javnom poretku.

Zavjestalac moze, na isti nacin kao kod postavljanja univerzalnih sukcesora da optereti legatara uslovima, rokovima ili nalozima, a takodje je moguce predvidjeti i supstitutucije i to na isti nacin kao kod postavljanja univerzalnog sukcesora.3.4. PREDMET ISPORUKE

Moze biti svako davanje, cinjenje ili uzdrzavanje od necega sto bi onerat inace imao pravo da cini (tj. sve ono sto moze biti predmet obligacije moze biti predmet isporuke). Predmet legata u svakom konkretnom slucaju odredjuje sam zavjestalac. Testator moze da ostavi legataru pojedinu stvar iz zaostavstine, plodouzivanje na zaostavstini ili nekom njenom dijelu, moze naloziti nasljednicima ili legatarima (sublegat) da vrse odredjene radnje cinidbe, moze narediti da ga bilo univerzalni, bilo singularni sukcesori oslobode kakve obaveze i sl.

U slucaju da legatom odredjenu stvar nije vise moguce predati legataru, kao i u drugim slucajevima kada odredjenu prestaciju nije moguce izvrsiti, onerat ce biti duzan ako nesto drugo ne proizilazi iz testamenta, da legataru isplati odgovarajuci novcani iznos. Ali sve ovo pod uslovom da in concreto nije u pitanju nijedan slucaj kada legat pada: da je sam zavjestalac otudjio ili optrosio predmet legata, ili je predmet inace prestao da postoji jos za zivota ostaviocevog, ili je slucajno propao posle njegove smrti. U slucaju kakvih nejasnoca u zavjestanju u pogledu predmeta legata, primjenice se pravila o tumacenju testamenta.3.5. OBIM DUZNOSTI ISPUNJENJA ISPORUKE

Nasljednik u nasem pravu nije duzan da u cjelini izvrsi legate (isporuke) ili nalog cija vrijednost prelazi vrijednost onog dijela nasljedjene imovine kojom je zavjestalac mogao slobodno da raspolaze, tj. vrijednost nasljednikovog nasljednog dijela (zastita prava nuznih nasljednika). Isto pravilo vazi i za legatara ako vrijednost isporuke (legata odnosno sublegata ili tereta) koje legatar treba da izvrsi premasuje vrijednost njegovog legata. Takodje, ni nuzni nasljednik nije duzan da ispuni legat ili nalog u mjeri u kojoj bi on umanjivao njegov nuzni nasljedni dio. U takvom slucaju svi legati ili tereti smanjuju se u istoj srazmjeri, ukoliko zavjestalac testamentom nije predvidio nesto drugo. Lice na kome lezi teret ispunjenja legata (onerat, duznik) zavjestalac najcesce izricito odredi u zavjestanju. Testator moze da nalozi izvrsenje legata nekolicini onerata u kom slucaju svaki odgovara srazmjerno dijelu nasljedja koji dobija, osim ako iz testamenta ne proizilazi nesto drugo. Ali ako je zavjestalac propustio da odredi ko je duzan da izvrsi isporuku, obaveza izvrsenja tereti sve univerzalne sukcesore, kako zakonske tako i testamentarne, srazmjerno njihovim nasljednim djelovima.

3.6. PRAVNA PRIRODA ISPORUKE Legatar nije univerzalni vec singularni sukcesor. Otuda on ne stice ostavljeno mu pravo neposredno trenutkom delacije. Legat stoga ima obligaciono dejstvo: stvara pravo na strani legatara (ili sublegatara) da zahtjeva od duznika koji je po pravilu univerzalni sukcesor ali moze biti i legatar, neko davanje (npr. predaju neke stvari u svojinu, ili u drzavinu radi koriscenja za odredjeno vrijeme - plodouzivanje, posluga i sl), ili neko cinjenje (npr. da nasljednik uradi neki posao za racun legatara - da ga besplatno zastupa u parnici ili da mu ozida kucu i sl), ili necinjenje odnosno trpljenje, uzdrzavanje od necega sto bi inace mogao da cini (npr. da nasljednik trpi prelaz komsije - legatara preko naslijedjenog zemljista, ili uzimanje vode iz njegovog bunara i sl). Legatar ima pravo da tuzbom (actio legati) zahtjeva ispunjenje testamentom predvidjene prestacije. Tek kada onerat izvrsi svoju obavezu legatar je u mogucnosti da stekne odgovarajuce stvarno pravo. Npr. predajom zavjestane pokretne stvari od strane nasljednika legataru, legatar na njoj stice svojinu (predaja je modus aquirendi), a kod nepokretnih stvari neophodan je i njihov upis u zemljisne, ili druge javne knjige da bi legatar postao njihov vlasnik (ukoliko nema zemljisnih knjiga predajom nepokretnosti od strane univerzalnog sukcesora isporukoprimac postaje vanknjizni nasljednik).3.7. PRAVO NA OSNOVU ISPORUKE Pravo isporukoprimca ne zavisi od toga da li ce se univerzalni sukcesor primiti nasljedja ili nece. Legatar ima pravo da od bilo kog lica koje postane ostaviocev nasljednik zahtjeva ispunjenje legata. To dalje znaci da isporukoprimac ima pravo da trazi izvrsenje legata i kad je duznik isporuke umro prije zavjestaoca, ili se odrekao nasljedja ili je nedostojan da naslijedi. Tada isporuka tereti onog ko umjesto duznika isporuke dolazi na nasljedje, ako iz zavjestanja ne slijedi sto drugo. Legatom optereceno lice mora da izvrsi prestaciju upravo onako kako je ona utvrdjena u zavjestanju, onako kako legat glasi. Onerat se ne moze osloboditi obaveze tako sto ce svojevoljno predati drugi predmet iste ili cak vece vrijednosti, ili sto ce predati novaci iznos u vrijednosti predmeta legata. On se ne moze pozvati na svoj doprinos u uvecanju ostavioceve imovine u cilju srazmjernog smanjenja obaveze koja mu je odredjena legatom. Onerat nema pravo ni da zahtjeva srazmjerno smanjenje legata zbog toga sto