Izradile: Nikolina Ili, Martina Premec i Matea Varka

Skender Aleksandar Fabkovi Izradile: Nikolina Ili, Martina Premec i Matea Varka

Roen je 7. svibnja 1826. U samoboru. Pohaao je staru samoborsku osnovnu kolu i isticao se kao odlian uenik. U kolu je krenuo ve sa 7 godina.1837. zavrio je osnovnu kolu kod uitelja Josipa Herovia, a ti je bila kraljevska kola s tri razreda i dva uiteljska, gdje se uio hrvatski i njemaki, srednji katekizam i Biblija, itanje, krasopis, pravopis i epistografija. Nakon zavretka osnovne kole odlazi u Zagreb na daljnje kolovanje u gimnaziji. Tamo je upoznao Antu Starevia i Eugena Kvaternika, i postaju dobri prijatelji. Kuu A. Starevia gdje su se okupljali zvali su republikom, jer nisu bili priste monarhizma, te je ta trojka zasluna za poetne ideje Starevieve stranke prava. Tako ostaju najbolji prijatelji do kraja ivota.

BiografijaU bogosloviji je proveo tri etiri godine, gdje je zavrio vie razrede gimnazije, i dvije godine teologije. Za vrijeme studija biva zaokupljen budunou Hrvatske te meu novim kolegama iri ideju Republike. Nakon 4 godine odluio je napustiti bogosloviju.1845. nakon naputanja crne kole zavrava ispit za uitelja, odlazi u Poun da izui stolarski zanat. Igrom sluaja sree svog biveg profesora biskupa Mojzia, te preko njega biva upoznat o slovakom rodoljublju.1849. putuje u Prag gdje izuava pedagogiju i filozofiju, gdje upoznaje mnoge politike mlade nade ija e miljenja utjecati na njegova daljina pomiljanja. Iste godine alje Poslanicu iz Praga pukim uiteljima gdje ih poziva na osnutak vlastitih knjinica koje bi poticale na pedagoki rad. Ta je poslanica objavljenja i u Danici Ilirskoj.1851. zavrava studij u Pragu te se vraa u Zagreb, gdje radi kao privatni uitelj sve dok 1852. ne dobiva mjesta uitelja u glavnoj koli u Rijeci.1852. postaje omiljeni uitelj Virovitike kole. Uvidjevi bijedno stanje slavonskog kolstva, te idue godine uz pomo imunih obitelji obnavlja kolu u Virovitici iz tree razrede u glavnu etvero razrednu djeaku kolu.1855. postaje poasni lan asopisa Hrvatska.1860. postavljen je za uitelja kole u Karlovcu. Na elu te kole bili su franjevci za koje je Skender bio preracionalan te je kampanja protiv njega trajala od 1860. do 1865., to jest sve do kraja njegova slubovanja u Karlovcu.

1865. godine raspisan je natjeaj za uitelja na Uiteljstvu u Zgrebu, gdje se natjecao i Skender, no utjecaji Duhovnog stola i ovdje su bili prisutni , te on ne dobiva posao, sve dok se za njega nije zauzeo akademik Franjo Raki.Na zagrebakoj preparandiji predavao je crtanje i geometrijsko oblikovanje. U listopadu 1865. Prisustvovao je osnivanju Uiteljske zadruge prvog uiteljskog drutva, kojem je zadaa bila financijsko pomaganje djece preminulih uitelja.1866. otkupljuje asopis napredak kojeg o svom troku izdaje sve do 1873. 1871. odrana je u Zagrebu prva uiteljska skupina gdje je Fabkovi bio jedan od najistaknutijih zastupnika.

Takoer ga nalazimo u grupi osnivaa Hrvatskog pedagoko knjievnog zbora, gdje e kao lan biti aktivan dugi niz godina.

1873. u Beu je odrana prva skuptina slavonskih pedagoga, pa tako i sam Fabkovi uz mnoge druge hrvatske pedagoge toga vremena.1875. imenovan je nastavnikom na Uiteljskoj koli u Zagrebu, gdje predaje hrvatski jezik i prirodopis.Zbog neslaganja s maarskog vladavinom, Skender je 1885. Poslan u ranu mirovinu, i to od strane nekadanjeg bliskog prijatelja Ivana Vonina.

Iste je godine odabran od strane poekog uiteljskog drutva za poasnog lana, te je iste godine nagraen srebrnim lovor vijencem.

1888. na sveanom poetku graenja Hrvatskog uiteljskog doma, biva prisutan kao potpredsjednih HPKZ-a .1889. Skender i njegov bliski prijatelj stupaju s vodee pozicije HPKZ-a. 6. svibnja 1905. godine umire uoi svog 79. roendana u Krapini, iz koje je prevezen u Zagreb i sahranjen je 8. Svibnja 1905. na Mirogoju.

elja da postane uitelj kod Fabkovia se javila vrlo rano. Prije nego se upisao u crnu kolu pouavao je sinove vlastelina Domjania. Za vrijeme boravka u crnoj koli odluio je postati kuni uitelj. U elji da proiri svoje znanje iz filozofije i pedagogije odlazi u Prag i slua predavanja o prvoj ekoj uiteljskoj koli. Boravak u Pragu je iskoristio da dobro proui pedagoke ideje Komenskoga, Rousseua, Pestalozzija, pedagoga koji su znatno utjecali na njega. Na Fabkovia znaajan utjecaj je imao i dr. Friedrich Dittes, voa naprednog austrijskog uiteljskog pokreta. Sagledamo li sve utjecaje pod kojima se oblikovao pedagoki i ljudski lik S. Fabkovia postaje nam jasna njegova antiklerikalna orijentacija i tenja za slobodnom kolom, u kojoj bi uitelj mogao slobodno raditi bez utjecaja i kontrole kleraPedagoki radKao ovjek bio je izrazita i jaka individualnost, duhovit, optimist, pun lirskih osjeaja, ive fantazije, moralna i cjelovita linost. Volio je svoje zvanje iznad svega i ispoljavao veliku ljubav prema ovjeku, prema mladoj generacijiPosebno je u njega bio razvijen osjeaj slobode, i taj je osjeaj prenosio na uenike. elio je u njih ucijepiti ponos i ljudsko dostojanstvo. Laskanje, frazerstvo i jezuitizam nije podnosio. O tome je pisao svom ueniku Juliju Kempfu :

Plazi se tamo i ondje, gdje i kada moglo bi se uspravce, osovce,slobodna i vedra ela stupati, pristupiti i progovoriti i najveemu svojemu poglavaru. A ono hinjenje, lisije smijuckanje, klevetanje, ocrnjivanje svojih drugova, huj!-pui!. To je sramotno, strano i grozno.Bio je odlian govornik i predava, raspolagao je s velikom snagom uvjeravanja, koja je osvajala. Filozofski je mislio, a umjetniki razmiljao.

S tim u skladu je bila i njegova odgajateljska djelatnost. D. Trstenjak o njemu je pisao:

Njegova glava nije bila magazin knjiga, nego je ona znala gdje i u kojoj knjizi to stoji, i to u njoj valja ili ne valja. Koliina njegovog duhovnog kapitala nije bila ona, kojom se rado ponose i hvastaju akademiari, ali je za to kakvoa bila kovano blago.

Fabkovi je smatrao da je zadatak kole da uenicima daje temeljito znanje i da u njih razvija zanimanje za nauku. Bio je uvjeren da kola ne moe stvoriti gotove ljude za odreeno zvanje, ali joj je zadatak da u mladih razvija razliite interese kao podlogu za budue zvanje i drutveno djelovanje. Posebno je umio kod svojih uenika razviti interes i ljubav za uiteljsko zvanje, pa su ga uenici zbog toga veoma cijenili i voljeli. Od svojih uenika je esto primao pisma u kojima su mu izraavali zahvalnost za njegov odgojiteljski rad. Jedan od njegovih bivih uenika Ivan Jozi napisao mu je:

Vi boste mu kakvih naa domovina malo uz svu svoju potrebou i traenju posjeduje. Vi znadete predobiti srce omladine, vi ju znadete obuavati, kako mnogi ne umiju, to sam sam promjenimive toliko uitelja iskusio; vi jo znadete potai na ljubav Boga i domovine. Koristni ste dakle Bogu i domovini, to se od prava ovjeka i zahtjeva.

Bio je protiv verbalizma u nastavi, protiv krute organizacije nastavnog sata i protiv svakog shematizma. Znao je izabrati nastavnu grau koja e imati ne samo najveu vrijednost za praktian ivot nego i odgojnu vrijednost.

Pridavao je osobitu vanost razvoju individualne slobode, samostalnosti i stvaralatva kod uenika, a na osjeajima je je izgraivao moralni, drutveni i radni lik ovjeka. vrsto je vjerovao da narodni uitelj mora djelovati pozitivno na ivot i rad mlade generacije. Najvea nagrada mu je bila kad bi se osvjedoio da je u svojim uenicima ostavio tragove svojih ideja. O njegovom odgajateljskom liku, o njemu kao predavau, pedagogu i metodiaru praktiaru, pisali su njegovi uenici J. Kampf, Lj. Dvornikovi, D. Trstenja i drugi istiui ga primjerom uzvienog uiteljskog zvanja, izrazitog rodoljuba i ljubavi prema ovjeku.Zbog vrlo aktivnog i raznovrsnog drutvenog rada, preokupiran pitanjima materinjeg jezika, prijevodima i knjievnim stvaralatvom Fabkovi se nije ire, svestranije i sistematskije bavio teoretskim pedagokim radom. Zbog toga nam s ovog podruja nije ostalo mnogo njegovih radova. Njegov poznati rad je Neto o ponosu i njegovih srodnicih iz 1892., a u njemu je iznio pedagoke misli o moralnom odgoju. Kao narodni uitelj imao je prilike da upozna obiaje, shvaanja, tenje i interese naroda, pa je elio protumaiti neke pojave s ovog podruja.

Na pitanje kako nastaje ponos kod ovjeka Fabkovi kae :

Ponos nije edo naravi, ve ga raaju odnoaji drutveni, uzgoj kojim dolaze ljudi do svijesti, da ovjek ima pravu nagradu u svojoj drutvenosti za svoje dobre ine, kojima se ujedno smije ponositi, diiti svim pravom. ovjek se ponosi plodom svojega truda, ali je najplemenitiji ponos, koji se oituje u uvjerenju da je uzgojio porod svoj to razumnije i to bolje.

Fabkovi primjeuje kako neki uitelji ne odgajaju mlade kako treba, posebno onda ako je uitelj vetirepac. Takav uitelj kvari mlade:

jer redovno hvali, odlikuje djecu onih roditelja, od kojih nada se dobiti masnijih zalo za svoja nepravedna pohvaljivanja njihove djece. Takav uitelj lae, takav primie nekoj od svojih gojenaca.ubijajui istodobce u drugih i ono malo klice plemenita ponosa, takav grijei strahovito, jedne uzdiui, a druge poniujui, i to nepravedno. Ali je potrebno njegovati u mladei onu suutnu svijesnost, ono zdravo poznavanje potene snage svoje, koja se oituje u plemenitom ponosu.

Drugi dio ovoga rada nosi naslov to prijei razvoju plemenita ponosa? Fabkovi kae kako razvoju plemenitog ponosa prijei neznanje. Zbog toga je narod sujevjeran, prazne vjere, s ega se vidi pae i motri ono, esa i neima plai se sjenke. Neznanju puka krivi su imuni slojevi i svi oni koji preziru narod, a ive od njegova rada i bogatstva. Kroz pet brojeva Napretka Fabkovi govori o opoj zaostalosti naroda, o njegovoj eksploataciji, radu i naporima. Smatra da je najvei zlotvor narodu onaj koji veli, koji razglauje, da mu narod jote nije zreo za napretak. S narodom valja postupati umno i ljudski. Nadalje govori o feudalnom drutvu to ga je sruila francuska revolucija. Cijeli tekst je usmjeren protiv sile, poniavanja ljudskog dostojanstva, naroda i ovjeka. Dobro se postie jedino humanim putem.

Tjelesna kazne ne djeluje pozitivno na djeju duu i svaki onaj koji se hvata tjelesne kazne vrijedan je saaljenja. I najgori ovjek se moe popraviti, ali ga nikada nije popravilo zlo. ovjeka treba uvjeriti u dobro.Uitelji trebaju nastojati da su im djeca zadovoljna i sretna u koli, koliko su sretna i zadovoljna u obitelji. U radu s djecom treba pokazati razboritost i velikodunost. Potrebno je njegovati ljepotu tijela i duha. Dijete od ibe postaje plaho, nevoljno, nepovjerljivo, a u koli treba prevladavati radost, veselje, pjesma. Uitelj ne moe stei ljubav djece ibanjem, kola mora razvijati dostojanstvo djeteta, njegovu ast, ponos, a iba ponizuje, gui dostojanstvo ovjeka.

S. Fabkovi je prvi pedagog u Hrvatskoj koji je dignuo glas u zatitu siromanih uenika. On je na Prvoj glavnoj godinjoj skuptini HPKZ-a. 1872., iznio svoje poglede o brizi za siromane uenike. Na njegov prijedlog skuptina je usvojila ovu rezoluciju:

1. Javna kola ima djecu uzgajati i obuavati ne gledajui ni na krv ni na imanje roditelja 2. Slabiju djecu, zanemareniju neka uitelj od sebe ne udaljuje, nego to vie na oima dri 3. Manja djeca neka sjede sprijeda, a vea straga, ali ni tu ne paziti ija su djeca 4. Uitelj neka ee dokazuje da bolje odjevena djeca nisu zato vea i bolja 5. Neka se niim ne ozljeuju njena uvstva siromanije djeceOd ostalih Fabkovievih radova valja spomenuti jo Metriki sustav (1872.) Ovim radom znatno je pridonio hrvatskom uiteljstvu u ovladavanju novim metrikim sistemom koji je tada uveden u kole. U djelu su obraeni pojmovi mjera metar, metrika mjera, mjere za dubinu, povrinu.i na kraju su date posebne upute uiteljima za postupanje u nastavi. Dosta manjih radova Fabkovi je objavljivao bez potpisa, posebno u vrijeme kad je bio urednik Napretka. Na to ga je ponukala slaba suradnja.Taj rad nije opsean da bi se uvrstio u red knjievnih stvaralaca. Skender je suraivao u zbirci narodnih pjesama koju je 1852. godine izdala u Pragu jugoslavenska omladina.Njegove tri pjesme Ranko e u kolu, Voda pripovijeda i Ovar uvrtene su u djelo Naa pjesma. Godine 1862. objavio je u karlovakom Glasonoi pjesmu Zakon Boji. Godine 1907. napisao je i Puke prie za odrasliju mlade.

Knjievni rad21Fabkobi je imao i razvijen smisao za glazbu, bavio se i komponiranjem. Uglazbio je pjesmu Doi pod lipu, Oj hrvatska majko moja, Dalmaciji, U slavu Tomasea za otkrie njegova spomenika u ibeniku 31. svibnja 1896, Domovini, Antunovka (pjesma A. Starevia), Majka, Visoko na brijegu, Boe ivi, Boe blagoslovi, Slava Bogu, Oe na, Prije obuke i Po obuavanju. Njegovi uenici su u koli pjevali prije i poslije obuke, a tako i pjesme koje je i on uglazbio.Godine 1873. objavio je u Napretku pjesmu Ne boj me se. Pjesma Dvije udovice posveena je udovicama i djeci hrvatskih uitelja.

Godine 1873. Fabkovi je u Napretku objavljivao niz napisa iz podruja hrvatskog jezika.lanak Infinitiv njean je priskok pogodbeno uvjetnoj budunosti. To je struno jezina i metodika rasprava o mjestu i funkciji imperativa u reenici, izreci, misli, poslovici i sl. Fabkovi svoje navode i tvrdnje potkrepljuje nizom narodnih izreka.U raspravi Infinitiv vjeran je priskok imperativu objanjava poziciju infinitiva u razliitim mjestima u reenici, uzreici i sl.

Je li upitnik zato emu rasprava je koju je napisao u Bolonji 31. sijenja 1873. U njoj Fabkovi iznosi razliku izmeu upitne rijei zato i emu, koristei pri tom niz primjera iz bogate riznice narodnog jezika. Neke od rasprava Fabkovi je objavio 1900. godine pod nazivom Moje zabavice, u kojima je obradio opet struno i metodiki Dakanje, Naopako rabili se genitiv i dativ i Trpne izreke. Rad je bio predmetom rasprave u Jugoslavenskoj akademiji.Fabkoviu su istog karaktera i neke manje raspravice, kao Neto o pojmovnih imenih, to nam je knjizi sredstvo to je nepismenu u svijetu i nain, Narav i sila zaimena svoj, -a, -e, Branjenica i dr.

Godine 1900. napisao je manje djelo Kako si stiu Bugari slobodu zlatnu, objavljeno je u Osvitu u Mostaru poslije njegove smrti, 1906. godine. Neke manje radove objavljivao je u Danici, Smilju i Nevenu i dr. Od veih radova potrebno je spomenuti djelo Div konji i druge prie.Fabkovi se zanimao i prijevodnim radom. Godine 1887. izdao je Hrvatski pedagoki knjievni zbor Misli o uzgoju Nikole Tomasea. Fabkovi je ovo djelo preveo s talijanskog i napisao za njega predgovor. Bio je i jedan od prevodilaca Didaktike od Jan Amos Komenskoga.Kvalitete Fabkovia kao uitelja, pedagoga i ovjeka bile su i razlogom da su ga njegovi uenici nazivali Na Komenski.