1

3.1 Fizikalni procesi u graevnim dijelovima

OSNOVE GRAEVINSKE FIZIKE -Toplinsko difuzni tokovi u konstrukcijama -Toplinske dilatacije -Akustika i zvune izolacije

Uvod

Klasina izgradnja s upotrebom opeke, kamena, drva i slinih materijala, bazirana

na dugogodinjoj primjeni, iskustveno je svladavala tehniku graenja objekata te je problem toplinskih izolacija vanjskih zidova rjeavan poveanom debljinom zidova od opeke, 38 - 51 cm, kamena 50 70 cm, raznim vieslojnim zidovima i sl.

Upotreba se betona i armiranog betona koristila za presvoenje prostora (stropne konstrukcije) i bila kombinirana s klasinim sistemima. Defekti na konstrukcijama pojavljivali su se u manjim obimima (pucanje i izbacivanje uglova na objektima s armirano betonskim stropovima i sl.).

Danas je najzastupljeniji matarijal nosivih konstrukcija armirani beton te se defekti pojavljuju u drastinijem obliku; velike povrine zidova i stropova bez dilatacijskih reki dovode do pucanja i oteenja konstrukcija, nepravilno ili nedovoljno izoliranje objekata dovodi do defekata koje je teko sanirati itd.

To je dovelo do naunog izuavanja fizikalnih procesa koji u odreenim uvjetima nastaju na objektima, te su danas prorauni fizike zgrade obaveza i sastavni dio svakog glavnog i izvedbenog projekta.

TOPLINSKI TOKOVI U KONSTRUKCIJAMA

TOPLINA je, prema kinetiko molekularnoj teoriji topline, oblik energije vezan uz kaotino gibanje molekula. Subjektivni osjeaj topline ovjek dobiva u dodiru s ugrijanim tijelom, a objektivno mjerilo dobiva se promatranjem djelovanja ugrijanih tijela na druga tijela. To se oituje u promjeni boje, volumena, agregatnog stanja i sl.

TEMPERATURA je veliina koja karakterizira toplotno stanje nekog tijela. Jedinica je 1 Kelvin (prije 1 stupanj Celziusa). Meudjelovanjem dvaju tijela toplina prelazi iz toplijeg u hladnije, dakle toplina se uvijek kree s mjesta vie temperature prema mjestu nie temperature, sve dok se temperature ne izjednae.

KOLIINA TOPLINE u nekom tijelu to je vea to mu je vea masa i via temperatura. Q = c x m x t

SPECIFINA TOPLINA (c) je konstanta, a jednaka je onoj koliini topline koja je potrebna da se 1 kg neke tvari pri danoj temperaturi povisi temperatura za 1 K (1 C). Jedinica za koliinu topline je J (dul) odnosno KJ Jedinica za specifinu toplinu je c = KJ / kg K

2

PRENOENJE TOPLINE

- S MJESTA VIE PREMA MJESTU NIE TEMPERATURE VRI SE NA TRI NAINA:

1. Voenjem ili kondukcijom se toplina prenosi u krutih tijela. Dio tijela se grije neposrednim dodirom s izvorom topline, a susjedni dijelovi se postepeno zagrijavaju (metalni tap u vatri). Najbolji vodi topline je srebro, a zatim ostali metali. Budui da su dobri vodii topline i dobri vodii elektriciteta provoenje se objanjava kretanjem slobodnih elektrona.

2. Strujanjem ili konvekcijom se toplina prenosi u tekuinama i plinovima. Strujanje nastaje promjenom gustoa uslijed zagrijavanja. Npr. ako vodu odozdo zagrijavamo donji se slojevi ugriju, specifina teina postaje im manja pa se ugrijana voda die.

3. Zraenjem ili radijacijom se toplina prenosi pretvaranjem toplinske energije izvora (zagrijanog tijela, npr. Sunce) u energiju zraenja. Apsorpcijom (upijanjem) energije zraenja zagrijava se drugo tijelo.

PROVODLJIVOST TOPLINE

Provodljivost topline pojedinog materijala ovisi o slijedeim karakteristikama:

1. O prostornoj teini. to je materijal laganiji odnosno ima vie pora zraka to je bolji toplinski izolator (daje vei otpor provodljivosti topline). Suhi zrak odlian toplinski izolator.

2. O veliini pora. to su pore sitnije materijal je bolji toplinski izolator. 3. O koliini vodene pare zraka i vlastite pare koju materijal moe sadravati.

Vlaan materijal je slabiji izolator od suhoga. Voda je 25 puta bolji vodi topline od zatvorenog, mirnog zraka.

DIFUZNI TOKOVI U KONSTRUKCIJAMA

Graevinski objekt moe se vlaiti na tri naina: iz temeljnog tla djelovanjem atmosferske vlage djelovanjem difuzne vlage

Graevinski objekti klasinog graenja zatiivali su se od prva dva sluaja.

Prelaskom na novije konstrukcije poele su se pojavljivati tete na konstrukcijskim elementima izazvane djelovanjem unutarnje vlage iz zraka zagrijane prostorije u zimskom periodu.

Ustanovljeno je da je esto unutarnja vlaga opasnija od vanjske i da je apsolutna koliina vlage unutarnjeg zraka zimi znatno vea od koliine vlage vanjskog zraka.

3

RELATIVNA VLAGA Zrak kod odreene temperature moe primiti samo jednu odreenu oliinu vlage. To je maksimalna koliina vlage koju zrak moe primiti pri odreenoj temperaturi a nazivamo ju zasienje zraka. Zrak u kojem se kreemo uvijek sadri odreenu koliinu vodene pare. To je vlaan zrak za razliku od suhog zraka koji ne sadri vodenu paru. Sadraj vodene pare moemo izraziti kao pritisak te pare na jedinicu povrine. Jedinica za pritisak, odnosno koliina vodene pare, je 1 Pa (paskal) odnosno 1kPa. Apsolutna vlaga oznaava stvarnu koliinu vlage u zraku pri odreenoj temperaturi. Vlanost zraka obino izraavamo relativnom vlagom. Relativna vlaga je omjer postojee koliine vlage u zraku i maksimalne koliine koju zrak kod odreene temperature moe primiti. Relativnu vlagu (vlanost zraka) izraavamo u postotcima, odnosno ona pokazuje koji dio maksimalne koliine vlage zrak stvarno sadri. Minimalna vlanost u prostorijama zimi 35 %. Optimalna vlanost propisana je pravilnikom, a ovisi o vrsti i namjeni prostorije. Za stambene i administrativne prostore optimalna vlanost i = 60% Relativna vlaga vanjskog zraka za zimski period iznosi e = 90% Relativna je vlaga vrlo vana u zatvorenim prostorima, jer utjee na psiho-fizike funkcije ovjeka. ovjek lake podnosi visoke temperature ako je zrak suh jer regulira tjelesnu temperaturu znojenjem. (Znojenjem, odnosno isparavanjem troi se tjelesna toplina i tako tijelo hladi). Ukoliko je zrak zasien vodenom parom on nee moi primiti dodatnu paru stvorenu znojenjem to moe dovesti do toplotnog udara. Premali postotak vlage u zraku izaziva nelagodu, smetnje u dinim organima te pogodnost infekcijama. Razlog je pojaano isparavanje (tepisi, namjetaj i dr.) koje stvara prainu, a estice praine na vruim grijaim tijelima stvaraju amonijak i druge plinove to nadrauje sluznice i izaziva oboljenja. KONDENZAT nastaje kada koliina vlage u zraku pree koliinu maksimalne vlage kod odreene temperature, mogue na dva naina:

Ako u zasieni zrak dodajemo nove koliine vodene pare viak e se kondenzirati. Ako zrak koji sadri vodenu paru ohladimo ispod toke rosita viak e se kondenzirati. ROSITE oznaava onu temperaturu do koje se vlaan zrak moe ohladiti da se postigne njegova puna zasienost.

SVOJSTVA VODENE PARE Vodena para nije fizikalno vezana sa zrakom, ona ima svoje posebne zakone. Vodena para prodire sa zrakom u sve upljine i pore graevinskog materijala, osim nepropusnih materijala a to su metali. No gibanje pare nije uvijek vezano za strujanje zraka ili pritisak vjetra, ve se esto ponaa kao da nema zraka.

4

Vodena se para u prostoriji rasporeuje jednolino dok se toplina ne rasporeuje

jednolino. Topli zrak se die pa je temperatura ispod stropa kod normalnih stropnih visina za oko 4C via od temperature uz pod.

Zbog jednolinog pritiska pare biti e relativna vlaga vea uz pod a manja uz strop. Kod velike razlike u vanjskoj i nutarnjoj temperaturi (zimi 15- 30) nastaje i znatna razlika u parnom pritisku. Vodena para visokog pritiska nutarnje prostorije nastojat e prodrijeti prema vanjskom niem pritisku.

DIFUZIJA VODENE PARE - je kretanje vodene pare s mjesta veeg parnog pritiska prema mjestu manjeg parnog pritiska kroz neki materijal dok se pritisci ne izjednae. Razni materijali daju razliit otpor difuziji vodene pare. U veini sluajeva toplinski otpor materijala i difuzni otpor su divergentni, to znai da su dobri toplinski izolatori loi difuzni izolatori i obrnuto. Materijal koji ima podjednake vrijednosti toplinsko difuzne izolacije je pjenuavo staklo (foam-glass) i djelomino styrodur.

Difuzni otpor graevinskog materijala ovisi o njegovoj strukturi i koliini pora. Vodena para ulazi u materijale difuzijom ili kapilarnim vlaenjem (materijal s

vrlositnim porama - kapilarama "navlai" vlagu kapilarnim djelovanjem). PREMA PAROPROPUSNOSTI GRAEVINSKE MATERIJALE GRUPIRAMO:

Organske materije - propusni zbog velike koliine povrinskih pora te su higroskopni (koji navlae paru).

Peene mineralne materije - propusnost ovisi o vrsti i kvaliteti (obina opeka klinker ploica). U pravilu opeka zbog svoje poroznosti lako upija vlagu ali ima

sposobnost samo-isuenja. Graevinski materijali s dodacima veznog materijala - betoni i mortovi. Uslijed

takozvanog bubrenja betona, do kojeg dolazi ako suhi odleali beton vlaimo, nastaje samo-brtvljenje betona to pojaava difuznu izolaciju materijala, te jake betone i cementne mortove smatramo difuzno jaim materijalima (ukoliko nema veih pukotina nastalih prilikom izvedbe).

PARNE BRANE -su materijali s velikim difuznim otporom odnosno difuzne izolacije, a mogu biti potpune parne brane (metali, staklo) ili djelomine (sintetske i sintetsko-bitumenske trake).

KAO PARNE BRANE KORISTE SE: 1. Metalne folije (zatiene) ili limovi (Al, Cu) albit, albifol,alumka 2. Viekratni uljeni nalii i lakovi 3. Sintetske (PE-okiten vieslojan, PVC) ili sintetskobitumenske trake s ulocima 4. Asfaltni i parafinski slojevi 5. Neprekidane gumene trake i folije 6. Pjenuavo staklo (FOAM GLASS)

5

Parna brana

Parna brana na bazi poliamida s promjenjivim otporom prolasku vodene pare. Ekvivalentna debljina zranog sloja iznosi 0,2-5,0 m.

AKUMULACIJA TOPLINE -je nagomilavanje toplinske energije u konstrukcijama.

Ova pojava naroito je vana i povoljna zimi za prostorije koje grijemo. Ako zidovi imaju sposobnost akumulacije topline tada e nakon prekida grijanja biti u prostoriji jo dugo toplo, zidovi e odavati toplinu, odnosno bit e sprijeeno naglo ohlaenje prostorije i stvaranje kondenzata.

Toplina se u nutarnjim konstrukcijama zimi moe akumulirati i pasivnim zagrijavanjem odnosno osunanjem kroz fasadne otvore.

Dobri akumulatori topline su materijali velike gustoe (mase) kao beton, puna opeka i dr.

Toplinska akumulacija vanjskih konstrukcija ljeti je nepovoljna jer uzrokuje poveanje ionako visokih temperatura zraka u prostorijama.

DIJAGRAMI ZAGRIJAVANJA RAVNOG KROVA I FASADA OVISNO O NJIHOVOJ ORIJENTACIJI

6

FAZNI POMAK I TOPLINSKO PRIGUENJE

Ljeti sunce zagrijava vanjske obodne konstrukcije graevinskog objekta. Zagrijavanje i akumulacija topline vanjskih konstrukcija ovisi o vrsti materijala,

boji materijala, strani svijeta i temperaturi zraka. Ravni se krov zagrijava najvie, juna fasada znatno vie od sjeverne. Toplinsko difuzni tokovi u konstrukcijama biti e obrnuti od zimskih. Toplina i vlaga prolazit e izvana unutra. Zato konstrukcije treba proraunati i za

ljetnu toplinsku stabilnost. Toplina zagrijane fasade prenosi se na unutarnju povrinu te dolazi do

zagrijavanja prostorije. Zato je vano da konstrukcija bude takva da do zagrijavanja unutarnje prostorije doe to kasnije (kad na fasadi dolazi do pada temperature - predveer) odnosno da je potreban to vei vremenski razmak - FAZNI POMAK izmeu poetka zagrijavanja fasade i unutarnje povrine zida.

Konstrukcija treba biti takva da je temperatura unutarnjeg zida to manja odnosno da konstrukcija ima odreeno TOPLINSKO PRIGUENJE.

Pravilnikom su propisane minimalne vrijednosti za fazni pomak i toplinsko priguenje.

7

VENTILIRANA FASADA IDEALNO RJEENJE OBODNOG ZIDA

VENTILIRANA FASADA

Prednosti pred klasinim konstrukcijama: 1. Fizikalno je najpovoljnija :

- montana je obloga izvrstan izolator od suneva zagrijavanja ljeti zbog sloja ventilirajueg zraka izmeu obloge i zida.

- ne treba proraunavati ljetnu stabilnost - strujajui zrak Omoguuje odzraenje difuzne vlage iz konstrukcije.

- fasadna obloga titi konstrukciju od atmosferilija - ukoliko voda

8

Prodre kroz fasadnu oblogu odzraiti e se u sloju ventiliranog zraka ili otei bez navlaenja toplinske izolacije.

2. Izvedba nije ovisna o graevinskoj sezoni u klasinom smislu. 3. Izvedba je brza i relativno jednostavna (montaa). 4. Mogu se koristiti jeftini, vee-formatni toplinski izolatori koji inae trae solidnu kinu branu esto ranjivu u upotrebi.

LJETNA I ZIMSKA TOPLINSKA KRIVULJA

VENTILIRANE FASADE

TOPLINSKE KRIVULJE

ZA TIPINE SASTAVE OBODNIH ZIDOVA

KAO TOPLINSKE IZOLACIJE KORISTE SE: 1. Mineralna, kamena i staklena vuna 2. STYROPOR ekspandirani polistiren EPS 3. STYRODUR ekstrudirani polistiren 4. Poliuretanska pjena PURPEN ili tvrda spuva 5. HERAKLIT (drvena strugotina impregnirana magnezitnim cementom) 6. KOMBI ploe styropor + heraklit 7. Pluto, slama, drvene preraevine 8. Izolacijski mortovi (buke) DRACOTERM, PERLIT 9. Lagani (plino) betoni - YTONG

9

KAO OBLOGE VENTILIRANE FASADE KORISTE SE:

a) plemeniti ili oplemenjeni ravni, preani ili rebrasti limovi (Al, Cu), alucobond b) indra, drvo c) plastika kao armirani poliester, fiberglas, polikarbonatne ploe d) kamene ploe, betonske ploe e) klasini materijali kao to je opeka i opekarske ploice, f) razni paneli s keramikim ploicama g) staklo

TOPLINSKI MOSTOVI

Toplinski mostovi su dijelovi obodnih konstrukcija grijanih graevina kod kojih,

zbog koritenja materijala razliitih toplinskih svojstava, moe doi do poveanog gubitka topline, a time i mogunosti stvaranja kondenzata. (serklai, nadvoji,ugradnja prozora, izolacija cijevi grijanja, njihovih ventila i privrsnica ).

Toplinski mostovi na vertikalnim konstrukcijama (zidovi) nisu dozvoljeni dok su za toplinske mostove koji se ne mogu izbjei propisane minimalne vrijednosti koeficijenta toplinskog prolaza.

Uz kvalitetnu toplinsku izolaciju obodne konstrukcije zgrade, izbjegavanje toplinskih mostova preduvjet je energetski efikasne gradnje.

Styropor ekspandirani polistiren EPS DEMIT fasada Styrodur ekstrudirani polistiren temeljne izolacije, ravni krovovi,

ventilirane fasade, kompozitne fasade

10

Kombi ploe - stiropor kairan heraklitom (impregnirana drvena strugotina)

- koristi se kao izgubljena oplata za izolaciju serklaa, nadvoja, sendvi zidova.

DEMIT FASADA

Styropor ploe (100 cm x 50 cm) se lijepe na zid graevinskim ljepilom i mehaniki uvruju plastinim tiplama s elinim vijkom, a najee se polau na rubni poetni profil. Rubni se profil postavlja najmanje 30 cm od razine tla. Ploe se polau odozdo prema gore, a postavljaju se najprije na uglovima zgrade. Mineralne vune- kamena i staklena vuna u roli ili ploe za zidne i stropne konstrukcije

Tvrde spuve - od polistirola, poliuretana i fenolnih smola

11

Kamena vuna Kamena vuna je izolacijski materijal mineralnog porijekla za toplinsku, zvunu i

protupoarnu izolaciju u graditeljstvu, industriji i brodogradnji. Kao sirovine za proizvodnju kamene vune upotrebljavaju se prirodni i umjetni silikatni materijali.

Od prirodnih materijala upotrebljava se kamen diabaz i dolomit, a u manjoj mjeri i bazalt, dok se od umjetnih materijala koriste tzv. briketi koji se dobivaju preradom otpada iz tehnolokog procesa uz dodatak cementa.

Glavni kemijski spojevi koji ulaze u sastav navedenih sirovina su oksidi silicija, aluminija, kalcija, magnezija i eljeza.

Navedene sirovine transportiraju se u kupolnu pe u kojoj se tale na temperaturi od 1500C. Za proces taljenja sirovina kao energent se koristi koks. Moe se rei da, iako je konstrukcija pei prilino jednostavna, procesi koji se u njoj odvijaju su vrlo sloeni i raznoliki: sagorijevanje koksa, procesi izmjene topline, fiziko-kemijski prijelazi materijala iz jednog agregatnog stanja u drugo itd.

Karakteristike:

Vodootpornost Dugovjenost Paropropusnost Otpornost na mikroorganizme

TEMPERATURNA DILATACIJA KONSTRUKCIJA Uslijed temperaturnih razlika nastalih bilo klimatskim uvjetima, bilo promjenom

godinjih doba ili sunevim zraenjem, nastaju i deformacije unutar konstruktivnih elemenata objekata. Povienjem temperature materijal se rastee, a sniavanjem temperature materijal se stee.

Nedovoljna kontrola navedenih promjena moe dovesti do oteenja objekata, pa i do ruenja konstruktivnih sistema. esta su oteenja krovnih rubova, fasada, pucanja materijala na spojevima, itd.

Velika razlika izmeu zimskih niskih temperatura i visokih temperatura uzrokovanih ljetnim sunevim zraenjem donosi dodatna naprezanja u ontrukcijama.

Prema Cammereru, temperatura pojedinih dijelova konstrukcije kod temperature zraka od 30 - 35C iznosi:

a) na vertikalnim bukama zidova do 65 b) na elinim konstrukcijama na junoj fasadi do 75 c) na crnoj bitumenskoj ljepenki (na tankoj ploi) do 70 d) isto ali na debeloj ploi koja akumulira topl. do 80 e) isto ali na toplinskoj izolaciji do 90 f) na aluminijskoj sjajnoj foliji (samo na sjajnoj!) do 19 g) na bijeloj plohi do 24

Iz gornjih je podataka vidljivo da zagrijavanje uslijed djelovanja sunevih zraka ovisi o boji materijala (to je boja tamnija vee je upijanje sunevih zraka i time vea temperatura materijala), vrsti materijala, slojevima konstrukcije (ukoliko konstrukcija ne moe odavati toplinu prijenosom na drugi materijal, ili zranim strujanjem, zagrijavanje je

12

vee) te konano o poloaju prema djelovanju sunca - najtopliji je krov pa jugozapadna strana, a najhladnija je sjeverna strana.

TOPLINSKE DILATACIJE (dILATARE (LATINSKI) = IRITI)

Toplinske dilatacije (dilatacijske reke) imaju zadatak sprijeiti oteenja konstrukcija uslijed temperaturnih promjena u samim konstrukcijama.

Dilatirati se mogu cijeli objekti ili dijelovi objekta pa dilatacije dijelimo na glavne i dopunske.

Glavne dilatacije: Obino se izvode kod objekata visokogradnje na svakih 30 40 m. Reke se

izvode tako da se objekt dilatira po cijeloj visini, tako da se podijeli u samostalne konstruktivne cjeline.

Dilatacije se rade irine 3cm za zgrade do 5 m visine, a za svakih slijedeih 5 m po 2 cm vie.

Reke ne smijemo ispunjati bukom nego ih moramo jasno naglasiti. Ako dilataciju ispunimo bukom ona e se zbog rastezanja ili stezanja otvoriti i nastati e pukotina. Da bi se sprijeio propuh ili vlaenje kroz dilataciju zatvaraju se reke trajno elastinim kitovima, letvicama, trakama od plastine mase, aluminija i sl. Naroito paljivo dilataciju treba zatvoriti na ravnim krovovima, temeljima, podrumskim zidovima i sl. Temperaturne razlike u neutralnoj osi kod ravnog krova ne bi smjele biti vee od 10 - 17 C.Svaki statiki proraun sadri i proraun dilatacija odnosno naprezanja koja nastaju u konstrukcijama uslijed temperaturnih promjena. Dopunske dilatacije

Treba proraunati kod svih konstrukcija koje su podlone velikim promjenama temperature. Dilatiranje (irenje ili stezanje) ne smije biti vee od 1 mm.

AKUSTIKA I ZVUNE IZOLACIJE

Zvuk nastaje titranjem estica materije i moe se iriti samo kroz materijalnu sredinu, a ne prolazi kroz vakum. Izvor zvuka moe biti zategnuta ica, membrana i slino koje svojim titranjem vre udare na estice zraka i izazivaju pravilne promjene u zraku.

Ovakvi titraji mogu nastati u tekuinama i plinovima ali ovjek je okruen zrakom pa prima zvuk primarno iz zraka.

Zbog tih promjena nastaju u zraku zgunjavanja i razrijeenja koja se kroz materijal ire u obliku zvunih valova.

Brzina rasprostiranja zvuka zavisi o vrsti materijala i njegovoj temperaturi, a razliita je za razne vrste materijala, na pr. kod 20C brzina zvuka kroz : zrak je 342 m/sek, vodu 1460 m/sek, gumu 40-50 m/sek, pluto 500 m/sek, elik 5000 m/sek.

13

Karakteristike zvuka : FREKVENCIJA

-je broj titraja u sekundi a mjeri se hercima. 1 Hz=1 titraj/sek. Razliite frekvencije ljudsko uho osjeti kao razliite visine tonova. Zvuk male

frekvencije osjeamo kao duboke, a zvuk visoke frekvencije kao visoke tonove. Ljudsko uho moe uti frekvencije od 16 do 20000 Hz (odrastao ovjek do 16000

Hz) to nazivamo ujno podruje. INFRAZVUK - ispod 16 Hz ovjek osjea kao potresanja ULTRAZVUK - iznad 20.000 Hz Graevinska fizika prouava naine zvune zatite za zvukove koji ovjeku

smetaju, a to je izmeu 100 i 3150 Hz. Osnovni standardni ton iznosi 1000 Hz. Za ispitivanje zvunih izolacija konstrukcija upotrebljavaju se zvuni

prijemnici koji registriraju sve frekvencije od 100 do 3150 Hz, ali se najee upotrebljavaju prijemnici s ugraenim tercnim filterima koji registriraju zvukove samo na slijedeim frekvencijama: 100, 125, 200, 250, 315, 400,500, 630, 800, 1000, 1250, 1600, 2500 i 3150.

INTENZITET ZVUKA -je objektivno mjerilo jaine zvuka

- to je prosjena zvuna snaga odnosno ukupna energija koju izvor zvuka predaje okolini proputena u nekoj toci u W/m2.

-ovjek kod zvuka uglavnom razlikuje visinu tona frekvenciju i jainu zvuka - glasnou. -Ocjena jaine zvuka uhom je subjektivna pa su u fizici uvedene objektivne mjere. -Zbog titranja estica elastine tvari nastaje u njoj zvuni tlak kojeg mjerimo mikro barima (1b = 0,1 Pa) ili paskalima. -Omjer zvunih snaga upravno je proporcionalan omjeru kvadrata pripadajuih zvunih tlakova. -ujno podruje zvunog pritiska nalazi se izmeu tzv. ujnog praga koji iznosi 2 x 10-4 (0,2 Pa) i praga bola koji iznosi 2 x 102 (20 Pa).

Dakle omjer izmeu ujnog praga i praga bola iznosi 1:106, pa e omjer zvunih snaga iznositi 1:1012 (Skala iji bi najvei broj imao 12 nula bila bi vrlo nepogodna pa se upotrebljava logaritamska skala s bazom 10, za logaritme brojeva od 1 do 1012 ).

Prema fiziaru Bellu skala je podijeljena na 12 dijelova, 12 B odnosno 120 dB (deciBella) 1 dB = 1/10 B.

Decibel je jedinica bez dimenzije a slui za iskazivanje omjera dvije istorodne veliine (zvuni tlak, zvuna snaga, zvuni intenzitet). Budui da je decibelna skala logaritamska odnosi veliina su drugaiji nego kod drugih jedinica (cm, kg). Primjer: zvuk od 20 dB nije 2 puta vei od zvuka od 10 dB ve je:

20 dB = 2B, a to je logaritam tj. eksponent baze 10 102/101 = 10 Dakle zvuk od 20 dB je 10 puta vei od zvuka od 10 dB

14

GLASNOA ZVUKA -je subjektivna jaina zvuka odreene frekvencije izraena Phonima.

Uho je prijemnik zvuka koji radi na istom principu kao i mikrofon: zvunu energiju pretvara u elektrinu i te impulse predaje mozgu.

Ali uho ne uje sve tonove jednako. Zvukove niskih frekvencija uho vrlo slabo uje, srednje registrira podjednako kao mjerni instrument, a zvukove visokih frekvencija uje slabije.

Isto tako za svaku ujnu frekvenciju postoji najnii zvuni tlak koji uho moe uti. Objektivna jaina zvuka izmjerena instrumentom i subjektivni dojam se razlikuju.

Na temelju ispitivanja nastale su krivulje jednake glasnoe za ujno podruje frekvencije (Fletcher Munsonove krivulje).

Sline krivulje daju mjerai buke koji na posebnim skalama oitavaju glasnou i intenzitet zvuka.

Prema krivuljama npr. zvuk frekvencije od 30 Hz ovjek ne uje do intenziteta od 60 dB, to znai da je glasnoa 0 Phona. Kod standardnog tona od 1000 Hz glasnoa i intenzitet zvuka su isti.

PHONSKE KRIVULJE ISTE JAINE GLASA ZA ISTE TONOVE 1. GRANICA BOLA 2. PRAG BOLA

15

POJAVE PRILIKOM IRENJA ZVUKA

U mirnoj atmosteri kod iste temperature i vlage zvuk se pravolinijski rasprostire na sve strane. Kod tokastog izvora zvuka (govor jednog ovjeka) zvuk se iri u vidu koncentrinih lopti, kod linijskih izvora (eljeznica) u vidu valjkastih ljuski.

Interferencija zvunih valova - je pojaavanje, oslabljenje ili ponitenje zvunih valova koje nastaje pri sudaranju valova raznih valnih duina (primjer sumrak).

Refleksija (odbijanje) - od jednog zvunog udarca do drugog mora proi min 1/10 sek da bi uho osjetilo reflektirani zvuk. U zatvorenom manjem prostoru zvuk se odbija od stijena pa ga uho osjea kao jedan pojaani zvuk (u protivnom ujemo odjek).

Difrakcija (skretanje) - ako zvuni val naie na prepreku, ovisno o istoj, moe doi do difrakcije, zvune sjene ili, ako je mala prepreka, do refleksije.

Refrakcija (prelamanje valova) - slino zrakama svjetla i zvune zrake lome se pri prelazu iz jedne sredine u drugu. U atmosferi zrake se lome prema gore ako je dolje topliji zrak a prema dolje ako je dolje hladniji zrak (amci na moru ljeti, iznad mora hladniji zrak - daleko se uje).

Apsorpcija (upijanje) - Prilikom nailaska zvunih valova na prepreku jedan dio zvune energije e se reflektirati a drugi e apsorbirati prepreka. Koliko e apsorbirati ovisi o vrsti materijala i frekvenciji. Omjer apsorbiranog i reflektiranog zvuka naziva se koeficijent apsorpcije (za mramor 0,01, za mineralnu vunu 0,78).

Rezonancija - Tijelo koje titra nagoni zvunim udarcima druga tijela u svojoj blizini da titraju ukoliko su podeeni na isti broj titraja u sek. (napnemo dvije ice gitare na isti ton, jednu trznemo i utiamo, druga e zazvuati).

16

OBLICI DVORANA

GORE: S KORISNIM REFLEKSNIM STROPOM DOLJE: SA STROPOM KOJI STVARA PAZVUK

Za direktno ozvuenje preporuuje se h= 8cm

Refleksija zvunih valova u prostoriji

17

BUKA

tetno djeluje na organizam od razdraujueg djelovanja do oteenja sluha i gluhoe; izaziva patoloke promjene u organizmu, opekotine kod jakog zvuka (zvuna energija pretvara se u toplinsku), ometanje rada, smanjenje radne sposobnosti.Kod nas za sada ne postoje propisi o dozvoljenoj jaini buke pa se sluimo preporukama ljenikih udruenja drugih zemalja prema kojima je doputeno izlaganje buci slijedee:

buka jaine 90 dB doputeno izlaganje 8 h/dan 92 dB 6 h/dan 95 dB 4 h/dan l00 dB 2 h/dan 105 dB 1 h/dan 110 dB 0,5 h/dan 115 dB 0,25 h/dan

Buka se se ne moe uvijek izbjei iako je dokazano njeno tetno djelovanje na organizam. U graevinarstvu ima takoer mnogo poslova i strojeva koji stvaraju veliku buku, pa se upotreba takvih strojeva ograniava vremenom trajanja, dobom dana, obaveznom primjenom zatitnih mjera. Za svaki prostor u kojem boravi ovjek propisuju se norme dozvoljene buke, pa e u radionici one biti vee nego jednoj bolnici. Dobar urbanistiki plan i projekt, odnosno pravilno zoniranje mirnih (stambenih) zona i zona rada (buke) preduvijet su dobre zatite naselja od buke.

ZATITA NASELJA Od BUKE

Za proraun reima buke u gradovima propisane su norme dozvoljene buke u pojedinim zonama razliite namjene (stambenie, poslovne, industrijske).

Sanitarnim normama razlikujemo nepromjenjivi, promjenjivi isprekidani zvuk. a) -nepromjenjivi - jaina se ne mijenja vie od 5 dB i traje dulje vrijeme. b) -Promjenjivi - jaina se mijenja za vie od 5 dB. c) -Isprekidani - izmjena u trajanju od 1 ili vie sekundi.

Zvuk se u atmosferi drugaije iri nego uz povrinu zemlje; u jednolinoj atmosferi pada jaina zvuka s poveanom udaljenosti od izvora, a dopunsko snienje zvuka moe nastati apsorpcijom zvuka zbog vlanosti, dima, magle, refrakcije zv. valova, kod vjetra razliitih temp. zraka i sl.

Kod irenja tokastog izvora zvuka u gradovima snienje nivoa zvunog pritiska je za 6 dB manje kod svakog udvostruenja udaljenosti od izvora zvuka, a kod linijskog izvora 3 dB manje (Poetna udaljenost obino se uzima 7 m).

Ako nam je poznata jaina zvuka na udaljenosti od 7 m, moemo izraunati za koliko se smanji jaina zvuka npr. na 56 m.

Tokasti izvor : 14 m - 6 dB manje, 28m - 12 dB, 56 m - 18 dB manje Linijski izvor : 14 m - 3 dB manje, 28m - 6 dB, 56 m - 9 dB manje Uz zemljinu povrinu dolazi do priguenja zvuka zbog prelaza zvune

energije na tlo. Najvee priguenje je iznad tla obraslog travom, grmljem i sl. Visoko raslinje takoer apsorbira buku. Veliina apsorpcije ovisiti e o vrsti

zelenila i rasporedu istog. Npr. drvored ispod kojeg nije posaeno grmlje slabo priguuje buku dok gusti i neprozirni nasadi dobro priguuju buku.

18

Raspored sadnje drvea ima velik utjecaj na priguenje buke. Ako se drvee sadi u paralelnim pojasima svaki pojas mora biti 5 - 6 m irine s drveem gustih kronji u pomaknutom rasporedu tako da se zvuk rasipa u prostoru izmeu redova drvea. Ispod drvea treba zasaditi gusto zelenilo.

Priguenje zvuka u gradu moe se postii izvedbom razliitih prepreka jer prilikom nailaska zvuka na prepreku iza nje nastaje zvuna sjena.

Iza prepreke, zbog difrakcije zvunih valova, zvuk nee biti potpuno priguen, ali se moe bitno smanjiti.

Dakle, da bismo dobili zadovoljavajue snienje buke u gradovima primjenjuju se razne metode zatite: izgradnja zgrada na odreenim razmacima od izvora buke (pomoni objekti, garae, duani), sadnja zelenih pojasa, izgradnja prepreka -ekrana ili kombiniranje ovih naina.

ZVUNE IZOLACIJE U ZGRADAMA Klasifikacija buke u graevinarstvu:

1. Zrana buka je zvuk koji se prenosi zrakom (govor, glazba). 2. Udarna buka ili topot nastaje udaranjem po tvrdoj podlozi kroz koju se prenosi na zrak. 3. Vibracije nastaju radom strojeva koji potresaju podlogu te se kroz nju kao i topot prenose na zrak.

Za svaku vrstu buke morati emo predvidjeti poseban nain zatite odnosno izolacije. Prilikom nailaska zvunih valova na prepreku dogaa se slijedee:

1. jedan dio zvune energije reflektira se u prostoriju 2. jedan dio (mali) pretvara se u toplinsku energiju 3. jedan dio iri se konstrukcijom te emo zvuk dobiti u udaljenim prostorijama objekta (ovisno o vrsti materijala) 4. jedan dio prolazi kroz prepreku u susjednu prostoriju

ZVUNE IZOLACIJE KONSTRUKCIJA PROTIV ZRANE BUKE

Ispitivanja su pokazala (Bergerovo pravilo) da apsorpcija zida raste upravno s njegovom teinom

zid teine u kg 10 50 100 300 500 1000 apsorpcija u dB 27 38 40 47 51 54

Iz tabele vidimo da je teina zida od cca 350-400 kg optimalna za apsorpciju zvuka jer dvostruko i trostruko poveanje teine daje malo poveanje apsorpcije.

Prema tome openito smatramo da konstrukcija zadovoljava u pogledu zatite od zrane buke ukoliko ima povrinsku teinu veu od 350 kg/m2 i ako se radi o masivnoj konstrukciji. Kod uplje konstrukcije (polumontani stropovi) teina iste mora biti vea od 400 kg/m2. Budui da sve vie upotrebljavamo lake pregrade u graevinarstvu takve konstrukcije morat e se posebno ispitivati i dokazivati.

U pravilu razlikujemo jednoslojne i vieslojne pregrade. Dok jednoslojna pregrada vibrira kao jedna cjelina, vieslojna e titrati svaki sloj sa razliitim amplitudama, ovisno o materijalu slojeva. U pravilu dvostruke pregrade koje se sastoje od 2 kruta materijala

19

iste teine (2x7 cm opeka) treba izbjegavati (ili ispuniti izolacijskim materijalom) jer meu njima dolazi do pojave rezonancije te takav zid npr. moe imati manju vrijednost zvune zatite nego da je izveden u jednom sloju.

Pod odreenim uvjetima moe se dogoditi da pregrada uope ne apsorbira dio zvuka, a to se dogaa ako doe do podudarnosti zvunih valova iz zraka i titranja same pregrade. Frekvencija kod koje dolazi do podudarnosti valnih duina naziva se kritina frekvencija i moe se izraunati.

Kod vieslojnih pregrada osim koritenja izolacijskih materijala (mineralna vuna, pepeo, guma) moemo postii dobru zvunu izolaciju koritenjem pojave interferencije zvunih valova (npr. vieslojna pregrada sa zranom upljinom u koju se ovjesi tkanina, ljepenka i sl.).

Kod konstrukcije vieslojnih pregrada vano je detaljiranje spojeva pojedinih slojeva kao i rjeenje rubova. Ne smiju biti kruti ve elastini materijali (filc od min. vune, lake gra. ploe i sl.)

Primjeri: -zid od opeke 25 cm (450 kg/m) dobro e apsorbirati zvuk. -pregradni zid od staklenih blokova (luxfer opeka) kod 1000 Hz i intenziteta od 90 dB apsorbirati e 60 dB, dakle odlian izolacijski pregradni zid. -zid od bloketa 25 cm obostrano obukan zadovoljava iako ima upljine, jer su stijenke dovoljno masivne pa ne djeluju kao membrane koje stvaraju rezonancu. -dvoslojni zid od 2x5 cm drvolita obostrano obukan ne zadovoljava, ali ako u 4 cm zrane upljine ovjesimo ljepenku dobijemo zadovoljavajui zid.

20

ZVUNE IZOLACIJE PROTIV TOPOTA Stropne konstrukcije moraju imati zadovoljavajuu izolaciju od zrane i udarne

buke, a zidovi samo od zrane. Udarni zvuk nastaje i iri se direktno u materiji, zato njegov dijagram ima obrnute

vrijednosti, strop mora primiti to manji intenzitet zvuka. Za zatitu od topota izvodimo tzv. plivajue podove kod kojih podna povrina lei

na sloju izolacijskog materijala. Pri tome treba paziti da se izolacijski materijal (mineralna i staklena vuna,

stiropor, pluto, guma) provue i bono te oko cijevi i kanala koji vertikalno probijaju konstrukciju da se izbjegnu zvuni mostovi.

PLIVAJUI PODOVI:

s estrihom (podlogom): 1. -cementni estrih - cem. mort ili beton MB 25 sa sitnim agregatom. Kod 2. veih povrina armira se krinom armaturom 3/20 cm, min d = 3,5 cm. 3. -Magnezitni estrih 4. -gipsani estrih 3,5 - 4,5 cm 5. -asfaltni mastiks (bitumen + mineralni sastojci) + fino kameno brano

bez estriha - za podove u vidu brodskog poda ili parketa

PLIVAJUI POD S ESTRIHOM NA MINERALNOJ VUNI DRVENE STROPNE KONSTRUKCIJE

PLIVAJUI POD S ESTRIHOM ARMIRANO BETONSKE STROPNE KONSTRUKCIJE

21

PLIVAJUI POD BEZ ESTRIHA DRVENE STROPNE KONSTRUKCIJE S IVERIT ILI OSB PLOAMA NA MINERALNOJ VUNI

IZOLACIJE OD ODJEKA U PROSTORIJI Rjeavaju se upotrebom apsorbera na unutarnjoj strani zida kao to su vuna

(dlakavi tepisi i tapeta), pamuk, svila, min. vuna, mekani kanelirani lesonit (celoteks), gipsane ploe i sl.

Do problema odjeka dolazi kod velikih prostora: hale tvornica s radom strojeva, radionice i sl. Izolacija se izvodi postavom raznih apsorbera i elektronikom regulacijom.

VIBRACIJE

Zatita od vibracija sastoji se u izoliranju izvora koji proizvodi vibracije, tako da se

stroj postavi na elastinu odnosno amortizacijsku podlogu kao pluto, azbest, pust ili podloge od elastinih materijala kao to je guma ili metalne opruge.

3.1.1. Posljedice unutarnje i POVRINSKE KONdENZAcIJE vodene pare

Kondenzacija vlage u stambenim prostorima

Kako je zapoelo hladnije razdoblje, svake godine javljaju se pitanja vezana uz

kondenzaciju vlage na prozorima. Nedovoljno prozraivanje prostora ima vie negativnih uinaka, npr. ugoda i

zdravlje ljudi u tim prostorima se pogorava, previe vlage u zraku lako prouzrokuje nastanak pljesni i s tim posredno tetu na izloenim dijelovima objekta. Posebno tetno je djelovanje vlage na drvo i drvene prozore. U jednoj studiji o kvaliteti zraka u

22

unutranjim prostorima analizirano je u kolikoj mjeri pojedeni elementi utiu na lou kvalitetu zraka.

Studija je pokazala da je u 54% sluajeva nekvalitetnog zraka u unutranjim prostorima krivo nedovoljno prozraivanje. U svakom domainstvu nastaje vodena para kako zbog obavljanja svakodnevnih poslova (kuhanje, tuiranje, pranje, itd.), bilo zbog suenja graevinske konstrukcije, bilo zbog disanja jedna etverolana obitelj dnevno proizvede/poalje u svoj ivotni prostor prosjeno 10 litara vode u obliku vodene pare. Kondenzacija se pojavljuje na slabije zatienim mjestima na rubovima stakla, a ako takvi uvjeti traju due vrijeme dolazi do pojave plijesni.

Moderno i tradicionalno

Navedeni su odreeni propusti samih ljudi u odnosu na odravanje objekata kao i

vanjski utjecaji na objekt koji uzrokuju poveanu vlagu u samom objektu.

Prilikom ranog useljenja u novoizgraene objekte i nedovoljnog prozraivanja, opasnost

od plijesni je zadnjih desetljea naglo porasla. Kondenzacija vlage nastaje gdje se para

na hladnijim mjestima pretvara u vodu (podrumski zidovi, nepravilno zraenje tijekom

ljetnih mjeseci). U nekoliko zadnjih godina broj ovakvih problema se znatno poveao.

Jednostavno reeno, osnovni uzrok ovome je dananji nain gradnje usmjeren prema

tednji energije te u stalno rastuim zahtjevima za to veom izolacijom unutarnjeg

prostora objekta. Zahtjevi trita za stolarijom uvjetovali su da ima dobre

termoizolacijske osobine i omoguuje znaajne energetske utede.

Komparativne razlike

Zbog dananjeg ubrzanog ritma ivota, buke, tehnologije koja nas okruuje, kad

kreemo u gradnju poslovnog ili stambenog objekta, svi teimo tome da nam bude

osiguran mir, pa od stambenih objekata gradimo prave male izolirane zabrtvljene utvrde.

U davna vremena, mikroklima u prostorijama nastajala je u uvjetima

slabije izolacije prostora jer su prozori puno slabije brtvili i uslijed toga je postojala stalna

(neeljena) cirkulacija zraka u prostoru. Taj gubitak topline nadoknaivao se pojaanim

grijanjem, a o trokovima grijanja nije se vodilo rauna. Rezultat toga je bio niski

postotak vlage u prostorijama. Negativne posljedice nastajanja kondenzacijske pare i

plijesni tada skoro nisu postojale.

Razlozi su u primijenjenim materijalima (glina, kre, drvo) koji su morali ispuniti

znatno nie zahtjeve u pogledu difuzije vodene pare (prolaz vodene pare kroz

graevinski element od toplije strane prostorije ka hladnijoj vanjskoj strani).

Zatim, u primijenjenim prozorskim sustavima, kod onih starije izvedbe, kod kojih

je brtva znatno loija (koeficijent propusnosti fuge do 10 m3 /mh) tj. za 1 sat kroz 1m2

fuge krilo-tok proe 10 m3 zraka dok 1m 2 fuge krilo-tok kod novih prozora za 1 sat

propusti u prosjeku 0,1 m3 zraka. Koliko god da je izmjena zraka poeljna i ima prednosti, ipak mana starijih

objekata je u potronji energije, jer za postizanje odgovarajue temperature vei je

23

utroak energije za grijanje, a meu probleme dananjice ubraja se i sve vea potreba za ouvanjem prirodnih resursa i okolia i to veoj redukciji trokova energije jer su cijene u stalnom porastu.

Objekt mora biti izveden tako da se postigne to bolja toplinska izolacija. Na tritu su dostupni i sustavi za provjetravanje koji poboljavaju cirkulaciju

zraka, osiguravaju ugodnu klimu u prostoriji, beumni su, prozori se nesmetano mogu odravati, nemaju nikakav utjecaj na protuprovalne sustave i vrlo jednostavno se ugrauju.

Problemi moderne gradnje

Dananje norme i propisi su sve zahtjevnije u pogledu utede energije.

Velika se pozornost daje dobroj izolaciji zidova objekata i ugraene stolarije.

Zahtjevi za boljom toplinskom izolacijom i zrakonepropusnosti prozora i vrata su

sve vei jer su u dananjem nainu gradnje otvori za stolariju puno veih dimenzija nego

prije, pa je utjecaj stolarije na ukupne energetske utede sve vei.

Zbog tedljivog naina grijanja te dobre izolacije prozora dolazi do znaajno

manje izmjene zraka i time se poveava postotak vlage u prostoriji to za vrijeme

hladnog zimskog doba u svim novoizgraenim objektima kao i pri renovaciji starijih

objekata ukoliko se ne potuju neke od zakonitost gradnje dolazi do pojave

kondenzacije i plijesni na zidovima.

To osim to dovodi do oteenja objekta, bitno naruava kvalitetu stanovanja ali

isto tako moe i izazvati ozbiljne zdravstvene probleme. Ne smije se zaboraviti da u

svim novoizgraenim objektima se zadrava odreeni postotak vlage na to se ne smije

zaboraviti jer pojava kondenzacije je gotovo pa zajamena, dok isuivanje objekta moe

trajati i po nekoliko godina. Ne adekvatna gradnja takoer pogoduje kondenzaciji zbog

pojave termo-mostova, kao i nedostatno provjetravanje prostorija.

Tehniki parametri vlage

Zrak moe apsorbirati izvjesnu koliinu vlage (relativna vlanost zraka, izraava

se u postotcima). Koliinu vlage koju zrak moe apsorbirati ovisi o temperaturi. to je

via temperatura to zrak moe primiti vie vodene pare, tj. ako zagrijavamo hladan i

vlaan zrak, isuujemo ga i time raste njegova sposobnost absorpcije vodene pare.

24

Samim tim ako je temperatura manja, zrak moe primiti manje vlage pa e se desiti

normalna pojava da e se pri padu temperature zraka zasienog vlagom, viak vlage

morati negdje kondenzirati (izluiti iz zraka putem kapljica vode), a ta pojava je posebno

izraena na mjestima gdje je temperatura prostora odnosno temperatura tijela manja od

temperature zraka.

Dakle to je vanjski zrak hladniji, sadrava nii postotak vlage. Nakon ulaska

vanjskog zraka unutar prostorije, nakon zagrijavanja u prostoriji moi e primiti veu

koliinu vodene pare. to je postotak vlage nii, to vee koliine vodene pare zrak moe

primiti. Tek kada se u zraku nalazi najvea mogua koliina vodene pare, zrak ne moe

primati vie vlage. Tada govorimo o 100 % postotku vlage. Pri 50% postotku vlage

imamo zrak koji je samo do pola ispunjen vlagom i koji moe zaprimiti jo toliku koliinu

vodene pare.

Kako izbjei ili smanjiti kondenzaciju vlage Provjetravanjem se u prostoriju uvodi svjei i hladniji zrak, a zrak u prostoriji koji

je topao i vlaan isuuje se, i tako moe primiti vie vlage, to u normalnom sluaju traje

nekoliko sati. Ako provjetravanje pravilno dozira nee doi do toga da se vlaan zrak

gomila i tako stvara kondenzaciju na povrini predmeta. Ukoliko je vlanost zraka toliko

visoka izdvaja se suvina vlaga i taloi se. Nedostatak je upravo u tome jer ova osobina

zraka razlog je nastanka kondenzacije. U dodiru toplog zraka i hladnijih povrina

rashlauje povrine predmeta i on postaje sve vlaniji i taloi se na hladnije povrine u

vidu kondenzata. Pravilno provjetravanje ukljuuje irom otvorene prozore na par minuta

dnevno, naroito u sezoni grijanja. Tako je osigurana razmjena zraka. Svjei zrak izvana

brzo se zagrije i moe apsorbirati novu koliinu vlage, koja e slijedeim provjetravanjem

izai van.

Otvaranjem prozora na kip u sezoni grijanja nije ba od neke velike koristi jer

rashlauje zidove oko prozora to moe dovesti do izostanka kondenzacije ali dovodi do

vlaenja zidova. Nije provjetravanje nuno samo u sezoni grijanja, za toplijih dana moe

se bez ikakvih posljedica provjetravati i dok je prozor otvoren na kip. Redovito zraenje zatvorenih prostorija sprjeava visoku vlagu zraka, a time i

potencijalni razvoj gljivica (stvaranje plijesni). Time se produava vijek trajanja slojeva boje, premaza i tapeta na zidovima, obloga na stropovima, zidovima i podovima te predmeta za unutranje ureenje i zavjesa.

25

Uglavnom, pravila kojih bi se trebalo pridravati su: Redovito izmjenjujte zrak u prostoriji ( redovito prozraivanje ). Prozraujte to je

mogue krae ( tzv. naglo prozraivanje) kod kojeg se odjednom u potpunosti otvore svi prozori i vrata, i u kratkom vremenu napravi potpuna izmjena zraka u prostoriji bez gubitka topline u zidovima i namjetaju, pa se uslijed toga puno bre povrati eljena temperatura zraka u prostoriji.

Pri naglom prozraivanju prozori bi trebali biti otvoreni ca. 5 do 10 min. Kratko naglo prozraivanje ne rashlauje znaajno zidove i namjetaj tako da ete i sami primijetiti kako brzo e se prostorija ponovno zagrijati. Kako bi se smanjili energetski gubitci, iskljuite grijanje tijekom prozraivanja.

Nakon prozraivanja ponovno ukljuite grijanje. Pokuajte postii ''popreno prozraivanje'' to znai da biste trebali otvoriti sobna

vrata ili prozor na suprotnoj kako bi nastao propuh. Na taj nain e se vlani zrak iz prostorije izmijeniti sa svjeim, hladnim i suhim zrakom izvana. Nakon nekoliko sati zrak je ponovno upio dovoljno vodene pare tako da ponovo sadrava viak vodene pare pa postupak prozraivanja moemo ponoviti. (dnevno 3-5 puta).

Znatno poboljanje postie se najee nakon dva do tri tjedna. Prostorije koje se nalaze na sjevernoj strani bi se zimi trebale jae grijati i

prozraivati jer se one vie hlade. Takoer isti sluaj je i sa prostorima sa veim udjelom vlage (kupaonice, veeraji i sl).

Okolnosti pri gradnji koje poveavaju mogunost kondenzacije vodene pare vezane su uz sve to dovodi do niskih povrinskih temperatura na staklu kao postavljanje doprozornika na vanjskom rubu zida, duboke ili izbaene prozorske klupice s unutarnje strane, sputene zavjese ispred prozora, podno grijanje ( zbog male konvekcije topline kod prozora ), omogueno strujanje toplog zraka od radijatora prema prozoru ugraivanjem radijatora gdje je to mogue ispod prozora, koritenje boljih materijala za topli spoj ruba rame i stakla, koristiti kod gradnje i proizvodnje stolarije materijale koji imaju bolji koeficijent prolaza topline .

Zbog dananjeg ubrzanog ritma ivota, buke, tehnologije koja nas okruuje, kad kreemo u gradnju poslovnog ili stambenog objekta, svi teimo tome da nam bude osiguran mir, pa od stambenih objekata gradimo prave male izolirane zabrtvljene utvrde.

Zakljuak Kondenzacija se ne stvara samo na prozorskim staklima ili okvirima, ve na svim

povrinama hladnijim od temperature zraka u prostoriji, a to su i zidovi. Zbog toga dolazi

do stvaranja plijesni na zidovima. ee provjetravanje prostorija u kojima je poveana

koliina vlage. Na tritu su dostupni i sustavi za provjetravanje sustav koji se

ugrauje u okvir samog prozora. Moe biti ugraen u utoru ili u krilu prozora

26

osiguravajui na taj nain dugotrajnu i kontroliranu razmjenu zraka. Oni poboljavaju

cirkulaciju zraka, osiguravaju ugodnu klimu u prostoriji, beumni su, prozori se

nesmetano mogu odravati, nemaju nikakav utjecaj na protuprovalne sustave na

prozorima, ugradnja je jednostavna, nevidljiva, a postoji i mogunost naknadne

ugradnje, a isto tako se moe i otkloniti u svakom trenutku.

Koeficijent prolaska topline U-vrijednost tj. koeficijent prolaska topline to je vrijednost prolaska topline kroz

graevinski materijal ili graevinsku konstrukciju (u W/m3K). to je U-vrijednost manja to

je bolja toplinska izolacija.

Na prozorima se lake pojavljuje kondenzacija nego na zidovima iz razloga jer

prozor ima znatno veu U-vrijednost od dobro izoliranog zida, pa je temperatura

unutranje povrine prozora nia od temperature zida.

Nisu proizvoai krivi

esto se tijekom zime orose stakla i esto se posljedice nastale kondenzacije

vode, potpuno neopravdano pripisuju kao krivica proizvoaa stolarije i looj kvaliteti

samog proizvoda. No, takvo povrno sagledavanje problema dovodi do krivih zakljuaka

u vezi uzroka i posljedica problema s pojavom nastanka vika vlage u zraku u

prostorijama tijekom zimskog razdoblja.

Evo nekoliko primjera:

Uzmite bocu iz hladnjaka i stavite je na stol. Vidjet ete kako se boca za kratko

vrijeme orosi. Stakla na naoalama se odmah orose im se izvana ue u zagrijanu

prostoriju. Vjerojatno vam ne pada napamet okriviti optiara. Na klimatizacijskom

ureaju ukljuite isuivanje a zadrite temperaturu. Na kraju dana u slivnom sustavu

klime imat ete nekoliko litara meke vode.

27

OPASNOSTI POVRINSKE KONdENZAcIJE U GRAEVNIM KONSTRUKCIJAMA

Vlaga u zidovima glavni je uzrok oteenja i nastanka plijesni. Starije zgrade, koje

su bile loe izolirane s loim brtvljenjem prozora, imale su tu prednost to je izmjena zraka u prostoru sa zatvorenim prozorima bila stalna i dovoljno velika. Pri dananjim, bolje izoliranim graevinama to je drukije. Nekontrolirana je izmjena zraka kroz prozorske spojeve mala. Kod novogradnja vana je i ugraena vlaga koja se uobiajeno zbog kratkog vremena od zavretka zgrade do useljenja nema vremena dovoljno isuiti. U odreenim sluajevima dolazi do ozbiljnih oteenja stambenih prostora, vlaga i razvoj plijesni mogu ugroziti i zdravlje ljudi.

Povrinska kondenzacija vodene pare Za pojavu povrinske kondenzacije postoje dva razloga izvor vlage odnosno

vodene pare i primjerena povrina na kojoj se para moe kondenzirati. Povrinska je kondenzacija povezana s razvojem plijesni. Glavni

uzroci pojave kondenzacije jesu: 1. preniska temperatura prostora 2. neuinkovito i nepravilno prozraivanje 3. prekomjerno nastajanje vlage 4. neprimjereni graevni materijali i njihova pogrena ugradnja 5. neprimjerena toplinska izolacija.

Uzroci za navlaivanje i razvoj plijesni zbog povrinske kondenzacije mogu biti

prodiranje oborinske vode ili oteenje kune instalacije. Do kondenzacije najee dolazi na zidovima uz prozore koji su u veini sluajeva najhladnije povrine u zgradi.

Doe li do kondenzacije na suvremenim izolacijskim ostakljenjima, uzrok je u nainu stanovanja (preveliko optereenje unutarnjeg zraka vlagom).

Previsoka relativna vlaga stvara vrlo povoljne uvjete za nastanak plijesni. U stambenom okruenju dovoljno je hranjivih tvari za plijesan (u bukama,

bojama, tekstilu, drvu itd.). Prijenosni (konvekcijski) toplinski most nastaje zbog zrakopropusnosti izmeu prozora i palete. Prolaz vlanoga zraka kroz zid (koji postaje toplinski prohodniji) velik je i stoga se vlaga u zidu kondenzira. Na fotografijama slikanim infracrvenom kamerom vide se hladnija mjesta (ljubi-asta boja) koja su posljedica povrne ugradnje prozora i balkonskih vrata.

28

Konvekcijski toplinski most (zrakopropusnost spoja izmeu palete i prozora)

Preniska povrinska temperatura na ostalim povrinama (uz prozore) moe biti

posljedica nedovoljnoga grijanja prostora ili lokalno poveanoga toplinskog toka kroz odreeni dio vanjskog ovoja zgrade (materijal /konvekcijski toplinski mostovi, kombinacija).

Plijesan u podruju materijalnoga toplinskoga mosta

Konvekcijski toplinski mostovi nastaju na mjestima slabo brtvljenih proboja

(prozori, zranici, dimovodni kanali), na zrakopropusnim priklju-cima parnih brana, spoju kosoga krova i zida te na preklopima parnih brana.

Proces prijenosa (konvekcije) vodene pare kroz zrakopropusna mjesta u krovu znatno je intenzivniji od difuzije vodene pare.

To znai da moe ui u konstrukciju u vrlo kratkom vremenu velika koliina vodene pare koja se zatim kondenzira i uzrokuje navlaivanje graevne konstrukcije. Posljedica toga je propadanje slojeva graevne konstrukcije i razvoj plijesni.

Kod povrina koje su paropropusne ili poroznim povrinama (buke, estrisi) kondenzat nee nastati na povrini nego u unutranjosti, gdje temperatura odgovara temperaturi rosita.

Kondenzat e kao kapilarna vlaga prodrijeti na povrine i uzrokovati oteenja. Ako se izmeu podlonoga betona i estriha poloi toplinska izolacija, temperatura slojeva uvijek e biti via od temperature rosita te nee doi do kondenzacije.

29

Kondenzacija vodene pare kroz porozne graevne materijale

Neprimjereno brtvljenje balkonskih vrata

Utjecaj stanara na pojavu plijesni Do pojave plijesni moe doi u zgradama (stanovima) grijanim u skladu s novim

propisima i u starijim zgradama gdje tih problema prije obnove nije bilo. U sluaju brze gradnje i useljenja odmah nakon zavretka radova treba raunati s graevinskom vlagom. Uzroci problemima s povrinskom kondenzacijom i plijesni pri novogradnjama mogu biti u neodgovarajuoj uporabi stambenih prostora, ponajprije u prvoj sezoni grijanja (nedostatno grijanje i prozra-ivanje).

Karakteristika je starijih zgrada da su imale ugraene prozore sa slabim brtvljenjem spojeva koje je omoguavalo dovoljnu izmjenu zraka u prostoru i kod zatvorenih prozora.

30

U novim su zgradama ugraeni energijski sigurni prozori i vrata s vrlo niskom zrakopropusnou. Stambene je prostore potrebno stoga prozraivati u svim dijelovima godine. Topao zrak ne osigurava dobru stambenu ugodnost ako je previe vlaan. Vlanost zimi trebala bi biti izmeu 40 i 60 posto.

Uinkovitost prozraivanja ovisi o rasporedu prozora i vrata u prostoru, godinjem dobu, vjetrovitosti i slino. Sve prostore u kojima se sadraj vlage u zraku poveao potrebno je prozraivati odvojeno od drugih prostora, kako se vlaga ne bi prenijela u druga podruja stana. Prostore treba prozraivati esto, kratko i temeljito, umjesto dugotrajnoga prozraivanja s djelomino otvorenim prozorima.

Dugotrajno prozraivanje zimi uzrok je hlaenja graevnih konstrukcija uz prozor (neizolirane palete). Zbog niskih povrinskih temperatura dolazi do povrinske kondenzacije vodene pare iz zraka i razvoja plijesni. Uz sve povrine graevne konstrukcije potrebno je osigurati dovoljno kretanje zraka. Namjetaj od poda do stropa i prislonjen na zid moe uzrokovati nastanak plijesni na zidu ili u kutovima. Prijelazno doba i blage zime najopasniji su za razvoj plijesni i zbog nestalnoga su grijanja oscilacije unutarnje temperature vee pa se mijenja relativan vlanost unutarnjega zraka. Unutarnji zrak se bre grije u usporedbi s masivnim graevnim elementima. Na nedovoljno zagrijanim povrinama zrak se ponovno ohladi. Toplinski nezatieni obodni elementi i toplinski mostovi tako su idealna podloga za razvoj plijesni.

Najbolje je prozraivati ujutro i uveer kada je vanjski zrak hladniji nego u podne. Umjesto prirodnoga prozraivanja kroz prozore primjerenije je rjeenje mehaniko prozraivanje s vraanjem otpadne topline, to zahtijeva veu poetnu investiciju. Reim grijanja uvelike utjee na nastanak plijesni.

Prekinuti reim grijanja, vremenski predugi intervali iskljuenoga grijanja (na primjer grijanje rijetko rabljenih prostora) i neprimjereno prozraivanje mogu uzrokovati prevelika hlaenja graevnih konstrukcija.

U sluaju dobre izolacije ovoja i odgovarajue regulacije grijanja prijelaz na nii reim grijanja nije problematian ako oscilacija temperature zraka uz primjerenu vlanost ne prelazi etiri stupnja.

Zakljuak Uzrok plijesni mogu biti odreene pogreke u izvedbi graevnih konstrukcija,

stambene navike, odnosno prevelika optereenja prostora vlagom ili kombinacija tih uzroka, ali i neprimjereno prozraivanje i grijanje prostora. Odgovarajuim izvorom izolacijskoga materijala vanjskoga ovoja i svih pripadajuih slojeva osigurava se nesmetan prolaz vodene pare i time sprjeavanje opasnosti kondenzacije unutar graevnih konstrukcija. Kroz paropropusne graevne materijale odlazi u vanjski okoli samo do dva posto sve vlage. Sva ostala suvina vlaga moe se odstraniti samo prirodnim ili prisilnim prozraivanjem.

31

3.1.2. Koncepti odreivanja sastava graevnih dijelova

Shema - Odnosi neposrednih i posrednih sudionika u gradnji

32

Raspoloivi resursi

1. Educiranost 2. Raspoloive tehnologije 3. Najee greke u izvedbi 4. Ustanovljavanje konanog stanja 5. Mjerenja 6.

Stanje u Hrvatskoj

Veliki broj potpuno neizoliranih objekata

Potrebno je znati da je u RH na kraju 2006. godine postojalo

1 957 501 stambenih jedinica (uz rast od 1% od 2002.) izvor Dravni zavod za statistiku

2 000 000 stambenih jedinica krajem 2010. godine Vie od 80% njih ne zadovoljava uvjete propisa iz 1987 godine

33

Izvor: Poslovni dnevnik 17.3.2011. ENERGETSKA UINKOVITOST preuzete obveze

do 2020 g. Hrvatska postavila za cilj: 320 1. za 20% smanjiti ukupnu energetsku potronju, odnosno poboljati energetsku

uinkovitost 2. za 20% smanjiti emisiju CO2 (stakleniki plin) 3. za 20% poveati udio obnovljivih izvora energije

Projektiranje zgrada... Budunost?

Sadanjost? Pojmovi niskoenergetska kua, pasivna kua, kue bez emisije

CO2, zelene kue sve se ee pojavljuju u javnosti (strunoj i opoj)

Mijenjaju se stari principi projektiranja i izgradnje zgrada s ciljem zadovoljavanja uvjeta koji se postavljaju na zgrade

34

KVALITETA GOTOVOG PROIZVODA

Kvaliteta je sveobuhvatna izvrsnost, odnosno odreeni stupanj izvrsnosti. Govori se o dva koraka:

1. kvaliteti konstrukcije odnosno projekta i 2. kvaliteti konformnosti, odnosno usklaenosti s projektiranim

rjeenjem putem kojih se kvaliteta ugrauje u proizvod u skladu s izraenim potrebama i eljama potroaa.

to impliciraju pojedini postupci na konani proizvod

Nestruno izvedena poboljanja vrlo esto rezultiraju graevinskom tetom

- koritenje neadekvatnih materijala i tehnologije

35

Uzroci preranog dotrajavana konstrukcija

Educiranost

36

Zanimanja u graditeljstvu u klasinom modelu obrazovanja za obrtnika zanimanja ne postoje niti

sadraji niti posebni nastavni predmeti kojima bi se iscrpljivala znanja o energetskoj uinkovitosti niti u jednom segmentu strukovne teorijske niti praktine nastave.

Zanimanje instalater grijanja i klimatizacije Izborni predmet Tehnologija solarnih fotonaponskih sustava Na zahtjeve obrtnikih i poduzetnikih tvrtki da se instalateri obrazuju

barem u pojmovnom smislu i sa sustavima iskoritenja solarne energije Zbog mogunosti lake prilagodbe proizvodnim programima proizvodnji i

montae takvih sustava.

Vlaga kvaliteta Vlaga je imbenik koji najvie smanjuje kvalitetu graevnih dijelova zgrade i

njenih konstruktivnih elemenata (studije ukazuju da je kod problema sa zgradama, u 70% sluajeva direktni

ili indirektni uzronik vlaga)

37

GraEVINSKE TETE UZROKOVANE VLAGOM Posljedice su dobro poznate,

nastanak mikroorganizama (gljivica i plijesni), bubrenje i otpadanje boje i buke sa zidova, nedozvoljeno vlaenje graevnog elementa.

Ali uzroci esto nisu prepoznati.

38

Graevinske tete uzrokovane vlagom

Povrinska kondenzacija i problemi s difuzijom vodene pare kod novih, jo neuseljenih objekata

ako je zgrada zatvorena prije potpunog isuivanja graevinske vlage zaostale u materijalima konstrukcija i obloga.

39

Fizikalni procesi i graevni dijelovi

Prirodni proces izmjene topline i vlage izmeu unutarnjeg i vanjskog prostora ne moe se potpuno zaustaviti.

Graevne dijelove zbog toga treba projektirati na nain da se osigura ispravan fizikalni proces.

ISPRAVAN FIZIKALNI PROCES nee dopustiti kondenzaciju vodene pare u graevnom dijelu ili na njemu u mjeri koja moe izazvati graevinsku tetu.

IZVEdBA POBOLJANJA NA VANJSKOJ OVOJNIcI

Implementacija mjera za poboljanje energijskog svojstva zgrada u sluaju nestrune izvedbe moe uzrokovati probleme najee vezane uz:

kondenzaciju vodene pare unutar graevnih dijelova zgrada poveanje relativne vlanosti u zgradi vei utjecaj toplinskih mostova na ukupnu potronju energije.

Danas

Dananje norme i propisi su sve zahtjevnije u pogledu utede energije Velika se pozornost daje dobroj izolaciji zidova objekata i ugraene stolarije

Zahtjevi za boljom toplinskom izolacijom i zrakonepropusnosti prozora i vrata su sve vei

Kako bi se smanjio utjecaj stolarije na ukupne gubitke energije

40

Utjecaj toplinskih mostova

Toplinski mostovi su mjesta u oploju grijanog dijela zgrade gdje se toplinski tok poveava radi promjene materijala, debljine ili geometrije graevnog dijela.

Termografska snimka jasno ukazuju na loije toplinski izolirane povrine (prozori) i konstruktivne toplinske mostove (balkon)

Podjela toplinskih mostova

Toplinske mostove moemo najjednostavnije podijeliti kao: Tokaste Linijske i Trodimenzionalne

41

Dobro izolirane zgrade principi

Omota zgrade ukljuuje dva elementa Potpuno izolacijsko pokrivanje Kontinuirana zrana barijera

Oni moraju biti kontinuirani i u meusobnom kontaktu

42

Propusnost

43

Zrakonepropusnost (Airtightness)-uvjet za izbjegavanje pojave graEVINSKIh TETA

44

Ulazak vodene pare u graevne dijelove zgrade

Problemi zbog loe zrakonepropusnosti

45

Infiltracija

Loa ugradnja krovnog prozora, prije ispitivanja (lijevo) tijekom ispitivanja (desno)

Infiltracija zraka se dogaa uslijed razlike tlakova na vanjskoj ovojnici zgrade

46

Gubici topline kroz prozore

Detalji!

47

Gubici energije putem eksfiltracije zraka kroz vanjsku ovojnicu

Belgija i Njemaka Zrakopropusnost vanjske ovojnice odgovorna za 10% toplinskih

gubitaka u zgradi, odgovara instalaciji fotonaponskih panela. Francuska

Udio je procijenjen na 2 do 5 kWh/ma za jedininu promjenu broja izmjena zraka u prostoriji (n50) energije potrebne za grijanje prostora.

Skandinavija Udio je procijenjen na priblino 10 kWh/m a za jedininu promjenu

broja izmjena zraka u prostoriji n50.

48

Gubici energije putem eksfiltracije zraka kroz vanjsku ovojnicu

Relativno smanjenje potronje energije za grijanje sa smanjenjem zrakopropusnosti (zeleno) i poveanjem debljine toplinske izolacije vanjskog zida za obiteljsku kuu u Norvekoj

Zakljuak

Relativni utjecaj postaje znaajniji to je nia ukupna potronja energije u zgradi, npr. vrlo niskoenergetske zgrade,

Potrebno je podii svijest o vanosti ispitivanja izvedenog stanja u zgradama meu projektantima, izvoaima i strunom nadzoru

Zrakonepropusnost zgrade je potrebno projektirati, ime se izbjegavali nepotrebne improvizacije radnika koje bi uzrokovale propuste u zranoj barijeri.

Potrebno je rijeiti detalje, definirati materijale i metode koji se koriste

Osigurati izvoenje radova prema projektu.

49

3.1.3. Graevni dijelovi u Dodiru s tlom izloeni

Kapilarnoj vlazi TEMELJI HIDROIZOLACIJE

DETALJ TEMELJA S NADTEMELJNIM ZIDOM I U NIVOU TERENA

50

DETALJ TEMELJA U NIVOU TERENA

51

DETALJ TEMELJA UKOPANE ZGRADE S

POTPORNIM ZIDOM

52

DETALJI TEMELJA UKOPANIH ZGRADA

53

DETALJI TEMELJA UKOPANIH ZGRADA S VISOKIM NIVOOM PODZEMNE VODE

54

STROPNA I PODNA PLOA PODRUMA

s dodatnom toplinskom izolacijom: temeljne ploe (desno) i toplinskog mosta negrijanog prostora podruma

55

56

KOPANI PODRUM S PRODOROM INSTALACIJE I LJUNANOM ZATITOM FASADE OD KIE

57

UKOPANI PODRUM S VENTILIRANOM FASADOM OD OPEKE

58

UKOPANI PODRUM S POTPORNIM ZIDOM

59

UKOPANI PODRUM S POTPORNIM ZIDOM I PODRUMSKIM PROZOROM

60

VARIJANTE SANACIJE UKOPANIH ZIDOVA ZGRADE

61

VARIJANTE SANACIJE UKOPANIH ZIDOVA ZGRADE

62

3.1.4. Principi sanacije vlanih graevnih dijelova

u dodiru s tlom

Kako sprijeiti vlagu? Glavni uzroci pojave kondenzacije jesu: preniska temperatura prostora,

neuinkovito i nepravilno prozraivanje, prekomjerno nastajanje vlage, neprimjereni graevni materijali i njihova pogrena ugradnja te neprimjerena toplinska izolacija.

Vlaga u zidovima glavni je uzrok oteenja i nastanka plijesni. Starije zgrade, koje

su bile loe izolirane s loim brtvljenjem prozora, imale su tu prednost to je izmjena zraka u prostoru sa zatvorenim prozorima bila stalna i dovoljno velika. Pri dananjim, bolje izoliranim graevinama to je drukije. Nekontrolirana je izmjena zraka kroz prozorske spojeve mala. Kod novogradnja vana je i ugraena vlaga koja se uobiajeno zbog kratkog vremena od zavretka zgrade do useljenja nema vremena dovoljno isuiti. U odreenim sluajevima dolazi do ozbiljnih oteenja stambenih prostora, vlaga i razvoj plijesni mogu ugroziti i zdravlje ljudi.

Povrinska kondenzacija vodene pare

Za pojavu povrinske kondenzacije postoje dva razloga izvor vlage odnosno

vodene pare i primjerena povrina na kojoj se para moe kondenzirati. Povrinska je kondenzacija povezana s razvojem plijesni.

63

Glavni uzroci pojave kondenzacije jesu: 1. preniska temperatura prostora, 2. neuinkovito i nepravilno prozraivanje, 3. prekomjerno nastajanje vlage, 4. neprimjereni graevnimaterijali i 5. njihova pogrena ugradnja, 6. neprimjerena toplinska izolacija.

Uzroci za navlaivanje i razvoj plijesni zbog povrinske kondenzacije mogu biti prodiranje oborinske vode ili oteenje kuneinstalacije. Do kondenzacije najee dolazi na zidovima uz prozore koji su u veini sluajeva najhladnije povrine u zgradi.

Doe li do kondenzacije na suvremenim izolacijskim ostakljenjima, uzrok je u nainu stanovanja (preveliko optereenje unutarnjeg zraka vlagom).

Previsoka relativna vlaga stvara vrlo povoljne uvjete za nastanak plijesni. U stambenom okruenju dovoljno je hranjivih tvari za plijesan (u bukama, bojama, tekstilu, drvu itd.).

Prijenosni (konvekcijski) toplinski most nastaje zbog zrakopropusnosti izmeu prozora i palete.

Prolaz vlanoga zraka kroz zid (koji postaje toplinski prohodniji) velik je i stoga se vlaga u zidu kondenzira.

Preniska povrinska temperatura na ostalim povrinama (uz prozore) moe biti posljedica nedovoljnoga grijanja prostora ili lokalno poveanoga toplinskog toka kroz odreeni dio vanjskog ovoja zgrade (materijal / konvekcijski toplinski mostovi, kombinacija). Konvekcijski toplinski mostovi nastaju na mjestima slabo brtvljenih proboja (prozori, zranici, dimovodni kanali), na zrakopropusnim prikljucima parnih brana, spoju kosoga krova i zida te na preklopima parnih brana. Proces prijenosa (konvekcije) vodene pare kroz zrakopropusna mjesta u krovu znatno je intenzivniji od difuzije vodene pare. To znai da moe ui u konstrukciju u vrlo kratkom vremenu velika koliina vodene pare koja se zatim kondenzira i uzrokuje navlaivanje graevne konstrukcije.

Posljedica toga je propadanje slojeva graevne konstrukcije i razvoj plijesni. Kod povrina koje su paropropusne ili poroznim povrinama (buke, estrisi) kondenzat nee nastati na povrini nego u unutranjosti, gdje temperatura odgovara temperaturi rosita. Kondenzat e kao kapilarna vlaga prodrijeti na povrine i uzrokovati oteenja. Ako se izmeu podlonoga betona i estriha poloi toplinska izolacija, temperatura slojeva uvijek e biti via od temperature rosita te nee doi do kondenzacije.Prijelazno doba i blage zime najopasniji su za razvoj plijesni i zbog nestalnoga su grijanja oscilacije unutarnje temperature vee pa se mijenja relativan vlanost unutarnjega zraka.

64

Utjecaj stanara na pojavu plijesni

Do pojave plijesni moe doi u zgradama (stanovima) grijanim u skladu s novim propisima i u starijim zgradama gdje tih problema prije obnove nije bilo. U sluaju brze gradnje i useljenja odmah nakon zavretka radova treba raunati s graevinskom vlagom. Uzroci problemima s povrinskom kondenzacijom i plijesni pri novogradnjama mogu biti u neodgovarajuoj uporabi stambenih prostora, ponajprije u prvoj sezoni grijanja (nedostatno grijanje i prozraivanje).

Karakteristika je starijih zgrada da su imale ugraene prozore sa slabim brtvljenjem spojeva koje je omoguavalo dovoljnu izmjenu zraka u prostoru i kod zatvorenih prozora.

U novim su zgradama ugraeni energijski sigurni prozori i vrata s vrlo niskom zrakopropusnou. Stambene je prostore potrebno stoga prozraivati u svim dijelovima godine.

Topao zrak ne osigurava dobru stambenu ugodnost ako je previe vlaan. Vlanost zimi trebala bi biti izmeu 40 i 60 posto. Uinkovitost prozraivanja ovisi o rasporedu prozora i vrata u prostoru, godinjem dobu, vjetrovitosti i slino. Sve prostore u kojima se sadraj vlage u zraku poveao potrebno je prozraivati odvojeno od drugih prostora, kako se vlaga ne bi prenijela u druga podruja stana. Prostore treba prozraivati esto, kratko i temeljito, umjesto dugotrajnoga prozraivanja s djelomino otvorenim prozorima.

Dugotrajno prozraivanje zimi uzrok je hlaenja graevnih konstrukcija uz prozor (neizolirane palete).

Zbog niskih povrinskih temperatura dolazi do povrinske kondenzacije vodene pare iz zraka i razvoja plijesni. Uz sve povrine graevne konstrukcije potrebno je osigurati dovoljno kretanje zraka.

Namjetaj od poda do stropa i prislonjen na zid moe uzrokovati nastanak plijesni na zidu ili u kutovima.

Prijelazno doba i blage zime najopasniji su za razvoj plijesni i zbog nestalnoga su grijanja oscilacije unutarnje temperature vee pa se mijenja relativan vlanost unutarnjega zraka.

Unutarnji zrak se bre grije u usporedbi s masivnim graevnim elementima. Na nedovoljno zagrijanim povrinama zrak se ponovno ohladi. Toplinski

nezatieni obodni elementi i toplinski mostovi tako su idealna podloga za razvoj plijesni. Najbolje je prozraivati ujutro i uveer kada je vanjski zrak hladniji nego u podne.

Umjesto prirodnoga prozraivanja kroz prozore primjerenije je rjeenje mehaniko prozraivanje s vraanjem otpadne topline, to zahtijeva veu poetnu investiciju. Reim grijanja uvelike utjee na nastanak plijesni. Prekinuti reim grijanja, vremenski predugi intervali iskljuenoga grijanja (na primjer grijanje rijetko rabljenih prostora) i neprimjereno prozraivanje mogu uzrokovati prevelika hlaenja graevnih konstrukcija. U sluaju dobre izolacije ovoja i odgovarajue regulacije grijanja prijelaz na nii reim grijanja nije problematian ako oscilacija temperature zraka uz primjerenu vlanost ne prelazi etiri stupnja.

65

imbenici za razvitak plijesni Kako bi se plijesni i gljivice razvijale u stanu, potrebno im je nekoliko preduvjeta:

odreena koliina vlage, odreena temperatura okoline, kontakt s kisikom , odreeno plodno tlo.

Openito je poznato da je za stvaranje i preivljavanje plijesni i gljivica neophodno postojanje vlage. Kad plijesan i gljivice pronau mjesta s odgovarajuom koliinom vlage, onda im je za daljnji razvitak potrebna odreena temperatura.

Visina temperature nije tono definirana jer ona prije svega ovisi o vrsti napasnika svaka vrsta gljivica zahtijeva drukiju temperaturu, no moemo rei da openito vrijedi sljedee: minimalna temperatura kree se oko 0C (ispod ove temperature gljivice samo zaustavljaju svoj razvoj, no one ne odumiru).

Optimalna temperatura za formiranje gljivinih gnijezda i njihov razvitak je izmeu 25 i 30C. Maksimalna temperatura za formiranje i razvitak gljivica kree se izmeu 30 i 40C (iznad ove temperature gljivice samo zaustavljaju svoj razvoj, no ne odumiru).

Sve vrste gljivica za razvitak trebaju kisik, no nekim vrstama potrebna je vrlo mala koliina kisika. No u svakom sluaju, gljivice se ne mogu normalno razvijati ako im u potpunosti onemoguimo kontakt sa zrakom.

Gljivice se hrane organskim tvarima kao to su eer, krob, bjelanevine i masti. Neke posebne vrste gljivica hrane se i ligninom i celulozom, dakle tvarima koje se nalaze u sastavu drvne mase. Ipak gljivice i plijesni zadravaju se samo na povrini i ne prodiru vie od 1 mm u dubinu drvne mase.

Zakljuak Uzrok plijesni mogu biti odreene pogreke u izvedbi graevnih konstrukcija,

stambene navike, odnosno prevelika optereenja prostora vlagom ili kombinacija tih uzroka, ali i neprimjereno prozraivanje i grijanje prostora.

Odgovarajuim izvorom izolacijskoga materijala vanjskoga ovoja i svih pripadajuih slojeva osigurava se nesmetan prolaz vodene pare i time sprjeavanje opasnosti kondenzacije unutar graevnih konstrukcija. Kroz paropropusne graevne materijale odlazi u vanjski okoli samo do dva posto sve vlage. Sva ostala suvina vlaga moe se odstraniti samo prirodnim ili prisilnim prozraivanjem.

66

Naini hidroizolacije U osnovi se razlikuju horizontalne i vertikalne hidroizolacije. Horizontalna je hidroizolacija poloena usporedno s tlom i sprjeava

dizanje kapilarne vlage te prodor podzemne vode, a vertikalna se polae na zidove koji se zatim zatrpaju zemljom

Hidroizolacija ne titi samo zidove koji su ukopani u zemlju. Od prodora vlage

potrebno je izolirati i druge graevne konstrukcije koje su joj izloene, na primjer ravne

krovove, balkonske ploe itd.

Ako na terenu postoji podzemna voda, potrebno je izvesti drenau.

Osnovno je pravilo pritom ne sprijeiti tok podzemne vode, ve omoguiti

slobodno protjecanje ispod tla i oko graevine.

Zahtjevnije podruje hidroizolacije jest zatita graevine od hidrostatikoga tlaka

vode. Konstrukcije koje su pod utjecajem stalnoga ili povremenoga hidrostatikog tlaka u

praksi se nazivaju kesonskim konstrukcijama.

Podzemne vode i vlage

Drenaa se izvodi ako je na terenu podzemna voda.

Ponavljamo, osnovno je pravilo pritom ne sprijeiti tok podzemne vode, ve

omoguiti slobodno protjecanje ispod povrine tla i oko graevine.

Najprije se polae drenani sloj ljunka, debljine izmeu 15 i 20cm.

Oko svih se zidova zatim nasipa, do najvie toke terena, najmanje 20 cm debeo

sloj ljunka. U smjeru toka vode kroz drenane se slojeve mora primjereno padu terena

izvesti drenani kanal s nagibom, koji se takoer napuni odgovaraju im ljunkom i

kamenjem. Ako je potrebno postavi se i drenana cijev.

Sakupljena podzemna voda, koja se skupi ispod graevine ili oko nje, moe se

tako odvesti u nie dijelove terena. Podloga za polaganje hidroizolacijskih traka mora biti

tvrda, glatka i ista. Na takvu se podlogu najprije nanosi hladni bitumenski premaz.

Bitumenske se trake vare tako da se plamenom zagrijava njihova povrina, postupno se

odvijaju i lijepe na podlogu. S varenjem bitumenske trake na podlogu moe se zapoeti

kada je prednamaz posve suh.

Preklop traka po duini i u poprenom smjeru trebao bi biti 10 cm. Ako se polae

hidroizolacija u dva ili tri sloja, pomak traka trebao bi biti za polovicu irine trake, to je

priblino 50 cm.

Kod zgrada koje nemaju izolirane podrumske zidove i podove moe do 20 posto

ukupnih toplinskih gubitaka nastati u grijanim podrumskim prostorima.

Najprimjerenija je neprekinuta toplinska izolacija koja je poloena na vanjskoj

strani podrumskih zidova. Ako se poloi iznad hidroizolacije, hidroizolacija dobiva

dodatnu trajnu zatitu od mehanikih oteenja. Za toplinsku se izolaciju preporuuje

debljina od 50 mm.

67

Vertikalna se hidroizolacija polae na vanjski stranu zida i povezuje s horizontalnom hidroizolacijom. Na takav se nain dobiva nepropusni bazen keson u kojem su podrumske konstrukcije zatiene od vlage i podzemne vode

Ekspandirani se polistiren polae uglavnom do 3 m ispod kote terena i ne

upotrebljava se u zonama kapilarnoga dizanja vode odnosno u podru ju ispod mogue

razine podzemne vode.

Ekstrudirani se polistiren preporuuje za podruja sa stalnom vodom u tlu, dok za pjenjeno staklo nema nikakvih ogranienja to se tie dodira s vodom. Ako su ploe pjenjenoga stakla smjetene duboko ispod razine podzemne vode, potrebno je izvesti zatitu od dizanja ploa zbog uzgona. Spojevi ploa mogu biti tupi ili stepenasti.

Ploe se na hidroizolaciju lijepe tokasto (5 do 8 toaka na plou) ili po cijeloj

duini. Toplinski se izolacijski materijal polae u jednom sloju, s tijesno pritisnutim

spojevima koji se izmaknu s obzirom na prethodni red.

Od podruma nagore, izolacijski sloj zavrava na poetku

toplinske izolacije ovoja zgrade. Graevna se jama mora zasipavati u slojevima koji se

odgovarajue zgunjavaju, kako ne bi dolo do slijeganja zasipa to moe uzrokovati

pomicanje toplinskoizolacijskih ploa. Jedan od primjera izolacijskih zatitnih

sustava hidroizolacije od mehanikih oteenja jest sustav Tefond

Izvedba s jednim slojem epiaste membranske folije nije preporuljiva u sluaju

kada se podzemna voda povremeno digne iznad kote sloja epiaste membrane. U tom

je sluaju, osim izvedbe s epiastom membranskom folijom, najbolje izvesti i klasinu

horizontalnu hidroizolaciju. Rubni se spoj izvodi spajanjem na pritisak i s lijepljenjem

ruba samoljepljivom bitumenskom trakom koja omoguava vodonepropustan uzduni

spoj.

U tom sluaju takva izvedba osigurava dodatnu sigurnost jer je sanacija u sluaju

prodora podzemne vode u graevinu vrlo zahtjevna i skupa. Hidroizolacija se titi

posebnim trakama, tzv. epiastim membranama koje su napravljene od polietilena

visoke gustoe (HPDPE). Sam oblik membrane omoguava veliku otpornost na udarce,

tlak, vlak te otpornost na kemijske tvari koje su u zemlji i vodi u tlu. irina membrane jest

priblino 2 m, duina role 20 m ili vie, tako da se zidovi mogu izolirati vertikalno bez

obzira na njihovu duinu i visinu, bez prekida i prekrivanja.

Kako se membrana uvruje na gornjem rubu, dodatno privrivanje, buenje i

probijanje postojee hidroizolacije nije potrebno.

Uporabom manjeg sustava mogu se vrlo jednostavno sprijeiti oteenja

hidroizolacije pri zasipavanju i slijeganju graevine te oteenja od skupljanja betona

zbog temperaturnih razlika. U velikoj se mjeri sprjeava tvorba kondenzacijskih mjesta

izmeu hidroizolacije i stijene.

68

Kesonske konstrukcije

Zahtjevnije podruje hidroizoliranja jest zatita graevina od hidrostatikoga tlaka

vode. Konstrukcije koje su pod utjecajem stalnoga ili povremenoga hidrostatikoga tlaka

u praksi se nazivaju kesonskim konstrukcijama. Zbog specifine tehnologije

(hidroizolacija je spojena s betonom na donjoj strani armiranobetonske podne ploe)

opisani se sustav bitno razlikuje od standardnih naina hidroizoliranja. Vanjski se

podrumski zidovi moraju zatititi od vlage i vode koja dolazi iz zemlje.Vertikalna se

hidroizolacija polae na vanjski stranu zida i povezuje s horizontalnom hidroizolacijom.

Na takav se nain dobiva nepropusni bazen keson u kojem su podrumske konstrukcije

zatiene od vlage i podzemne vode. Kesonska konstrukcija (uglavnom

armiranobetonski sklop podne ploe i obodnoga sustava) mora biti dimenzionirana s

obzirom na predvieni hidrostatiki tlak. Koliki je utjecaj podzemne vode (dizanje i

posljedino povezan hidrostatiki tlak) mogue je odrediti samo na osnovi

geomehanikih istraivanja terena. Do dizanja podzemne vode moe doi i zbog

skupljanja cijeene vode uz graevinu. U tom se sluaju drenaa moe predvidjeti na

vioj razini (ne na razini temeljenja), ispod te se razine izvede tzv. membranska

hidroizolacija odnosno zatita graevine od hidrostati koga tlaka vode.

Izvedba hidroizolacijekesonske konstrukcije mora biti takva da se postigne odgovarajua

vodonepropusnost.

Na izbor odgovarajuega sustava hidroizolacije utjee: nain izvedbe podne

konstrukcije s obzirom na sustav temeljenja (klasina podna armiranobetonska ploa,

podna ploa s vezom na pilote, itd.), dilatiranje kesonske konstrukcije (ako je potrebno,

preporuuje se da se predvidi samo u zoni zida i pritom se ouva podna ploa kao

jedinstvena konstrukcija), izvedba vertikalne obodne konstrukcije kesona (pozicija

obodnih zidova sustav osiguravanja graevinske jame, izboeni dijelovi), elementi

proboja u zidovima odnosno njihov oblik i funkcija (kanalizacija, kinete).

Vrste hiodroizolacija Za postizanje vodonepropusnosti i onemoguavanja prodora podzemne vode do

povrinske armiranobetonske obodne konstrukcije kesona, vrlo je pouzdan sustav

izvedbe s mebranskom hidroizolacijom. Zatita graevine (hidroizolacije) od utjecaja

podzemne vode ugradi se ispod podne ploe i na vanjsku stranu obodnoga

armiranobetonskoga zida.

U praksi se najee upotrebljavaju dva osnovna tipa membranske hidroizolacije:

1. hidroizolacija od bitumenskih traka,

2. hidroizolacija od sintetikih folija.

Karakteristika obaju tipova su tvorniki izraeni proizvodi koji se moraju ugraditi s

obzirom na pravila struke i potovati sve upute proizvoaa. Posebnu je pozornost

potrebno posvetiti nainu izvedbe svih detalja.

69

Podruje uporabe bitumenske hidroizolacije vrlo je iroko. Najvie se upotrebljava dvoslojna ili vieslojna hidroizolacija s polimer bitumenskim varenim trakama.

Kombinirani sustav hidroizoliranja kesonske konstrukcije jest sintetika folija koja se redovito ugrauje kao horizontalna hidroizolacija i bitumenske samoljepljive trake koje se ugrauju kao vertikalna hidroizolacija. Debljina sintetike folije (membrane) na bazi HDPE (High-density polyethylene) jest 1,2 mm.

Na membranu se nanosi ljepilo koje je osjetljivo na tlak i zatieno vremenski

neosjetljivim slojem koji omoguava prohodnost. Namjetena hidroizolacijska membrana

ostvaruje vodonepropusnu vezu s na nju izlivenim svjeim betonom. Dobiva se trajno

elastian ljepljiv spoj i potpuno brtvljenje izmeu folije i betona.

Kako se radi o trajno elastinom povrinskom spoju, mogua naprezanja u

podnoj ploi ne mogu uzrokovati trganje hidroizolacije. Folija ima otpornost na kidanje i

malu osjetljivost na uinke proboja. Proizvedena je u rolama irine 120 cm i duine 30 m. Preklopi folije predvieni su u irini 100 mm. Folija podnosi polaganje teke armature s klasinim distancerima.

Za ostale membranske hidroizolacije potrebna je izvedba odgovarajue podloge (podloni beton debljine najmanje 10 cm) i ugraena mehanika zatita. Ti slojevi pri izvedbi s folijom Preprufe 300 R nisu potrebni jer se podloga moe ugraditi na podlogu uvaljanoga finalnoga sloja tampona.

Na sloj se najprije polae polipropilenska pustina (PP), a zatim ugradi folija po

uputama proizvoaa. Temperatura ugradnje moe biti do -4 C.

Folija se na rubovima predviene podne armiranobetonske ploe ugradi na

prethodno izvedenu oplatu koja je postavljena na obodne linije budue podne ploe.

Folija se pribija u zoni preklopa, a ako je oplata metalna prilijepi se posebnim

samoljepljivim trakama. S folije se zatim odstrani tanka zatitna sintetika folija te na

njezinu povrinu ugradi predviena armatura koja nalijee na plastine distancere. Folija

se pri betoniranju spoji na betonski rub. Na vertikalni se dio folije poslije spaja vertikalna

hidroizolacija. Nakon ugradnje folije postavlja se oplata (unutarnja strana podrumskoga

zida), poloi vertikalna armatura i izvede betoniranje podrumskoga zida. Pritom

se beton spoji s folijom. Tako je vertikalna hidroizolacija posve spojena sa zidom

odnosno donjom povrinom podne ploe. S tim je postignuta potpuna spojenost izmeu

cijele hidroizolacije i obodne povrine kesona. Bitumenska samoljepljiva folija

proizvedena je na bazi DPE folije debljine 0,8 mm koja ima tvorniki ugraen

samoljepljivi nanos visokopolimeriziranoga bitumena. Folija se pritiskanjem na zidnu

povrinu izvodi s preklopom irine 100 mm i vodonepropusno zalijepi s folijom Preprufe

300 R. Prethodno je potrebno na betonsku povrinu nanijeti hladni bitumenski premaz.

Spoj s rubnim, ve izvedenim krajem folije na vrhu armiranobetonske podne ploe

potrebno je izvesti s lijepljenim preklopom.

Vertikalnu je hidroizolaciju potrebno nakon ugradnje mehaniki zatititi ploama

od ekstrudiranoga polistirena koje se na povrinu lijepe posebnom ljepljivom trakom.

Pri ugradnji horizontalne i vertikalne hidroizolacije vrlo je vana izvedba detalja.

Pritom je potrebno striktno potovati projektna rjeenja i nain izvedbe koje propisuje

proizvoa.

70

Drenaa se izvodi ako je na terenu podzemna voda. Osnovno je pravilo pritom ne sprijeiti tok podzemne vode, ve omoguiti slobodno protjecanje ispod povrine tla i oko graevine.

OTEenja Tipini su detalji dilatacije obodnih zidova i kesona razni proboji (cijevi, armatura,

sidra) te spojevi izmeu horizontalne i vertikalne hidroizolacije. Horizontalne dilatacije

kesona treba po mogunosti izbjegavati. Vani detalji mogu biti spojevi izmeu

horizontalne i vertikalne hidroizolacije drugoga dijela graevine (na primjer terasa, ploa

itd.).

Ugradnja hidroizolacije Preprufe omoguava u sluaju pravilne ugradnje trajan

spoj s betonom podne ploe. U sluaju ugradnje drugih membranskih hidroizolacija, gdje

su membrane odvojene od betonske povrine, mogu ak i mala mehanika oteenja

uzrokovati prodiranje podzemne vode do betona u unutranjosti konstrukcije. I

kod folije Preprufe moe doi do mehanikih oteenja, iako voda zbog

spojenosti hidroizolacije s betonom ne moe prodrijeti izmeu izolacije i podne ploe.

Oteenja hidroizolacije mogu se sanirati injektiranjem propusnoga mjesta s vrha podne

ploe.

Zbog specifine tehnologije hidroizolacija Preprufe spojena je s betonom na

donjoj strani armiranobetonske podne ploe, to ne omoguava niti jedan drugi nain

izvedbe s klasinim membranama.

Folije su otporne i na mraz, vruinu, plinove i tvari koje se nalaze u zemlji.

DrenaA TEMELJA I POdRUMA (UNUTRANJA I SPOLJANJA) - odbrana objekta od vlage i vode i preduslov za SIGURNOST konstrukcije

Popravka loe drenae temeljnih stopa predstavlja veliku investiciju. Graevinski propisi zahtevaju drenau temelja oko cijelog objekta.

Drenau nije teko izvriti prije ili za vreme izvoenja temelja, ali ako se ne uradi kvalitetno na vrijeme kasnije moe predstavljati veliki troak.

Rijeavanje problema vlage i vode u zoni podruma i temelja nije samo neophodno, ve se mora uraditi pravilno i to na dva naina:

unutranjom drenaom podruma ili vanjskom drenaom oko temelja.

71

Sutina problema je u sljedeem: kada ono to radite zakopavate u zemlju, najpametnije je da ga uradite po pravilima. Pijesak, ljunak i geotekstili osigurati e istou i protonost cijevi za dui vremenski period.

Suh podrum ima brojne prednosti:

daleko je manja verovatnoa da e se pojaviti pljesan kua e imati bolji kvalitet unutranjeg zraka (IAQ) manje vlage u podrumu znai i manje vlage na tavanu - isparavanjem vlaga se

sakuplja u zoni krova i vremenom moe negativno utjecati na krovnu konstrukciju

Ukoliko uviate ove prednosti, investirajte u kvalitetnu drenau odgovarajueg presjeka i kapaciteta, i zatitite kompletan temelj granuliranim materijalom koji dobro drenira vodu.

Preporuuje se kompletno iskopavanje i postavljanje drenae umijesto sistema koji se u SAD nekada koriste - ugradnja pumpi za izvlaenje eventualne vode iz podruma objekta (sump pump).

Drenaa temelja - kad god je mogue odvesti vodu na svjetlo dana.

Vlani podrumi su esta pojava ak i u novogradnji. Ukoliko to dozvoljava nagib parcele trebalo bi da se drenaa nastavlja na cev koja e vodu izvesti iz zemlje na povrinu (u SAD je est sluaj da svu atmosfersku vodu morate zadrati na parceli i proistiti je pre nego to je pustite dalje u kanalizaciju, ili je moete koristiti za upotrebu na parceli - za zalivanje zelenih povrina, za vodokotlie, itd).

Presijek cijevi treba da bude oko 10cm (100 - u milimetrima), a nagib cijevi trebalo bi da bude najmanje 2% (2 cm visinske razlike na jednom dunom metru), bolje ako je i vei.

Ako je ukupan opseg temelja vei od 60m, trebalo bi dodati jo jednu cijev od 100 ili koristiti cijev promjera 150. Naknadna drenaa-uvek donosi mnogo problema

Kada zbog nagiba parcele nije mogue izvesti vodu na povrinu u SAD je uobiajeno da se drenaa sprovodi u podrum kroz temeljni zid, putem cijevi promjera 150 do pumpe koja se nalazi u specijalnom rezervoaru ispod nivoa podruma i koja izbacuje vodu ka viim nivoima (u sistem za preiavanje ili kanalizaciju).

72

Neke parcele su nepogodne za podrume

Voda koja prodire kroz podrumske zidove ili kroz "donju" plou (betonska ploa koja lei na zemlji) zbog pojave hidrostatikog pritiska koji vodu "gura" navie, moe se prikupiti unutranjim drenanim sistemom i izbaciti uz pomo pumpe.

Meutim, ako znate da je pojava vee koliine podzemnih voda sasvim izvesna ne nekoj lokaciji, moda je najbolje odustati od izgradnje podruma. Instalacija unutranjeg sistema drenae i pumpe isplativa je ukoliko moe da se dobije dovoljno kvadrata koji e svojom cijenom pokriti investiciju.

Ne treba zaboraviti da e ove instalacije uvek ostati slaba toka za sigurnost objekta od pojave vode i vlage.

Potrebno je iskopati kanal onoliko dubok koliko su duboki i temelji. Prvo treba postaviti geotekstile za filtriranje. Re je o trakama irine do 2m koje se postavljaju po dnu kanala i podiu uz temeljne stope .

Zatim se dodaje lomljeni kamen ili krupniji ljun