NOVO BABILONSKO CARSTVO

Iako oslabljen brojnim invazijama, Babilon je uspio zadržati značaj ekonomskog centra Mezopotamije. Krajem II milenija pre n.e. u južnom dijelu Mezopotamije pojavilo se semitsko pleme Haldejaca, koje je osvojilo južnu Babiloniju i stvorilo državu Primorske zemlje, čiji su carevi ratovali s Asirijom i nastojali da obnove ugled i snagu starog Babilona. Neprekidne borbe su teško padale i jednoj i drugoj strani. Do preokreta je došlo kada je Babilon iskoristio smrt Asurbanipala i totalno se oslobodio asirske vlasti. Asirski vojskovođa Nabopolasar, prelazi na Stranu Babilonjana i proglašava se za cara i ovim činom osniva novu dinastiju babilonskih careva. Ubrzo zatim Nabopolasar zadaje težak udar Asircima, rušenjem prijestolnice Asirije (Niniva), a ubrzo i cijelog asirskog carstva, na kojem je osnovana nova Babilonsko-haldejska država. Babilon je postao središte carstva i jako brzo je vratio stari sjaj i ugled.

Babilonija je zbog svog položaja oduvijek imala veliki poljoprivredni potencijal. Taj potencijal su Babilonci znali dobro iskoristiti, pa je tako Babilonija u znatnoj mjeri bila poljoprivredna zemlja. Zemljoradnja je bila zasnovana na irigacionom sistemu. Taj sistem je toliko bio značajan za poljoprivredu, da su čak doneseni i zakoni, npr. svaki seljak koji ne bude održavao branu, mora nadoknaditi štetu nastalu na susjednim njivama. Razvijeno je bilo i stočarstvo. Zemlja i irigacioni sistem su bili u posjedu bogatih robovlasnika, koji su naplačivali čak i vodu za navodnjavanje. Ovim pravom su bogati robovlasnici postali još bogatiji, dok su ostali postepeno gubili sve i postajali robovi. Ekonomski značaj Babilona još više raste, pa tako on postaje najveći trgovački centar u ovom dijelu svijeta. Prodavalo se apsolutno sve.

Razvitak države dovodi do oštre izmjene društvenog uređenja. Viši sloj stanovništva čine bogati robovlasnici, krupni trgovci, koji su usko povezani sa sveštenstvom i dijelom upravljaju državom. Stari oblici primitivnog ropstva izumiru. Položaj robova se pogoršava. Sve je više privatnovlasničkih robova.

Nabopolasar je znao da mora učvrstiti granice Babilonskog carstva. Ostaci asirskih trupa su pokušavali da nađu utočišta i da pokušaju vratiti asirsko carstvo, ali su bili preslabi da ozbiljnije ugroze Babilon. Jedini jak i opasan protivnik Babiloniji je bio Egipat. Egipatski faraoni su oko VII vijeka pr.n.e. upali i osvojili Palestinu, Fenikiju i Siriju. Ubrzo zatim Egipat je sa preostalim Asircima napao Babiloniju. Bile su potrebne četiri godine Navuhodonosoru II, sinu Nabopolasara, da sakupi vojsku i da porazi Egipčane i Asirce. Zatim je krenuo u ofanzivu i zauzeo Siriju i Palestinu. Egipatski uticaj je bio još uvijek dosta jak pa su se počele dizati i pobune, koje je babilonska vojska brzo gušila. Navuhodonosor je ubrzo krenuo i na Egipat, ali je on još uvijek bio veoma jak. Navuhodonosor je to shavatio i povukao se. Umjesto osvajanjima posvetio se učvrščivanju carsta. Oko Babilona je stvorio moćan odbrambeni sistem, imao je složena hidrotehnička postrojenja, koja su mogla poplaviti ravnicu oko Babilona i time onemogučiti kretanje neprijatelja. Gradio je mnoge spomenike, hramove, ukrašavao ulice i fasade zgrada. Babilon je postao najljepši i najveći grad.

Navuhodonosor je umro 562. godine. Tokom njegove vladavine, Babilon je bio na svom vrhuncu. Slabi nasljednici nisu mogli da nastave tamo gdje je Navuhodonosor stao. Bili su dosta nespretni i Babilonija je postepeno gubila svoju snagu, dolazilo je do pobuna, koju su uništavale državu. Ujesen 538.g pr.n.e. Perzijanci su ušli u Babilon i pokorili ga. To je bio kraj babilonskog carstva. Babilon je još neko vrijeme zadržao svoj ekonomski i kulturni značaj.