Novo Citanje Hrvatskog Glagoljskoga Konavoskoga Natpisa Iz 11. Stoljeca

123

SLOVO, sv. 59 (2009), 123-133, Zagreb 2009. UDK 003.349.1(497.5 Konavle)10930.27(497.5 Konavle)

NOVO ITANJE HRVATSKOGA GLAGOLJSKOGA KONAVOSKOGA NATPISA IZ 11. STOLJEA

Marica UNI, Zagreb

itanje Konavoskoga natpisa objavili su 2001. godine Niko Kapetani i Mateo agar. Ovi autori prvi dio najjunijega hrvatskoga natpisa itaju na sljedei nain: [is]kl[e]sa goneslavo gospoin i stavljaju ga u 11. st. Godine 2005. Gordana Tomovi je prvi dio natpisa proitala: kl[i]sa(r)h ne sl()pac ho()d() bos n i pretpostavlja da je to srpski natpis iz 13. st. M. agar ponovno objavljuje 2009. god. itanje iz 2001. Autorica ovoga lanka donosi novo itanje prvoga dijela natpisa koje glasi: kl[e]sa to na slpo to koin odnosno ja klesa to na slijepo, to ja, koin. Klesati na slijepo i danas znai klesati bez predloka ili nacrta. Koin je kroatizirana grka rije koja znai obinu, neposveenu osobu, i svjedoi o utjecaju grkoga jezika u 11. st. u Konavlima. Klesar dakle nije bio ni redovnik ni sveenik, nego laik koji se toliko ponosi to zna pisati glagoljicu da tu injenicu zapisuje u kamen. Paleografska se analiza sastoji od komentara na prijanja dva itanja i od slika slova prvotnoga i novoga itanja. Kljune r i jei : hrvatski glagoljski Konavoski natpis, 11. st., novo itanje.

Pripremajui lanak o glagoljskome natpisu iz upe dubrovake (ND) iz 11. st. koji je 2007. godine pronaen kraj crkve sv. ura izmeu sela Bujia i Petrae, usporedila sam ga s naim najstarijim glagoljskim spome-nicima.1 Meu njima je kao vaan komparativan paleografski izvor bio i Konavoski glagoljski natpis (KN) koji je 1990. pronaen u Konavlima. Oba natpisa su iz junoga hrvatskoga podruja na kojemu je svaki nalaz glago-ljice velika rijetkost i stoga im treba posvetiti veliku pozornost i pomno ih obraditi.2

1 UNI, M.; M. PERKI 2009. Natpis upe Dubrovake, Slovo 59: 77-122.2 KN sam drala u rukama 1998. godine prilikom gostovanja u Dubrovniku kad me gospo-

din Niko Kapetani odveo svojoj kui u upu dubrovaku i odmotao pomno zamotan mali bijeli dragi kamen pronaen kod sela Dunave prilikom ruenja crkve Male Gospe, smje-tene ispod tvrave Soko. Natpis se sada uva u Arheolokom muzeju u Dubrovniku.

M. UNI, Novo itanje hrvatskoga glagoljskoga ...

124

SLOVO 59 (2009)

Prvu objavu o pronalasku toga najjunijega glagoljskoga natpisa napisali su 1999. Branko Fui i Niko Kapetani.3 Autori se nisu uputali u paleo-grafsku analizu, napisali su jedino da, osim glagoljice, KN ima i nekoliko irilikih slova.4 Meutim naa je paleografska analiza to opovrgla. Autori datiraju natpis u 11.-12. st. izmeu ostaloga i na temelju trokutaste morfolo-gije slova, pozivajui se na moju teoriju koja pretpostavlja da je trokutasta glagoljica starija od okrugle.5 Poslije toga su 2001. god. Niko Kapetani i Mateo agar napisali lanak s paleografskom analizom i dali svoje ita-nje.6

Usporeujui ND i KN naila sam na razlike izmeu njihova i mojega itanja KN-a.

Slika 1. Fotogra ja prvoga dijela Konavoskoga natpisaFigure 1. Picture of the rst part of the Konavle inscription

3 FUI B; N. KAPETANI 1999: 7-11.4 U razgovoru s g. Nikom Kapetaniem u Dubrovniku 2009. saznala sam zato Branko Fui

nije proitao taj natpis: rekao je da to nije njegov tip glagoljice.5 Isto: 8-9. 6 KAPETANI N.; M. AGAR 2001: 42. U tome je lanku g. Niko Kapetani dao svoje

itanje (prvoga dijela) natpisa a agar je dao paleografsku analizu slova.

125

M. UNI, Novo itanje hrvatskoga glagoljskoga ... SLOVO 59 (2009)

Slika 2. Konavoski glagoljski natpis numeracija redova i slova prema Kapetaniu i agaru7Figure 2. The Glagolitic Konavle Inscription lines and characters marked by numbers

according to Kapetani and agar

Autori Kapetani i agar ovako itaju prvi dio od slova 1 do 22 na Slici 2:

Slika 3. itanje Konavoskoga glagoljskoga natpisa prema Kapetaniu i agaruFigure 3. Reading of the Konavle Glagolitic Inscription according to Kapetani and agar

7 Isto: 23, Slika 4.


126

SLOVO 59 (2009)

Njihovo itanje glasi: [is]kl[e]sa goneslavo gospoin.8 Iznijet u svoje primjedbe po redoslijedu slova na natpisu.Na poloaju br. 1 nije ostatak slova S nego ostatak JATA staroga isto-

kranoga trokuta podijeljenoga po sredini . Nema dovoljno mjesta za pret-postavljeno slovo S koje bi se zbog gornjega irega dijela moralo vidjeti da postoji. Teza da je klesar izvodio slovo S bez gornjega dijela nije osnovana. Autori su je ponovili i na poloaju 17 tako da dva puta umjesto JATA pret-postavljaju slovo S.9 Autorima se ini da bi poloaj broj jedan mogao biti etvrti po redu,10 ali to ne moe biti jer su slova prvoga retka vea od svih ostalih. S obzirom na veliinu i duinu rekonstruiranoga retka, veliinu slo-va i njihova razmaka, ispred poloaja br. 1 stalo bi jo moda jedno slovo, ili moda kri kojim bi tekst zapoeo. Najvie bi stala dva slova, tako da bi slovo na sadanjem poloaju br. 1 moglo biti drugo ili tree po redu. Nikako etvrto. Moda je na poetku bila uklesana godina.

Na poloajima 6-7 i 15-16 nije slog GO, nego TO. Pod brojevima 6 i 15 je polovica slova T koje je okrenuto za 90 stupnjeva u smjeru kazaljke na satu. ini se da nedostaje gornje (ili lijevo) oko ali se dobrim poveanjem moe primijetiti kao plitko urezano i manje na br. 6. U 11. stoljeu je malo vjerojatno da e se klesati ligature. Slova se piu svako za sebe. Slovo T je iroko ako se pie vodoravno. Okomitom izvedbom dobije se na prostoru, a reducirano je zbog jednostavnosti sadraja teksta koji je dovoljno jasan da slovo moe ostati nedovreno.

Zaokrenute ili zrcalne izvedbe slova ili njihovih dijelova proizlaze iz injenice da su sva slova izala iz rozete po kojoj mogu u krugu etati. Katkad pisar zaboravi na koju stranu treba to okrenuti, ili smatra da okre-tanjem nee umanjiti razlikovanje slova.11 I zbilja se moe vidjeti razlika izmeu izvedbe slova O i slova T iako su njihove haste okomite. ini se da je znao poetnu razliku i poloaj u trokutastoj glagoljici u kojoj se TO pie ovako: to. Tumaenje ligature dvojice autora nije posve jasno jer govore o dvama znakovima zasebno ilustrirajui ih svakog s po dvama trokutima, a zaseban znak ilustriraju s poloajima 6 i 7 zajedno.12

8 Takvo itanje objavljeno je ponovno u AGAR 2009: 158. 9 Isto: 30, broj 17.10 Isto: 23.11 UNI 1985: 241.12 KAPETANI N.; M. AGAR 2001: 25-26.

127


Na poloaju 9 je slovo A. Klesar je crte dodao zato to inae spaja slo-va ako je mogue i ima vika poteza. To zbunjuje itatelja koji ne oekuje spojnice slova na kamenu, odnosno crte koje se ne bi itale, odnosno ne bi znaile nita. Autori s pravom pretpostavljaju da bi to moglo biti A, no ipak se opredjeljuju za E, vjerojatno zbog njihova konanoga itanja.13

Na poloajima 12 i 17 nalazi se JAT, samo nema unutarnjih preki jer bi kamen popucao zbog premaloga polja unutar istokranoga trokuta. JAT na poloaju br. 1 vei je i zato ima unutarnju preku. A vei je zato to su u prvome redu sva slova vea. Autori su na poloaju 12 vidjeli slovo A koje se sastoji od trokuta i crte koja nije povezana s trokutom. Stoga su i netono za-kljuili da je rije o klesarskoj nepaljivosti ili nepoznavanju pisma ili o krajnjoj klesarskoj nevjetini.14 Ovdje je zanimljiva njihova primjedba: malo je vjerojatno da vjet klesar ne bi mogao slijediti zadani rukopis pa stoga i zakljuuju da nije bio vjet. Oni pretpostavljaju da je klesar slijedio rukopis, odnosno imao predloak, dok ih klesar sam informira da je klesao na slijepo. Pogotovo ne stoji zakljuak na temelju njihove analize da je rije o irilinome podrijetlu slova A. Glagoljsko slovo A nije postalo od irili-noga nego kao i ostala glagoljska slova ima svoj izvor u rozeti i predstavlja kri. Pritom spominju dubletu slova A na Baanskoj ploi na koju podsjea njihovo slovo A. No, slinosti nema. Napominjem da je ta dubleta dio slo-govnoga pisma koje je nastalo iz iste rozete.15

Autori su uoili slovo P, ali su odustali jer im se to nije uklapalo u itanje budui da je u tom sluaju trokut ostao sam, a trokut je njima nepoznato slovo kako sami kau: Ako pak ne pristanemo na takvo itanje, lijeva polo-vica znaka (trokut, primjedba M. .) ostaje neprotumaena, u desnoj bismo eventualno vidjeli neko p, pa bismo tako imali posve neobinu ligaturu pvo, ili pak pgo.16 A ta ligatura od triju slova ne postoji jer ne postoji ni V ni G. To su odvojena dva slova: PO.

Okomicu na poloaju 12 i gornje trokutasto oko na poloaju 13 autori su umjetno razdvojili a to treba spojiti u slovo P, tako da na poloaju 14 ostaje samo slovo O. U analizi ovih slova autori opet spominju klesarske slobode, odnosno nedostatke oekivane vjetine.17

13 Isto: 27-28.14 Isto: 28-29.15 UNI 1985: 219.16 KAPETANI N.; M. AGAR 2001: 29.17 Isto: 29.


128

SLOVO 59 (2009)

Opis trokuta na poloaju 17: U ovom razaznatljivom trokutu teko mo-emo prepoznati dovreno glagoljsko slovo18 potvruje ve navedenu i-njenicu da autori nisu uzeli u obzir da bi trokut mogao biti JAT nego su po drugi put zakljuili da je trokut donji dio slova S.

Na poloaju 18 nalazi se slovo K jednako kao i na poloaju 2, samo zrcalno. Ostalo su nevane crte koje su ili otprije bile na kamenu ili ih je klesar napravio kao i ostale nebitne crte. Iz fotogra je se natpisa vidi da je okomica koja se sputa iz sredine vrlo kratka i neznatna ali na nacrtu je po-jaana i produena prema dolje kao da bi trebala neto znaiti (Slike 1 i 2). Zbog te dodane crte koju su smatrali vanom, nisu vidjeli da je to slovo K i prema tome zakljuili: Ne preostaje nam kod ovoga slova nita drugo doli se ponovno pozvati na pogreke i nedovrenosti.19

Kad je shvatio da je slovo K 18 uklesao zrcalno, ponovio ga je ispravno na poloaju I 20, ali je ipak stavio iznad njega slovo I 20 koje je bilo na redu za pisanje da ne poremeti cijeli tekst.

Iako je itanje slova JOR na poloaju 22 u redu, ne bih se sloila s obja-njenjem da su tu dva okomito postavljena kruia ve izgubila svoje starije obline i posve se jedan drugomu pribliila20 jer bi se iz toga moglo zaklju-iti da su najprije bili kruii, a onda trokuti. Upravo je obrnuto bez obzira na injenicu to se JOR u Kijevskim listiima sastoji od tri oka.21 Hrvatski klju je jednako star, ako ne i stariji, od takvoga oblika jer izravno proizlazi iz rozete samo na drugaiji nain, kao to se vidi na Slici 5b).

a b c

Slika 5. a) Trokutasti JOR, b) hrvatski klju, c) obli JORFigure 5. a) The triangular JOR, b) the Croatian key, c) the rounded JOR

Imajui u vidu ovakav razvoj slova JOR iz rozete, nije teko protumaiti istovremeno pojavu hrvatskoga kljua i poluglasa s tri oka. Autori dalje kau: S grafomorfoloke strane zanimljivo je i razmjerno neobino, to je

18 Isto: 30.19 Isto: 30.20 Isto: 32.21 UNI 2008: 278.

129


lijevo oko gotovo posve spojeno s desnom stranom; izmeu njih ne postoji nikakva spojnica.22 Na Slici 5a) vidi se da je lijevo oko, tako spojeno s de-snom stranom, pravilan oblik trokutaste glagoljice koja nema spojnica ni u jednom slovu. Spojnice dolaze tek u okruglome tipu glagoljice.

Prema tome bi novo itanje prvoga dijela natpisa glasilo ovako:

Slika 4. Novo itanje Konavoskoga glagoljskoga natpisa23Figure 4. New reading of the Konavle Glagolitic Inscription

kl[e]sa to na slpo to koin.Ja klesa to na slijepo, to ja koin.

Znaenje je vrlo jednostavno. Na slijepo se klee tako da se uzme kamen i dlijeto i udara se bez prijanje priprave, crtanja slova ili predloka. I danas se govori o klesanju na slijepo i klesari e to potvrditi.24 Obino se crtaju slova

22 KAPETANI N.; M. AGAR 2001: 33.23 Nacrtala sam i drugo oko na slovu T 6 jer ima naznaka za to oko na samome kamenu i T

15. Another part of T 6 and T 15 has been added. 24 Potraila sam klesarstvo na Google-u. Prvo se pokazalo Klesarstvo Saraga. Pitala sam

gospodina Miroslava Saragu ima li u klesarstvu izraz klesanje na slijepo. Bez oklijeva-nja je odgovorio da ima: uzme dlijeto i udara po kamenu bez crtanja slova i bez nacrta. To je klesanje na slijepo. Zahvaljujem g. Saragi za tu informaciju.


130

SLOVO 59 (2009)

u kamenu prije izvedbe ili se gleda u predloak. Ovaj klesar iz 11. st. hvali se da zna glagoljicu dovoljno dobro da je moe klesati na slijepo iako je samo koin. Koin je hrvatski oblik grke rijei koja u ovome kontekstu znai obian ovjek, odnosno ne sveenik ni redovnik nego laik. Patristic Greek Lexicon rije prevodi na etiri naina odnosno ima etiri znae-nja. Drugo po redu znaenje je obian, a tree profan i neist suprotno od svet i posveen.25 Takvo znaenje, izmeu ostalih, donosi i Grko-hrvatski rjenik Novoga zavjeta: nesvet, profan.26 Prema tome se moe zakljuiti da pisar i klesar nije bio sveenik ni redovnik, nego obian ovjek, laik. Dakle i obini ljudi znali su itati i pisati glagoljicu, no to je oito bilo rjee. Da je pismenost laika bila obina stvar, ne bi je ovaj klesar isticao. Znai da je to bio jedan od rijetkih laika koji je znao pisati i itati glagoljicu. Grka rije usvojena je u hrvatskom jeziku tako da je grki nastavak - dao tvrdi poluglas i to je uobiajena redovita pojava. Pisar je mogao tu rije napisati i kako se itala: kin,27 ali je pisao kako se pie u grkome, ali s hrvatskim nastavkom. Prema tome je oito da je pisar i ujedno klesar prvoga dijela Konavoskoga natpisa struno napisao grecizam glagoljicom. Dobro je poznavao glagoljicu te grki i hrvatski jezik iako nije bio sveenik.

itanje prvoga dijela koje nudi Gordana Tomovi28 jo je tee prihvatiti u svjetlu iznesenih injenica. Autorica smatra da je to srpski glagoljski natpis vezan uz pravoslavnu crkvu jer spominje slubu eklisarha, a stavlja ga u 13. st. zbog vokalizacije u rijei sl()pac. Meutim na poloaju gdje Tomovi vidi vokalizaciju, uope nema slova a. Tomovi dodaje relativno velik broj slova da bi dobila pretpostavljeni smisao teksta. Umetanje etiriju slo-va: r, , , pretpostavlja da je klesar izostavljao slova proizvoljno, bez lo-gike: kl[i]sa(r)h ne sl()pac ho()d() bos n. Zapravo bi trebalo dodati jo jedan znak za poluglas na kraju rijei bos. To znai 5 umetnutih slova u tekstu koji ima 23 znaka. To je 21% ili petina teksta koji je naknadno umet-nut. Ne moe se prihvatiti dodavanje tolikoga postotka novih informacija da

25 LAMPE G. W. 1968: 761-762. Ta rije ima etiri glavna znaenja: 1. zajedniki 2. obian 3. profan, neist, suprotno od svet, posveen, 4. meusobno ovisan (prijevod na hrvatski: M. .). Zahvaljujem Jozi Veli za uputu na taj leksikon i za potvrdu da se grka rije na taj nain mogla usvojiti i rabiti u to vrijeme na tome podruju.

26 AMERL R. 2000: 104.27 Zahvaljujem prof. Johannesu Reinhartu za informaciju kako se itala ta grka rije.28 TOMOVI 2005: 26.

131


bi se opravdao sadraj koji Tomovi predlae. Ako je to 13. stoljee, kako navodi Tomovi, teko da bi oba znaka za

poluglas bila prisutna jer se jedan gubi ve u 11. st. Oba poluglasa stoga bi govorila o veoj starini, a ne obrnuto. Iako smatram da je natpis stariji, ne na-lazim na njemu meki poluglas iako bi to ilo u prilog veoj starini. Kad bismo dopustili da se dogodila rotacija lijeve vodoravne crte nadesno u slabome po-luglasu koji autorica vidi na poloaju 7 i 14, on ne odgovara svojim oblikom tvrdome poluglasu na poloaju 22 koji ima oblik hrvatskoga kljua (koji se, jo ljepi, pojavljuje i u drugome dijelu natpisa). Oba se poluglasa u jednome rukopisu uvijek piu jednako samo to jor u lijevom izdanku ima oko u obliku trokuta ili kruga, a jer samo crtu. Suprotno tome Tomovi na poloaju 7 i 14 vidi znak za meki poluglas gra ki izveden bitno razliito od tvrdoga.

itanje znaka na poloaju 18 kao slovo B: 29 nije opravdano. Autorica je nacrtala okomitu crtu u sredini slova okrenutu prema gore da dobije slovo B, ali te crte na kamenu nema kao to dokazuje Slika 5.

Slika 5. Slovo 18 na KN-uFigure 5. Character 18 on KN

Da bi to bilo slovo B, nedostaju mu dvije gornje okomice. Trokut na poloaju 12 autorica ita kao glagoljsko P: Ni trokutasto

(p) ni okruglo (p) glagoljsko P nemaju neto zajedniko s tim znakom. Na poloaju 17 isti takav trokut autorica ita kao irilsko D: . Drugim rijeima, isti znak trokuta ita na dva razliita naina. Trokuti br. 12 i 17 moraju se itati jednako.

Upitno je i itanje slova A na poloaju izmeu 12 i 13 koje bi prema Tomovi izgledalo poput latinikoga T, ali nigdje nema potvrda za taj oblik. U tom razdoblju slovo A uvijek ima u sebi kri.

Na poloajima 6 i 15 Tomovi vidi glagoljsko slovo H: 30 iako ti oblici nemaju nita zajednikoga s trokutastim (h) ili oblim slovom H

29 Isto 27.30 Isto.


132

SLOVO 59 (2009)

(h). Na poloaju 20 vidi slovo S. Ali pravo slovo S na poloaju 10 ima iri gornji dio pa se ne moe pretpostaviti ve u sljedeem retku na poloaju 20 razliito S, a pogotovo ne sa irim ili jednakim donjim dijelom jer to je oblik slova I. Stoga to mora biti I.

Tolikim dodavanjem i takvim pridruivanjem fonema grafemima kako to ini Tomovi itanje postaje prilino proizvoljno jer se moe proitati to se hoe. Kad se sve ove injenice uzmu u obzir, ne moe se natpis ni itati ni datirati kako predlae Tomovi.

Na temelju poznavanja hrvatskoga glagoljskoga natpisa upe dubrova-ke koji ima dva dijela, dva pisara i dva sadraja, vrlo je vjerojatno da je i ovdje rije o prvome i drugome klesaru i dijelu natpisa i da prvi klesar zavr-ava reenicu a drugi je ne nastavlja kao to predlae Tomovi.

Stoga postoji vea vjerojatnost da je itanje predloeno u ovome lanku blie istini jer ima samo jedno rekonstruirano slovo E (koje rekonstruiraju i prijanji autori, samo to Kapetani i agar pretpostavljaju da je to E, a Tomovi da je to I). Osim toga, novo itanje nema niti jednoga dodanoga slova, a ima koherentan, jasan i jednostavan sadraj.

LITERATURA

AMERL, R. Grko-hrvatski rjenik Novoga zavjeta. Zagreb: Hrvatsko ekumensko biblijsko drutvo.

UNI 1985. Metodologija analitike paleogra je i osnovni oblik glagoljskog pisma. Zagreb: doktorska disertacija.

UNI, M. 2008. Jagiev srednji oblik glagoljice u svjetlu suvremene glagoljske paleogra je. Slovo 58: 267-283.

UNI, M.; M. PERKI 2009. Hrvatski glagoljski natpis upe dubrovake iz 11. st. Slovo 59: 77-122.

FUI, B.; N. KAPETANI 1999. A Glagolitic Inscription in Konavle. Preliminary Report Anali HAZU u Dubrovniku (Dubrovnik Annals) 3: 7-11.

KAPETANI, N.; M. AGAR 2001. Najjuniji hrvatski glagoljski natpis. Anali HAZU u Dubrovniku: 9-48.

LAMPE G. W. (ur.). 1968. Patristic Greek Lexicon: Oxford Clarendon Press.TOMOVI, G. 2005. O glagoljskom natpisu iz Konavala. Historijski asopis, knj.

LII. 23-32.AGAR, M. 2009. Hrvatska pisma u srednjem vijeku. Povijest hrvatskoga jezika.

Knjiga I. Srednji vijek. Croatica: 107-219.

133


S u m m a r y

A NEW READING OF THE CROATIAN GLAGOLITIC KONAVLE INSCRIPTION FROM THE 11TH CENTURY

The reading of the Konavle Inscription was published in 2001 by Niko Kapetani and Mateo agar. These authors read the rst part of the most south Croatian inscription as follows: [is]kl[e]sa goneslavo gospoin. In 2005 Gordana Tomovi read the rst part as follows: kl[i]sa(r)h ne sl()pac ho()d() bos n and presupposes that it is a Serbian inscription from the 13th century. M. agar published the same reading again in 2009. The author of this article discovered another reading: kl[e]sa to na slpo to koin that is: I chiseled that blindly, I (did) that, a layman. To chisel stone blindly means even today to cut stone without previously made scheme or plan. Koin is the Croatian form of Greek , with the meaning ordi-nary, not consecrated. It con rms the Greek presence and in uence in the most southern Croatian region in the 11th century. Obviously the Glagolitic scribe, a stone-cutter, was neither a monk nor priest, but a layman who knew the Glagolitic script and was so proud of it that he put down that fact in stone. The paleographic analysis consists of objections to the previous two readings and is illustrated by the picture of the original inscription, the char-acter schemes of previous readings and the new one. Key words: Croatian Glagolitic Konavle inscription, 11th century, new reading

Translated by Marica uni

Prikazani rezultati proizali su iz znanstvenoga projekta Glagoljska pa-leogra ja, provoenoga uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske.

Izvorni znanstveni lanak Primljen: 22. IV. 2009.Marica uni Prihvaen: 9. VII. 2009.Staroslavenski institut Demetrova 11HR-10000 Zagreb

Documents

Novo Citanje Hrvatskog Glagoljskoga Konavoskoga Natpisa Iz 11. Stoljeca